Professional Documents
Culture Documents
Tipovi Koncertnih Dvorana
Tipovi Koncertnih Dvorana
Merrell.
Zakoni zvuka
Postoji direktna veza između arhitekture i akustike koja utiče na fizičke osobine zvuka. Brzina zvuka
kroz vazduh je konstantna - oko 340m/s. Ljudsko uho čuje zvuk u okvirima od 20Hz do 20.000 Hz,
što odgovara talasnim dužinama od 17 do 0,017m. Na osobine zvuka koji u dvorani dopire do uha
slušaoca utiču i odjeci, materijali, raspored elemenata enterijera, itd. U najjednostavnijem slučaju,
prilikom slušanja koncerta do nas dopiru bar tri oblika zvuka:
direktan zvuk – onaj zvuk koji dolazi u pravoj liniji od instrumenta/orkestra/vokala do nas
odjeci – sva odbijanja zvuka koji pre nego što dođe do našeg uha dopre do druge površine
reverberacija – eho.
Dimenzije dvorane, odblik i primenjeni materijali, odrediće kvalitet odnosa između tri komponente
zvuka, koji će zatim ipak svako doživljavati na svoj način.
Istraživanja akustičara pokazuju da poseban značaj za bolji doživljaj zvuka imaju tzv. rani odjeci
(early reflections). Oni se pojavljuju otprilike 80 milisekundi nakon prvobitnog zvuka. Kada je
vremenski interval između prvog zvuka i prvog njemu ekvivalentnog odjeka kratko, tada će slušalac
imati utisak blizine izvoru zvuka (izvođaču, instrumentu, itd). Upravo ova osobina smatra se
ključnom za visoki kvalitet akustike jedne dvorane.
"Vinograd" dvorane
Ove dvorane proslavio je nemački arhitekta Hans Scharoun svojim čuvenim projektom Berlinske
filharmonije (1963, 2.440 mesta). Osnovna odlika ovih dvorana je razbijenost sedećih mesta u veći broj
grozdova koji okružuju podijum za izvođače.
Berlinska filharmonija, osnova Berlinska filharmonija, enterijer
U takvom konceptu zidovi oko svakog od blokova preuzimaju na sebe ulogu prvih odjeka, mada je
vremenski interval od originalnog direktnog ekvivalentnog zvuka ipak nešto duži nego kod kutijastih sala.
Pareter na prednjoj strani bine ima odličan direktan zvuk i reverberaciju iz gornjih zona (balkonskih
ograda iza bine i sl).
Ovaj koncept najviše kritika trpi zbog nepostojanja pozadinskog odjeka. Instrumenti po svojoj
konstrukciji šalju zvuk radijalno pravo ispred izvođača, pa su plafonska odbijanja manja a punoća
zvuka i dalje nije kao kod onog u kutijastim salama zbog nepostojanja jake geometrije prostora koja
bi rezonovala zvuk i stvarala puniju i oštriju reverberaciju.
U 20 najbolji dvorana kod Baraneka je, pored dve navedene dvorane ovog tipa, izdvojena i dvorana
Suntory u Tokiju (foto ispod, 1986, 2.006 mesta).
Hibridne dvorane
Kod hibridnih dvorana kombinovani su navedeni koncepti kako bi se dobio što bolji kvalitet zvuka ali za
veći broj gledala. neki od primera su predstavljeni na fotografijama ispod.
Boettcher Hall, Denver, 1978, 2.634 mesta dvorana Christchurch, Novi Zeland
(osnova na prvoj fotografiji sasvim gore) 1972, 2.500 mesta
dvorana Danskog radija, 20..? nova koncertna dvorana, Pariz, 20..? 2.400 mesta
Titula najakustičnije dvorane na svetu tako će zavisiti i od vrste izvedbi koje budućnost muzike nosi
sa sobom, i sposobnosti dvorane da se prilagodi novim priredbama. U ovome može pomoći primena
moderne tehnologije u razvojnoj fazi projekta.
Autor teksta, Michael Hammond, autor knjige Performing Architecture, izdavača Merrell.