USPOSTAVLJANJE NAUČNIH STANDARDA HIDŽAME

Omerhodžić se već trideset godina bavi kineskom tradicionalnom medicinom, ali kaže da se
uvijek pitao gdje je naša tradicija. Prateći hadžije iz Bosne i Hercegovine u Meku i Medinu kao
doktor, imao je priliku vidjeti kako se hidžama izvodi na primitivan način. U međuvremenu su
se počeli otvarati medicinski centri za hidžamu, a u jednom se od njih u Medini Merim upoznao
s ovom metodom liječenja. Pojašnjava da je kasnije Saudijska Arabija zabranila da se hidžama
radi na primitivan način i izvan medicinskog centra.
“Ondje sam se tokom dvije godine prilično educirao i dobio priliku da polažem i dobijem
certifikat i uveo sam hidžamu na ove prostore. Htio sam da to bude na odgovarajući način. Sve
što je novo u medicini dočeka se s nepovjerenjem, a ono što je vezano za sunnet Poslanika
pogotovo. Zato mi želimo hidžamu dići na viši nivo i dati joj naučne standarde”, pojašnjava
Omerhodžić.
Sve metode i lijekovi, bilo da su tradicionalni ili tek otkriveni, moraju proći naučne studije
čiji rezultati moraju pokazati njihovu blagotvornost i djelotvornost. Tako se akupunktura,
kineska tradicionalna medicina, pokazala djelotvornom u 50 simptoma i oboljenja nakon što su
to dokazale studije različitih medicinskih centara, pa je Svjetska zdravstvena organizacija
1979.godine prihvatila akupunkturu kao medicinsku metodu.
“Na nama je da hidžamu dovedemo na taj nivo. O hidžami se danas naširoko govori, a sve
su brojnije naučne studije o efektima hidžame koje objavljuju stručni medicinski časopisi. U
Turskoj su dokazali da se hidžamom eliminiraju soli teških metala iz krvi.Berlinski univerzitet
završio je studiju u kojoj je pokazao efikasnost hidžame u slučaju boli u leđima.Univerzitet Ibn-
Sina u Teheranu objavio je studije o snižavanju holesterola nakon hidžame.U Svjetskom
reumatološkom žurnalu egipatski ljekari su objavili studiju o pozitivnom utjecaju hidžame kod
reumatoloških oboljenja. Mi ćemo dati svoj doprinos u istraživanjima i na naučnom
dokazivanju hidžame”, ističe Omerhodžić.
Priča da su prvi put Sirijci 2003. godine napravili naučni skup na kojem se tradicionalno
znanje prenijelo ljekarima. Po uzoru na taj skup, Omerhodžić je 5. i 6. maja 2006. godine u
Sarajevu organizirao Prvi evropski simpozij o hidžami. Na simpoziju su s pozicije vjerskih
učenja govorili najmjerodavniji alimi. Oni su prikazali hidžamu u praksi i sunnetu Božijeg
poslanika Muhameda, s.a.v.s. S druge strane, naučnici koji se bave biomedicinskim naukama
prikazali su neke od mehanizama djelovanja hidžame.
“Prof. dr. Ljubo Ristovski, profesorica biofizike s Farmaceutskog fakulteta u Beogradu,
održao je izvanredno predavanje o biofizici hidžame. Prof. dr. Jasminka Đelilović-Vranić,
profesor neurologije Medicinskog fakulteta u Sarajevu, govorila je o glavoboljama i teorijskoj
osnovi djelovanja hidžame na glavobolje. Zaključci simpozija bili su platforma s koje sam počeo
raditi”, kaže Omerhodžić i dodaje da nakon toga nije ulazio u diskusije s ljudima koji su imali
suprotna mišljenja. Onima koji su tvrdili da hidžama nije dobra preporučuje da na sljedećem
simpoziju objave svoj naučni rad o tome i dokažu svoje teze.
“To je jedini nivo na kojem treba komunicirati”, cijeni Omerhodžić.
Komentirajući ko se sve može baviti liječenjem hidžamom, kaže da se, zakonski gledano,
liječenjem može baviti samo ljekar, a sve je ostalo nadriljekarstvo.
 “Postoji groznica brzog postizanja rezultata. Stavljati, recimo, dvadeset vakuum-čašica i na
njima raditi ogrebotine nije uopće hidžama. Po vjerskom zakonu, Poslanik nije rekao: ‘Hodite
ovamo, ja sam liječnik, ja ću vas liječiti’, nego je preporučio da se ide onome ko je u to vrijeme
završio medicinu. I po svjetovnom i vjerskom zakonu, obaveza je da se liječenjem bavi ljekar”,
rekao je Omerhodžić ističući sumnjičavost prema certifikatima koji se izdaju za liječenje
hidžamom u BiH.
Uprkos tome, tvrdi da je ljudima potrebna hidžama: “Ljudi pozitivna iskustva prenose jedni
drugima i mediji žele prenijeti pravu informaciju o hidžami. Meni dolaze ljudi sa svih strana
svijeta i svih profesija koji žele uraditi hidžamu. Hidžamu sada, s obzirom na prezentirane
dokaze, niko ozbiljan ne negira. Samo treba stvoriti standarde kako se hidžama može raditi i
standarde u edukaciji o hidžami.Jer, to je tradicija koju svijetu trebamo prikazati na
odgovarajući, a ne na primitivan način.”