Moral je skup nepisanih pravila i društvenih normi, na osnovu kojih se očekuje da se
život unutar određene društvene zajednice organizuje. Ti društveni postulati lijepog ponašanja uče nas da formiramo jasno izdiferenciran sistem vrijednosti u kojem ćemo nedvojbeno ljudske osobine i postupke razvrstavati na principu dobro-loše ili čovječno-nečovječno. Moral podrazumijeva sposobnost kritičkog razlučivanja, vrijednosno procjenjivanje ljudskih postupaka i namjera kao pozitivno ili negativno vrijednih. Moral će osuditi, kritikovati i odbacivati sve što je prethodno vrijednovano kao negativno.
2. U čemu se ogleda razlika između altruističkog i utilitarističkog pristupa
moralnim načelima/vrijednostima?
Glavna razlika u shvatanju moralnih načela/vrijednosti između altruističkog i
utilitarističkog pristupa je u tome što zagovornici altruističkog pristupa ističu dobrobit drugog ili djelovanje u namjeri postizanja višeg cilja, općeg dobra, dok drugi za kriterij moralnosti uzimaju utilitarizam pa kao najviše dobro uzimaju sopstvenu korist tj. korist i dobrobit pojedinca. Altruizam je naklonost i ponašanje koje ima za cilj pomaganje drugom i pri tome ne očekuje nikakvu proturadnju kao vrstu nagrade za učinjeno. On čak smatra da je vlastita žrtva i odricanje vrijedno poštivanja drugog i naklonosti prema drugome. Za razliku od ovog shvatanja, utilitaristički pristup postavlja individualno ispred zajedničkog.
3. Gdje nalazimo izvore morala?
Kada je u pitanju definiranje izvora morala mišljenja su podijeljena. Neki
njegovo utočište nalaze u Bogu, drugi u samom čovjeku, dok će treći reći da je za njegovo formiranje neophodna društvena zajednica. Jedno je sigurno. Nijedan uticaj nije apsolutan. Međutim, većina će se teoretičara, posebice sociologa i filozofa, složiti da je moral društvena kategorija formirana usljed društvenih previranja i uslovljena odnosima i količinom svijesti unutar društvene zajednice. Tako su moralna načela u direktnoj vezi i ovise o prostoru u kojem su nastala, vremenu u kojem su nastala, tradicionalnim vrijednostima i onoga što propagira religija većine.
4. Šta je moralna norma i koje su njene osobine?
Moralna norma označava zahtjev ili pak naredbu, upućenu pojedincu da
djeluje isključivo u okvirima čovječnosti, ali mu istovremeno zabranjuje da čini ono suprotno. Moralna norma tjera čovjeka da ispunjava moralna načela i može se smatrati glasom razuma, čovjekove savjesti i obaveze da djeluje u skladu sa svojom osnovnom funkcijom, a to je napredak (u svakom smislu). Glavna osobina moralne norme je evolutivnost, podložnost promjenama. Društvena previranja uveliko utiču na mijenjanje društvenih normi, njihove reforme ili pak samo modernizaciju istih. S obzirom da je moralna norma uslovljena prostorom, vremenom i društvenom zajednicom u cjelini, promjene u svakom polju od navedenih može rezultirati promjenama i u samim normama. Međutim, neki moralni principi i vrijednosti poput slobode, pravednosti, čestitosti nisu podložne promjenama jer nadživljavaju sve navedeno. One su općeprihvaćene i vrijede za sva vremena i prostore.