Marin Držić, Dundo Maroje

Marin Držić je jedan od najznačajnijih književnika hrvatske renesanse koja se

pojavljuje u 16. st. i temelji na obnavljanju antičke kulture dok je u njenom
središtu čovjek. Navedeni ulomak nalazi se u drugom činu plautovske komedije
„Dundo Maroje“ koja je stvarana u razdoblju hrvatske renesanse. Renesansna
obilježja ove komedije su to što je pisana na narodnom jeziku, tematika djela
koja se zasniva na svakidašnjici čovjekove stvarnosti te likovi koji su tipizirani.
Naime, Držić je napravio podjelu likova na dvije skupine pomoću prologa
negromanta Dugoga Nosa na početku djela. Ljudi nazbilj su pošteni, dobri i
mirni, dok su ljudi nahvao zli, pohlepni i škrti. Pomet je čovjek nazbilj, a njegov
vladar, Ugo Tudeško, čovjek nahvao. Od svih likova u komediji, jedino Pomet je
čovjek nazbilj i jedino o njemu autor ima pozitivan stav. Pomet se od drugih
likova razlikuje po njegovoj životnoj filozofiji koju možemo iščitati iz ovih citata:
„Ma se ja trijeba s brjemenom akomodavat; trijeba je bit vjertuozu tko hoće
renjat na svijetu. Trijeba je bit pacijenat i ugodit zlu brjemenu da se pak dobro
brijeme uživa.“ Ona nam govori kako u životu treba biti strpljiv, mudar i
podnijeti poteškoće da bi se kasnije u životu uživalo u svom uspjehu. Njegova
filozofija se također poklapa s renesansnim svjetonazorom tvrdeći da u životu
treba uživati i misliti na sebe. Pri karakterizaciji lika autor se služi Pometovim
monologom u kojem on iznosi svoje stavove te prepričava različite događaje:
„Maro mi prijeti, a ja mu se s baretom u ruci klanjam; Tudešak me, moj idol,
dviže s trpeze, s delicija! Srcem mučno idem – čijerom volentijero.“ Pomet,
iako nije bio vrlo učen, često koristi latinski pokušavajući se učiniti učenijim, no
zapravo često ima pogreške. Tu se može uočiti njegova jezična karakterizacija:
„Imam imat viktoriju od neprijatelja, triunfus caesarinus.“ U djelu se mogu
uočiti mnogi motivi koji su i danas aktualni. Neki koji su karakteristični za
vrijeme u kojem Držić stvara su škrtost i rasipnost. Ljudi smatraju da što više
novaca imaju da će biti sretniji, ali to nije istina. Novac ne može stvoriti sreću,
ali može maknuti stvari iz života ljudi koje ih čine nesretnima.
Problemi koji su izraženi u djelu postoje i danas te se djelo može smatrati
aktualnim. Jedan od problema u djelu je škrtost koja se očituje u ovome citatu:
„Nije ga imat dinar, er vidim mnoge s dinarmi potištene...“. Ljudi smatraju da
će ih novac učiniti sretnima i zbog toga postaju škrti. Nažalost, tek na kraju
života shvaćaju da je njihova pohlepa bila uzaludna te da njome nisu ništa
postigli. Takve ljude nalazimo u Držićevom djelu, ali i danas u svijetu.
Luka Žaja 3.C