Erich Kästner: Emil i detektivi

 129 stranica
 LIKOVI: Emil, Emilova majka – gđa Tišbajn (frizerka), Emilov otac je umro kad je E. imao 5 god.

PRIPOVIJETKA JOŠ I NE POČINJE

- autor se obraća čitatelju – on zapravo htio napisati neku drugu knjigu (roman s Južnoga
mora, a htio ga nazvati Petersilija u prašumi), a onda mu je jedan čovjek rekao da ne može
pisati o onomu što sam nije vidio, i dao mu savjet nek piše o onomu što najbolje poznaje (ako
želi pisati o Austaliji mora ili čitati knjige o njoj ili ju posjetiti, a autor ne želi ni jedno od toga),
- najbolje je da piše o hotelima, željeznicama, djeci; kad je došao kući počeo je pisati i tada se
sjetio zgode s Emilom
- nakon tog uvoda (predgovora) slijedi opis likova i prostora u kojima se radnja odvija
I. EMIL POMAŽE U PRANJU GLAVA
- Emil će putovati u Berlin sam, njegova majka ima puno posla u frizerskom salonu pa ona ne
može ići s njim, mama mu je sve pripremila – tj. novo odijelo da obuće za put u Berlin, njemu
se odijelo baš i ne sviđa, mama mu daje upute – ponašaj se pristojno te mu daje ovac koji on
mora dati baki (140 maraka), on je u kovertu stavio novac, a kovertu u unutarnji džep
tamnoplavog kaputa i napominje mu da ne smije nikome u vlaku reći koliko ima novca
- Emilovoj majci 140 maraka je velik novac jer zarađuje malo i o svemu se brine sama
- Emil jako volio svoju majku, bio je najbolji učenik u razredu, i uvijek je u svemu pomagao
majci („momče za uzor“)
II. STRAŽAR JEŠKE ZANIJEMIO
- opisuje se konjski tramvaj – vozi po tračnicama, a srijeda je konj, ako netko želi izaći iz tog
tramvaja zakuca po staklu i trambi stane, Emil i majka do kolodvora su išli takvim tramvajem;
dolaze na kolodvor i susreću stražara Ješka, a Emilu je neugodno  jednom prigodom uputio
se sa svojim prijateljima do gradskog spomenika vojvode Karla gdje su mu svi zajedno stavili
šešir na glavu, Emila su podigli i on je vojvodi nacrtao brkove i obojio nos, i dok je bio još sav
u poslu šaranja, naišao je stražar Ješke i u zadnji čas sva se djeca razbježe, i sad se Emil boji da
ga je stražar J. ipak vidio i zapamtio. Emil i majka čekaju vlak, a majka mu daje posljednje
upute i savjete (da podigne kovčeg gore, da ne zaboravi kad treba izaći i sl.).
III. PUTOVANJE U BERLIN POČINJE
- Emil se u vlaku pristojno ponaša, pozdravio gospođu koja je tamo sjedila i sl., a ta žena priča o
starim vremenima kako je sve bilo bolje, E. ne voli takve priče baš, čovjek ga ponudio
čokoladom E. uzme i upoznaje se s tim čovjekom – Grundajsom, i priča malo s G. o Berlinu i
počne G. pričati o bankama i mozgovima i tada se ti stariji putnici (gđa Jakob koja je skinula
cipelu, žena koja plete šal i Grundajs počnu raspravljati), a Emil se isključi. Emil stalno
provjerava je li mu koverta u džepu, i onda se dosjeti i ode u kupaonicu i pronađe iglu u
ovratniku i njome probode kaputić i unutar njega ušije novac u unutrašnji džep. Nakon što se
vratio do odjeljka primijeti kako gospodin Grundajs spava. Sjedne i trudi se ne zaspati. No, oči
mu se samo sklapaju…
IV. SAN U KOME SE MNOGO JURI
- Emil utone u san i sanja kako vlak vozi u krug, a sprijeda je konj, a vlakom upravlja stražar
Ješke te mu govori da će tako voziti sve dok ne otkrije ostale sudionike uništavanja
spomenika, Emil iskoči iz vlaka, i bježi de dolazi u salon majke koja ga spašava. Probudi se.
V. EMIL SILAZI NA POGREŠNOJ POSTAJI
- Kada se probudio čovjeka sa šeširom više nije bilo. No, nije bilo ni Emilovog novca. Emila
uhvati panika i razmišlja što će sada. Počeo je plakati jer se majka trudila da bi uštedjela to
 malo novca i sada je on nestao. Emil začuje kako se vlak zaustavlja jer dolazi na jednu od
stanica. Proviri glavom kroz prozor u nadi da će u mnoštvu ljudi ugledati baš čovjeka s krutim
šeširom. I, ugleda ga. Žustro izlazi iz vlaka i počinje ga pratiti.
VI. TRAMVAJSKA PRUGA BROJ 177
- Emil prati čovjeka, stalno je iza njega i sl. Ušao je i u tramvaj za njim, dolazi i kondukter Emil
se tada uplaši jer nema novca, razmišlja da pita nekoga da mu da novac za kartu, ali su svi
izgledali ozbiljno pa ga je strah. Kondukter dolazi do Emila i E. kaže da je novac izgubio i
kondukter ne vjeruje kaže znam ja te priče i pita ga kamo ide, E. ne zna, budući da ide tamo
gdje ide i čovjek sa šeširom za kojeg misli da je Grundajs. Kondukter je ljut. Jedan čovjek pruži
kondukteru novac za Emilovu kartu, a E. traži čovjekovu adresu kako bi mu mogao vratiti
novac.
VII. VELIKO UZBUĐENJE U ŠUMANOVOJ ULICI
- Baka i Poni Hithen (njegova sestrična) u međuvremenu čekaju Emila na dogovorenom
mjestu, no njega nema. Od nekog čovjeka s kolodvora saznaju da je vlak iz Nojštata kojim ide
Emil odavno stigao. Odlaze kući i dolaze ponovo kada je trebao doći sljedeći vlak. Ne žele
zvati (brozojaviti) E. majku jer će se jako uplašiti.
VIII. POJAVLJUJE SE DJEČAK S TRUBOM
- Grundajs je otišao u kavanu, Emil ga i dalje prati te susreće dječaka Gustava. Gustav je
specifičan po tome što ima trubu u džepu. Emil mu ispriča svoju priču i on mu odluči pomoći.
Dovodi skupinu dječaka te će svi zajedno pomoći Emilu. Dječaci se upoznaju. Prvo odnose E.
kofer i cvijeće da im ne smeta u potrazi.
IX. DETEKTIVI SE SKUPLJAJU
- Detektivi (dječaci) odluče da će se razdvojiti i svatko ide na svoju stranu, ali uvode centralu –
svi su na ceduljici dobili tel. broj jednog dječaka i svi mogu zvati taj broj ako žele znati gdje su
ostali detektivi.
- Moraju vratiti Emilov novac i orobiti pljačkaša. No muči ih pitanje je li i to krađa? – misle da
ako mu ukradu novac bit će isti kao on, tu se oni onda malo prepiru i svađaju. Emil misli da bi
bilo dobro napisati baki neko pismo da se ne brinu, a dječak Blajer će odnijeti to pismo.
Napiše baki da je u Berlinu, ali da mora obaviti neke važne poslove, nek se ne boji, sve će
saznati na vrijeme. Dječaci donose paketiće jela, da imaju u službi ako im zatreba.
X. POTJERA ZA JENDIM AUTO-TAKSIJEM
- Posao detektivskog društva se nastavlja. Lopov sjeda u automobil, a dječaci u taksi te kreću
za njim. Čovjek sa šeširom (lopov G.) izlazi iz automobila i ude u hotel, dječaci opet za njim.
Novosti javljaju dječaku u centrali. Dolazi dječak Blajer i sa sobom dovodi Emilovu sestričnu
Poni, koja se malo našali s njima i kaže da ja baka pročitala pismo i da se nitko ne ljuti. Poni
kaže da će i sutra doći, i onda ode kući, a ona svidjela svim dječacima.
XI. JEDAN ŠPIJUN UVLAČI SE U HOTEL
- Dječaci razmišljaju kako ne mogu cijelu noć ostaviti hotel bez špijuna, Emil se dosjeti da odu
do dečka koji je zadužen za lift jer će im on sigurno dat dobar savjet; Gustav ode razgovarati s
njim. Dječaci (Profesor – nadimak jednog dječaka i Emil) razgovaraju o roditeljima, novcu
doma i sl. Prate svoju metu do hotela i saznaju gdje će odsjesti. Emil je u međuvremenu javio
baki da se ne brine kako će stići kasnije. Poruku dobiva njegova sestrična Poni te se kratko
pridružuje društvo, a nakon toga odlazi nazad kući govoreći kako ovakav posao nije primjeren
za djevojčicu.
XII. IŠČAHURIO SE JEDAN ZELENI LIFTBOJ
- Istu večer oko 10 sati primjećuju nekog liftboja. Kada su mu se malo približili shvatili su da je
Gustav s trubom. On se sprijateljio s pravim liftbojem i ispričao mu što čine pa mu je ovaj
posudio svoju odoru. A portir je G. otac. Gustav se tako prerušio u njega i pratio gospodina s
krutim šeširom. Saznao je da je u sobi 61 i da je naručio buđenje sutradan u 8 ujutro. Ekipa
razrađuje plan i dogovara sastanak ujutro u 8. Emil i Gustav ostaju u hotelu spavati.
XIII. GOSPODIN GRUNDAJS DOBIVA POČASNU GARDU
 - Sutradan sve teče prema planu. Nalaze se svi zajedno i čak 100 djece opkoli čitavu okolici
hotela ne bi li bili spremni kada kradljivac izađe. U ovoj akciji pridružuje se i Poni, Emilova
sestrična. Ekipa prati tako opkoljenog sumnjivca čitavim gradom, a njemu postaje neugodno.
XIV. I PRIBADAČE IMAJU DOBRU STRANU
- Ulazi u banku i vadi Emilove ukradene novčanice, tada Gustav govori da to nisu njegove
(Grundajsove) novčanice nego da ih je on ukrao onda nastaje rasprava – kako znaju da je to
ukradeno, Grundajs kaže da nije ni bio u vlaku, i tako svađaju se i G. želi biti u pravu, a nije
jer je ukrao Emilu taj novac, i onda činovnik u banci pita može li Emil dokazati da su to
njegove novčanice, jesu li malo pokidane, imaju li potpis ili tako nešto i onda se E. sjeti da je
probo novčanice iglom pa sigurno imaju rupicu i stvarno je tako, Grundajs tada pokuša
pobjeći, ali su ga dječaci uhvatili i vode Grund. u redarstvo, a Poni ide kući javiti svojima što je
sve bilo
XV. EMIL POSJEĆUJE GRADSKO REDARSTVO
- Emil je morao u redarstvenoj ispostavi popuniti podatke – ime, prezime, gdje živi i sl. i tada
saznaju da je Grundajs zapravo Herbert Kisling, a u banci se predstavio kao Miler. Kisling
prizna da je Emilu ukrao 140 maraka, ali kaže da je Emilu ispoala koverta i da je on pogledao i
vidio novac pa mu ju nije vratio, a novac mu tada bio jako potreban. Narednik govori Emilu
gdje može pokupiti svoj novac.
- Emil ide na Aleksandrov trg po svoj novac. Emil dolazi načelniku i zahvaljuje mu se, a načelnik
pohvali njega i njegovu detektivsku družinu na pothvatu. Dolaze novinari kako bi ispitali Emila
jer je uhvatio lopova. Jedan ga pita zašto nije odmah prijavio krađu i onda on prizna da je
nacrtao na spomeniku Karlu brkove pa ga bilo strah da ga ne uhite. Svi se smiju. Jedan od
reportera bio je i onaj čovjek koji mu je platio kartu u tramvaju. Taj reporter je Kaestner.
Kaestner ga vodi na kolače sa šlagom, a poveo je K. i ostale dječake. Emila su i fotografirali.
XVI. NAČELNIK KRIMINALISTIČKOG ODSJEKA ŠALJE POZDRAVE
- Emil pokupi kofer i cvijeće i ide kod bake, svi se obraduju kad ga vide, daje baki novac (mama
joj inače šalje novac, ali prošlih mjeseci je slala malo jer nije mogla više), 20 maraka baka da
Emilu što je bio detektiv, Emil i Poni odlaze se van igrati. Zatim dolazi narednik i kaže kako je
taj lopov kojeg je E. uhvatio zapravo razbojnik koji je opljačkao banku u Hanoveru i za kojim
trgaju već 4 tjedna, a banka je raspisala nagradu za onoga tko nađe lopova, a kako je to Emil
novac ide njemu. Tisuću maraka je dobio. Kaže Poni da pozovu sve dječake i svi se zabave, ali
Emil želi da i majka dođe u Berlin.
XVII. EMILOVA JE MAJKA JAKO UZBUĐENA
- Susjeda dolazi javiti Emilovoj majci da je on dobro i da je osvojio 1000 maraka za hvatanje
lopova i da bi ona trebala popodnevnim vlakom krenuti u Berlin. Gospodin u vlaku i Emilova
majka razgovaraju o Emilovoj zgodi, taj čovjek čita članak, a onda i Emilova majka
MALI DJEČAK KAO DETEKTIV
Stotinu berlinske djece u potrazi za lopovom
- Majka dolazi u Berlin, E. kaže da jedna radnja želi njemu, Gustavu i Profesoru pokloniti nova
odijela i da objave u novinama kako oni samo kod njih kupuju odijela – kao da budu reklama,
ali kaže E. da će odbiti ponudu. E. kaže da će prije svega kupiti tim novcem majci električno
sušilo za kosu (fen) i zimski kaput. Kod Hajmboldovih (tetke i tetka) došli su Emilovi prijatelji
XVIII. MOŽE LI SE IZ TOFA ŠTO NAUČITI?
- za večerom svađaju se kako bi bilo najbolje potrošiti novac, baka se složi s Emilom da se
mami kupi fen i zimski kaput, a ostalo uloži u banku, Poni kaže da on sebi mora kupiti bicikl
kako ne bi uništavao njezin, baka kaže da se iz ovoga može nešto naučiti – novac treba slati
samo poštanskim putem, a E. majka misli da djecu ne treba slati samu na put.