DUŠEVNE BOLESTI

(Razlika između duševne bolesti i dodira šejtana: Duševna bolest je uzrujanost emocija, koja,
ako se u njoj prenagli, postaje prethodnica šejtanovom dodiru, jer on ne napada osim na
rastrzane i uzbuđene živce. Zbog toga je zabranjeno čovjeku da spava sam i da sam putuje.
Spomenuto je u hadisu: “Jedan putnik je jedan šejtan, dva putnika – dva šejtana, tek su tri
putnika – putnici.”)
Podvojena ličnost je ozbiljna umna poremećenost koju doktori pokušavaju da izliječe raznim
tabletama i injekcijama.Vrlo rijetko se dešava potpun oporavak.Nasuprot tome, Allah je izliječio
mnoge bolesnike nakon šerijatske rukje koja im je učena.Nakon nje, mentalno zdravlje
pacijenata se potpuno vratilo.
Sumnja je jedna od mnogih bolesti koju, najvjerovatnije, prouzrokuje džin (kojem je cilj da
prekine bliskost između roba i njegovog Gospodara). Ona započinje sa sumnjom u ispravnost
abdesta, a završava sa raznim nedoumicama u pogledu akide. Liječenje umišljenih sumnji je u
čestom spominjanju Allaha (zikru) i u traženju utočišta kod Allaha od šejtana riječima “e'uzu
billahi mineš-šejtani er-radžim”, nakon kojih se suho pljucne na lijevu stranu. Jako je bitno ne
obraćati pažnju na svoju uobrazliju kao i kontrirati samim sumnjama. Zanimanje nekim
korisnim poslom, održavanje rodbinskih veza, kao i odlazak u društvo među drage prijatelje
mnogo će pomoći u otklanjanju sumnji koje nas salijeću.
Što se tiče stvarnih sumnji (osjetnih), one su mnogo teže od umišljenih, jer prouzrokuju i
bolove u raznim dijelovima bolesnikovog tijela. Ovakve uobrazlije su među psiholozima
poznate još i kao “poražavajuće” sumnje. Kako bi ih izliječili potrebno je da na već spomenute
načine dodamo i neke konkretne radnje. Na primjer pranje hladnom vodom radi pospješavanja
krvotoka, vježbanje, bavljenje sportom, putovanja, kretanja i sve što bi na bilo koji način
pomoglo u otklanjanju lijenosti, kao i stvaranju optimističnog duha kroz blago osmjehivanje
svojim sugovornicima i ličnim zadovoljstvom sa Allahovim određenjem. Osoba koja se bori
protiv svojih sumnji je poput borca na Allahovom putu.
Rekao je Uzvišeni Allah jezikom Ejjuba, alejhis-selam: “Uistinu me šejtan dotiče jadom i
patnjom.” (Sad, 41) Zbog toga što su u pitanju bile osjetne šejtanske uobrazlije, njegov Gospodar
mu nije rekao ga Ga spomene kako bi te sumnje otklonio, nego mu je naredio da učini
konkretno djelo: “Udari nogom o zemlju, – eto hladne vode za kupanje i piće!” (Sad, 42) Pouka
je u općenitosti ovog govora, a ne u specifikaciji samog razloga, kao što to tvrde učenjaci usula.
Pogledajmo na koji način je imam Ahmed, rahimehullah, rješavao sumnje. Prenosi se od
njegovog učenika Ebu Bekra da je rekao: “Krenuo sam sa Ebu Abdillahom u mesdžid. Kada
smo ušli on je počeo da klanja. Primjetio sam da je izvukao svoju ruku ispod dlana i kao da je
nekome dao znak mrdajući sa svoja dva prsta ovako (pa je pokazao). Kada je završio sa svojom
molitvom upitao sam ga: “O Ebu Abdillah, vidio sam te kako gestikuliraš sa svojim prstima dok
si bio na namazu?” Odgovorio mi je: “Zaista mi je prišao šejtan govoreći mi da nisam oprao
svoje noge u toku abdesta, a ja sam mu naišaretio da mi dovede dva pravedna svjedoka da to
potvrede.” {“Vrijednosti Imama Ahmeda” od Ibn el-Dževzija, revizija: dr. Abdullah et-Turki,
str. 245}
Kako bi uklonuli svoje sumnje nema zapreke da koristimo i određene medikamente, ako smo
baš primorani na to. Ali bitno je napomenuti da one donose tek jednokratno umirenje, a ne
konačno izlječenje. Njih ubrajamo u šerijatski dozvoljena sredstva zdrastvenog tretmana, koja
kombiniramo sa osnovnim načinom liječenja, a to je šerijatska rukja.
Lijek za depresiju se nalazi u čestom odlasku i zadržavanju u džamijama. Rekao je
Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem: “A radost moga srca je u namazu.” {Musned Imama
Ahmeda, 5/364} Kada bi ga nešto pritislo u životu on, sallAllahu alejhi ve sellem, bi utočište
nalazio u namazu.Džini uvijek pokušavaju da čovjeka povuku u osamu kako bi njime lakše
upravljali. Zbog toga je islam zabranio čovjeku da zanoći sam, da putuje sam i sl. Kada šejtani
ne uspiju da ovladaju nekom osobom oni je povuku u podsvjesnu samoću, tako da se ona osjeća
usamljena čak i u prisustvu drugih ljudi. Zbog toga se kod takvih osoba sve više i više povećava
njihova rasejanost, a njihove misli postaju nesređene.
Kako se naš govor o liječenju svih vrsta bolesti uz pomoć Kur'ana ne bi odužio, predlažem
onome ko želi o tome više da sazna neka se vrati na djelo “Zadul-me'ad”, četvrta knjiga
(Kitabut-tib), od Ibnul-Kajjima.
Biće nam dovoljno da shvatimo kako je to šejhul-islam, Ibn Tejmije, liječio tjelesne bolesti ako
pogledamo napisanu rukju čovjeku koji je mnogo krvario: “I bi rečeno: “O Zemljo, gutaj vodu
svoju, a ti, o nebo, prestani!” I voda se povuče i ispuni se odredba, a lađa pristade na planini Al-
Džudi, i bi rečeno: “Daleko nek je narod nevjernički!” (Hud, 44) Nakon ovoga je, Allahovom
dozvolom, izliječen. {“Zadul-mead” 4/358}
Pogledajte samo u veličanstvenost Allahovih riječi koje nisu određene samo za veliki potop. I
upravo u ovom slučaju je opisan ispravan način liječenja Kur'anom kada je Šejh uporedio insana
sa Zemljom spomenutom u ovom ajetu. Za reumatizam i bolesti živaca može se učiti: “i kada
se Zemlja rastegne, i izbaci ono što je u njoj, i potpuno se isprazni, i posluša Gospodara svoga –
a ona će to dužna biti…” (El-Inšikak, 3-5) Ajeti za liječenje bolesti grudnog koša su: “Zar grudi
tvoje nismo prostranim učinili, i breme tvoje s tebe skinuli, koje je pleća tvoja tištilo…” (El-
Inširah, 1-3) Dok za internistička oboljenja možemo učiti: “Kada se Zemlja najžešćim potresom
svojim potrese…” (Ez-Zilzal, 1) I tako dalje… {Ovdje su navedeni ajeti samo kao primjeri. Svaki
od ovih ajeta može da se uči kako za ove tako i za sve ostale bolesti, kao što se za navedene
bolesti mogu učiti i bilo koji drugi ajeti iz Kur'ana.} Dokaz za ovo su riječi Allahovog Poslanika,
sallAllahu alejhi ve sellema, upućene Aiši, radijAllahu anha, kada joj je došla neka žena da je
liječi: “Liječi je uz pomoć Allahove knjige.” {“Es-silsiletu es-sahihatu”, El-Albani, 1931}