() za lrrv,rtrko izrlarrje
N;tkl,rrlir I jcv;rk t1.o.o.
lsBN 928-953-303-437-9
CIP zapis dostupan u raiLtttalnotrt
i sveuiiliSne knjiZni<e u /,rrpr.lrrr porl lrrojrrrr /EJUU.,
ProLog
Uvijek me za:nirrrao misterij zvan ZIYOT. Za istra-
Zivanje toga misterija na vlastitim iskustvima imam
premalo materijala da bih dokudila bit unutarnjega
postojanja i djelovanja. To me podsjeca na tumara-
nje mradnim hodnicima u nadi kako cu jednom, a
molda i nikad, naiii na tradak svjetla. Biti obasjana
znanjem ve6im od ovoga koje poznajem i koje mi
nije dovoljno za Zivot. Ziyotariti iz dana u dan s
ponavljanim radnjama polovidno je rje5enje miste-
rija. eesto sam se pitala jesu li se civilizacije poput
Maya,Inka i slidnih sluZile nekim drugim tehnika-
ma u spoznajama onoga >pravog( Zivota o kojem
mi moZda samo sanjamo. Bila sam pomalo >>zavid-
na< vremenu u koje se ne mogu vratiti. Usporedila
sam njihov i naS danaSnji Zivot. Oni su u51i kroz
>)vrata(, mi stojimo ispod okvira.
kJlJl"rIt Nar [,illlrrI
A izmedu njih i nas stoji vremensko prostran-
stvo. Kako je mogu6e da su oni znaliucikroz >>vra-
 I ii rl i Ir.r
lil" it ltll llr ,'il.fittil,' ( lr llrr ;r rl.r lilnl{ iltl, l.ttr,,
\ I lle tllr nrl'rr ' r|\ lr.l, [\1r,.'rl,r ,l.rtr.r,,tr;, rrr t or.;r'l.rr
llt'rlrr',1,t;1 ',-l;, ;rr)lttllr''.,lltr' ', r'1l;r,1r ,l.r ()1(| .,1()
t irli rl,,rltt rrl{ i ltl( . nlu t.,(' tlt lttt.,,t, ntl(' .,\,(. .'l)()fi
t ( f',t .,t n',lt r,l r rr\ lr'Ir]ttt Nr'llrtr r r' lr'r i, rl6f,tllitttl
',nll',lr tru r,rl.. I lrt( \'t.,(' .',t llp()lt('l)u.;rlr ;t'lt llri n('l
lril ltlrl,l\ r) rl\'{rnl Lilil\l,tl,l( tl()ilt .',ut\lilvi() l)()l t (.1)(.
r o\ lt'li,t ,,\',rrlr', I tlt n.r n,tllnull.tlutnr;t. lr. li rtr;ltitl
I-','l;tr t rrrlpr lpr,lr rl;r r.,tt:r,:t'tlrt'lrr,,:r n(.slun()
.'{'nlllu I\lu1,rr lr n,rru ;lost;rvl;t.rrt \;ll(.lllI ll .,\,(.lnitll
tlt,t',lt()lt,tlllt l('( I VI'.('otl illt,-.-lrlutll" Mtr1'tr tr't I sltr
,,,,,1 .','1. , ,l,rl. tttt tt l(l I \;lllt() \,1('t ttl('1il(r l't rt,:tlr
ItlLtt I tloltr'ttltlt ttt'lr,r ll(' nt():'('nl(), nt().'( nt(r .,(' l('
. 1ril., r r.r.,lull;rl I)l litl\ilntt..lt.rro; r ;rtlttlt
l(
fr",ttr,i Il (l()l:,1;l ltllrl.rr l;tktlrrrr.,lt.rril l)t(;t hol;l ,.ll
',,rtrr;r ',r'l)(' uvl('l ll;r lr;tko l(' .'t\,()l nlt.'('l tl;r tilltl('.,1()
rf il',1{ l t1)/,tt l(' p()nll(1,'tt,, ,'il;lnl(' Lr)ll,l( il() I n(,1)(r
lrtlttrt.' ',\'.1[,][o ;t'.,1 , .tLr] .,r' l)iltlilt ilntr ., 1ilil('
l,r ',r' rrr',.rilt lr.rnilttl.r .. l)([ttt(l(,lilnl ..il;utl(.il1
lllll f1;l tt.'r'l;t ,'rlt;t\'o ,';t 11(ll(l\'u I'p,.11,'llr'll(' lrrl',,i
,'lr.rlrl,l ll.t,'\'.tl.l ',.il11 i,tll.tfl.l( lltl,l ll ,,r'1rr.,,, ll.t il1il
ilr;tl(.rrlrrlrril nl;l|ltrilllt;lrl ,'lIr,l.,l, llll '.tr I'il1,, ( ,t (l
.'lnr ',('rIililil.,lttt il.t rlvllr'Itl('r I Iril..liln,llr Iili.,,1,1
tl,tL /tvrrl t tl'.ltotll('ltr' lo lri,'tt,triln rl,r ;r rrr.lr,r
,'.t r.o\';r'[;t,'.rl \'ot I'no lrllio',\'lrr lnr'lillo lrr.'.li t.rIr I Onima koji su odbili istraZivati sebe Zivot je
.';lllli'.lirllll(l ltrl ll llt'llllr itttrt lltrlrt llrlltt .rrl11l1 llt,r'
I tiltlrl
KrrrteNa roe xe
Govorimo o grijesima i bavimo se njima, no
nije li jedini neoprostiv grijeh prihvatiti sebe kao
bice s ograniaenim moguenostima?
Nije tuZno zastati, ali je i te kako tuZno pri-
zrlati si: stoiim u vremenu i prostoru, a jos uvi-
jek uistinu tte zrrarr. tko sam, zaato sam... sve se
svodi na navodno. Pa odito je da smo i pokraj
znanstvenih i tehnoloSkih dostignu6a zaostali u
onom najbitnijem. IstraZiti sebe! Da smo na vri-
jeme prepoznali proces stvaranja sebe kao dovje-
ka, gdje bi nam bio kraj.
U miru na zemlji, eto tu bi nam bio kraj. Kroz
bezglavo lutanje u potrazi za sreeorn podsjeeamo
na kopade zlatakoje zlato ipak nije usreeilo, ali ih
je, svakako, izludilo. Pomutilo svijest i svakoga je
novog sutra muti sve vise.
Zaostati u razvoju sebe kao dovjeka moze bi6e
koje je odustalo od zivota. Zato,blago onima dija
srca ne miruju, dije su ruke ispru2ene za unutar-
njim znanjem, koji viSe ne Zele stalati ispod okvira
vrata i dekati pomraaenje sunca ili otkriie novoga
planeta na koji bi se eventualno mogli preseiiti. Ta-
kvima je nebo otvoreno, takvima je beskonadnost
zajamcona i na zemlji. Njima je Zivot blagoslov.
kritidna todka. Kako sam i sama doSla do kritidne
todke svojega Zivota, prijateljica me uputila gos-
 \,t.rrilrli,t.r

lrlrlttttt Nt tr lir l.-l,t ntt 1r ,,( )tr n,r orll,1rr.rrtr. ( )tl

lrrr.=n,tlr tuilrl,il llll ',\ tlr I ( )il lllt,t ,,\.r. .,

I l,rl,r rrrr lr Ir('ln,llrl rrlr,r\ rl(.,tr,,llr nr{)..(l.r rrr,. l,:r..
ll;ro1,11.nlll(r (l,r ti,r 1rnIt;1.'tnr li,r_. 1,11i rl;r nt,.,ltr l.;r
.={-illr} rlr rr, trilillr) il\,tl(.1\
Jr(l.,l(llt ( )ilt k(}ll lr,trlr.._rr .svr<_H^ R.oDEtlJ.+
lrtulnr) l,t.'u ..( l)l r rlr 111'1111,,
li.r.'l()1' .'lr{}1, 1.,,,,.,1 \iiltr l;r l)()sl(.1illt [osllotllrr:r
fU .r lrro ;t. r;r.'()tlinlr \l() Ill ( ()VJlrl( llil:ltA()
lll I l, ;r ,l:r ,-r' rr l)lln()nl \ntislrr rijt.c.i osjct ir (.()\,1(.
lrolll
Ella: Zelja za potomstvom oduvijek postoji. No je
/ tt;tll ,.,il11, ;tIo l0 tlo,.n;iltt, il(.\litl ( (. 5\,t ill()lt
li PRAVA svrha rodenja ono Sro tvrde ljudi ili
ll(',l',;tltVl|l ()..1(.(:r;i I r)l)(.1 (.u ()si('lili ,:rt.ol \ il;rt,lir
krije neku dublju istinu. To jo5 uvijek ostaie za-
',k,nr .l;r rr,'rrr;r rir i;r.lr:r, nr.ntlr lir rvrr;.., ll(.nl;l !lt;rll;r
Itlt ll nl)()llli ()\l(.( lrll tr n:uu;l r t:rtlrrl(. gonetka. Koja je istinska svrha rodenja?
l\(,1(. .. 1)()lt,
Itlt rr.,;r't;tl:t ( llllltl(, l<;trl;t l(.(.ilil() ll]il(),.,t\..un(r ilt M.: Dodi ZAZIVOTA do najvi5eg vrha. Ali ne samo
,rrltt,-illl,tnto liltlt .:tt,rrl, il.,kr),.11 \.(...,u1t lll)l;l\,() lr.. materijalnog vrha, nego i DUHOVNOG. Rode-
tl.,lt'{,tl lroll rr.,,rlr,t;.r ll il;lill;l nje je PRVA stepenica prema rom vrhu. Do5la si
na ovaj svijet sa SVRHOM otkrivanja. Rodenje
l),r.,1,r ..,un ., rlthl,rlorrotl N;t lul.ur;r. lrot r. lr nrrr ti otvara moguenosr POTRAGE za vlastitim bi-
.'lll( l;llt ,tl\()..luln.lnl [,1., 1.t,.;r1'ti]t, ,,.il11(,..,. cem.
l,,l;t,,tt(}
ll,l'.lllll.lo \';rl;,1,r ;r' l1 grtl,,l,1l,rli. lr(r,,.,ltl,l ..,1,t I
Ella Znad, ja sam rodeni traga1. A moja porraga
rrl,l;rrr rl,r rlrl.t,rlorr odito ima usmjerenje. Kako 6u najlakSe prepo-
zrrati ide li moje usmjerenje i prema duhov-
nom?
M.: eitavogZivota, ma koliko dugo ili kratko tra-
jao, otkriva5 sve vi5e o SEBI. Od svega osraloga
Sto ti se dogada moZe5 ili barem pokusava5 po-
 \rr.r | il'liil.l

lllt't r M;rl.;tt I ll;t It,tll.o \ ttlrtllr l,tl.,r l..rll.:t,l

ttsl)ii('\';l(, ;t l.;tll.;ttl ,rrltt',t,t;t ''. ltry,1' ;, ttr't;,'1.
nl()At1(' It() lnl,r',nlr',1.t fr'tlttrt I'll('li u llolr'nl
sttlisito plttlrt '.t';tl.tt r't t;,',ltt,r"l lrt;r'1' l(' r)(l .,;till()lt,
st'ltt'. Nt's;tttltt tl;t ;r' l;tL;tv t llr ll,';llrt(l;ul, n('1,() z.alz$vtdatz
.jt' i ttt'ttto1,.ttt Klrttto t,r,tl ,,rll.t.'tl,r, ttvt;t k votltr
sCl)('srt soltottt IJpt;n'o lt lo pol.,t.'lrl(' l\'o;rr II ,, si stekla PRIPADNOST ISTOM rIMU - ljudi-
Ml:l lNtl svtlttt l()(l('lrlit ,,\ l,'ttt,'lln;r \\'tlt,t t,r T:.."r.'"
tlcrtilr ttijt' tlol:t.:lrli r or';t'k;t n;r ()\',tl \\'rl('1. n('l',() b) Ono 5to s vremenom MORAS naueiti, je vaSa razliditost u
KAI(AV (('s (ov;t'1. l.to.' rloltttrl('lt() lt \ ttl{'ttt(' stvaranju PRAVILA.

bor:tvl<l ovrljt' Ix)stlt i. I lr r:rrlrr j:r rrr' potlr ir,'unli c) Uvodenjem i prakticiranjem vlastitih pravila Zivot ti s vre-

.jeva vrtrrjsl(() lu('lrur jt'. Irr trttlttlrt porltrt.'tttrriit'

menom poprima obllk igre.

va I'll()Mn ll{AN,|I:. ()rro jt'i,,rt'itvtttr l)ovt'.';11v11 5 d) Samo onaj tko se istinski igra, istinski uiiva 2ivot.
tvtljr rrr tulrrt1u n.i i nl nr()llrr('rl()sl i rr r:r. e) Ne izaziva li uZivanje dobar osjeeaj u tebi? O, da!

Ella: Ccrnr-r sluZi l)asivna raclrr.ja l<rro !to jt'prorrr;r
tranle?
M.: Pasivnost ti omogu('u.lc tiVIl), a lirt'liurjt'
PREVID. Dokaz su novorotlcnt'irrl. ()ni srr irr-
tuitivno zbog ncmr)gu('nosl i srrrrrosl:rlrrog lir t'
tanja uvjetovani Ira l)r()nlitlt'iut jt'. I to ilr zirl)rlv
lja. Sto duljc pnlrnatrir.ju, to visc otkl ivirjrr. A
0 DOBAR OSJECAJ DOKAZJE POBJEDE. Sve druge pobje-
de i osjedaji vezani uz njih produkt su planirane igre. To
je razllka spontane i planirane igre. U spontanoj igri uZi-
vaS prije doZivljenog uspjeha, a u planiranoj igri uZiva5
nakon uspjeha.
g) Ako TEK nakon USPJEHA uZiva5, tada fe5 negdje na pola
puta svojega Zivota postati emotivno ZBUNJENA OSO-
BA.

svako novo otkrivani('pxt'tlstirvljir irrr I i/l I z\l(. h) I nemoj pitati ZASTO? Odgovor na zaito uvijek ee
se

Ella:Zna1i li to clir jc ltt)l)lrNll' otvoriti moguenost novog pitanja pa fe konacni odgo-

;tot'r'l;tL n.'r\';urlir:'
vor izostati. Ne vjeruj onoj: svako zaSto, ima svoje zato.
M.: Svakaktt. Ilodcrt jc jt' pot t'litli l)r Iull('n(' lir\l)t )
Jer i kada dujeS zato, opet ee5 pitati zaSto. Vrtjet feS se u
STI ZIVO'IA. krug. A tko se dugo vrti, taj pati od vrtoglavice. eesto i
od >neizljedive<.

11
 Vrr;r ( rrtlirr;r

i) Unrjcsto ZAS'l'(), poslrrvi srrrrroj schi prtrrrr jc l(Al(( )

() Ol)G()V()lttl KAI(() ovisi ltot't'i li sc l<r',rz u iv()t l)('ltiilti ili

l)a(lati nr ljcstvii'i. Iit'z otlgovor':r I(n K() rrro:t'S jirlio rlugtr
stitjrtti nt'1loiltictt0 rrtt illi('slll.

.i) Da nc pogriicsiS u orlgrlvolu na pitanjc KAI<(), nl()r'as ()sirn DVO.STR.yLKI IDENT-ITET

iclcntitcta l<o.ji pozna.icS otl<riti .io5 jcclan iclcntitct ko.ii
imai. a oCito ga rrisi svjcsna.

Ella: Pretpostavljam da ciljaS na nesto odredeno

kada tako uvjerljivo tvrdi5 da nikad nije ka-
sno poaeti igrati po svojim pravilima. No dak i
Lr znai kako u ovom okrutnom svijetu zaobiei
pravila koja su oduvijek vrlo jasno postavljena
ne samo da bi bilo nepromi5ljeno nego i pogub-
no. Tko sam ja da se nedopustivo usudim do-
pustiti?
M.: TKO SI TI? Ti si biie kojoj je z|ot dopustio
PRAVO IZBORA. ZtVOf ti poruduje: UZMI ILI
OSTAVI. Od pravila koja dovjek odreduje uzmi
samo ona korisna, a korisna je lako prepoznati
po djelovanju.
Korisna pravila djeluju POZITIVNO na tebe,
i mentalno i fizidki. eim te ijudska pravila oSte-
6uju u djelovanju, ostavi ih ili ih preusmjeri.
A pravila koja ti je ZtVOf ponudio moZeS pri-
mijeniti s RAZUMIJEVANJEM ili s NERAZUMI-
 \rlir t ilrliil,l
,l'VANfl l\{. lirpalrrti. {-oviclr (xlt('(lul(' lr;rvilil,
ir :il,ol ilr rrrrrli! Nrrilrol;r' ir' pr irrrijnrilr ()ll()f 1..
l'll;r Nc t;r,rtunrl('nri
M.. N;tt;tvtto rllr n('t'il,:unlijt'i, it'r rl;r rlr,.rtrrrijt's tirrlir
lri Ilrrltllt svc znrlnic rrlr tllirnrr. A lko irrur svt'znll-
rr jc, tirlivorn.jc i'ov.1cliu zivot llrirl<tii'nir l(;ltA.
l:llir: Slrrrrrrcuuo si cllan. Zar na dlanu ne5to piSe ili
sc to sarno tako kaZe?
M.: Cijelo tvoje bice veliko je pismo. Svaki dio
tebe >prida( na svoj nadin. U isto vrijeme tvoj
se Zivot odvija na dvije razine. Psihofizidkoj
i metafizidkoj. Iako nemaju niSta zajednidko,
jedna bez druge NE opstoje. To je uzrok za-
Sto je danas opstanak eovjeka postao upitan.
e ovj ek j e preopteretio svoj u psihofi zidk u r azi-
nu i time vlastitu SVIJEST o bilo dcmu doveo
u KRIZNO STANJE. IstraZivanju rneta[izieke
razinc posvctio je premalo ili golovo ni5la vrc-
rncna.
I :ll:r: Mrl2tlil s(()gil Slo it' rrrclirIizil<rr rrt'rrrogrrt t' tlo-
l<ttt'ilil
M.: Nt'tttit s(' ltt sl() tlrtl<ttt'tlt ( )tt;t ;r' ;t'rltrosllrvrrijlr
otl lizil<r'. N jtr rrt'nt()titi tt('rlt ()NA rtr t tt'lrr'\Vl;
o lt'lri.
I'llir. l(rrlioi
M , llt;tvrtl l)t;tgo ull lr (1il sl sltvrtlllrl vil,1 ltorl lll;r
tt;;r krtko Mt'litlt,:llrit lttttkr krttltrt pulrnt ( l\ l lll
Knrrre NA ToaKA
OSJECAJA. Osje6aji kojima se ti pro-
sluZi5 i
2ivljavai ovise o uvjetima. Ta vrsta osjeeaja je
promjenjiva, jer dolaze iz NIZE SvIJESTI. Oni
potresaju pozitivno ili negativno. A metafizidki
osje6aji su postojani jer dolaze iz VISOKE SVI-
JESTI tvojega bica.
Ella: Sto me uae osje6aji niZe svijesti, a Sto osjecaji
visoke svijesti?
M.: NiZa svijest udi te vjerovati etNJfNtCAMA,
a visoka svijest SLIJEDITI OSJECAJ. Razlika je
velika. einjenice su trenutadni dokazi nedijega
oka i uha pretoaenog u rijedi. U trenutku nasta-
ju, ali ih u sljedeeem trenutku neka nova dinje-
nica moZe pobiti.
A metafizidke osjeiaje moZe5 pobiti jedino TI,
jer ih tijedina i osje6a5. Iako im nedostaje dujnost
i vidljivost, ONI TE UPUCUU KAKO postupiti
u bilo kojem trenutku. Dovoljno je da ih slijediS.
Ako ih ignorira5 zbog nepovjerenja i oslanjaS se
iskljucivo na dujnost i vidljivost, velika je vjero-
jatnost da 6e5 udiniti puno pogre5aka u Zivotu.
Elia: Prije si naglasio da je najbolje primijeniti
oboje. Daj mi neki primjer.
M.: Ti ionako primjenjujeS oboje samo toga nisi
svjesna jer veCinom razmi5ljaS jednosmjerno.
U praksi je vAzNo oPREDJELJENJE. Evo
primjera: Uplatila si putovanje. VeseIiS se. Tri
 \rt,l I lrllu.t

\;tl;t ltti;r' lrul;trlrir ilolru,'('u1' ll r ttrl;ur o5l('('lli.

Nit;t;ttlt;t' lrt rtrlttsl;tl;l rrtlro ( lulr'nt( ni tit:l()g
til l() lt('posloii. l'oslo;i a;un() o\,('(.;tl Alio st'
l)il:ls z;l sto ic lroljc oplcrlijcliti sr'. r lni('lti('u
ili osjecirj, (xlg()v()r' jt' jlrsrrrr. ()sjt't rrj n(' vilrlr
t'ov.jcl<it, ir cilr.icnicir.jc l<irrlra
lrrcvirriIi i geni.jal-
ni urn. lzbonrm da sliiccliS os.icca.i izlr.jc(i de5
rnnoge neugodne situacije.
Ella: A Sto ako ne prepoznajem taj osjeaaj o kojem
ti prida5, kako eu ga slijediti?
M.: Tko sebe ne istraZuje, taj vrlo lako zapne u 2i-
votu. Osjeia5 li da ti ni5ta ne ide od ruke, ne
krivi druge za to. Uzrok je tvoje posveeivanje
egzistencijalnom opstanku umjesto otkrivanju
svojega PRAVOG IDENTITETA. Zato tiZivotiz
dana u dan sve vi5e poprima lice bezvoljnosti.
Dugotrajnom bezvoljnoSiu ti polako ali sigur-
no odumireS. Raspada5 se iznutra. Dio po dio.
Osjeiajno veneS. A osjecaji su kl.;r-ri ko.ji otkl.iu-
davaju ili zakljucavaju i tvo.ju rrrirtcri.jalrra vrata,
a ne samoemotivna. ZcliS li l)()n()vn() >oziv jt'ti<
na svim poljima Zivtllir, prorrltli svol rlrrlrovrri
kljui. On.lc otviu'il(' lvoic ttovt' lrtrrlrrt'rrosti
Otisak.jitgotlit'r' ;rrstir rlolcrr jt' lvojt'grr I jt'lc-
snog iclcnlitcta, :rli lX)l(AZ tvojt'grr tlrrlrovrrog
identitcta su ()Sf li(',Af l. lk': rr jilr otirirk r'ovit'
ka nijc c'jclovit.
Test
DETEKCTJA PRAVOGA SADASNJEG PROBLEMA
NUDI I RJESENJE
Ako joS uvijek traZIS izlaz iz bilo kojega problema, zna-
ci da si krivo detektirala uzrok. Uzrok nikada nije u
sada3njosti. U sadaSnjosti moZe biti samo posljedica.
Tek kada pronade5 pravi uzrok, a njegov je korijen u
tvojoj pro5losti, rije5it ie5 i posljedicu. Posljedica koju
danas prolaziS primarno je emotivna, a sekundarno
materijalna.
Rasvijetliti tvoj pravi sada5nji problem moZeS uvi-
dom u vlastitu proSlost. Nakon testa iznenadit cei se
otkrieu i napokon dobiti mogucnost da tvoj Zivot DA-
NAS procvjeta umjesto Sto vene. Dovoljno je iskreno i
strpljivo ispuniti test.
a) Vrati vrijeme UNATRAG i pokuSaj se prisjetiti do-
gadaja koji te je jako povrijedio. Rana je ostavila
oZiljak koji je uzrokovao podetak tvoje mentalne
nesigurnosti.
b) OpiSi dogadaj na papir.
c) U opisu nemoj izostaviti ni najsitniji detalj.

t7
 \rr,r t il,ltrr,r
KnrrraNA ToaKA

tl)N;tliort slo rl orllo,.ll;r ol1r1,1.11,.,1Il,llt\,();rrr;t.tl;rrrltrrt POSLJEDICA je podela onoga rrenurka kada si

l)l()( tt:tJ t(,( ('ilt( lt lt{r t(,( {'1il( lt poZeljela od suprotne strane dobiti priznanje za
t') l(lrtlir lrot'it;ri, nr olrrr';r;rro r!{'ln()l n;ll(u;l(lr() tlotl;rvirli svoje dokaze. Tako reagira razum.
r'('('('ni( (. rrit r ilr p11'prlrvl j;rtr Da si slijedila osjecaj, nikada nebitra2llaprizna-
l) Iz tcl<sta izrlvoji (.lNrlrNl(.1, r rr;rprsi rlr jt.tltrrr lslttlcl nje za ispravnost vlastitih dokaza. Jer jedino do-
clrugc nir clIugi list llapir':r. kazivanje samoj sebi moZe re osloboditi proSle,
g) Pokraj svake izdvo.jcnc sadaSnje i buduce sumnje.
r.irr.ie rricc n:rpiii ()SJIICAJ
koji ta iinjenica izaziva u tebi. ALI... odbij anje priznanja tvojih dokaza supror-
Recimo: cinjenica
ne strane ili nemogucnosti da ih uopce izneseS
- laZ; osjecaj - ljurnja;
suprotnoj strani, umjesto zatvaranja toga po-
dinjenica - ostanak bez posla; osjeeaj - strah. glavlja ZivoLa, tebe je podela nagrizati sumnja u
i) Od svih navedenih dinjenica i osjecaja zaokruliJED- ispravnost vlastitih dokaza. SUMNJOM si potpi-
NU{EDAN koji te najvise pogodio u srce. pri za- sala svoj mentalni pad. Sumnja je postupno uvo-
okruZivanju nemoj logidno razmi5ljati. Naprosto dila sve veci nered u tvoj mentalni sklop.
zaokru2i OSJECAJEM, a ne RAZUMOM. Rezultat svega je: S vremenom si postala OSOBA
ZBRKANIH MISLI I OSJECAJA. Takvim ljudima
i ono Sto >krene od ruke< s vremenom zbogzbr-
Z-alz\vtd,alz kanosti propadne.

ZAOKRUZENO nije samo UZROK, nego i pO-

SLJEDICA. To znaii: Poslije osje(.a.ja ko.ji.ic na-
stao zbog nanesene dinjenicc li si potcla ANA-
LIZIRATI svoje pro5le posrupl<c.
Analizom si sigurno skupilrr IX)l<AZ.I:. Slirr;rljcrri
dokazi trebali su biti clovoljrri clrr sc l,l{lrS lANIrS
loSe osjeiati jer si SEIII tkrl<rrzirlrr ispr.rrvrrosl vlrr
stita posLupka. I tu lli tvoj rlogrrtl:rj i,' ploSlosti
bio zavrSio bcz poslictlir.c.
 KntrteNA ToeKA

rz starrja umjerene sumnje prijedeS u stanje pre-

tjerane sumnje.
EIIa: Raziika je bitna, ali kako znatikada sam pre5-
la granicu?
PREUER/4NA .St (M|YJ,A M.: Prelaskom granice mijenja se krajolik, a pro-
PocerAKJe KR4)A mjena krajolika utjeae na tvoje osjeiaje. I oni
se mijenjaju. Zadatak SUMNJE je izo5triti tvo-
je osjeeaje. No pretjerana sumnja kanal je de-
strukcije.
Ako prije destruktivnosti, dok si joS na sa-
Ella: eekaj . Zar je mogu6e 2ivjetibez sumnje?
moj granici, kada te sumnja zadnji put iskuSava
M.: Nije. Osjecaj sumnje postoji i ne smije se u pitanjem: >KAKO PROVJERITI ISTINITOST
potpunosti zanernariti. Ostati bez svake sumnje NECIJE RIJECI ILI DJELA<, znas odgovor, tvo-
znaello bi prestati istraZivati nepoznato o sebi i ja ce sumnja ostati u zadanirrr okvirima norma-
ostalim bi6ima. Ie. To je odludujuCerazdoblje prelaska.
Ella: Zaitoje onda sporno sumnjati ako mi sumnja
Ella: Mogu li uopie provjeriti bilo dije rijedi ili dje-
razotkriva nepozfuato o meni?
la? I koliko bi mi to oduzimalo vremena?
M.: Odgovorit 6u ti pitanjem: >Kada dovjek sum-
M.: Nimalo, jer vrijeme te samo upueuje Sto je bolje
nja? <
s njim diniti. MoZeS ga tro5iti uzalud uzimaju6i
Ella: Kada nije potpuno siguran u neSto ili neko- sve zdravo za gotovo iii ga moZe5 korisno upo-
ga.
trebljavati. Korisna upotreba vremena podinje
M.: A nesigurnost poiinje uprilv() surrru.jonr. doziranom sumnjom s dva postavljena pitanja:
Ella: Ovo je obiina igra riicii. >Jesu li rijedi koje sluSa5 istina ili nagadanje? I

M.: Pogodak! Tako sc surnn.iir igrir s t'ovicl<orn. u diju su korist djela koja vidi5?< Ta dva pitanja
Ona je inicijator sumn jivc igrc l<o jl tt' lrrl<o 1ro- NIKADA nemoj postavljati drugoj osobi.
nese. Sto igra dulic triric, vccir it' rrrogrrcrrosl tla Ella: Nego?

.l( ) zl.
 \'r r.r { il,llrr,r

M.: Slrlrroj st.lri! ll ;r.rlilrir t)ul('nt \l lilr nlo2cs

;rrov.jcriti istirritost trrrlr. r ijt't.i ili tlje ll. Boljc
rea'cno: ()Srlrllll ll(() I A/.1,, A ll(() (;()VO-
RI ISTINU.
eim se pojavi tracak sunrrr.jt', rlohivirs ulx)zo- T-est
renje kako onaj netko INDIREKI'NO l.A/-l:. Ono
sto te tada poiinje muditi jest dokazari jcsi li u PROVJERITE KOLIKO SUMNJE NOSITE U SEBI I
pravu. Ne uspijeS li dokazati, oslanja5 se na osje- KAKO SE TOGA OSLOBODITI
caj. Vidi5, i tu je osjedaj najvaZniji faktor Zivota.
No opet zbog nemoguinosti da drugoj osobi 1. Od tri navedena imena izaberitejedno:
(licem u lice) dokaZe5 njegovu laL, jer nitko laZ a) Marijana

olako ne priznaje, tvoja ti se sumnja >osve6uje<. b) Izabela

Polako, ali sigurno ulazi5 u labirint u kojem se c) Patricija

viSe ne snalazi5. Sumnjajuci u vlastitu procjenu

necijih rijedi i djela tvoja sumnja posraje razorna 2. Zaokrulite glagol koji najceSie primjenjujete u praksi:
sila tvojega bi6a. Takva je sumnja podetak emo- a) ispitivati
tivno-materijalnog kraja. Sumnja u SEBE najgori b) odgovarati
je oblik sumnje. Ona je uvod u KRIVNJU. c) sanjariti
Ella: Nudi5 li rjeSenje ili...?
M.: Uvijek. Razmisli, koliko de rude priznanje je 3. ZaokruZite redenicu diji vas sadrZaj najviSe potiae na
razmi5ljanje:
li netko lagao, tebi pomodi ili moZda odr-noii?
a) Ni uvjerenje ni povjerenje nemaju dno.
Sigurno ie ti viSe ODMOCI nego POMOCI. po-
taknut 6e tvoja negativna razmiSljan.ja o to.i oso- b) I bogati nose kriZ.
bi, dovesti u pitanje va5 dal.lnli otlnos, pol.iul.jati c) Zauvijek nestati mogu samo oni koji nisu ni po-
stojali.
povjerenje i krajnji ishod... poslajt.i neprijatclj
svojem RAZUMU.
4. Zaokru2ite dragi kamen koji biste voljeli imati:

z3
 il(liilir KnrrraNA ToaKA

a) nrbirr prihvaeate takvi kakvi jesu. Optimistidna razrni-

b) srrrarrrgcl Sljanja vaSu sumnju drZe na distanci. Poku5avate

c) safir ostati dvrsto na zemlji, uvjereni kako ce vaS ra-

zum svladati nadolazefe prepreke. Vi se ustvari
plaSite sumnje. To je uvod u zavaravanje.
5.Zaokrulite pridjev l<oji na.jbli2r o('rtava vaSn osob-
PREPORUKA
nost:
Ukljucite djelomidnu sumnju u svoj Zivot, jer
a) prevrtljiva
biste s vremenom mogli zaglavitiu svijetu bajki.
b) znatlZeljana
c) specifidna

. za one s najviSe odgovora zaokrrrienTh pod b)

6. Pronadite rijed koju najdeSce korisrire:
a) znai, dakle, daj
b) kada, ozbiljno, grozno
c) dogovoreno, moZe, gledaj
Z,alz\vtd,atz
. za otre s najviSe odgovora zaokrllenih pod a)
VaSa je sumnja odgodena. Prevladava briZnost.
I joS ste uvijek puni nade. U i5cekivanju nekoga
boljeg vremena vi ma5tate o mjestu pod suncem
gdje biste uZivali. Katkad pribjegavatc san.roCi
kao izlaznoj terapiji iz stanja [rallr]tu. n ut()dc-
strukcija je za vas joS uvijek imaginarirrr ;rojrrrn.
Rijetko troSite sebe zbrajajuci minust' i plrrsovc
svoj ega Ziv ola. Sve dosadaSn.j c clogatlir j (' nlt
VaS osjedaj sumnje varira poput plime i oseke.
Ovisan je o raspoloZenju. Kada su Zivotne karte
posloZene po va5im Zeljama, sumnja se povladi.
Ali kada se proturjedi va5im leljama, vi postajete
lav u kavezu koji nakon reZanja emotivno iscr-
pljen zapada u stanje letargije. U takvom stanju
upravo vas sumnja iznova izvla1i na povrSinu,
pa spremno krecete u novu akciju jer ste borac
po prirodi. Ono Sto naumite provodite u djelo
makar i neisplativo. ViSe vas vodi osjecaj, nego
razum. Mana vam je Sto od drugih odekujete
identican pristup Zivotu. Kada to izostane, vaSa
sumnja dose2e kritidnu todku.
PREPORUKA
Odekivanja nuZno izostavite ili ih barem stavite
u drugi plan. Na taj fete naiin postifi ravnoteZu
raspoloZenja, a sumnju zadrZati u dopuStenim
I
) l'()st o okvirima.

25
 \'r r,r ( ir(lrrr.r KnrrraNA roe KA

zrt (,lr(' \ il;rivi\(' o(lgo\,or;r i;roliril:'('ilrlr lr(xl (') Potragom za tepoznatim iskustvima isku5avate
Vi lxtlilt' orl ttrtrlt('lrln(''-unul,(' N;orrrt' potrrlitt vlastite psihofizidke mogucnosti. No va5a zna-
.ictt' osjcr'ltj n('sillru n()\lr V;r.'t'tr' ..r,;rlir r.,lrorl, jcr tllelja desto zasjeni sumnju. Tada ste u nevolji.
slrxh (xl ncrrgrltlrrilr izrrt'rr:ttlt'rrj;t nl('lll:rln() sv(' U nepoznatim okolnostima sumnjati je posebno
l-cZc porlnositc. /-iviIc rrrclrlrrrit'lii. I:rrrot iic lrol<tr zdravo, jer ona tada moZe biti uvjet odrZavanja
Savate drZati pocl l<otttrolorrt zlrog na Zivotu.
llrt'vt'lili.c rlozc
razoearania koja ste doZivjcli. No trntrlirrnli pr iti- PREPORUKA
'l-o
sak koji rijetko jenjava tjera vas na aklivnost. U neprovjerenom okruZenju uvijek dajte pred-
je bijeg u zaborav. Potpuni zaborav nc postoji na nost sumnji, a ne znatiZelli. Tek kada se osjeca-
5to vas joS jedanput mora podsjetiti sumnja ko- te sigurno, zrratTle\i dajte oduSka.
joj ste ionako pridali previSe paZnje. Sumnja is-
koriStava vai razum, a dugo iskoriStavanirazum
i pozitivan ishod opet obavija velom sumnje. I
tako u krug.
PREPORUKA
Dopustite emocijama da govore. Njihov jezik
oslobodit ce vas kruga sumnje. Nastavite li ih
drZati pod kontrolom, na dobrom ste putu da
krug sumnje postane krug patnje.

. za otre sjednakim brojem zaokruZetih odgovora

VaS je Zivot kao igre bez granica. Prilagodava-
te se svakom vjetru. Vjetar sumnje vama pred-
stavlja izazov u kojem se instinktivno snalazite
i instinktir,'no reagirate. Ya1no je da sc clogada
neSto na demu izo5travate svoj instinkt. Volite
istraZivati, a sumnja jevaZan instrumcrrt istragc.
Ona vas stimulira u potrazi za trtlvint znan.jt'rtt.
 KnrrraNA roe KA

Ella: A to u prijevodu znadi...

M.: KRIVI OKRIVLJUJU, NEVINI OSLOBADAJU.
Ovdje govorimo o svakodnevnom Zivotu. Povu-
ci paralelu izmedu sudskoga procesa i procesa
sudenja u svakodnevnom Zivotu djelomidno je
N.4METN[tT,4 KRtVI'lJ,4 mogude. Iako imaju poneke slidnosti, ne smiju
se iskljuditi ni raziiditosti.
Ella: Navedi mi slidnosti? I reci, koje razliditosti ne
smijemo iskljueiti?
M.: Sudenje bilo koje vrste granidno je Zivotno
Ella: Porota me proglasila krivom po svim todka-
podruije. Uvijek mo7,e biti ILI-ILI. Zapravo,
ma optuZnice. Te5ko meni, a blago njima.
krivnju je nemogude u potpunosti dokazatl
M.: Ne slaZem se s tvojim tvrdnjama. Te5ko tebi, Zato lto je krivnja prepu5tena osje6aju poje-
ali samo u sludaju AKO SE ZAISTA OSJECAS dinca. Podinjena djela svaki pojedinac oprav-
KRIVOM. davana njemu svojstven nadin.
A blago njima nije nikada. Ako su te okrivili Opravdanjem poruduje'. >>Ja, koji sam udinio
na osnovi dokaza, onda su propustili razmisliti TO i TO, imao sam razlogazatakav postupak.<
o razlozima koji su te naveli na din. Navodeii RAZLOG podinitelj poruduje: ,JA
RAZLOZI diktiraju dovjekovo djelovanje. RAZUMIJEM svoje podinjeno djelo.< Jer, demu
Sto se razlozi teze podnose, djelovanjeje okrut- sluZe opravdanja, osim nadi u razumijevanje
nije. druge osobe.
Ako su te okrivili na osnovi DOJMA, joS su Nakon takvog razmi5ljanja podinitelji idu
vi5e pogrijeSili. Svako bi6e o istom dogadaju dalje. Ako se razumijevanjem usvoje njegovi
ima drukdiji dojam. Uskladiti dojmove nekoli- obrazloZeni razlozi, podinitelj se osje6a slobo-
cine nemoguee je, osim pod pritiskom. Pritisak dan od podinjenih djela. I dopu5ta samom sebi
pokoleba dovjeka, a pokolebani su skloni prvo- diniti ih ponovno.
bitnom dojmu dodati nametnutu ni.jansu. VaZ- Na pravom sudenju struana osoba opravda-
no je znati TKO TE OKRIVLJUJE? va podiniteljeva 1o5a djela. I nada se najboljem

2u
 \'t't,r ( rrlIn.r
isltorltt. A rr:rllrolii islrotl r't'slo ovisi o tlolrtt ltri-
prcrlllie lx).j ollrarri. Slir'ttttsli stttlrltogrt ;lt-ot't'sa i
sudenja u sval(o(lltcvll()nl zivottt stt al() ic i ie-
dan i drugi pnlces igra rlokuzit i osjcc'itja.
Pod razliiitostima sc poclrazurni.icva l<azna.
Sudstvo ocjenjuje Stetnost djcla i zalirn izriCc ka-
znu u skladu sa zakonom. Privatna kazna rzn1e
se u skladu s emocijama. S obzirom na to da pri-
vatna kazna ukljuduje i emocije, uvijek jeblala,
jer samo emocije mogu ublaZiti Stetnost djela.
Ella: Odakle toliko krivnje u svakodnevnom Zivo-
tu? eak i za banalnosti.
M.: Kada te svlada slabost, gdje je tzlaz?
Ella: Ne zrralr.. Valjda ga svatko pronalazi sam.
M.: Kad si slab, nemaS vremena razmi5ljati. Pre-
puSten si osje6aju dekanja. PriZeljkuje5 da sla-
bost traje Sto kra6e. Kada slabost lak5e podno-
sis? KADA eUJes RrJEe RAZUMUEVANJA. U
svakodnevnom Zivotu nedostaju rijedi razumr-
jevanja. Bez razumijevanja tvoje bi6e siabi, pa
je moguCe da Zivot doZivljava5 kaznom. Jer se
osjedaS NEZASTICENO. Poput napu5tena dje-
teta. Oslabljen zbog nedostatka razumijevanja
svaki sljede6i >udarac< nameie ti krivnju. Na-
metnuta krivnja mijenja tvo.je priroclno ponaSa-
nje. IIi rrazdralliivo ili u clcpritniritno.
Elia: MoZe Ii se to ispraviti?
KnrrraNA roe KA
M.: Dok samu sebe NE UVJERIS u krivnju,
ispravci su provedivi.
Ella: To daje dobru prognozu. Sto ako sam vee po-
tonula u uvjerenost u krivnju? Kako tada?
M.: I razdra1ljiva i deprimirana slika tvojega po-
naSanja dokaz je otpora spram krivnje. Ne5to
se u tebi buni, a znakovi bune upuiuju kako ti
servirana istina o krivnji nije prihvatljiva. To je
jako dobro.
Potonuti u uvjerenost u krivnju moZe5 jedi-
no kada ono Sto si UCINILA nemaS vi5e dime
SEBI opravdati. Tako si stvorila PREDUVJET
za osjetaj krir.nje. Preispitaj jo5 jedanput UV-
JETE koji su te naveli na neku rijed ili radnju
i sigurno 6eS PRONACI OPRAVDANJE. Na taj
6e5 nadin izroniti iz uvjerenost u krivnju.
Ella: Ima li mogucnosti da dovjek sazrta koliku
dozu krivnje osjeia i kako je odstraniti iz svojih
razmiSljanja?
M.: I te kako, dakako, i svakako ima mogu6nosti.
Evo jedne.
3l
 KnrrraNA roeKA

4. Kadabiste zamislili Zivot u nekom drugom vremenu,

koje biste stoljeee izabrall?
a) 18. stoljece
b) bilo koje vrijeme poslije nove ere
Test c) bilo koje vrijeme prije nove ere
5. Prije negoli odaberete odgovor, dobro razmislite o
JESTE LI DOISTA KRIVI pitanju: >>ZaSto ljudi dine zlo?<
rt-r sr uvuSqerr KRTvNJU? a) zbogmogucnosti
b) zbog nemogucnosti
L Koji dio dana najviSe volite? c) zbog zavisti
a) svitanje
b) podne 6. Kako se osjeCate?
c) sumrak a) kao prah
b) kao pepeo
2. Kada bi izbor hobija bio suZen samo na tri, za koji c) kao dim
biste se najradije opredijelili?
a) fotografija
b) sah
Z-afz\vcdalz
c) potraga za izgubljenim svescima
. za otres najviSe odgovora zaoknt2enTh pod a)
Vi ste na raskriZju. Ne osjecate se ni krivi ni nevi-
3. Da se probudite na pustom otoku, Sto bi vam prvo
ni. Zivot vam se odvija kao u vakuumiranoj amba-
palo na pamet:
bZi. eekate da netko otvori zatvarae . Previranja u
a) mora da sanjam vaSoj glavi svakodnevna su pojava. Indisponirani
b) ovo se jedino meni moZc ckrgocliti zb o g takv a s tanj a, razmi5lj anj a okrece te proSlo sti.

c) sto au sada Vi ste retrogradna osoba. Na taj nadin propu5tate

iskoristiti sadaSnjost na najbolje moguci nadin.
Skrivate se i od sebe i od drugih. Iskren razgovor

33
 Vr,r;r (.rrrlrrr:r
o tome Sto vas mua'i izh.icgrlviltc iz viSc razloga. I
to kontradiktornih. Nc 2clitc nil<oga ol)tcrcc.ivari;
ne volite sebe razotkrivati; ncntirlc clovtll.jno po-
vjerenja u tude miSljenje. Kal<o nc Zclirc da itko
primijeti koliko ste razapeti izrneclu krivnic i ne-
vinosti, desto Salu odabirete kao alibi.
PREPORUKA
Svaki alibi ima slabu todku. Humor koji prak-
ticirate da bi zataikali vlastitu bol jednoga bi
dana mogao postati crni humor. Tada fe yam se
doslovce zacrnitipred odima. Previranja u va5oj
glavi prekidaju se prestankom skrivanja istine
od same sebe. Otkrivanje istine oslobodit ce bol
koju u sebi zatomljujete. Ako se i nakon toga ne
osje6ate oslobodeno, tada drugirrra bez ulj ep5a,
vanja priznajte razloge svojega pona5anja. Tko
ne uvaZi navedene razloge, tome je ego ispred
ljubavi. Saznate li takr,-u istinu, oslobodeni ste
svake krivnje.
. za
. za otre s najviSe odgovora zaokruZenlh pod b)
Vi podsjedate na >odvjetnika hipohondra<<.I za
olro za ito znate da niste krivi, provjeravate.je li
vas netko sludajno okrivio. lako cete to nazya-
ti prevencijom ili savjesnoScu, ipak je to potajni
strah od budueega prozivanja. Zato unaprijed
stvarate materijal za obranu. Zelite biti spremni,
ne dopu5tajuci teretu krivnje da vas postupno
emotivno osakati. Zbo g moZebi tnog c rn()ti v nog
)4
KRrrre NA Toe KA
hendikepa, u stanju ste stvoriti pismeni ili usme-
ni elaborat. Krivi ili ne vi fete uvijek pronaii na-
din opravdanja. Iako ee katkad taj nadin imati i
dozu bizarnosti, vaSa vjera u opravdanje ostaje
nepokolebljiva. Vi ustvari odbijate priznati kriv-
nju makar vam se i dokazala. Bez obzira Sto bi
takav dokaz u vama izazvao trenutadnu paniku,
ne biste se olako predali. I51i biste joS detaljnije
objasniti obranu. I tako unedogled.
PREPORUKA
Savr5enstvo bez mane ne zove se dovjek. Do-
kazi nemaju samo svrhu dokazivanja krivnje.
Namjera im je motivirati promjenu u ljudima.
Promjena koju biste vi trebali uvesti u Zivot je
prihvacanje pogreSke. Nijedete li pogreSke, mo-
gli biste lako upasti u zamku nepovratne kriv-
nje.
o\e s najviSe odgovora zaokruZenih pod c)
Vas krivnja obuzima s vremena na vrijeme. Po
potrebi. eak pomalo uZivate u njoj jer joj niste
skloni okrenuti leda. Vrlo ste kreativna osoba
koja u razdobljima krivnje styara svoja najbolja
djela. U vama dudi rr.ala doza mazohizma. Ako
se taj osjeiaj dugo ne pojavi, prizovete ga sami.
OboZavate misaone igrice bilo koje vrste, a svrha
im je >ubiti< ustaljenost aue ste protivnik. Sva-
ki misaoni klind doZivljavate ponovnim rode-
njem bez obzira u diju korist zavrlio. Osjeeajem
35
 \rt.t ( ll(lttt.l
KttrtaNA ToCKA

l<rivrrie olroglrt rrjt'lt lrrirotlrr .,\()l( 1,:l lrr, ;r. ;t r vrrs lina. BliZnjima biste i popustili pri izboru, ali
Llvodi u svi.it't I)t'()nljcnrr i rrovill .,1)()..n:rlir Irrrlc briga kako ie okolina reagirati jaea je od iaega.
optuZbe naJpri le l)r.()11 I lil I i:l I rrl ('. rr lir l(()t I rl nil I i7(.
I Zaboravllate da je okolina uvijek kadra pronaci
Zalite autora zbog n('zt)iul.iil. 1..:rrl;r slc rloistrt l<ri- rupu o kojoj fe raspravljati. Ljudi se vole zabav-
vi, isprieavate se, ali bcz cvrstog oltt't.:trrlrr rlrr ttrlio ljati tudim problemirna jer im to daje moguinost
nesto necete ponoviti. umanjiti vlastiti problem.
PREPORUKA PREPORUKA
Kao pobornika promjena nije vas lako slijediti, Svatko ima pravo Zivjeti nadinom u kojem se
pa aesto udarite u zid. Ili cudenja ili Sutnje. dobro osjeca. To je prvo Sto trebate dopustiti
Zaljude krivnja ima negativno, a ne poticajno voljenim osobama. Preuzimati odgovornost za
znadenje. Da ne biste sebe emotiyno ozlijedili tude postupke jalov je posao, a joS je jalovija
udarajuci u )zid(, birajte druStvo koje poput vaia 2elja da unaprijed spreiavate neeije po-
vas oboZava misaone igre. Ne zamjerajte oni- greSke. Ako odrasli ljudi nisu svjesni posljedica
ma eiji razLttn ne poima svrhu takva pristupa svojih djela, dopustite im da ih udine. Jer kada
krivnji. posljedicu ispravljaju sami, ubuduee ce o sva-
kom namjeravanom djelu jako dobro promisli-
ti. Tako ce podloga vaSe krivnje kojaje do sada
leZala na trulim daskama biti prebadena onima
za orte sjednakim brojem zaokru2enih odgovora
kojije zaslu?ujn.
Vas krivnja bode poput trnja. Svako malo ispliva
na povrSinu svijesti i stopira ostala razmi5ljanja.
Noeu vas razmiSljanja prevrfu u krevetu, a danju
ih poku5avate potisnuti. Zbog izraZene cmoriv-
nosti, lako si umislite krivnju. Sklonili src opru-
Ziti sebe nego druge. PreviSe odgovortro l)t'istLr-
pate Zivotu, pa kada netko, pc'rschno ocl bli2n jih,
odabere >leZernrji stil<, vi sc osjr-['atc llosr':urrlic-
no. Sram je uzrodnik pojavljivan ja vils(' lzrr. kr iv
nje. Neslaganje s izborom nar'irur zivollq y;1111;1
bliske osobe proZivljavatc l.rrcvrSc ttillun.lti( n(),
ali naglasak takva pro2ivl.juvlrtr jrr .:irl)l;r\'() l(. ()l\()

\(t

Je U r.ar.iggN;e o.Sgltsl
t YET T14F eqA rvrr.i(J Et lJ,A o
V4.^4A... tLt...
Ella: MoZe li se mi5ljenje o sebi ili nekom drugom
odaslati, abez da dovjek ka2e rlje?
M.: Osje6aj je moguce odaslati bez ijedne izgovore-
ne rijedi. Ali, PREVESTI OSJECAJ vrlo je teSko.
Bez rijedi mo2e5 jedino razmi5ljari. To je >ni-
jemi govor<, jer se odvija u rebi. MiSljenje je,
opdenito gledajuii, proizvod tvojega RAZUMA.
Arazum jeMUZA rijedi.
Odaslati mi5ljenje bez rijedi nije svrhovito,
jer svatko voli duti rijed. euti rijed podraztmi-
jevalo bi baviti se njezinim prijevodom. Obra-
diti je kako tebi odgovara. lJzimati rijedi zdravo
za gotoyo daje moguinosr PROPUSTA.
Ella: Ipak sve govori u prilog rijedima. One su os-
nova sporazumijevanja.
M.:Ja bih to radije rekao ovako: >Sporazumno ra-
zumijevanje rijedima.< To znac.i, kada u rijeii
ukljudiS i osjedaj, prijevod ic lak5i.
KntrtaNA roaKA
RIJEe+OSJECAJ govore viSe od same rijedi.
Todno je da se upotrebom rijedi sporazumije-
vaS, ali je pitanje: >Razumije5li doista BAS SVE
Sto ti netko govori? <
Pa, rekao bih da razumijeS DONEKLE.Takvo
r azumriev anj e suZava mo gucno s t dalj nj e g sp ora-
zumijevanj a. Zapravo otYara mogudnost nespo-
tazrtlrna, a nesporazum je desto uzrok propusta.
Tko propusti, taj se ne treba duditi gubicima.
POTPUNO RAZUMIJEVANJE DIJALOGA
POCINJE BUDENJEM OSJECAJA. O tome KA-
KAV ce osjeCaj pobuditi rijedi koje ti netko upu-
6uje, ovisi i tvoje daljnle djelovanje.
Eila: Koja je onda svrha rijedi?
M.: Svrha rijedi je: PROBUDITI OSJECAJ U eO-
VJEKU! eim rijed probudi osje6aj, dovjek se
>osjeea< Ziv. Spreman je ne5to udiniti.
ELLA: A osje6aj bez rijedi? Ima li on Sto zareeT?
M.: Uvijek se ima lto za reei, ako dovjek zna ito
hoce. U naSem dijalogu ja znarn Sto hocu. Ho6u
dokazati demu sluZi osje6aj.
Svrha osjeCaja je DOKAZATI I(AKVOM je ci-
lju sluZila rijed. Dobrom ili loSem'
Kako je u Zivotu sve povezano, poveZimo
ovo saznanje s miSljenjem.
Ti o sebi imaS miSljenje. Mi5ljenje uvjetuje
tvoje pona5anje. No je li tvoje ponaSanje u skla-
du s tvojim miSljenjem o sebi, mogu ti odgovo-
riti drugi ljudi.
 KnrrraNA ToaKA

b) bolje da sam Sutjela o zgoditku

c) moram ovo ponoviti

3. U radnom okruZenju pred ostalim zaposlenicima od

Test klijenta ste primili dar, kao nagradu za susretljivost.
Kako iete to protumaditi?
sAzNAJ, KAKVo urSr;rN;r o sEBr oneSrryrS a) zasluZlla sar.rr
LJUDIMA OKO SEBE b) ovaj postupak nije fer prema drugima
c) tko se trudi taj i dobije
Odgovore na postavljena pitanja ne smijete zaokru2iti
sami. To mora udiniti netko drugi umjesto vas. Osoba
4. Netko vam je smjestio prijavom. Pozvani ste na ispi-
koja ie preuzeti va5u ulogu s pomocu testa ce razotkriti
tivanje. SluZbena osoba otkriva vamsadrZaj prijave.
kakvo miSljenje ima o vama.
Ljutiti zbog izmi5ljotina navedenih u prijavi, kakav
eete dijalog voditi s ispitivadem:
l.Viseci most jedini je nadin da prijedete preko podiv_
a) lukav
ljale rijeke. Na drugoj srrani deka vas vreia novca.
b) oprezan
Jako se bojite. Sto aete odluiiti?
c) buntovan
a) prijeei most, uvjereni kako cete razmiSljanjem o
novcu pobijediti strah
b) odustati, jer strah za goli Zivorjadi je odZelje 5. U ru5evnu kucicu jako blizu va5eg doma >doselio<
za
noYCem se besku6nik. Promatrate ga dugo. Ne drogira se, ne
alkoholizira se, ne stvara buku. Djeluje izgubljeno,
c) prijeei most po cijenu Zivota,jer ne Zelite propu_
kao da nesto traZi. Kako 6ete postupiti:
stiti priliku Livota
a) praviti se da ga ne primjeiujete
b) raspitivati se o njemu
2. Pohvalili ste se poveeim zgoditkom u igrama na sre,
eu. Reakcije su razlidite. O demu cere razmiSljati u c) ponuditi mu pomoi
to vrijeme?
a) sigurno su mi zavidni, ali ba5 mc hriga

+()
 Vct:t ('ttrlitt;t
6. Na rodendansl<o.i I)roslilvi prirtriictili stc ttcobic'no
ponaSanje prijatcljicc llrcllra vils('ttl l)ill'rllcrr.t. Sto
cete udiniti:
a) na licu mjesta pred svima raSiistiti stvirri
b) stzdr1ati se, ali nakon proslavc zatraliti ob.iaS-
njenje od partnera
c) nastaviti potajno istra2ivati
z,a@\vtdatz
. za orre s najviSe odgovora zaoknt7,enih pod a)
LJUDI VAS DOZTVLJAVAJU KAO OSOBU
KOJA ztVt pO SVOJEM, A KOME SE TO NE
SVIDA NE ZAMARA VAS PREVISE
Vi kao da imate dva lica. U isto ste vrijeme otvo-
rena i zatvorerra osoba. Iako lako uspostavljate
kontakt, srce ipak ne poklanjate olako. I kada ga
poklonite, teSko se povjeravate. Ljudima djeluje-
te poput tihe vatre koja desto netaktidno reagira
(akiza banalnosti. Tip ste plana i programa, pa
sve Sto jeizvan okvira neizravno odbijate. Uvijek
u rukavu imate rezervni kljud ako sludajno nesto
krene po zlu. Svoju privatnost auvate iza zatvo-
renih vrata i svaku kriznu situaciju volite rjeSa-
vatibez prisutnosti trece osobe. Niti pretjerano
nudite pomoc, niti je traZite.
KntrteNA ToaKA
PREPORUKA
I rezerrmi kljud se mo2e izgabiti! Najbolji re-
zervni kljuc je otvoreno srce i u privatnosti i u
javnosti.
. za one s najviSe odgovora zaoknt2enTh pod b)
UUDI VAS DOZIVLJAVAJU KAO OSOBU EIJA
SU VRATA SVTMA OTVORENA.
Bez obzira Sto korak po korak dolazite do cilja,
imate jednu neobianu osobinu. Nenametljivo se
nameeete. eovjek dija su vrata svima otvorena i te
kako zna lukavo koristiti Zivot. Filozofskim izbo-
rom rijedi navedete osobu na povjerenje i odanost,
ali i inzistirate na vraeanju istih osobina. Dobar ste
slu5ad koji u redenicama drugih ljudi traZi poen-
tu isprieane pride, jer poenta vam daje mogucnost
hocete li odbiti ili usvojiti tude miSljenje. Dijalozi
su opcenito va5 fetiS, koje kasnije u glavi psihoa-
nalizirate. Naginj ete perfekcionizmu.
PREPORUKA
je da zbog perfekcionizma propustite
Mogude
i te kako kvalitetno
poentu pride, pa odbacite
mi5ljenje.
. za orre s najvi5e odgovora zaokruZenih pod c)
LJUDI VAS DOZIVLJAVAJU KAO NEPRED-
VIDLJIVU OSOBU, PA U VASEM DRUSTVU
OPREZA NIKAD DOSTA.
43
 Vt't,r ( rrrlin;r KntrraNA roe KA

Vi vrlo lnudx) ispitrr.jt'tc l(.r'('n llir koir.rrr sc nala- ga znanja. Katkad ljutnju otvoreno pokazujete,
zite. Naoko djelu1ctc neziliIItrrcliirall(), A zapravo katkad vaZete je li necija ogranidenost vrijedna
su vam Sva osjetila otv()rclla. (.al< i ona l<O.jc zovu vaSe ljutnje, a katkad za5utite. Sutnju najtele
>Sestim<. Utrku s vrcmcnont ne ltrihvacale kao podnosite.
stvarnu, pa svi imaju dojant da vaur .jc ckr rijetko PREPORUKA
dega istinski stalo. Yaia razmiSljanja zbunluju Ni jedna prida nema prvu i posljednju rijed, pa
ljude kada su u vaSem dru5tvu. S vama nikada ne neee ni vaia. Zar ste zaboravili da su priie u
mogu odrediti dozu bliskosti. A ustvari sre pre- nastavcima najintrigantnije?
tjerano emotivni, samo to skrivate od javnosti.
Mnogi bi vas proglasili autoritetom, Sto je dale-
ko od istine. Strpljiva popustljivost vaSe je pravo
ime.
PREPORUKA
Razodarani ljudi izbj egavaju bliskost. Umj esto
autoritativnog nastupa pokaZite ranjivost.

. za otre s jednakim brojem zaol<nrLenTh odgovora

LJUDI VAS DOZIVLJAVAJU KAO OSOBU
KOJA PAMETUJE S POKRICEM
Te5ko se usredotocujete na idiju pridu. Ali ne
zato sto ne volite ljude ili zato ito vas zarnarajtt
njihove pride. Naprosto previ5e lutate oblacima.
No kada progovorite, vaSa je prva i zadnja. Jed-
nostayno morate biti u pravu. Kada vam ne od-
govara pitanje, bez pardona prelaziLe na sljede-
cu temu. Volite isticati svoje znanje i najsretnije
se osjeeate kada imate sluSade. Skloni ste ljurnji
ako netko dovoljno brzo ne pohvata konce vaSe-

44
 KnrrraNA roeKA

CIJA. No ti si odito pogrijeSila u shvacanju volje.

Sebe si proglasila gospodarom svoje volje. Pa zaito
ti onda nije sve po volji? ZaSto volji ne zapovijediS
da dini kako ti hofeS? Priznaj, da si pokuSala, ali ni-
Sta. Dok ti ide5 jednom stranom, volja te vraia kuda
oD voLJe Do Nevoae je njoj volja. Ti i tvoja volja ste u sukobu.
Ella: Zaito je to tako i mogu Ii se moja volja i VOLJA
dogovoriti?
M.: Ako sebi zells dobro, moraS ih uskladiti. Inade si u
nevolji, a iza nevolje podinje bezvolja.
Ella: Kako ih uskladiti, reci dok joS imam volje?
Ella: Testoye sam rijeSila i poneSto shvatila o sebi.
M.: PUSTI VOLJI NA VOLJU! To je isto kao da sam ti
Ali jo5 me nije proSao osjeiaj malodu5nosti. Zelje-
rekao: >Pusti dovjeka na miru. Neka dini kako mu
la bih zaustaviti svoje unutarnje >raspadanje< dok
je volja, jer tada 6e biti bolje volje.< Bolje tebi, bolje
nije prekasno. Ti tvrdiS da mogucnost povratka
njemu. Niste u sukobu.
postoji, da mogu ponovno >oZivjeti<, osjetiti sre-
Volja je osjecaj slobode. Sto imaS vi5e ljubavi u sebi,
cu. Ali ne srecu izazvantrt materijalnim dobrima,
osjeea5 se slobodnije. Osjecaj ljubavi ne moZe5 opisati,
karijerom, obitelji. Ti pridaS o istinskoj srefi. Ka-
iako to pokuSava5 udiniti. Umjesto opisa prepusti se
ZeS kako nju stvara volja. Sto je volja?
osjecaju ljubavi i on ce tek tada doii do izraZaja.
M. : Volj a j e Zeljeti 2iv jeti zbo g samo g a Ziv ota, a ne zb o g
Tako je i s voljom. Dok je opisuje5, poput: >da-
teznje za ostvarenjem.
nas mi se nece rli koji teLak dan<<, volja te >sluSa<.
Etla: eekaj. Ako nemam teznju za svim navedenim, Sto
Ali ne sluSa tvoje rijedi, nego tvoj osjedaj. Iizvriava
fe mi stvoriti volju? Upravo mi teZnja stvara volju
ga. Razum pri(a, a osjeiaj stvara.
za 2ivotom.
Ella: Razum je zna1i sjedi5te na5ih osje6aja.
M.: TeZnja ti ubija volju za Zivotom. Volja je sama po
M.: SjediSte osjeeaja nalazi se u duhovnom dijelu tebe.
sebi dovoljna da osjetiS Zivoti sve njegove radosti.
Razum prima te osjeiaje i obraduje ih. Uska spe-
eim podnes teziti, ti forsiraS volju. Neee5 forsira-
cijalnost raztmaj e prij enos duhovnih informacija.
njem nagnati volju u pokret, jer ona je POKRETAe .
A osjecaji su najjada duhovna informacija. Reci-
Zna(i, ona kreee u akciju bez obzira eemu ti teZlla.
mo da se opedeS. Iako vidiS ranu, manje eeS paZnje
Ella: A Sto onda ja dinim?
obracati na nju nego na osjecaj boli koju ti ta ope-
M.: Slu5aS svoiu volju. Ona je AKCIJA, a ti si REAK-
klinaizaziva.

47
 Vt t.t ( ttrlttt,l

L)prlrvo lo cloliitzttit' li;tli,r 1t' ()\f l ( Af 2ivo lliee'

Ne vidiS ga, ali tl)tl ()sic(1ts l)l.i\ttlllo5l Nt'gtlic iznu-
tra. On je najvjcrodostoirriii tLrlirtz tvoit'ga posto.ia-
nja.Bez njega, sve izvrttt.isl<o izgttllilo lli zrtitt'ctt.ie'
Ella: A odi? Nisu li one najvjcroclostoirri.ji svictlocri rr-ro.ie
izvanjske stvarnosti?
osvRT- N/4 vR.lJeMe 4
M.: Odi su tvoji krivi svjedoci. Kada ih zatvori5, tvoja Ka)eM LvtrKeBez., D4EE
dotadaSnja stvarnost NESTAJE. Mijenja se.
VLAD/t,t t -SVIJeTol4
Ella: Zelli reci, kada zatvorim o(i zapravo ne vidim ni-
Sta.
M.: Nee... Tek tada vidiS, jer tada >gledaS< osjecajem.
To je budenje. Budenje u san zvani ZtVOf.
Rodena si da osjecai. Zato je zadatak osjeeaja
iznimno Sarolik. Poput spektra. Osjeiaj zapravo Ella: Na tvojem stolu vidim hrpu zabiljeski. O
posravlja PITANJE i daje ODGOVOR, zbog njega demu pi5e5? Neki su me naslovi jako zatnttigi-
STVARAS i UNISTAVAS sebe i druge, on te uvodi u rali.
svijet SJECANJA i ZABORAVA. Rijeci prenose infor-
M.: Opisujem situaciju danaSnjega vremena, jezi-
macije tvojih osjeeaja.
kom razuma. Ali iza svakoga teksta zapisuiem
Jednom zauvijek zapamti'. CIJELI TVOJ ZNOT
NIJE NISTA BEZ OSJE-CAJA. SAMO S OSJECAJEM preporuku spoznaje.
woJ ztvor PosrAJE NESTOI Ella: Pa tr znai sve. Na koga onda troSiS vrijeme?
Hoie li okus tvojega Zivota biti opor ili sladak, M.: Na potrosenog dovjeka poput tebe.
ovisi o OSJECAJUI Ella: Smijem li ih proditati?
Zato,pazi Sto govoriS! Osjecaj je uvijek budan! M.: eitati je uvijek i svima dopuSteno. Ya7na je
svrha ditanja. Ja cu proSetati, a ti se pozabavr
njima.

Zabilje5ke su bile razbacane po sto1u. lJzirnala

sam jednu za drugom i doslovno >gutala< redeni-
 V t't it (. tt rl i tr;t
ce. Nijednu nisam preskoeila. Primijctila sam da
se mnoge redenice ponavljajLl. Napokon sam ra-
zumjela Zivot. Autor ih je ponavljao s razlogom.
Zelio je naglasiti besmislenost lutanja vanjskim
povrSinama ako unutarnjem smislu zatremo put.
Neke sam poZeljela podcrtati. Neke sam proditala
i tri puta. U podetku sam osjedala sram iako sam
bila sama u sobi. Polagala sam radune osjedaju.
Jedva sam dekala da se gospodin M. vrati. Sve je
pomalo sjedalo na svoje mjesto. Crnim todkama
koje sam zamijetila pri dnu tekstova nisam od-
mah pridala znadenje. Ali Sto je vrijeme viSe od-
micalo, a rijedi pronalazile put do srca, shvatila
sam zaSto se crne todke smanjuju. Bila sam bliZe
cilju. Zadnji list papira bio je potpuno bijel. eist.
Zbunjeno sam buljila u bijelo. Sto bi to trebalo
zna(iti, pomislila sam. Ne5to sigurno jako vaZno,
ali Sto? Ipak mi joS treba gospodin M., zakljudila
sam. Sjela sam i dekala.
KrelxdN,AT-odv*
Odavno Zivimo u kritidnoj todki. Bolesti mutira-
ju na najneodekivanije i nama posve misteriozne
nadine, s lakocom odolijevaju naSim lijekovima,
pona5aju se poputjahada apokalipse. A dobro zna-
mo da se od njih ne moZe pobjeCi. Da skratimo
- ne piSe nam se dobro, ni u ovim trenucima, a
dini se ni u budu6nosti. Ne Zelim biti >zli prorok<,
stvar je vrlo jasna. Sve smo manje sposobni boriti
se protiv po5asti koje nas napadaju. I pritom ne
misiim samo na bolesti, poput najnovije mutacije
gripe koja kosi sve pred sobom. Imamo li mi kao
ljudi i na5e pona5anje ikakveveze s time?
Odgovor moZemo poku5ati naslutiti i slutnja 6e
mo2da bitina5 najjadi argument afirmacije. Jer ne
bismo slutili da ne osjeiamo kako je ne5to u pona-
Sanju ljudske vrste ipak dovelo do mnogih po5asti
dana5njice. Zapravo, mnogo toga u na5em pona-
Sanju. Prvo sam navela ovo najrecentnije, tu nad-
 Vcra ('.udina
vijajuCu prijetnju nad svima nama. No to je samo
joS jedna nova u nizu, ni5ta viSe. I sada se kredemo
spa5avati iako vei dobro debelo, kao ljudska vrsta,
stradavamo.
Stvorili smo umjetan svijet, bilo je to nuZno na
putu nasega napretka. No stvaraju6i ga, posve smo
ogolili prirodu, u51i joj u pore, rastavili je i krenuli
je mijenjati. Nije bilo dovoljno malo raskrditi pro-
stor, morali smo imati kockaste lubenice i okrugle
rajdice glatke poput kugla za kuglanje.
U naSem pona5anju nikad ne nedostaje pretjeri-
vanja i sklonosti da se igramo Boga, te te2nje koja na
kraju, kao Sto sve viSe svjedodimo, ubija jedino nas.
Mi smo wsta samoubojica, svjesna ili manje svjesna.
No nedovoljno svjesni Sto dinimo - mi jedno-
stavno dinimo! BezrazmTiljanja. I tko se sada vi5e
uopee sjeca kako je neSto podelo, tko je negdje
eksperimentirao, tko je Zelio potpunu kontrolu
nad svim Zivim, tko je moZda svojom bolesnom
zaludeno5eu tom suludom igrom moii potaknuo
neku bolest, neku katastrofu, neSto Sto se mo2e
vei sutra ispostaviti fatalnim, mogu6e i za ljudski
rod u cjelini. Imamo prirodne katastrofe, imamo
ratove vodene idejom modi nad drugima, idejom
sumanutog koristoljublja. I to se ponavlja . Zelje za
ponavljanjem ne nedostaje. I bojim se kako opet
neee biti dosta. Kako nikad neie biti dosta.
52
KnrrteNA roeKA
A zaboravljamo kada neSto nepovratno uniSti-
mo, nepovratno izoblideno nitko neee ispraviti
nijednom >plastidnom operacijom< izvr5enom na
licu naSega svijeta. No mi 6emo se bez problema
probuditi sutra ujutro, pod jasnom pretpostavkom
da je svanuo dan s nadom kako 6e uvijek tzfiova
svanuti, i kako 6emo biti Zivi i donekle zdravl I
nastavljamo tako razmiSljati dok god primjerice
nova, smrtonosna bolest ne napadne na5e tijelo
ili neka rraprava eksplodira u naSoj blizini. Sve to
jasno pokazuje da smo upravo mi, ljudi, kritidna
todka vremena u kojem Zivimo.
Zavaravarno se previ5e ljudski, dapade bivaju-
fi uvjereni do samog kraja kako mi nismo tzto-
ci po5asti. MoZda povjerujemo kada nas pogode,
tamo negdje onkraj tjelesnog Zivota, na oblaku
broj sedam. Hvatate ironiju naSega svenadajuieg
postojanja, vaZnosti koju si umiSljamo, umiSljamo
jednostavno iz nekakva pokuSaja da nadomjesti-
mo dinjenicu koliko smo slabi i prolazni. Barem na
ovom svijetu na kojem se odluduje, jednako kao i
na bilo kojem drugom.
No ima li nadina da mi kao kritidne toake ovo-
ga svijeta uvidimo zadnju fazu u koju smo uSli?
Naravno da ima, kada sami sebe ne bismo neu-
vjerljivo uvjeravali kako joS uvijek ima vremena za
pobolj5ati stvari. Ako vee ne prije, onda kada nas
 \/r'r;r ( rr,lrn.t
vi5e ne bude. Pa brrclrrt'i tlrrsi trrlio r)lasn() laZemo
gledajuei u vlastita lic'u i bir'1, viit'-rnun.ic flegma-
tidna i usmjerena jeclino 1)rcrrra vlasritinr pojedi-
nadnim postojanjima, odgovoriuro si iskreno na
pitanje: ,eemu panika i otkud iudcnje kada tutnji
na nebu, a razina vode raste? < o protoku vremena ovdje na Zelr.lji, vremena ko-
I dodatno se zapitajmo:
MoZe li dovjek iz kritidne todke doci do pro-
svjetljenja?
PREPORUKA
Bez kritidne todke nema prosvjetljenja. Za-
ustavi glas pobunerazrrma,jer njemu nikad
nije dosta ni rijedi ni djela. Ono zbog dega
si pretjerivao je:
. poZuda
. pohlepa.
eim smanji5 konzumaciju >proizvoda<< iz
poZude i pohlepe, krenut 6e5 putem pro-
svjetljenja.
TR/4qovr KaJe o.ST,4VU,4.MO lZ,A N. S
Kao ljudska vrsta, specifidna po svjesnosti o vlasti-
toj povijesti i potencijalnoj buducnosti, svjesnosti
jega je svatko od nas tek sitni dio, oduvijek smo
bili skloni ostavljati tragove. Napraviti, proizvesti,
izmisliti neSto, rzreftneSto Sto ie mijenjati druge -
ostaviti izanas ne5to po demu 6emo ostati zapalr'-
ceni nakon naSe smrti.
Jer vjerovali u ikakav vjedni Zivot ili ne, ta potre-
ba za ostavljanjem naSega specifidnog otiska u pro-
laznosti naSega osobnog vremena ne jenjava. Kada
pomislimo kako niSta ne bi ostalo izartas, ni5ta Sto
upueuje na nas kao one koji su bili ovdje, niSta kon-
kretno i transparentno, to nam se nekako cini kao
najgori promaSaj. Ostati samo kao slike sjeianja u
glavama onih koji su nas poznavali ili onih s kojima
smo bioloSko povezani polovidno nas ispunjava.
Zato te2imo Sto veiem i prepoznatljivijem Tia-
gu, koji bi nas potpuno zadovoljio i ispunio zna1e-
njem prije odlaska u nepoznato. Takvim dinom po-
kuSavamo biti bliZe nepoznatoj vjednosti u svijetu
tjelesne smrtnosti (a moguce i, po drukdijim shva-
ianjima, konadne smrti svake svijesti u nama). Ta
zemaljska >vjednost< je, dakako, djelomidna, jer
 Vclir (.rrrlirrrr
i ovo ee se mjesto.jednom ugalsiti ocl Zivota, uvje-
tovano gasenjem naseg sunca, Sto je mozda neu-
godna, ali neizbjeZna dinjenica vijeka trajanja u
ovom sustavu. Da pobjegnemo strahu zbog nave-
dene mogudnosti, gradimo palade, iznosimo ideje,
piSemo knjige, slikamo slike, diZemo spomenike,
konstituiramo >Skole< i udenia, stvaramo kultove
vlastitih lidnosti, radimo sve u svrhu kako bismo
si u ovom materijalno-duhovnom svijetu osigurali
djelic te krnje vjednosti.
Na kraju krajeva, sve je Tiag, ne mora iza nas
ostati Taj Mahal da bismo ipak u51i u domenu ta-
kvoga >vjednog< naZemlii. Tu se, dakle, radi o ne-
kakvom vrednovanju ostavljenih tragova, Sto i ima
smisla u svijetu u kojem Zivimo. Taj Mahal je u
odima toga svijeta daleko poznatiji i prepoznatlji-
viji Tiag, a time i njegov autor, nego din mijenjanja
pelena svojem djetetu. Percepcija jednog i drugog
dina, pa i njihove prirode, razli(iLe su u kategoriji
posebnosti, uvjetno redeno, jednako kao i u kate-
goriji vidljivog. No ovdje se ipak radi o istoj stvari
- tragu koji ostavljamo. I ni jednom niti drugom
dinu se ne da naci neka bitna zamjerka. Prvo - radi
se jednostavno o dinu proizaSlom iz razliiitih nuZ-
nosti, volja i potreba. Drugo - u svakom su sludaju
bolji takvi tragovi, nego tragovi nckoga alltora ma-
sakra ili genocidanad milijunima l.lucli.
KRtTTCNA roaKA
Na Zalost, previSe smo zaokupljeni tragovima
koji se tidu zapravo samo nas samih kao auto-
ra koji se nimalo ne brinu o primateljima svojih
>djela<. Taj Mahal je gradevina sjecanja i podsje-
Canja na ljubav. Mijenjanje pelena svojem djetetu
je ionako ni5ta doli praktidna >pomoi< djetetu, za
koju se pretpostavlja da ie je svaki roditelj obav-
ljati iz ljubavi. Sve nedovoljno da bi se govorilo o
>pravom tragu<, onom koji ce donijeti >vjednost<
kojoj teZimo.
No svako naSe djelovanje u zbilji svijeta je vec
trag sam po sebi i time se podrazumijeva kao ne-
Sto Sto cemo udiniti spontano5au osjecaja, kao kod
gradnje gradevine iz ljubavi, kao kod brige za na5e
dijete.
Sto ae naSoj djeci, koja jesu jedina buduinost,
spomenici na5e proSlosti? Tiebaju ih! Samo ne tre-
ba isticati razliku izmedu onih velebnih ili onih
skrivenih u djedjim sobama? Ya2noje da ih naudi-
mo ljubavi, otkrijemo vrijednosti, neka Stuju Zivot
koji se procesno rada. No to udenje koje prenosi-
mo, a takoder je trag, nezna1iniSta ako ga nismo i
sami osjetili u sebi, prakticirali dovoljnom voljom.
Tada slobodno moZemo reci: ostavili smo im nasli-
jede pristupa Zivotu.
Ne kao t)zore, primjere, najmanje kao spomeni-
ke kulture ili nekulture ili gradevine koje su na5ih
 Vcra Cttclitre
ruku djelo. Jednostavno im ostaviti sebe kao ostva-
rene osobe, u smislu dijeljenja naSe ljubavi prema
njima, ljubavi koju 6e onda oni lako osjetiti. jer
proizlazi iz iskrenosti na5e osobe koja je u stanju
1ivjeti sama sa sobom, Sto je i cini bicem slobode.
IIi oslobodenja, moZda jo5 bolje redeno, oslobode-
nja od okova ove nedostatne i hinjene vjednosti,
cime i njima moZemo otvarati put prema toj slo-
bodi.
Jedini trag koji je uistinu nuZno ostaviti je istin-
ski podijeljen iskaz du5evne energije. Sve ostalo
6e onda, kako nama, tako i na5oj djeci, doci samo
po sebi. Svi ostali tragovi, potrebe i htijenja ee se
ostvariti. Onda ie naSa djeca (bududnost dakle)
biti princeze i prindevi pa i spomenici, bez da su
ikad okrunjeni, izljeveni ili isklesani na nekom
trgu u prolaznosti svijeta u kojem Zive. Slobodni
od hinjenja, slobodni od isforsirane vjednosti koja
zavriava u svojem neumitnom kraju upravo ovdje
na tvrdoj Zemlji. Slobodni.
PREPORUKA
Sve je prolazno, osim ljubavi. Ona je potvr-
da vjednog Zivota, trag koje ni jedno vrije-
me ne mo2e izbrisati. Voljeti i biti voljen
skromni prihvaeaju, oholi odbijaju.
Prihvati ljubav makar i patnjom zavrSila.
KRrrre Nrr roCxe
Jer nakon svega jedino ce5 se ljubavi sjeia-
ti. Sve ostalo odnijet ee trag zaborava.
.s,AMotNtcl4.Ttv.4.
Samopomoe , u svakom zamislivom smislu te rijeci
- ne samo kao odredena pomo6 u trenucimakada
smo u nekom doslovnom problemu, vee i kao vla-
stiti izbori u Zivotu, vlastito osmi5ljavanje toga
Zivota, nadin na koji cemo provoditi taj Zivot. To
je samopomoi o kojoj govorimo, a ne pomaganje
sebi u trenucima nekakve krize,jer krizni trenuci
i problemi ionako se stalno i samo smjenjuju, kao
naj sastavnij i dio naSeg egzistiranja.
Velika je razlika u poimanju tih problema, nji-
hovu doZivljavanju te svjesnosti kako imamo moc
uciniti da neke od njih ne doZivljavamo iskljuci-
vo problemima, jednako kao da sprijedimo da do
mnogih uopie dode. No nikako nekakvim preven-
tivama ili poku5ajima da kalkuliranjem isplanira-
rno svoje Zivote, nego ba5 obratno. Jer preveliki i
isuviSe kruti i precizni planovi nisu nikakvo jam-
stvo njihova ostvarenja. Suprotno od toga - to je
kamenje spoticanja, dljagnoza dijagnosticirana
prije anamneze.
 y't'rlr (.tttltnlt
Samopomoi kao svjesnost o vlastitim kapacite-
tima, moguenostima kojih smo puni, ali koje moZ-
da ne koristimo iz raznlhrazloga - to je uzdizanje.
Jedan kamen spoticanja bi lako mogao biti nedo-
statak samoinicijative, Sto iz nesigurnosti u svoje
sposobnosti, Sto zbog obeshrabrenosti kao poslje-
didnog simptoma te nesigurnosti.
Sto izaziva tu nesigurnost koja nas liSava samoi-
nicijative i oduzima nam volju za djelovanjem pre-
ma bilo kojem zadanorr, smjeru?
Nedostatak spontanosti, djelomidnog prepu5ta-
nja; kao Sto sam vec rekla, samopomoC nije stvar
preventive, to je stvar sagledavanja vlastitih mo-
guenosti i potencijala u svoj njihovoj punini, koja
uistinu sadrZi mno5tvo opcija. A nesigurnost se,
koju sam spomenula, javlja upravo kada smo pre-
kruti, kada ne zrra:rr.o toano 5to hoCemo, kada viSe
ne vjerujemo istinitosti svojih osobnih dojmova,
kada ne dopuStamo volji da rz svoje definirane
podvojenosti izade u djelovanje.
Znamo da >>to< imamo u sebi, osjeCamo taj po-
tencijal i moC u dubini svojega biia, ali ipak si go-
vorimo, kao nekakav jadan alibi: >Ja to ne mogu!(
Ili gore varijante tste suzdrZanosti, koja nas, usput
redeno, razdire iznutra kada preuzme naSu volj-
nost i energiju za stvaranjem i iskazivanjem sebe
i svojih ideja: >Mogao bih ja to, ali ima li za to
Knrrre NA ToaKA
uop6e potrebe( ili >Mogu ja to, uvijek mogu. Ali
sada baS necu, jer me nisu shvatili odmah u startu,
jer me ne doZivljavaju kako bih ja ro Zelio...< itd.
Sve su to isprike koje drZe vodu samo dok im
dopuStamo da je drZe.Istina, treba se, s obzirom
na sve i sveprisutne okolnosti i situacije, mo6i po-
krenuti, samoinicirati, i to nije nimalo lak zadatak,
no ako ga propustimo poku5ati izvr5iti, uvijek 6e
ostajati samo nezadovoljstvo u nama.
Problem je: Zelimo da nas drugi uvjeravaju kako
je neSto dobro, kako vrijedi to udiniti, pa smo dak
i spremni njima uvaliti da naSu zamrsao ostvaru-
ju umjesto nas. Najgori je scenarij kada toliko za-
glibimo u nesigurnost da vi5e ne razvljamo ideje i
moguca ostvarenja, jer smo sami sebe uvjerili kako
sigurno neCemo mo6i prstom maknuti kada dode
trenutak za pokrenul-i se.
Shvatiti da je podetak svakoga oslanjanja taj da
se oslanjamo samo na sebe, a tek onda na druge, je
nadin kako zadobiti samoinicijativu.
A zaito samo na sebe u tom podetku? Jer to je
na5a ideja, naia Zelja za koju Zivimo i koju Zelimo
ostvariti, pa se dini prirodnim da za nju i >zap-
nemo( svim svojim bi6em. Zaito je samopomoi
najprimarnija pomoc u tim i slidnim situacijama?
Jer, kao Sto smo rekli, ona podrazumijeva povjere-
nje u samog sebe, samopouzdanje takoder, te vjeru
 Vcra (.tttlrtta KnrrteNA Toe KA

u iskrenost i pravu Zelju da ucinimo to Sto smo moinicijativa proZivljava iskuSenje. Odu-
zamislili. Uostalom, samopomoc zna(i upravo to stati ili nastaviti!
>tjeranje< samoga sebe od samoga sebe da setzrazi Onaj tko nastavi, uvijek si je zahvalan.
i stvori neSto, umjesto da tai potencijal ostane ne-
iskoriSten u osobi.
Na kraju, pomoei La tal nadin sebi, koji nam
r,r.sR.EDtE]_y-?A2t !)c
onda daje i samoinicijativu, to je i put prema po-
moei drugim ljudima. Toj pomoci drugima koju
Svima nam je potrebna paZnja drugih ljudi. Bolje
toliko naglaSavaju mnogi od nas kako nam je vaZ-
redeno, paZrya nam je nuZna kako bismo se emo-
na u Zivotu, kako je ivaZnija nego da pomognemo
tivno i psiho-fizidki osjecali dobro. Kako bismo se
sami sebi. Je li uistinu? Ili jo5 tocnije: kako mo2e-
osjedali vaZrro, bitno, kao da i mi imamo neku svr-
mo pomoCi drugome ako nismo u stanju ni sami
hu i smisao u ovom Zivotu pa ve6 i dinjenicom Sto
sebi? To je ono >samo( u pomoCi, nakon kojeg
postojimo. I to je posve normalna pojava i teZnja,
slij edi prava pomoe-kao-ostvarenj e.
.1er ljudi jesu druStvena biia, ovisna time o percep-
ciji drugih ljudi i obratno.
PREPORUKA
Usamljenost >ubija< dovjeka, izolaclja ga izo-
eim misao pokrene ideju, kreni u djelovanje.
blicuje unutar njega samog. PaZnja, dakle, kao pa-
Djeluj rijedima!
Znja rskazana primjecivanjem nas i naSih djela od
Prevedi glasno sadr2aj ideje najprije samo-
clrugih, kao zanimanje i naposljetku vrednovanje
me sebi!
na5ih osoba od jedne osobe, vi5e njih ili druStva
Ako ideja koju je pokrenula tvoja misao
u >cjelini< (jer jasno je da paZnja cijelog dru5rva
ima mogucnosti u tvojem znarrjro, prenesi je
ne moZe niti treba biti usmjerena na nas kao indi-
dalje. Ostalim ljudima. MnoZini.
ti vidue).
Netko ie ideju prepoznati i pomoei u
Tako svatko od nas potencijalno predstavlja
ostvarenju.
odreden centar paZnje, ono >mjesto< prema ko-
Zaustaviti ostvarenje ideje moZe jedino ie-
kanje. To je vrijeme kada tvoja daljnja sa- icm je paZnja usmjerena. Dokle god se pa2nia sli-
 Vera (.uclina
jeva u na5em smjeru, pa u kojim vei kolidinama
od kojih, toanije kakvih ljudi, osjecamo se dobro.
Osje6amo se zivima i bitnima. Jer kada je pa2nja
u pitanju, odnosno njezino primanje - rijetko cje-
pidladimo. Svaka, pa i najmanja paZnja je vaZna i
neSto zna(i.
No to se sve mijenja ovisno o trenul-nom stanju
primanja paZnje. Zna(i ako primamo jako puno
paZnje i od puno ljudi, te nam takva pa?nja odgo-
vAra, lako cemo biti skloni zanemariti paZnju joS
nekoga, tada nam ve6 po nekom na5em vrijedno-
snom sudu, manj e bitnoga pruZatelja paZnje. Kada
na:m pa2nje nedostaje - jedan topli pogled proda-
vaeice u dueanu moZe nam znaeiti cijeli svijet.
Postoje dva problema: jedan je kada nam se
udini, pa koliko to vee bilo opravdano konkretnim
dogadanjima, dana nas vi5e nitko uopde ne obraia
paZnju. Drugi je kada je rraaapotraZnjazapaZnjom
toliko velika daprelazi sve granice i stvara od nas
jo5 jednu vrstu ovisnika, onih o pa1ryL
I to u tolikoj mjeri da se eini kako cijeli jedan
svijet usmjeren na na5e biee i dalje ne bi bio do-
voljan da nas zadovolji. I u jednom i u drugom
sludaju radi se o nekom nedostatku u nama koji
osjeeamo i koji nas dovodi do takvih ekstrema. Ja-
sno, u sludaju kada uistinu dinjenidno ne primamo
dovoljno pa2nje (na Zalost, aesto se to dogada dje-
6+
KnrrreNA roe KA
i ci i to upravo od njihovih roditelja), to je sasvim
druga kategorija, koja onda vra(a natrag pitanje o
tome koliko je vaZna kvaliteta pa2nje koju prima-
mo, a ne samo njezina kvantiteta, te od kakvih lju-
cli je primamo. Druga pak vrsta, ona kada trebamo
previ5e paZnje, kada utopijski Zelimo sve vi5e i vi5e
paZnje, u toj mjeri da sva, veC nam pridana pa1nja,
gubi ikakvu vaZnost u potrazi za novom i novom,
dcrslovno od nas stvara centar paZnje.
No veeinom je taj centar jedino na5e umiSljanje.
U takvom stanju duha i uma svi drugi ljudi se >bri-
5u<, kao isvako znadenje njihove pa2nje prema
nama, jer mi smo vei unaprijed u tim trenucima
tusmjereni jedino na sebe. I onda paZnju ne mo-
Zcmo niti primiti. Osim vlastite, za koju smo ve6
zakljucili kako na5em bi6u nikad nije dovoljna.
Osloboditi se te ovisnosti je teSko, no jedini na-
(in za to udiniti je pokuSati shvatiti apsurd u koji
srrro se sami uveli - s toiiko Zeljene, pa ponekad
i primane paZnje, mi vi5e nismo u stanju poimati
znadenje paZnje koju, kao Sto rekoh, moZda i pri-
lnamo i dobivamo sve u Sesnaest. I moZda, ali samo
rnoZda se pokuSati prisjetiti Sto nas je to ponukalo
cla pomislimo, a zatim i krenemo biti centar paZnje
cijeloga svijeta. Jer neSto je uvijek posrijedi i uvi-
jck se tide odredene frustracije, nedostatka ili jed-
nostavno socijalnoneprihvatljive i istodobno nam
 Vr r.r ( rrtlrrrtr
prinranrI jivt' itlcjt' lirrlio surrr rrpravo Ja taj najbitniji
iovjcl<. (.r'rrlll Moztlrr. Mo2rlir jcclino sam sebi.
PREP()ltLJKA
Nametljivo prizivanje paZnje u svoje ime
obidno na kraju zavriava ignoriranjem oso-
be. Nametljivost umara druge ljude.
PaZnja se paZnjom uzvraea!
Primijeti i vratit ee d se upravo onoliko ko-
liko si primijetio.
Ako si zbog Zelje da bude5 u srediiru pa-
Znje zaboravio kako svatko makar na tre-
nutak Zeli biti izdvojen kao neSto posebno,
ostat ees zauvijek u sjeni. Zaboravljen!
Kr+KO.SMO .SE
.soclji+LN o o N E SV_!J EST-| Lt
Kako vi5e uopie biti osjetljiv na patnje drugih u
trenucima kada veiina nas predstavlja te iste pat-
nike, u ve6oj ili manjoj mjeri. Jedno je sigurno -
socijalnih sludajeva ove ili one prirode sve je vi5e.
Pritom je primarno najviSe onih koji Zive na rubu
egzistencije, da bi odmah iza njih doSli svi oni koji
joS uvijek preZivljavaju, no sve se viSe primidu tom
rubu, sa svakim novim otkazom. sa svakom novom
KnrrraNA ToaKA
neisplaCenom plaiom, sa svakom novom ratom
kredita llireZija.Jasno, medu nama su i oni koji su
vee odavno pali preko ruba i sada negdje duboko
dolje u jami grcaju vei i na rubu samo ga 2ivota.
Kada se treba pobrinuti za sebe i svoju obitelj,
kada ne postoji viSe nikakva sigurnost da iemo to
i uspjeti udiniti - to su trenuci u kojima se ruSi
svaki osjeeaj i suosjefanje prema drugima, jer smo
dovedeni u situaciju da mislimo samo na vlastiti
opstanak, Sto je posve prirodna urodena reakcija,
te neiemo ulazitiu analize njezine posljedice. Tie-
ba preZivjeti!
U stanju kada je na snazi ona najosnovnija ka-
tegorija socioio5kog - disto preZivljavanje, tada
nema alternativnih izbora, nema niti izvora pomo-
Ci, ovisimo jedino sami o sebi. A i dalje sa svih stra-
na prSte naoko umoboina obecanja kako tek sada
kreeemo prema boljim Zivotima, predstavljaju se
nadini na koji ie nam se pomoci, kako iznutra tako
i izvana, govori se o nekakvim ljudskim pravima,
laje se o ravnopravnosti medu spolovima, spori se
o granicama koje, jednom kada se ti sporovi rije5e,
ionako vi5e niSta ne1e zna1iti, jer ce se nalaziti na
rnoru, tamo gdje su svi Europljani jedna velika tr-
govadka obitelj neravnopravnih gusara.
Ljudi lete u svemir, iskapaju se grobnice, tra2e
sc izgubljene majke, odevi i djeca, pronalaze lije-
67
 Vcra C.uclina
kovi koji 6e nas odugovjeiiri u roj mjeri da iemo
vjerojatno vee sami sebi dojaditi pa eemo konad-
no, s tristo godina u dZepu poZeljeti eutanaziju,
bili bolesni ili ne. Razlog je jednosravan. Gade-
nje prema vlastitu egocentrizmu i egoizmu, koji,
kada opstaje zbog lelje za dugovjednosri podinje
let prema besmrtnosti i viSe dovjek ne zna Sto bi
sam sa sobom. I neka bude tako, svakome njego-
vo, neka ljudi lete, drugi neka postanu besmrtnici,
ako uistinu bude moguie, samo postanimo svje-
sni patnje dragog nam sugradanina. Neka imamo
svega, ali neka se osvijestimo i napokon podnemo
tretirati jedni druge kao ljude, umjesto kao stvari,
vre6e za boksanje ili vime iz kojih se moZe musti
do iznemoglosti.
Bilo bi to lijepo i moZda je i moglo biti, najiskre-
nije redeno, no bojim se kako je socijalna osvije-
Stenost zakasnila uskoditi na na5 vlak. Ili je i kre-
nula zajedno s nama, barem u odredenim omjeri-
ma, no mi je jednostavno nismo zamijetili. Jer su
nas odavno socijalno onesvijestili, prije nego smo
i
mogli uravnoteZiti naSe druStvo pravaljednakosti,
socijalne radosti, u odredenoj mjeri dakako, no u
svakom sludaju bolje nego ovo u kojoj leZimo na
podu onesvije5teni, a nikoga nema da nas polije
vodom, da nam doda Seiera razmrtcenog u da5i
KntrraNA roe KA
vode, jer svi su pali u nesvijest, na onoj najoso-
novnijoj socijalnoj razini.
Ako joS i nismo svi tamo, na pravom smo putu
prema podu, pa neka >pametni< i >mudri< nasta-
ve vjerovati kako 6e oni izbjegnuti ono Sto ih je
vee odavno nadelo. Dok figure zaslijepljene idejom
novca razgovaraju iza svojih ograda iZica, u svo-
jim kulama, i s najplemenitijim namjerama u povi-
jesti ljudskosLi izlaze u javnost, drugi pale zgrade,
Sto su odajnidki potezi takoder onesvije5tenih.
Dakle, jedna od plemenitih zapovijedi je podba-
cila, nismo je uspjeli ispuniti, da bismo i mi onda
postali >ljudi prvog reda<. No nismo imali ni San-
su, leZali smo na podu u nesvijesti.
Bolji Zivot stlZe, to je sigurno, jedino ne za sve
koji leZe na podu. Pa si kaZem.: kada viSe nemam
za jesti, jo5 jedino mogu vri5tati - Vi! Vama slid-
ni! Ostavite me da spavam na podu, u miru, bez
snova.
PREPORUKA
eovjek uvijek ima dva izbora: klasidan i al-
ternatirrni.
Klasiean znaii: razmiSljati kao svi.
Alternativ an zna(i'. razrniiljati drukdij e.
Ako prilike u kojima danas Zivi5 nisu do-
statne da dostojanstveno Zivi5 u klasidnom
 Vcrl (.trtlirra
izboru, dodaj mu dio alternativnog.
Ne slijedi one koji su prestali suosje6ati.
Su-osjecaj te odrZava Zivim, a ne novac.
Ko NTRi+Dt Kc! A N;4 Ko NTR,AD t KclJ l vjeku, o njegovu opstanku, o Zivotima na5e djece.
Svakoga dana ditamo naslove u
novinama koji
nam lede krv u Zllama, no u istom smo trenutku
nekako sve vi5e ravnoduSni u sebi, zasieenost cr-
nim pridama koje snalaze dovjedanstvo otupjela
je o5trice na5ih osjeianja i suosjecanja. Ipak, ko-
mentiramo o njima s drugim ljudima, razvladimo
ih od usta do usta, pa ih pokuSavamo zaboraviti
mijenjaju6i teme, ali upozorenja su sve uodljivija i
sve viSe upozoravaju dovjeka na upitnu mu budue-
nost. Ako sve polako, ali sigurno odlazi u propast,
dega smo svjedoci, dega smo i stvoritelji, po kojoj
pravdi bismo mi trebali ostati po5tedeni?
No dovjek danaSnjice je konformist, pa Zmiri
pred cjelinom, opravdavajuci sam sebi svoje pre-
Zivljavanje pretpostavkom kako propast r.ece za-
desiti njega, iakojejasno daje sam planet na rubu
opstanka. MoZda bismo trebali ozbiljnije razmisliti
o tom problemu, a ne okretati glavu na drugu stra-
nu, uvjeravaju6i se kako 6e baS nas zaobiei ili samo
KnrrraNA ToaKA
dodirnuti, sve ovo Sto sustiZe apsolutno cijeli svi-
jet. Trebali bismo, da!
Jer apokaiipsa, Sto u prijevodu zna1i upravo ot-
krivenje - mogla bi biti uistinu otkrivajuea. I ko-
Iiko god pokuSavali sami sebi bacati pijesak u odi,
morat femo ipak progledati, jer ovdje se radi o do-
U ovakvim situaciiama, kada se ru5e na5e papirna-
te kule, pomoci moZejedino kolektivna svijest, a
ona podinje pojedincem.
I pritom je svaki pojedinac najvaZniji. Jesu li
opomene koje dobivamo naS zajednidki crveni kar-
ton? Ne moZemo dovijeka uvjeravati jedni druge:
)Bit ee bolje, bit ee bolje<, poput kakvih pokvare-
nih strojeva. A vlastita razmiiljanja tvrdoglavo ne
pomicati ni za dlaku, ne mijenjati ih, jer ih ve6i-
nom nemamo. Upravo su naSa sadaSnja uvjerenja
najveia prijetnja naSoj buduinosti. Kao da idemo
glavom kroz zid, a pravog razloga nismo ni svjesni.
Sto se nama ljudima dogodilo da ostajemo u )mra-
ku<, a sebe pretvaramo u patnike? Sto se dogodilo
covjeku ako dopuSta iskoriStavanje vlastite vrste?
Gdje su nestala ljudska prava i tko ih oduzima? Mi
ih oduzimamo jedni drugima, jer sebidno vjeruje-
rno da imamo na to pravo.
Kontradikcija na kontradikcijul Koliko jedni
clrugima Zelimo kvalitetniju buduenost, toliko Ze-
 Vera Cudina
limo i samima sebi. Barem bismo trebali, no kao
da vi5e ni5ta nikome ne Zelimo, pa ni sebi samima.
Malodu5nost jezavladala, malodu5nost proiza5la
iz naiega lagodnog prepu5tanja svakoj situaciji pa
kakva vei bila. Uvrnuto je vjerovati da neki imaju
pravo dobiti viSe, a neki manje, a neki gotovo ni5ta.
U takvoj jednadZbi neiro ne Stima, pogotovo za one
od kojih se traZi prihvacanje tih mogu6nosti.
A Zivimo upravo u tako posloZenom svijetu, gra-
beZljive kompeticije, selekcijske uspje5nosri, gdje je
cilj uklanjanje konkurenata i prisvajanje svega mo-
gu6eg, zaboravljajuci pritom koliko na5i posrupci
Stete baS nama ljudima, te nas time tjeraju da ne
razmi5ljamo o cjelini. No kad se cjelina krene uru-
Savati do temelja, a svijet je nikad kaotidniji i ni-
kad bliZi takvom scenariju, onda cemo i mi s njim
u rupu bez povratka. Pravo dovjeka je da ima, da
dobiva, da sebi omoguiuje, a drugom ne uskraiuje.
Uskraeivanje bilo dega zbunjuje svijest, a zbu-
nj ena svij est iskrivljuj e dovj ekova uvj erenj a.
Percepcija Zivota dolazi iz uvjerenja, pa ako su
ona iskrivljena, niti percepcija ne moZe drukei;e
izgledati I ta je izoblidena percepcija, do koje smo
se doveli sebidno56u i samodostatno56u, razlog
izostanka svjesnosti o ozbiljnosri siruacije u kojoj
se svi, kao kolektiv, nalazimo. Stoga, sva ova otu-
pjela osjetila, ova isuviSe kruta uvjerenja, ko.ja su
KnrrreNe roe re
kroz povijest donosila niSta nego tragedije, morat
ce se olabaviti, morat ie sasluSati i nedija druga.
Morat 6e shvatiti i prihvatiti da je 2ivot i ovaj
svijet koji imamo jedna za-jednica u kojoj se Zivi
jedino su-Zivot.Jer inade ni5ta nece ostati od dovje-
ka, od nas, moZda tek naSi negdaSnji odjeci uvjere-
nja kako lebde u eteru ponad opusto5ene Zemlje.
PREPORUKA
Ono Sto si uskratio drugom, drugi ce uskra-
titi tebi!
Usporedi to s ku6ama u nizu. eim se jedna
sruSi i tvoja ee izgubiti na vrijednosti.
fi<o)e KoqA zAveo?
lz dana udan srozavamo vlastitu inteligenciju,
prepuStamo se lakoei Zivotarenja u izoblidenom
svijetu, samodopadnom i sklonom pomodnosti i
pracenju trendova koji se izmjenjuju takvom brzi-
nom da se ve6 uruSavaju sami u sebe.
Tako dodemo u priliku negdje >saznati< kako
je ovaj tjedan, primjerice u sijednju, >in< jesti sla-
doled ako nosimo crvene cipele. Pa tako dinimo,
kombinacije i ponaSanja te stilovi koji udu >in< pa
 Vera eudina
joS brZe izad:u >out( sve su radikalniji u poku5aju
odudenja dokolice svakodnevice diji zabavni pro-
duZetak podsjeia na kakav >show<, bizarnu igru
pristajanja da se dirigira na5om >ino5cu<.
Ako se dobro razumijemo, jer resko je izbje-
6i spontanu mudninu kada se duje kako je neSto
>in< ili >>out(. Ali dobro, podimo onda >unutra<
ili izadimo >van(. Kad smo vec zagrizli parangal
(bila bi to udica, Sto ce se, na Zalost,te1erazu:rrrjeti
nego neka anglosaksonsko-trgovadka umotvorina,
pojednostavljena do bola; no mi Zelimo jednostav-
no...), proSeiimo unutra.
Zapravo, budimo >unutra(. Negdje >unutra<, u
c irku s u zab avljar4a bizar nim tr o 5 enj em novca ( koj i
nam je ipak vladar) i vremena na praeenje samih
sebe, na utrku s nama samima da budemo >unu-
tra<<. Jer, >unutra( je ditati gospo-
ovaj tjedan pak - lutak i maska, kao idol, tele, krava ili bik, okiCen
dina Marqu eza, jer gospodin je prestao pisati, kako
navodno rede njegov glasni govornik. Kapa dolje
Kolumbijcu, do poda, ovo se ne tiae nj"ga, ovo se
tide nas i na5ih mnogo godina samoee, svih koje 6e
tek uslijediti. No do sto neiemo doci, jer re5ko da
eemo apsolvirati tih sto u tjedan dana, pogotovo
jer tu je i jo5 puno stvari koje treba udiniti jedan
dovjek da bi dospio )unutra( u tih tjedan dana.
Uostalom, dok dovjek sazrra Sto se zahtljeva da
bi uSao, vei tu ode neSto vremena. Bespo5tedna
KnrrreNe roera
i okrutna je to utrka s glupo56u, a glupost koja
Zivi u svakoj inteligenciji uvijek ee imati prednost
u tome Sto je glupa te 6e lako anulirati pokuSa-
je krhke inteligencije da se odrhva naletu vlastite
sumnje u mogudnost vlastite gluposti koja Zivi u
njoj
Upravo stoga jer je inteligencija bistra, pa 6e se
pitati i zarnarati dak i vlastitom glupoSfu, pa 6e ju
to sprijediti da ne padne >unutra<. IIi >in<, manje
je vaZno.
E sad, dak i ako uspijem pohvatati sve zahtjeve
>inosti< ili >unutarnjosti<, dakle bivanja u >ino-
sti<, Sto je te5ko vjerojatno, pitanje je, s obzirom
na nestalnost toga bivanja >in<, jesam li uistinu
uspjela uii >unutra<.
Ono, kao osoba, pojava, kao sljedbenik, kao
kuglicama i lancem od bisera, koji ie onda - samo
je pitanje: kako? - podeti drugi pratiti. MoZe li se
uistinu na nadine, nadine na koje se i kako pred-
stavlja da se treba irnoZe, biti >in< (napisat 6emo
ovdje >in< tako da bude jasnije, bistrije, jednostav-
nije, da se ne mudimo materinskim izridajem; ne
moZe5 biti prorok u vlastitom selu, na kraju kraje-
va), i Sto bi to trebalo znaditi?
Vrijeme nije dudno, vrijeme je kao i uvijek, uz
nekoliko nepogoda viSe, no mi nismo isti. Kako bi-
 Vera Cudina KnrrreNA ToaKA

smo i mogli biti? Nemogude, jer zapravo nikad ne

VIRT]I/4LN,,+ SLIKOVNICA
uspijevamo biti >in<, Lo je zabavna podlost dru5_
tva igara s malo kruha, eventualno juhe iz vreiice,
Kada bi nas netko jednog dana upitao Sto smo ra-
koja je sljedeci tjedan i)unutra(, odnosno bit ee u
dili zadnjih dvadeset do rrideser godina, mnogi od
nama, ako napi5emo detiri pjesme taj tjedan. Salu
nas bi mirna srca mogli ponuditi neke od sljedeeih
u kolateralu!
odogovora: radili smo, puno i stalno smo radili. To
Ako stvarno imamo potrebu biti ,rinn, ali prvo. A onda, a onda smo gledali televiziju. Surfali
iskrenu potrebu, udimo onda >unutra<, u sebe
smo internetom. eitali smo novine, iasopise.
same i zapitajmo se Sto nam se jede, Sto nam se
To je to? Ali Sto eete raditi sada, nakon toga?
danas nosi od odje6e, ako je, naravno, imamo na
Pa, ovaj... Gledat 6emo televiziju, ili daskati po in-
biranje. Zapitajmo se Sro Zelimo raditi i kako se
ternetu... Zivimo u svijetu prikovanos ti za jeftine
pona5ati. Onda 6e biti svejedno jesmo li >unutra<
ekranske i dasopisno-novinske (koje su sve viSe
ili >in<. Onda iemo biti i >in<, ako baS zatreba. slikovne) senzacije. Zivimo Zivote tih likova, stre-
Lako6om 6emo zavesti svijet da nas voli i prati,
pimo i plaeemo s njima, pratimo ih iz dana u dan,
jer svijet ispod >makere svijeta< ponekad slijedi
u5u5kavamo u krevete iz ve(eri u veder, jer
baS one koji >prate< sebe i istinski se izraze. Iznu_
- oni
nas jo5 uvijek vole, a mi volimo njih.
tra pa na van.
U nedostatku svojega koji u ovom slu-
>>jezlka<<,

eaju znadi neSto 5to bismo istinski mogli izrazitiiz

PREPORUKA
sebe, dati od sebe, pomno pratimo sudbine ima-
Uvijek budi svoj.
ginarnih, izreZiranlh likova u javno dostupnom
Budi ono Sto.lesi.
prostoru apsolutne transparentnosti nestvarnog,
lzrazi se na svoj nadin.
ploSno obradenog > univerzuma<.
Odjeni se na svoj nadin.
I to je otiSlo toliko daleko da su izvjeStene i rre-
Pona5aj se na svoj nadin.
nirane glumce zamijenili oni >glumci< dopuzali
Samo takav moZe5 u mno5tvu biti prepo_ negdje iz naie staridne stvarnosti, obidni ljudi ili
znatljiv.
oni ne5to poznatiji. Ta se slikovnica koju pratimo
Sve ostalo je >silovanje samog sebe<! Zeli pritom prikazati Sto stvarnijom, iako je nemo-

77
 Ve ra Cudina KntrreNa roe xe

gude naii ikakvu poveznicu te stvarnosti s naSom
konkretnom stvarnoscu, Sto upueuje na to kako
se Zeli uvjeriti gledade kako je upravo slikovnica
praYa stvarnost.
To se traLi, to se prikazuje, jer mi i dalje ili
nijemo gledamo, ili zduSno komentiramo tu
slikovnicu, kao da uistinu Zivimo unutamje, a
time se s vremenom na5a iskustva, naSe osobno-
sti, naSe jastvo briSe, sve dok vi5e nemamo Sto
za izraziti od sebe samih, jer u51i smo u zrcalo te
slikovnice.
A pokretadi te slikovnice su znani novac, zaba-
va napaienih robova posla koji je rutina, ponavlja-
nje istih radnji, koji je samo vje5tina umjesto kre-
ativnosti i ideje, pa je i zabava nakon Sto se posao
obavi iste primitivne naravi. Naravno, opdinjeni
slikovnicom i sami Zelimo uei u nju, biti dio njezi-
ne nestvarnosti, zablljeleni kamerom, Zivi jedino
tako, jer prava nam stvarnost odavno zaudara od
ustaljenosti koja je stigla iz silne Zelje da ne bude-
mo mi, da Zivimo druge, da ne mislimo.
Iako pokoje drvo joS tu i tamo rasre, lopta joS
nije promijenila oblik, okrugla je, moZda bismo
ipak mogli u sebi potraZiti vlastiti >jezik<, dakle
svoj otisak, jedinstven, koji bismo mogli podijeliti
sa >svijetom<. A posebno ako znamo kako bi sve
to skupa moglo lako i vrlo brzo nestati.
No naSe reakcije nema, zatu(ena je ljepotom
slikovnice.
Tako da smo fizidki jo5 uvijek ovdje, no duhom
smo u slikovnici.
Mi i naSi maleni, potencijalni, no skriveni, koji
se ne pojavljrjr, ali se mogu pojaviti u bududnosti,
sposobni za djelovanje, ali nestvarni - virtualni u
slikovnici iz koje se ne nazire izlaz.
PREPORUKA
Tko provodi viSe vremena u virtualnom
umjesto u stvarnom svijetu, taj 2ivi 2ivot
obmane.
U takvoj stvarnosti >halucinacije< nisu ri-
jetka pojava.
q4Dr KoJ_r N,A.s N,4^1]ER_No
Z,CLC LICI N IT-I M^LEN IM/4
Mnogi od nas bi ovih dana mogliizre(ineku svoju
pripovijest, napisati pismo puno gordine, izraziti
se na bilo koji nadin, samo kako bi se zapitali Sto
je to Sto se zaprayo dogada svima nama. Otkud taj
osjeeaj tuge, izgubljenosti, zaSto nam se konstant-
no dini kako po nama gaze sebidne i krute misli i
djela drugih ljudi?
 Vcr-a (.tttl ina
I oni nikad nisu zadovoljni s nama, nikad im
ono Sto mi predstavljamo nije dovoljno dobro i jo5
se, kao da ved sve to nije dosta neprimjereno, usu-
duju osudivati Sto ne postojimo i ne djelujemo na
njihovu sliku i priliku. To se cinjenidno dogada,
mnogi nas poku5avaju rije5iti osobnosti koje ima-
mo, sve u svrhu kako bi popunili praznine koje
zjaper njima samima.
I to nas dovodi do osjeiaja kako smo maleni,
bezvrijedni, dak nas natjera da uistinu krenemo
slijediti njihovu zamisao o tome kakvi bismo mo-
rali biti i kako se ponaSati. Odito oni sami ne zna-
ju Sto zaprayo 2ele od sebe i svojih Zivota, pa se
jednostavno nama spaSavaju od vlastita osjeiaja
ispraznosti, od nedostatka samopotzdanja i nesi-
gurnosri na puru kojim bi zeljeli iei.
Dok bismo molda mi, izuzetr iz njihova >utje-
caja<, tako silno nametljivog, i te kako znali Sto i
kakvi jesmo i Zelimo biti. Tako ne bismo osjeiali
emotivnu ispraznost. Samo se moramo oteti od nji-
hovih dojmova i prikloniti se iskljudivo naSim vla-
stitim osjecajima, dojmovima i 2el1ama. Onim naj-
istinskijim, ali nikako pretjeranim ili imaginarnim.
Sve bismo mi znali ako si napokon dopustimo
posvetiti samima sebi, svojim osobama.
Ali vei i ova svjesnost o ljudima kojima je u
cilju da se osje6amo malenima, Sto je njihov nadin
KnrrrCNA ToCKA
lijedenja vlastitih frustracija i nedostataka, mole
nam pomofi da izbjegnemo njihov negativni utje-
caj koji nas Zeli udaljiti od nas samih.
Moji su postupci onakvi kakvi jesu i ja sam od-
govorna zanjlh, to je prva svjesnost. Osvje5iivanje
samoga sebe jedino jevaZno. Samosvjesnost!
Nadalje, ja nikome ne Zelim niti eu ikada suditi,
jer je takav sud niSta doli izvje5tadena opadina. Ne
bavim se niti me zanimaju takvi odnosi s drugim
ljudima. Svjesna sam kakva sam i kako kao takva
kakva jesam funkcioniram medu drugim osoba-
ma. I od toga ne6u odstupiti jer time cu pasti pod
negativnim utjecajem koji mi se Zeli >podariti<.
Svjesnost o moguCnostima imanja sebe kao oso-
be i izgradivanja te osobe sve dok je Ziva, najveca
.jeprednostu zadrZavanju samop ouzdanja i vrijed-
nosti koje svatko od nas kao individua nosi u sebi.
Svjesnost kako me >malenom << Zele udiniti jed-
nostavno oni ljudi koji upravo sami pate od osje-
caja b ezvrijednos ti, oni nezadovolj ni svoj im veliai-
nama i bolesni u svojoj nemoci da se nose sami sa
sobom - to je takoder svjesnost koja ce me izuzeti
od njihova utjecaja.
Na kraju - mogu oni poku5avati nas udiniti ma-
lenima, no to ie se desiti jedino ako naivno povje-
rujemo kako njihova io5a ili nikako argumenrirana
ruvjeravanja uistinu jesu toana.
8I
 Vera e udina
A nikad nisu - jer ne mogu biti dok se bave dru-
gima, prije nego su se pozabavili sami sobom. I ta
dinjenica, ako vei mora biti >malenih<, dini male-
nima jedino njih.
PREPORUKA
Svjestan dovjek ne pati od velidine, jer svje-
snost je sama po sebi dovoljno velika dauz-
diZe iovjeka.
s|"/"}<,rJ-B.sTR/4H/4 I Ur B/Avt
Danas smo slijepi, gluhi i nijemi, danas ne osjeca-
mo niSta, tek strah. Tiesemo se, znojimo, koluta-
mo odima, grcamo u radunu i proradunu, u laZnoj
sigurnosti i nategnutoj moralnosti, bogove glumi-
mo, gazimo emocije i duh, zemlju i ljude surovo
i nesmiljeno mijenjamo, troSimo ih poput viSka
novca, ne dujemo povike odaja, zabavljenina smrt,
brzim slikama i zvukovima koji nam poruduju -
tako morate Zivjeti, to morate diniti!
Dok posvuda lebde informacije, vijesti koje nas
gu5e, intimnost je postala javnaprezentacija, svi Zivi-
mo u jednom domu. I spletka na spletku seradi, gazi
se dovjekov san da Zivi i unutra, u du5i i mislima.
KnrrrCNA roe KA
jedino vaZno prezentirati se pred dru-
Danas je
gima mo6nikom, udovoljiti Zelji za priznanjem i
prepoznanjem, vaZr,o je biti idol kojem se klanja_
ju. KaZu: takvi morate biti.
Ili prihvacamo rakvima biti? Vladarima i 2rtva-
ma straha u isto vrijeme.
Straha koji nam uvjeruje Sto bismo morali raditi
s na5im Zivotima?
Postoji li uopee vi5e u nama vlastiti cllj, proiza-
lao iz vlastite ljubavi prema nekim ljudima, srvari-
ma i radnjama?
Ili je ostao samo strah kako neiemo udiniti ono
Sto su nam drugi rekli da moramo udiniti.
Igra straha, koji nikad nije suputnik ljubavi,
udinila nas je dekoncentriranima, nestrpljivima,
nesigurnima, frustriranima, onima koji se brinu
jedino o materiji. I ne, nije nestao dovjek )nesta-
-
la< je njegova duSa, sakrila se pred svijetom jefti-
nih senzacija.
Stagnacija takvog stanja ne prestaje, ni5ta nas
ne pomide s mrtve todke, niSta izvanjsko niti ne
mo2e, previ5e smo sami sebe zasitili izvanjskim.
A u nama samo rrervoza nastala zbog neprestanog
osjedaja straha prido5log od te utvare koja nam na-
la2e - mora5!
No vrlo je neobidno kako unatod tome Sto slu-
5amo druge i radimo kako nam sekaZe,a da niti ne
 Vcra ( rrtlilra
znarfio za5to, i clriljc nc uspiievamo dobiti to nesto
zbog ccga >moramo(.
Ne govori [i nam to kako bismo trebali zastati
i pogledati u scbc, potraZiti svoju iskrenu ljubav
prema nekom stvaranju i u skladu s time dalje 2i-
vjeti, umjesto da slu5amo preporuke i zapovijedi
od nevidljivog gospodara koji se provladi kroz mi-
lijarde vijesti i informacija koje konstantno prima-
mo izvana.
Tada moZda ishod bude drukdiji, moZda se
ponovno naudimo ljubaznosti, smijehu, miru,
skladu duha i tijela. Jer od straha nas neee spasiti
medijski iskonstruiran svijet >moranja< koji nam
nude, on nas moZe jedino natjerati da pojedemo
sami sebe.
Jer dovjek sluZi ljubavi u sebi, a ne izvanjskim
zapovijedima, odredbama i lakomislenim uputa-
ma koje ga uvode jedino u sve ve6i strah.
PREPORUKA
Izmedu sluge i gospodara nema razllke.
Oboje sluZe svrsi.
Sluga s1uZi svrsi ljubavi, a gospodar sluZi
svrsi materije.
Tek zamjenom uloga s vremenom bi uvidje-
Ii dija je sre6a veea.
KnlrrCNa roCra
qLAvoM KR-oZ.A Z-tD
Kada posrnemo, kada nas obavije tama, neka nitko
ne jaude, jer nitko nema pravo na jauk odaja, ne
u dana5nje vrijeme kada bezglavo jurimo u potra-
zi za fi:raterijalnom i emotivnom sigurno56u. Sami
smo izabrali lutati tamom psiho-fizidke iscrpljeno-
sti.
Oni koji lutaju, zapravo su najde5ee zalutali.
Izgubili se u rutinskoj, brzoj svakodnevnici vre-
rnena koje nalaZe sve brZi tempo, koji ne dopu5ta
predah, koji ne dopu5ta bistri pogled na ono Sto di-
nimo. I unatod svim nuspojavama te slijepe, a i sve
viSe neodredene i besciljne jurnjave - nastavljamo
iz zavoja t zavoj preticati sve koji se presriai daju,
pokuSavamo prestiii i sami sebe, doei do cilja prije
nego je cilj uopce posravljen.
Zato ponavljam - nitko nema pravo na jauk
oiaja, nitko nema pravo jadati se, nitko od nas
nema pravo na niSta dokle god suluda utrka bez
odmora traje.
Jedino pravo koje imamo je natrag ponuditi lju-
bav, sebi i svima. No kako joj se vratiti?
Vra6anje je nemogu6e dok traZimo izvjesnost u
svemu Sto dinimo i mislimo da 6emo dodi u okri-
lje izvjesnosti svojom jurnjavom, svojim nadinom
2ivota, u brzini i konstanti koja ne staje vi5e ni
85
E-r
Vt'ru (.u(lilla
trenutka. Nc znarno zaslati, od zore do sumraka,
pa i duboko u nof , natrag clo jutra, strepimo bez
prestanka, kao da Zclimo sustiei vlastitu sudbinu,
ostvariti sve Sto Zelimo, uiiniti to Sto prije.
No izvjesnost u tome izostaje doei, a najveca je
potvrda upravo to 5to jo5 uvijek nismo na5li ni tre-
nutak da zastanemo i vidimo Sto mi to zapravo di-
nimo. Samo ulazimo u sve vedu nesigurnostineiz-
vjesnost, ne znajuci viSe ni kakoje do svega doSlo,
kako smo i kada mi to zamislili da je dovoljno i6i,
iei i iei dalje i da cemo tako postici iSta, a kamoli
ostvariti planove koje smo si briZno zacrtayali.
Uostalom, tako je daleko ova farsa oti5la da ta-
man i da ostvarimo neSto, sumnjam da bismo uop-
6e, osim molda na kratki trenutak, slidan bljesku u
tami, primijetili i shvatili da je neki cilj dosegnut.
Vrednovati ga ili osjetiti ispunjenosL zbog dosti-
gnutog - tako ne5to bi sigurno izostalo.
Kao da vi5e niSta ne dinimo iz ljubavi niti kroz
nju, dinimo tek da bismo osrvarili, skupili svoje ci-
gle, emocije, bliZnje i daljnje, svoje uZitke i uspje-
he, sve na jedan veliki kup, koji nas lako moZe po-
klopiti, poput nekakvih smo kolekcionara, opsjed-
nutih viastitim nakupinama >blaga<.
Ne shva6aju6i pritom da je na5e jedino blago
poput zraka, nevidljivo, ali tako lako osjetno. Ako
Zelimo osjeiati. Zato treba zastati, kad god je mo-
KnrrraNA roCKA
guie, primiti ljubav koju nosimo u sebi, iz koje i
potjeae svaka prida, svako stvaranje, svaka volja za
dostizanjem ciljeva i planova.
Primiti je za guSu i nju upitari: prema kome i
demu je tvoje srce usmjereno, Ljubavi, Ti koja si
moja Zivotna volja, moj pokretaa? Ti, koja si pod,
cijenjena, koja si nedokudiva,ka1u mnogi, ti zbog
koje i dinimo sve Sto dinimo, ti mi reci joS jedanput
pridu o meni, poka2i mi moj zadatak, put mojega
Zivljenja i stvaranja.
A ja fu stati u miru, napokon cu stati i poslu5ati
tebe. Da bih ponovno naudila duti sebe.
Prestat iu ti postavljati uvjete, prestat eu juri-
ti u prazninu nemogufeg ostvarenja izvjesnosti -
prihvatit 6u tvoju nepredvidljivu neizvjesnost kao
prvi i posljedni dar u dovjeku, kaobazu koja ce me
spasiti bezglavejurnjave i lutanja.
Prihvatit 6u tu neizvjesnost poput ushicenja u
podecima svake ljubavne igre, pomirisat iu festival
Zivota, pomirisat 6u svoju bit - tebe, Ljubavi. I onda,
l<ada eu opet znati da sve 5to radim, radim upravo iz
'l-ebe,
onda cu imati pravo jauknuti na svaku tamu
l<oja ce me poZeljeti obaviti. Prije toga ne.
PREPORUKA
Izvjesno je da cemo doZivjeti ljubav. Od
koga - nebitno je. Bitno je hoeemo li je pri-
miti ili odbiti.
 Vera e udina KrrrtCNe roe K,q

Ako je primimo, izvjesno je da 6emo mnogo
puta zbog primljene ljubavi jaukati, upravo
iz ljubavi. Jer ljubav funkcionira i kroz jauk
ikroz smirenje.
Neizvjesno je, ako ljubavi ogranidimo funk-
ciju.
o
?rzez-tu) e11 C1 t/.E-tTt<e
VoLJENTH OSoBA
Svi u ovom Zivotu moramo biti spremni na gubitke
svih vrsta. Daleko je najteZe izgubiti blisku i vo-
ljenu osobu. Koliko god znali kako je to prijetnja
uvijek prisutna nad svadijim Zivotom, nikad zapra-
vo nismo spremni na takav ishod. Pogotovo kada
se radi o bliskim nam osobama koje su otiSle prije
vremena, premlade, iako prihvacanje nedijeg odla-
ska moZe biti preteSko dak i kada se radi o staroj
osobi. Jednostavno, unatod svim naSim saznanji-
ma i uvjerenjima, nismo u stanju prihvatiti nediji
odlazak.
ti koji
Kada netko napusti naSe Zivote, mi smo
najviSe patimo.
Unatod svoj ljubavi prema otiSlima, zapravo se
radi o na5em bolu, jer nama 6e nedostajati njihova
;rrisutnost, njihovo druStvo, njihovo znadenje po
na5 Zivot.
Dok su oni samo otisli, jer doSlo je njihovo vri-
.icme, trenutak koji se dogodio u nekom opravda-
nom trenutku, ako takav uistinu mo1e postojati za
bilo koga u na5im odima, ili u posve neshvatljivom
i neopravdanom.
Kako da se ikad, s obzirom na samu prirodu
neprihvaeanja nedijeg >odlaskao, pomirimo s tom,
tada vednepobitnom dinjenicom, dinjenicom kako
smo nekoga izgubili? Kako da nademo utjehu kada
kao da niSta ne moZe nadomjestiti spoznaju kako
vo\ene osobe vi5e nikad neee biti kraj nas, barem
lta ovom svijetu.
Svatko treba na svoiem osjecaju, onom najdu-
bljem u sebi, graditi istinu o tome kako ee gubitak
cloZivjeti i preZivjeti. Jer nitko i niSta ga ne moZe
r-rvjeriti u neku drugu istinu, ostaje mu samo ona
koju je on sam u sebi spoznao i u koju vjeruje. A
tada je sve moguce i dopuSteno, kada dode do doj-
rna pojedinca. I tako je najbolje.
Od neumitnosti gubitaka koji su nas pogodili
ne treba bjeZati, kao ni pokuSajima zaboravljania
na voljene lijediti svoju tugu. Jer makar voljenih
nolda vi5e i nema t)z rtas,jednom su bili, ma ko-
liko ve6 - i to je ono Sto znadi, to zna(i Zivot.

88
 Vera Cudina
Sjeianja, pamakar ponekad bila i preteikazaiz_
dr2ati ih, zbog jo5 uvijek jakog osjeiaja kako nam
on ili
ona nedostaju, sjecanja treba odrZaLi Zivima.
Jer sjecanja na ori5le su Zivi podsjetnik na sve Sto
su nam zna(ili, Sto su nas mo2da naudili, Sto smo
mi njih naucili - ro su sjedanja na ljubav, kroz sve
njezine te5ke, lake, prelijepe i one manje ugodne
trenutke. Pa dak ako je i bol golema, ako se dini
kako bismo najradije zaboravili na tragediju koja
nas je pogodila njihovim odlaskom, na sjedanjima
treba ustrajati.
Ali ne samo na onim krasnim i divnim trenuci_
ma vezanima uz tu osobu, vei na svim sjedanjima
i svemu Sto smo o toj osobi znali t Sto smo s njom
proZivjeli. Jer ta osoba je sve to i bila, i ne treba si
dopustiti da ju pretvorimo u neku romantiziranu
sliku koja cekroz nepotpunu istinu nama olak5ati
bol. To nije pur koji nam olak5ava gubitak.
Sve ovisi o izboru pojedinca, kako ie i na koji
nadin je uopie
sposoban prihvatiti gubitak. Jer
svaki i svadiji je najteli, u punom smislu te rijedi.
Na kraju, rijedima jednog starog AlZirca: >MoZda
treba jecati.MoZda treba plakati!( Ali istovremeno
ne dopustiti da na5 plad potraje dovijeka.
Jer i ja,
koja sam jo5 ovdje, a i on, koji vi5e nUe _ oboje
smo zajedno i plakali i smijali se. ponekad i u isto
vrijeme. I to je rraia zajednidka vjednost.
KRrrraNA Toe KA
PREPORUKA
Za one koji su morali >otici<, otvara se nova
dimenzija Zivota.
Za one koji su morali ostati i nakon odlaska
voljenih, takoder se otvara nova dimenzija
Zivota.
Pomiriti dvije razlidite dimenzije Zivota
moZe se jedino vjerom da odlazak ne znadi
i konadan rastanak.
To se zove odvajanje vremena i prostora do
ponovnog susreta.
NOVI l\/4N
Nada umire posljednja. PolaZem sve svoje nade u
projekt na kojem radim. Dok ima nade, nefu odu-
stati. Jos me jedino nada odrZava na Zivotu.
I tako gotovo unedogled, izrazi nade, koje izgo-
varamo i mislimo, u koje polaZemo sve na5e nade.
U svakom sludaju, kao ljudi, nekako prirodno do-
lazi da se nadamo najboljem. Osim u sludajevima
kada odlazimo u drugu krajnost, kada govorimo
kako nade viSe nema, kako je nada umrla, kako se
viSe nema smisla nadati idemu.
Prvije zakljudak kako je pojam nade, nadanja,
sveprisutan u na5im Zivotima, kako nam moZe po-
9l
 Vcr:r (.utlirrn
moii u odredenirn situacijarna, no jednako tako i
odmoii u drugima.
Nada ne mora na prvu biti neSto pozitivno. Ako
ju i definiramo kao svojevrsno odekivanje neeega
Sto ie nam se dogoditi, Sto nada i jest u veiini slu-
dajeva, i dalje ostaje piranje u kojoj mjeri moZemo
poloZiti na5e Zivote u ruke nadanja?
I i vaZnije od toga, kakva je priro-
takoder, joS
da nade, poznajemo li ju, i koliko joj se rrebamo
Prepusriti?
Jasno je da se svi nadamo nedemu, pogotovo
kada je to nesto joS uvijek u zaderku, no prerjerano
nadanje moZe imati i negativne posljedice po nas.
To je njezina negativna strana, kada, pouzdajuii se
u snagu svojih nadanja, prestajemo donositi kon-
kretne odluke i provoditi ih u djelo, kao da ee ih
sama prisutnost nade u nama rije5iti.
Tada dak mo2e doCi do apsurdnih zakljudaka
tipa >sve ce biti u redu, ama baS sve< ili >sve fe
se samo rijeSiti<, Sto je jedan imaginaran doZivljaj
stvarnosti, koji neee rijesiti apsolutno ni5ta.
Ipak smo jedino mi sami oni koji mogu osrva-
riti odredene stvari u Zivoru. Nada je tek pojam,
ponekad dobrodoSao, ponekad i vi5e nego suvi5an
u naSem poimanju stvarnosti. Uostalom, posto-
ji i ona stara, malo drukdijeg prizvuka: >Nada je
k....!( A javlja se najde5ce kao posljedica u sludaju
9)
KrrrrcNA ToaKA
kada smo se nadali nedemu, bilo novcu, bilo ro-
denju djeteta, uspjehu - dakle, kada na5a nadanja
propadnu i ne dovedu do Zeljenog rezultata.
Nada mora biti dozirana, to je sigurno, no kako
to postici, kako izbje6i pretjerana odekivanja koja
nam nadanja u nama nala1u? Stvar je u vjerodo-
stojnosti nade spram naSih moguinosti, kao i mo-
guinosti, primjerice, preZivljavanja nekoga tesko
oboljelog dlana obitelji. To je doziranje koje se
ovdje spominje, svjesnost da se ne moZemo uvi-
jek nadati najboljem ishodu po nas i druge, ne ako
smo svjesni kakva je stvarna situacija.
Nada bi trebala postojati u nama kao vjera u
sebe i objektivan uvid u vlastite sposobnosti, koli-
ko on vec moZe biti objektivan, a rnole barem u toj
mjeri da ne odemo u vec spomenutu imaginaciju
i zavaravanje sebe samih pustim nadanjima, dak
i u uspjeh nedega Sto je na samom rubu propa-
sti. To zna(r ne Zeljeti vidjeti istinu, ne prihvacati
.iu ni pod koju cijenu, nego radije Zivjeti u iluziji
kako ce sve ispasti drugacije. No kada ne ispadne,
onda je nada opet ona pogrdna imenica, pa i nima-
lo ugodno budenje, iz lagodnog sna u noinu moru
stvarnosti.
Biti unaprijed spreman i na pobjedu i na poraz,
uvjetno reaeno, to je nadin kako izbjeii svim zam-
karna koje pretierano nadanje donosi sa sobom.
 Vcra C.uclina
Jedino na takvom prisrupu, kako je oboje moguee,
moZemo razborito temeljiti na5a nadanja. I imamo
pravo nadati se najboljem rada, jer ipak smo u sebi
svjesni i >pomireni< sa svakim moguiim ishodom
- to je nada koja ima svoju ravnoreZu i ne odlazi
u nikakve ekstreme. Takoder, kao u sludaju neke
bliske osobe koja je jako bolesna, ako sam udinio
sve u svojoj modi da joj pomognem , znajuci da pri-
tom moZda niti ta pomo6 ne6e ni5ta promijeniti
u krajnjem ishodu, tada imam pravo na tu nadu
koja mi govori: >Sve ie biti u redu. MoZda.< To je
svjesnost o realnosti situacije, u kojoj nada opet
uistinu umire posljednja. Ako nikako drukdije, ba-
rem se s punim pravom ostajemo nadati kako ie
se tada, kada se dini kako nema nikakve nade za
pozitivan ishod, ponovno pojaviti neka nada. Jer
ne moZemo bez nje, ali trebamo znati kako i do
koje mjere s njom.
Dakle nadajmo se najboljem. Spremni i na naj-
gore.
PREPORUKA
Nada je motivacija. Njezina svrha je >nago-
varati< dovjeka da u najteZim trenucima ne
odustane, ali ne od onoga Sto dini za sebe ili
drugu osobu.
KnrrreNA Toe KA
Nada )rnagovara< dovjeka da ne odustane
od ziyota, vec da ga pod bilo kojim okolno-
stima nastavi.
.SR-EC,A t t NE.SR.ECI
Djeca pladu. Deru se i trae ulicama, igraju se i bje-
2e, u(e i rastu. Jesu li sretna? Je li svatko od njih u
svakom trenutku sretno? Koji je rok trajanja sre-
ie? Koliko dugo se nesreca zadr2ava u naSim Zivo-
tima? Zaitojedan potez kistom izrrrami osmijeh na
slikarevo obojano lice? MoZe li se proma5iti Zivot
i proglasiti ga se nesretnim? Postoji li ta apsolutna
istina u kategoriji, napominjem kategoriji, jer radi
se o jednoj te istoj - kategoriji u kojoj svoj suZivot
imaju sreea i nesreda?
Kontrast je nuZan, beznjega nema slike svijeta,
nema slike ni prilike dovjeka. Postoji 1i osuda, po-
stoji li pogreSka, grijeh, promaSeni jedanaesterac,
noZ u ledima, poplava, postoji Ii bilo Sto Sto bi se
jednostrano i za apsolutno svakoga Zivog dovjeka
na ovom planetu moglo proglasiti sreeom ili nesre-
com? Odgovor je, jasno, negativan.
Ne postoji trajno stanje ikoje emocije. Jedi-
no kada je vezano uza sve emocije koje imamo u
 Vera Cudina
nama, a to je uvijek i u svakom trenutku. Svako-
me od nas je sre6a, primjerice, uvjetovana nizom
okolnosti te esencijom naSega biia, kasnije i osobe
koja smo, uz puno sreie, uspjeli postati. Nedosta-
tak morala kod nekoga pojedinca u odredenom
postupku, morala spram odredene >stvari< koja je
moralno definirana, ne znadi da on, ili ona, i dalje
upravo u takvom postupanju ne osjeiaju upravo
sredu. Makar to i znadilo kr5enje toga morala.
Tieba znati odvojiri sreiu pojedinca od skova-
nih regula.
Jer, naravno, ako je taj pojedinac krSenjem te
moralne regulative podinio neko z1o, zakon,koji je
strogo yezatT uz etiku, sankcionirat ce jedno takvo
zlo i neprihvatljivo ponaSanje.
No sreca koju je pojedinac osjetio u trenucima
podinjenja dru5tvenog nedjela osmt ee u njemu.
Jer to mu dini sreiu. Ti trenuci i te razlike sreeu
zna(e. Ostalo spada u dru5tveno prihvatljivu ka-
tegoriju. Mo2daje Napoleon Bonaparte slinio od
gu5ta barbarski razarajufi Bed u komade. Neki se
izvuku sa svojom sreiom, neki se ne izvuku iz svo-
je nesre6e, no ostaju im trenuci sre6e koji opstoje
zajedno s nesreiom, u talu, reklo bi se.
Ili todnije - isto su, jer se toliko preklapaju, to-
liko ovise jedno o drugom da ih je nemoguee raz-
96
Knrrre NA roaKA
dvajati u smislu apsolutne, pa dak ni djelomidne
razlike. Jer ne poznavaju6i jedno, ne bismo pozna-
vali ni drugo. Bez nalidja lice ne postoji, moZe biti
tek maska koja nije ni lice niti nalidje.
Ali kako onda moii biti sretan? Pa dak i nesre-
tan? A i dalje se treba moii biti i jedno i drugo,
jer jesmo i jedno i drugo, te nas pogada i jedno i
drugo. Jedino shva6anjem da sre6i jednako kao i
nesreii nitko i ni5ta ne moZe odrediti prirodu po-
ku5ajem tzuzimanjajedne od varijabli, uvjetno re-
deno varijabli.
eemu isprike? MoZda je moja sreia u nesreci
muke da si obiasnim sebe, upravo u nepreciznom
i nezgrapnom kori5tenju jezika. Misao 6e, ipak,
ostati, dista. I u sre6i i u nesre6i zapravo sretna.
Istovremeno nesretna. Sto je vaSa sreia?
PREPORUKA
Kada prestanemo dijeliti sreeu od nesreee,
onda 6e nam i doZivljaj nesre6e poslati za
buducnost osjecaj srede.
Ne oplakuj nesretne zato Sto si vidjela nji-
hove suze. Time im ne poma2eS, jer podije-
liti bol nije mogu6e.
Doka2i povjerenje, da se sve u Zivotu doga-
da s razlogom. I sreca i nesre6a.
 66 86

-Eu n r{Erts pn{to afuetld ull,telsod as u4 'aIqa,t a.t5

au r nurtsrn ruo - nlo^rz luo^o n afoq as r[o{ luo
'lsourzlls oulepo lsou?a[A al vp vluz Epu>l qurs aauusr e4opa[,ts uSourpal oe4 'a9np aQBu rurso o{]r
rrruu rl Bqa{ azup?aqo I atuftq o4u>1 'q8rts oulepo
rluurl o{EX '\e4alrttuz oeSou nf tq lfo>t qu4s qul
a[ zlo4 Usou;ralrr uurard n]nd uu 'ualrr uurard
-otsod Epuo azou au r Japo{El srlnun a[ uuo qy Tarr
'zrruralursn rlo4 nlnd eu roluaur ureu rl Eqarl 1alue,totalrr n nluzp
-Eu Bu {at rlutso orus rll ir1ouralmaln ;t oruuuT
oapuz utzafu ]souJzlls a[ raf'a2r1od eB uuo 'aluurt
'oleuzods'oual1,tr7op'ou
-olafp ourB^ls a[n2n[14sr au eral,r e,t'o 'erre]a[,tod
-a?aU 'ouaJullso 7a,t al o{u>I orrruuz oy1e au 'aurJsr
Soulallord rpo8n ppsndard as ou9npoulur r apEAIl
afr4suqsreu'al1a7 ah4sur]srluu tndod alue,to-ra[.r.
eu uu8ahlod rrrs epes ouuqar au Ep a[ ousefl'[u1o
aquu aI o{E aN 'aqas eSorues ru ed 'u3o>1 qzrreral,tn
urrrretz - ruouroldurs tutupaI s lsaloq 'rpolpo lsal
ouqarlod alru ou 'npar n zor{s tado al oU 'Erulp
-oq n suu r[o4 n4ruaralrruz urol'nqer]s as ourlup
-nil rur8n:p s 11aftp as Bpp{ r 4e1ed'a]orqop rndod
-ard all 'uiuu4el1our IIf B[aZ zaq \e 'otur1oy11
'aluuzods arur n ourlour oupalvz r,ts r[o>1 uu 'oualFuuso al a,tsod uro:a[,r. orualoz ot! ouo raf
'suu orp alru olg 'modlod uqarl
uup al ot - ]so{Bupal r u8uus uguu a[ of 'lqas n oul
ol9 olqau aluerroral,t aIep ou4 'uunlsalru urrurreluu
-rsou n[o4 rluuzods rrruol4od - uruol4od oururoru
r qrrues spu relnun mal,t nquu gvze4otdtgvze4od
as o{B{ nlue,Loral.t n 'seu vz ats - rtnu8alod suu
uTarsau 'rlrsapzz er1 orurpnr as uourlrs ruols 'o{l ?aA o>1e4 'a8mp r
a9 efo4 \I) \w^ze^ orua? nlo4
aqas 'ouru,tural,tn r oruululugzfqo 'malrr n] otursou
-ns suu a; ufo4 tsaloq 'peped prtns a? ufo4 z91y
'oursaI rur ra['ellatehrd ru e[1a1elud -ard eun8nrp 'ourafmal,t o4e4 rs ouru?rrd 'pruuu
n Jolzr 'uqau e8ol totzt r{surlsr luuo uz-ru.t]vz o:urL
-au 'a[1qus ru EAul as orurloq au 'aztl4 as ounloq au
-ullrrelseu aftup t ou 'ouarolro al oqa51 aerurJelqo
'a[u]ud as orurloq au 'rutus as orurloq au 1 'r,t'r7 a[p8
rurhuuretleu rlu4ard 'erurgal1o]s apn[1 ou4 a1u.u[u
'Euruu n 'a[p,to 'uuro]soldolst 'Eu?ruaJlol$ '>uqaI
-Brrrs r alturd suu ns a[o4 rurSop po uluapoqolso
-rrusozns Eurlop( a[ orrg 'eral,t a2e1d qahrus leu
3ou2euo4 uo{Bu '1ado oun1a7 oqau o1 alo4 'our
zor{ 'lsou?al,t alrurs as azns aQPu zor{ ra['alue4u1d
-ete^lvz aqas nuES nlruruel ol Iut nl>lu>I I nlo{ n
ez auralu"t al upu4 ru ud '>>ezns aurlop( ErrraN
autueu n u8uq
eulz2o El BAS pn{lo 'eunlso4 luriuu n'urue.tz18 rurg oa=IN oNa2ron_Lo

v)t?or vNJIrlux EurpnJ Er3A

 Vcra Cudina
vjeruju, samima sebi ne vjeruju, a time nemaju niti
vjere. Budimo sve Sto jesmo, kakvi jesmo, jer na5a
bica su odavno izuzeta od krivnje, odavno su isku_
pljena - preSla uJedno. I neka bude tako.
PREPORUKA
Tko istinski vjeruje, raj je pripremljen na
sve.
Na mogu6e i nemogude.
Na izdrZivo i neizdrZivo.
Na podetak i na kraj.
Tko vjeruje drukeije, taj koristi vjeru po
potrebi.
NEMoJTE ME sP^g}4vr'rTl, MoLtM
LlePol
Spasitelj do spasitelja. I svi vri5te svoje parole, svi
ie nas oni spasiti, kako od siroma5tva, kako na5e
duSe, spasit ie nas od nas samih, jer mi, navodno,
nemamo blage veze Sto i zaito radimo na ovom
svuetu. To da nemamo blage veze moZda i nije da_
leko od istine, no i ta blaga veza jei dalje naiaveza.
Drugim rijedima, naS je izbor Sto iemo sami sa
sobom, sa svojim tijelima, du5ama i umovima. I da
se razumijemo, ne radi se ovdje ni o kakvoj pomo_
t00
Knrrre NA ToeKA
ii, pomaganju koje Zele podiniti >spasitelji<, to je
posve druga kategorija, ovdje se radi o tome kako
6e nas oni spasiti od propasti, ako ne i smrti same,
kako ved koji - du5evne ili tjelesne, ovisi veC o pri-
oritetima tih samoprozvanih i samopostavljenih
du5obriZnika.
Nema govora o konkretnoj pomoei, ni u obliku
savjeta - jednostrano spas, spas, spas! Radit iete
kako vam se kaZe i tako je jedino dobro i najbo-
lje. Inade ste izopCenici, farizeji, ne valjate, liSeni
ste moralnosti koja je kao svakom dovjeku urode-
na itd. Jedite meso! Nemojte jesti toliko crvenog
mesa! 3 u 1! Tii puta dnevno napravite to i to i
Zivjet eete kao bubrezi u loju, svezadovoljni, pre-
sretni-
Na javnim vozilima piSe kako je teizam zablrt-
da,iz hramova se pjeva kako je ateizam grijeh. I to
je tako, ako ne posluSamo - pitam se samo koga? -
propast cemo! Sigurno, garantirano. Ako poslu5a-
mo - prosperirat cemo. Sigurno, garanlirano. Sada
6e ona ili on i6i spasiti nekoga, slijedeei svoj dojam
i svoju vlastitu >doktrinu< , zaboravljajuei pritom
na sebe. I to je jako, jako Zalosno, jer oni su zabo-
ravili na sebe.
Tko ce spasiti >spasitelje<? Mi ne6emo, nismo
u stanju, kada nas treba spaSavati. Radi li se, dakle,
o boZanskoj nesebidnosti u njih, koja je tako dobra
I0l
 Vera e udina
i udinkovita da to zna(i daje svijet krenuo ravnim
putem prema raju na zemljl? Tko na silu Zeli spa5a-
vati na taj nadin drugoga? Na nadin da mu odredu-
je kako 2ivieti i Sto 6e napraviti sam sa sobom?
Ce
Samo oni kojima jedino i treba, ne spas, nego
pomo6, pomoc da si nadu vlastite 2ivote,jer odito
je da imaju tek tude, ili ih Zele imari, dim su se
zanljeli kako 6e spa5avati druge. Radije neka po-
mognu susjedu kada padne na cesti, umjesto da
se sakriju iza stabla samo kako bi izbjegli ru resku
neugodnost zbog koje ie zakasniti na tv-emisiju u
kojoj ljudi pjevaju.
Ako vidim da je netko u nevolji, priskodir cu mu
u pomoi. Pretpostavimo tako. No ne6u mu propo-
vijedati bajke o njegovu padu i lomu noge prije ne-
goli je pao, neeu mu govoriti kako Zivi u grijehu
ako ga nisam vidio zadnju subotu s obitelji u trgo-
vadkom centru u povodu predblagdanske kupnje.
Sto uopee zna(i spasiti nekoga? Od dega, od
koga, poglavito spasiti unaprijed, jer o tome se ov-
dje sada piSe. MoZemo jedino spasiti sebe - spasi-
ti se od laZnlh >spasitelja<, dije namjere proizlaze
tek iz nedostataka vlastitih Zivota, koji onda na-
meiuii nama svoje kalupe uzaludno pokuSavaju
ispuniti svoje duSe.
Uostalom, je li me itko pitao 2elim Ii da me spa-
si na taj univerzalni, krajnji nadin, da me spasi od
KntrteNA Toe KA
svega? Nije. Sve ostalo, u domeni pomo6i drugo-
me, na svakoj je osobi Pojedinadno.
PREPORUKA
Ako se osjeeaS lo5e, sPas je u dobru.
Podvrgni samoga sebe >di56enju< od loSih
misli.
Kloni se onih zbog kojih su tvoje misli po-
stale loSe.
N/4.slLNl sv]JET
U svijetu u kojem vlada nasilje gotovo na svakom
koraku, nasilje u koje su u najugroZenijim po-
drudjima rzravrro ukljudena i sama djeca, ne ostaje
mnogo mjesta dudenju Sto se to nasiije prenosi i u
navike na5e djece i mladih. Jer oni to mogu vidjeti,
i putem televizije i interneta, a bogme i u vlastitm
susjedstvima, gdje se lanac nasilnih dinova, djece
i maloljetnih, kao i u svijetu odraslih samo pro-
duZuje i udvr56uje. Sam druStveni ustroj, temeljen
na uzdizanju i po ticanj u povrSnosti, koristolj ublj a
i nepoStovanja spram drugih ljudi, i viSe je nego
plodno tlo iz kojega dolazi do niza posljedica koje
se odituju u podinjenju naslinih djela'
 Vera eudina
Pitanje je 5to sve spada u domenu nasilja, znadi
ne samo u smislu samoga nasilnidkog dina, nego na-
dina razmi5ljanja i odgoja koje ga poriae? Tu moZe-
mo zakljuditi kako je sve obojano srremljenju prema
nasilju, promicanje prakse nadmoCi nad drugima,
udenje djece Sto brZem uspjehu, Sto bahatijem sta-
vu, otpor bilo kakvu autoritetu, arogantno i neodgo-
vorno pona5anje kakvo prakticiraju i sami roditelji.
Svemu pridonosi i lo5a materijalna situacija,
koja dovodi do roga da se mnogi roditelji izgube u
vlastitim problemima, teZnjama, vrlo slidnim ovi-
ma navedenim, koja onda prenose, svjesno ili ne-
svjesno na svoju djecu. Posvuda je, dakle, nasilje,
ove ili one vrste, a sve deSie i ono krajnje, fizid-
ko nasilje koje nerijetko zavriava i fatalno. Tome
svjedodimo, nad time se zgraZarno, no i sami smo
na svoje nadine odgovorni za svljetu kojem Zivimo
i na dije smo uvjere pristajali. Osim toga, dim djeca
izadu iz kuie, ulaze u svijet nasilja, pa makar i nji-
hov domaei svijet i roditelji bili posve na mjestu.
Jer vani je svijet konkurencije, koji ne pra5ta niko-
me, a kamoli na bilo koji nadin slabijemu.
To je svijet koji smo sagradili za nalu djecu.
Tako da podesto, izgubljena, djeca viSe ni ne znaju
zaSto dine nasilje jedni nad drugima, pa sve kre-
6e i prema apsurdu. eine nasilje samo jer mogu,
jer su jadi i nadmo6niji od onoga nekog drugog
KnrrraNA roe KA
djeteta. Primjer je djevojdica koju su djedaci osta-
vlli zavezanu usred parka, vijest koja je ovih dana
obiSla medije, no moramo utvrditi kako je to jo5
dobro proSlo, do toga je doSlo u ovom druStvu.
Znamo i za mnogo kardinalnije primjere. Vratimo
se nadmoei nad drugima u svijetu bitno obiljeZe-
nim konkurencijom svake vrste. On stvara djecu,
koja, ako su bila nadmocna nad drugom djecom,
a odjednom izgube taj izoblideni autoritet i mo6,
poteZu za nasilnim dinovima kako bi povratili ono
Sto misle da su izgubili.
Gomilanjem nasilja, nasilje se banalizira i time
postaje najopasnije, jer mu vi5e ne treba dak ni
ovaj navedeni razlog, povracivanja neke nadmoei
lli odr2avanja iste. Tada je nasilje sposobno proSi-
riti se u stra5nim razmjerima, i dovoljno je da net-
ko nekoga rdara, pa da i onaj koji to vidi sa strane
podne diniti isto.
Nasilje radi nasilja - najgori mogu6i scenarij,
kojem kao da smo sve bllZe. Trebali bismo krenuti
od sebe kao najodgovornijih, kao onih koji tako-
der teZe nadmo6i u svijetu konkurencije, te se za-
pitati do koje smo to granice spremni iei kako bi-
smo odrZavali svoju nadmoc, svoju velidinu, svoje
lrzdizanj e rznad dru gih.
Jer djeca, dok zive u svijetu u kakvom Zive,
mogu jedino biti kao svijet u kakvom Zive.
r05
 Vera e udina
Ane zaboravimo da smo mi, roditelji, ti koji su
pripremali taj svijet zanjih.
Bilo izravno pristajuci na njegova okrutna pravi-
la nadmoii, bilo ne poduzimajuci ni5ta da se izuz-
memo iz jednoga takvog druStva. Ovo je svijet s ka-
kvim smo dodekali na5u djecu, svijet koji u svakom
svojem segmentu potencijaino moZe dovesti do
nasilja najgore vrste. Sto onda odekujemo od naSe
djece i mladih? Sto?, dok nijemo svjedodimo i mir-
no igramo uloge koje nam je takav svijet namijenio.
Koje smo si, todnije redeno, oeito namijenili sami.
PREPORUKA
Na silu se ne dobiva niSta. eak ni ljubav.
Sili pribjegavaju oni koji su izgubili rijed.
Rijed Zivota. Jer Zivot nikoga ne tuae, Zivot
miluje. Ljudi tuku.
eovjek bez rijedi udarat 6e toliko dugo dok
ne duje rijedi mira. Tada ee se i njegova na-
silnost smiriti.
oNt
U svim slojevim svih dru5tava na ovom svijetu kao
da se dogada ista stvar, od politidkih, marketinSkih
KntrtaNA Toe KA
i svih poslovnih >institucija<, pa tako sve do religij-
skih - nad nama vladaju manje grupe obitelji, grupe
ljudi udruZenih u korporacijama i na mjestima gdje
poeiva kapital, nekolicina odabranih koja >znan.
Ironija je tim veia jer mi, ve6ina, mi smo ti
koji smo svojim loSim odabirom tih >vladara< ili
izostankom boljega odabira te >manjine< ili jed-
nostavno neuspjeSni da ih zaustavimo, postavi-
li na mjesta s kojih kroje naSe sudbine. Plima se
okrenula - manjina svojim uputama, nalozima i
zabranama faktidki postaje ve6ina, jer naSi glasovi
zapravo i nemaju nikakvo znadenje pred jadinom
njihova kapitala, pred njihovim argumetom kako
smo ih upravo mi Zeljeli kao upravljade naSim svi-
jetom, naSim Zivotima.
Sto je tek djelomidno todno, pa makar i bila di-
njenica kako smo ih mi birali, no igra je tako spret-
no, lukavo, njima u korist postavljena puno prije,
ostavivSi nas bez mnogo izbora, pa smo naposljet-
ku pomislili kako nam ipak netko treba da kontro-
lira svijet koji bi inade bio u kaosu. Sto je todno,
organizacrja je potrebna, no u na5em vremenu radi
se tek o manipulaciji nama, masama, kako bi ma-
njina nastavila vladati, gomilati svoj kapital, aime
joj se, u druStvu hiperkomunikacija, otvaraju sva
vrata da unedogled poveeava svoju moe, dok ljudi
umiru od giadi.
 Vera e udina
eak i sada kad vidimo kako svijet koji trebamo
i u kojem Zivimo na svim razinama podinje pu-
cati, i dalje pokorno slijedimo njihove upute, te
grabeZljive manjine, grabeZljive u svakom smislu,
materijalnom, Zeljom za moCi,kontrolom itd. Pro-
paganda, kao i uvijek, dini svoje, i najbolje ro dini
nad onima kojima vi5e i nije preostalo slamki spa-
sa - njih je najlakSe uvjeriti u bilo Sto, obeeati im
boljitak, a iza leda ih koristiti kao marionete koje
ie odraditi svoje, no nikako u svoju korist. Tu i
tamo se, jasno, dogode i prosvjedi, ljudi odaberu
krajnje opcije, nasilne, kao Sto mnogi primjeri po-
kazuju, od Grdke do Francuske i Sire, no to nikada
nije dovoljno, >manjina< ostaje na svojim pozi-
cijama, gore jedino automobili, zgrade, dvoriSta,
naSa vlastita ili naSih sugradana i susjeda.
A nam nastavljaju propovijedati svoju
>oni<<
>istinu<< na ekranima i u velebnim gradevinama
s tornjevima. Usput, svijet sve viSe tone u pro-
past, no njima to ne zna1i niSta, oni Zive samo
za trenutke svojih 2ivota, valjda se optimistiano
nadaju6i kako 6e, ako su >pokriveni< svojim po-
lo2ajirna i kapitalom, opstari dovoljno dugo da se
nauZiju svake zamislive zabave, od tjelesnihuZi-
taka do mradnih ugoda koje osjecaju kao oni koji
upravljaju drugima i serviraju im svoje neupitne
istine.
KnrrraNA Toe KA
Jakalem ovako: U redu, oni, >manjina<, su po-
stali ve6ina, u smislu da su jedino njihovi Zivoti
vaZni. No tko su uistinu oni? Odnosno, kakvi su?
Oni 6e govoriti kada im sekaZe da govore. Kupiti
kada im se kaZe da kupe. Plakati kada je ispravno
plakati. Udariti kada im sekaZe da udare. Voljet 6e
tek kada im se kale da vole. Sutjet ee kada im se
kaZe da Sute. Oni 6e ubiti kada im sekale da ubiju.
16i ie doktoru kada im se kaZe da idu doktoru. Bie-
Zat fe kada im se ka2e da bje2e. Smijat ie se kada
im se kaZe da se smiju.
Tiebamo shvatiti da sva propaganda koju su
nam htjeli prodati ne moZe uspjeti, ne dok mizna-
mo prirodu njihove manipulacije. Znamo da su
oni bili i ostali upravo takvi, zombiji koji nemaju
svoje mi5ljenje, zombiji kakvima Zele uiiniti nas.
Iako se dini kako oni uistinu upravljaju nama
i naSim umovima, iako imaju kapital koji im to
oiak5ava, nije to ba5 tako.
GrabeZljiva priroda njihovih zlih pobuda prema
ostatku ljudi udinila je da njihova sredstva zapo-
vijedaju njima. Nasjeii su na neiskrenost vlasitih
biia, vlastite duSe. No mi zrranrro prirodu njihovih
teZnji, a ime joj jelaZ. Manipulacija kojom ee do6i
do neke bezgranidne koristi preko na5ih leSeva.
No mi se budimo iz mrtvih, mi cemo govori-
ti kada se nama govori, mi eemo plakati kada se
109
 Vera e udina
nama plade, mi aemo razmi5ljati. Oni su Lo zabo-
ravili u svojoj pomami za materijom i mo6i. Taj
zaborav je onaj koji vlada njima, koji je njih udinio
posluSnim zombijima, podanicima pohlepe, no
nikakav kapital niti propaganda im neie pomoCi
kada se cijeli svijet krene raspasti. Nas ee oslobo-
diti na5a svjesnost, na5e podsjeianje na buduinost
koju su oni vidjeli samo u sebi samima.
Pa ako i >padnemo< pod posljedicama njiho-
vih radnji, kao kolateralne Zrtve, barem cemo pa-
sti kao ljudi. Jer smo shvatili budu6nost jedni u
drugima.
PREPORUKA
Ovdje nitko ne vlada osim sile nebeske.
Ovdje se ne rno7e krivo izabrati >vladar<,
rnole se jedino krivo vladati.
Je li >vladar< vladao krivo, nikada mu nece
mo6i dokazati dovjek. Zato >vladar< dovje-
ku ne polaZe radune.
PolaZe ih sili koja odabire vrijeme polaga-
nja raduna.
Tada zertaljskim >vladarima< viSe neee biti
svejedno.
I to nije utjeha, to je istina!
KnrrrCNa roe xe
PR-IJ,4TELJ t qD) e .sTE .s E Z- q\Bt Lt?
Skloni smo brzopleto,bez promiSljanja i osluSki-
vanja vlastitih osjecaja niti prihvaianja dinjenica
proglasiti neke ljude svojim prijateljima, najdeSie
ne znajuCi Sto je onda to Sto ih dini pravim pri-
jateljima. eesto doZivljavamo nekoga prijateljem
upravo na takvim krivim, neprovjerenim osnova-
ma, zaboravljajuii pritom kako neiskrena, neisti-
nita prijateljstva mogu predstavljati ili vec pred-
stavljaju veliki teret na na5im ledima; preciznije,
mnogi od tih takozvanih prijatelja imaju negativan
utjecaj r1a nas, desto nas samo iskoristavaju za svo-
je potrebe, a mi, iako svjesni tereta, i dalje odrala-
vamo veze i kontakte s njima.
Jasno je kako su prijatelji nuZnost veeine lju-
di i koliko pravi prijatelj moZe zna(iti u naSim Zi-
votima, no iskustva pokazuju kako je takvih vrlo
malo. Ocito se bojimo izgubiti i one prijatelje koji
to nisu.
Ne radi li se u takvim sludajevima i o na5oj vla-
stitoj proradunatosti, kako iemo mi njih trebati
za neSto, moei ih iskoristiti na neki nadin, Sto nas
svrstava uz bok njima i govori nam koliko malo
znarmo o prijateljstvu i Sto bi ono trebalo podrazu-
mijevati, disto iz aspekta bezuvjetnosti prema dru-
gom dovjeku, bezuvjetnosti u svemu ito za njega i
 Vera e udina
s njim dinimo, ako ve6 gajimo simpatije i posebnu
sklonost i vrstu ljubavi prema njemu.
No primj era naSe ga o dr 2av anja laZnih prij atelj -
stava je puno i previSe, te, na kraju, kada uvidimo
kako nam ta neka osoba nikad nije ni bila prijatelj,
jednako kao ni mi njoj, shvatimo koliko smo Ziva-
ca, vremena i emocija potro5ili na >krive< ljude,
dok smo nekima drugima, mo2da manje namet-
ljivima ali iskrenijima, dali tako malo paZnje. Ti
>prijatelji<, primijetit eemo, zovu nas samo kada
trebaju neku uslugu od nas, pridaju samo o sebi i s
vremenom vee i >>zaboravljaju< uopce pitati kako
smo mi i Sto se s nama dogada, kako se osje6amo,
samo brbljaju o svojim problemima, tako da is-
pada kako im mi sluZimo kao ispovjednici, ni5ta
viSe.
Ti >prijatelji< desto lijede svoje Zivotne potesko-
6e savjetujuCi nama da se ponaSamo jednako kao i
oni i uop6e ih nije briga do dega je nama stalo.
Propitajte ih u prvoj prilici i shvatit eete koliko
malo uop6e znaju o vama i va5im teZrrjarrra, pro-
blemima, jer vas nikada nisu ni slu5ali, nikad ih
nije ni bilo briga zanlSta doli vlastitog ja i vlastitih
Zivota.
Svi imamo takve >prijatelje<, svi smo veeinom
svjesni kako oni i nisu oni kakvima predstavljaju,
no iz raznrh razloga ih nastavljamo trpiti u naSim
KnrrreNA Toe KA
Zivotima. To je pitanje koje se ovdje postavlja: sto
nas to sili da nastavljamo odnose s njima, unatod
zna:nJu kako su oni pretvaradi, kako nas sebidno is-
koriStavaju, emotivno, praktidno, na sve zamislive
nadine? Je li stvarno moguee da pristajemo na njih
rz str aha kako bismo mo gli o s ta ti b ez pr ljatelja lh iz
vee spomenute nam kalkulacije kako bi i oni nama
mogli posluZiti za neku svrhu? U svakom sludaju,
to nisu prijatelji, a niti mi zrrarrro biti prijatelji dok
tako rezoniramo i postupamo, i jedino nam takvi
odnosi mogu Stetiti i dovesti nas do toga da previ-
dimo ljude kojima je uistinu stalo do nas, s kojima
moZemo ravnopravno i ravnomjerno raspodijelje-
no dijeliti svoja iskustva, osje6aje i dojmove.
Na kraju, prijateljstvo, ako je pravo, pitanje je
ljubavi i nidega drugog.
JoS jedna ljubav u moru svih na5ih ljubavi, be-
zuvjetna predanost i spremnost na sve karakteri-
stike te druge osobe, toga pravog prijatelja. Ona ne
rzttzima, njoj je posve jasno sve i ne sudi svojem
prijatelju, nego ga prihvada upravo onakvim kakav
on jest.
Svi drugi su prolaznici, pretvaraei, zatoimoZe-
mo reei kako pravih prijatelja zaista imamo malo
u Zivotu. No upravo njima moramo podariti naSu
paZnj:u, kako bismo i sami, ohrabreni ljubavlju
nekolicine iskrenih, ostali ili, ako tek treba, po-
 Vera e udina
stali pravim prijateljima. Bezuvjetni. Kao nositelji
te osobine koja je jedini uvjet pravoga prijatelj-
stva.
PREPORUKA
Onaj koji bdije nad va5im Zivotom i u vrije-
me tmurnih i sundanih dana, to je prijatelj.
Onaj koji spava, taj je jedino samom sebi
prijatelj.
o DoBRj/
einiti dobro, diniti dobra djela svakako je opcepri-
znata pojava medu ljudima, no postavlja se pitanje
sto to uop6e zna1i diniti dobro i na koje se sve na-
dine to dobro manifestira. einimo li, dakle, dobra
djela, da bismo pomogli drugim ljudima lli zapra-
vo dinjenjem dobroga jedino moZemo pomoci sebi
na nadin da umirujemo prigovore naSe nepopust-
ljive savjesti koja ne zaboravlja niSta od svega Sto
smo udinili u Zivotu?
Na prvu, odgovor bi sigurno glasio kako dinimo
dobro prije svega da bi to dobro bilo usmjereno na
druge ljude i dospjelo do njih, Sto se moZda pone-
kad i dogodi. No, na drugu, zapravoje cijela tajna
Kntrte NA roaKA
dinjenja dobrih djela da ih prvenstveno moramo
ciniti radi nas samih , za rras, jer tek onda, kada
dinimo dobro za sebe moZemo to dobro >dovesti<
i do drugih ljudi.
Tome je tako jer je >dobro< dio, potencijal
svakog od nas, jednako kao i ona klica loSeg koju
takoder nosimo u nama. Ako ne usmjeravamo taj
potencijal na vlastitu osobu, onda, liSeni te djelat-
nosti prema svojem bi6u, nikako ne moZemo udi-
niti dobro djelo niti ikome drugom.
Mi smo baza dobrog. Ta dobrota smo mi, ali sa-
mim time to podrazumijeva kako je ona neizbjeL-
no skrivena u nama od javnog podrucja.
U trenutku kada se manifestira u javnom po-
drudju, dobro dielo postaje zamjetno. postaje
usmjereno na nekoga, moguce i pomogne neko-
me, no time gubi jedno svojstvo, svojstvo iz kojega
je poteklo - ono viSe nije dobro podinjeno jedino
radi same dobrote.
A time se dovodi u pitanje i na5 vlastiti unutar-
nji motiv da einimo dobro; ne na5om pogreSkom,
pa dak niti teZnjom da nekome pokaZemo naSe
dobro djelo, ili zamisao istoga, nego jednostavnim
ukazanjem toga dobrog djela koje automatski po-
staje ne5to korisno udinjeno za dru5tvo ili odrede-
nog dlana tog druStva ili obitelji. A time vi5e nije u
svojoj srZi dobro udinjeno samo radi dobrog.
 Vera e udina
Kako onda prijeei preko toga mosta koji ne po-
stoji i doei do todke u kojoj moZemo ostati vjerni
distoj dobroti koju nosimo u sebi, a opet istodobno
biti u stanju zadrZati je u nama i podijeliti drugima?
Radi se o ljubavi prema dobrome koju imamo
u sebi i ona tu i treba ostati, bez ijednog svjedoka
njezinu ostvarenju. A da bismo istinski Zivjeli tu
dobrotu, moramo i sami biti sposobni prihvatiti
kako ona nije na5a tvorevina, Sto nas dovodi do
zakljueka kako to dobro uistinu nije dio ovoga svi-
jeta, kako je do5lo kao dar od neke druge svijesti,
kako je onostrano, laidki redeno.
Ako moZemo biti takvi, Zivjeti naSe dobro bez
da ga i trenutka seciramo, Iociramo iii definiramo
u svojim promiSljanjima i osjeianjima, a kamo-
li pokuSavamo svjesno prenijeti do drugih ljudi,
onda ce ono, iako neprimjetno i skriveno, ipak
na6i put i do drugih ljudi.
Ljubav-kao-takva je nedohvatljiva za definira-
nje.
Jednako tako naSe dobro mora ostati skriveno u
zaboravu da bi se moglo manifestirati, prvo u nama,
a zatim dospjeti do drugih. Ono opstoji i djeluje na
razini nesvjesnog i jedino onda je i udinkovito.
U drugom sludaju se ne radi o dobrom, radi se
tek o loSoj kopiji, koja naposljetku ne moZe polu-
diti nikakav rezultat.
116
KttrtaNA roe KA
Nemojmo teZiti ainiti dobro, teZiti pokazati do-
bro niti tra2itirezultate istoga.
Jednostavno budimo dobro, niti ne znajuii da
ga tako jedino i dinimo, ali osje6ajuei u dubini na-
Sih du5a kako je ono ostvareno.
Sve ostalo su opsjene dobrih djela, jer takva op-
sjenarska ,dobra djela< samo dodu i produ i ne
ostave traga koji bi udinio ikakvu promjenu. To je
ono dobro koje spominje joS Isus iz Nazareta: >Sto
me zoveS dobrim? Nitko nije dobar, osim jednog
Boga.< I time upozorava na licemjernost otvore-
nog milosrda, i upucuje na jedino mjesto na kojem
prebiva dobro, u nama, u tajnosti iz koje se jedino
mo1e ostvariti kao apsolutno dobro.
PREPORUKA
Jedno je diniti dobro, a drugo je prikazivati
se dobrim.
Jer dobro samo po sebi ne iini nikakvu rad-
nju. Ono izaziva osje6aj u dovjeku.
Osje6aj koji mu >govori<< dabez obzira Sto
se dogodilo, ja 6u biti dobro.
Prlkazivati se dobrim znaei obaviti radnju
koja 6e drugima dokazati kako si ti dobar
dovjek.
 Vera e udina
TYa a?RD,ST1 - C)PR.OSTENo M|4JE
Koliko samo isprika izgovorimo svakodnevno u
tra1errju raznovrsnih oprosta od drugih ljudi. S
druge strane, koliko samo puta pre5utimo i izbje-
gnemo tra2enje oprosta od drugih ljudi, pretvara-
juii se kao da se ni5ta nije dogodilo, iako smo ih
moZda povrijedili na najgore nadine, od verbalnih
uvreda, prevara, sve do puno teZih djela koja sva
zajedno sama po sebi zazivaju din oprosta, i u oni-
ma koji su povrijedili i u povrijedenima.
I jedno i drugo, dakle i isprazne isprike, jedna-
ko kao iizbjegavanje tralenja oprosta, govore nam
kako zapravo u sebi nismo na distu jesmo li podi-
nili neSto Sto bi od nas zahtljevali da nam se opro-
sti. Jednako kao Sto ni mi sami nismo u stanju lako
oprostiti, pa ni najmanje sitnice ponekad, a kamoli
velike ili fatalne nepravde i zla koja su podinjena
spram nas ili nama bliskih osoba. Nesuglasje vlada
u nama, nesuglasje nas samih sa nama samima.
No krivnja koju savjest dozove nikad ne izo-
stane. Koliko jaku krivnju ovisi i o teZini dina i
njegovim posljedica na ljude prema kojima je taj
din bio usmjeren. Negativan din, dakako. Kriv-
nja, kao svjesnost na5ih dina, u ovom sludaju i
treba postojati, ali i treba biti ispravno osjeiana
u nama, sklona odgovornosti koju smo prekrSili,
KRtrte NA roaKA
odgovornosti svakoga pojedinca prema svakom
pojedincu.
Rijeci koje tra2e oprost i rijedi koje ga daju, ne-
maju nikakve stvarne Yeze s istinskim oprostom,
one su uistinu najsirotniji izdanak naSih osjecaja i
misli, iednako kao i najnepouzdaniji.
Zato i ne moZemo traZlti oprost dok nismo na
disto sami sa sobom, dok u sebi ne osjetimo zna(e-
nje djela koja zazivaju oprost, te ih nakon toga pri-
hvatimo takvima. I najmanja uvreda moLe potpuno
prekinuti odnose s drugim dovjekom, te je tim vi5e
iskrenost naSih osje6aja, iz kojih dolaziprocjena na-
Sih djela i moguinosti za oprostom od istih, vaZnija.
A ta iskrenost podrazumi.jeva pitanje: MoZemo
li oprostiti sami sebi?
Jer dok tako neSto nismo u stanju, svako tra-
Zenje oprosta od drugih nije niSta doli puka farsa,
koja, dak i ako nam se izrekne taj oprost, moZe do-
nijeti tek kratkotrajnu utjehu, posve laZne prirode.
Jer je sve proizaSlo iz na5e vlastite IaZt u pri-
stupu djelima koja smo podiniii, kao i u pristupu
traZenju oprosta. Treba biti i joS iskreniji - mo6i
priznati sebi kako smatramo da nismo udinili ni5ta
1o5e nekome u odredenoj situaciji, ili barem ne to-
liko loSe, da bi to zahtijevalo ikakav oprost. Drugi
ljudi ie uvijek osjetiti je li na5e traZenie da nam
oproste iskreno ili tek jalov pokuSaj da se sve iz-
 Vera e udina
banalizira, izgladi, dok na5a miSljenja i osjeeaji o
podinjenom ostaju ista. Ostaju i njihova, te je krug
laganja zaokrt1en.
Uostalom, takav laZan pristup najce56e 6e dove-
sti do toga da nam neie biti oproSteno dak ni rijedi-
ma, a kamoli istinski, u dubini du5e povrijedenog.
Zato, joijednom - prvo moramo moei oprostiti
sami sebi, za bllo koje djelo, din, negarivan i lo5,
dak i straSar., za svaki. Ili ne moci, pa onda opet
priznati sebi kako je naSe djelo bilo takve naravi
da niti ne zaslt?uje oprost od strane povrijede-
nog, bilo izazivanjem du5evnih boli, bilo fizickih.
Da Ii se u takvoj situaciji, najiskrenijeg osjeianja
posljedica na5ih djelovanja na druge, uopie moze-
mo sakriti od krivnje, nasraviti dalje kao da ni5ta
nije bilo, oprostiti sami sebi? Mogu jedino oni koji
pristaju na kompromis s banalno56u lo5ih djela,
banalnoScu kojoj se priklone zaboravom i nijeka-
njem svoje savjesti.
Kao Sto smo vei pisali - savjest je na5 budni
pratitelj. Oni koji odaberu, dak i u situaciji kada
se oprost dini nemogueim, stati pred svoju savjest,
njima ie uvijek ostati moguinost da ne ponove
svoja loSa djela u buducnosti, jer 6e uditi iz isku-
stava na koja ce ih savjest uvijek podsjetiti.
Mo2da ovo moZe zazvuCatii pomalo optimistid-
no, no takvim iskrenim pristupom sebi, svojem
KnrrraNA roCKA
lo5em djelu itra2enju oprosta za njega izravno od
svoje savjesti * na taj se nadin molda na5a iskrena
svjesnost i sklonost ka promjeni osjeti i izvan nas,
te sasvim nenadano ispontano dobijemo naS tra-
Zen oprost i od onih koje smo povrijedili.
Kljuc oprosta je u nama, prvotno u nama.
Onda dalje sve ide puno lak5e, onda istinitost
naSih misli i osje6aja priziva istinitost i u onima
koji nam mogu oprostiti.
PREPORUKA
Rijedi oprosta ne zna(e niSta. Tek puka po-
tra2nja da djela koja dinimo netko zanernari.
To nam jasno pokazuje da veeinu djela ei-
nimo s predumiSljajem u nadi da ih nitko
nede proglasiti poganima.
Onaj, dija djela sadrZe predumiSljaj, taj
uvijek zna 5to i zaito neSto dini drugom do-
vjeku.
Ako su djela prema drugom dovjeku usmje-
rena zbog koristoljublja, velika je vjerojat-
nost da ee s vremenom naiii na koplje vla-
stite savjesti.
Savjest je saveznik oprosta, jer on djeluje
oprostu u korist. Stoga oprost sam po sebi
nema svrhu.
 Vera Cudina
o
R-tAK/+M/A BIJES.4
eesto se uhvatimo kako smo ljutiti na cijeli svi-
jet. Onda taj osjedaj prvom prilikom, kada u ne-
demu podbacimo ili ne uspijemo udiniti kako
smo zamislili, prijede u bijes. U ispad bijesa, koji
se moZe desiti u bilo kojem trenutku i na bilo
kojem mjestu. Sto je najgore, moZe biti usmjeren
i prema posve >krivim< ljudima, koji nemaju ni-
kakve veze s na5im razo(aranjem, stanjem i po-
najmanje ispadom. Kada dode do ispada bijesa, u
vecini sludajeva u nama ne postoji vi5e nikakva
kalkulacija.
Kalkulacija ili pokuSaj kontrole ispada javi se
eventualno ako se nalazimo u druStvu nekoga koji
ima autoritet nad nama, poput Sefa, recimo.
Pred jednakima ili nl2il:ria u hijerarhiji u bilo
kojem organiziranom kolektivu, od posla do obi-
telji, eksplodirat 6emo tek tako, neugroZeni mogu-
iim posljedicama. Jasno je pod kolikim stresom Zi-
vimo, pogotovo na poslu, pa nekako s vremenom
dode do trenutka u kojem izgubimo Zivce.
No bijes je ipak neSto drugo i nema nikakve
veze s gubljenjem Zivaca. On je disto zamjeranje,
ljutnja, posljedica neke naSe nemoii u izvrSavanju
obveze, nemoci da si sredimo Zivot kako smo za-
KnrrrCNA ToaKA
mislili. I ma koliko se dinio naglim ispadom, bijes
je zapravo jedna loSa umjerna juha koja se jako
dugo kuhala u nama. Krajnji ispad je tek rrenurak
kad juha iskipi. A onda je vec kasno, bududi da je
posve u redu da se ponekad naljutimo i na sebe i
na druge, no bijes je puno neugodnija i nestabilni-
ja pojava u ponaSanju.
Bijes dak mo2e, kao Sto zrtaryro, prije6i u svoje-
vrsnu bolest, ako se nad njim podne gubiti kon-
trola i ako mu se dopusti da predesto izbija na po-
vrSinu.
Na taj nadin pogada sve oko nas na najgore
zamislive nadine, Siri strah i u nama i u njima. U
nama se strah javlja ponavljanjem, kada uvidimo
kako ga vi5e ne moZemo kontrolirati.
A nama strah nije cilj. NaS cilj je osjeiati se
dobro, pona5ati se prirodno, jer onda ta prirodna
spontanost odreduje granice do kojih se moZemo
naljutiti u trenucima nemoei ili frustriranosti. Sve
preko toga, poput jakih ispada bijesa, ekstremna
su pona5anja. A ona nas mogu zauvijek obiljeZiti i
odrediti nam put u Zivotu. Sto, dakle, udiniti?Jer mi
i te kako dobro u sebi osjecamo nakupljanje bijesa
te tako moZemo i predvidjeti kako ie kad-tad raj bi-
jes poZeljeti izletjeti iz nas i prosuti se po drugima.
Razlog zbog kojeg se bijes nakuplja u nama
treba podeti ranije rjeSavari, a ne dekati posljednji
 Vera Cudina KntrtaNA roeKA

tren, kada je vee, u veeini sludajeva barem, nei- )e u doulercDorsr^

s,AMo Ft tNKclJ,A?
zbjeZno da cemo pobjesniti.
Negiranjem problema samo iemo se odvesti na
Situacija danaSnjega vremena: dovjek je jedino ono
put prema bijesu.
Sto radi, kako djeluje. Bice zvarro dovjek svedeno
Stoga - rje5avajmo probleme, bavimo se njima,
je na funkcije koje obavlja i covjeka se predstav-
budimo ih svjesni barem zapo(etak Sve da bismo
lja jedino kroz tu nametnutu kategoriju, podastire
sprijedili najruZniji i najopasniji scenarij, taj ispad.
mu se uvjerenje kako je to esencija, bit njega kao
Bijes, koji nas moZe, jednom kada ga osjetimo i
dovjeka, te kako ni5ta drugo ne postoji sto bi tako-
ispoljimo u njegovoj najvefoj mjeri, potpuno pre-
der moglo uii u opis onoga Sto svaki dovjek uisti-
uzeti u svoje ruke i promljeniti nas u ljude koji ie
nu je. Dakle, primjerom - On je odvjetnik, Ona je
teSko viSe ikad osjetiti mir u sebi.
lijednica. Radne funkcije, to je postao dovjek da-
na5njeg druStva.
PREPORUKA
Nadalje, tu su funkcije bivanja roditeljem, dje-
Bijes nikad neee biti izlijeeen Zeljom da do-
tetom, pojednicem koji je uspio u poslu i zaradio
kaZelnrro nepravdu istj erivanj em pravde.
puno novca, sagradio kucu, ako ne i zgradu, do-
Nakon pravde 6e na5a Zelja za osvetom izbi-
vjekom koji je pretvoren u sliku. U sliku funkci-
ti na povrSinu.
onalnosti, funkcija koje obavlja. Sliku koja mu je
Prije nego bijesu dopustimo da zavlada na-
podmetnuta kao jedini uzor, cilj i stvarnost, koja
5im emocijama, treba razmisliti:
ga je uvjerila kako je upravo to i takvo covjek. I do-
>Tko sam ja da bih bio izuzet od nepravde?
vjek nastavlja slijediti podasrtu sliku, ponaSati se u
I jesam li doista toliko'dist' dovjek da mogu
skladu s njom, zaboravljajuei pritom sve drugo od
sa sigurno5fu tvrditi kako moja djela nikad
cega je u sustini sastavljen.
nitko nije osjetio nepravednim?<
To je slijepost najgore vrste, jer ona je oduzela
Zaparntiti: Od bijesa do lijesa kratak je put.
covjeku njegovu duSevnu energiju, odtzela mu je
emocije i pretvorila ga upravo u sliku koju je slije-
dio - u ni5ta doli sablast, sjenu na zidu, u ploSno
 Vera Cudina
ipovrSno biee koje se niti ne sjeea potencijala i
moguenosti koje nosi u sebi, ne sje6a se istine o
sebi, istine koja bi mu otvorila put prema jednom
posve drugadijem Zivotu, u kojem onda viSe ne bi
bio Zrtva tog nadina Zivota li5enog du5evne enrgi-
je, liSenog osjedanja, liSenog razmiSljanja' li5enog
ljubavi i smisla, tog stanja koje je gore od svake
bolesti, jer je od dovjeka nadinilo lutku iz koje sve
viSe izviruje ona bijela vata, lutku koju kao da je
rzgrtzao pas. A pas se zovet}uzTia.
Dru5tvo postoji, rekli bismo na prvu? Vjero-
jatno. No vaZnije je pitanje, na koji nadin postoji,
kako je uredeno i kakvi su oni koji ga nastanjuju'
I dopor pasa je, uvjetno redeno, dru5tvo, sa svojim
osobinama onih koji ga dine, sa svojim unutarnjim
uredenjem. No ako ljudi vi5e nemaju niSta u sebi,
ako praznTh odiju lete naokolo samo kako bi oba-
vili svoje, zadane im, funkcije, onda je to druStvo
lutaka, umalo neZivih, koje ipak tesko moZemo
nazvatt druStvom, dok se o posljedicama za njego-
ve dlanove ne treba brinuti - one su vec tu.
I slijepi onda uistinu vode slijepe i ne vidi se
rzlaz tz toga kruga, ne dok mislimo kako je ono
Sto nas cini ljudima jedino povezano s onim Sto
radimo.
Mi smo ipak puno viSe od toga. Zato moramo
biti u dodiru s naSim istinskim bicem u nama,
KntrtaNA roaKA
onim koje je postojalo od trenutka naSega dolaska
na svijet, koje treba njegovati unutar nas samih, a
ne ga prodati zaboravu samo kako bismo bili diste
lunkcional ne fun kcije.
Jedino ako Zelimo nastaviti raspadati se kao lut-
ke koje jesmo, sve dok sva vata ne ispadne iz nas
i ostane samo komad tkanine u koju smo crnilom
zavlli naSe bi6e, ono djetinjasto, ono disto, ono
biee kojemu je dovoljno da postoji da bi osjetilo
sreeu. Odi su prazrre, dok lutamo medu hodaju-
iim grobovima, jer upravo to su ljudi danaSnjega
vremena, svi oni koji su zaboravlli na sebe i po-
vjerovali kako je sve Sto imaju od sebe i Sto ih dini
ljudima - njihove funkcije koje obavljaju.
MoZda treba zastatt i zavrriti t zaboravljenog
sebe. MoZda treba plakati da bi se ispunile pra-
zne odi. Mo2da se sjetiti Sto voli to biee skriveno u
nama, da bi nam i djelovanje u Zivotu bilo iskrenije
i samim time ugodnije. Da bismo izbjegli prazninu
koja nas obavija, da bismo bili ljudi u potpunosti,
radije nego okrnj eni za onaj dio koji je doSao prije
svih na5ih djela i svih funkcija.
PREPORUKA
eovjeka nitko ne moZe svesti samo na funk-
ciju, dok se sam ne odrekne du5evnog dije-
la sebe.
 Vera e udina
A Zivot bez du5e i funkcionalnost iovjeka
mijenjaju.
Takva funkcionalnost iz prirodne prelazi t jedna najneugodnija pojava koju eemo najradije
patoloSku.
Dr.,r.sEvNA t ]IELESN A:boL
Oduvijek sepribojavamo svih vrsta bolesti, nesre6a,
odlazaka lijednicima, zahvata koji 6e se morati pri-
mijeniti na nama da bismo eventualno izlijecili po-
tencijalne izaziva(e boli, opcenito, pribojavamo se
svega Sto bi nam moglo donijeti tjelesnu bol. Dapa-
de, na najrazlieitije nadine se borimo protiv osje6aja
boli u bilo kojem dijelu tijela. Sve je otiSlo toliko
daleko u poku5aju rjeSavanja ljudi boli, da se dak
pokuSavaju pronaei nekakvi univerzalni >lijekovi<,
koji bi zauvijek i potpuno uklonili svaku mogui-
nost da osje6amo bo1.
To bi moZda ipak bilo malo previSe, jer na Lai
nadin bismo izgubili i jednu, iako neugodnu, ali
senzaciju koja nas na vrijeme noZe upozoriti, biti
simptom nekih bolesti i nadin da ih se dovoljno
rano prepozna.
Navodim sve ove primjere jednostavno kako
bih naglasila koliko vaZnu i neizbjeZnu ulogu tje-
KRtrte NA Toe KA
bilo da je definira-
lesna bol igra u naSim Zivotima,
mo kao nepobitni dio nas kao Zivih bi6a, bilo kao
izbleci ili barem Sto manje susretati.
Jednako tako, govorim ovdje o tjelesnoj boli,
upravo da bismo od nje doSli do du5evne boli,
koju bismo mogli okaraktertzirati i kao kudikamo
jacu, straSniju, teZe odstranjivu pojavu.
Jer jednom kada prodemo kroz neSto u Zivo-
tu Sto je na naSim du5ama i na na5em emotivnom
stanju ostavilo dubok trag nepovratnosti, ostavilo
ranu za koju se postavlja pitanje mole li uistinu
ikad zacijeiiti, pogotovo ako se radilo o najteZim
clogadajima koji su nas pogodili, kao Sto su gubi-
ci voljenih osoba, ponajvi5e gubitak djeteta, koji
svojim nezamislivim i neprihvatljivo nepravednim
udarom na naSe duSe moZe izazvati osje6aj potpu-
nog besmisla, boli kojoj se ne vidi kraja.
Kao Sto sam vei rekla, tjelesnoj boli se ipak,
i u velikoj mjeri, uvijek mo1e stati na kraj, no je
Ii jednako i s duSevnim bolima, postoji li lijek za
njih, jer zrra:n.o da vrijeme ipak desto ne izlijedi
sve rane. MoZda ih ubiaZi, no oZiljci su ostali, i sve
Sto smo u na5oj duSevnoj boli proZivjeli zasigur-
no nas je i promijenilo na mnogo nadina. Zato je
cluSevna bol kudikamo gora od svake tjelesne, jer
ona je Lzravart produkt na5ih osjefaja na koje je iz-
 Vera e udina
vrsen napad, te nas tnole odvesti u stanja strahova,
krivnj e, gubljen3a identiteta, samopuzdanja, vjere
u Zivot, vee ovisno Sto je prouzrodilo tu du5evnu
bol i koliko je ona snaZna.
Kako se onda rije5iti takvog osje6aja?
Dok imamo sjeianja na ono Sto je izazvalo tu
bol, te5ko da postoji nadin da iemo sve jednostav-
no >probaviti< nakon nekoga vremena, pomiriti se
sa situacijom koja nas je bila snaSla i krenuti dalje.
U izostanku drugih rjeSenja, dini se kako je to je-
dini nadin - ne svom silom bje2ati od sjecanja od
kojih ionako ne moZemo pobjeei, nego poku5ati u
sebi naci novo znadenje koje bi ona mogla imati, pa
ma koliko neprihvatljiva i apsurdna ponekad bila.
Nadiei vlastitu duSevnu bol voljom svjesnosti
kako nam se to ne5to u Zivotima nije dogodilo bez
razloga. To je uvjerenje najteZe za dobiti, no i uvje-
renje koje nosi sa sobom utjehu, i, uostalom, spa-
Sava nas same.
Jer, primjerice gubitak voljene osobe se dogo-
dio, ali dogada se i naS gubitak, emotivni, Zivot
u patnji duSe. Budu6i da je ono Sto se dogodilo
nepovratno, moramo snaei snage, barem nakon
odredenoga vremena, izuzeti sebe iz nepovratnosti
duSevne boli koju osjeiamo.
MoZdase dijelovi te boli nikad neie skroz izbri-
sati, ali barem 6emo mi, u sporncn na naS gubitak,
Kntrte N,q roe xe
spomen koji znadi cijenjenje svakog trenutka koji
je obiljeZio kroz nekoga koga smo izgubili, ili si-
tuaciju u kojoj su nas du5evno maltretirali, barem
iemo opstankom nas samih ukloniti bol i tragedi-
ju koja nas je snaS1a.
MoZda joj, na kraju, izbognas samih i zbog ono-
ga Sto je izazvalo duSevnu bol, nademo i odredeni
smisao zakoji nismo mislili da bi mogao postojati.
To je smisao ljubavi koju smo osjecali za ol:.o
Sto smo radili i za ljude koje smo izgubili, ali koji
su jednom bili dio naSih Zivota. Tieba Zljett r za
sebe, jednako kao i za njlh,jer upravo je taj osje6aj
ljubavi neSto Sto nas nikada ne moZe razdvojiti,
nesto Sto ublaZuje du5evnu bol.
PREPORUKA
Du5evna bol razdire dovjeka i potencira
sumnju u ljubav.
TJe1esna bol posljedica je du5evnih boli.
KR-)Z. KAo.S ttPOTR/AZ-I Z.A MIR-C>M
Svi negdje traZimo mir. Mir u Zivotu, mir na po-
slu, mir od ljudi s kojima se druZimo, mir u nama.
Dozivamo tu rijed, to pretpostavljeno stanje koje
 Vera e udina
6e nas konadno opustiti, osloboditi pritisaka i
odekivanja. Jadamo se kako se napokon moramo
maknuti, na bilo koji nadin, od rutinirane, uma-
raju6e, zatupljuee, uZurbane svakodnevice koja
postaje sve manje podno5ljiva po naSe Zivce, koja
nas dini sve nemirnijima i izgubljenijima iz dana
u dana, iznoci u noi. Zelimo pobjeei nekamo od
svega toga, od sve te negativnosti, tih pritisaka ko-
jima smo izloZeni sada vei danonoCno, vec i u snu
koji nikad nije bio nemirniji, na poslu, u obitelji,
prometu, u kinu, dak i na godiSnjem odmoru. Jer
toliko toga se nakupilo, krajnje je vrijeme neka-
ko uravnoteZiti tu pretjeranu odgovornost koja je
na na5im ledima od dana kada smo pristali zivjeti
etidkim nadinom 2ivota.
A on podrazumTleva upravo suZivot koji nosi
odgovornost prema ljudima s kojima ga dijelimo.
Kao nekakvi prvi pokuSaji bijega od toga kaotid-
nog stanja, poseZemo za najraznijim rje5enjima:
odlazimo vikendima iz grada, i1i iz mjesta, op6e
govore6i, na kojem provodimo na5e dane rutin-
skog Zivotarenja.
Okreeemo se duhovnosti, koja u takvim uvje-
tima i ne moZe predstavljati viSe od obidne rijedi
koia bi nas trebala utje5iti, no ostaje na tome, da-
leko od bilo kakva istinskog osjeeaja ili spoznaje
koja bi nas dovela do na5ega cilja - do mira.
KntrtaNA Toe KA
Otputujemo na izlete, u posjete, zatvorimo se,
ako smo u moguenosti barem na koji sat, od cije-
loga svijeta, pa i vlastite nam obitelji, zatvorimo u
nekom mirnom kutku naSega doma.
Nadina tralenja mira postoji mnogo i nemamo
ih mjesta niti potrebe ovdje nabrajati. Jer, uosta-
lom, svi ti pokuSaji i nisu put prema miru - to su
tek pokuSaji naSeg smirenja. Poku5aji da se malo
saberemo od svega demu nas je Zivot u zajednici i
sustavu izlo2io.
Zna(i, opet imamo pobrkane londiee.
Tako mnogo govorimo o miru, a zapraYo se
samo malo poku5avamo smiriti.
Pravi, istinski mir nikada ne moZe doei u nas na
takve nadine, niti ima ikakve Yeze s njima.
Da bismo osjetili pravu mirnocu u sebi, morali
jednostavno odreCi svih tih sadrZaja koji
bismo se
danas tvore naSe Zivote.
A mi na to nismo spremni, pa je stoga pomalo
licemjerna naiapotraZnja da osjetimo mir, a bez da
smo spremni na promjene koje dolaZenje do njega
zahtljeva.
Dakako, apsolutno j e >legitimno < iznala ziti na-
dine smirivanja u ovom ,ludomo svijetu i oni su
potrebni kako bismo uop6e ostali pri sebi, kako
bismo mogli suvislo funkcionirati.
r )l
 Vera e udina
No Mir, orraj za kojim svi tragamo u dubini
naSih bica, zna1i biti miran sam sa sobom. Znadi
prihvaiati sebe, slijediti sebe, uvijek iznova nado-
gradivati sebe, a sve zajedno na nadin da osjeca-
mo istinsku prirodu naSega bica - njegove iskrene
Zelje, potrebe, sklonosti, bez ikakvih kompromisa
spram svijeta l"amo vani.
Ne moZe se ne5to postiei, a da se ne5to drugo
ostavi.
Ne moZemo imati sve, osim u te5kim zabluda-
ma i imaginarnim idejama kojima smo i te kako
skloni.
Ako smo spremni slijediti sebe i posrupari u
skiadu s tim iskrenim osjecajem i zovom u nama,
onda Mir moZemo dosegnuti bilo gdje i bilo kada,
neovisno jesmo li sami ili okruZeni stotinama ne-
mirnih ljudi. Jer onda, u skladu sami sa sobom, mi
smo taj Mir.
A smirivati se moZemo i dalje pokuSavati. I tre-
bamo, nobez duboke iskrenosti unutar nas, izme-
du mene i mene, nije vjerojatno govoriti o onom
prevladavajuiem Miru, koji je naSa najve ca teZnja,
a i mogufnost - ako smo na ti sami sa sobom.
PREPORUKA
Du5evni mir moguie je imati jedino kada se
dovjek pomiri sam sa sobom.
t34
Kntrte NA Toe KA
A smirenje je moguce kada se dovjek pomi-
ri s postojeeom trenutadnom situacijom.
Bez. eM?4.Tle - orPtsANll
Vlada vrijeme u kojem smo kao vrsta doSli do viso-
koga stupnj a razvl)enosti, otkrivaju se novi lijeko-
vi, strojevi sve viSe zamjeniuju ljudsku radnu sna-
gu, tisuce potrebnih i nepotrebnih stvari je izmi-
5ljeno i odaslano u upotrebu, sve je lako dostupno,
povezani smo, diielimo informacije jedni s drugi-
ma jednim klikom na odgovorajucu ikonu, reklo
bi se kako Zivimo u izobiliu svega, tehnologije su
nevjerojatno napredovale i razvliqu se strasnom
brzinom, gotovo sve Sto poZelimo, uz odredenu ci-
jenu, stiii 6e ravno u naSu dnevnu sobu. Pa i ono
Sto moZda ne poZelimo. Te uzimamo iz ponude,
grabimo, ugadamo naSim osjetilima. I uistinu je ta-
kvo doba, unatod trenutnim krrzama, koje moZda i
na svojevrstan nadin odgovaraju na taj silni napre-
dak, koji se, naravno, odnosi na ona druStva koja
su bogata r razvljena.
Oni ostali, preko dijih slomljenih leda stvarao
se
taj napredak - oni su odavno selektirani kao >otpi-
sani<, pa ma koliko se trubilo kako im se pomaZe,
135
 lera eudina
kako im se opra5taju dugovi, kako se za njlh orga-
niziralu koncerti i priredbe na najve6oj humanoj
razirn, pa dak i uz poneke uspjele primjere takvog
pomaganja, sve je to doticanje istine tek vrSkom
prsta, rijedima Goethea.
Tako stoje stvari, sve ostalo je utvaranje onih
koji Zele pomoii, jednako kao i onih koji se niti
ne sjete >otpisanih<, dakle obidna osjetljivost za
njihove sudbine, Sto je lijepo, ali daleko od dovolj-
nog. Jer onima koji Zele pomoii to je neka vrsta
iskupljivanja vlastitih Zivota, no bez imalo svje-
snosti kako oni drugi, svojim namjerno apsurdnim
i do boli kompliciranim, te namjerno tako postav-
ljenim zakonima, to neie dopustiti. O eemu, da-
kle, govorimo?
Stoga, o >otpisanima< viSe ni rijedi, jer la2t je
dosta, a daljnje inzistiranje na njoj tjera na povra-
canje.
Idemo govoriti o dovjeku ovoga na5ega razvrje-
nog druStva. On je u danaSnjem vremenu sveden
na funkciju. eovjek je samo ono 5to obavlja, ono
Sto mu je uloga, koju mu je dodijelilo druStvo, a
koju je on objerudke prihvatio. Funkcija onoga
Sto obavlja je njegov jedini identitet. Druge stra-
ne toga identiteta su uklonjene, te dovjek viSe ne
zna nlita drugo o svojem biiu osim tih funkcija.
Od poslovnih, preko obiteljskih, i to striktno na
KRrrrCNe roCre
naiin da funkcionira po uopdenoj slici kako bi ta
zajednica tebala izgledati, pa do onih ponaSanja u
dru5tvu, takoder striktno zadanlh. I u redu, tako
smo sami sebi organizirali stvarnost, no dovjek
nije i ne moZe biti samo niz predvidljivih radnji.
Jer u tome je izgubio ono osnovno, onu bit, po-
put jednostavnog 'lZivanja u svakom dijelu svo-
jega bivanja u ovom Zivotu, poput osjeCanja sebe
jednako kao i suosje6anja s drugim ljudima.
To je nedostatak koji ga odvodi u samodu, koji
zamagljuje njegov identitet - nedostatak empatije.
Nedostatak koji se izrodio iz pristanka da ga
se definira i doZivljava samo kroz funkcije koje
obavlja. Gdje su pritom slobodna volja, Zelja zaLi-
jepim, spontanim, za stvaranjem, za umjetno56u
i svojevoljnim udaranjem lopte na livadi - poni-
Steni. I stavljeni u kalupe vremenskih ogranidenja
i nuZnosti slijepog slijeda obavljanja funkcija jed-
noga sakatog druStva.
Time dovjek, utopljen u takav sustay zaboravlja
na druge ljude, te naravno da ni ne mo2e imati ika-
kvo suosjeeanje zanjlh,jer ih viSe niti ne zamjeCu-
je. A kroz takav Zivot gubi i dio vlastita identiteta,
jer dovjek bi trebao egzistirati na svim navedenim
razinama, i onih rada, i onih funkcoinalnosti, no
i onih slobode vlastitog duha, koji ga vodi tamo
gdje zeli biti.
 Vera e udina
Sve razine bi se trebale preklapati, ovako ostaje
rascijepljen, nigdje. Sam sa sobom i svojim funkci-
jama, daleko od prisutnosti drugih ljudi, pa taman
i kad sjedi s njima za istim stolom.
Pretvara se u zvijer, izoblidenoga grabeZljivca,
koji naravno da onda viSe ne mo2e ni osje6ati, ni
suosjeCati s drugima, pa niti biti s njima. Njemu su
na pameti samo funkcTje,za koje je uvjeren da su je-
dino Sto dini njegov identitet. I takav, pomoci ce, jer
i do te potrebe uvijek dode, jer dovjek ipak nije stroj
kakvim ga se poku5ava ueiniti, pomoii samo sebi.
Uspio ili ne, pitam se jednu stvar, u ovakvom
svijetu krnjih identiteta, prepunom tih ljudi pra-
znih ociju: da nisam i ja sama postala takva?
Ne5to me navodi na zakljudak kako je bolje >ot-
pisanima<, ako imaju dovoljno zapreZivjeti, jer oni
barem jo5 uvijek imaju sjaj u odima, sjaj koji moZ-
da otkriva duSu. Ranjenu duSu, napaieno tijelo, ali
i zadnje preostale ljude. MoZda slaba utjeha, ali je-
dina preostala. Jer nisu oni otpisani od nas, oni su
ostali slobodni od nas. Mi smo otpisali sami sebe.
PREPORUKA
Dok ne osjetimo na vlastitoj koZi slidan ili
pribliZno slidan dogadaj koji se dogada dru-
gom dovjeku, empatiju u punom smislu ri-
jeei nije moguee osjetiti.
Knrrre Ne roCra
Slu5ajuci ili gledajuci tudi dogadaj moZemo
dodarati osjeeaj toga dovjeka, ali samo ako
se dovoljno uZivimo u sluSanje. Dodarani
osjecaj pobudit ce istinski osjeeaj emparije
u nama.
Prisutni duhom uvijek su uZivljeni u slu5a-
nje.
rR_Lr.sTR^ClJS K/4 qR-o Z. N t CA
Obilazimo sve vede i vede trgovadke centre, Zivi-
mo vikendima tamo, koradamo u prividnoj idi-
li pokraj blije5teCih izloga, sjednemo na kavu u
jednom od kafiea, svratimo na wc, objedujemo,
ponekad i
vederamo, ako stignemo prije zatyara-
nja tih gradova dostupnosti, tih nadomjestaka za
skr5ene Zivce ipogubljene emocije. Smijemo se,
ostavimo djecu u nekoj od igraonica, odigramo i
mi partiju promotivnoga stolnog tenisa usred go-
leme hale, lijepe djevojke nam urede nokte, udini
se besplatno, sve je mekano i idilidno, sve je ru, ne
trebamo zrak niti livadu, ima i livada od umjetne
trave u naSem zatvorenom i sigurnom gradu, mo-
Zemo i nogomet igrati, moZemo se valjati po njoj
kao po krevetu.
 Vera eudina
I to rzaziva tako dobar osje6aj, Zivjeti t zaba-
vi bljeStavila centara kupovine i ponude i usluge.
Vee smo si obecali kako se nikada nedemo rastati.
>Idemo li u subotu u Soping centar? Mogli bismo
svratiti i u utorak, da neke stvari kupimo prije su-
botnje gu2ve? Ali neeemo propustiti ni subotu, su-
botom je tamo sva zabava, doei 6e i moja sestra s
djecom.<
Zaito smo nedjeljom zatvorili vlastite domove,
dudimo se, jer tako nije trebalo biti, tko je to izdik-
tirao, tko nam uzima domade igraonice, tko nam
krade duSe, tko se usudio suditi naSim pristancima
da ostanemo kod kuee ili nedjeljom, danom gos-
podnjim, lutamo kroz polja prepuna ruZa, umjesto
da ulazimo u ducane milosti, duiane koji 6e nam
prodati sve Sto nam treba da vratimo mir u naSe
napaeene du5e, snagu u naSa napadena tijela.
Nitko nas ne smije probuditi iz toga sna, nevi-
ni smo jedino dok sanjamo, pjevao je jedan sjajan
umjetnik. I o tome bi se dalo raspravljati. Dakle, o
demu se radi? Prvo, premjestili smo sve na5e slo-
bodno vrijeme u te umjetne tvorevine svedostupno-
sti u kojima ima apsolutno svega, potrebnog nam i
nepotrebnog. Drugo, kupujemo kao sumanuti, jed-
na Zena, poznanica, imala je u svojem ormaru, brat
bratu, pedesetak pari cipela. A ona je, dini mi se, joS
i umjerena prema nekim drugim.
KRTTTCNA Toe KA
OtuZno je, koliko sebi krademo odZivota. Kako
lako ulazimo u pretjerivanja, kako pokuSavamo
sakupljanjem svih tih proizvoda u neumjerenim
kolidinama nadoknaditi ne5to drugo, nesto 5to
odito nedostaje.
MoZemo kriviti vrijeme, moZemo kriviti medi-
je i njihove upravo po ljudsku pamer uvredljive
reklame, no krivi smo si sami. Kao uvijek, jer mi
smo pristali na njihov izoblideni san kako iemo se
osjeeati odlidno ako samo kupujemo i kupujemo.
Ovo se, dakako, tide i kupovne moii, no dak i
oni koji nemaju previSe novca, potro5it ie ih desto
uzalud, nasjesti na taj krnji san koji se nudi, da
bi se barem malo utje5ili od svakodnevice, koja je
opaka prema njima. Kupir iemo jer je netko drugi
kupio. Kupit 6emo novi model, jer rreba slijediti
razvoj. Kupit 6emo jer je lijepo, Sro je joS i u redu,
no pretjerat eemo i kupiti sto vaza umjesto jedne.
A prilike za kupovanje su stalne, praznicrse izmje-
njuju jedan za drugim.
Lgedili bismo vlastite frustracije pukim kupo-
vanjem, na kraju kupovanjem i bilo dega, jer tko bi
vi5e znao 5to kupiti, sve moZe biti presudno imati,
i onda iemo usamljeni u svojoj sobi zaboraviti da
te cipele uopie stoje u ormaru.
A oni, tamo iz >naSega rajskog grada< su nam
ih uredno i po zakonu trZiSta naplatili, nevini u
svo.jem snu.
L4I
 Vera Cudina
A Sto smo mi, sto smo dok saniamo konzumeri-
sticku no6nu moru? Prodaja, rasprodaia, popusti'
Jedino duSe nema na toj rasprodaji.
Tamo u blieStavim ducanima ne lebdimo polji-
ma uZitka. Tako nam se samo dini dok smo tamo,
iza zatvorenih kruZnih vrata. Zapravo, trdimo kroz
groblje zaborava i izgubljenih emocija. I iluzija je
potpuna.
Zellmo ii se vratiti na pravu livadu, u starim, ali
joS uvijek solidnim tenisicama, morat iemo se na
neko vrijeme rastati od pokretnih stepenica. Da bi
iznova osjetili srce.
PREPORUKA
Liudi kojima je ponestalo ideja postaju fru-
strirani.
Tko ih traZiu razumu, taj ie serazo(arati'
Tko ih tra7,i t duSi, taj 6e se razveseliti.
Samo duSa ima beskonadan broj ideja.
KONFOI.M tz-AM R {2,MlEuANJl/4
Danas je na kocki opstanak cijeloga planeta, jedi-
noga mjesta naSega Zivljenja i djelovanja. No kao
da nitko ne Zeli primijetiti ili priznati koliko je si-
r42
Knrrre Na. roCx,t
tuacija rubna. I na taj nadin svi dinimo z1o, bilo
izostankom volje da ne5to udinimo, bilo nedovolj-
nom svjesnoSeu o prijetnji koja je nad nama, bilo
ravnoduSno5eu proizaSlom iz konformizma koji
Zivimo, pa dak i nemoei da ne5to udinimo, nemoci
u kojoj smo se na5li odbij ajucr razmiSljati o tome
Sto dinimo. I naposljetku, moZda i najva2nije, ne-
dostatak prepoznavanja situacije je pocinjenje tog
zla, nas samih nad nama samima, u nikad vecoj
cjelokupnosti, iz koje nijedan dovjek ne moZe biti
iztzetupravo zbog krajnjih posljedica po Zivotrra
Zemlji s kojima smo suodeni, diji je dolazak mjer-
lliv sada vei u tek nekoliko nadolazeclh desetljeda.
Zivimo li danas u >namjernom( zaboravu, ali
i prisiljenom, uzev5i u obzir situaciju u kojoj smo
se na51i, kako bismo izbjegli ponovno suodavanje
s nama samima, istim onim ljudima koji nisu raz-
mi5ljali 5to dine?
No daje li nam to slobodu ne diniti ni5ta sto bi
promijenilo trenutnu situaciju, taman kada bi se i
pronaSao neki nadin kako bismo to udinili. A na-
din se rte rrazire, unatoa pojedinim pokuSajima, pa
i mnogim nedostatnim upozorenjima koja bivaju
ignorirana od strane onih koji raspolaZu velikim
kapitalom, posve jasno nuZnim zabllo kakav pre-
okret.
14i
 Vera e udina
Paradoksalno je da je danas, kada je prijetnja
opstanku sve oditija, sama volja za spasavanjem
manja nego ikad.
Kao da Zivimo u neshvatljivom izbjegavanju
svjesnosti opasnosti kojoj je izloZena na5a daljnja
egzistencija. Sve upuiuje na to da se radr o >>za-
tomljivanju< svjesnosti, radije nego o nekakvoj
pukoj nesvjesnosti opasne situacije - uzevSi u ob-
zir kako veiina ljudi, poglavito onih u razvijenim
dru5tvima, i onih u tim istim druStvima koji kre-
iraju politiku sveukupnog Zivljenja ljudi, imaju
pristup svim informacij ama ; j ednostavnij e - znaju
Sto se dogada.
Potpuno smo ravnoduSni prema bududnosti.
Povr5nost je, dini se, sveprisutna i ide ruku pod
ruku s ekstremnim olak5avanjem Zivota kojemu
dovjek teZi. Povr5nost je prihva6anje svega po-
nudenog >>zdravo za gotovo<<, bez promiSljanja o
tome Sto i zaito to prihva6amo, bilo da se radi o
potroSnim stvarima, bilo o nadinu Zivljenja, bilo o
miSljenju onih koji donose odluke za rtas, Sto nas
vodi prema posvema5njoj ispraznosti i tupilu nas
kao osoba.
eini kako danaSnje vrijeme i druStvo u ko-
se
jem Zivimo upravo pogoduje takvom gubljenju
osobnih svojstava u ljudi, svojevoljnom, jer ne 2ele
misliti.
KnrrrCNa roe xe
Postali smo oni koji niSta viSe ne rade na vla-
stitu inicijativu, u smislu potpune submisivno-
sti prema sustavu i automatiziranosti kojom se
odridemo vlastita miSljenja u korist prevladava-
juceg miSljenja koje nam iz >javnog<, medijski
konstruiranog, antiutopijskog modela svijeta sti-
2ekao jedina opcija, kao kalup po kojemu treba
Zivjeti, koji se predstavlja kao jedina i najbolja
moguda >slika< Zivota, iz koje je izuzeto svako
promiSljanje o buducnosti i svodi se na trenutnu
senzaciju, jeftiniju od svake istine.
U tom >druStvu< kajanje ustupa mjesto zabo-
ravu, jer bi sjeeanja koji bi izazvala kajanje mogla
prizvati savjest i tako moguee smti na put trenut-
noj i daljnjoj ugodi udobnog Zivota i >>zabavi na
smrt( koja je, dini se, ostala jedini nam cilj.
Nadalje, takvo druStvo nije briga za bud:uf-
nost, osim eventualno one koja ce joS uvijek
obuhvatiti boravak individue u ovom vremenu
i na ovom prostoru Zivljenja. Dodatno, razrni-
Sijanje te individue svodi se jedino na razrni-
Sljanje o vlastitoj ugodi Zivljenja, ostvarivanju
iste Sto trenutnije, i time se dolazi do toga da
je sposoban na suZivot tek u smislu iskori5ta-
vanja drugih za ostvarivanje svojega cilja. A to
nije suZivot kakav je nuZan dovjeku da bi ostao
dovjekom i opstao.
t45
 udina
Vera e
No izgleda da svatko nljenaiva2niji' VaZni smo
jedino ja i moj opstanak, Sto je zabluda najgore
vrste. Koja samo moZe tbrzatr naS put u propast'
PREPORUKA
Kada svatko od nas postane jednako vrijedna
karika u lancu zvanom Zivot, tada 6e naia razrni-
Sljanja dobiti kolektivno obiljeZje. To je nadin da
iz propasti krenemo putem ponajprije iskuplje-
nja naSih dosadaSnjih zabluda. Iskupljenima je
uvijek dana mogufnost spasa.
tNsl-ANr o-STV,4RENJ,4
Ubrzanjem cjelokupnog nadina Zivota, koji je Io-
gidka posljedica ubtzar4a prijenosa informacija,
doSli smo do gubitka pojma strpljenja, a kamoli
njegove primjene.
Mnogo je razloga tome. Povodenje za globalno-
kapitalistidkom krilaticom kako je vrijeme novac,
kroz koju smo doSli do zakljucka kako bismo se i
mi mogli, da ne kaZem i trebali, preko noei obo-
gatiti. Domoci se 5to instantnije novca, pozicija,
vaZnosti i cijenjenosti - to je jedino demu teZimo'
Stoga je jasno da u toj prici strpljenju nema mjesta'
KntrraNA roe KA
Pitanje je koliko je jasno Sto sve gubimo izo-
stankom procesa stvaranja koji zahtijeva i strplje-
nje s na5e strane, jer ako se sve ostvaruje preko
noCi, nedostaje nam to vrijeme dekanja i strplji-
vosti, nedostaje na mnogo razina'. Prvo, preskodili
smo vrijeme za spoznati svoje istinske unutarnje
Zelje, jer nijedna istinska Zeljanemo2e se povezati
tek s dostizaniem cilja, uvijek je tu prisutna i bit
te vrijednosti, po nas same, u onome Sto radimo'
Drugo, izostalo je to vrijeme koje je moglo poslu-
Ziti za skupljanje Zivotnih iskustava i miSljenja o
tome sto rad"imo, tako da bismo, kada jednom i
dosegnemo cilj, znali Sto dalje sami sa sobom' Tie-
ce,kroz takvo nestrpljenje u kojem Zivi, dovjek je
sve viSe pod pritiskom neispunjenja ciljeva koje si
je zadao, te gubi viSe strpljenJe za sve, za vlasti-
tu djecu, Zerir), prijatelje, sve do dekanja kada ee
mu konobar clonijeti kavu, desetak sekundi prije
ili kasniie.
A gubitak svakoga strpljenja pokazuje kako viSe
nije bitna kvaliteta dostignutog, tek brzina kojom
se to nesto postiZe, jednako kao i kvantiteta, kao
sukcesivna odrednica toga dostignuca.
Dakle,Sto vi5e takvih brzrhdostignu6a, do kojih
smo po moguCnosti do51i prvi u odredenom kru-
gu ijudi. Sve ovdje navedeno vodi dovjeka prema
gubitku znanjao svojem identitetu, do te mjere da
 Vera e udina
KnrrreNA roaKA

vi5e ne zna tko je, kakav je, ni za5to dini iSta Sto
jaliSta i vrijednosti. Jer sve Sro je poku5alo nadici
cini u Zivotu. To se dogada na funkcionalnoj razi-
postupnu izgradnju osobe, te postupno ostvarenje
ni, znali nije viSe svjestan zna(enja uloga i funkci-
bilo dega, propustilo je nauditi znanje o sebi, te
ja koje obavlja kao dovjek, i sve one se dini sve be-
time o svojim Zeljama i nuZnostima.
smislenijima. Jednako tako i na emorivnoj razini,
A strpljenje, u svakom smislu te rijedi, upravo
onoj svojegabifa kakvo uistinu je, koje je izblije-
je jedna od tih nuZnosti, pa i uvjetovanosti. Jer sve
djelo pod teretom nametnute brzine ostvarivanja,
Sto je bez potencije dugotrajne vrijednosti koja je
dakle pred nesrrpljenjem. Kako je do roga doSlo?
u sluZbi buduenosti - samo je joS jedan pucanj u
Jer u sludaju >uspjeSnog< prekono6nog dostignu- prazrao.
ia cilja, dovjek viSe nema pojma zaito je to uop6e
htio, je li to uopce htio. Dok u sludaju neuspjeha
PREPORUKA
u prekonoCnom ostvarenju cilja, s obzirom na ne-
Ako se do sada nismo uvjerili kamo nas
strpljivost kojom je >>zaveden<<,puca po Savovima,
vode instant ostvarenja, pitanje je 5to nas
ne moZe podnijeti prividni zaostatak za drugima,
moZe uvjeriti?
dekanje na novu priliku, pa ni samu dinjenicu da
Zar smo zaboravlli kakav je okus prirodnog
bi sada mo2da morao biti strpljiv.
ploda? Odito jesmo, dim smo dali prednost
eovjek se zato posljedidno gubi u svemu, jer
svemu 5to nas jedino moZe uvesti u >ludi-
>doktrina< instant ostvarenja bilo koje vrste,
lo<. Tako se ne izgraduje dovjek, tako se
stvorila je svijer nesrrpljivih, opsjednutih insranr
dovjek uni5tava.
>uspjehom<, u smislu dostizanja bilo kojeg zada-
nog cilja na taj nadin. No tu je i instant >karma<,
uvjetno redeno, koja sve one podlegle toj doktrini
ostavlj a pr aznirrra, izgublj enima i nesretnima. z-A.R,- r l.sTlNr/t Nt.sMo
z"N,ALt
Na kraju toga ubrzanog pura, koji preskade sve Kf+KAvJe.sv]JET?
nuZne etape razvoja pojedinca, ostaju sjene ljudi.
Ili kao praznoglavi brojevi, ili kao egocentridni
NaSIi smo se u ovom Zivotu, razvijalise,
djetinjstvo
manijaci, ili beskrupulozne niSta-rijede, bez sta-
je proSlo, nekome brZe, nekome ugodnijih sjeia-
 Vera e udina
nja, nekome vjeano sjecanje kao trenuci u koje bi
se Zelio vratiti, proZivjeti ga jo5 jedanput, molda
s primisli kako bi onda sve krenulo u nekom dru-
gom i drukeijem smjeru. No taj san je odavno za-
vrSio, jedino su sje6anja od njega i ostala, sjeeanja
koja ponekad dobro dodu, koja ponekad zasmeta-
ju, koja nas nikad ne smiju zavesti svojim slikama,
svojim impresijama.
Sada smo veliki, sada smo odrasli, sada i ovdje,
kako vec napomenusmo jednom, odvija se Zivot,
kreira nadin naSeg daljnjeg Zlljenja.I tako odrasli,
tako ozbiljni i zabrinuti, ponekad i odajni - izgubi-
Ii smo ono dijete koje Zivi u nama.
Dijete se Seuiurilo u kutku na5ega biea, sakrili
smo ga i od sebe i od ozbiljnih, bitnih, potenci-
jalno optuZujueih pogleda odgovornih, odraslih
stvorenja koja nas okruZuju. I sada, tako prilago-
deni pravilima ponaSanja koje veliki nalaZu,jurca-
mo kroz Zivot: napeti, suspregnuti, vojnici koji se
ne smiju nasmijati bez dopu5tenja.
Dopu5tenja koje najprije dolazi od nas samih,
a onda od svih drugih, no mi si ga ne dopuSta-
mo, trebamo ostati u kontroli, smrtno ozbiljni, jer
svladavanje egzistencija je smrtno ozbiljna stvar.
MoZda i je, u veiini sludajeva je to ozbiljna stvar,
jer radi se o nama i na5im Zivotima, moZda i Zivoti-
ma bliznjih, ako ih imamo, ako nismo sami. I onda
KntrtCNA roaKA
mislimo kako nam i lice mora biti ozbiljno, kako
razvm mora biti pod naponom, napet poput puS-
ke, dok pokuSavamo kreirati svijet koji nas okru-
Zuje prema naSem nahodenju i afinitetu. Zelimo
udiniti da strujanja svijeta prate nas i na5e teZnie,
da se svijet oblikuje prema nama, da nas posluSa,
da nas ne iznevjeri zajedno s na5im idejama koje
smo naumili provesti u djelo djelujuCi u njemu.
No svijet misli drukdije, svijet ne djeluje spon-
tano i iskreno, poput onoga djeteta koje je zapo-
stavljeno u nama, svijet brani tom djetetu da se
mijeSa u ozbiljnost na5ih odraslih namjera, plano-
va i ciljeva.
No i mi grije5imo zapostavliaiuei to djetinjasto
u nama, to iskreno i disto, joS uvijek nedovoljno
kalkulirajuCe da bi svojom krutoS6u kalkulacije
otelo svaki uZitakZivljenja iz sebe. Sto ee reei, dje-
lujemo protiv sebe i srede koju moZemo osjetiti u
svijetu u kojem Zivimo.
Tieba probuditi dijete u nama, to djetinjasto-
iskreno, koje je dista intuicija i distoCa osjedaia.
Jednom kada se njemu vratimo, sve postaje bi-
strije, sve lakSe za ostvariti, jer dijete todno zna
kada se naljutiti, akada se veseliti, jer spontano to
cini, osjedajem, iskrenom Zeljom da mu se neSto
da ili ostvari - ono traZibez predumiSlj aia i zato i
moZe dobiti.
r51
 Vera e udina
Ako i ne dobije, nasravit 6e svojim putem, bilo
daljnleg tra2enja, bilo ljutitog odusrajanja, ali ni-
kad neie biti u la2iprema svojim Zeliama.
Ono bi trebalo biti primjer kako bismo mi odra-
sli, tako smrtno zabrinuti i ozbiljni trebali djelova-
ti, kako prilaziti stvaranju i ostvarivanju svega Sto
smo si vei postavlli za ostvariti - intuicijom koja
se rada kada napustimo zadana ponaSanja i pravi-
la. To je nadin, ne zapostaviti dijete u sebi i slijepo
vjerovati metodama koje vladaju svijetom i cine ga
krutim, ubojitim za emocije, Sto nas i spredava da
u njemu ostvarimo bilo Sto od svega Sto Zelimo.
Vratimo iskrenost u sebe, stvarajmo i pona5aj-
mo se kroz iskrenost dieteta.
Jer inade ostajemo zatoaenicima vlastitih lluzlja
da iemo svijet prilagoditi sebi.
MoZemo jedino prilagoditi sebe svijetu, na na-
din da izademo u njega vodeni intuicijom, tim zo-
vom i iskrenom Zeljom koju posjeduje jedino di-
jete u nama.
Bez pitanja za5to se neSto moralo ba5 tako nega-
tivno dogoditi po nas, zaito u nedemu nismo uspje-
li,bez tih alibija za opravdavanja i odusrajanja.
Postaviti si tek jedno pitanje: zar nismo znali
kakav je svijet?
Znali smo dobro kakav je, mi smo pristali na
njegov smrtno ozbiljan koncept. Nismo znalika-
KnrrraNA ToaKA
kvi smo mi sami, jer zaboravili smo dijete u nama,
smijati se zajedno s njim i uditi od njega.
PREPORUKA
Zelja da stvorimo zblljan koncept Zivota bio
je samo allbi za naSu globalnu nesnalaZljivot.
Ukljudimo intuiciju u naSe Zivote i postat
iemo vrlo snalaZljivi eak i u nemogu6im
uvjetima.
VL-A.SITO AqLeDALO
Zavidjeti drugom dovjeku na njegovu izgledu, na
njegovu bogatstvu, na nadinu ZivoLa, zavidjeti mu
na bilo demu pojava je prisutna valjda joS od samih
podetaka eovjedanstva. No ima viSe vrsta zavisti, a
sve smo ih nekako sveli pod uopeeni pojam zavi-
sti. Sto se poklapa s vremenom u kojem Zivimo,
vremenu u kojem se sve preklapa jedno preko dru-
goga, u kojem mnoga zna(enja koja su se drlala
kroz stoljeca mijenjaju svoje zna(enje.
Tako necemo govoriti o zavisti koja bi moZda
proizaSla iz potrebe za posjedovanjem nedega Sto
netko drugi posjeduje, niti o zavLstt uzrokovanoj
istinskom Zeljom da imamo ne5to Sto ima drugi
 Vera e udina
dovjek, od stila Zivota, preko ljubavnog partnera
do neke materijalne dobrobiti.
Govorit 6emo o zavisti koja proizlazi iskljudivo
iz dovjekova gubitka znanja o vlastitim htijenjima
te iz nedostatka volje da se bavi sobom.
Zabaviti se sobom potrebna je iznimna volja
i poZrtvovnost te samosvjesnost o vlastitoj bitno-
sti.
Zavist koju danas obuhvaeamo nije niSta doli
stanie duha. Stanje duha u koje dovjek upadne
kada mu nedostaje okupacija u Zivotu. Pa kad ne
znaSto bi sa sobom, a nije se ni potrudio pozabavi-
ti svojim interesima, podne sve vi5e gledati prema
drugima. Da bi naposljetku do5ao do stanja u ko-
jem je zaokupljen jedino drugima.
A kao krajnja posljedica te zaokupljenosti nastu-
pa stanje zavisti, jer sam vi5e niSta ne poduzima kako
bi sam ne5to stvorio, vei samo zaslijepljeno gleda u
tude >zlatno tele< koje nije niSta nego iluzija.
Jer kako bi uopie mogao biti poput nekoga dru-
gog, kako bi mogao imati stvari koje drugi ima,
kako bi mogao Zivjetipoput toga drugoga, ako ima
vlastite Zelje r osobnost. Vjerojatno bi izabrao one
ljude i one stvari koje njemu odgovaraju, na5ao
vlastiti stil i poku5ao sve to ostvariti.
No zavist uniStava osobnost onoga koji je zavi-
dan.
154
KntrtaNA Toe KA
Dakle, da bi se to izbjeglo, ta opdinjenost tu-
dim, trebalo bi se zapitati otkud toano proizlazi
zavist u dovjeka? Zaito smo drugima zavidni na
bilo demu? Lako bi bilo dati kli5ejska obrazlo2e-
n1a, nizatt ih ovdje do iznemoglosti - ona ie zgod-
nrjaZena od mene, onaj ima vi5e novca, ja nemam,
ona je slavna, a ona pak prrznata... sve potpuno
deplasirano i krivo doZivljeno.
Razlog zavisti je puno dublji od navedenih pri-
mjera.
U suprotnom bi se bilo lako rijeSitt zavisti,ba-
rem u odredenom smislu. Mogli bismo teZiti ostva-
riti sve to Sto je ostvario onaj kojem zavidimo. No
mi to ne einimo, i to vee govori u prilog dinjenici
kako sve navedeno nije pravi uzrok. Neki ee re6i
kako nisu imali takvu priliku, kako nisu rodeni
sa srebrnom Zlicom u ustima, kako nisu te sre6e.
Drugi ce zamlerati nekome njegovu javnu ekspo-
niranost. no sami Ce uporno ostajati u anonimno-
sti. Sto zna(ida nisu spremni rzacrtjavnost, jer da
jesu - odavno bi to pokuSali udiniti. Oni pak koji
pokuSaju, ali ne uspiju, ponovno ce reCi kako su
neki drugi ljudi jednostavno rodeni pod sretnom
zvrlezdom. Sve badava, sve alibiji.
Zavist je produkt spremnosti dovjeka da se oku-
pira drugima, bilo kojim dijelom Zivota drugih,
umjesto da se zaokupira Zivljenjem - znaii samim
sobom, u svoiim tezr.jalr,a.
155
 Vera eudina KRrrraNA ToCKA

ono 5to zaistajesi, svjesno je odbijanje po-

Je li tako lakSe? TraZiti ogledala u drugima?
ku5aja da sebe vidi5 u pravom svjetlu.
Lak5e se ogledati o druge nego u stvarnosnost sebe
samoga?
To je bijeg od razotkrivanja istine o sebi.
eini jer inade do zavisti nikada ne
se kako jest,
Zatajli li samom sebi istinu o sebi, budi
bi ni doSlo, kada ne bi postojala ogledala koja pred- uvjeren da 6e naiii netko tko 6e ti je razot-
stavljaju drugi ljudi svima koji se boje pogledati u kriti ravno u lice.
ogledalo samog sebe. Tada ceS biti javno posramljen. Zato je bo-

Sto ee re6i: ako imam vlastite teZnje, svoje mi- lje biti posramljen u vlastitom ogledalu.
Sljenje i 2elje, ako shvaeam svoj karakter, jer mi ie
iskustvo pokazalo od eega je taj karakter sadinjen
i kakvom me pona5anju usmjerava, ako znam Sto o
PRrdLtvN t ctL)
hocu diniti, Sto uspjeti posjedovatim, s kime biti,
a koga se kloniti, kako se uopie mogu pretjerano
U dovjekovoj je prirodi da djeluje, da si zadale ciljeve
obazirati na druge, a kamoli im zaviditi na onome
i teZi njihovu ostvarenju, koje bi mu trebalo donijeti
Sto predstavljaju, bilo svojom pojavom, bilo svojim
odredeno zadovoljstvo. eovjek uvijek nosi u dZepu
statusom, bilo stvarima koje posjeduju.
neki priduvni cilj koji planira jednom ostvariti, ako
Mogu jedino ako ne zrra:rr. Sto ja ho6u od sebe
trenutno radi na ostvarenju nekoga drugog. To ima-
r Zivota.
nje ciljeva ga i tjera da nastavlja s aktivnim Zivotom,
To se svatko treba zapitati. I joS dok se prta, za-
onim koji podrazumijeva interakciju s druStvom u
boravit 6e na tude , izaci ce iz stanja zavisti,jer na-
kojem Zivi. Jer dovjek uistinu je socijalno bi6e te ga
pokon ee biti zaokupljen u svojem Zivotu. Zaokt-
svaki izostanak te socijalne dimenzije moZe udiniti
pljen vlastitim Zivljenjem, ogledalo sarfloga sebe.
strancem u svakom pogledu, udiniti ga da se osjeia
neimenovljivo, kao onaj koji ovamo ne pripada, koji
PREPORUKA
nigdje i ni s kim ne pripada.
Usporedivati samoga sebe s bilo kime ne
samo da je glupo, nego je neuvidavno i
To je joS jedan razlog posjedovanja ciljeva i te-

spram sebe i spram drugoga. Ne uvidjeti 2nje da ih se ispuni, to pokazivanje vlastite prisut-

177
156
 Vera Cudina
nosti medu drugim ljudima. Sto bi nadalje trebalo
dovesti do razgovora, dakle opet do interakcije. Da
zakljucimo, ciljevi ili ostvarenja kojima teZimo su
neSto bez Cega definicija dovjeka koju poznajemo
ne bi viSe bila na mjestu.
Vratimo se na one uvijek priduvne ctljeve, zna-
di postojefe dak i u trenucima kada ostvarujemo
neke druge.
To nam govori kako negdje u nama osje6amo
da nam cilj na kojem upravo radimo moZda neie
donijeti ispunjenje i sre6u kakvu smo odekiva-
li, dok smo ga tek krenuli ostvarivati. To je stvar
iskustva. Previ5e smo puta, radeci na ostvarenju
nekoga cilja, kroz vrijeme koje je bilo potrebno da
se ostvari, doSli do spoznaje da nas taj cilj vi5e ne
oduSevljava u jednakoj mjeri kao kad smo ga kre-
tali ostvarivati. Tako da i prije nego smo ne5to po-
stigli ve6 kre6emo u ostvarivanje nedeg drugog. Jer
previSe je stvari putem utjecalo na nas, nove su nas
zainteresirale, te smo u trenutku ostvarenja onoga
prvotnog cilja vei duboko zaneseni novim. I na-
ravno da onda zadovoljstvo ostvarenj a izostaje-
U meduvremenu se promijenila deZnja.
Jasno je da onda nikada ne moZemo biti apso-
Iutno ispunjeni ma Sto god ostvarili. No postavi-
mo to ovako: Sto bi se dogodilo kada bi ostvari-
li taj jedan cilj, a da se putem nisu pojavili novi,
KrrrrCNA roaKA
koji su opet probudili naSu deZnju, na5 interes za
novim? Dostignu6em toga apsolutnog ispunjenja
izostala bi daljnja CeZnja, volja, razlog za diniti
i5ta novo i to bi nas ugasilo kao ljude uvjetovane
djelovanjem, kako iz potrebe nas samih, tako i iz
potrebe koju osjeCamo da to djelovanje prezenti-
ramo druStvu.
Nema razloga za brtgtt, sve pokazuje kako se
naia (,eZnja za novim ciljevima i dostignucima op-
staje uvijek nanovo pojavi. Sto onda uistinu umanji
zadovoljstvo dostignutim ciljem, ako ga, naravnol
uopce dostignemo i ustrajemo u njegovu ostvare-
nju, ali barem ostavi ono Sto nam je u prirodi, da
uvijek tragamo za novim. Novim dostignuiima,
dokazivanjima, ostavljanjima tragova na ovome
svijetu i ovome druStvu ljudi, eijega smo neupitni
dio. Jer ostaviti trag dini se kao najbolje Sto moZe-
mo udiniti , za sebe i druge. Dalo bi se raspravljati
i o prirodi tih tragova, no ostavit eemo to za neku
drugu temu. Ostavit iemo to kao jedan cilj u svrhu
neubijanja vlastite nam deZnje. Jer ona je ta koja
nas odrZava 2ivima i Zivahnima, koja nam daje
smisao, pa ma koliko god nas desto prerano, kako
nam se udini, skrene s puta ostvarenja jednog cilja
i uputi drugom prije negoli bismo molda Zeljeli.
eesto spotaknemo jedni drugima: >Tebi nikad nije
dovoljno!< I nije. No to nije nikakyabahata, raz-
I59
 Vera e udina
ma1ena dinjenica, niti nuZni znak pretjerivanja u
tome Sto sve Zelimo.
Novi ciljevi su uvjet oduvanja &Znje.
A &Znja za novim ciljevima je naS uvjet duSev-
noga opstanka i kamen temeljac na5ega smisla da
nastavimo dalje.
PREPORUKA
Pravi priduvni cilj svakoga bi(a trebao bi
biti saduvati Zivce za buduce ciljeve. eo-
vjek loSih Zivaca i ostvarene ciljeve kadar
je uni5titi, a o buduiim ne moZe ni razrni-
sljati.
A.Pern]. eqA
Tvrdimo da sve dinimo zbog ljubavi i da je ona naS
najveii motiv. Zbog nje smo u stanju udiniti i do-
bra i 1o5a djela. Zapravo, ako dovjek bolje razmisli,
primijetit ie da i mnoge Zivotne pogreSke oprav-
davamo ljubavlju. Nju koristimo kao sredstvo svih
naSih namjera. Dobro da je prisutna medu rrarrra,
jer da nije tko bi kome vjerovao i tko bi kome
oprostio, i propuste i nevjere rlaZi... sve ono demu
smo kao ljudi skkrni.
KRTTTCNA Toe KA
Ljubavi trebamo zahvaliti ne samo za bivanje,
ve1 za Saroiikost mogu6nosti kojima nas obasipa u
naSem trajanju.
Ona je najjada karika svakoga dovjeka, pokretad
svih preokreta i samo zbog nje nalazimo tzlaz r rz
nemogu6ih situacija.
Kad trpimo du5evne boli zbog zlostavljanja bilo
psihidkih, bilo fizidkih, kod tragedija koje ne ra-
zumijemo, kod djece dija nas neposlu5nost eesto
clovodi na rub Zivaca, kod suZivota s generacijama
razlidite Zivotne dobi diji se interesi ne poklapaju,
l<od neutemeijenih kritika koje nas zbunjuju, jer
traZimo razloge njihove izredenosti, kod kaZnjava-
n.ja, ako nevinost ne uspijevamo dokazati, i tako
rlalje i tako dalje, mogli bismo nabrajati unedo-
gled. Ali dovjek traLi joi i dovjeku nikada dosta,
rrc nazire se kraj njegovoj ispunjenosti,bez obzira
lioliko dobivao.
Zaito ljudsko srce pretjeruje u potrazi za bilo
i'irn i Sto bi nas ljude zadovoljilo u potpunosti? Is-
lrada da ostajemo gladni 2ivota kraj svega ponu-
tlcnog.
No je li u pitanju ljudsko srce ili naS nezasitan
ego? Je li ego diktator i manipulator naSih Zivota,
jcr na uvjete postavlja uvjete i tako stvara zbrku u
r'ovjekovim mislima.
 Vera eudina
Ako imamo zbrkane misli, nerealno je odekivati
konstruktivnu praksu. Ali kako smiriti misli dok
apetiti ega rastu?
Primarno je pitati se za5to to dinim i Sto zapravo
hoiu te koliko dugo mogu izdr2ati ovu napetost?
einjenica je da si ovakva pitanja ne6emo postavlja-
ti dok napetost ne postane neizdrZiva. Zaito deka-
ti stanje neizdrZivosti kada moZemo prekinuti na
vrijeme? Zato ito se nadamo da 6emo izbjeci takvo
stanje. Zar nam netko daje garanciju?
Ili izmiSljamo garanciju, samo da se ne moramo
odreii ega.
Nevjerojatno koliko nas je ego preuzeo u svoje
kandZe i koliko se igra s nama. Kada smo posrnuli
i umjesto prayoga izabrali krivi put?
Onoga trenutka kada smo postali ovisnici o ma-
teriji, tada smo sebi presudili, ali ne u korist, vec na
Stetu. Naravno da u materijalnom svijetu moramo
razmiSljati i o potrebama i o oduvanju materije, ali u
onim okvirima koji ne naru5avaju naSe emocije i ne
dovode nas u opasnost da postanemo ljudi bez srca.
Ni najveea materija nece nikada donijeti zado-
voljstvo koje donosi ispunjeno srce.
Zadovoljavati srce materijom moZemo do jednog
trenutka, ali tada podinjemo plaiati visoku cijenu.
Stvari st za upotrebu i imaju vijek trajanja i
lako su zamjenjive, ali du5a kao oda5iljad ljubavi
KRtrtaNA roaKA
nema zamjene. Njezino postojanje nije samo sre6a
za dovjeka, ve6lijek dije djelovanje ne zaustavlia ni
iedno vrijeme, nijedan prostor. Ona je ruka mira,
posebno onih izgubljenih prema sebi samima.
Priznanjem sebi da smo zaglavili u svijetu ega,
otvorit ce moguenost na5ega povratka u ljubav.
PREPORUKA
Pojedemo Ii hladno predjelo, toplo predje-
lo, glavno jelo i desert svakoga dana, vrlo
brzo fe se promijeniti naSa fizi(ka figura.
Moguca posljedica: osjecaj gadenja prema
hrani. Mogu6i osjeCaj: neSto mi nedostaje?
Ljudi diji ego nema zasieenja pate od nedo-
statka ljubavi u svojem Zivotu.
Kada bi dovjek birao izmedu ega i ljubavi,
sigurno bi izabrao ljubav. Jer ego na kraju
izgladnjuje dovjeka, a ljubav gladne nahra-
ni.
oBrdNt, /+ IP.4K Po.s6tsNl - ttoqacelet
Skloni smo se utopiti u ideju o obidnosti naSih Zi-
vota i nas kao osoba. Skloni smo reci kako i mi
Zivimo normalnim Zivotima, baS kao i svi drugi,
 Vera e udina
valjda kako ne bismo odskakali od svih drugih.
Kao da je negdje u nama bojazan od razliditosti,
primisao kako moramo sliaiti drugima.
Todnije, kako nadin na5eg Zivljenja i razmi5lja-
nja mora pratiti neki iluzorni obrazac, koji je jedi-
ni ispravan nadin.
No ja cu reii: jedini nadin je onaj bez na(i-
na odredenog od strane drugih, nadin koji Zivi u
nama, koji se radao kroz naSe osjeiaje, razrnlSlja-
nja i iskustva. Sve drugo je kopiranj e obrazaca,ko-
jih mi i ne moZemo uistinu biti dio.
Jer kao ljudi, mi smo ni5ta nego razliditi medu
istima.
Na5a specifidna, i kod svakog pojedinca njego-
va jedinstvenost iskustava, govori tome u prilog.
Zaito, stoga, bjeZimo od svoje originalnosti koja
ionako postoji u nama i odreduje nas kao ijude,
priklanjajudi se teZnji kako treba Zivjeti, djelovati,
uo6e biti poput nekog drugoga?
Kome Zelimo, izaito,pokazati da smo dio mase,
da smo posve jednaki, i u mi5ljenju i u djelovanju
i u dinjenici kakvi smo ljudi? Kada to jednostavno
ne moZe biti istina, ne u svojoj srZi.
Negdje se i moZemo poklopiti s drugim ljudi-
ma, no ovdje govorimo o nedemu drugom - pot-
punom zatajtyaryu na5e originalnosti, koja nas,
rodena iz naSih karaktera, razvola i svega Sto smo
KnrrraNA ToaKA
iskusili dini posebnima. A, ruku na srce, svatko od
nas teZi u odredenoj mjeri iskazati neku posebnost
vlastita bi6a, dati od sebe neSto Sto ce ga potvrditi
ltao originalnog.
Tako da, iako u toj dudnoj apoteozi i tezr,ii
obidnosti i slidnosti s drugima, desto i radi postiza-
nja pripadnosti, moZda i nema niSta tako 1o5e, ipak
ostaje u nama titrati iskra koja silno Zeli pokazati
pravo lice svojega bica,jedinstveno i neponovlji-
vo. Pomalo kontradiktorno, zar rre? Jer, odreei se
vlastita iskustva, koje potencijalno moZemo podi
jcliti sa >svijetom<, te samo slilediti primjere tudih
livota, njihove nadine i odredbe, zna(i odreei se
onoga demu moZda najvi5e teZimo kao ljudi - od-
reii se samih sebe. Zaito? Zbog miSljenja kako je
to lakSi put, kako je to utabana staza s koje mi ne
smijemo skretati? Pa 6emo lak5e bivati s drugima?
A upravo je suprotno - takvo odricanje od vla-
stitih iskustava zaprayo vodi jedino otupljenju, u
kojem bi se onda, hipotetski, svi trebali iskustveno
podudarati, diniti jedno utopijsko bice posvemaS-
nje istosti.
Nadalje, nije stvar da nuZno moramo uspjeti
iskazatt svoju originalnost kroz neko djelo, stvar
je da trebamo teziti toj prezentaciji naSe iskustve-
ne originalnosti kako bismo onda moZda prenije-
li istu kroz neko djelo. Jer to ne5to zna(i, to nas
 rl er a C. udin a KntrtCNA ToaKA
smjesta u kontekst ostvarenja vlastite vrijednosti
u svijetu koji je zaprayo sam po sebi bezoblidan.
Osim ako mu mi, ljudi, svojom voljom ne damo
lice i nalicje.
Neki bi mogli reei kako je originalnost, dakle
posebnost u bilo kojem pogledu stvar talenta ili
nekakva dara, no radi se tek o na5oj volji da odabe-
remo >teZi( put, analogan iskrenosti i najistinskoj
potrebi koja Zivi u nama - potrebi da dublje istra-
Zimo potencijale naSe posebnosti, Sto onda vodi do
stvaranja originalnih ideja.
Neee nas to udiniti besmrtnima, alirrrole >vjec-
nima<, barem u kontekstu mjesta na kojem se od-
vija naS Zivot.
Nikad ne smijemo prejudicirati instantni pri-
jem naSih ideja, niti zaboraviti kako originalnosti
treba vremena da nade put do ljudi, jer ona odudu-
je, slama ustaljena razmiSljanja, unosi pomutnju u
isku5ane nadine i shvacanja.
No uvijek dode njezino vrijeme, kada se razbistri
pred teSkom udmalosti svakoga obrasca Zivljenja.
Originalnost se gradi na posebnosti iskustva
svake individue, 5to govori kako svaka individua
posjeduje tu neizbjeZnost originalnosti, samo ju
ne smije skrivati od sebe. Treba je njegovati u sebi,
iskazati je svijetu, umjesto Zivjeti u sramu od nje,
zna1r u sramu od samog sebe.
t66
Jedina pouzdanost koju imam je u meni sa-
nrorn. Pouzdanost u posebnost svojega bi6a,
iz koje ce, ako tu posebnost pratimo, moguee i
izrasti djelo koje ce svojom originalnoSeu neSto
lrromijeniti. Ako niSta, znat ferno da smo slije-
rlili sebe u svojem Zivotu, da smo teZili podijeliti
scbe.
Znati cemo da smo ostali vjerni sebi kao dovje-
litr - istinskom zovu u nama da budemo razli1ttr
nrcdu jednakima.
PREPORUKA
Tko je svatko od nas? Onaj koji se trudi
biti, bez straha od posljedica.
Strah od izraZavanja sebe u posebnom iz-
danju (jer svatko od nas osim obidnog ima
i posebno) posljedica je povjeret ja u ljude
koji su zaglavTli u kliSejima.
Lvlerr
^LAZ:
Coviek ima izbor: da prema sebi bude dobar ili 1o5.
I to u smislu da Zivi u skladu sa svojom istinom
u sebi ili da si pristane lagati o svojim istinskim
2eliama.
t67
 Vera Cudina
Primjeri su mnogi - lagati sebi kako mogu Zi-
vjeti s nekim, a zaprayo ne mogu, kako se mogu
nedim baviti, no uistinu i nisam sposoban za to lli
bih se radije bavio nedim drugim, kako 6u se pona-
Sati prema drugim ljudima na neki odredeni nadin,
dok mi istina u meni otkriva kako bih se Zelio po-
naSati sasvim drukeije.
Nepotrebno je dalje nabrajati - treba odmah
utvrditi jedno: najbitnije je slijediti istinu koja Zivi
u nama, jer inade ee sreea i zadovoljstvo izostati iz
na5ih Zivota. Ziviet 6emo neke druge ljude, ljude
kakvi sami zapravo nismo.
Ziviet6emo, dakle, :ula2iprema sebi samima. A
Zivjeti la2uci si tko smo i kakvi smo zapravo znaer
zatajiti sebe kao dovjeka.
Najgori moguei scenarij, koji odvodi u sve du-
blju laz u prikazivanju sebe drukeilim nego Sto je-
sam, koji dovodi do toga da u vlastitu nezadovolj-
stvu i nemoii podinjem svoje frustracije izra2avati
vrijedajuii druge ljude i govoreci ruZno o njima,
pa sve do stupnja kada se takvi ispadi pocinju sipa-
ti nekome ravno u lice, s tim da sam >sipatelj gor-
dine< postaje sve nervozniji u vlastitu jadu, jadu
kojije proiza5ao iz krivog nadina rjeSavanja svojih
nezadovoljstava.
eovjek uvijek prida jedino o sebi te je sadrZaj i
ton njegovih izgovorenih rijedi samo odraz njego-
Kr.rrrCNa roCxa
rra unutsrnjeg stanja. Postavlja se pitanje: zaSto bih
j;r uopie ikome govorio ruZno ili se ponaiao ruZ-
rrrr? Razloga moZebiti puno: nesigurnost u sebe,
:avist na nedijem nadinu Zivota, jer takav nisam
tposoban imati, otkrivanje tudih moZebitnih mana
i neuspjeha zbog prikrivanja vlastitih frustracija.
Nrr kraju, dim se mije5am u tude Zivote na taj na-
t'in, to je jasan pokazatelj da mi je moi Zivot dosa-
tlan, monoton, neispunjen i neorganiziran.
Samo nesretan dovjek ima potrebu povrijediti
tl lugoga.
Sretnomu tako neSto nikad nece pasti La pa-
rrrrt. Ne postoji opravdanje za takva pona5anja, pa
rri isprika ne zna(i previSe, niti uvrijedenom niti
onom koji je vrijedao, jer Steta je vec udinjenaizre-
ccnim -i jedan i drugi ostaju povrijedeni, u vla-
stitoj boli, a onal koji je ruZno govorio samo je io5
rlLrblje potonuo u problem.
Problem zaokupiranosti loSim stanjem svojega
Zivota, problem koji rjeSava na krivi nadin.
Tiebali bismo sagledati gdje smo pogrijeSili u
lireiranju svojih 2ivota, naci uzrok.
A on je na podetku, u onom odabiru. Hoeu li
zivjeti kroz svoju istinu ili u svojoj laZi?
Razlika je potpuna i lako je vidjeti kamo koji
oclabir vodi.
 Vera e udina
A odabrati je lako svakom koji je voljan prihva-
titi svoje moguenostr,bez obzira Sto mu se nedije
tude mogu uainiti primamljivijima'
PREPORUKA
Kupovati sre6u tudim raiunima znakievla-
stite nesposobnosti prepoznavanja jesam Ii
izabrao Pravi Put svojegaZivota'
Na krivom putu krivaca je mnogo, a zapra-
vo jedini moguei krivac moZe biti onaj koji
je izabrao Put.
KR]VA PR'O'SI'IDBA
Onaj tko voli, kad-tad se osjeti i ljubomornim' I to
je zapravo posve normalna stvar, jer da nikad ne
d.ode ni do najmanjeg osjeeaja ljubomore, morao
br se zapitati voli li uop6e. Stvar je u uzrocima lju-
bomore iu njezinim granicama'
Granicama koje kada se prijedu mogu stvoriti
rz toga istog, dak i pozitivnog osieCaja ljubomore'
jednu te5ku bolest, koja ne zavriava nikako doli
nanairazhaitije, ali uvijek 1o5e nadine u odnosima
medu partnerima.
KnrrraNA roCKA
Ljubomora takve vrste svaki odnos odvodi u
l)ropast, Sto i nije neka senzacionalna novost.
Detektirati uzroke, vrste i granice ljubomore, s
tlruge strane, moglo bi biti korisno te pomoei u
rnnogim slueajevima u kojima ta stra5na emocija
lrrijeti izazvati raskid i ostale neZeljene nuspojave.
Stra5na upravo radi razmjera koje je u stanju po-
primiti ako joj se dopusti da se razmaSe.
Ljubomora, kao prvo, proizlazi iz nesigurnosti
koju osoba koja pati od ljubomore osjeia u svojem
2ivotu, nesigurnosti spram vlastite vrijednosti. To
f
c temelj iz kojega mole niknuti neboder ljubo-
rnornih ispada.
Nadalje, mnogi ljudi negiraju svoju ljubomoru,
iako je i viSe nego vidljivo kako pate od nje i kako
ih tjera sve dublje u bezdan kaotidnih emocija i
ispada. Kao nastavak na prvospomenutu nesigur-
nost, javlja se strah od gubitka voljene osobe, iako
vci spomenuti ispadi mogu samo pogodovati tom
gubitku.
Sto dulje se ljubomorna osoba nalazi u takvom
stanju, koje se, kako puSta pipce sumnje na sve
strane, samo pogor5ava, to je i izopadenost pro-
sudbe sve veca.
U toj mjeri da ljubomorna osoba sumnja da ju
l)artner vara dak i kada ne postoje nikakve indicije
cla bi to uistinu bilo tako. No u glavi ljubomornog
 Vera e udina
scenariji se niZu jedan za drugim, imaginarne pri-
de preuzimaju primat pred stvarnoS6u- eime sam
sebe dovodi u sve ve6u nesigurnost, jer ni sam viSe
nije u stanju razabratr za ito bi se trebao uhvatiti
da bt saznao istinu. Istinu koja moZda potvrduje
njegove sumnje, no koja, takoder, mole biti i po-
sve kriva, nedogodena, koja nema veze s istinom,
osim s jednom - kako partner nije podinio preljub'
No dak i tada, ako se ijubomora otrgne kontroli,
dakle dak i kada postane jasno kako partner ne dini
preljub - sumnja moZe ostati.
Jer ljubomora takve teSke vrste nema puno veze
sa stvarnim dogadanjima, orraje viSe plod straha
koji vodi ljubomornu osobu u brigu zamiSljania
preljuba koji bi se tek mogao dogoditi.
Time moZe prijeCi u maltretiranje partnera ono-
ga ljubomornog i dovesti do promjene pona5anja,
agresivnih ili histeridnih ispada, izostanka seksu-
alne Zelje itd.
Bitna odrednica ljubomornog ponaSanj a je Zelja
za posjedovanjem druge osobe. Toje vrlo tzra2ena
pojava u naSem druStvu, ne samo 2elja za posjedo-
vanjem stvari, nego i ljudi, Sto je potpuno bizarna
i bolesna ideia. Jer oni koji svojega partnera doZiv-
ljavaju kao nekoga ili ne5to Sto mogu posjedovati,
misle kako ce tim posjedovanjem - kada bi ono
uopce moglo biti mogufe u tom smislu - sprijediti
KnrrraNA ToaKA
mogu6i gubitak voljene osobe, kako 6e postupci-
ma koji rade iz drugog dovjeka objekt zaStiri same
sebe od usamljenosti, od srama koji bi mogli doZi-
vjeti pred svijetom ako budu napuSreni.
No opet dolazi do kontra udinka - nitko niko-
ga ne moZe posjedovati te ie takva teznja iskazana
prema nekoj individui samo naiii na veliki otpor.
Prestat 6u nizati i vratiti se onoj prvotnoj nesigur-
nosti.
I reci: zaljubav ne postoji garancija.
Poku5avanj e osiguravanj a lj ubavi lj ubomornim
ispadima, na koje se nadovezuje pokuSaj kontroii-
ranja ponaSanja na5ega partnera, oduzet 6e toj po-
tecijalnoj ljubavi svaki daljnji potencijal.
Morat 6emo se vratiti na povjerenje koje se gra-
di na vlastitoj svjesnosti kako povjerenje moZemo
imati jedino ako smo spremni svjedoditi ljubavi u
korist.
Zna|i i moguiem preljubu, ako se ikad uistinu i
desi, jer sve drugo je uzaludni poku5aj preventira-
nja nedeg Sto i nije i ne bi trebalo biti u na5oj moci,
ako Zelimo dobiti sigurnosr i samopou zdanje kao
osobe.
Na kraju, jednom kad svjedodimo preljubu svo-
jeg partnera svojim odima, ili kad taj preljub po-
stane jasan i priznat, sve je jasno. Tada moZemo
mirnog srca re6i zbogom, ako smo, naravno, znali
173
 Vera e udina
postaviti granice svoje ljubavi i pripadajuie joj lju-
bomore.
PREPORUKA
Kontroliranjem partnera nefemo osigurati
doZivotnu ljubav. MoZemo je jedino upro-
pastiti.
Sve Sto njegujemo raste prirodno, a sve Sto
kontrolom prisiljavamo da raste, namjerno
uvene.
Krivo prosudivanje eovjeku ne oduzima
samo vrijeme i
novac, oduzima mu neSto
puno valnlje, a to je: postojani oslonac
zvan ljubav.
R,4VNODN.g ruO M I LOSI<DEE
Je 1i ljudska rasa prevrtljiva po prirodi ili se
lako
pokoleba kada stvari 1o5e krenu, dvojba je koju
nije lako razrijeSiti. MoZda nosimo u nama i jedan
i drugi uzrok prevrtljivosti. Optimisti u duSi, pe-
simisti po prirodi. Jedno je sigurno - ni sami sebe
ne moZemo u potpunosti razumjeti, pa kako bi nas
mogli razumjeli drugi ljudi. Borimo se s vjetrenja-
dama, vjetrenjadama koje smo upravo mi sami'
KnrrraNA ToCKA
eitav 2ivotpoku5avamo sebe u neSto konkretno
rusmjeriti, pa dak ako u tome i uspijemo, desto se
rlogodi da nam netko podmetne nogu. A mi lako
perdamo, dok ruku u nevolji nitko ne nudi radije
-
bi si ju ljudi sami sebi odgrizli.
Zar nanovo postajemo vukovi jedni drugima, iii
rrikad nismo prestali niti biti? eovjek bi dovjeka
trebao podr2avati, a ne uniStavati, tako kaZe vjera
na5a.
No ipak je sve manje onih koji suosjeeaju i onih
lio.ji se odridu korice kruha, iako u svadijem su-
sjcdstvu ima kandidata dija bi lica ozarili ponu-
rlom hrane ili odjeee. Tako bi milosrde zamijenilo
lraieve, a dovjek bi znao da nije prepu5ten samo-
rnc sebi. To bi nas zbllZllo u ovom jadu kroz koji
prolazimo, vratilo povjerenje, popravilo odnose i
raspoloZenje, a na5u bi djecu naudilo da oni koji
rlaju, oni i dobivaju.
Zatvoriti se u svoje prostore i putem medija
lrratiti situaciju, izolaclja je od prave stvarnosti,
ial<o vi5e dak ni u vlastitim prostorima nismo sami.
eovjek je interaktivno biie, a ne pasivno i sa-
nrotno, i kao takav ne bi smio mirovati dok neki
I<opaju po kantama za smece, ve6 bi morao izaci i
Lrpitati ga moZe li mu bilo cime pomo6i. MoZda bi
rupitani prvi put i odbio pomof , Sro zbog nevjerice,
ito zbog zbunjenosti, ali bi svakako s vremenom
 Vera e udina Knrrre NA TOe KA

otvorio srce, jer bi mu vaSa ponuda postala melem

Taj nadin nije milosrde nego poniZavanje,
na ranu, odagnala bi uvjerenje da viSe ne postoje
jer onaj koji je prisiljen moliti za pomo6 do-
ljudi koji su spremni pomoci i osjecati' voljno se vee sam po sebi osje6a poniZeno,
pa mu dodatna poniZenja padaju teZe nego
Nekada smo vrlo oStro reagirali na one iz zapad-
nog svijeta, koji bi onesvije5tenog na cesti zaoblSli
situacija u kojo.l se nalazi.
s lakoiom. Iako su svoju be5dutnost pravdali ili
pre5u6ivali, takvo neSto je nama bilo neshvatljivo'
Oni koii su upotrijebili izreku: >In God we
ct.srR,4d4N
trust(. No napisanu na znakovitom mjestu, na
novdanici, Sto je vei puno reklo o namjeri napisa'
[J jednom jedinom danu izgovorimo toliko rije-
Mi, donedavno uZasnuti, danas smo sve viSe i
li. sloZimo toliko redenica da ih nikad ne bismo
sami poklonici takva ponaSanja i laZne moralno-
rrspjeli sye zapalrrtili, izraZavamo svoje mi5ljenje i
sti, temeljene na vladavini onih povlaStenih kapi-
traZimo tude. Kroz miSljenja drugih ljudi ili odba-
talom, pa iz kojih vecizvora. Ocito smo pogrijeSili
cujemo ili dopunjujemo dio svojih. Tome i sluZe
u izboru rtzora.
rrrri s kojima se druZimo, bez obzira bili oni pri-
Zato tspravimo ono na Sto su ljudi toga svijeta
latelji, poznanici, poslovni suradnici ili dlanovi
sveli dovjeka, dok i sami ne postanemo jednaki'
obitelji. Iako desto kaZemo: >BaS me briga Sto net-
Budimo sami sebi uzor, izaberimo diniti kako
l<o misli, pa imam ja svoje miSijenje<, ipak nas je
nam savjest, suosjeianje i sje6anje na ijudskost na-
i te kako briga za tude miSljenje i i te kako nam
IaZu. To je naS blagoslov, naS nadin zarzbjeci druS-
jc potrebno duti ga, jer ako ono o demu mislimo
tvo ispunjeno ljudima hladnog srca'
ne podijelimo s drugom osobom, uvijek ee ostati
sumnja je li naSe vlastito mi5ljenje ispravno, 5to je
PREPORUKA
moZda i puno gore od njegove same ispravnosti.
Milosrdan dovjek nudi pomof bez pitanja,
Na neki nadin kao da traLimo potvrdu i afirma-
a nemilosrdan zaobilaziprrtZiti pomo6, a to
ciju za neSto Sto smo udinili i odobrenje za ono Sto
zaoblla2enje pravda pitanjem: >Ako me tre-
rramjeravamo udiniti. Ali tu postoji zamka. Uvijek
baS, javi se!<
 Vera e udina KnrrtaNA roe KA

se potajno nadamo da ie osoba na5e miSljenje po-
tvrditi i re6i >bravo, kako si ti pametan<, no takva
izjava ne izlazi baS olako iz icijih usta. Svatko 2eli
biti pametan, i tu krecu problemi, pa je prepirka de-
sta pojava koju bismo morali prekinuti na vrijeme,
a nenastaviti tvrdoglavo dokazivati tko je u pravu.
Kada bismo svi bili istomi5ljenici, napredak bilo
koje vrste bi izostao.
Zailo onda dovjek tako teSko prihvaia iskreno
miSljenje druge osobe?
Zar moramo lagati, korigirati sebe samo rz ra-
zloga da bi netko bio sretan?
Neiemo li tako potpuno zaboraviti Sto je iskre-
nost?
lz netko ne napusti, otkale nam su-
sLraha da nas
radnju ili prekine prijateljstvo, mi eemo radije po-
Ako nas takva iskrenost vrijeda, a dobrona-
rnjerna je, onda joj ni sami nismo skioni pri da-
vanju miSljenja. Zato je iizbjegavamo duti. MoZda
bi potpuna iskrenost oslobodila covjeka njegovih
predrasuda.
Osloboditi sebe u istini moZe jedino iskren do-
vjek
Zivot u la2i 1e Zivot pod maskom, a maske pa-
claju kad-tad. Uostalom , vaZr.o je znati da dovjeku
Zivot pod maskom lltbez nje nije isti. Plazllka za-
guSljivog i svjeZeg zraka neusporediva je, jednako
[<ao Sto su neusporedivilaZ i istina.
PREPORUKA
Hranimo Ii lubav iskreno5du, ona se nikad
neCe ugasiti.

tvrdno ili neodredivo klimati glavom, a poslije eemo, Hranimo li je laZima, dak i onima za koje si
ljuti zbog takvog postupka, opet prepridavati isti do- laZemo da su iz opravd,anih razloga, moZe-
gadaj, iznositi iste misli i traZiti mi5ljenje o tome. mo biti sigurni kako 6e dist radun ljubavi po-
Nije Ii jednostavnije iskreno reei u lice, pa Sto stati sredstvo naplate povrij edenih osj e6aj a.
god se dogodilo. Tako cemo barem saduvati dosto-
janstvo.
Iskreno miSljenje nikoga ne moZe uvrijediti, jer
Ko NTR/APR-OD t tKTlV/4 N ODqa)
to je samo miSljenje i niSta drugo. Naravno da je
izbor rijedi pritom bitan, jer iskrenost ne podrazu-
ili grubost u trenucima u koji- Odnosi u obitelji, koja je Clia zadaca, tko je od-
mijeva i vrijedanje
ju izbieii upotrijebiti. govoran zakoga ili Sto, kako pronaei najidealniji
ma se moZe
 Vera e udina
naain funkcioniranja, onaj koji ie godiri svima? A
primarno na5em djetetu, tom malom dovjeku spre-
mnom da upija, udi, da sve intenzivnije sudjeluje u
Zivotu kako vrijem e prolazi.
Mi roditelji, uz malo zdrave pameti i spremno-
sti na kompromise i dogovore, uvijek 6emo neka-
ko izvuei razne situacije, uvijek se posloZiti, barem
oni koji se s pravom mogu nazvati roditeljima.
Onima drugima na njihovu duSu. Uostalom, dak
i kada se dini kako su neke stvari nepremostive i
vode prema razlazt roditelja, i dalje to ne bi rrebao
biti alibi krivi odnos prema djetetu, jer dijere je
za
uvijek ono koje je najvaZntje. Za njega se treba Zr-
tvovati, ono je naS nastavak, ono ima svako pravo na
Zivot. Ono ima pravo da ga se doZivllava kao jedno
zasebno bi6e, osobu, dovjeka, koje, makarjoS nedo-
voljno zrelo, nosi u sebi klicu svake odrasle osobe,
te to pokazuje vee od najranijih dana.
Pokazuje sve viSe svoju osobnost, svoje talente,
svoje Zelje i sklonosti, pokazuje sebe pred nama
roditeljima , a zatirtt i sve vi5e pred ostatkom svi-
jeta. Pristupiti, dakle, na5em djetetu na taj nadin,
kao malom dovjeku, bez podcjenjivanja njegovih
talenata, njegove dobi, njegova znanja i osjecanja,
jedini je pravi nadin pristupanja.
Svaki drugi vodi dijete u nesigurnost, vodi ga
daleko od njegovih istinskih Zelja, koje mu s vre-
Knrrte Ne roCxe
nrenom postaju sve jasnije. Jasno da dijete treba po-
usmjeravati, ali i biti strpljiv u tome, te mu
l<uSavati
nikako ne nametati svoje neispunjene ambicije.
Takva zahtijevanja, takvo preuranjeno odludi-
vanje u njihovo ime, posve je kontraproduktivno
i samo zbunjuje malog dovjeka u traZenju svoje
istinske biti. Ponavljam, treba ih motivirati, uklju-
clivati, no nikako stvarati biee identidno roditelji-
ma.
Yalnoje shvatiti da ono kroz igru, osjecaj pri-
padnosti, ljubav koja se iskazuje povjerenjem pre-
ma njemu ili njoj, dobiva na osjeiaju vaZnosti, Sto
otvara put izgradnji djetetova samopouzdanja.
Pritisak kako moraju uspjeti u nedemu, Sto smo
si zapravo mi kao roditelji zacrtali za njih, najgo-
ri je udarac na djetetov razvoj. Pritisak nametnut
nam od dru5tva, kalkuliranje Sto bi bilo najkori-
snije u buduCnosti u materijalnom, egzistencijal-
nom smislu za to dijete.
Unatod tim teZnjama, yaZno nam je znati kako
nikad necemo moei od rodenog glazbenika stvo-
riti matematrlara. A taman i da postane ono Sto je
bila naSa roditeljska 2elja - nikad nece biti sretan
u tome.
Pustimo naSu djecu da nam pokazuju svoje ta-
lente, interese i vjeStine - to 6e nam pomoii da
vidimo kamo ih moZda i moZemo usmjeriti, me-
 Vera e udina
todom nenapadne motivacije. To je jedina metoda
u ponasanju prema nasem djetetu, metoda koja
se ne zasniva na na5im sklonostima i ambicijama,
nego na njihovim.
Prevelika briga s naSe roditeljske strane stat ee
na put takvom slobodnom razvoju djeteta.
Obratimo im se finim autoritetom roditelja, ali s
duZnim poStovanjem prema bieu koje je od podet-
ka maleni dovjek. I koji 6e nauditi Zivot jedino ako
mu dopustimo da se izrazi u svojoj srZi.
Mi se moramo podsjetiti kako naSe dijete nismo
mi sami, kako je ono nova individua, posebna,
prepuna potencijala i originalnosti.
Rije5imo svoje dijete pritiska na5ih odekivanja i
ono 6e procvasti, pu5teno da sanja i ostvaruje ispu-
njenje svojih vlastitih Zeljai sklonosti.
PREPORUKA
Da bi dijete postalo organizirano - odgo-
vorna osoba, mora odrastati okruZeno lju-
bavlju i s osje6ajem slobode.
Potaknimo svoju djecu da govore o sebi, do-
znajmo Sto i o demu razmiSljaju. Neka nam
otvore duSu.
Tek tada ih moZemo pravilno usmjeravati.
Inade bi nam se moglo dogoditi da se sutra
osjeeamo krivima.
Kntrle NA Toe KA
qeNeR.4Cl)/A t tPt-l-NE Bt tD4dNoSI?
Sto deka na5u djecu, svijetla ili tamna buduenost,
pitanje je koje si kao roditelji uvijek postavljamo.
tlofe li znati svladati isku5enja kojih je Zivot pre-
pun? Hodemo li
dopustiti da virtualna stvarnost
lrrevlada realnu? Jesu li roditelji kljuc koji fe za-
tvoriti vrata toj destrukciji kojoj naSa djeca pribje-
gavaju? Ili 6e cjelokupno druStvo biti prisilieno
rnijenjati prioritete za dobrobit onoga Sto zovemo
bolje sutra? Ako postoji dovoljno volje - sve je
lnogu6e udiniti.
Graditi novu i drukdiju
bududnost ne zn:a(r
podeti iz podetka, vec uz pomoi pro5lih iskustava
uvidjeti gdje smo pali na ispitu i djelovati odmah.
Mo2da smo na pitanja naSe djece odgovarali br-
zopleto, moldanedovoljno opSirno, moZda smo se
s premalo strpljenja odnosili prema njima, spuStaii
pogled kada je trebalo Sirom otvoriti odi, moZda
smo i sami trebali pomo6.
Pa smo ili nijekali probleme koji su posjedivali
na5 dom ili su nam strudne sluZbe bile jedini mogu-
ci izbor, prijatelji u nevolji. Nepoznata lica, nepo-
znati glasovi ciji su savjeti barem na trenutak umi-
rivali naSu savjest i brigu, no nisu mogli rije5iti sve.
Morali smo ipak sami. I dobro je da smo mo-
rali, jer tako smo doSli u priliku postati pouzdani
r83
 Vera e udina
svjedoci istine, svatko svoje. MoZe li itko bolje po-
znavatr svoje dijete od roditelja? Ne moZe, sve dok
je roditelj spreman suoditi se sa sobom i svojom
ulogom, provoditi Sto je vi5e vremena moguCe s
vlastitim djetetom. I to kvalitetnog vremena, u ko-
jem udimo na5u djecu svijetloj buducnosti. Tako
je barem trebalo biti.
No izgleda da se zbilo drukeije. Koji su razlozi
posrijedi? Pritisci sa svih strana, pritisci na koje smo
sami pristajali, dok su naSa djeca krenula traZitipa-
Znju koja im nedostaje na ulicama, u video igrica-
ma, zato(eni pred ekranima u samoCi vlastitih soba.
Zabava koja sve vi5e prestaj ebiti zabavnom, jer
im nedostaju oni u koje su najviSe vjerovali - ro-
ditelji koji ie ih upoznati sa Zivotom. I to putem
otvorene komunikacije koja 6e ih pripremiti na
odnose s drugim ljudima koji ie ponekad od njih
traZiti nemogu6e, putem zdravih izazova, npr. tko
ee u nogometu, u pranju posuda, u svakoj zamisli-
voj igri biti jadi, veci, bolji.
Takvim ih pozivom moZemo odvojiti od ekrana
i ulica, navesti da kroz igru ude o praktidnom di-
jelu Zivota.
>Bravo, majstore!<, poticaj i potvrda njihovih
vrijednosti, osjeeaj da su potrebni, da su i oni va-
Zan faktor svoje obitelji, bez obzira na njihovu
dob. Oni koji pridonose, uvijek su najviSe primi-
KnrrraN-A ToCKA
jcieni. A kroz doprinos bit ee graditelji zdravljeg
clruStva, bit ee uzvi5eni, pouzdani i bitni. To im
treba - pitajte ih! MoZda je upravo njihov odgovor
l<liuc koji ee otvoriti bolje sutra.
PREPORUKA
Bez obzira na rrbrzane tehnolo5ke napret-
ke Zelimo li naSoj djeci >popraviri< budue-
nost, nikad ne smijemo dopustiti da im vir-
tualna stvarnost zarnagli pojam nerealne,
nego prave stvarnosLi.
A prava stvarnost podrazumijeva one rad-
nje koje zbog virtualne stvarnosti poku5a-
vamo prepustiti strojevima: rijed, osjecaj i
suosjeiaj.
Ako ne reagiramo dok vremena ima, iako ga
preostaje sve manje, unaprijed se moZemo
proglasiti druStvom >svjesne invalidnosti<.
r,+ErtNoM Do (Ne) t,t.seyer+a
Izdvojiti sebe kao najuspje5nijeg i postaviri se na
pijedestal uspjeha, to moZe svatko. No imati objek-
tivan uvid u vrijednost i potrebnost vlastitih posri-
gnu6a daleko je zahtjevnija zada1a. Graditi kule i
I85
 Vera e udina
vile koje doseZu nebeske visine i Sirine, podiZuii
pritom kredite, nije viSe neka novost niti original-
nost, vef jalov poku5aj dovjeka da naglasi vlastitu
velidinu. Sto br2e, Sto lak5e. Takav uspjeh samo
je obmana u dru5tvu koje je izoblieilo znadenje i
granice uspjeha kroz medijske slike.
Evidentno je kako se Zivi rta rate, u konstant-
nom dugu.
Ipak se mnogi i dalje s nevjerojatnom lakoCom
proglaSavaju uspje5nima, dok im mnogi s lako-
com zavide na stedenom imetku . Zaboravlia se da
ono Sto je na duZnieki nadin stedeno, ve6 sutra
moie postati stedajno.
Samo naivni vjeruju da jedino novdani dobi-
tak donosi sretne zavrSetke, a dini se kako se na-
ivnost takve vrste ovih dana razmnoZava poput
bakterija. Odavno ielja za uspjehom nije vi5e
samo 2elja, nego ovisnost.
Takvu ovisnost potrebno je Sto prije zaustaviti,
jer zdrav kako je uspjeh osjecaj trenut-
razu:nn zna
noga, a ne trajnog zadovoljstva. Ono 5to je juder
bio uspjeh, sutra desto doZivliavamo drugadije.
To je stvar naSe percepcijei ukazuje nam da je
intenzitet doZivljaja vrlo promjenjiv, a doZivljaj
proizvodi osjecaj koji proZivijavamo i psihidki i
fizicki. Zato je svakom covjeku namijenjeno ono-
liko uspjeha koliko ga moZe podnijeti.
IU6
Knrrre NA ToaKA
kaZiti kruh preko pogade, a vecina nas dini ba5
to, postupak je osobe koja nedovoljno poznaje
sebe.
Pitanje je koliko dovjek
mo2e podnijeti odgo_
vornosti, ako znamo da uspjeh ne diZe samo pra-
iir-ru i ponos, nego donosi sa sobom sve veiu od_
govornost. Uspon do visina uspjeha usmjerava na
nas i pogled javnosti. No javna eksponiranost mali
jc makjato u usporedbi s urokljivim okom susjeda
l<oji viri iza zavjese. Zanima ga moguie otkrivanje
potencijalnog lovca u mutnom.
Svejedno, ne treba osudivati ljudsku z:natilelJl
- treba joj se uvijek iznova nasmijatil
Svaki uspjeh pocinje ambicijama, a1 rta Zalost,
r'csto zavr5ava strahovima.
Da bi se izbjegao strah, svaki trenutak Zivljenja
trcbalo bi drLati uspjehom.
One koji peru zube u Gangesu, dok nekoliko
nretara dalje plivaju rrupla, nije strah. Gubitkom
straha izjednadlisu vrijednosri svega, poni5tili pre-
t;crano razlikovanje izmedu uspjeha i neuspjeha.
Svako djelo, ili aak misao, koia me udini rado-
snom veC je uspjeh.
Patiti zbog nedovoljno posrignurog pokazatelj
ic nerazumijevanja svrhe 2ivota.
Svrha je postiei bilo Sto, a ne postici unaprijed
isplanirano. eim ne5to isplaniramo, Zivot prestaje
r87
 Vera e udina
biti umjetnost spontanosti. Bez slobode stvaranja
ideje nestaju. Bez ideja gubi se moguenost ostva-
renja uspjeha.
PREPORUKA
Izjednaditi uspjeh i neuspjeh mogu oni lju-
di koji su spoznali pravu vrijednost Zivota.
Znati kako su i uspjeh i neuspjeh prolazni
prva je spoznaja s kojom podinje radost Ziv-
ljenja.
Ali, dok je taStine u dovjeka, >demoni< ce
lagati neukima.
a
I.SPOD POVR.SINE
Izgubiti smisao za Zivot, zna(i za bLLo koji aspekt
Zivljenja, ili dak i za samo neke dijelove toga istog
2ivota, put je u bezvoljnost, u osjeCaj beznadnosti
prema vremenu koje ovdje provodimo kao ljudi.
No opet iznova i iznova, ma Sto god postigli, i u
demu god prona5li smisao u na5im Zivotima, rade-
ci ovo ili ono, postiZuci Zeljene reztrlLate, stvaraju-
ci nove Zivote ili Ziveci okruZeni ljubavlju, potraga
se nastavlja.
KnrrraNA ToCKA
TraZi se novi smisao Zivljenja,uvijek novi, koji
ce nadiii smislenost svega vef dostignutog, kao da
nikad nije, ili dak niri ne moZe biti dovoljno.
MoZda upravo u tome i leli odgovor na sva
naSa traZenja, udovoljavanja sebi samima u tra-
Zcnju toga krajnjeg smisla na5ega bivanja ovdje i
sada, na5ega ljudskog vijeka. Upravo to, u demu
god pronaSli smisao koji nas uvodi u zadovoljstvo
i utjehu naspram ipak mogucoj neizvjesnosti na5e
prolaznosti, svaki taj smisao nije onaj konadni i ni-
Irada nas kao ljude ne zadovolj ava, tjeranas da tra-
2imo univerzalni smisao, onaj koji bi nas potvrdio
kao Zive u vjednom.
To je Zelja, nu2na nam kako bismo nastavili
u ovome Zivotl, pa dokle god on trajao.
cl.felovati
Jcr, kada bi ta 2elja, dakle bilo koji osrvareni cilj,
clonio sa svojim ispunjenjem nekakvo kona(no za-
clovoljstvo u na5e du5e, bilo bi to isto kao da smo
izgubili svrhu na5ih ovozemaljskih Zivota.
Zeljakao cilj je ntZna kako bismo se zaokupili
2ivotom umjesto smrcu i prolaznoSiu.
Tim viSe je nejasno nedovoljno zadovoljstvo
l<.oje osjeeamo kada napokon i ostvarimo neki cilj,
jcr trebalo bismo biti svjesni kako su sva iskustva
liroz koja smo pro5li na putu prema ostvarenju tog
cilja djelovalana naS doZivljaj o tome Sto ce nam
ostvarenje istog donijeti, te se samim time mije-
 Vera e udina KnrrraNA TOCKA

njala groznidavost na5ega iSdekivanja da ga i ostva- smo i kakvi smo, i kakav je svijet koji nas okruZu-

rimo. Uostalom, kako je vrijeme prolazilo, kako .je. Dijete u nama je ono koje posravlja pitanja, a

je onaj podetni zat:ros ciljem koji smo si postavili sama pitanja su najprecizniji odgovori.

splaSnjavao, pojavljivali su se i neki novi ciljevi Prestati pitati se, prestati deznuti za novim isku-

koji su nas podeli zaokupljati i zanimati nas' Tako stvima, pa ma Sto god ona potencijalno mogla do-
da o nekakvom posvemaSnjom ispunjenju naSih nijeti sa sobom, lo5ije ili bolje trenutke, znadilo bi
ciljeva i odekivanja niti ne moZemo govoriti, niti prestati biti ljudima.

na jednom polju naSih Zivota. Te5ko mogude, pa i u ovim vremenima, kada

MoZda ostaju tek trenuci, oni najkra6i trenuci kao da sposobnost spoznavanja vlastite nam smi-
kada najdublje u sebi osjetimo kako je sve to sto slenosti pada pod teretom svijeta i vremena okova-

nam se dogodilo u Zivotima obavijeno smislom' nog zidinama smisla Zivota temeljenog na nekoli-

Smislom koji moZda i ne moZemo posve to'no l<ouvrijeZenth obrazaca jeftinog uspjeha - na po-
definirati niti ga uhvatiti za kt7la, no ta nedohvat- zornici na kojoj se banaliziraju svaka ljubav, svaki
ljivost kao da govori u prilog samoj stvari, tai je- crdnos, svaka spoznaja kako je sve Sto prolivljava-
dan trenutak duboke spoznaje u nama, spoznaje mo ni5ta drugo nego dio na5ih sudbina, sludajnosti

kako nas sve 5to nas okruZuje, i time stvara u nama ili podudarnosti, nazovimo ih kako nam vec volja.
dojmove, rnoZe pribliziti osjeeaju kako na5i Zivoti Tada smo ni5ta nego vlastiti tamnidari jeftinog

i te kako imaju svoje razloge, svoje zasebne, a opet postojanja, koje se u svojoj srZi odride onoga Sro

povezane puteve, kako smo jedinstvena stvorenja ga i stvara iodr2ava- odride svoje nutrine, svojega

u svakom pogledu. cluha.

Oni koji pitaju, i ponovno pitaju, tra2e (ak r Smisao. Imati smisla, volje, diniti ne5to, naci
kada se cini kako odgovora nema u blizini' srnisla u nedemu, spoznati onaj krajnji smisao
Smisao se gradi od pojedinca do pojedinca, sva- naSih egzistencija... Nakraju, sve kao da nam po-
kome razlidit, no opet u potrazi za afirmacijom rr-rduje isto - dokle god, napeti i optereeeni bilo

vlastite vrijednosti postoianja, te, ako niSta drugo, l<ojim dogmama - koje postavljaju samo oni ko.ji

ono barem u onoi cl.icc.ioj znallZelirda saznamo tko sc odridu sebe kao dovjeka i Zele stvoriti zornbi.jc

190 191
 Vera e udina
smislenosti-kroz takav besmisao, umjetno i stra-
Sljivo, na silu, Zelimo uvidieti smisao, umjesto da
ga jednostavno Zivimo u svakom segmentu na5ih
Zivota,jedino Sto moZemo ie izgubiti volju prema
radosti svake Zivotne pride koja nas pogodi, bijele
ili crne, prepustiti se struji da nas nosi, struji svi-
jeta uhvaeenog u gublienje vremena naprozivanja
i okajanja nepoeinjenih dugova i grijeha, umjesto
disto i svjesno okrenutog postavljanju pitanja od
kojih neka tek donose odredene odgovore, dok
druga otvaraju nova Pitanja.
Zato bi se moZda j edi,no, zaokuplj eni Zivlj enj em
2ivota, trebali pitati sljedeCe: Koji mi to smisao za-
pravo traZirno?
I zatrm samo udiniti novi korak, koii svojom
spontanoScu i jednostavnoSiu u jednom pokretu
zagrebe najdublje ispod povr5ine. Ispod svake po-
vrSnosti.
PREPORUKA
Ispod naSe povrSine cijeli je univerzum'
Zaito ga ne vidimo?
Jer se ne usudimo dovoljno duboko zaro-
niti.
A molda smo gotovani koji zbog gotovan-
stva gutaju i ono neProbavljivo.
KnrrrCNA roCKA
SNOVT N,4 KREDTT-
>Znam da sam se probudio i da joS uvijek spa-
vam<, napisao je davno jedan Portugalac, tu neo-
biinu konstataciju koja bi primije-
se lako mogla
rriti na vrijeme u kojem od pojmova poput >zajan,
l<redit, jamac, suduZnik, ovrha< ljude sve vi5e boli
glava. Jer krug, u kojem kreditom pozajmljujemo
rlovce za ostvarenje naSih snova, ostaje zatvoren,
san traje, desto se pretvori i u nocnu moru.
Ako je novac vrijeme, to zna(i da uzimanjem
I<redita unaprijed troSimo naSe buduee vrijeme,
lrotrebno za vracanle kredita
Vrijedi li kratak trenutak sreie koji osjetimo dobi-
vanjem kredita muke koju 6emo pro6i vradajudi ga?
Ne, novac nije vrijeme, novac je dio sna iz kojeg
nikako da se probudimo.
Zajam pozajmljujemo od banke. ali ne i od pri-
iatelja. Zna1i li to da nemamo prijatelja, ili rlr nisu
pravi, ili ih se ne usudimo pitati?
Sumnjamo li u naS cilj do kojega Zelimo doCi
kreditom, da nam nije toliko vaZan da bismo otiSli
prijatelju? A onda ipak odemo s tom falidnom te-
Znjom do obliZnje banke.
Kupujemo li autima, stanovima i skijanjima na
kredit nediju ljubav? Iii si potvrdujemo kako nam
nedostaje ljubavi?
 Vera e udina
Ako pak stvarno nemamo od aega Zivjeti - to
je druga stvar. Tiebamo znati da su jedine vrijed-
nosti i osiguranja u koja trebamo uloZiti na5i bli-
Znji i mi sami. Imanje nikad nije spasilo dovjeka u
istinskim kriznim situacijama, onima po ljudsko
zdravlje i duSevni mir. Kad smo jamci, jamdimo
nedim zakredit. JoS uvijek, sre6om, samo svojom
imovinom. No ipak i zdravljem, pameeu, poslov-
nom sposobnoScu i zaradom. Posredno jamdimo i
za ne(lje buduie postupke.
Sve je to nestalno, jer ne moZemo znati ni koji
ce biti naSi bududi postupci, kamoli tudi.
Puno jamdimo, a ne znamo niSta.
No dobro je dok ne moramo jamditi vlastitim
Zivom za po.vrat kredita, jer to bi vei moglo biti
nezgodno; ljudi postaju Zivotinje kada dode do pi-
tanja opstanka. spremni su na sve.
Prema tome, ovrha se dini kao najmanje zlo koje
nas moZe zadesiti. Uostalom, imovina je nestalna
kategorija, vaZna onoliko koliko ju mi dignemo na
ljestvici vaZnosti.
Te5ko bolesnom dovjeku ona niSta ne zna(i,
kao ni svi krediti svijeta.
Mirne savjesti moZemo jamditi jedino za osobu
koju volimo i koja zaista voli nas, jer tada nas ne
progoni bojazan zbog naSih, moguee promaSenih,
investicija.
KnrrraNA ToaKA
Ako imate novca, radije poklonite voljenoj oso-
lti taj vaZni novac, ostvarite joj snove bez posred-
rrika. Ako mu novcem moZete zajan1iti ostvarenje
snova, darujte mu ga. Jer snovi nisu na kredit, pa
l<oliko god nam vjerovnici Zele poruditi drukeije.
PREPORUKA
Ako je san dovjeka imati novac) onda mu
nije potreban kredit.
Jer snovi s kamatama su dovjekova mora, a
ne ostvarenje snova.
Oni koji svoje snove Zele ispuniti bez vra-
fanja dugova, moraju preispitati jesu li nji-
hovi snovi osnovani stvarnim Zeljama ili
Zeljom za dokazivanjem modi.
Z,ELIi"4t Z,N,4N
ll'aZiIi dovjek nekoga kome 6e jednostavno moii
ispridati Sto ga mudi, zbog &ga ili koga je ljut,
ogorden, tulan, traZi Ii u drugima potencijalne
I<andidate za olakSati si duSu ili stvarno treba po-
rnoi od osobe u koju ima povjerenja? Pomoe u
obliku savjeta kako da rijeSi svoje probleme, kako
tla izade na kraj s nekom Zivotnom situacijom.
 Vera e udina
A ako .vee trazi od toga nekoga savjet, kako to
da tako rijetko i posluSa savjet koji dobije? Ne pri-
(ali zapravo veCinom ispraznu pridu tek toliko da
rzbaci iz sebe sav nakupljeni stres, da se ispovijedi
deZurnom du5obriZniku koji ee pristati biti sluSa-
dem, naci dovoljno strpljenja i smisla za sluSanje o
strahovima, problemima i nedoumicama.
Kada bi dovjek sam sebe posluSao dok neSto
prida, barem na trenutak poku5ao shvatiti koliko
je 1o5e povezana njegova prida, ima Ii uopee gla-
vu i rep ili je samo bujica povrijedenih osjeCaja i
dojmova, mo2da bi shvatio dana taj nadin svojom
pridom ne postiZe niSta. Samo zbunjuje i sluSada,
a on sam ostaje zbunjen i istoga loSeg osjeeaja u
sebi, jer nije dovoljno samo izbacitiiz sebe sve Sto
ga tisti, svaka prida bi trebala imati svoj cilj, svako
pitanje tragati za nekim odgovorom, nekom smjer-
nicom.
Olak5avanje problema pukim nepovezantm iz-
bacivanjem redenica istoga sadrZaja sluSatelju u
lice, nije olakSanje. Prafenog konfuznoScu, tvrdo-
glavoSeu u ustrajanju na istinitosti i nepogreSivosti
vlastite mu pride, na kraju, desto samu pridu uvi-
jek iznova ponavlja, bilo jednom slu5atelju, dok taj
ne izgubi 2ivce, da bi onda na5ao novog, spremnog
da sudjeluje u toj triiadi koja nikad ne poludi re-
zrltate.
Kntrte NA roaKA
Cini se kao da t7,ivau tom mudenju, Sto navodi
na to da problem molda niti ne Zeli stvarno rije-
sili. Bilo zbog poteSkoce povezivanja toga Sto mu
tZivania
't' clogada u smislenu cjelinu, bilo zbog
tt lrrimanju salaljenja onoga koji ga sluSa, ili aak
rhog neznanja uzroka svoje situacije, kako, kada i
:uSto se to dogodilo.
No i dalje 6e uporno tvrditi kako treba savjet.
Alio ga i dobije, nece ga posluSati, nego samo na-
5taviti pridati, brbljati todnije, i ne posluSati niti
jt'clan dio redenog mu savjeta. Ne mareCi da pri-
Iorn svojom pridom uvijek istog sadrZaja i svojim
runoriranjem rijedi, koje mu upuiuje onaj koji mu
lrokuSava pomodi, nervira toga dovjeka te
iscrplju-
icisebeinjega.
eini se da je jako vaZno znati kako ljudi, izgu-
lrljcni u vlastitim problemima, rastreseni zbog niih,
r'cslo viSe ni ne znaju Sto pridaju, pa dak niti u ko-
1o
j ih mjeri mudi odreden problem zakojr su potra-
;rili savjet drugog dovjeka - jednostavno nepoveza-
no melju. A trebao bi biti svjestan kojem to cilju,
lioiem rje5enju teZi, svjestan i prije samog tra7enia
srrvjeta, za ito todno tra2r savjet Te biti spreman
lrosluSati taj savjet, kada ga
je
veCtta2io, ako mu se
suvjet, naravno, udini vrijednim da ga posluSa.
Jer inade se ne posti2e nrita, neurotiane, rastre-
scne pride samo stvaraju nerazumijevanja, a nera-
r97
 Vera e udina
zumijevanja mnoZe nesporazume medu ljudima,
tako da na kraju vi5e nitko nikom, tako iznerviran
i iscrpljen tom jezidnom vrtnjom ukrug niSta ne
mo2e objasniti, a kamoli uistinu pomoei konkret-
nim savjetom.
A uzrok najde56e proizlaziiz toga Sto dovjek ne
razumTje to Sto ga je snaSlo u Zivotu, sve Sto pro-
Iazi,kakoje do svega do51o. Ne razumije u smislu
da si ne mo1e objasniti Sto se to dogodilo, Sto je
dinjenica koja ga sve viSe dini rastresenim, pa time
viSe nije u stanju zatraZiti savjet koji bi poslu5ao.
PREPORUKA
Rastresenostje poput potresajaeine oko 4,
5 po Richteru. Naravno u glavi dovjeka.
Kakr.u posljedicu ostavlja potres te jadine
ne treba ni nagadati.
Smanjiti potres u glavi moZemo pitaju6i se:
koji smisao imaju rijedi koje izgovaramo.
vR-lJEDNo.sl-R-lJEdt
U stara vremena dogovor bi se zapedatio rukova-
njem, dakle necija rijed se uzimala s povjerenjem
i daScu. Dogovor je takoder tada puno teZe bivao
Kntrte Na roexe
prekr5en, jer bi to znadilo prodati dast, izgubiti
svoj ponos i dostojanstvo. Dakako, mnogi se ni
lada nisu drZali dogovora, no u danaSnja vremena,
l<ada se vee papirnatim preddogovorima, odnosno
lrgovorima ne5to dogovara, rijedi kao povjerenje u
l)()slenje gube svaki smisao.
Zar je dru5tvo uistinu toliko besramno ili su tek
sramni nadini na koje ono funkcionira, kada se i
najmanja povjerenja, pa i ona obiteljskog ili prija-
rcljskog tipa, osiguravaju javim biljeZni5tvom, da
bi se naposljetku, ako dode do krSenja toga ugo-
vora jedne strane, sve preselilo na sudove i samim
tirne rije5ilo niSta.
Poznavajuei funkcionalnost naSih sudova, ne-
ito tako delikatno, poput recimo razllke od tri-de-
tiri centimetrarra kojem ce stajati meda susjedskih
clvoriSta, ili prelaska preko linije tetkinog par-
l<irnog mjesta s pola gume automobila, rijeSit ee
sc barem dok obje strane ne zavrse u staradkom
clomu, nadajmo se ne istom, t naibizarnijem slu-
i'aju smriu zara1enrh dogovornika.
Ili u najboljem sludaju, kako se vec gleda na ko-
r i snost medulj udsko g ratovanla izazv ano g nepo-
itivanjem dogovora. Dakle, iako danas ugovorima
na papirima pokuSavamo osigurati poljuljanu nam
vjeru u idije poStenje, vidimo da se i ti ugovori
l<r5e.
 Vera Cudina
I to na svim poljima: rastave, poslovni ugovori,
oni o radu iliti kasnijem zaposlenju, ta podla obe-
canja, pa briga o bolesnima, posudbe i prosudbe i
vracanja novca s fleksibilnim, zna1i ne ba5 fiksno
fiksiranim kamatama, da ne duljimo unedogled,
tamo negdje do ugovora s vlastitirn majkama i ode-
vima i djecom o tome koji ie se program gledati na
televiziji.
Mi smo ugovorni, ugovoreni ljudi, mi smo jad-
nici koji su napravili od svijeta ludku birtiju pre-
punu stranaca, upravo si5lih s brodova u interna-
cionalno okruZj e nepovjerenja.
No mi krSimo dogovore, jo5 se i progla5avaju-
ciZrtvarna, bezodno la2emto kada nam se spomene
kako smo se ogrije5ili o ugovor/dogovor na koji
smo sami pristali. eile smo povjerenje izigrali, ko-
liko oStetili nekoga, hoce li ru osobu svi ri emo-
tivno-materijalno-sujetni gubici dotuci - sve je to
tako nevaZno.
Glavno je da se po5ruje nevidljivi vladar - bi-
rokracija. Potpis na papiru, sada vee i ekranu, to
vrijedi, to jamdi naia prava, to vuae vodurinu na
na5 mlin. Pa se vrti, vrti!
Koga briga tko je zaprayo kriv, kako je do svega
doSlo, gdje je nesralo povjerenje bilo koje vrste,
iskrenost ne treba ni spominjati. A uzroka ima i
uvijek su sliini. Evo, l<od razvoda, primjerice,
KnrrraNA roaKA
stvar je u naplaeivanju povrijedenosri vlastita ega
te, dakako, naplaiivanju putem imovine, i to u Sto
vefim razmjerima, ne onim realnim, nego onima
koji ce biv5ega istjerati na ulicu, po mogucnosti
ostaviti gladnim, Zednim, smrvljenim. Pa posud-
be i vraeanja novca, tu smo opasno osjetljivi, a i
najskloniji kr5iti dogovore, ugovore zapravo. Ne
bismo vratili novce ni pod prijetnjom, rek moZda
onom krajnjom, a posudili bismo ih samo rako.
MoZdaje stvar ipak u samoj dovjekovoj prirodi,
te je sve ovo vrijeme pokuSaja stvaranja po5tenog
vrijednosnog sustava ostalo razapeto izmedu dvije
situacije: one kada su ljudi ipak jo5 ruku ruci da-
vali pri dogovoru i ove dana5nje kada daju potpise.
U svakom sludaju, radi se o posve intimnom osje-
eaju odgovornosti, koji pojedinac ili ima ili nema.
Ugodnije bi bilo, dini se, moci nekome stisnuti
ruku i takvim povjerenjem se dogovoriti, no to je
davno izostalo. Prijedlog je pojadati posljedice u
slucaju nepo5tivanja potpisanih ugovora, dovesti
ih do krajnosti, zaprijetiti porencijalnom krSitelju
obecanja, povjerenja i dogovora te5kom kaznom,
jer cini se kako radikalnost i apsurdnost vremena
zahtljev a radikalna ugovaranj a.
Najbolje da potpi5emo i ugovor svaki od nas sa
samim sobom, jedan koji ce obuhvatiti sve ono Sto
smo si obeiali i Sto bismo mogli prekrSiti.
 Vera e udina
Osigurati se od sebe samog, da se ne prevarimo'
Jer odgovor na pitanj e zaato tako lako krSimo
dogovore i sve Sto ide uz njih vrlo je jednostavan -
zato jer moZemo.
Ali samo dok moZemo.
I onda opet sve ispodetka. Stoga, bolje da mi lije-
po ugovorimo ugovor sami sa sobom, zlu ne trebalo.
I dvaput potpisati, bez iznimke za liednog od nas.
PREPORUKA
Slovo po slovo - rijed. Rijed po rijed - mi-
SIjenje.
Ako samo jedno slovo mo7,e promijeniti
zna(enje rijedi, tada miSljenje izredeno kri-
vim rijedima rno2e ili obogatiti ili uniStiti
dovjeka i njegove meduljudske odnose.
oD KoNTR.oLe Do p61v1VSe/-sA
Imati kontrolu nad svojim Zivotoml - to je moto,
cilj, teZnja. To krajnje dostignuie omogueilo bi
nam da Zivimo u potpunosti kako Zelimo, u sva-
kom trenutku na5ih Zivota. No ta 1e te1r4a jedna
opasna zabluda, zbog toga Sto se radi o nedemu Sto
je potpuno neostvariv().
Knrrre Ne roCra
Takva kontrola ne postoji, svi drugi ljudi koji
lrostoje i sva dogadanja koja grade naS Zivot utjedu
lra nas, sve je to dio jednadZbe Zivljenja. Te5ko je u
Zivotu imati uopce kontrolu nad samim sobom, u
srnislu djelovanja i ponaSanja u odredenim situa-
cijama, a kamoli nad drugim ljudima ili stvarnosti
u kojoj bivamo.
No ipak, zabluda ostaje, neostvariva teZrrja se
nastavlja poku5avati ostvariti, barem u Sto ve6oj
rnjeri - pokuSavamo kontrolirati sve i svakoga koji
inta veze s nama. Bilo bi u redu kada bi ta teZnja
ostala u granicama, kada bismo se koncentriraii
na kontroliranje vlastitih pona5anja, no granice se
prelaze, iako smo negdje svjesni kako nije mogu6e
kontrolirati baS svaki aspekt na5ega postojanja.
Igramo li se Boga na taj nadin ili patimo od
kompleksa istoga?
Ili radi tek o teznji proizaSloj tz straha od ne-
se
sigurnosti 2ivota, pa silno Zelimo preuzeti kontro-
lu, iako nikad u omjerima o kakvima sanjamo.
Tada se javljaju problemi, jer onaj koji silno
traZi kontrolu, kada ne uspijeva u svojem naumu,
biva izgubljen.
Podinje negdje u sebi shvaeati kako je to izvan
njegovih moguenosti, kako je pretjerao u planira-
rrjima o kontroli budu6ih dogadaja. Budenje iz te
zablude prouzrodene strahom, desto i ambicijom
 Vera e udina KBrrraNA ToaKA

da se vlada sudbinom, dovodi toga dovjeka u sta- PREPORUKA

nje nemoei. eovjek nije u stanju kontrolirati ni samog

Sto je prirodna posljedica konstantnih neuspje- sebe, pa je licemjerno i uvrnuto govoriti o
ha u poku5ajima ostvarivanja kontrole, neuspjeha bilo kakvoj mogucnosti kontrole nad bilo
koji su se nagomilali? Pojadana nemoe koja uvodi kim ili dim.
u negativna razmtiljanja. Odvodi u nesigurnost,
:moldajo5 i ve6u od one koja nas je nagnala da
pokuSavamo sve kontrolirati.
MRTVA p6r,'aaS11r</4Cl)A
Postoje ambicije koje ne moZemo ispuniti. razo-
Caranjakoja ne moZemo podnijeti, Sto stvara dovje-
I{4ec je podetak na5ega suZivota, podetak svakog od-
ka koji onda pretjeruje u pokuSajima kontrolira-
nosa. Za5utjeti, okrenuti joj leda, zna1iudaljiti se od
nja svega drugog, kao svojevrsne nadoknade svega
sebe kao dovjeka koji Zivi s drugim ljudima i djeluje
onoga u demu nije uspio. No budenja znaju biti
gadna i neugodna. Zato treba poku5ati nadvladati
zajedno s njima. Za jedno, za jedan cilj - kvalitetniji
2ivot u razrmljevanju. Uzev5i to u obzir, kako to da
tu zvijer, rodenu rz straha, koja Zivi u nama, jer ona
se onda bojimo postavljati pitanja, a odgovore dode-
nas moZe pojesti, emotivno, udaljiti nas od pozitiv-
ili ih izbjegavamo duti?
l<ujemo sa strahom
nog mi5ljenja koje gradi naSu pozitivnu stvarnost.
Prednost nas kao ljudi upravo je sposobnost
Na kraju, kada nas neostvarenje kontrole kojoj
komunikacije.
smo krivo teZili dovede do stanja nemoei i uvede
Koja rastresenost, koji izvanjski utjecaj ili unu-
u negativnost vlastitih misli, tada ce i ono malo
tarnja nesigurnost nas tjeraju da se odridemo te
kontrole koju moZemo imati u Zivotu nestati i pre-
rra5e krucijalne sposobnosti? Jer razgovor rasvjet-
vladat ee jedino osjecaj izgubljenosti.
l.iava i poboljSava odnose u bilo kojoj zajednici.
Zato - ne planirajte previSe i znajte koje su gra-
No dak i kada se dini kako dvoje ljudi sudjelu-
nice do kojih vaSe kontroliranje sebe, drugih ljudi
1u u razgovoru, desto zaprayo govore samo o sebi,
i stvarnostr 2ivota rnoZe iii. Jer imati mjeru je jedi-
ne slu5aju onoga prekoputa stola, je li zapravo u
na mjera nuZno nam potrebne ravnoteZe koja nas
tome problem? Jer rijedi jo5 uvijek nisu prestale
odrlava na pozitivnoi strani.
 Vera Cudlna
odjekivati na5im Zivotnim prostorima, ti5ina nije
zavladala, daleko od toga - svijet bruji.
Dakle ipak se sluZimo rijedima, samo na koji
nadin? Na nadin da samo rzgovararno svoje, zarle-
maruju6i duti Sto nam naS sugovornik tma za teci.
A to je tek blijedi prikaz nedega Sto bi razgovor tre-
bao predstavljati. U tom sludaju ispada da nijedan
od govornika nije rekao niSta ikome nego samom
sebi, Sto je, ruku na srce, mogao udiniti zatvoren u
kupaonici, pred ogledalom.
Ne sluSamo jedni druge, tu je problem, nego tek
brbljamo sebi u bradu. I tko kome onda moZe, sav
tako zbrkan u vlastitoj optereeenosti jedino sobom
i svojim problemima, iSta objasniti?
Nerazumijevanja tada podinju mnoZiti nespora-
ztJme,ljudi se udaljuju, nakon svake 1o5e komuni-
kacije ostaje tek praznina u nama. Dolazi do osje-
6aja usamljenosti, nedostatka samopuzdanja, koji
vodi stradavanju naSih emocija.
Jer svrha razgoyora nije tek puko davanje infor-
macija drugoj osobi, vec rzazivanje reakcija, koje
onda spajaju naSa iskustva koja medusobno dije-
Iimo.
S pomoeu reakcije, covjek saznqe kakva je oso-
ba s kojom 2ivi, saznale njezina odekivanja, te time
lakse dolazi do odgovora koliko je spreman na pri-
lagodbu toj drugoj osobi.
206
KBrrreNA ToaKA
No mora posjedovati iskrenost i spremnost da
ycdnakim interesom i govori i sluSa - to je formula
l)ravog razgoyora koji vodi zdravim odnosima.
A iskreno govore samo oni koji znaju Sto Zele
od Zivota, time i od sebe. PogreSno je uvrijediti
se na idije rijeci, jer bez obzira koliko nam zlona-
rnjerno zazvt1ale, odraz su stanja osobe koja ih je
izgovorila, a koje cete moZda vi jednom takoder
Lrpotrijebiti.
Zato -nikad ne recimo nikad! Jedino tako ne-
Cemo postati strancima.Jedino tako moZemo zadr-
Zati prisnost, na kraju krajeva i samu ljubav, kako s
ilanovima vlastitih obitelji, tako i sa svim ljudima.
Jer u svakom podetku zaisLaje rijed, jedino mo-
ramo shvatiti da bi svadija rijed mogla biti jednako
vaZna.
PREPORUKA
Rijedi su poput roditelja.
A svaki roditelj kategoridki tvrdi kako svo-
jem djetetu Zeli dobro u Zivotu.
Pa zaito su onda rijedi ponekad tako zle
prema nama ljudima?
Pitanje je, kakvi ih ljudi izgovaraju.
Oni koji Zele stziti plemenitu ulogu rijedi
samo na ljude koje vole, suzili su i vlastiti
2ivot.
 Vera e udina
1-4N EL Be Z- .SYJ ETLo.S.l1
Pohlepa i poZuda danas su zavladali dovjekom i
sru5ile vrijednost emocija na najniZu todku. I ne
samo vrijednost, nego i samo postojanje, a lime i
iskazivanje emocija. Emocije, koje su dah Zivota i
ni5ta ih ne moZe zamijeniti osim praznine, slamaju
se u ljudima, potiskuje ih se, skriva i od najmilijih,
kao da su sramotne.
Zivieti samoiz koristi i strasti prolazno je i ne
jamdi emotivni opstanak u buduinosti, ve6 upravo
suprotno - emotivni krah. Jer svaka emocija oda-
Silje poruku i poSiljatelju i primatelju, u pitanju je
neodvojivost obostranog dij e1j enj a. Zanemariti u
sebi, a potom i skrivati od drugih svoje unutarnje
stanje osjecaja mo2ejedino dovjek koji je prestao
sebe voljeti.
Ili nikad nije naudio. Nestankom ili nedostat-
kom ijubavi prema sebi dovjeka obuzima osjeeaj
praztrtne, stanje koje ubija polako ali neumitno,
jer tjera u tamu nase umove.
>Tamom tumaraju izgubljeni<, rekao je jednom
netko i upravo je osje6aj izgubljenosti posljedica
praznine u koju ulazimo zanernarivanjem sebe i
svojih emocija.
Neobidno je, medutim, kako unatoa tim spo-
z:naJart:ra mi i dalje slijepo vjerujemo kako ce tama
KnrrraNA Toe KA
nestati kao Sto jutro svaki put zamijeni no6. No
ovdje se radi o drukeijoj vrsti tame, tame koja pod-
sie6a na beskrajni tunel na dijem se kraju ne nazire
svjetlost. A mi i dalje Sutimo o svemu tome, dami-
rrro u tami, gotovo viSe ne traZeci hoce li se tamo
negdje duboko u tunelu pojaviti svjetlost. Ljudi-
rna koji su emocije zatvorili u ladice svjetlost odito
viSe nije potrebna.
Ovdje u tunelu beznadnosti strah je vladar,
strah je onaj koji zaustavlla svaki pokuiaj izlaska
iz tmine u kojoj bdijemo, on ne dopuSta razmi5lja-
I i.
Strah od dega, trebalo bi se zapitatr?
I teSko bismo naSli pravi odgovor, jer ce da
se naSa >bolest< zove strah od straha.
Skrivati taj strah od drugih ljudi, poglavito bli-
skih, dodatna je nelakotna okolnost kojoj pribje-
gavamo u naSim trenucima srama. Jer upravo strah
blokira sve druge emocije.
I Sto dalje odgadamo podijeliti emocije koje
smo sakrili ili poku5ali ubiti u sebi, to ie strah biti
vedi.
Jedini nadin da ugledamo svjetlo u toj teskoj
nam tami je >besramni< povratak naSim emocija-
rna i dijeijenju istih s drugima. Pa ma koliko se
te5kim jedno takvo soudavanje sa sobom i svijc-
tom moglo udiniti. Drugog nema, ne u svijetu tr
 Vera e udina
kojem, tumaraju6i bezglavo liSeni emocija, poai-
njemo umirati prije smrti.
PREPORUKA
Dok je strah na vrhu naSe emotivne ljestvi-
ce, iz tunela beznadnosti necemo uspjeti
izad.
Ako se kojim sludajem poneki pojedinac i
izvu(e, bit 6e ni5ta drugo doli o5teiena roba.
KR-tzNo s]-/4ryJE UMA
Ne treba nam prorok da bismo vidjeli i znali. Smak
se vei odavno dogada, svijet je u krizi, mnogo toga
rapidno propada. Medutim, nije stvar u svim sil-
nim politidkim periperijama kojima se nikad ne
nazire kraja. Niti ekonomija koja grca u muci, niti
globalizacija, ratovi ili ubijanje nevinih civila, koje
sa zavidnom lakoiom prakticiraju svi ti, i dalje
imperijalistidki nastrojeni, >velikani< supermoi-
no naoru2anih sila. Nepravde i iskoriStavanja ne-
moenih se nastavljaju. Priroda je podivljala i svako
pravo je na njezinoj strani.
No niSta od svega roga neie donijeti smak prije
smaka koji vei proZivljavamo, istinskog smaka svi-
KrrrraNA-roaKA
koji se odvija u nama. I koji 6e na kraju , :mo?-
.jeta
da i prije svih oditih prijetnji, uistinu i pokopati
ovaj svijet. eovjek bez emocij a, bez razmi5ljanja,
lako ie )pogurnuti< koju od prijetnji prema sve-
kolikom slomu civilizacije. Ako uopie i to uspije,
sav tako prazan, mrtav u du5i, nemo6an da sagleda
samog sebe, a kamoli cjelinu svijeta u kojem Zivi.
Ljudi koje vi5e ni5ta ne veseli, koji samo bez-
glavo lete uokolo, koje ni5ta iskreno ne zani:ma
osim isprazne dobiti. Ljudi koji viSe ne mogu
(azgoyarati, koje ni5ta previSe ne uzbuduje, koji
blebeiu u prazno, nepovezani i umalo nesvjesni
stvarnosti. Ljudi koji su pojeli sami sebe. Pojeli se
svojim egoizmom, sebidnoSeu, svojom neusmjere-
noSiu u svemu.
Svijet u kojemu Zive oni koji sve imaju i sve im
je dostupno u toj mjeri da viSe ne moraju nitiizla-
ziti rz svojih kuderina. I oni koji nemaju niSta. I
jedni i drugi izgubijeni u opadini zvanoj - sar za
popeti se do neba jo5 dok Zive. Taj san je u svima
isti i tu se radi o stvarnom >globalnom prostoru(
jeftinosti Zivota koji Zeli nadZivjeti sam Zivot.
Selekcija je na djelu - tko si ne moZe priu5titi
raj tu i sada, taj neka lijepo istrune pred zidina-
ma svemoenih, neka slabi oslabe do kraja, neka
prestane njihov zov u pomoi, beskrajno dosadan
finim ljudima u dvorima i nebeskim neboderinrir.
 Vera e udina
No padat ce i neboderi i kule, uvijek su padali, u
svakom vremenu.
Past ce zbog emotivne praznine, zbog praznr-
ne duha i uma. To je na5 smak svijeta, polomit ee
nas i prije nego grune koja nuklearna bomba, prije
nego nas voda potopi ili meteor raznese nas ka-
mendiC na nebu u komade.
Mi smo taj smak, prepuni tikova i psihosomat-
skih simptoma, neurotiano izgovaramo molitve
tek kad nam ba5 gadno pozli, zahvaljujemo nakon
dobivanja i volimo tek kad izgubimo.
Zar 2ivimo s predumi5ljajem? Mo2da nam je
predumi5lj aj pomaknuo granice izvan razuma?
Mi, koji joS uvijek postimo, zavjetujemo se, za-
klinjemo na Zivot u dobru i zlu, zaito smo pali?
Potpisali smo vlastito smaknuie negiranjem i
napustenjem svetoga. Emocija.
Dopustili smo postati oni koji, dini se, doslovno
vi5e ne znaju Sto dine.
Ne, nece se svijet morati raspasti pred naSim
odima. Jer mi smo ve6 raspadnuti, svatko u svojem
smaku uma.
PREPORUKA
Krizno stanje uma postaje evidentno kada
vi5e nismo u stanju duti vlastiti izriiaj.
Kada dijalog prijede u monolog, k tome joS
Knrrre NA ToaKA
i nepovezan, tada se trebamo zabrinuto za-
pitati: >Je li takav put, put bez povratka?<
KR.o N dN A B o LF.sr doul
r e d*N.srv^
Vei se dugo vremena pitam jesmo ii mi ljudi zarsta
samo u krizi ili je takriza tek posljedica kronidne
bolesti. Bolesti koju je tesko svesti pod jedan na-
zivnik, ali simptomi su i vi5e nego vidljivi: povrS-
nost, sebidnost, pohlepa, neutaZiva Zed za gomrla-
njem bilo dega, konformizam. No umjesto ostva-
renih 2elja, s pomoeu navedenih simptoma stvorili
smo svijet iluzija. Sve pride podinju novcem, tako i
ova. Novac, taj eliksir Zivota, koji je gotovo svima
pomutio znanje vlastita identiteta. Jesmo Ii uistinu
zaboravTli tko smo, Sto Zelimo i kolike su nam re-
alne potrebe i moguinosti?
Ako nismo, kome glumimo da jesmo? Odito
sebi samima.
Postoji i vaZnije pitanje: Hoie Ii nas takvo pona-
Sanje stajati glave? Po kuloarima se 5u5ka da nam
prijeti plimni val nestaSice svega, svega na Sto smcr
navikli imati, dok vizionari naSega druStva, oni koji
se s vrha brinu o nama, sada usrdno mole tek cla
malo stegnemo remenje, da malaice smrsavimo. Ili
2t3
 Vera e udina
Stovi5e, ako je ikako moguee. Stezanje remenja ne
treba, dakle, doZivljavati traumatidno, ve6 kao po-
ticaj da se jednim prakticnim putem rijeSimo viSka
kiiograma koje smo nakupili ugodnu bol bolujuci.
Zato, slavimol Dobili smo na dar besplatnu li-
posukciju. Ionako nas je sve viSe debelih, mr5a-
vi odlaze u manjinu. Jedino me brine ponovno
pretjerivanje, ovaj put pri stezanju remena, koje
bi kod nekih moglo dovesti i do anoreksije. Da si
ipak ne laZercro,jer mi si rado la2emo, priznajmo
si koliko smo povodljivi za trendovima koji puSu
sa Zapada, pa i Istoka. Slijepo smo slijedili upute
kako Zivjeti, zaboravljajuei pritom na mogucnost
nuspojava, a kasnije i kronidnih posljedica.
Uzmimo mobitele u ruke. Lijepo ga je drZati,
prisloniti na uho, oko ili nos, dobar osle1aj, zar
ne? I korisna je to sprava, daleko od toga, no tre-
baju li nam tri odjednom? Svatko imalo razutn":ran
zakljucit ce kako je nemogu6e simultano koristiti
sva tri, no sve zbog rejtinga, a I od viSka glava ne
boli, kaZe narod.
Do jednog dana - onda nas uhvati migrena ili,
ne dao Bog, prsne nam u glavama kakva vaZnlja
211a. I vi5e nam niSta nije potrebno. Jer sre6om, do-
vjek se na sve brzo navikne.
Ja se ne bojim gladi, jer graha i kisele repe uvi-
jek 6e biti, samo treba biti spreman kopati i saditi,
KntrtaNA roaKA
te ako bude plodno - vaditi. Moje vizije pokazuju
kako ie sve veii broj ljudi poci upravo tim putem.
llit 6e to istinski povratak prirodi.
No pitanje je hoce li nas priroda primiti natrag u
svoj zagrljaj. Nadajmo se najboljem, joS jedanput!
Priroda nas jedina ir.rroZe prizemljiti , zarazllku od
rijetkih pametnih ljudskih opomena i upozorenja.
Ona je sudac, a ne dovjek, svakog pa i ovog vreme-
na. Nje se treba bojati.
Zato danainju situaciju treba prozvati kriznim
stanjem svijesti svakog pojedinca, koji predugo
vremena odbija prihvatiti dinjenicu da vodi bole-
stan Zivot, teje sam autor svoje bolesti.
UgroZavati samog sebe moZe jedino ,bolesna
glava<.
No dok dovjek moZe, a posebice ako Zeli mi-
sliti, shvatit ce kako je svaki materijalni gubitak
nadoknadiv, te kako su materijalni gubici zapravo
i potrebni radi odrZavania r avnoteZe.
To znadi da ciklus Zivota diktira konstantne
promjene, a svaka promjena tzr.ova upoznaje do-
vjeka s vlastitim sposobnostima i mogucnostima.
Zato nas ovdje i sada niSta ne bi trebalo previSe
duditi, osim ako smo spavali cijelo ovo vrijeme.
Knza, dakle, moZe biti lijedenje naSe bolesti, jer
nas upozoraya rta pocinjene pogre5ke. Nemojmo
ih ponavljati. JoS uvijek oko nas svega ima dovoli-
 Vera Cudina
no, j05 uvijek kupujemo, joS uvijek vecina nas nije
na ulicama,bez obzira koliko nas izgubilo poslove
- snalazimo se. To je potvrda kako i u najkritid-
nijim trenucima egzistencij e zrtarrra itekako sebi
pomoii.
Gubiti vrijeme tra2eci krivce, samo je isprika
onih koji sebi ne Zele pomoii. Dok je ruku, nogu
i uma, svi mogu pridonijeti obitelji, i pridonijet 6e
ako obitelj smatraju zajednicom ljubavi.
Ovo je vrijeme testiranja naie uzajamne ljuba-
vi. Metodom >svi za jednog,jedan za s-ve.<, postat
cemo mu5ketiri, spasit cemo se.
Ako odbijamo takav postupak, ako odbijamo
stvarati kroz ljubav, dajemo sami sebi na znanje
kako jo5 uvijek moZemo podnositi takozvanu bo-
Iest koja nas pogada.
Dok krize dolaze i odlaze, kronidna bolest se
treba drZati pod kontrolom, kako bi se smanjila
udestalost pojavljivanj akriza. To je, dini mi se, naS
jedini pravi lijek koji nam je preostao.
PREPORUKA
Kada dovjek od iste izljedive boleti boluje
dugo vremen, takvu bolest moZemo prozva-
ti kronidnom.
A kronidna je postala, jer akutnu bolest ni-
smo na vrijeme sanirali.
Knrrre NA roCKA
svtPr/tTEvt voDg KqOt
Uzeti nekoliko nuZnih sitnica, naoruZati se entu-
zljazmom i krenuti u nepoznato. U doba raznih
>zlatnih groznica< mnogi su dinili upravo tako,
pokuSavajufi pronaci sreiu i napuniti prazneyre-
de kamendieima koji vrijede i lagodni Zivot dono-
se. Kamendi1i zbog kojih su mnogi ginuli.
Tudnjave, podvaie, laZna obeeanja, krade, pre-
vare, ubojstva obiljeZavaju takva vremena i zaista
se niSta nije promijenilo do danas, samo je sve za-
maskirano humanoScu koja se propagira, ali teSko
da smo postali imalo ljudskiji. Te5ko da nas zani-
rna iSta doli materijalne koristi, kao glavnog nam
cllja za koji vrijedi udiniti sve, za koji iemo otici
bilo kamo.
Ne shvaiamo da ako nam je primarni cilj upra-
vo napuniti vreie zlatom, popraviti vlastite uvjete
Zivota, podiei osobni standard egzistencij e, odlaze-
Ci na strana mjesta, u nepoznato, to postaje samo
te2e za udiniti.
Jer i tamo ljudi imaju slidne ideje i nece se lako
odreci svojega materijalnog dobra u korist prido5-
lice.
TraZiti dobitak i napredak izvan svoje domovi-
ne zapravo jepokazatelj kako nismo svjesni bogat-
stva svoje zernlje, pa makar i ta zemlja bila u loScnr
 ,/era Cudina
stanju, jer unatod stanju u kojem se nalazi, nijedno
mjesto nikada ne gubi svoje potencijale.
Lo5a situacija, koja ne obecava puno mladim,
perspektivnim ljudima, Zel.jnima uspjeha, ovisi o
Ijudima i samo o ljudima koji Zive na tom mjestu.
Napustiti ga, isuviSe lako pristajuci na primamlji-
ve ponude koje dolaze izvatta, znaei odabrati lakSi
put. No je li taj put uistinu lakSi?
Ma koliko lijepo primljeni i prihvafeni bili u
nekoj sredini, bivate i iskoriSteni na ovaj ili onaj
nadin, ma koliko originalni u svojim idejama i dje-
lovanju, jer va5a ideja u veeini sludajeva na kraju
ispada tek njihov produkt.
I ne govorimo sada ovdje viSe o stranim drZava-
ma i druStvima u koja moZda odlazimo - govorimo
o velikim kompanijama, koje danas vi5e posluju
svugdje. I uspjeh moZe doii, no kolika je njego-
va cijena, koliko ie vas crpsti za njihove ciljeve i
koliko dugo fete vi naivno vjerovati kako je i vaS
cilj jednak njihovom. Pristajemo li doista svjesno
biti robovi multinacionalnih kompanija s uvjere-
njem da se dive vaSem znanju. A ne. Oni se dive
zaradi koje in-L versc znanjc ornogueuje. Ako vam je
primarno odrZirti schc nrr trZiStu, napokon imate
Sansu bcz prclasl<e granicc. Dakle, moZete ostati
mirne ch-rSc i u vlastitoj zcnrlji. Oni su ovdje, [o
je jasno. Osinr alio vicru.jcte etiketi, laZnom sjaju,
Knrrra.NA roaK..\
uspjehu koji ce se puno br2e zalljepiti za vas ako
ste bliZe samim izvorima moei, a ne tek u >provin-
tijskoj< podru2nici.
lskreno, zaostajati za >njima< u danaSnjim vre-
rnenima dini se kao milost. Radije otputujem do
clrugih zemalja upoznati ljude i njihove kulture. A
u karijeru uloZim na svojem doma6em terenu.
Dakako, Sto dalje od velebnih kompanija koje
Ce vas jedan dan uzvisiti do neba, a vei sljedeii
odbaciti kao da niste ni postojali. Na kraju, izbor
je na svakom od nas.
No sigurna sam kako prije ili kasnije svi putevi
vode kuci, u stvarnom i prenesenom smislu.
Jer kod }<uie je ipak najljepSel
PREPORUKA
Oni kojima kod *kuce< nije najljepSe, nisu
u potrazi za napretkom radi boljeg Zivota,
bez obzira Sto tako tvrdili.
Oni su u potrazi za sarnirr. sobom.
 eplLog

Cim je gospodin M. u5ao u sobu upitala sam ga:

Zaitoje na kraju vaSih zabilje5ki prazan list bi-
.jelog papira?
M.: Kako se osjeea5 gledajuii u prazan list bije-
log papira?
Ella: Proci56eno.
M.: Od dega?
Ella: Od vanjskih utjecaja.
M.: Kada bi slu5ala osjeiaj, sto bi na njemu na-
pisala?
Ella: Ni5ta.

22t
 (&
NAR

ZA NAKLADNIKA
Petra Lievak
jdrLtLdwa
UREDNICA
Nives Toma5evi6
todkza
vERA euotxn

(,D
NAR
Zagreb, studeni 2011