Poglrdati;

https://www.youtube.com/watch?v=dE0hm3yvcLA

https://www.youtube.com/watch?v=qzhkd7YMveQ

https://www.youtube.com/watch?v=FTP_oU266as

https://www.youtube.com/watch?v=00E2_LHTMHw

NEPAL I INDIJA

Konačno dolazi i dugo očekivani 18. studeni, kada u ranijim prijepodnevnim satima krećem put
aerodroma Pleso ispraćena neuobičajeno toplim i lijepim vremenom za studeni u ovim krajevima.
Krećemo u 12, 10 put Istambula, podvrgnuti neuobičajeno rigoroznoj kontroli na zagrebačkom
aerodromu koja se očitovala, između ostalog, i u skidanju cipela i sata, kao i u posebno pokazivanju
malog fotro aparata, te mobitela koje uobičajeno nosim u ručnoj prtljazi. Kada smo već kod prtljage
napominjem, da sam ponijela dva manja kofera, koje izravno iz Zagreba čekiramo za Katmandu. Ovo
posebno napomjnjem zbog oznake prtljage na kartama, koja će se kasnije pokazati izuzetno bitnom.
Dakle, oko 2 sata letimo do Istambula u koji stižemo u 15,30 po lokalnom vremenu koje je sat
vremena više nego u Hrvatskoj. Naš let prema glavnom gradu Nepala – Katmanduu predviđen je
također sa zrakoplovom kompanije Turkish airways oko 21,00 sat. Međutim, kako se približavalo
vrijeme polaska, tako nas obavijestiše da avion prema Katmaduu ne leti u 20,50 već u 00,15, dakle da
kasni više od tri sata. U to vrijeme zrakoplovna nas kompanija časti sa komadom pizze i sokom.

Konačno, u 00,20 krećemo na cca 4700 km dugo putovanje Istambula prema Katmanduu – glavnom
gradu Nepala u koji stižemo oko 7,30 sati po lokalnom vremnu koje je za 3,45 min. više od vremena u
Istambulu. Dakle, vremenska razlika Zagreb- Katmadu je + 4,45 sati.

Po dolasku slijede dugotrajne carinske formalnosti, između kojih smo suočeni i sa separacijom, tj.
odjeljivanjem u zasebnim redovima muško-ženskih članova naše male grupe, koja broji 11 putnika +
već znani pratitelj grupe, gosp. Nikola Cvjetičanin, prof. zemljopisa, koji mi je bio vodič i na putu po
Uzbekistanu, zemlji koju sam u organizaciji „ITC travel“ agencije posjetila 2009. godine.

Nakon kontrole ručne prtljage, slijedi dobivanje nepalske vize, za koju smo već tijekom leta popunili
po dva različita obrasca, pripremili sliku naše malenkosti, te ono što je najvažnije 25 $. Ipak manje,
jer nam je bilo rečeno da viza stoji 40 $. Normalo da nas nekolicina staje u manji red gdje se izdaju
vize na 30 dana, da bi bili preusmjreni u puno veći red, na kojem piše da se viza za ulazak u Nepal
izdaje na 15 dana.

No, da sve ne bi proteklo u glatkom i bezbrižnom tonu, pobrinula se nepalska vlada, dajući posao još
jednom nadobudnom službeniku, koji vas traži odrezak vaše bording karte radi provjere da ste
uistinu uzeli vašu prtljagu. Pružam mu odrezak bording karte koju sam koristila za let od Istambula
do Katmandua. Međutim, na istoj je priljepljena potvrda samo za jedan kofer, dok je drugu potvrdu
službenica na zagrebačkom aerodromu prilijepila na avionsku kartu za let od Zagreba do Istambula. I
taj odrezak vjerojatno je bio na nekom od najdonjih pretinaca moje velike ručne torbe. Nadajući se
da imam posla s razumnim djelatnikom nepalske carinske službe, tumačim mu da je to uistinu moja
prtljaga, jer je na istoj oznaka agencije, kao i posebno oznaka mojeg imena, prezimena i adrese na
drugoj naljepnici na koferu.. Kada se nakon nekoliko minuta revnosni službenik ipak smilovao da me
propusti s moja dva kofera, još jednom mi napomenuvši da imam samo za jedan potvrdu, krećem
prema 100-ak metara dugom.

Ono što moram napomenuti prije samog početka konkretnog pisanja putopisa, a što vrijedi za obje
zemlje koje sam posjetila, je da putnik namjernik ne smije obraćati pažnju na čistoću, jer je tada cijeli
put jedna velika katastrofa. Ja kažem da bez obzira što su siromašni – metli i šibica imaju u
neograničenim količinama. No, ukoliko bi se to i dogodilo, trebalo bi da se ljudi potrude da u više
navrata svakodnevno ogromne količine smeća kojima obiluju ulice gradova, pometu na hrpu i zapale.
Ali, vjerojatno je i to dio tradicije indijskog i nepalskg naroda. Zato, ne gledajte na ulice kojima
prolazite, već gledajte i uživajte u predivnim građevinama, pronađite krasne cvjetne aranžmane uz ili
na putu do carskih dvoraca kao što sam ih i sama pronalazila.

Pored toga, uživajte u šarolikosti boja odjeće stanovnika Indije i Nepala. Zaboravite da u gradovima
postoje neki putokazi, semafori i sl. Prepustite se vrevi, trubama automobila, biciklističkih i tuc-tuc
rikši, zvukovima raznih životinja, a poglavito svetih krava koje slobodno šeću ulicama, ali koje su
sada uhranjene za razliku od onih koje su bile sama kost i koža od prije 33 godine, kada sam prvi puta
posjetila Indiju.

Jednostavno, glavu gore i krećemo na put, prvo prema Nepalu (6700 km. udaljenom od RH).

NEPAL

Nepal je država u južnoj Aziji koja na jugu graniči s Indijom, a na sjeveru sa Kinom. Nema izlaza na
more. Prema prirodnim obilježjima može se reći da se sastoji od tri regije koje se u duljini od 800 km
pružaju od zapada prema istoku. Na sjeveru je visoka Himalaja čiji je najviši vrh Mont Everest na
8850 m, koji je na granici s Kinom, a koji je ujedno i najviša točka na Zemlji. Središnja regija obuhvaća
nisku Himalaju s vrhuncima do 3000 m i dubokim riječnim dolinama, te južna regija koja se dijeli na
dolinu Katmandu u porječju rijeke Bagmati na istoku i Tarai na zapadu. Klima je tropsko-monsunska s
izrazitim visinskim zonama. Vegetacija je raspoređena po visinskim zonama-do 2000 m tropske i
suptropske vječno-zelene šume, od 2000-3000 m listopadne šume umjerenog pojasa, a iznad 3500 m
pašnjaci, grmlje i kržljave šume.

Naš vodič nam kaže da postoji više značenja riječi „Nepal“. Prema jednom „Ne“ je ime hinduskog
sveca, a „Pal“ je kuća, dakle „kuća od sveca“ koji je živio na ušću rijeke.
Prema drugoj priči „Ne“ je vuna, a „Pal“ kuća, dakle kuća gdje se obrađuje vuna.

U Nepalu živi oko 27 miliona stanovnika, od toga u glavnom gradu Katmanduu 4 miliona.
Stanovništvo je veoma mlado. Tako je 39% stanovnika u dobi do 14 godina, nešto preko 55% je u
dobi od 15-59 godina, te 5,7% u dobi od 60 i više godina.Prosječno muškarci žive oko 66 godina, a
žene nešto više od 68 godina. Stanovnici Nepala pripadaju brojnim etničkim zajednicama od kojih su
neke povezane s tradicionalnim kastinskim sustavom. Najbrojniji su Kšatrije oko 16%, Brahmani oko
13%, Magar 7% i Tharu nešto preko 6%. Etnički Sherpe su poznati kao vodiči alpinističkih ekspedicija
na Himalaje, koji čine 0,68% stanovništva.

Ovdje ću navesti neke podatke koje nam je dao naš vodič, a vezano uz planinarski treking na
Himalaje za koji je najpogodnije vrijeme u jesen, kasno proljeće i rano ljeto. Niži treking do 4000 m
košta dnevno 50 $, a ako se spava u šatorima i koristi pomoć nosača prtljage – šerpi tada košta 150
$. Treking na visinama od 4500-6000 m stoji 200-300 $ dnevno. Za najviše vrhove treba ishoditi i
posebne dozvole. Inače ekspedicije broje od 40-50 ljudi. Za osvajanje najvišeg vrha Himalaja treba
izdvojiti od 80.000 – 150.000 $. Stoga se traže sponzori za financiranje takvih ekspedicija. Nosači
prtljage za ekspediciju na Mont Everest mogu zaraditi 2000 $ mjesečno. Jedan sherpa može samo
dva puta godišnje ići na Mont Everest, jer je to veoma naporan i po život opasan posao zbog
vremenskih uvjeta i visina na Himalaji. Naknada za pogibiju sherpe je 50.000 $.

Školovanje je obavezno. U gradovima imaju jedno do dva djeteta, a na selu do sedmero djece. Sva
se djeca šalju u škole, a država im osigurava školsku odjeću. Pet godina traje osnovna škola, 3 godine
viša i 5 godina srednja škola. Nakon toga slijedi univerzitet.(Poznati su u Pokhari i Katmanduu).
Školarina je 500 $ godišnje. Studenti si sami moraju plaćati stan i hranu, a što iznosi 200-300 $
mjesečno. Dakle, problem nije samo školovanje, već je problem u dolasku i životu u gradu. U
poljoprivredi je zaposleno 73,9 % stanovništva, 9,9 % u industriji, rudarstvu i građevinarstvu, te 16,2
% u uslužnim djelatnostima.

Vezano uz plaće u Nepalu vodič nam kaže da je prosječna plaća 200-250 $. Konobar zarađuje 150 $
mjesečno, profesor u srednjoj školi 400 $, umirovljeni profesor 700 $, liječnik oko 1000 $.

Službeni jezik je nepalski, kojim govori 80% stanovništva, dok 20% stanovništva, poglavito prema
Tibetu govori tibetansko – burmanskom skupinom jezika. U službenoj uporabi je i engleski jezik.

Novčana jedinica je nepalska rupija koja se dijeli na 100 paisa. Vrijednost 1 kuna = 10 NPR. Bitno je
da prije odlaska u Indiju potrošite nepalske rupije, jer za iste u Indiji ne možete kupovati, no, za
razliku od toga, za indijske rupije u Nepalu možete kupovati.

Prema religiji 80,6 % stanovništva su hindusi, 10,7 % su budisti, 4,2 % su muslimani, te ostale religije.

Glavni grad je Katmandu sa oko 4 miliona stanovnika. Od ostalih većih gradova spominjem Pokharu
sa oko 180,000 stanovnika, Birganj sa 112.000 stanovnika i Bhaktapur sa 73.000 stanovnika.

Promet: Željeznička mreža je uskotračna, Ukupna dužina cestovne mreže je 20.093 km, od čega je
11.676 asfaltirano. Najvažnija cesta vodi preko Himalaje i povezuje Katmandu s Bhalagom u Indiji i
Shigatseom u Tibetu.
Zastava: Nepalska je zastava jedina na svijetu koja nema četverougaoni oblik, već oblik dva trokuta.
Zastava potiče iz dinastije Rama. Usvojena je 15. 12. 1962. Plavi okvir označava mir i harmoniju koji u
Nepalu prevladavaju od vremena Budhe koji je i rođen u ovoj zemlji. Grimizna je nacionalna boja
Nepala, a označava hrabar duh Nepalaca. Trokuti označavaju da se radi o hinduističkoj naciji.
Nebeska tijela na zastavi su prikaz nade da će Nepal trajati toliko dogo dok postoje sunce i mjesec.
Mjesec simbolizira i spokojne Nepalce, a sunce označava žestoku odlučnost. Osim toga, mjesec
simbolizira sjenu i hladno vrijeme oko Himalaje, a sunce vrućinu i visoke temperature u nižim
dijelovima Nepala.

Umjetnost Nepala: U umjetnosti su isprepleteni utjecaji Indije, Tibeta i Kine. Karakteristično je

graditeljstvo u kamenu, a pored kamena u arhitekturi prevladava opeka i drvo. Od tropskog drveta
„sal“ koje je paljeno i ukrašeno prekrasnim ornamentima napravljene su kraljevske palače, budistički
samostani, te hinduistički hramovi, kojih je najviše sačuvano u dolini Katmandu, a većina od istih pod
zaštitom je UNESCO.

U Nepalu posjećujemo glavni grad Katmandu koji, kako je već naprijed navedeno ima oko 4 miliona
stanovnika. Osim Katmadua, u dolinini Katmandu smještena su još dva grada koje posjećujemo. To
su Bhaktapur i Patan. Katmandu i Patan dijeli samo rijeka, a Bhaktapur je smješten u blizini istočnih
obronaka Himalaje.

Prema legendi dolina Katmandu je nekada bila jezero, ali je Budhin učenik Manjushri rastvorio
planinu prema jugu, te je voda otekla ostavljajući područje pogodno za nastanjivanje. Prema predaji,
grad Katmandu nastaje 723. god poslije Krista, a u početku je poznat pod nazivom Kantripur. Po
značaju je bio jednak gradovima Bhaktapuru i Patanu. Glavnim je gradom proglašen u 18. stoljeću.
Pred 40.-ak godina, grad se otvara prema inozemstvu što dovodi do razvoja turizma u dolini, pa grad
postaje Meka za trekere na Himalaju, te 60.-ih godina prošlog stoljeća i raj za hipije.

Stari je dio grada poznat po brojnim hinduističkim hramovima, od kojih smo prvi dan našeg boravka
u Nepalu posjetili Pashupatinath, na obali rijeke Bagmati. Ulaz u hram dozvoljen je samo hindusima,
no pripadnici drugih vjera mogu razgledati okolinu hrama sa gatovima na kojima spaljuju umrle,
upoznati se sa svetim ljudima obučenim u žuto smeđe haljine, dugačkih kosa, ponekad spletenih u
pletenice, te brada, kao i sa mnoštvom majmunčića koji se šeću po okolini kompleksa u kojem je
hram. Pri tome trebate budno paziti na svoje kamere, foto-aparate, manje torbice, novac i slično, a
koje vam mali četveronošci majmunskog porijeka mogu oduzeti, ostavljajući nepažljive turiste u
„nebranom grožđu“. Jer do Vaših relikvija više ne možete doći. Svom srećom da nas je na to upozorio
naš vodič, tako da se niti jedna nezgoda opisanog tipa nije dogodila našoj grupi.

Posjećujemo i Durbar Squar (durbar = mjesto gdje se nalazi carska palača) sa starom kraljevskom
palačom Hanuman Dhoka. Dolazimo i do stare kraljevske prijestolnice Patan sa brojnim
hinduističkim i budističkim hramovima.

U večernjim satima posjećujemo i mjesto na kojem se proizvode tzv: „pjevajuće zdjele“, jedan od
karakterističnih suvenira Nepala. Napravljene su od legure 7 metala, a prizvode vibracije, kada malim
batićem o iste udarite. Koriste se za razne vrste fizikalnih terapija pomažući boljoj cirkulaciji i micanju
boli. Pogađate već, da je svako od nas kupio po neku takvu zdjelu, nadajući se nekoj pomoći od iste,
bilo za vlastiti organizam ili primjenjujući djelovanje zvukova iste na nekom potrebitom članu vaše
obitelji (kao što ja činim za moju majku), odnosno neko drugi, za svoje prijatelje. Da li što pomaže, e
pa verujmo!!!, tada će u svakom slučaju i nešto pomoći.

U trgovini u Katmanduu gdje se izrađuju tzv. pjevajuće zdjele koje se koriste za fizikalnu terapiju

Posjećujemo i hram djevojčice Božice. Za ovaj je hram karakteristiočno da u njemu uistinu živi
djevojčica. Naime, djevojčice iz obitelji Saki izdvajaju se u dobi od 3-4 godine starosti i odlaze živjeti u
hram. U hramu ostaju do navršenih 12-13 godine, tj. do vremena kada dobiju prvu mjesečnicu, te se
do tog vremena smatraju božicom. Djevojčici u njenom razvoju pomažu roditelji. Ova je tradicija
stara 200-njak godina. Roditelji budno paze da se tijekom razvoja do 13 godine djevojčica ne
povrijedi, odnosno da se ne rani. Krvarenje se smatra nečistim. Karakteristično za te djevojčice je da
im je egzistencija osigurana, no život nakon 12, odnosno 13 godine im je uništen, jer se ne mogu
udati. Naime, djevojčica je bila božica, te se smatra da će, ukoliko se uda donijeti smrt. Najpoznatija
božica stara je 9 godina.

Sam hram je star 250 godina, a izgrađen je od tropskog drveta „sal“ koje se pali i u njemu se
izrezbare ornamenti. Način gradnje pruzet je od prastanovnika Nepala – Nevara koji su takav stil
poreuzeli iz Indije.

Pored navedenog, posjećujemo i hodočasničko mjesto Swayambunath u kojem, osim samog mjesta,
razgledavamo i stupu sa Budhinim likom sagrađenu pred više od 2500 godina. Mjesto je sveto kako
za budiste, tako i za hinduse. Stupa je puna, a vjeruje se da je u njoj energija svete vatre. Na vrhu
stupe je pozlaćeni toranj s 13 nivoa. Naime, Budha je morao proći 13 razina meditacije, da bi proživio
prosvjetljenje, pa je zato 13 sveti broj. Oko same stupe su molitvene zastavice raznih boja, a
posjetitelji se kreću u smjeru kazaljke na satu. Na ulazu je 13 ringova ( molitvena zvona) koja vjernici
okreću izgovarajući mantru: „O-MA-NI-PET-MEN-HUM“, a što u prijevodu znači: „Bože daj mi snage
za dobru zaslugu za sadašnji život, da se oslobodim i jednog dana pređem u stanje nirvane“. Vjernici
pale neparni broj mirisnih štapića ponavljajući mantru i okrećući se na sve četiri strane svijeta. Dim
od zapaljenih štapića diže se u nebo i odnosi želje vjernika prema nebu.

U večernjim satima, odlazimo u jedan restoran na tipičnu nepalsku večeru na kojoj smo ponuđeni
rakijom od riže, kokicama, „momo“ krumpirom rezanim na kockice te potom pečenim, posluženim sa
pikantnim umakom. Zatim slijedi juha u kojoj je mješavina graška, leće, slanutka i graha. Glavno jelo
se sastoji od riže sa umakom od leće, piletine na „saft“, komadića lignji uz prilog raštike i neke vrste
gljiva-slične našim bukovačama.Tradicionalna večera, popraćena nacionalnom muzikom i plesom,
završava jogo desertom-sličnom našem voćnom jogurtu sa komadićima riže.

Priprema tradicionalne nepalske večerePo završetku večere, voditelj plesno- pjevajuće grupe, koja
nas je zabavljala tijekom večere, nudi CD sa nacionalnim pjesmama i plesovima, te kako nitko od
grupe nije zainteresiran za isti, preostaje mu samo glasni komentar: “Za pivu imate, a za CD ne.“

Posljednji dan našeg boravka u Nepalu posjećujemo Bhaktapur, smješten na 1401 m/nm, poznat pod
imenom „grad pobožnih“ Grad je poznat po grnčarstvu, pletenju i obradi – rezbarenju drveta. Ovdje
posjećujemo bazar na kojem se prodaju proizvodi od keramike, a na kojem kupujem jednu
interesantnu pepeljaru i minijaturni kip Budhe, koji zauzima počasno mjesto u mojoj vitrini među
drugim zgodnim „relikvijama“ sa raznih putovanja.
Odlazimo i do jedne trgovine u kojoj se prodaju šalovi od pasmine (izrađeni od kozje dlake –to je
prava pasmina). Ne moram ni spominjati da spomenuti šalovi dužine 2 m, a širine 80 cm, koštaju
pravo malo bogatstvo (350 i više eura).

Posjećujemo trg Durbar na kojem su zlatna vrata koja vode do glavnog dvorišta „Palače 55 prozora“.
Palača je podignuta od strane kralja Ranjit Malla 1700-te godine, a vrata iste su jedna od najljepših
primjera impresivne rezbarije u drvetu. Ovdje je i kameni hram Batsala Devi, ukrašen drvenom
rezbarijom, a primjerak je Shikh arhitekture u Nepalu. Na terasi hrama postavljeno je brončano
zvono 1737. godine koje je služilo za oglašavanje redarstvenog sata u to doba. Trg obiluje i drugim
atrakcijama kao što su lavlja vrata, galerija slika i sl., kao i kraljevom palačom. Kraljeva statua
smještena na stupu ispred palače i uvrštena je na UNESCUO-vu svjetsku spomeničku baštinu.

Baktapur-najviši hram od 5 katova (Njatapura)

Na kraju našeg puta po Nepalu posjećujemo i mjesto na kojem je škola „TANKA“ slikarstva.
Slikarstvo „tanka“ usko je vezano za budizam. To je slikarstvo na pamuku. Postoje pravila po kojima
se crta. Tako, onaj koji crta, dok radi tanku, te dane mora živjeti kao redovnik (gledati prema istoku,
ne pušiti, ne piti alkohol, ne upražnjavati seksualne aktivnosti). Navedeno je slikarstvo priznato kao
nematerijalna baština Nepala i na listi je UNESCO-a. Slike se rade tako da se platno impregnira
bijelom glinom da se dobije kruta površina. Radi se skica. Nakon toga se boja, te se stavlja prema
potrebi zlato ili srebro. Vrijednost rada ovisi o veličini i preciznosti rada. Za izradu slike treba od
jednog tjedna do nekoliko godina. Tanke se dijele na skupine prema motivima slikarija (tanke o
Budhinom životu, osnove budističkog života, mandale, prikazi bogova, meditativni krugovi).
Velemajstorske slike su one kroz koje se vidi svjetlo, a cijena pojedine slike ovisi o veličini i radu koji
je uložen u iste. Kupila sam jednu sliku koja označava pomaganje (dobročinstvo) i smirenje. Nisam je
još uspjela dati uramiti, no kad to bude gotovo, te slika obješena na zid, vidjeti ćemo efekat od toga.
No, ako ništa drugo, a ono će biti još jedan interesantan podsjetnik na zemlju koju sam posjetila.

Posjećujemo i „Hram majmuna“. Već samo ime kaže da u navedenom hramu caruju, a tko drugi već
dlakavi i skakajući pripadnici ljudske vrste. Jedan se tako zgodno postavio na vrh drveta, tako da, ne
mogu odoliti, a da sliku istog sa panoramom Katmandua u pozadini, ne stavim u ovaj putopis.

U ranim popodnevnim satima odlazimo put aerodroma, na kojem smo, osim muško-ženskog
raslojavanja (što znači poseban red za pregled ženskih, a poseban muških članova grupe), nakon
tako 3-4 puta provedenih sigurnosnih mjera podvrgnuti još jednoj sigurnosnoj kontroli na pisti, a
prije samog ulaska u avion zrakoplovne kompanije „Air Indija“ koji nas nakon 40-ak minuta vožnje
dovozi do prvog indijskog grada koji posjećujemo, tj. Varanasija. O interesantnosti ove kontrole,
prve, koju nakon bezbrojnih putovanja svijetom doživjeh u ovoj zemlji, uvjerite se sami.

Prošlog oktobra sam krenula na avanturu u trajanju od 20 dana po Nepalu i Himalajima. Ovo
putovanje je za mene bilo posebno iz više razloga – prvi put sam se spakovala u ranac i kao bekpeker
putovala, prvi put sam krenula bez rezervisane ture i plana i prvi put sam uzela neplaćeno odsustvo
sa posla kako bih putovala ovoliko dugo.
O tome kako me je promenilo i šta je za mene značilo ispunjenje sna pogledaj OVDE.

Monkey Temple, Kathmandu

14 ZANIMLJIVOSTI O NEPALU

Nepal je zemlja u kojoj živi oko 26 miliona stanovnika, od čega milion ljudi živi u glavnom gradu
Katmanduu. Drugi najveći grad i centar turizma za bekpekere je Pokara sa 600.000 ljudi. Ostalo
stanovništvo je raštrkano po planinama.

Nepal spada u jednu od najsiromašnijih zemalja na svetu, gde je 25% stanovništa neuhranjeno.
Siromaštvo utiče na visoku stopu smrtnosti i u 2016. godini na 1,000 rođene dece – 35 bi umrlo pre
petog rođendana.

85% ljudi živi od poljoprivrede i savremene mehanizacije gotovo da nema. Zemlja se obrađuje uz
pomoć volova i slonova. Industrija nije razvijena već se skoro sve uvozi iz Indije.

9,1% GDP dolazi od Nepalaca koji žive i rade po svetu i šalju novac svojim porodicama.

Nepalski rupi (rps) je otprilike kao dinar u odnosu na evro, što olakšava matematiku. 1EUR = 125RPS.

Nepal su u 17. veku činila 220 kraljevstva.

Namaste se kaže Zdravo. Danjebat je Hvala.

Nepal je jedina zemlja čija zastava nije u obliku pravougaonika – već je čine dva trougla koji simbolišu
Himalaje i dve dominantne religije u Nepalu – hindu (81%) i budizam (9%). Crvena je boja hrabrosti i
nacionalnog cveta – rododendrona dok je plavi okvir simbol mira.

U Nepalu se nalazi 8 od 14 vrhova viših od 8.000 metara.

650 nosoroga žive u Nepalu, od čega je njih 600 u nacionalnom parku Chitwan.

Sherpasi su narod koji živi na teritoriji oko Everesta. Kako dobro poznaju planinu, počeli su da vode
ljude prema vrhovima i taj termin se zadržao kao sinonim za vodiče u Nepalu. Nisu svi vodiči
pripadnici Sherpa naroda tj. Sherpasi. Ostali narodi koji žive u Nepalu su Poon, Maggar, Gurung,
Tamman, Raj i Bramin.

Najveći broj ljudi pripada hindu religiji, iako je Lumbini – grad u kojem je rodjen Buda u Nepalu.

Hindu religija ima preko 33 miliona bogova.

U Nepalu postoji preko 100 jezika koji se govore, od kojih se 36 najčešće koriste.

AVIO KOMPANIJE KOJE LETE ZA NEPAL

U Nepal sam letela preko Turkish Airlines-a. Preko EST Adventure organizacije karta je koštala
560eur. Inače sam najpovoljnije karte našla preko FlyDubai-ja za nekih 450eur, međutim izabrala
sam ovog puta malo skuplju opciju – ali puno komfornije putovanje.

Kartu sam kupila mesec ipo dana pre puta. Let do Katmandua sa presedanjem u Istanbulu je trajao
oko 15h.

Po sletanju na aerodrom se podnosi zahtev za nepalsku vizu koja se izdaje odmah. Viza za Nepal se
izdaje na 15/30/90 dana i cena je 25/40/100$.

PROCES DOBIJANJA VIZE ZA NEPAL

Popunjava se Arrival card, nama su dali u avionu a ima ih i na stolovima čim se uđe na aerodrom

Popunjava seTourist visa formular na automatu ili možete online popuniti OVDE, odštampati i poneti

Poneti sliku 1.5” x 1.5”

Plaćate na šalteru željeni broj dana i dobijate račun

Idete na Immigration desk sa online formularom, potvrdom o uplati i pasošom gde vam se izdaje
viza.

KAKO ORGANIZOVATI BORAVAK U NEPALU?

Za turu od 20 dana, iz Beograda smo rezervisali samo prva dva noćenja. Sve ostalo smo u hodu
organizovali. Imali smo otprilike plan šta želimo da vidimo a oko redosleda smo se konsultovali sa
vodičem za kojeg sam dobila preporuku prijatelja.

Bio mi je to prvi put da ovako spontano putujem. S početka sam osećala nesigurnost, ali kroz vreme
na putu raslo mi je samopouzdanje kada sam videla da sve može da prođe OK i kada nemam sve do
detalja isplanirano.

Tura je na kraju ovako izgledala: 2 dana u Katmanduu, jedan u Pokari, 9 dana na Himalajima, 2 dana
u Pokari, 3 dana u Chitwan nacionalnom parku i 1 dan u Katmanduu pred polazak kući. Dan =
noćenje.

Ljudi u Nepalu
Kako smo organizovali vreme i obilaske mesta:

dan – dolazak u hostel, šetnja do Majmunskog hrama, viđanje sa vodičima za trek i pregovori oko
treka.

dan – Patan Durbar, Pashupatinath i Boudhanath stupa. Uveče šoping za trek.

dan – polazak ujutru za Pokaru, dolazak u poslepodnevnim časovima. Šetnja oko Phewa jezera, ručak
na jezeru, kupovina preostalih namirnica za trek.

dan – polazak na trek ujutru

dan – ABC trek

dan – ABC trek

dan – ABC trek

dan – ABC trek

dan – ABC trek

dan – ABC trek

dan – ABC trek

dan – ABC trek

dan – Pokara noćenje i odmor

dan – Pokara masaža, vožnja brodićem po jezeru, uživanje 🙂

dan – polazak za Chitwan nacionalni park, vožnja busem 6h, dolazak u popodnevnim časovima.

dan – Chitwan nacionalni park

dan – Chitwan nacionalni park

dan – odlazak u Katmandu. Večernji obilazak, kupovina suvenira i spavanjac.

dan – Povratak kući.

Sve o nacionalnom parku Chitwan, nosorozima, krokodilima, tigrovima i organizaciji džip safarija
pročitaj u: NACIONALNI PARK CHITWAN: AVANTURA KOJU NE TREBA PROPUSTITI

CENE U NEPALU

U Katmanduu sam kupila stvari za trek po cenama koje nikada nisam videla. Wind-jakna – 1.000rps,
debele pantalone za trek – 2.000rps, hiking pantalone – 300rps, perjana jakna – 5.000rps, 3 boce za
vodu – 1.000rps su pokazatelj ekonomije i niskog standarda. Dobra stvar je to što nas je naš vodič
odveo u neku zabačenu radnjicu gde smo bukvalno iskopavali stvari sa hrpe. Tu su cene bile
presmešne ali ovo nikada ne bismo našli sami.

Savet: Ako imate vodiča, neka se on cenjka za vas. Nama je tako bilo puno lakše da vidimo koja je
realna cena. Moje mišljenje je da od one koje inicijalno kažu može i treba da se spusti na pola (ipak
smo mi Balkanci – sa manje para od Britanaca i Amerikanaca). Na cene u restoranima se dodaje 13%
vladinog poreza i 10% porez na uslugu.

TROŠAK PUTA U NEPAL

Čitavo putovanje u Nepal me je koštalo oko 1.600EUR za 20 dana, od čega: 560eur za avio karte,
550eur za 13 dana sa vodičem, 100eur za garderobu, 150eur za Chitwan nacionalni park, 50eur vozač
do Lumbinija i 150eur za trošak tamo (hostel u Katmanduu 3 dana, hrana u Pokari i Katmanduu i
suveniri).

HRANA U NEPALU

Dal Bhat – tradicionalno nepalsko jelo

Tradicionalno nepalsko jelo je Dal Bhat. Dal je supica napravljena od mešavine začina (korijander,
kumin) uz dodatak crnog i belog luka, đumbira, paradajza. Bhat je kuvani pirinač. Pored pirinča i
supice, služi se sezonsko povrće i piletina. Dal Bhat ni na jednom mestu nije isti – razlikuje se ukus
supice i prilozi. Broj priloga može varirati od 2 do 5, zavisno od mesta. Dal Bhat je nešto što Nepalci
jedu svakog dana, kako je jeftino a hranljivo jelo koje im daje dovoljno snage za posao koji obavljaju.
Nepalci Dal Bhat jedu tako što supicu sipaju u pirinač, zamešaju rukama i jedu isto tako rukama.
Povrće koje ide uz Dal Bhat je uglavnom vrlo ljuto i ima specifične začine koji se meni nisu dopali.

Naš vodič je Dal Bhat jeo 9 dana svakog dana za ručak i večeru.

Lassi je mešavina jogurta, vode, začina i ponekad voća. Probali smo ga kao slatkiš i ukusa je kao voćni
jogurt. Postoji i Curd koji je poput kiselog mleka, slatkastog ukusa – ali drugačije teksture od jogurta.
Čak se i Nepalci zbunjuju sličnošću i različitošću ova dva mlečna proizvoda.
Voda u Nepalu se ne preporučuje turistima. Najčešće hoteli obezbeđuju besplatno flašice sa vodom
ili se mogu kupiti povoljno u svim prodavnicama. Ja sam koristila aparat za prečišćavanje vode na
bazi UV lampe koji sam pozajmila i nisam imala nikakvih stomačnih problema.

PREVOZ PO NEPALU

Da bi se obišle znamenitosti po Katmanduu, može se koristiti taksi ili ići pešaka. Za turiste je tu i
bicikl-tuk-tuk. Taksi košta od 200-400rps zavisno od daljine vožnje za bilo koju destinaciju.

Sve o prvom kulturološkom šoku i istraživanju Katmandua saznaj u: Katmandu i prvi kulturološki šok

Taxi u Katmanduu

Putevi po Nepalu su jako loši, tako da između svakog mesta putovanje traje 6-7h. Postoje različiti
autobusi za turiste i domaće ljude – za turiste su komforniji i skuplji. Autobusi za lokalce staju na
svakom ćošku i kupe ljude sa ulice. Mi smo završili u jednom takvom – pa smo putovali (čini mi se)
beskonačno.

Autobusi prave pauze za doručak i ručak u lokalnim restoranima – pa ne morate da pripremate

sendviče 🙂 Nama je sve vodič rezervisao unapred, tako da nismo imali cimanje oko rezervacije
autobusa po Nepalu – ali stekla sam utisak da sve normalno funkcioniše i da imaju dosta autobusa
koji idu svakog dana. Važno je znati da su busevi najčešće ujutru – od 7h-8h, što je dobro kako u
novom gradu imate slobodno popodne.

PUT OD KATMANDUA DO POKARE

Put do Pokhare trajao je dobrih 7h i po prvi put sam iskusila pauze za doručak i ručak na autobuskim
linijama. Uz kupovinu vaučera na 200rps dobija se švedski sto sa različitim jelima iz Nepala – ukusno
spremljenim ali u ambijentu: letnja kuhinja srpskog seoskog domaćinstva.

Beton na podu, mušema na stolu, mušice u vazduhu, plastične stolice i poludovršena zgrada na čijem
se jednom kraju nalazi poljski WC a na drugom improvizovani sto za kupovinu vaučera.

ORGANIZACIJA TREKA
Plan je bio da u Katmanduu razgovaramo sa različitim vodičima i agencijama. Bilo je potrebno da
dogovorimo rutu, broj dana, mesta koja želimo da posetimo i cenu.

Anapurna trek

Nakon razgovora sa par agencija na koje smo naišli u toku šetnje po Katmanduu i upoznavanja sa
Sanuom – momkom za koga sam dobila preporuku prijateljice koja je već par puta odlazila na trek po
Himalajima, odlučujemo se za Sanua.

Ukoliko vam treba vodič – moja preporuka je Sanu i Nepal Paradise Trek.

Kako da izabereš rutu za trek, gde da kupiš opremu, kako izgleda trek do ABC kampa saznaj u
detaljnom vodiču: TREKING NA HIMALAJIMA: ANAPURNA BASE CAMP

Phewa jezero, Pokara

Nadam se da ti je ovaj tekst bio koristan. Nastavi da istražuješ Nepal i isplaniraj svoj boravak u
Katmanduu ovde:

Hrana, smeštaj i znamenitosti Katmandua

Kod za popust prikom rezervacije smeštaja na Booking-u pronađi OVDE.

Kod za popust prilikom rezervacije smeštaja na Airbnb-u pronađi OVDE.

INDIJA

Republika Indija je smještena u južnoj Aziji. Graniči s Bangladešom, Butanom, Mianmarom, Kinom,
Nepalom i Pakistanom, a na jugu Indijskim oceanom. Njeni susjedi su i Šri Lanka, te Maldivi. Iza Kine,
druga je najmnogoljudnija zemlja na svijetu sa više od milijardu stanovnika koji govore više od 100
različitih jezika. Statistike kažu da se natalitet godišnje povećava za 15 miliona stanovnika, te da će
ukoliko se taj trend nastavi, Indija po broju stanovnika 2025. godine preteći Kinu.

Ime dolazi od riječi „Sindhu“, ustvari imena za rijeku Ind. U Vedama, spisima starim 5000 godina
spominje se prvo ime za Indiju-Bharata Varsa. Ime Bharat potječe od dva hinduska kralja. Riječ „Bha“
na sanskrstu znači znaje ili svjetlost, dok riječ“rat“ označava raditi, tako da bi u prijevodu „bharat“
značilo „onaj koji traži znanje“. Indija je bila poznata i kao Hindustan tj. zemlja Hindusa, ali se to ime
nakon neovisnosti 1947. god. ne upotrebljava, jer je indijski narod odlučio da će Indija biti sekularna
država. To je najveća federalna država na svijetu podijeljena na 25 federalnih jedinica.

Upravna podjela: Indija je podijeljena na 28 saveznih država, 6 saveznih teritorija, dok glavni grad
New Ddelhi ima poseban status.

Površina, klima, stanovništvo, religije, vremenska razlika i novčana jedinica: Površina Indije je 3
miliona i 300 tisuća km². Klima ovisi o području, te varira od monsunske na jugu do umjerene na
sjeveru. Kako je već i navedeno druga je najmnogoljudnija zemlja na svijetu sa 1. mlrd. 300.000 000
stanovnika, a njihova prosječna starost je 24,5 godina.

U zemlji ima 80% hindusa, 13,4% muslimana, 2,3% kršćana , te 1,9% sikha.

Vremenska razlika u odnosu na RH je + 4,5 sata (odnosno 5,5 sati prema Grenwichu). Kazaljke na
našim satovima vraćamo za 15 minuta unazad u odnosu prema Nepalu.

Novčana jedinica je Indijska rupija. Vrijednost je 1 kn=10 ind. rupija, 1$ = 60 ind. rupija, te 1 euro =
80 ind. rupija.

Službeni jezici su: hindi, engleski i 21 nacionalni jezik

Kada se govori o Indiji ne može se ne spomenuti Kaste. Sama riječ dolazi iz španjolske i portugallske
riječi „casta“ što znači rod, klan, rasa, pleme.

Oko 1500. god. pr. Kr. Arijci prodiru na područje indijskog potkontinenta. Oni uspostavljaju
domnaciju nad stanovništvom Dravida, te na indijsko tlo dovode indoeuropski jezik „sanskrt“. Da bi
očuvali osvajački identitet vlastitog naroda uspostavljaju društveni poredak zasnovan na podjeli
prema boji kože, položaju u društvu, bogatstvu, zanimanju i vjeri. Društvo se dijeli na kaste:

BRAMANI-najbogatija i najviša kasta koju u pravilu čine svećenici

KŠATRIJE- čine je ratničke i vladarske obitelji koje upravljaju zemljom

ŠUDRE- porobljeno dravidsko stanovništvo, tamne boje kože koje obavlja najteže poslove. Smatralo
se da šudre nemaju dušu, te da ne mogu sudjelovati u bogoslužju. Danas su šudre radnici.

PARIJE-„nedodirljivi“. Smatrani su nedostojnim života u zajednici zbog poslova koje su obavljali.

Parije su osuđeni na najteže“nečiste“ poslove. Oni su štavitelji kože, spaljuju mrtve, čiste zahode,
režu pupčane vrpce, metu smeće, odnose uginule životinje. Ti poslovi se prenose s koljena na
koljeno. Parije se izbjegava, vrijeđa, zabranjuje im se ulaz u hramove i domove pripadnika više kaste,
na javnim mjestima moraju jesti i piti iz posebnih posuda, u rjeđim ih se slučajevima siluje, linčuje i
puca na njih.

Pripadnost pojedinoj kasti određena je rođenjem. Pripadnici iste kaste se međusobno žene i rađaju
djecu koja rođenjem postaje pripadnikom te kaste.

I danas, kao i nekad, premda formalno kaste ne postoje, jer ih zabranjuje indijski ustav koji ukida
kastinsku diskriminaciju i nedodirljivost, no kako 80% indijske populacije prema vjeri čine hinduisti,
oni svakodnevnim životom upravljaju svojom hijerarhijom i strogim društvenim kodeksima. Tako
hinduistički kastinski poredak ima i svoj priručnik. To su Manuovi zakoni, napisani prije dvije tisuće
godina od strane bramanskih svećenika koji za svaku kastu propisuju što će jesti, s kim će stupiti u
brak, kada će se boriti, kako će održavati higijenu, koga treba izbjegavati i sl.

Osim kasta u ovom ću putopisu navesti i osnovne postavke religija prisutnih u Indiji kao što su
hinduizam, sikizam i jainizam.

HINDUIZAM: Sama riječ „Hindu“ je perzijska riječ koja potječe od sanskrtske riječi „sindhu“ što znači
„sveta rijeka“, tj. rijeka Ind. Najstariji dokazi o hinduizmu sežu u vrijeme 16.-15. st. pr. Kr. Hinduizam
je rasprostranjen na području Jugoistočne Azije, istočne i južne Afrike, Ujedinjenog Kraljevstva,
Americi, pacifičkim područjima, pa sve do otočja Fiđi. Hinduizam obuhvaća mnogo različitih vjera i
tumačenja

Tako većina hindusa vjeruje u Boga bilo da štuje jednog boga nekoliko njih, ili nijednoga. Neki hindusi
vjeruju da poštivanje svih živih bića zahtijeva da budu vegetarijanci, dok će drugi žrtvovati životinje
porigodom vjerskih obreda. Neki hindusi obožavaju Šivu, drugi Višnu ili njihove inkarnacija, dok neki
štruju božice.

U hinduizmu je karakteristična vjera u nizove utjelovljenja, seobe duša i reinkarnacije. Oni misle o
tijeku života skrivajući se iza pojma „samsara“, što označava tijek života od rođenja do smrti, te zatim
do „ponovnog rođenja“. Pojam „samsare“ povezan je s pojmom „karme“, tj djela, a u stvari označava
zasluge, krivnje i posljedice njihova djelovanja u jednom životu. Smtraju da se posljedice ranijih djela
pokajanjima i obredima daju popraviti, te da se na kraju može postići oslobođenje („mokša“).

Hindusima je sveta rijeka Ganges. Voda je simbol beskonačnog života. Stoga tisuće se vjernika
obredno kupaju. Naznačajnije i najsvetije mjesto u Indiji je Benares (današnji Varanasi) u koji svaki
hindus želi doći i tamo umrijeti. Naime, hindusi se spaljuju kada umru, a njihov se pepeo prosipa po
svetoj rijeci i tako se život nastavlja.

SIKIZAM: To je religija nastala u Indiji, a sama riječ „sikh“ na punjabi jeziku znači „učenik“. Osnovna
doktrina sikizma je vjerovanje u jednog Boga, a bazira se na učenju deset gurua sakupljenih u svetu
knjigu sikha pod nazivom „Guru Granth Sahib“ koja se posebno čuva u svakom sikskom hramu.

U svijetu ima oko 23 miliona sikha, po čemu je to peta najmmnogoljudnija religija na svijetu. U Indiji
živi oko 19 miliona sikha, najviše u sjevernoj provinciji Punjab. Sikha ima i u Velikoj Britaniji, Kanadi,
Americi, Maleziji i Singapuru.

Osnivač sikizma je Guru Nanak, rođen 1469. u hinduskoj porodici. On je nakon putovanja po Tibetu,
Šri Lanki, Mekki, Bengalu i Bagdadu počeo propovijedati novu religiju. Po njegovim je učenjima
religija zamišljena kao veza između ljudi. Pokušao je stvoriti religiju u kojoj ne bi bilo razlika između
hinduizma i islama govoreći:“nama hindusa, nema muslimana“. Nanak za Boga koristi izraz „pravo
ime“. Uveo je i koncept „iluzije“. Po njemu ovaj svijet vidimo kao da je realan, ali je realnost ustvari
samo Bog.

Guru Nanak je bio protivnik kasta, kao i kasniji predstavnici sikhtske religije. Tako je karakteristično
za sikhe muškarce da nakon prvog imena koriste srednje ime Singh, a što znači lav, dok žene kao
srednje ime koriste riječ kaur, što znači princeza, te se pri predstavljanju ne koriste prezimenom, već
imenom i nstavkom „singh“, odnosno „kaur“.
U sikizmu je bitno 5 predmeta vjere ili Pet „K“:

-kesh – duga kosa i brada koji se ne smiju šišati ni brijati

-khanga – mali češalj kojim se kupi kosa

-kara –metalna narukvica

-kacha -široke gaće koje omogućavaju neometanu borbu

-kirpan – mali bodež koji simbolizira snagu i slobodu duha, te samopoštovanje i borbe između dobra i
morala protiv nepravde. Koristi se ne za napad, već za samoobranu ili zaštitu trećih lica

Sikhski simbol se sastoji od tri oružja. U sredini je Khanda-pravi mač koji simbolizira spoznanje Boga,
a oko njega su u obliku luka dva kriva mača . To su Kirpans-predstavljaju duhovnu i političku
nezavisnost i chakkar-oružje u obliku diska koje simbolizira jedinstvo Boga.

Ovaj se simbol nalazi i na žutim maramama koje su vezali muškim i ženskim članovima kako naše
grupe, tako i drugim posjetiteljima prije ulaska u hram sikha koji smo posjetili u glavnom gradu Indije
– Delhiju.

JAINIZAM: To je drevna indijska religija nastala u VI stoljeću koja je širenjem od strane 24 velika
propovjednika poznatih kao „đine“, što znači pobjednik, odnosno „Tirthambara“ tj. „vodiča preko
rijeke svjetovnog života“. Posljednji od njih je Mahavira. Danas ima preko milion ljudi koji su
pripadnici jainizma.

Ova religija odbacuje vjeru u postojanje vrhovnog boga. U jainizmu postoji 5 zavjeta kojih se svaki
vjernik treba pridržavati. To su: nenasilje, istina, uzdržavanje od krađe, čestitost, nevezanost.
Posebno obilježje je strahopoštovanje prema svemu što živi. Tako npr. prije pića oni cijede vodu i
ovijaju usta kako ne bi progutali kakav sitni organizam, te metlicom od paunova perja metu pred
sobom kako nehotice hodajući ne bi zgazili kakvo živo biće (insekta i sl). Vanjski obredi jainista
obuhvaćaju pjevanje, prinošenje cvijeća, paljenje tamjana i kandila pred likovima mitskih heroja i
slavnih asketa (tzv. Jaina).

„Svastika“ ili kukasti križ (po sanskrtu: objekt koji donosi sreću). U modernom se svijetu najčešće
koristi u indijskoj kulturi kao geometrijski motiv ili kao religiozni simbol u istočnim religijama kao što
su: hinduizam, budizam i jainizam.

Osim osnovnih podataka o kastama i religijama koje dominiraju Indijom, ne može se ne spomenuti i
tri značajne političke ličnosti koje i danas, premda više nisu žive dominiraju Indijom. To su: Mahatma
Gandhi, (otac nacije), prvi premijer Indije nakon stjecanja nezavisnosti Jawaharlal Nehru i njegova
kćerka-predsjednica Indije – Indira Gandhi.

Mahatma Gandhi– rođen 2. 10. 1869. od oca hindusa i majke jainistkinje. Borio se za nezavisnost
Indije putem nenasilne revolucije. Na sveučilištu u Londonu studirao je pravo, te se po završetku
istrog vraća u Indiju gdje pokušava naći posao u struci. Tek nakon dvije godine po povratku dobiva
mjesto pravnog savjetnika u indijskoj tvrtci koja ima poslovne odnose sa Južnom Afrikom u Durbanu.
Tamo ga smatraju pripadnikom niže rase. Istovremeno, zapanjen je nijekanjem građanskih i
političkih sloboda indijskih imigranata u Južnoj Africi. Tamo ostaje 20-ak godina, često zbog svojih
političkih stavova provodeći vrijeme u zatvoru.. Zalaže se za politiku pasivnog otpora i nekooperacije
s južnoafričkim vlastima. Za takvu politiku uzor su mu ruski pisac Lav Tolstoj i američki piac 19. st.
Henry David Thoreau.

Po povratku u Indiju aktivira se u indijskoj politici u kojoj se bori za samostalnost Indije od britanske
imperije uključujući i bojkot britanske robe. Zalaže se za oživljavanje obrta obrade vune (izabrao je
kotač na kojem se vuna obrađuje), kako bi što jasnije ukazao na potrebu vraćanja vrijednostima
seoskog života i oživljavanja tradicionalnih indijskih obrta.

Živi asketskim životom propovjednika provodeći vrijeme u meditaciji. Odbija bilo kakvo posjedovanje
materijalnih dobara, odijevajući se u tradicionalnu odjeću najsiromašnijih Indijaca, hraneći se samo
povrćem, voćnim sokovima i mlijekom. Indijci ga proglašavaju svecem zovući ga Mahatma (na
sanskrtu = velika duša). Smatrao je da će nenasilnim metodama pokazati Britancima kako je
beskorisna upotreba nasilja, te da će oni nakon toga napustiti Indiju Indijsko stanovništvo ne slijedi u
potpunosti Ghandijev put, pa dolazi do niza oružanih pobuna protiv britanskih vlasti zbog čega i
Ghandi biva 1922. zatvoren. Nakon puštanja iz zatvora 1924. godine posvećuje se propagiranju
općeg jedinstva, a 1930. poziva Indijce na neplaćanje poreza. Ponovo biva 1930. uhićen, te pušten
1931. Posvećuje se i ukidanju nepravednih socijalnih i ekonomkih aspekata kastinskog sistema.
Godine 1934. formalno napušta politiku, te se posvećuje putovanju po Indiji. Međutim 1939. ponovo
se vraća političkom životu nastojeći štrajkom glađu prisiliti vladara države Rajkot na modifikaciju
autokratskog načina vladavine.

Doprinos Ghamdija mjeri se mjerilima kompletne ljudske povijesti, a njegova djela („God is Truth“-
Bog je istina, „The Law of Love“-Zakon ljubavi, „The Story of my Experiments with Truth“- Priča o
mojim istraživanjima o istini, kao i mnoga druga) djelovala su i na američkog borca za ljudska prava
Martina Luthera Kinga.

Jawaharlal Nehru – bio je jedan od vođa Indijskog nacionalnog kongresa, kao i jedan od osnivača
Pokreta nesvrstanih, pored predsjednika bivše Jugoslavije –Tita i Sukarna- bivšeg predsjednika
Indonezije. Nakon proglašenja nezavisnosti Indije, Nehru je bio prvi indijski premijer. Utemeljio je
industriju u zemlji i Indiju razvio u velesilu.

Indira Gandhi – rođena 1917. kao jedino dijete Jawaharlala Nehrua. Diplomirala je na Univerzitetu u
Bengalu, a studirala je i na Oxfordu u Velikoj Britaniji. Godine 1938. pridružila se Nacionalnoj
Kongresnoj stranci i postala aktivna u pokretu za indijsku nezavisnost. 1942. udaje se za Feroze
Gandhija, pariškog odvetnika. Stjecanjem nezavisnosti Indije, godine 1947. Nehru postaje
premijerom, a Indira njegovom službenom domaćicom kojoj se često obraćao za savjet po pitanju
nacionalnih problema, a ona ga je pratila i na putovanjima. Godine 1964. Indira postaje ministrom
informacija i glasnogovornica u vladi Shastrija. Boraveći na toj funkciji povećala je vrijeme emitiranja
radijskog i TV programa, liberalizirala cenzuru, te preko televizijskih obrazovnih emisija odobrila
projekt planiranja obitelji. Nakon Shastrijeve smrti 1966. Indira je izabrana za premijerku Indije na
kojoj je funkciji do 1977, kada u ožujku organizira opće izbore na kojima doživljava veliki poraz.
Međutim, na izborima 1980. Indira se ponovo vraća u politiku, oslanjajući se na savjete starijeg sina
Rajiva (mlađi sin Sanjay poginuo je te godine u avionskoj nesreći). Godine 1984., nakon što je ugušila
pobunu Sika smrtno ju je ranio njen tjelohranitelj Sik. Iza Indirine smrti, mjesto premijera Indije
dobiva njen najstariji sin Rajiv koji na tom mjestu ostaje do 1989. Isti je također ubijen 1991. u
Madrasu u jeku predizborne utrke.
Željeznička mreža Indije:

Pišući općenito o Indiji, moram nešto reći i o njenoj divovskoj željezničkoj mreži. Ovdje spominjem
riječi našeg vodiča koji nam je doslovno rekao: „Ako niste putovali indijskom željeznicom, niste ni bili
u Indiji.“

Dakle, glavno prijevozno sredstvo u Indiji su vlakovi. Preko 8350 putničkih vlakova u prosjeku
svakodnevno prevali 80 000 km i preveze više od 12,5 milijuna putnika. Teretni vlakovi prevezu više
od 1,3 milijuna tona robe. Svi vlakovi zajedno svakodnevno prevale udaljenost koja je tri i više puta
veća od udaljenosti između Zemlje i Mjeseca. Uzevši u obzir 6867 željezničkih stanica, 7500
lokomotiva, preko 280 000 putničkih i teretnih vagona, te ukupnu dužinu željezničkih pruga od 108
000 km, jasno je radi čega indijske željeznice zapošljavaju 1,6 miliona ljudi.

Eto, tako, naše malenkosti su i to „čudo“ iskusile, putujući od Orche prema Agri-sedmi dan boravka
na putu po Nepalu i Indiji.

Putovali smo poslovnom klasom vlaka popunjenog do posljednjeg mjesta. Srećom, imali smo
rezervirana sjedala. U vlaku, kao i u avionu dobijete obrok, kao i litru obične flaširane vode.

Što se tiče hrane, mislim da istu nitko, osim našeg vodiča nije konzumirao. Očito je tome doprinijela i
atmosfera kojoj smo bili izloženi u vremenu jedno-satnog čekanja na vlak na željezničkom kolodvoru
u Orchi. Nakon natezanja s nosačima prtljage i lokalnim agentom koji je tvrdio da napojnice koje smo
dali da podijeli nosačima, vozačima i konobarima, ne pokrivaju i troškove nošenja naših kofera od
autobusa do željezničkog kolodvora, te je tražio naknadu od 3-5 $ po komadu za prijenos prtljage.
Ipak, konačno je postignut dogovor, tako da besplatno utovaruju našu prtljagu na kolica i voze ju do
prvog perona, no to nije peron sa kojeg polazi naš vlak. Na peroniima vidimo gomilu ljudi koji hodaju
polagano ili užurbano, a velika ih većina i spava na istima čekajući prijevoz. Osim svetim kravama,
peroni su ispunjeni pokojom ovcom i kozom, kao i ranjenim psima, vjerojatno punim malim
gmizajućih životinjica, jer se non stop češkaju. Na željezničkim tračnicama vidimo poveću količinu
dugorepih glodavaca koji veselo trčkaraju između tračnica neometani od nikog i ničeg, vjerojatno
zbog strogog poštivanja jedne od dogmi religije jainizma koju je propovijedao Mahavira a ta je „Živi i
pusti živjeti“.

Dakle, kao što sam već i naprijed napomenula:“Putniče namjerniče, ne gledaj dolje, već prema
visinama“, jer gledajući prema dolje možeš samo okrenuti glavu i upitati se: „Ma da li ovi ljudi imalo
poznaju osnove higijene“.

Međutim, kao što je već i rečeno, Indija je zemlja velikih suprotnosti. Od uistinu velike nečistoće po
ulicama, željezničkim kolodvorima i sl., do prekrasno uređenih hotela u kojima smo bili smješteni
tijekom našeg puta, te posebno njihovih vrtova, kao i veoma čistih i uglancanih kulturnih
znamenitosti koje smo tijekom puta posjetili (kao npr. hramovi u Khajurahu, mauzolej Mahatme
Gandhija u New Delhiju, rezidencijalne četvrti glavnog grada, dio gdje je predsjednička palača, kao i
dio glavnog grada u kojem su razna ministarstva, konzulati i ambasade, kompleks grobnice Taj Mahal
u Agri i sl.)

Eto došlo je i vrijeme da počnem malo opisivati gradove koje smo posjetili. Nakon rigoroznih
sigurnosnih provjera u zračnoj luci Katmandua, te posebne sigurnosne provjere na samoj pisti, a prije
ulaza u zrakoplov „Air Indija“, letimo 40-ak minuta i stižemo u „holy city“ – sveti grad VARANASI.
Ostajemo osupnuti veličinom i čistoćom samog aerodroma. No, nažalost isto ne traje dugo, jer sam
grad u kojem živi oko 3,5 miliona ljudi jednom riječju je prenapućen. Što se tiče prometa, a
poglavito prometnih znakova, ovdje iste treba zaboraviti, kao da ih nikada niste vidjeli i po njima se
ravnali. Ulazimo u ogromno gradsko središte u kojem caruju motorne i biciklističke rikše, automobili,
ljudi rsznih boja, rasa, staleža, od kojih je najviše sirotinje, krave i razne druge životinje koje slobodno
šeću ulicama u kojima je promet tako organiziran da se uistinu ne zna „ko koga, niti ko s kim“. Ali,
interesantno, niti na jednu prometnu nesreću u samoj toj košnici nismo naišli.

Prvo posjećujemo SARNAT-jedno od najsvetijih mjesta budizma, 10-ak km udaljenog od Varanasija,

koje posjećuju hodočasnici iz cijelog svijeta, a u kojem se nalazi hram, te mjesto na kojem je Budha
ispod budy stabla održao u dobi od 35 godina svoju prvu propovijed prosvjetljenja pred 25 stoljeća
čiji su prvi slušatelji bili jeleni. Tu su i najstarije stupe koje je u 3.-ćem st. gradio kralj Ašoka.

Navečer idemo na „ceremoniju aarti“ vozeći se biciklističkim rikšama gotovo 45 minuta. Ova se
svečanost održava svih 365 dana u godini, a traje oko 45 minuta. Održava se u čast božice vode
Gange, kojoj doprinose voće i cvijeće i bacaju ih u svetu rijeku Ganges. Pale baklje i mole molitve na
sanskrstu. Mogu reći da sama svečanost djeluje vrlo impresivno, a što se ni u kojem slučaju ne može
reći za sam ambijent, odnosno okoliš kroz koji smo prolazili do dolaska na svečanost. No naše žilave
malenkosti prođoše i kroz navedeno.

Dakle, sam grad Varanasi (poznat i po imenima Kashi i Benares), smješten je na obalama rijeke
Ganges, a središte je civilizacije više od 2000 godina. Sam je grad dobio ime po dvijema rijekama –
Varuna i Assi. Za svakog pobožnog hindusa, smrt u ovom gradu, znači izravan put u raj. Glavnu
atrakciju grada predstavlja obredno kupanje na više od 100 gatova. Na samoj rijeci, koju smo posjetili
u ranim jutarnjim satima kako bi doživjeli izlaz sunca nalazi se i poznato sveučilište, sagrađeno 1918,
koje zauzima površinu od 5 km², a slovi kao središte za proučavanje indijske umjetnosti, kulture i
glazbe, kao i za studij sanskrsta. Na samoj rijeci gledamo ljude koji se kupaju, peru kosu, i rublje u
rijeci, meditiraju, spaljuju mrtve na posebnim gatovima. Ujedno, darujemo i mali poklon božici Gangi
spuštajući u vodu naleni cvjetni buketić na kojem je upaljena svjećica. Uz čamac kojim plovimo po
svetoj rijeci pristaju i čamci koji prodaju kamene sloniće, ogrlice od sandalovine kao i raznobojnog
stakla, odnosno šarenih perlica.

U ranim popodnevnim satima avionom odlazimo put 40-ak min. udaljenog KHAJURAH-a, jednog od
najznačajnijih arheoloških mjesta Indije, poznatog po erotskim figurama koje slave religioznost i kult
muškosti, a koji su uvršteni u UNESCUO-vu svjetsku baštinu. Danas grad ima oko 6 000 stanovnika.

Nekada je bio prijestolnica dinastije Chandella koja je vladala pet stoljeća. Hramovi koji se dijele na
zapadne, kojih je sačuvano 22 kom. istočne koih ima 10, te južne, primjer su indo-arijske arhitekture
Skulptori su u kamenu prikazali mnoge aspekte indijskog života pred 1000 godina (bogove, božice,
ratnike, glazbenike , životinje i sl). Hramovi su nastali između 950-1000 godine i izvrsno su očuvani,
jer je to područje nekada bila prašuma.

Svi se hramovi mogu podijeliti na tri dijela – ulazi se kroz trijem, slijedi dvorana poduprta stupovima
i okružena hodnikom, te unutarnje svetište sa prikazom božanstva kome je hram posvećen. Neki su
hramovi građeni od granita, dok su oni koji potječu iz klasičnog perioda povijesti grada građeni od
pješćanika. Varaha hram je iz X st,, a posvećen je trećoj inkarnaciji Višne. Nasuprot njega je najstariji
hram iz 950 god. koji je bogato ukrašen prizorima iz lova, raznih bitaka i erotskim motivima. Najveći i
najviši hram posvećen je Šivi, a krasi ga 800 statua bogova i boginja, te glazbenika i likova u raznim
erotskim pozama. U skupini hramova nalazi se i hram iz XI st. posvećen bogu sunca. Unutar istočne
grupe hramova sagrađen je muzej sa kružnom galerijom u kojoj su postavljene statue 24 učitelja
jainizma.

U popodnevnim satima šestog dana našeg puta vozimo se autobusom prema ORCHI, smještenoj na
obalama bistre rijeke Betwe. Ma dođe ti tako milo vidjevši čistoću rijeke, da se poželiš okupati u istoj.
Grad nastaje u 15. st. kada je plemenski glavešina iz obitelji Bundela na tom mjestu odlučio podići
svoje sjedište. Kompleks utvrda sastoji se od tri palače smještene u otvoreni četverokut. Najljepša od
njih je Jehangir Mahal-koja se smatra veličanstvenim primjerom Mughal arhitekture. Uz njih je na
stijeni sagrađen hram. Osim palača, na području grada se nalaze i memorijalne grobnice.

U kasnijim popodnevnim satima vlakom odlazimo prema AGRI .

Agra je tijekom 16. i 17. st. bila jedna od mogulskih prijestolnica koja je svoj vrhunac doživjela u
vrijeme vladavine mogula Akbara.

Od ostalih mogulskih vladara značajan je Šah Jahan koji je Agri ostavio čuvenu džamiju Jama Masjid
koju je posvetio svojoj najstarijoj kćeri, te grobnicu od bijelog mramora inkrustiranu dragim i
poludragim kamenjem-Taj Mahal, smještenu na obali rijeke Yamune koju je posvetio svojoj voljenoj
supruzi, kraljici Mumtaz Mahal, koja je umrla na porodu 14-og djeteta. Sam spomenik građen je 22
godine, počevši od 1631. i danas se smatra jednim od 7 svjetskih čuda. Perzijski graditelj Ustad Isa
građevinu je podigao na mramornoj platformi veličine 313 četvornih stopa u sredini koje je najveća-
70 m visoka kupola, a kojih na samoj građevini ima ukupno 22.

Nakon posjeta Taj Mahalu, odlazimo do tvrđave Agra koju je započeo graditi mogul Akbar 1565. u
crvenom pješćaniku, a gradnju je dovršio njegov unuk Šah Jahan. Sama građevina veoma je slična
crvenoj tvrđavi smještenoj u glavnom gradu Delhiju. Unutar utvrde značajni su mramorna džamija, te
brojne palače od kojih je najznačajnija višekatnica Jahangir Mahal koju je Agbar posvetio svojoj
supruzi, a u koju su ulazi kroz impresivna vrata i dvorište. Dvorane palača dekorirane su u perzijskom
stilu zlatno-plavim štukaturama, a neke se ističu prekrasno obrađenim detaljima u kamenu.

Posjećujemo i napušteni grad Fatehpursikri iz 1569., nekadašnju prijestolnici mogulskog kralja

Akbara. Grad je građen 16 godina u crvenom pješćaniku, da bi se u njemu boravilo svega 14 godina,
te kasnije isti napustilo zbog problema snabdijevanja vodom. Grad je kombinacija imena dvaju
mjesta (Fatehpur i Sikri) koja su se nalazila u neposrednoj blizini, a upisan je u UNESCU-ovu svjetsku
baštinu. U izgradnji grada vlada kombinacija indijske, iranske i srednjoazijske arhitekture.

FATEHPUR SIKRI-napušteni grad

U popodnevnim satima, osmog dana našeg puta po Indiji i Nepalu, vozimo se autobusom do JAIPUR-
a, glavnog grada savezne države Radžastan. Grad je poznat i pod nazivom „Ružičasti grad“ zbog boje
fasada mnogih građevina.. Osnovao ga je 1727. maharadža Jai Singh II. Grad je planski sagrađen, te
su za 4 godine završene glavne palače, centralni trg i glavne ulice. U središtu grada nalazi se
kraljevska palača (danas gradska palača, sagrađena između 1728. i 1732.). Značajna je i Hawa Mahal-
Palača vjetrova iz 1799. koja čini istočni dio zidina gradske palače, a najbolje se vidi s ulice. Ovu
građevinu krasi čipkasta ružičasta fasada i. Sama zgrada izgrađena je za žene iz harema koje su kroz
otvore na pročelju mogle promatratiu život na ulici, a da one same istovremeno ne budu viđene.
U Jaipuru smo posjetili i opservatorij Jantar Mantar (u prijevodu: instrumenti za mjerenje sklada u
nebesima). Ovo je jedan od najstarijih observatorija u svijetu sagrađen između 1728. i 1734. Svaki
instrument ima svoju posebnu funkciju i daje precizno očitanje.

Interesantnom vožnjom na slonovima u jutarnjim satima, 9-tog dana našeg puta, dolazimo do
tvrđave i palače Amber, sagrađene početkom 17. st. na mjestu hinduskog hrama iz 10. st. na
strateški važnom položaju koji dominira uskom dolinom. Sama je palača osigurana 22 km dugim
zidom U palaču se ulazi kroz pet obrambenih zidina. Unutar utvde nalazi se hram posvećen božici
Kali, dvorana za javne prijeme, dvorana za privatne posjete, mramorni paviljon, te Palača ogledala.
Na zapadu se nalazi palača užitaka s tekućom vodom koja hladi zrak, te vratima ukrašenim
slonovačom i sandalovinom.

Nakon Jaipura, 10-ti dan našeg puta polazimo prema glavnom gradu Delhiju, zaustavljajući se usput u
mjestu Nemrana na čijem brežuljku je prekrasan maharadžin dvorac, koji se prostire na površini od
10 hektara, sagrađen 1464, obnovljen 1986, a danas pretvoren u haritage hotel, u kojem ručamo.
Okolina hotela ukrašena je prekrasnim cvijećem, te još i posebno ukrašena cvjetnim laticama zbog
vjenčanja koje se održava u hotelu.

Okićeni bijeli konj na kojem jaše mladoženja noseći u rukama malo dijete

U večernjim satima dolazimo do glavnog grada Indije DELHIJA u kojem smo smješteni u „Crowne
plaza today“, jednom od najljepših hotela na našem putu (što se tiče samog izgleda soba).

Grad se prostire na površini od 1485 km² na kojem živi preko 13 miliona stanovnika. Sam Delhi je
danas, za razliku od prije 33 godine, kada sam prvi puta posjetila Indiju i njen glavni grad, čisti grad u
kojem na ulicama nema „svetih krava“ niti drugih stvorenja životinjskog porijekla. Dijeli se na dva
dijela: stari i novi dio. Stari dio grada smješten je unutar obrambenih zidina i prostire se zapadno od
Crvene tvrđave koju je dao sagraditi mogulski vladar Šah Jahan u prvoj polovini 17. st. Povijest grada
stara je preko 3000 godina. Napadali su ga mnogi osvajači od Timur Lenka u 14. st,, Babura u 16. st,,
te Britanaca u 19. st.. Ovdje se nalazi i najveća džamija u Indiji Jama Masjid, sagrađena po nalogu Šah
Jahana, pa se po njemu stari dio grada naziva i Sah Jahanabad.

Južno od starog dijela grada prostire se New Delhi, izgrađen u vremenu kada je Indija bila britanska
kolonija. Britanci su krajem 1911. proglasom kralja Georgea V započeli s izgradnjom novog dijela
grada koji se protezao na površini od 26 km², te je svojim širokim avenijama i velikim parkovima
trebao simbolizirati veličinu i snagu britanske imperije.

Među znamenitostima novog dijela grada tu su: Vrata Indije-spomenik palim indijskim vojnicima u I
svj. ratu, Zgrada Parlamenta, Nacionalni muzej, te druge palače u kojima je danas smještena državna
administracija.

Južno od središta grada posjetili smo Qutab Minar -kompleks koji se sastoji od džamije, medrese i
minareta visokog 73 i širokog 8 m. Nasuprot tom minaretu je nedovršeni minaret, širok 27 metara.
Kompleks je sagrađen krajem 12. i početkom 13. st., a trebao je simbolizirati dominaciju islama nad
nevjernicima. U dvorištu kompleksa je veliki željezni stup, star preko 2000. godina, za koji nitko ne
zna tko ga je postavio i koji ne hrđa, tako da postoji misterija oko samog postavljanja stupa i sastava
materijala od kojeg je isti sagrađen.
Slijedi užurbano pakiranje i strahovanje da li će naša prtljaga svojom težinom zadovoljavati propise
zrakoplovne kompanije Turkish airlanes (1 kofer po osobi težine 20 kg, uz toleranciju 1-2 kg, te ručna
prtljaga težine 8 kg). No, sve je u redu, te tako u ranim jutarnjim satima 12-og dana našeg puta i
odlazimo put aerodromona u Delhiju na kojem moramo biti 3 sata prije polaska.

Znam uvijek reći da putovanja mogu biti fiički veoma naporna, pogotovo ukoliko više i niste „u
cvijetu mladosti“. Međutim, ista su melem za dušu čovjeka. To je ono što ostaje samo za onoga koji
putuje i koji voli putovati, a taj mu osjećaj ugode i duševne smirenosti nitko ne može uzeti.

BEOGRAD – NEW DELHI

Sastanak na aerodromu Nikola Tesla u dogovoreno vreme. Let do New Delhija sa presedanjem u
konekcionom gradu.

NEW DELHI

Dolazak u New Delhi u ranim jutarnjim časovima i smeštaj u hotel koji se nalazi u najživopisnijem
delu grada Paharganju. U narednim danima obilazimo drugi najmnogoljudniji grad na svetu i kroz
bogato istorijsko nasleđe se upoznajemo sa jednom od najstarijih kultura. Poslepodne je rezervisano
za upoznavanje sa kvartom i isprobavanje ukusne i autentične indijske kuhinje. Noćenje.

NEW DELHI

Drugi dan u prestonici Idnije je rezervisan za upoznavanje Novog Delhija, u čiji obilazak krećemo od
Muzeja Indire Gandi – jedine žene premijera u istoriji Indije. Put nastavljamo ka Hummajan hramu i
Lotosovom hramu, arhitektonskom remek-delu i duhovnom centru Bahai pokreta, u kome su
otvorena vrata za vernike svih religija. Belina i monumentalnost ovog zdanja će vas ostaviti bez daha.
Za kraj ture ostavljamo arheološko nalazište Qutub Minar i interesantne priče koje se pletu oko ovog
najvišeg minareta u Indiji, a koji je obeležio dolazak Islama u ovu hinduističku zemlju. Relaksaciju od
bučnog delhijskog saobraćaja nalazimo u nekoj od egzotičnih bašti novog dela grada. Povratak u
hotel. Noćenje.

NEW DELHI

Trećeg dana boravka u ovom fascinantnom gradu idemo u razgledanje Starog Delhija. Obilazak
započinjemo odlaskom u Jama Masid, džamiju koja je najveća u Indiji, a usput ćemo saznati zašto je
neverovatan splet uskih ulica koje čine Chadni Chowk najupečatljiviji deo grada. Nakon toga idemo
do Raj Mandira, grobnog mesta velikog indijskog vođe Mahatme Gandija, a u povratku odlazimo do
Parlamenta i India Gate-a. Posle razgledanja starog grada vraćamo se u hotel. Za one koji su spremni
da krenu putem svakog Indusa i prisustvuju magičnoj ceremoniji Arti na reci Gang, predstoji
dvodnevni fakultativni izlet u najsvetiji grad Indije Varanasi. Noćenje.

NEW DELHI – JAIPUR

Odjavljujemo se iz hotela u ranim jutarnjim časovima i krećemo za Jaipur. Na putu ka Jaipuru idemo
fakultativno u Agru i obilazak jedne od najpoznatijih građevina na svetu – Taj Mahala. Taj Mahal je u
17. veku sagradio mogulski vladar Šah Jahan svojoj voljenoj ženi Mumtaz i do dana današnjeg je
ostao najveći spomenik ljubavi. Izgrađen je u potpunoj simetriji, od belog mermera u stilu “pietra
dura” gde su dragim kamenjem formirani mozaici, koji prekrivaju unutrašnjost hrama. Na putu ka
Jaipuru fakultativno posećujemo i nekadašnju prestonicu Mogulskog vladara Akbara Velikog, koji važi
za jednog od najpoznatijih vladara indijskog podkontinenta. Akbar je bio poznat kao veliki filozof i
mislilac, imao je četiri žene, a svaka je bila druge religije. Danas je nekadašnja prestonica poznata kao
grad duhova, koji pleni svojom veličanstvenom raskoši i arhitekturom. Još jedna atrakcija koju ćemo
obići na ovom fakultativnom obilasku je pustinjski bunar Chad Baori. Zadivljujuće zdanje, koje datira
iz 9. veka, je zbog svog impresivnog izgleda poslužilo Holivudskim rediteljima za snimanje filma
Betmen. Dolazak u Jaipur u večernjim časovima i smeštaj u hotel. Noćenje.

JAIPUR

Slobodno pre podne za lagano istraživanje glavnog grada Rajastana, takozvanog „pink grada“.
Popodne je rezervisano za fakultativni obilazak jedne od najlepših tvrđava Radžastana, Amber
tvrđave odakle su maharadže vladale do 17. veka. Neverovatne prostorije, paviljoni, odaje u
ogledalima i vrtovi, ostaviće vas bez daha. Povratak u hotel. Noćenje.

JAIPUR

Jutarnji obilak grada počećemo od Kraljevske palate u kojoj je izložena impresivna kolekcija teksitila,
slika i izvezenih minijatura na svili, rukopisa i neobičnog oružja. Razgledanje nastavljamo u Jantar
Mantar observatoriji, koju je napravio maharadža Jai Sing u 17. veku, a čiji masivni instrumenti za
merenje vremena su i danas nepogrešivo tačni. Sledeće odredište nam je Palata Vetrova, nadaleko
poznata po svojoj romantičnoj arhitekturi sa oko 1000 čipkasto dekorisanih prozora, odake su žene iz
kraljevske palate mogle da posmatraju život na ulici. Sledi slobodno vreme na bazaru i kupovina
začina, nakita i suvenira. Noćenje.

JAIPUR – JODHPUR

u ranim jutarnjim časovima i krećemo za Jodhpur. Jodhpur, koji je poznat i po imenu „Plavi
grad„ nalazi se na ivici Tar pustinje i drugi je grad po veličini u Radžastanu. Nakon dolaska u Jodhpur i
smeštaja u hotel sledi slobodno vreme koje koristimo za upoznavanje sa okolinom. Noćenje.

JODHPUR

U jutarnjim časovima krećemo u obilazak Jodhpura. Nakon razgledanja grada, fakultativno obilazimo
Mehrangarh tvrđavu, Jaswant Thad i Maharadžinu palatu. Mehrangarh, jedna od najvećih tvrđava u
Indiji, nalazi na visini od 125 metara i dominira celim gradom sa svojih sedam monumentalnih ulaza.
U unutrašnjosti celog kompleksa nalazi se veliki broj palata i hramova, kao i bogat muzej oružja i
raznih stvari koje su pripadale kraljevskoj porodici. Odatle se pruža fantastičan pogled na plavi grad
koji nikoga neće ostaviti ravnodušnim. Noćenje.

JODHPUR – UDAIPUR

Odjavljujemo se iz hotela u ranim jutarnjim časovima i krećemo za Udaipur. Udaipur je bio ponosan
glavni grad nekadašnjeg carstva Mewar. Sa pravom se naziva i „Beli grad“. Sa svojim uskim i
krivudavim uličicama, kompleksom Maharadžine palate i novim luksuznim hotelima u
tradicionalnom stilu, Udaipur deluje kao biser u školjci pustinje. Nakon što smo se smestili u hotel,
idemo u razgledanje grada, koji će tada odisati posebnom energijom i magijom Divali festivala. U
svim okolnim kućama i na gradskim trgovima Indusi pale sveće kojima se priziva ponovno rađanje
sunca, a sunce je simbol kosmičke i životne energije, i darivanja plodova“. Noćenje.

UDAIPUR

VARANASI

Tokom dvodnevnog fakultativnog izleta obilazimo Varanasi, najsvetiji i najautentičniji grad Indije.
Prvog dana izleta, u popodnevnim časovima, imamo let iz New Delhija do Varanasija. Nakon dolaska
u Varanasi i transfera do smeštaja idemo na večernju vožnju brodićem po reci Gang. Varansi koji još
zovu i Benares je jedan od nastarijih gradova na svetu i neprestano postoji već 3 000 godina. Kroz
njega protiče reka Gang koju Hindusi smatraju svetom rekom i u ovaj grad dolaze na neku vrstu
hodočašća. U njemu se nalazi preko 2000 hramova , a stepenice koje se spuštaju u reku, arhitektura
grada, sveti ljudi koji u šatorima žive na gatovima i šareni sariji koji se suše duž obale će vas navesti
na pomisao da ste na trenutak zavirili u neki drugi univerzum. Drugog dana izleta idemo na
ranojutarnju vožnju brodićem po Gangu, posmatramo ovaj magični grad kako se budi u svoj svojoj
lepoti. Slobodno prepodne za istraživanje grada. Popodne polazak na aerodrom i let do New Delhija.

TAJ MAHAL, FATEHPUR SIKRI I CHAND BAORI

Naša prva stanica tokom izleta je Agra, jedan od najposećenijih gradova u Indiji. Grad je osnovan za
vreme hinduskog vladara u 16. veku, a milionsku posećenost duguje nalepšem biseru među
hramovima, unikatnom i vanvremenskom Taj Mahal-u. Taj Mahal je sagrađen u 17.veku, a sagradio
ga je mogulski vladar Šah Jahan svojoj voljenoj ženi Mumtaz. Do dana današnjeg se smatra jednim
od arhitektonskih čuda, kako u građevinskom, tako i u umetničkom smislu. Hiljade radnika su ga
gradili čak 21 godinu, a građen je od čisto belog mermera. Ono što je posebno zanimljivo su senke
zbog kojih izgleda drugačije u zavisnosti od doba dana – za vreme rađanja Sunca dobija nežno roze
boju, dok će vas boja koju dobija tokom bakarno crvenog zalaska sunca potpuno očarati. Sam
mermer je ukrašen rezbarijom, dragim kamenjem i kaligrafijom. Nakon Taj Mahala, obilazimo dva
lokaliteta koja su pod zaštitom UNESCO-a : Fatehpur Sikri – grad duhova i Chand Baori – stari
pustinjski bunar koji svojom arhitekturom podseća na izvrnutu piramidu. Fatehpur Sikri je
nekadašnja prestonica velikog mogulskog cara, dede Šaha Jahana, Akbara Velikog. Pored fantastične
džamije koja je još u upotrebi, svojom lepotom i monumetalnošću plene i tri paviljona za Akbarove
tri omiljene žene koje su bile hrišćanske, muslimanske i hindu vere. Poslednja stanica tokom izleta je
Chand Baori, najveći i po mnogima najlepši bunar u Indiji. Bunar je dubok oko 30 m, sa preko 3 500
uskih stepenica koje se spuštaju prema vodi u perfektnoj simetriji, zbog cega podseća na obrnutu
Piramidu.

AMBER FORT I SELO SLONOVA

Amber tvrđava se nalazi na desetak kilometara od Jaipura i skrivena među brdima predstavlja pravu
oazu umetnosti i raskoši. Sagrađena je u 17. veku kao splet fantastičnih vrtova i prelepo dekorisanih
palata od žutog peščara i belog mermera. Nakon obilaska tvrđave, selimo se u Selo slonova koje se
nalazi nadomak nje. U selu živi oko 1000 slonova i svi uglavnom služe u turističke svrhe. Svake godine
u martu mesecu, u Jaipuru se održava veliki Festival slonova, gde mozete videti na stotine okićenih i
išarenih slonova kako paradiraju ulicama. Ako se odlučite, možete jahati slonove i tom prilikom
napraviti interesantne fotografije za uspomenu.
PALATE JODHPURA

Prva tačka obilaska na ovom fakultativnom izletu je, po mnogima najlepša tvrđava Radžastana –
Mehrangarh. Tvrđava je sagrađena je u 15 veku i unutar nje se nalazi izuzetno bogat muzej, gde
možemo naučiti puno o životu maharadža i o običajima u Radžastanu. Tu se nalazi zbirka kraljevskog
oružja, kao i kolevke u zlatu za prinčeve i princeze, a po mnogima je najinteresantnija kolekcija
nosiljki za slonove i njihova modernizacija kroz vekove. U blizini Mehrangarh tvrđave se nalazi
mauzolej kraljevske porodice Jaswant Thada koji važi za remek delo mogulske arhitekture. Naredna
stanica je rezidencijalno naselje u okviru kojeg se nalazi Maharadžina palata – Umaid Bhawan Palace.
Sagrađena je 1927. i predstavlja miks evropske i indijske arhitekture. Kako broji preko 350 soba važi
za jednu od najvećih rezidencijalnih palata na svetu. Jedna trećina palate je i dalje u posedu
kraljevske porodice dok su ostali delovi pretvoreni u hotel i muzej. Za kraj izleta smo ostavili posetu
izuzetnoj i egzotičnoj bašti Mandore koja se nalazi na 10 km od Jodhpura.

BISERI UDAIPURA

Udaipur je grad koji mnogi nazivaju “Venecija Indije” zbog svog romantičnog izgleda, a smešten je na
jezeru Pičola. Krasi ga veličanstvena palata u sredini jezera u kojoj se danas nalazi Lake Palace, jedan
od najromantičnijih i najskupljih hotela u Indiji. Tokom fakultativnog izleta prvo se obilazi Gradska
palata, koja je glavno obeležje grada. U palati se nalaze brojne dvorane, kraljevske odaje, muzej i
engleski vrtovi po kojima slobodno šetaju paunovi. Zatim se ide u vožnju brodićem do Jag Mandir
palate, letnje palate kraljevske porodice. Vožnja brodićem traje oko 30 minuta i tom prilikom se
prolazi kraj čuvenog hotela Lake Palace, u kom je sniman jedan od filma o Dzejmsu Bondu. Na kraju
obilazimo Princezinine vrtove, prelepi park na obodu grada koji datira iz 18. veka. Pored raznovrsnog
zelenila, tu su i brojne fontane i skulpture, koje ovaj park čine jednim od najlepših u Indiji.