SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU

POLJOPRIVREDNI FAKULTET U OSIJEKU

LJEKOVITO I ZAČINSKO BILJE

Prof. dr. sc. Nada Parađiković

Nastavni materijal za modul Ljekovito i začinsko bilje

Osijek, 2014.
Sadržaj:
1. UVOD 1
1.1. ODABIR LJEKOVITOG BILJA 1
1.1.1. Skupljanje ljekovitog bilja 1
1.1.2. Sušenje ljekovitog bilja 2
1.1.3. Čuvanje bilja 3
1.2. AKTIVNE TVARI BILJAKA 3
1.2.1. Ugljikohidrati 3
1.2.2. Masti, ulja i drugi lipoidi 6
1.2.3. Srčani glikozidi 7
1.2.4. Flavonoidi 7
1.2.5. Saponini 8
1.2.6. Kumarini 8
1.2.7. Antrakinonski glikozidi 9
1.2.8. Hidrokinonski glikozidi 9
1.2.9. Gorke tvari (amara) 9
1.2.10. Ljute tvari (acria) 10
1.2.11. Trjeslovine 11
1.2.12. Alkaloidi 12
1.2.13. Eterična ulja 13
1.2.14. Vitamini 15
1.3. OBLICI BILJNIH LIJEKOVA 15
1.4. KAKO SE LIJEČIMO LJEKOVITIM BILJEM 16
1.5. LIJEČENJE BILJEM - FITOTERAPIJA 17
1.6. UPORABA DROGA I PRIPRAVAKA 21
1.6.1. Čaj 21
1.6.2. Tinktura 21
1.6.3. Uljna iscrpina 22
1.6.4. Sirup 22
1.6.5. Mast 22
1.6.6. Biljni ocat 22
1.6.7. Biljna kupka 23
1.7. ŠTO JE HOMEOPATIJA 23
2. DOBIVANJE ETERIČNIH ULJA 23
2.1. DESTILACIJA ETERIČNIH ULJA 24
2.1.1. Jednostavna destilacija 24
2.1.2. Destilacija vodenom parom, hidrodestilacija 24
2.2. KEMIJSKE PROMJENE 26
2.3. PRIPREMNI RADOVI 26
2.4. TOK DESTILACIJE 27
2.5. PUNJENJE KOTLA 28
2.6. DESTILACIJA 28
2.7. HLAĐENJE, KONDENZIRANJE 29
2.8. ODVAJANJE, FILTRIRANJE 30
2.9. RADNJE POSLIJE DESTILACIJE 30
2.10. RUKOVANJE DESTILIRANIM BILJEM 31
2.11. RAFINIRANJE ETERIČNIH ULJA 31
2.12. PREŠANJE I EKSTRAKCIJA 31
2.13. PRIMJENA ETERIČNIH ULJA 32
2.14. SKLADIŠTENJE, PAKOVANJE I KVALITETA 32
 2.14.1. Skladištenje droge 32
2.14.2. Skladištenje eteričnih ulja 33
2.14.3. Pakovanje droge 33
2.14.4. Kvalificiranje droge 33
3. LJEKOVITO BILJE 34
3.1. ACHILLEA MILLEFOLIUM L. - Obični stolisnik 34
3.2. ACORUS CALAMUS L. - Iđirot 36
3.3. AESCULUS HIPPOCASTANUM L. - Divlji kesten 37
3.4. AGROPYRON REPENS (L.) PB. - Puzava pirika, (pirevina) 39
3.5. ALCHEMILLA VULGARIS L. - Gospin plašt 40
3.6. ALOE FEROX MILL. - Aloja 41
3.7. ALTHEA OFFICINALIS L. - Bijeli sljez 43
3.8. AMMI VISNAGA (L.) Lam. - Španjolski morač 44
3.9. ANANAS COMOSUS (L.) Merr. - Ananas 45
3.10. ANGELICA ARCHANGELICA L. - Angelika 46
3.11. ARNICA MONTANA L. - Planinska arnika 46
3.12. ARTEMISIA ABSINTHIUM L. - Pelin 47
3.13. ASTRAGALUS GUMMIFER Labill. - Kozlinac 48
3.14. ATROPA BELLA-DONNA L. - Velebilje 49
3.15. BETULA PENDULA Roth. - Breza 50
3.16. BRASSICA NIGRA (L.) Koch - Gorušica 51
3.17. CALENDULA OFFICINALIS L. - Neven 52
3.18. CASSIA SENNA L. - Sena 53
3.19. CENTAURIUM ERYTHRAEA Rafn. - Kičica 53
3.20. CETRARIA ISLANDICA (L.) Ach. - Islandski lišaj 54
3.21. CHELIDONIUM MAJUS L. - Rosopas 55
3.22. CINCHONA PUBESCENS Vahl - Kininovac 56
3.23. COLA NITIDA – Kola 57
3.24. COLCHICUM AUTUMNALE - Mrazovac 57
3.25. COMMIPHORA MOLMOL (C. Myrrha) - Somalijska mira 58
3.26. CRATAEGUS MONOGYNA - Bijeli glog 59
3.27. CUCURBITA PEPO – Bundeva 60
3.28. CYNARA SCOLYMUS – Artičoka 62
3.29. DATURA STRAMONIUM - Kužnjak 63
3.30. DIGITALIS LANATA – Vunasta pustikara 64
3.31. DIGITALIS PURPUREA - Crvena pustikara 65
3.32. DROSERA ROTUNDIFOLIA - Rosika 66
3.33. ECHINACEA PURPUREA - Crvena rudbekija 67
3.34. EPHEDRA HELVETICA - Efedra 68
3.35. EPILOBIUM PARVIFLORUM – Sitnocvjetna vrbolika 68
3.36. EQUISETUM ARVENSE – Poljska preslica 69
3.37. EUCALYPTUS GLOBULUS - Eukaliptus 70
3.38. FICUS CARICA – Smokva 71
3.39. FRANGULA ALNUS - Krkavina 72
3.40. GALEOPSIS SEGETUM – Srba, šupljozub 73
3.41. GENTIANA LUTEA - Sirištara 74
3.42. GINKGO BILOBA - Ginko 75
3.43. GLYCYRRHIZA GLABRA - Sladić 76
3.44. HAMAMELIS VIRGINIANA – Hamamelis / virginijska palijeska 77
3.45. HARPAGOPHYTUM PROCUMBENS – Vražja kandža 78
 3.46. HEDERA HELIX - Bršljan 79
3.47. HELICHRYSUM ARENARIUM – Žuto smilje 80
3.48. HUMULUS LUPULUS – Hmelj 80
3.49. HYOSCYAMUS NIGER – Crna bunika 81
3.50. HYPERICUM PERFORATUM – Kantarion 82
3.51. ILEX PARAGUARIENSIS – mate-čaj / paragvajska božikovina 83
3.52. JUNIPERUS COMMUNIS - Borovica 83
3.53. KRAMERIA LAPPACEA (K. TRIANDRA) - Ratanija 84
3.54. LAMIUM ALBUM – Bijela mrtva kopriva 85
3.55. LARIX DECIDUA ( L. EUROPAEA) - Ariš 86
3.56. LAVANDULA ANGUSTIFOLIA MILLER – Lavanda 87
3.57. LEVISTICUM OFFICINALE KOCH – Ljupčac 88
3.58. LINUM USITATISSIMUM L. – Lan 88
3.59. MALVA SYLVESTRIS L. – Crni sljez 90
3.60. MARRUBIUM VULGARE L. – Obični tetrljan 90
3.61. MARSDENIA CONDURANGO REICHB. FIL. – Kondurango 91
3.62. MATRICARIA RECUTITA L. – Kamilica 92
3.63. MELILOTUS OFFICINALIS (L.) PALLAS - Kokotac 93
3.64. MELISSA OFFICINALIS L. – Matičnjak 94
3.65. MENTHA PIPERITA L. – Metvica 95
3.66. MENYANTHES TRIFOLIATA L. – Trolistica 96
3.67. ONONIS SPINOSA L. – Zečji trn 97
3.68. PANAX QUIQUEFOLIUM L. – Žen-šen 97
3.69. PAPAVER SOMIFERUM L. – Vrtni mak 99
3.70. PASSIFLORA INCARNATA L. – Pasiflora 99
3.71. PHASEOLUS VULGARIS L. – Grah 100
3.72. PIMPINELLA SAXIFRAGA L. – Bedrenika 101
3.73. PINUS MUGO TURRA – Klekovina 102
3.74. PINUS SYLVESTRIS L. – BIJELI BOR 102
3.75. PLANTAGO LANCEOLATA L. – Uskolisni trputac 103
3.76. PLANTAGO OVATA FORSK. – Bokva 104
3.77. POLYGOMUN AVICULARE L. – Dvornik 105
3.78. POTENTILLA ERECTA (L.) RÄUSCHEL – Uspravna petoprsta 106
3.79. PRIMULA VERIS L. – Jaglac 106
3.80. QUERCUS ROBUR L. – Hrast 107
3.81. ROSA CANINA L. – Divlja ruža 109
3.82. ALLIUM SATIVUM L. – Češnjak 110
4. ZAČINSKO BILJE 113
4.1. CAPSICUM ANNUUM L. - Paprika 113
4.2. CARUM CARVI L. - Kim 113
4.3. CINNAMOMUM VERUM J.S. Presl. - Cimetovac 114
4.4. CURCUMA LONGA – Žuta kurkuma 115
4.5. FOENICULUM VULGARE – Komorač 115
4.6. ILLICIUM VERUM – Zvjezdani anis 117
4.7. OCIMUM BASLICUM - Bosiljak 117
4.8. PIMPINELLA ANISUM L. – Anis 118
5. VRTOVI LJEKOVITOGA I ZAČINSKOG BILJA 119
5.1. BILJKE KOJE SE UZGAJAJU 120
5.2. VRT LJEKOVITOG I ZAČINSKOG BILJA U OBLIKU KOTAČA 120
5.3. VRT LJEKOVITOG I ZAČINSKOG BILJA U OBLIKU 123
 ŠAHOVSKE PLOČE
5.4. VRT LJEKOVITOG I ZAČINSKOG BILJA U OBLIKU SPIRALE 124
5.4.1. Popis potrebnog materijala i opreme - pribora 124
5.4.2. Postupak 125
5.5. NEKI VRTOVI LJEKOVITOG I ZAČINSKOG BILJA 128
 1. UVOD

1.1. ODABIR LJEKOVITOG BILJA

Nakon kratkog, uglavnom povijesnog uvoda, kod svake biljke slijedi latinski i hrvatski
naziv. U hrvatskom dijelu koristimo aktualne botaničke nazive. U nekim primjerima, kad je to
nužno za bolje razumijevanje i sprječavanje zabuna, dodali smo i narodna imena. Slijede
latinski i hrvatski naziv porodice u koju biljka pripada. Pojedini su biljni sastojci vrlo često
važni za određene biljne porodice, tako da se srodne vrste često primjenjuju na jednak način.
Za osušene dijelove biljaka, odnosno droge, služimo se u farmaceutskim krugovima
međunarodno važećim latinskim nazivom. Kratka nam tablica u početku, dok ne naučimo
latinske izraze, pomaže pri prijevodu. U tom se odjeljku nalaze podaci koji se odnose na
sakupljanje bilja ili njihovih dijelova, izgled, miris i okus droge. Ponegdje smo dodali i
podatke o uzgoju ljekovitog bilja, zemljama izvoznicima i o godišnjoj proizvodnji droga.
U odjeljak o srodnim vrstama uvrstili smo biljke koje zbog botaničke srodnosti i
srodnih sastojaka imaju slično djelovanje kao opisana glavna vrsta te je katkad bez poteškoća
u cijelosti nadomještaju. Ovamo smo uvrstili i biljke koje s opisanom vrstom nisu u srodstvu,
ali imaju slično djelovanje i uporabu. Pri određivanju biljaka katkad nam pomaže kratak opis
staništa kao i raširenost biljke, iako su navedeni vrlo općenito.

1.1.1. Skupljanje ljekovitog bilja

Bilje nikako ne smijete stavljati u plastične vrećice u kojima će se zapariti i “oznojiti”, a

tijekom sušenja pocrniti i sagnjiti. Najbolje je prilikom svakog izlaska skupljati jednu vrstu ili
bilje spremati u različite vrećice.
• Ljekovite tvari nisu u biljci jednoliko raspoređene, stoga morate znati da li vam treba čitava
biljka ili samo njen određeni dio. Koncentracija određenih djelatnih tvari u dijelu biljke varira
ovisno o vanjskim faktorima, ali i o razvojnom stadiju u kojem se biljni materijal prikuplja.
Kora (Cortex) se skuplja s mladih grana u rano proljeće (npr. kora hrasta, krkavine, žutike),
prije početka vegetacije.
List (Folium) se bere mlad, ali potpuno razvijen, neposredno prije cvjetanja ili tijekom
cvjetanja biljke. Istraživanja su pokazala da sadržaj nekih tvari nakon cvatnje znatno opada.
Pupovi (Gemmae) beru se u rano proljeće, prije listanja (npr. lisni pupoljci crne topole) i
svježi koriste za pripremu čaja, kapi, vina ili masti.
Cvijet (Flos) se skuplja u početku cvatnje, ali potpuno otvoren. Cvjetove lavande beremo u
pupoljcima, a cvjetove trnine i gloga kad se otvore prvi cvjetovi u cvatu. Precvali dijelovi
biljke ne sadrže odgovarajuću količinu djelatnih tvari i nisu za uporabu.
Nadzemni dio biljke, zelen (Herba) se skuplja u početku cvatnje (zelen turice, majčine dušice,
stolisnika, kičice). Donji, odrvenjeli dijelovi se ne koriste. Pri branju se svakako služite
škarama i ne čupajte biljku kako ne biste oštetili korijen. Tako ćete i sljedeće godine moći
doći po nju na isto stanište.
Korijen (Radix) ili podanak (Rhizoma) se iskapaju u rano proljeće ili u kasnu jesen, uvijek
prije ili nakon cvatnje, jer su tada najbogatiji ljekovitim tvarima (korijen vodopije, korijen
anđelike, podanak petoprste, podanak pirike). Prilikom vađenja korijena obavezno zatrpajte
rupe nastale vašim radom.

Plod (Fructus) ili sjeme (Semen) se skupljaju kada potpuno dozore. Iznimku čine plodovi
štitarki koji se beru nešto ranije jer bi pri skupljanju došlo do gubitka plodova.

1
• Pri skupljanju vam od velike pomoći može biti kalendar branja bilja u kojem su navedeni
dijelovi biljke koji se koriste i najpogodnije vrijeme za njihovo skupljanje. Ne možemo i ne
trebamo ga se uvijek pridržavati jer npr. listanje ili cvatnja neke biljke počinje u različito
vrijeme u mediteranskom području, nizinskim krajevima ili Gorskom kotaru.
• Nemojte skupljati oštećene ili nagrizene biljke ili one napadnute gljivičnim bolestima.
• Nikada ne smijete s jednog nalazišta pobrati sve biljke određene vrste, već najviše 2/3 njih.
• Bilje ne skupljajte u blizini puteva i većih prometnica jer će na njima ostati nataložena
prašina i talog od ispušnih plinova automobila. Kako se bilje ne pere prije sušenja sve te
nečistoće dospjet će u vaš čaj.
• Ne berite bilje (npr. kamilicu) s poljoprivrednih površina koje su tretirane nekim
kemikalijama (pesticidi, herbicidi i dr.).
• Berite količinu bilja koja vam je dostatna za godinu dana. Količina većine ljekovitih tvari se
stajanjem smanjuje tako da ćete sljedeće godine već skupljati nove količine. Preostalo bilje
ostavite neoštećeno za druge berače. Čuvajte prirodu, koristite njene blagodati, ali ju nemojte
pustošiti.
• Strogo zaštićene biljke, mada su ljekovite, ne smiju se skupljati (npr. lincura ili sirištara,
Gentiana lutea, i brđanka ili arnica, Arnica montana). Takve se biljke nabavljaju isključivo u
biljnim ljekarnama koje se njima opskrbljuju iz područja gdje te biljke rastu u velikim
količinama ili se dobivaju iz uzgoja.
• Zabranjeno je brati bilje u nacionalnim parkovima, strogim i posebnim rezervatima, a u
ostalim zaštićenim područjima dozvoljeno je samo uz prethodno pribavljenu suglasnost
nadležne javne ustanove za upravljanje zaštićenim područjem, ako nije drugačije propisano
posebnim propisima.
• Sakupljanjem za osobne potrebe smatra se sakupljanje do najviše 5 komada podzemnih
dijelova, 2 kg stabljike, 1 kg listova, 0,5 kg sjemena, 10 kg plodova, 05 kg pupova te 1 kg
steljke pojedine biljne vrste, dnevno u svježem stanju. (članak 1, stavak (2), NN br 154/2008.)

1.1.2. Sušenje ljekovitog bilja

Nadzemni dijelovi (zelen, listovi, cvjetovi) se ne peru prije sušenja. Nakon dolaska iz berbe
obavezno ih istresite na čiste papire ili plahtu (nikako na novinski papir) i uklonite eventualne
nečistoće. Nekada se ljekovito bilje sušilo zavezano u svežnjeve i nanizano na konopac u
potkrovlju ili iznad peći. Veliki skupljači bilja danas ga suše u sušarama na standardiziranim
uvjetima (temperatura, vlaga), no u domaćinstvima je bitno da se sušenje obavlja na
sjenovitom i zračnom mjestu, koje mora biti toplo da se vlaga što prije isuši. Za to su tijekom
toplijih mjeseci, kada se i bere većina bilja, najbolji čisti i prozračni tavani kuća. Životinje
(mačke, miševi, golubovi, muhe) ne smiju doći u kontakt s biljem pa na prozore treba staviti
zaštitne mreže. Tijekom hladnijih dana sušenje se obavlja u grijanim prostorijama. Sušenje u
pećnici je prejako za cvjetove i listove čak i na najnižoj temperaturi. Bilje rasprostrite u
tankom sloju na čistom papiru, na situ ili na gustoj mreži. Zeleno bilje sitnijih listova može se
sušiti na stabljikama, a veliki se listovi suše pojedinačno.
Cvjetne glavice nevena lakše je sušiti cijele, pa se poslije, prema potrebi, mogu skinuti latice.
Tijekom sušenja povremeno kontrolirajte bilje, rastresite ga i okrenite da bi se bolje sušilo.

Korijenu i podanku je za uspješno sušenje potrebna temperatura od 50-60 ºC. Stoga se mogu
sušiti na suncu ili u otvorenoj pećnici na najnižoj temperaturi.

Plodove štitarki (komorač, kopar, kim) najbolje je brati sa štitcem i zbog lakšeg skupljanja
ploda sušiti okrenute prema dolje u izbušenim papirnatim vrećicama.

2
1.1.3. Čuvanje bilja

Veće količine bilja čuvaju se u višeslojnim papirnatim vrećama ili papirnatim kutijama u
suhim i zračnim prostorijama. Vlaga je jedan od glavnih uzročnika kvarenja biljnog materijala
jer sve biljne droge više ili manje lako navlače vlagu iz zraka, a velika vlažnost biljnog
materijala uzrokuje razvoj raznih vrsta plijesni. Stoga suhe prostorije u kojima se čuva bilje
treba za lijepog i sunčanog vremena dobro provjetravati. Bilje je dobro potrošiti do sljedeće
sezone branja, dakle u roku od 12 mjeseci. Iznimka je kora krkavine ili krušine koja je
nezamjenjiv sastojak čajeva za poboljšanje
probave. Ona se prije uporabe mora skladištiti najmanje godinu dana ili uz dovod zraka
zagrijavati najmanje 1 sat na temperaturi od 80-100 ºC. Svježa kora izaziva proljev, mučninu i
povraćanje.
Aromatično bilje koje se koristiti za oplemenjivanje ili dekoriranje jela može se sačuvati i
zamrzavanjem. Poslažite pojedinačne listove (npr. metvice, matičnjaka, bosiljka, kadulje) ili
jednostavno bilje sitno nasjeckajte i stavite ga u kalup za led, napunite vodom i zaledite.

1.2. AKTIVNE TVARI BILJAKA

Unatoč naglašavanju činjenice da se djelovanje biljaka u prvom redu temelji na

međudjelovanju više sastojaka, «vodeću» ulogu ipak možemo pripisati određenim skupinama
sastojaka ili pojedinim sastojcima. Kratak opis kemijskog sastava aktivnih tvari biljaka i
njihova djelovanja u organizmu namijenjen je boljem razumijevanju uporabe pojedinih
ljekovitih biljaka. Na taj način lakše ćemo shvatiti zašto se određenom biljkom katkada
služimo kod različitih oboljenja. Glavne su skupine aktivne tvari: ugljikohidrati, masnoće,
flavonoidi, saponini, kumarini, antrakinonski i srčani glikozidi, gorke tvari, ljute tvari,
trjeslovine, eterična ulja i vitamini.

1.2.1. Ugljikohidrati

Fotosintezom u biljkama iz ugljik-dioksida i vode nastaju ugljikohidrati. Prema broju

šećernih jedinica, odnosno prema molekularnoj težini, dijlimo ih na monosaharide,
oligosaharide i polisaharide.
U monosaharide ubrajamo jednostavne šećere s različitim brojem ugljikovih atoma
(pentoze, heksoze, heptoze), šećerne kiseline i šećerne alkohole.
Glukoza (D(+)glukoza, dekstroza) je u prirodi najraširenija heksoza sa šest
ugljikovih atoma. Slobodna se nalazi u mnogim vrstama slatkog voća, osobito u grožđu, a
zajedno s fruktozom i u medu. Najviše glukoze vezano je u oligosaharidima i polisaharidima
(celuloza, škrob). Industrijski se čista glukoza najčešće dobiva iz krumpirovog i kukuruznog
škroba.
Fruktoza (D(-)fruktoza, levuloza) nalazi se u mnogim vrstama voća, u medu, šećeru
iz sladorne trske, inulinu. Industrijski se dobiva iz šećerne trske ili inulina. Kako fruktoza u
glikoglen prelazi brže od glukoze, njezina razgradnja ne ovisi i inulinu, pa se koristi kao
dijatetik kod šećerne bolesti (diabetes mellitus).
Invertni šećer mješavina je glukoze i fruktoze. U medu je trščani šećer (saharoza)
pomoću pčelinjih enzima pretvoren u glukozu i fruktozu. Med sadrži oko 70-80% invertnog
šećera. Pored toga, u medu se nalaze baktericidne tvari, koje potječu iz žlijezda pčela, eterična
ulja te ostali sastojci biljaka koje su pčelama služile za ispašu.
Manitol (D-manit) šećerni je alkohol. Rasprostranjen je u gljivama, algama te u
korijenu, listovima i plodovima mnogih biljaka. Samo je upola sladak kao saharoza. Mana
(70-80% manitola) je osušeni sok crnog jasena, koji se ponegdje (Sicilija) dobiva bušenjem

3
drveta. Koristi se kao blago purgativno sredstvo. U probavnom se traktu ne resorbira. Veće
količine manitola, koji s pomoću bakterija nastaju pri razgradnji glukoze, nalaze se u
siliranom kukuruzu i travi.
Sorbitol (sorbit) šećerni je alkohol upola manje sladak od saharoze. Ima ugodan okus
i stvara dojam da hladi. Ima ga u jabukama, kruškama, šljivama, marelicama, trešnjama, a
najviše u plodovima jarebike (do 10%), u jetri enzimatskom razgradnjom prelazi u fruktozu.
Tako se ne povećava razina šećera u krvi; zato ga koristimo kao «šećer za dijabetičare».
Sorbitol je početni produkt pri sintezi askorbinske kiseline (vitamin C) i polisorbata, koji se
koriste kao emulgatori.
Ksilitol (D-ksilit) zaslađuje jednako dobro kao saharoza i ima sličnu strukturu kristala.
Ne povisuje razinu šećera u krvi. Na glasu je kao najbolji nadomjestak za šećer kod dijabetesa
i bolesti jetre. Ima ga u raznim vrstama voća i povrća. Industrijski se dobiva preradom
brezova drveta.
Inozitol (mezoinozit) nalazi se u biljnim i životinjskim tkivima. U biljkama se katkad
nalazi samostalno, ali je uglavnom vezan za fosfornu kiselinu (fitinska kiselina) ili se
pojavljuje kao kalcijska i magnezijeva sol (fitin). Velike količine fitinske kiseline nalaze se u
raznim žitaricama – zobi, pšenici, ječmu. Inozit se koristi kod oboljenja jetre.
Šećerni alkoholi ne izazivaju karijes jednako brzo kao šećeri, jer pri njiohovoj
razgradnji nastaje manje kiselina koje pospješuju razvoj bakterija. Ksilit sprječava nastanak
kiselina čak i nakon konzumiranja šećera. Poprilično je skup; zato ga najčešće nalazimo samo
u gumama za žvakanje koje su namijenjene sprječavanju karijesa. Zbog purgativnog učinka u
početku nije preporučeno uzimati više od npr. 30 g ksilita na dan. Organizam se s vremenom
navikava. Zbog negativne temperature, pri topljenju ksilita u ustima nastaje ugodan osjećaj
hlađenja. Pored fruktoze, šećerni su alkoholi nadomjestak za šećer kod šećerne bolesti. U
planu prehrane moramo voditi računa o sljedećem: 12 g ksilita odgovara jednoj jedinici kruha.
Šećerne kiseline, kao što su glukuronska i galakturonska kiselina, nastaju pri
oksidaciji različitih monosaharida. Katkad dolazi do međusobne polimerizacije i nastajanja
velikih molekula.

Oligosaharidi su šećeri sastavljeni od 2-8 šećernih molekula.

Saharoza ili trščani šećer ima najčešću primjenu u svakodnevnom životu. Dobiva se
iz sladorne trske, šećerne repe i, rjeđe, javora. U crijevima ga rastvara enzim glikozidaza, tako
da može priječi u krv. Koncentrirana otopina saharoze ima tako visok osmotski tlak da na njoj
ne mogu uspijevati mikroorganizmi. Koristi se za konzerviranje marmelada, sokova i sirupa.
Maltoza (sladni šećer) osobito je rasprostranjena u sjemenkama biljaka u klijanju.
Maltoza nastaje pri vrenju piva iz ječmenoga škroba. Maltoza i slad važni su za prehranu male
djece s osjetljivom sluznicom crijeva.
Laktoza (mliječni šećer) poseban je šećer iz mlijeka, a odjeljuje ga poseban enzim,
laktoza. Bakterije mliječnog vrenja pretvaraju ga u mliječnu kiselinu (kiselo mlijeko, jogurt).
Mliječni se šećer industrijski dobiva iz sirutke. Koristi se za normalizaciju crijevne flore i kao
blago purgativno sredstvo, osobito za dojenčad. Katkad se koristi za spravljanje biljnih
pripravaka.

Polisaharidi su sastavljeni od velikog broja monosaharidnih jedinica.

Niskomolekularni polisaharidi imaju molekularnu masu 100-20000, a visokomolekularni
od 100 000 do više milijuna. Pri razgradnji polisaharida nastaje jedna ili više različitih vrsta
šećera. Šećerne jedinice međusobno se povezane lančano ili razgranato. Polisaharidi više nisu
slatka okusa, u vodi se otapaju loše ili su netopivi. U polisaharide ubrajamo škrob, celulozu,
pektine, polisaharidi iz alga i gljiva, biljne gume i sluzi.

4
 Škrob (amylum) nalazi se u obliku škrobnih zrnaca kao pričuvna tvar u sjemenkama
žitarica, korijenu, gomoljima i drugim pričuvnim organima biljaka. Kod pojedinih biljaka
škrobna su zrnca različita oblika, što nam olakšava raspoznavanje. Škrobno zrnce sastavljeno
je od amilaze i amilopektina. Amilaza, jezgra škrobnog zrnca, linearne je građe. U reakciji s
jodom daje tipičnu modru boju, u vodi se otapa koloidno, a pri enzimatskoj razgradnji iz nje
nastaje maltoza. Vanjski sloj škrobnog zrnca čini amilopektin. Razgranate je strukture. U
hladnoj je vodi netopiv, a u vrućoj uzrokuje sljepljivanje. U enzimatskoj razgradnji iz
amilopektina nastaju maltoza i dekstrini. Škrob se dobiva iz raznih biljka. Iz žitarica se
najprije moraju odstraniti bjelančevine (aleuronska zrnca), koje su slijepljene za škrobna
zrnca. Škrob je hrana za bolesnike, jer je lako probavljiv i štiti sluznice probavnoga trakta
(rižina sluz, zobene pahuljice). Može prihvatiti veće količine izlučevina i kožnih masnoća, pa
služi kao osnova pri izradi brojnih pudera. Industrijski se iz škroba dobivaju glukoza i etilni
alkohol.
Inulin je posebna vrsta škroba. Najrasprostranjeniji je u porodici glavočika jezičnjača.
Pri razgradnji inulina enzimom inulazom nastaje fruktoza. Inulin s jodom nema modru
reakciju kao škrob. Biljke koje sadrže mnogo inulina katkada se koriste kao nadomjestak za
kavu (cikorija). Biljne droge koje sadrže velike količine inulina prikladne su za primjenu kod
šećerne bolesti (maslačak, vodopija).
Celuloza je sastavni dio biljnih staničnih stijenki. Građena je samo od glukoznih
jedinica. Ima vrlo zamršenu strukturu, koja nam je u konačnom obliku poznata kao celulozno
vlakno. Lan, pamuk, kopriva i brojne druge biljke imaju vrlo duga celulozna vlakna iz kojih
se izrađuju tkanine. Čovjek i mesožderi iz životinjskog svijeta ne probavljaju celulozu. Samo
mikroorganizmi, neke protozoe i puževi imaju enzim celulozu koji im omogućuje razgradnju
celuloze. Životinje biljožderi (npr. preživači) u probavnim organima imaju simbiotske
mikroorganizme koji je razgrađuju svojim enzimima.
Pektini su nitasti polisaharidi sastavljeni od šećernih kiselina. Nalaze se u svim
biljnim tkivima. Na osobito velike količine pektina nailazimo u jabukama, limunovoj i
narančinoj kori, crvenom ribizu, smokvama i repi. Kod proljeva i oboljenja sluznice crijeva
tradicionalni je narodni lijek naribana jabuka. Pektin djeluje kao zaštitni sloj sluznice. Strani
mikroorganizmi u crijevima razgradnjom pektina stvaraju šećernu kiselinu brže od simbotskih
bakterija. Zbog toga brže nastaje i okolina koja ne pogoduje njihovu razvoju, pa njihovo
djelovanje slabi. Rezultat je ublažavanje probavnih poremećaja.
Morske alge, osobito crvene i smeđe, sadrže velike količine polisaharida. Agar-agar,
karagen i alginske kiseline koristimo kao lijekove kod kašlja i proljeva, u farmaceutskoj
industriji za izradu nemasnih gelova, u kozmetici i prehrambenoj industriji kao emulgatore.
Biljne gume su polisaharidi koji se pojavljivanju kod mehaničkih oštećenja, osobito
kore drveta. Prozirna tekućina koja se vidi u početku ubrzo se na zraku stvrdne. Gumu
izlučuju trešnje, šljive, breskve. Najviše biljnih guma daju razne vrste akacija, te gume,
poznate pod imenom gumiarabika, koriste se kao ljepilo te za proizvodnju pastela i slatkiša.
Sluzi su biljni polisaharidi sastavljeni od raznovrsnih šećera. Njihova molekularna
masa doseže do dva milijuna. U biljkama se nalaze u staničnom soku (biljni sljez) ili u
staničnim stjenkama (lan). Topive su u hladnoj ili toploj vodi. Za razliku od guma, nisu
ljepljive. Sluzi djeluju antiflogistično (protuupalno). Koriste se izvana kod furunkula,
zagnojenja, upala žlijezda, upala usne šupljine i ždrijela te kod problema s kožom. Iznutra se
koriste kod upala probavnih organa, protiv proljeva i kao purgativ. Najpoznatije biljke koje
sadrže sluzi jesu bijeli sljez, lan, grčka piskavica i dunja. Nedavno su iz brđanke, nevena,
kamilice i bijeloga sljeza izolirani kompleksno građeni polisaharidi koji potiču rad
imunološkog sustava.

5
1.2.2. Masti, ulja i drugi lipoidi

Masti, ulja i neke prateće, njima zapravo slične, tvari, čine veliku skupinu lipida.
Lipide dijelimo na neutralne masnoće (masti, ulja) i lipoide. U lipoide ubrajamo voskove,
fosfolipide (lecitin), steride, masne alkohole, karotenoide i vitamine (A, D, E, K).
Biljne i životinjske masti te ulja esteri su glicerina (propantriol) s različitim zasićenim
i nezasićenim masnim kiselinama u čijim su lancima povezana od 4-24 (u ribljim uljima do
30) ugljikova atoma (C-atoma).
U biljnim masnoćama prevladavaju palmitinska (C-16), stearinska (C-18), oleinska
(C-18), linolna kiselina (C-18). S obzirom na dvostruku vezu među C-atomima, masne
kiseline mogu biti zasićene ili nezasićene. Najčešće zasićene masne kiseline bez dvostruke
veze među ugljikovim atomima jesu palmitinska i stereinska kiselina. Više biljke imaju
poveći broj različitih nezasićenih kiselina s jednom ili više dvostrukih veza, npr. oleinska (C-
18:1), linolna (C-18:2), linoleonska (C-18:3), arahidonska (C-20:4) i druge. Prvi nam broj
pokazuje broj ugljikovih atoma, a drugi broj dvostrukih veza u masnoj kiselini.
Prema sastavu masnih kiselina, ulja i masti dijelimo u četiri skupine:
1. masti s velikom količinom zasićenih masnih kiselina: maslac, životinjska mast, loj,
mast kokosa i kakaovca. Te su masti pri sobnoj temperaturi krute;
2. ulje s jednostruko nezasićenim masnim kiselimama (oleinska), npr. maslinovo ulje;
3. ulje s dvostruko nezasićenim masnim kiselinama, osobito s linolnom kiselinom:
suncokretovo, lanovo, sojino ulje i ulje od klica žitarica;
4. ulja od višestruko nezasićenih masnih kiselina: laneno ulje, riblja ulja.

Masnoće s nezasićenim masnim kiselinama nazivamo uljima. Pod utjecajem zraka,

svjetlosti, topline i mikroorganizama, ulja se mijenjaju. Postaju užegla, zasmole se i osuše.
Tokoferol (vitamin E), koji sadrže brojna ulja, svojim antioksidativnim djelovanjem sprječava
prebrzo kvarenje ulja.
Osobito su kvalitetna, i osobito skupa, hladno prešana ulja. Pri višim temperaturama
i višem tlaku količina je istisnutoga ulja veća, ali takvo ulje treba očistiti, rafinirati. Najveće
količine ulja dobivaju se ekstrakcijom s različitim otapalima. Uporabom vrlo čistih otapala i
suvremenim metodama rafiniranja danas se i ta ulja mogu koristiti za prehranu.
Masti su, kao i bjelančevine i ugljikohidrati, rezervne tvari biljnog organizma. U
listovima i cvjetovima obično ima samo 0,5-5% masti; a u plodovima i sjemenkama njihova
količina doseže i 50%. Kod tri četvrtine viših biljaka masti su glavne rezervne tvari, a samo
četvrtina biljaka sadrži škrob i bjelančevine (žitarice).
Klimatske prilike presudno utječu na količinu nezasićenih i zasićenih kiselina u
biljnim uljima. Što duže traje dozrijevanje sjemena, to je u njemu veća količina nezasićenih
masnih kiselina. Suncokretovo i laneno ulje iz sjevernih područja sadrži više nezasićenih
masnih kiselina nego ulja iz toplijih predjela.
Ulja i masti neophodni su u čovjekovoj prehrani. Imaju visoku kaloričnu vrijednost
(38kj/g). Neke masne kiseline, kao što su linolna i y-linoleonska kiselina, naše tijelo može
dobiti iz hrane. Tijelu je neophodna i arahidonska kiselina, ali je organizam djelomično može
sintetizirati i sam, iz linolne kiseline. Te tri masne kiseline potrebne tijelu, tzv. esencijalne
kiseline, osnova su za sintezu prostaglandina. Prostaglandini su tkivni hormoni koji nastaju
pri ozljedama i upalama. U tijelu imaju različite značajne fiziološke uloge. Čovjek na dan
treba 5-7 g esencijalnih kiselina. Pretjerana uporaba ulja s nezasićenim masnim kiselinama
nije preporučljiva, jer i zasićene masne kiseline u organizmu imaju određenu ulogu.
Masti i ulja nisu topivi u vodi, lakši su od nje i stoga plivaju na površini. Pri daljem
protresanju ulje se u vodi raspršuje u oblik manjih kapljica. Dodatkom emulgatora ta emulzija
ostaje trajna. Poznati su emulgatori sapuni, masni alkoholi, polisaharidi, bjelančevine, lecitin,

6
pčelinji vosak i brojne druge tvari. Zbog velike kapilarnosti, ulja i masti dobro prodiru u
gornje slojeve kože i «povlače» sa sobom i druge aktivne tvari. Koristimo ih kao ulja za
masažu i maziva, osobito s dodatkom biljnih aktivnih tvari ili čistih eteričnih ulja.

1.2.3. Srčani glikozidi

To su steroidni glikozidi koji djeluju na dinamiku i ritmiku bolesnog srčanog mišića.

Danas je poznato više od trideset aglikona te velik broj glikozida.
Oslabljeno srce osjetljivije je na srčane glikozide od zdravoga. Reagira već na količine
koje kod normalnog, zdravog srca nemaju nikakav učinak. Srčani su glikozidi otrovni. U
terapijskim dozama te aktivne tvari poboljšavaju ekonomičnost rada srca. Sistoličko se
grčenje srčanog mišića pojačava, a time se uvećava i volumen istisnute krvi kod svakog
otkucaja. Količina krvi koja ostaje u srcu smanjuje se. Diastoličko se širenje srca povećava, u
srce pritječe više krvi, dok se pritisak u venama smanjuje. Posljedica umanjenog zastajanja
krvi u venama jest bolja diureza (izlučivanje tekućine preko bubrega). Voda koja se nakupila
u tijelu lako se izlučuje. Broj otkucaja srca se smanjuje.
Najveći nedostatak liječenja srčanim glikozidima jest njihovo zadržavanje u tijelu.
Tijelo ih dobro resorbira, ali sporo izlučuje. Srčane glikozide nikada ne koristimo sami, nego
uvijek pod liječničkim nadzorom, u obliku standardiziranih lijekova. Samo tako sprječavamo
opasna trovanja, koja nastaju pri korištenju srčanih glikozida bez nadzora.

1.2.4. Flavonoidi

Žuta boja (lat. flavus-žut) prvih izoliranih spojeva dala je naziv cijeloj skupini, iako u
nju ubrajamo i crvenomodro obojene antocijane. Svim flavonoidima zajednička je osnovna
struktura od 15 ugljikovih atoma (C-15). Međusobno se razlikuju po stupnju oksidacije, po
rasporedu hidroksilnih (-OH) i metoksilnih (-OCH3) skupina te po vezanim šećerima.
U tu skupinu uvrštavamo kalkone, flavanone, flavonole, izoflavone, antocijanidine,
leukoantocijanidine i procojanidine.
Flavoni, flavonoli i antocijanidini u staničnom se soku nalaze kao aglikoni ili kao
glikozidi vezani za šećer. Antocijani nisu prisutni samo u modrim i crvenim cvjetovima i
plodovima, nego i u listovima i stabljikama. Velik broj proantocijanidina nalazi se u
plodovima, a iz njih polimerizirane katehine (trjeslovine) i u korijenu, podancima i drvu.
Flavanoni su rašireni u različitim vrstama naranči i iglavaca. Izoflavona ima u mahunarkama i
perunikovkama.
Flavonoidi su kod svih biljaka najrašireniji sekundarni produkti metabolizma. Njihove
su biološke funkcije u biljci različite: privlače insekte za oprašivanje, štite od štetnih insekata,
virusa i gljivica, sprječavaju djelovanje različitih enzima i utječu na oksidacijske i redukcijske
procese u stanici.
Neki su se flavonoidi katkada koristili za bojanje vune, a danas služe kao
antioksidativna sredstva za konzerviranje masti i sokova. Iz gorkih flavanonskih glikozida
narančine kore proizvode se vrlo slatko umjetno sladilo.
Kako je kemijska struktura flavonoida različita, tako se razlikuju i po djelovanju u
organizmu. Najprije je bio otkriven njihov utjecaj na krvne kapilare. Jedno se vrijeme
flavonoide naranče i rutin kao vitamin P (permeabilnost) ubrajalo u vitamine. Danas taj izraz
napuštamo; govorimo o bioflavonidima. Neki od njih šire srčane koronarne žile i poboljšavaju
rad srca (glog, arnika), ublažavaju grčeve (kamilica), štite jetru i utječu na nastanak žuči
(osljebab, smilje), pospješuju znojenje (lipa, končara, bazga), povećavaju količinu mokraće
(breza, zečji trn, zlatnica, ljubica). Značajno je i njihovo djelovanje protiv upala i skupljanja
tekućine u tkivima (edem), jer sprječavaju nastanak tkivnih hormona prostaglandina (rutin) i

7
njihov antialergijski učinak. Čovjek hranom svakodnevno dobije 50-1000 mg različitih
flavonida, koji se u tijelu vrlo brzo razgrađuju.

1.2.5. Saponini

Saponini su triterpenski i steroidni glikozidi koji se u vodenoj otopini pjene poput sapuna
(lat. sapo = sapun). Pri hidrolizi s kiselinama ili enzimima razlažu se na aglikon sapogenin i
šećer.
Rasprostranjeni su u brojnim biljnim vrstama. Njihovo fungicidno djelovanje, kojim biljke
štite od plijesni, vjerojatan je uzrok njihove općenite rasprostranjenosti. Triterpenski saponini
česti su kod brojnih porodica dvosupnica. Steroidne saponine nalazimo kod suptropskih i
tropskih jednosupnica, a kod dvosupnica samo u pustikari (Digitalis) i piskavici (Trigonella).
Zbog specifične građe molekula s izrazito hidrofilnim i hidrofobnim dijelom, saponini
smanjuju površinsku napetost heterogenih sustava. Posljedice su pjenjenje, emulgiranje i
dispergiranje. Više se ne koriste kao sredstva za pranje. Pjenušavi ekstrakt iz sjemena divljeg
kestena nekoć se koristio za pranje osjetljivih tkanina od svile i vune. Danas saponine
koristimo u prehrambenoj industriji i kozmetici, kao emulgatore i stabilizatore.
Saponini djeluju hemolitički. Vežu se za proteine i lipide staničnih membrana
eritrocita te ih oštećuju, tako da iz krvnih tjelešaca izlazi hemoglobin. Zbog hemolitičkog
djelovanja, nikada ih ne koristimo intravenozno. Iznimka je escin, saponinski kompleks iz
divljeg kestena. Pri unutarnjoj uporabi organizam saponine gotovo ne resorbira, ali se valja
točno pridržavati preporučenih količina. Farmakološko je djelovanje saponina višestruko.
Olakšavaju iskašljavanje jer razrjeđuju gustu sluz. Istodobno podražuju i sluznice, pri čemu
refleksno dolazi do povećanja produkcije sekreta iz žlijezda, kako u bronhijima tako i u
probavnome traktu (jaglac, glatki sladić, sapunika, bršljan). Zbog podražavanja bubrežnog
epitela pospješuju izlučivanje mokraće, a istodobno povećavaju diuretični učinak raznih
flavonida (zečji trn, preslica, zlatnica, divlja maćuhica, breza, divizma). Već je dugo poznato i
antibiotičko, antimikotičko i antivirusno djelovanje saponina, a osobito triterpenskih saponina
iz sapunike, divizme, protivka (Lysimachia) i krivičice (Anagallis). Saponini divljega kestena
i veprine sprječavaju nakupljanje tekućine u organizmu i djeluju na venozno ožilje. Saponini
glatkog sladića djeluju protiv upala (antiflogistički) slično kao kortikoidi te djeluju kod
virusnih oboljenja, osobito kod kroničnog hepatitisa. Saponini iz bršljana olakšavaju
iskašljavanje i umiruju bronhijalne grčeve.

1.2.6. Kumarini

Najjednostavniji je spoj kumarin, čest u lepirnjačama, bročevima i travama. Ima intenzivan,

karakterističan miris. U svježoj biljci kumarin je vezan za šećer (glikozid) i nema miris. Tek
nakon uvenuća i pri sušenju, kada se raspadne kumarinski glikozid, razvija se poseban miris
koji podsjeća na miris sijena. Poznato je oko 100 kumarinskih spojeva.
Nekada se kumarin koristio u prehrambenoj industriji za aromatiziranje hrane. Danas se zbog
mogućeg kancerogenog djelovanja više ne koristi. Neki kumarini djeluju antiflogistički
(protuupalno), drugi sprječavaju edeme, pospješuju cirkulaciju krvi, imaju spazmolitično
djelovanje, umiruju u djeluju baktericidno. U visokim koncentracijama štete jetri i srcu te
djeluju narkotički. Kumarini (eskuletin, umbeliferon i herniarin) dodaju se preparatima za
sunčanje, jer apsorbiraju UV-zrake valne duljine 280-315 nm (UV-B), koje uzrokuju
crvenjenje kože. Iz kumarina pod utjecajem bakterija nastaje dikumarol, koji sprječava
grušanje krvi, tako što iz enzimskog kompleksa istiskuje vitamin K i time sprječava nastanak
tromboze. U promijenjenu obliku često se primjenjuje kod opasnosti od tromboze (npr.
Marcumar®). Neki kumarini (psoralen, bergapten ksantoksin) imaju snažne

8
fotosenzibilirajuće osobine i uzrokuju tzv. travni dermatitis. U dodiru s određenim biljkama
(livadne biljke, celer), pod utjecajem sunca na koži nakon nekoliko sati nastaju crvene mrlje i
mjehurići, koji se nakon jednog ili dva dana pretvaraju u tamne pjege. Kumarinima pripadaju
i aflatoksini. Te tvari proizvode plijesni na različitim namirnicama, među njima i žitaricama,
grahoricama, lješnjacima, orasima. Aflatoksini su vrlo štetni, oštećuju jetru i djeluju
kancerogeno, pa stoga izbjegavamo pljesnivu hranu.

1.2.7. Antrakinonski glikozidi

Osnovne su strukture antron, dihidroksiantron i antrakinon. Vezani su za šećere, pa su

stoga glikozidi. Koristimo ih kao purgativna sredstva, koja djeluju u debelom crijevu. Ondje
se glikozidi pod utjecajem bakterija crijevne flore razlažu u jednostavne antrakinone, koji
imaju veliku purgativnu snagu. Djeluju tako da podražajnu sluznicu crijeva, pri čemu
ispuštaju više histamina i ostalih medijatora npr. prostaglandina, povećavaju crijevnu
peristaltiku i izlučivanje sluzi. Pri daljnjoj uporabi organizam na njih navikava, a vrlo lako
može doći i do oštećenja jetre i bubrega. Nikada ih ne koristimo kod djece, u trudnoći, za
vrijeme menstruacije i kod hemoroida. Tako djeluju korijen rabarbare, kora obične trušiljke i
plodovi krkavine. I purgativna sredstva u aloju i seni sadrže iste aktivne tvari.

1.2.8. Hidrokinonski glikozidi

Najpoznatiji hidrokinonski glikozidi jesu arbutin i metilarbutin. U glikozidnome su obliku

neučinkoviti. Tek prolaskom kroz bubrege, kad se odvoji šećer, hidrokinon razvija svoju
antibakterijsku snagu. Za optimalan učinak čaju ili gotovo lijeku dodajemo natrijev
hidrogenkarbonat (soda bikarbona), kako bi urin postao bazičan. Najpoznatija droga s takvim
učinkom jest medvjetka. Iako listovi brusnice imaju jednako toliko arbutina i mnogo manje
trjeslovina, koji nadražuju sluznicu želuca, njihova je primjena gotovo nepoznata. Manje
količine arbutina nalaze se u listovima borovnice, kruške i vrijeska.

1.2.9. Gorke tvari (amara)

Raširene su u gotovo svim biljnim vrstama. Osobito mnogo ima ih u sirištarama, glavočikama
cjevnjačama i glavočikama jezičnjačama. Prateće tvari , kao što su sluzi (islandski lišaj),
eterična ulja (pelin, stolisnik) ili trjeslovine često promijene gorak okus. Dijelimo ih na
terpenske i neterpenske gorke tvari. Terpenske gorke tvari, npr. iridoidi i sekoiridoidi (u
sirištari, maslini, trolistu, broćiki) potječu od monoterpena. Iz seskviterpena potječu gorke
tvari u porodici glavočika cjevnjača i glavočika jezičnjača (pelin, artičoka, maslačak).
Diterpenske gorke tvari nalaze se u kadulji (pikrosalvin) i u tetrljanu (marubiin).
Kukurbitacini iz bljuštca primjer su triterpenskih gorkih tvari. Neterpenske gorke tvari gorke
su tvari hmelja, naranče i limuna, trisaharidni šećer gencianoza i razni alkaloidi.
Raspoznavanje gorka okusa nastaje nadraživanjem receptora za gorčinu na korijenu jezika. U
receptorima se nalaze okusne bradavice, koje se obnavljaju svakih 6-8 dana. Odrasla osoba
ima oko 2000 okusnih bradavica. Sa starošću se njihov broj smanjuje, pa se stoga i umanjuje
osjetljivost okusa. Pušenje, stres, trudnoća i pretjerano korištenje lijekova mijenjaju
osjetljivost na gorčinu.
Motoriku i izlučivanje žlijezda probavnog trakta reguliraju reflektorni mehanizmi i
mehanizmi u centralnom živčevlju. I oblik (dobro prožvakana hrana) i kemijska svojstva
hrane utječu na sluznice želuca i crijeva. Signale od receptora do probavnih žlijezda prenose
hormoni probavnoga trakta: gastrin, sekretin i drugi. Gorke tvari u probavnome traktu nemaju
nikakav neposredan učinak, osim onog koji se temelji na njihovu gorku okusu. Preko

9
živčanog sustava refleksno pojačavaju izlučivanje žlijezda slinovnica te, u želucu, ponajprije
izlučivanje solne kiseline i pepsina. Kada dođe u želudac, potiču nastanak gastrina, koji utječe
na izlučivanje probavnih žlijezda, osobito gušterače, te na motoriku želuca i crijeva. Gorke
tvari povećavaju udio iskorištenosti hrane, potiču probavu. Gorke su tvari primjer
diferenciranog djelovanja aktivnih tvari biljaka. U zdravih osoba gorke tvari jedva primjetno
pojačavaju refleksnu sekreciju, dok u bolesnika izrazito pojačavaju izlučivanje žlijezda. Za
liječenje koristimo gorke tvari u obliku tonika za pojačavanje apetita kod oslabljenosti,
anemije, rekonvalescencije i u gerijatriji. Ne prevruć čaj s gorkim tvarima uvijek pijemo
najmanje pola sata prije jela, manjim gutljajima. Brojni začini koje dodajemo masnoj, teže
probavljivoj hrani na jednak način pomažu kod probave. U narodnoj se medicini gorke tvari
koriste i kod povišene temperature. U tom smjeru i nije bilo važnijih istraživanja, jer na tržištu
ima dovoljno sintetičkih lijekova.
Ljekovite biljke koje uz gorke tvari sadrže i veće količine eteričnog ulja istodobno utječu i na
pospješeno djelovanje jetre i žuči, na ublažavanje grčeva u probavnim organima te na bolje
izlučivanje tekućine.

1.2.10. Ljute tvari (acria)

Ljute tvari ili acria do sada su se rijetko, svrstavale u posebnu skupinu, poput gorkih tvari,
iako ima je skupni učinak bio poznat.
S obzirom na kemijsku građu, do danas poznate ljute tvari dijelimo na: fenolne spojeve
(miristicin, elemicin, izoeugenol, asaron, safrol), amide u papru i paprici, gorušičina ulja kod
krstašica i sulfidne spojeve u raznim vrstama luka. Kod podraživanja receptora za
temperaturu i bol nastaju ljuti okus i osjet. Usto, neke aktivne tvari djeluju i kao lokalni
anestetik, druge kožu nadražuju tako snažno da uzrokuju upalu, a neke djeluju antibiotički i
baktericidno
Ljute tvari potiču izlučivanje sline i, refleksnim putem, peristaltiku želuca i crijeva. Neke ljute
tvari stimuliraju centar za disanje i vazomotorični centar. Kod unutarnje primjene
poboljšavaju probavu i rastjeruju vjetrove. Koristimo ih kod reumatskih i mišićnih bolesti za
utrljavanje u kožu. Zbog nadraživanja kože uzrokuju izlučivanje tkivnih hormona (npr.
hestamina, bradikinina, prostaglandina), pri čemu nastaje primarna upala. Posljedica tog
lokalnog nadraživanja jest izlučivanje različitih unutarnjih medijatora, čiji je učinak poželjan.
Na taj način ljute tvari stimuliraju obrambene mehanizme organizma i pojačavaju nastanak
kortikoidnih hormona, čije je djelovanje usmjereno protiv upalnih procesa i bolesti mišića pri
najrazličitijim vrstama reumatizma.
Ulja gorušice glikozidi su koji sadrže sumpor. U biljkama se nalaze u nehlapivim oblicima.
Kod ozljede tkiva, iz glikozida pod utjecajem enzima mirozinaze nastaju hlapiva ulja gorušice
oštra mirisa i nehlapive tvari oštra okusa. Pored utjecaja na probavne organe i kožu, hlapiva
ulja gorušice djeluju snažno antibakterijski. Najveće količine gorušičina ulja sadrže krstašice.

1.2.11. Trjeslovine

Trjeslovine su aktivne tvari koje se nalaze u brojnim ljekovitim biljkama trpka okusa (trnina,
divlja kruška, nezreli kaki, koštice grožđa). Njihov širok opseg djelovanja ni danas nije
dovoljno poznat.
Biljke, s velikim količinama trjeslovina (hrast, jela, srčenjak) nekoć su se koristile za
štavljenje i obradu kože. Danas imaju manje važnu ulogu. Nadomjestile su ih anorganske soli

10
(stipsa, kromove soli). Međutim, vrlo je važno njihovo korištenje u zdravstvene svrhe te u
kozmetici. Novim postupcima izolacije i spektroskopskim metodama, posljednjih je godina
određivanjem točnog kemijskog sastava, izolirano više od 100 novih spojeva s trjeslovinama.
Tako je bilo moguće utvrditi njihovu biološku aktivnost i specifično djelovanje.
Trjeslovine su polifenoli bez dušika, slabo kisele reakcije topivi u vodi ili topivi u obliku
koloida. Njihova molekulska masa iznosi 500-3000. S bjelančevinama stvaraju netopive
komplekse. Trjeslovine se dijele na trjeslovine koje hidroliziraju, kondenzirane i
kompleksne trjeslovine te flobafene. U trjeslovine koje hidroliziraju ubrajamo galotanine,
elagotanine i neke estere kavene kiseline. Galotanini, npr. tanin, esteri su galne kiseline s
jednostavnim šećerima ili šećernim alkoholima. Elagotanini su esteri heksahidroksidifenske
kiseline, najčešće s glukozom. Pri njihovu razlaganju nastaje elagna kiselina. Kondenzirane
trjeslovine proantocijanidini sastavljeni su od flavanskih jedinica. Kada ih čine samo katehin
i epikatehin, govorimo o procijanidima. Kompleksne trjeslovine sastavljene su od
hidroizolirajućih kao što su galo- i elagotanini, i iz procijanida ili drugih flavanskih jednica. U
trjeslovine u širem smislu ubrajamo i tvari koje tek dijelom imaju osobine trjeslovina; to su
npr. klorogenska kiselina, ružmarinska kiselina i florotanini. Klorogenska kiselina kod
biljaka je vrlo raširena, a ružmarinska kiselina (ester dviju kavenih kiselina) karakteristična je
za porodicu usnača (Lamiaceae). Trjeslovine toga tipa nazivamo i Lamiaceae trjeslovinama.
Florotanini su trjeslovine alga.
Kod sušenja i pohranjivanja katehinske trjeslovine koje su topive u vodi prelaze u više
polimerizirane flobafene netopive u vodi. U hrastovoj kori količina trjeslovina topivih u vodi
smanjuje se nakon 15 mjeseci na pola, jer se kondenziraju u netopive, neučinkovite flobafene.
Pritom kora postaje crvenkasta i manje vrijedna.
Kako su trjeslovine čak i u vrućoj vodi izrazito slabo topive, čajeve i ekstrakte za kupelji
spravljemokao provarak. Čajeve koji sadrže trjeslovine nikada ne zaslađujemo medom. U
medu se nalaze bjelančevine koje trjeslovine zgrušaju, pa čaj postane mutan. Kad nam
trjeslovine izrazito smetaju, čaj spravljamo s hladnom vodom (čaj od medvjetke) ili mu okus
poboljšavamo mlijekom (engleski način).
Trjeslovine najviše djeluju na kožu i sluznice. Kolagenska vlakna kože i sluznice trjeslovine
vežu u svoju heliks-strukturu. Prema načinu vezivanja i prema količini ugrađenih trjeslovina,
govorimo o adstrikciji. Taj je proces reverzibilan i smanjuje nabreklost kože ili sluznica pa
tako povećava njihovu otpornost. Kad se u njih ugradi veća količina trjeslovina, kolagenska se
vlakna potpuno promijene i više se ne mogu vratiti u prvotno stanje. Preko sluznica i
otvorenih rana prevlači se koagulacijska membrana. Prijelaz između tih procesa je postupan.
Manje koncentrirane otopine trjeslovina (5%) koristimo kao adstringense, dok jače
koncentrirane oštećuju kožu i štave je. Trjeslovine djeluju protiv velikog broja bakterija i
virusa. Trjeslovine iz pravog čaja sprječavaju nastanak zubnih naslaga i tako djeluju protiv
karijesa. Neke trjeslovine (procijanidini) snizuju krvni tlak. Elagotanini vežu slobodan kisik i
djeluju protiv slobodnih radikala. Oni, naime, igraju veliku ulogu kod slabe prokrvljenosti
organa (ishemija), kod ovapnjenja žila te kod Parkinsonove bolesti, reumatičnih promjena
zglobova i starenja.
Droge koje sadrže trjeslovine koriste se u liječenju želučanog i crijevnog katara, jer djeluju
kao adstringent protiv bakterija i povećanog izlučivanja sluzi. Zahvaljujući sužavanju
kapilara, usporavaju crijevnu peristaltiku. Kod upala u usnoj šupljini i ždrijelu (angina,
gingivitis, somatitis) koriste se za ispiranje i grgljanje. Kod opekotina od sunca i drugih lakših
opekotina vodene otopine trjeslovina ublažavaju bolove i sprječavaju nastanak mjehurića. U
obliku kupelji pomažu kod raspucale kože, kod ozeblina, svrbeža kože, upale spolnih organa i
anusa. Djelomično sprječavaju i jako znojenje ruku i nogu, jer sužavaju izlaze znojnih žlijezda
i zbog antibakterijskog djelovanja sprječavaju nastanak neugodna mirisa. Trjeslovine su u
manjim količinama sastavni dio najrazličitijih kozmetičkih pripravaka, jer povećavaju

11
otpornost kože prema vremenskim utjecajima. Unutarnje je korištenje trjeslovina u
dopuštenim količinama neškodljivo, jer ih zdrava sluznica crijeva gotovo ne propušta. Izvana,
kod otvorenih kožnih oštećenja i većih opeklina, trjeslovine se zbog oštećenja jetre više ne
upotrebljavaju.

1.2.12. Alkaloidi

Alkaloidi su biljne baze koje sadrže dušik a na čovjeka i životinje snažno djeluju. Izraz
alkaloid potječe s početka 19. stoljeća, kad se iz smjese alkaloida maka, iz opijuma, kao prvi
čisti alkaloid izolirao morfin (morfij).
Prema biosintetskom nastanku, alkaloide danas dijelimo na protoalkaloide, pseudoalkaloide
i prave alkaloide. Protoalkaloidi su jednostavne baze koje nastaju neposredno iz
aminokiselina, npr. tiamin, histamin, kolin i drugi. Pseudoalkaloidi imaju osnovnu strukturu
nealkaloida, a njihov je dušik u molekulama slučajniji. U tu skupinu ubrajamo steroidne i
triterpenske alkaloide. Za prave alkaloide karakteristično je da dušikove atome imaju uvijek
vezane u kružnim sustavima (ciklički). Često susrećemo i podjelu alkaloida prema njihovoj
prisutnosti u biljkama i biljnim porodicama (Solanum alkaloidi), prema kemijskom sastavu
(tropanski alkaloidi) i prema karakterističnom farmakološkom djelovanju
(parasimpatomimetični alkaloidi).
Alkaloidi se u biljkama nalaze kao soli organskih kiselina koje su topive u vodi (octene,
oksalne, mliječne, vinske, mekonske) ili su vezani na trjeslovine.
Danas je poznato oko 7000 alkaloida. Rijetki ili nepoznati su kod bakterija, alga, gljiva i
mahovina. Kod papratnjača ih ima samo u crvotočini i preslici, kod golosjemenjača u tisi i
kosternici. Najveći broj alkaloida sadrže dvosupnice. Alkaloidi nisu ograničeni samo na
biljke. Istraživači su alkaloidne tvari pronašli kod tvorova, krastača, daždevnjaka i tropskih
riba. Neki su alkaloidi, npr. kofein i nikotin, vrlo rasprostranjeni, dok druge nalazimo samo
kod određenih porodica ili samo kod pojedinih vrsta. U biljci se obično nalazi jedan glavni te
brojni prateći alkaloidi, a svi oni nastaju iz iste bioenergetske preteče. Uloga alkaloida u biljci
još nije posve jasna. Najvjerojatnije služe za prijenos i pohranjivanje dušika. Djelomično štite
biljke od bakterija, gljivica, virusa i životinja koje bi ih inače pojele. Izuzetak su neki insekti
koji s hranom primaju alkaloide potrebne za sintezu feromona, sredstva za privlačenje spolnih
partnera.
Alkaloidi djeluju na sve sustave organa: živčani sustav, srce i krvotok; dišne, probavne i
mokraćne organe. Usto djeluju protiv reumatskih upala i uloga, te stimuliraju imunološki
sustav. U posljednje vrijeme liječnici posvećuju pozornost alkaloidima koji sprječavaju diobu
stanica, među ostalima i stanica raka. Alkaloidi vinblastin i vinkristin iz biljke Catharanthus
roseus kao i kolhicin iz mrazovca te taksifolin iz tise već se uspješno koriste u liječenju raka.
Učinak alkaloida vrlo je snažan i otrovan, pa ih koristimo isključivo u gotovim lijekovima, u
kojima im je količina točno određena. Liječenje, dnevnu količinu lijekova i uspjeh uvijek
treba nadzirati liječnik. Samo tako spriječit ćemo trovanje tim aktivnim tvarima.

1.2.13. Eterična ulja

Eterična ulja su hlapiva ulja koja nastaju u biljkama kao konačni produkti metabolizma.
Skupljaju se u žljezdanim dlakama ili žljezdanim ljuskama epiderme, u posebnim uljnim
stanicama ili većim uljnim stanicama ili većim uljnim zbirnim kanalima. Nastaju u svim
organima biljaka. Kod nekih se biljaka nalaze u cijeloj biljci,a kod drugih samo u nekim
organima. U viših su biljaka eterična ulja vrlo rasprostranjena, a u nižih ih nalazimo kod
lišajeva na hrastu i četinjačama te kod mahovina jetrenjarke.

12
Biljke, odnosno droge koje se ubrajaju u skupinu droga s eteričnim uljima sadržavaju
prosječno 1 – 2% eteričnog ulja, katkad i do 20%. Za kvalitetu droga u toj skupini osobitu
ulogu igraju klimatski uvjeti i svojstva tla, kao i vrijeme sakupljanja, sušenje i spremanje.
Svim eteričnim uljima svojstvena je snažna hlapljivost. Pri hlapljenju se razvija intenzivan, za
brojne vrste specifičan miris. Nisu topiva u vodi. Vrlo rijetko sadrže komponente topive u
vodi (ružino ulje). Hlapiva se ulja dobro tope u mastima i uljima, pa i u alkoholu (70% i više
%), ostalim organskim otapalima i eteričnim uljima. Gotovo sva eterična ulja lakša su od
vode, pa plivaju na površini. Tako su i dobila naziv „ulja“, iako nemaju ništa zajedničkog s
masnim uljima. Pri određivanju njihove čistoće i sami možemo načiniti vrlo jednostavan
pokus. Na papir nanesemo kapljicu hlapivog ulja. U početku obje tvari pokazuju svima dobro
poznatu masnu mrlju, koja kod hlapivih ulja nestane za najviše 24 sata, a kod masti se raširi i
ostaje trajno. Hlapiva su ulja većinom bezbojna ili blago žućkasta. Pri daljnjem čuvanju,
odnosno pod utjecajem kisika i svjetlosti, pokazuju promjene, osobito osmoljenja, pa ih stoga
čuvamo u tamnim, dobro zatvorenim staklenkama. U biljaka koje sadrže velike količine
hlapivih ulja važno je da ih beremo u pravom trenutku, oprezno i brzo sušimo te spremamo u
dobro zatvorene posude. Droge tako očuvaju ljekovite aktivne tvari. Eterična ulja imaju
karakterističan miris i okus. Čovjek eterična ulja registrira njuhom okusom i u vrlo visokim
razrjeđenjima. Okus eteričnog ulja paprene metvice osjećamo već u razrjeđenju 1:4 milijuna,
a miris limunike raspoznajemo u razrjeđenju 1:1 milijun.
Najveće količine eteričnih ulja dobivaju se destilacijom s vodenom parom. Tim postupkom
eterično ulje hlapi zajedno s vodenom parom. Nakon hlađenja se kondenzira i lako odjeljuje
od vode. Hlapiva ulja, koja ne podnose visoke temperature pri destilaciji ili koja se u biljkama
nalaze u manjim količinama, dobivaju se ekstrakcijom. U Grassu u Francuskoj dobivaju se
osobito fina hlapiva ulja. Kao otapala se koriste masnoće (loj, svinjska mast) ili organska
otapala (petroleter, etanol, metanol). Prešanjem se dobivaju eterična ulja iz narančine kore i
drugih agruma. Iz emulzije (voda, eterično ulje, pektin) koja pri tome nastane, čisto se ulje
dobiva destilacijom, filtriranjem ili centrifugiranjem.
Cijena je eteričnih ulja različita, jer je za njihovo dobivanje potrebna različita količina biljaka.
Za 1 kg ružina ulja potrebno je 700 kg latica. Iz 1700kg narančine kore dobiva se 1 kg
narančina ulja i iz gotovo dvostruko toliko kore mandarine 1 kg mandarinova ulja.
Eterična su ulja mješavina različitih spojeva. Glavni sastavni dijelovi (90%) terpenski su
spojevi (ugljikovodici cikloheksanske vrste), usto i fenilpropanski derivati, neciklički
ugljikovodici, jednostavni fenoli te u gorušičinim uljima i u češnjaku spojevi koji sadrže
sumpor.
Droge koje sadrže eterična ulja prema mirisu i okusu dijelimo u skupinu aromatica što su
droge s aromatičnim mirisom i okusom, u skupinu aromatica amara ubrajamo gorke
aromatične droge, a u skupinu aromatica acria ljute aromatične droge. Ta je podjela važna
kada ih koristimo kao začine i za poboljšavanje probave. Neusporedivo je važnija podjela s
obzirom na farmakološko djelovanje i korištenje. Kod te podjele određene droge i eterična
ulja zbog svoje se kompleksne građe pojavljuju više puta.
Eterična ulja s utjecajem na kožu. U obliku masti, obloga ili ulja za masažu, ta ulja
pojačavaju prokrvljenost kože. Koža postaje crvena, njome se širi osjećaj topline. Nakon
takva lokalnog nadraživanja kože dolazi do oslobađanja raznih posrednika i povećanog
nastanka hormona nadbubrežne žlijezde. Neka ulja sprječavaju oslobađanje prostaglandina i
tako sprječavaju nastanak upala. Koristimo ih kod reumatskih, mišićnih i živčanih bolesti, kod
slabe prokrvljenosti, sportskih ozljeda, kontuzija i modrica. Tako djeluju ulja ružmarina,
timijana, lovora, lavande, borovice, terpentina, gorušice i eukaliptusa. I kamforovca,
koristimo kod svih nabrojenih oboljenja.

13
Eterična ulja koja djeluju protuupalno. Ta ulja sprječavaju nastajanje histamina i
prostaglandina te potiču nadbubrežne žlijezde na izlučivanje više kortikoidnih hormona. Tako
djeluju kamilica, stolisnik, njihova eterična ulja i ulja bora te drugih četinjača.
Eterična ulja koja sprječavaju razvoj mikroorganizama i uništavaju ih. Koristimo ih
izvana i iznutra, kao i za konzerviranje živežnih namirnica. Često se koriste za grgljanje i za
dezinfekciju mokraćnih organa. Tako djeluju kadulja, gorušica, vrtni timijan, češnjak, paprena
metvica, miloduh i njihova ulja.
Eterična ulja koja olakšavaju iskašljavanje. Ta ulja razrjeđuju izlučevine i potiču motoriku
iskašljavanja. Djelovanje je djelomično refleksno zbog nadraživanja želučanih živaca, a
djelomično djeluju i hlapiva ulja kad ih izlučujemo preko pluća. I antiseptično djelovanje ima
određenu ulogu. Tako djeluju komorač, aniš, vrtni timijan, majčina dušica i njihova eterična
ulja, kao i ulja klekovine, bora i smreke. I pojedine aktivne tvari eteričnih ulja, kao što
sumentol, karvakrol, terpentin i kamfor imaju takav učinak.
Eterična ulja koja potiču izlučivanje tekućine. Ta ulja podražuju bubrežni epitel, zbog čega
dolazi do bolje prokrvljenosti bubrega i pojačanog izlučivanja urina. Kod previsoke doze i
preduge primjene dolazi do neželjenih učinaka. Tako djeluju borovičine smrekinje, peršin,
zečji trn, ljupčac, kravljak i kopitnjak.
Eterična ulja koja opuštaju glatke mišiće. Osobito djeluju na crijeva, žučni mjehur, bronhije
i krvne žile. Tako djeluju kamilica, kim, komorač,paprena metvica, matičnjak, stolisnik i
njihova hlapiva ulja.
Eterična ulja koja djeluju na probavni sustav. Pored utjecaja na glatko mišičje probavnog
sustava, te droge reguliraju i izlučivanje želučanih sokova i motoriku želuca. Istodobno utječu
i na bakterije u crijevima, sprječavaju nepravilna vrenja u crijevima i istjeruju vjetrove. Zbog
njihova djelovanja dolazi do pojačanog izlučivanja žučnih sekreta, koji tako i bolje otječu.
Tako djeluju kamilica, paprena metvica, aniš, komorač, anđelika, korijandar, ružmarin,
bosiljak, češnjak i gorušičina ulja.
Eterična ulja koja okrepljuju srce i krvotok. Stimuliraju izravno preko središnjeg živčanog
sustava ili refleksno preko mirisa (aromaterapija). Tako djeluju ružmarin, lavanda, paprena
metvica, brđanka i kamfor.
Eterična ulja s utjecajem na menstruaciju. Tako djeluju peršin, borovica, somina, lovor,
ružmarin i rutvica.
Eterična ulja koja utječu na nametnike u crijevima (gliste, trakavice). Mirišljava loboda,
obični vratič, podanak obične paprati i timijanovo hlapivo ulje pomažu pri uklanjanju
crijevnih nametnika. Zbog neželjenih popratnih djelovanja ne koristimo ih sami.
Eterična ulja koja potiču nastanak mlijeka. Kod teškoća s dojenjem, osobito kod
nedovoljne količine mlijeka, u narodnoj se medicini koriste aniš, komorač, kim, bosiljak i
mažuran. Novija istraživanja potvrđuju opravdanost takve tradicionalne primjene.
Kod nepravilne primjene, osobito kod velikih količina i preduge primjene, ili kod nečistih ulja
(npr. borovično ulje) lako dolazi do neželjenih djelovanja ili čak trovanja. Ulja koja sadrže
asaron (iđirot) i safrol (muškatni oraščić) u velikim količinama djeluju kancerogeno, ulja s
tujonom ili apiolom uzrokuju pobačaj, a ulja glavočika i lovora (seskviterpenski laktoni), ulja
različitih vrsta naranača (furanokumarini) i terpentinovo ulje uzrokuju alergije. Neka ulja štete
bubrezima (terpentinovo ulje) ili jetri (ulja s timolom, tujonom i terpentinovo ulje). Eterična
ulja s furanokumarinima djeluju fotosenzibilno.

1.2.14. Vitamini

Vitamini su kemijski vrlo raznovrsni organski spojevi koje organizam treba za brojne životne
zadaće. Kao preteče ili prave vitamine tijelo ih mora u vrlo malim količinama primiti s
hranom. Informacije o živežnim namirnicama koje sadrže vitamine i pravilnoj pripremi hrane

14
većinom su dobro poznate. Raznolikom prehranom zadovoljavamo uobičajene potrebe za
vitaminima. Povećane potrebe javljaju se u trudnoći i za vrijeme dojenja. Kod oboljenja, kod
lošeg prihvaćanja vitamina ili njihova povećanog izlučivanja, dolazi do pomanjkanja, pa
dnevne potrebe moramo zadovoljiti visoko doziranim lijekovima. Zbog neželjenih popratnih
djelovanja potreban je liječnički nadzor.
Vitamine dijelimo na vitamine topive u vodi (B, C) i topive u masnoćama (A, D, E, K).
Kod elementarnih biokemijskih reakcija u stanicama kao što su oksidacijski i redukcijski
procesi, nastaju kratkotrajni međuprodukti metabolizma. Među njima osobito značenje imaju
kisikovi radikali, koji se još nazivaju i slobodnim radikalima (superoksidradikalni anion ° O2
¯, hidroksilni radikal °OH, singlet kisik ¹O2), jer djeluju toksički. Kod velike količine
kisikovih radikala nastaje bolesno stanje, koje nazivamo oksidativnim stresom. Snažan umor,
glavobolja i smanjena aktivnost samo su neki znakovi. Dugoročne posljedice toga jesu slaba
prokrvljenost mozga, srca i bubrega, ovapnjenje žila i artritis (engl. Free Radical Diseases).
Organizam ima vlastite enzimatske obrambene mehanizme, koji su u stanju uhvatiti te izrazito
reaktivne radikale kisika i pretvoriti ih u manje reaktivne oblike. Osim enzima, tako djeluju i
neki vitamini, kao što su vitamini E i C te preteča vitamina A, ß-karoten. Te aktivne tvari
mogu vezati slobodne radikale koji nastaju kod različitih reakcija u organizmu i tako spriječiti
velik broj civilizacijskih bolesti. I neke druge aktivne tvari biljaka lako vežu slobodne
radikale.
Vitamini iz skupine B i vitamin K kao koenzimi različitih enzima važni su za normalan tijek
enzimatskih procesa u tijelu.
Za vitamin D utvrđeno je da kao vitamin D-hormon zajedno s hormonom melatoninom
djeluje kod bioloških reakcija povezanih sa svjetlošću i ljetnim razdobljem.

Kod dnevne potrošnje vitamina ne smijemo se zanositi vitaminiziranim živežnim

namirnicama i pićima. Sastav vitamina i njihova biološka raspoloživost u tim pripravcima
nisu uvijek odgovarajući. Redovita, zdrava, raznolika prehrana s namirnicama biljnog i
životinjskog podrijetla još je uvijek najbolje jamstvo za zadovoljavajuću opskrbu vitaminima.

1.3. OBLICI BILJNIH LIJEKOVA

Svi prirodni lijekovi, mogu se pripremiti u nekoliko oblika. Najčešći je oblik čaj, jer ga je
najlakše prirediti i najbrže je gotov. Ako se čaj priprema od cvijeća ili mekanog lišća, obično
se ne kuha, nego samo prelije kipućom vodom, poklopi, ukloni s vatre, ostavi poklopljeno
određeno vrijeme (npr. 5, 10 ili 15 min), zatim se procijedi i pije. Ako je lišće tvrđe i kožnato,
može se razmrviti i ostaviti duže poklopljeno, ponekad i pola sata ili više, pa tek onda
procijediti. Priprema li se čaj od korijena, korijen treba kuhati 10 do 30 minuta, ili još prije
kuhanja ili preko noći namočiti, pa ga sutradan kuhati u vodi u kojoj je bio namočen. Neke se
biljke uopće ne kuhaju, nego samo moče u vodi, i ta se voda pije.
Tinktura je najprikladniji oblik lijeka, jer se dade lako dozirati-u kapljicama. Budući da su
ekstrahirane tvari u vodi netopive, one se u njoj talože, pa takve lijekove treba prije uporabe
promućkati. Zato se tinkture prave s alkoholom, a ako se razrjeđuju s vodom, neposredno
prije upotrebe ukapaju se u čašu s malo vode ili na kocku šećera. Kod tzv. unutarnje uporabe
pojedinačna doza slabije tinkture iznosi obično pola do cijele žličice (5ml.), a ako je tinktura
jača, samo 10 do 30 kapi.
Za izradu iscrpina (ekstrakta) potrebno je poznavanje kemije, uporaba tome prilagođenog
posuđa i primjena određenih postupaka pa je bolje prepustiti to ljekarniku.
Sirupi se pripremaju otapanjem šećera u blago zagrijavanoj vodi. Na 16 dijelova šećera
dodaje se 10 dijelova vode i 10 % iscrpine biljne droge, ili prokuhanog i procijeđenog voćnog

15
soka, a onda se sve zajedno jednom prokuha. Kod kuće se mogu pripremiti i ljekovita vina
(vina medicata), koja se dobivaju miješanjem tekućih ili otapanjem krutih lijekova u vinu.
Ljekovita vina uzimaju se na žlice, likerske čašice ili male čaše. Sami možemo pripremiti i
praške. Mljevenjem, drobljenjem i prosijavanjem droge dobit ćemo grube, polusitne i sitne
praške. Posljednji, u obliku fine prašine, služe isključivo za unutarnju primjenu. Prašci se
uzimaju kavenom žličicom ili na vrhu noža. Treba poznavati težinu praška u jednoj kavenoj
žličici, jer sve žličice nisu jednako velike.

1.4. KAKO SE LIJEČIMO LJEKOVITIM BILJEM

Biljni lijekovi se obično uzimaju poslije jela, jer tada najmanje podražuju sluznicu želuca.
Lijek koji treba brže resorbirati, a sluznicu ne nadražuje prejako, treba uzimati ili neposredno
ili pola sata prije jela. Da bi se nadraživanje sluznice još smanjilo, treba s lijekom piti dosta
tekućine. Ako je tekućina topla, nadražaj je manji, a resorpcija lijeka brža. Kad lijek obavi
svoju zadaću, tijelu više nije potreban i ono ga izlučuje respiracijom (disanjem),
transudacijom (znojenjem), uriniranjem (mokrenjem) i defekacijom (stolicom). Ako
adsorpcija i eliminacija (izlučivanje) lijeka ne funkcionira kako treba, lijek se kumulira
(nagomilava) u tijelu i može izazvati teške posljedice. To se obično događa kad se lijek uzima
duže vrijeme, ali i kod jednokratnog uzimanja kao je doza lijeka prevelika. Ako lijek ne uspije
izazvati trajnu promjenu, pa se bolest vrati, ili točnije, nastavlja, znači da nije uklonjen
uzročnik. Neke lijekove organizam ne podnosi. Ako je nepodnošljivost prirođena, zovemo je
idiosinkrazijom. U takvu slučaju tijelo jako reagira i na najmanje doze nekog lijeka
alergičnim sindromom, koji može izazvati i anafilaktički šok. Ponekad se dva lijeka, ili čak
više njih, uzimamo li ih u isto vrijeme, mogu upotpunjavati i pojačati učinak. Zato se lijekovi
često kombiniraju, ali pri tome treba paziti na njihovu moguću međusobnu nepodnošljivost
(inkompatibilnost), kao i antagonizam ili suprotnost u djelovanju. Antagonistički lijek može
djelovati kao protuotrov, čak i ako je sam za zdravo tijelo otrov. U slučaju otrovanja uzimaju
se tzv. antidoti (voda, mlijeko, sluzave tvari, bjelanjak i sl.) i različita sredstva za povraćanje,
a ako sve to ne koristi, ispire se želudac, da bi se uklonio otrov.

U svim vremenima i različitim kulturama širom svijeta ljudi su koristili biljke kao ljekovito
sredstvo:
1. Farmaceutska industrija koristi ih kao sirovine za izoliranje čistih prirodnih tvari. One
osim toga predstavljaju djelotvorne farmaceutske proizvode ili se upotrebljavaju kao
ishodišne tvari za djelomične sinteze ljekovitih tvari.
2. Biljne ljekarničke droge koriste se kao fitofarmaci. One se, osim toga, nalaze u
mješavinama koje su pacijentima dostupne u obliku čajeva, tinktura, ekstrakata i
naravno od njih sačinjenih gotovih ljekovitih pripravaka (dražeja, kapi, pomasti).
3. Jedna od definicija fitofarmaka nalazi se u službenom tekstu ESCOP-a (European
Scientific Cooperative of Phytoperapy) od rujna 1990.: „Biljni lijekovi su medicinski
proizvodi koji sadrže aktivne sastojke samo biljaka, dijelova biljaka ili biljnog
materijala (sokova, smola, masnih ulja, eteričnih ulja i ostalih tvari biljnog podrijetla),
ili njihove mješavine, bilo svježe ili prerađene.“ (Schaffner, 1999.)

16
1.5. LIJEČENJE BILJEM - FITOTERAPIJA

Od kraja 19. stoljeća, uza sve rašireniju uporabu sintetskih lijekova, u suvremenoj
zapadnoj medicini prevladava stajalište da je upotreba ljekovitog bilja, odnosno fitoterapija, u
načelu nepotrebna. U posljednje je vrijeme došlo do znatne promjene, osobito s obzirom na to
da su Svjetska zdravstvena organizacija (World Health Organization – WHO) i veliki
farmaceutski koncerni počeli posvećivati više pozornosti ljekovitom bilju te ulagati veća
sredstva za istraživanja na tom području, za razliku od saznanja istočne tradicionalne
medicine sa ljekovitim biljem koja ima tradiciju više od četiri tisuće godina. Liječenje biljem
postaje predmetom javnih rasprava i u medicinskim krugovima. U porastu su propisivanje
biljnih lijekova, kao i uporaba za vlastito liječenje. Pojmom fitoterapija danas označavamo
liječenje i sprječavanje bolesti i tegoba s pomoću biljaka, biljnih dijelova i njihovih
pripravaka. Takvi biljni pripravci zbog osobite kombinacije aktivnih i pratećih tvari imaju
široko terapijsko djelovanje i, u usporedbi sa sintetskim lijekovima, obično manje neželjenih
posljedica. Moramo naglasiti da načelno nisu bez popratnog djelovanja. Fitoterapija nije
alternativa današnjoj prirodoslovno usmjerenoj medicini, nego njezin dio koji ispunjava
prazninu i nudi dodatne mogućnosti pri liječenju i sprečavanju akutnih i kroničnih bolesti.
U pojedinim europskim zemljama zakon o biljnim lijekovima točno određuje sastav,
oznaku, oblik doziranja i uporabu pojedinih gotovih biljnih pripravaka te biljnih droga, i to na
temelju najsuvremenijih znanstvenih spoznaja, a prema mjerilima kao što su kvaliteta,
djelovanje i neškodljivost. Svi ti podatci potrebni su za standardnu registraciju biljnih
lijekova. U europskoj uniji znanstveno savjetodavno vijeće za liječenje biljem ESCOP
(European Scientific Cooperative for Phytotherapy) nastoji prikupiti i uskladiti podatke o
važnosti pojedinih pripravaka.
FARMAKOGNOZIJA - “najstarija moderna znanost”, jedna od najstarijih farmaceutskih
disciplina, proučava ljekovite sirovine (tvari) prirodnog podrijetla naziv uveo C. A. Seydler
koji je svoj rad nazvao “Analecta pharmacognostica” (Halle, 1815.)

Farmakognozija od grčkih riječi farmakon (lijek ili otrov)

Pharmacognosy gnosis (znanje, poznavanje)

Pojam droga (engl. crude drugs) zahtjeva pobliže objašnjenje. U fitoterapiji se odnosi na
osušene ili na kakav drugi način priređene biljke, odnosno dijelove biljka, koji se koriste za
spravljanje ljekovitih pripravaka poput iscrpina, tinktura, sokova, destilata i sl.

Oblici ljekovitih droga u farmaciji

1. cijele droge (totum, in toto)
2. sasječene (concisum)
3. usitnjene u prašak (pulveratum. in pulvere, drogae pulverate)
lat. totalis – cio, čitav, cjelokupan
lat. concisus – izrezan, sasječen
lat. pulvis – prah, prašina

Ekstrakcija
• proces odjeljivanja sastavnica iz droga na temelju različite topljivosti u otapalu
kojim se ekstrakcija vrši
• uključuje dva istovremena procesa:
a) ispiranje
b) difuziju
Ekstrakti (iscrpine) – koncentrirani pripravci tekuće, krute ili guste

17
konzistencije; dobiveni uglavnom iz droga biljnog i animalnog podrijetla;
dobivaju se maceracijom, perkolacijom ili drugim pogodnim validiranim
metodama koristeći etanol ili drugo prikladno otapalo.

Slika 1. Tipovi ekstrakata

Među prirodnim ljekovitim sirovinama najviše je onih biljnog podrijetla

biološki aktivne tvari odgovorne za terapijski učinak u koncentrirane su u pojedinim
dijelovima živog organizma ili u različitim izlučevinama
hrv. droge
eng. drugs
(crude drugs)
njem. Drogen

Podrijetlo riječi “droga” nije sa sigurnošću utvrđeno. Moguća su sljedeća objašnjenja:

a) droge su najčešće u suhom stanju, a riječ drug ili droh u starogermanskom znači suh
b) riječ potječe iz arapskog jezika (dova znači ljekovito sredstvo)

Slika 2.Farmakognozija Slika 3. Nazivlje ljekovitog bilja

Izvor: Prof. dr. sc. Sanda Vladimir-Knežević, Uvod u farmakognoziju, Farmaceutsko-
biokemijski fakultet, Zagreb

18
Ljekovite biljne droge i njihovi nazivi:

folium – list (folia – listovi)

flos – cvijet (flores – cvjetovi)
herba – zelen (herbae – zeleni)
radix – korijen (radices – korijenje)
rhizoma – podanak (rhizomata – podanci)
fructus – plod (fructus – plodovi)
semen – sjemenka (semina – sjemenje)
cortex – kora (cortices – kore)
bulbus – lukovica
i dr. koje se rjeđe koriste

Primjeri
Althaeae folium – list (običnog) bijelog sljeza
Matricariae (Chamomillae) flos – kamiličin cvijet
Thymi herba – timijanova zelen
Radix althaeae – korijen (običnog) bijelog sljeza
Anisi fructus – anišev plod
Lini semen – sjemenka lana, laneno sjeme
Quercus cortex – hrastova kora

Pri određivanju učinkovitosti pojedinih biljnih pripravaka moramo voditi računa o tome da su
oni mješavina različitih sastojaka. Sastojci droga do sada su se dijelili na aktivne tvari
(efektore) i prateće ili balastne tvari. Takva podjela postaje sve spornijom, jer je za okvir
djelovanja i učinkovitost u velikoj većini primjera ključna cijela biljna iscrpina, a ne tek
pojedini sastojci. Djelovanje pratećih tvari i aktivnih tvari međusobno je tijesno povezano. Za
cijeli niz pratećih tvari uvodi se izraz koefaktor. Važni su koefaktori flavoni, saponini, sluzi,
elementi u tragovima i elektroliti. Prateće su tvari počesto otapala za aktivne tvari, mogu biti i
konzervansi, stabilizatori ili antioksidativna sredstva. Presudno utječu na biološku
raspoloživost (dostupnost), na farmakološku dinamiku i na toksičnost.
O izboru otapala ovisi hoćemo li pri preradi biljaka ili biljnih dijelova dobiti
kvalitativno i kvantitativno različite biljne pripravke. Vodena otapala obuhvaćaju i druge
sastojke, npr. lipofilna (alkohol ili ulje); tako već i sam način spravljanja u određenoj mjeri
utječe na djelovanje. Aktivna tvar je, dakle, biljni pripravak (kao zbroj svih sastojaka), a ne
njegovi pojedinačni sastojci. U tome leži velika razlika između biljnih pripravaka i sintetskih
preparata.
Tradicionalni su pripravci od ljekovitog bilja su čajevi (infusum, decoctum) i
alkoholne isparine (tinctura, extracta). Pri doziranju tog oblika do netočnosti često dolazi i
zbog različitog ishodišnog materijala droga. Posebnu problematiku čine droge iz ljekovitog
bilja koje postoje u različitim kemotipovima i sadrže neke toksične aktivne tvari (npr. Iđirot
(Acorus calamus) i vratić (Tanacetum vulgare)). Kod gotovih biljnih pripravaka ti se problemi
nastoje riješiti standardiziranjem droga, koje za daljnju preradu moraju sadržavati točno
određene količine pojedinih sastojaka.
Za pravilno doziranje pri uporabi nužna su farmakološka i klinička istraživanja. Dosad
su opsežne kliničke studije provedene tek za neke droge (npr. glog, gospina trava, češnjak i
paprena metvica). U velikog broja korisnika biljnih pripravaka prevladava mišljenje da biljni
pripravci imaju široko terapijsko djelovanje i vrlo malo neželjenih popratnih pojava. O
međusobnom djelovanju različitih biljnih pripravaka i kombiniranju s drugim lijekovima zna

19
se vrlo malo. Upravo je stoga vrlo nužno posavjetovati se s liječnikom. Osobito moramo
upozoriti na nepoznato ljekovito bilje i droge, najčešće iz drugih zemalja, kod kojih zbog
podmetanja lažne droge ili posve otrovnih dodataka lako dolazi do ozbiljnih nepoželjnih
posljedica.
Uza suvremene istraživačke metode, znanstvenici danas planski pregledavaju (eng.
Screening) domaće i strane ljekovite biljke s obzirom na nove aktivne tvari i terapijsku
uporabljivost. Velika pozornost posvećuje se i traženju antibiotičkih aktivnih tvari te aktivnih
tvari za suzbijanje parazita, primjerice uzročnika malarije, gljivica i virusa.
Nov je način liječenja i povezivanja medicinske terapije sa znanošću o prehrani.
Utjecaj i učinkovitost prehrambenih, odnosno hranjivih ljekovitih biljaka s estrogenim
djelovanjem istražuje se kao moguć oblik pomoći pri sprječavanju osteoporoze u menopauzi.
Flavonoidi se preporučuju kao lovci na slobodne radikale kod primarnog i sekundarnog
sprječavanja kroničnih upalnih oboljenja, ovapnjenja žila i tumora. U svakodnevnoj prehrani
postoji puno sekundarnih biljnih tvari, a o načinu spravljanja hrane ovisi koliko organizam
može njima raspolagati. Kuhanje biljne hrane uništava fenolne kiseline s antioksidativnim i
antimutagenim osobinama. Isto, dakako, vrijedi i za aktivne tvari s nepoželjnim djelovanjem.
Na to jasno ukazuju upravo razlike među prehrambenim navikama pojedinih područja ili
zemalja i s njima povezane razlike u raširenosti pojedinih bolesti.
Uporaba ljekovitog bilja i njihovih pripravaka ima vrlo različite ciljeve. U prvom ih
redu koristimo za liječenje simptoma bolesti i oboljenja. Liječnici ih koriste u općoj i
unutarnjoj medicini; u ginekologiji, urologiji, dermatologiji i pedijatriji, a koriste ih i samo
bolesnici za osobno liječenje. Kod drugog cilja ljekovitog bilja glavnu ulogu igra bolesnik kao
osoba, odnosno njegovo stanje (konstitucija), koje smatramo oličenjem svih mogućih reakcija
pojedinaca na njegovu okolinu. Ljekovito bilje pritom koristimo za poticanje i jačanje
sposobnosti bolesnika da se uzrocima bolesti ili bolestima i poremećajima zdravlja nosi
učinkovitije nego bez takve terapije. Potom je ključno pitanje zašto pri jednakoj izloženosti
klicama i drugim utjecajima (noksam) jedan čovjek oboli, a drugi ostane zdrav. U tom slučaju
biljke koristimo za sprječavanje oboljenja. Počesto se služimo i izrazom «preusmjeravanje»,
kojim opisujemo promjene reakcija organizma na neugodne faktore i pospješivanje
prilagodbe tijela okolini. Izvanredno je važno smanjenje sklonosti organizama da na vanjske,
kao i na duševne i psihičke utjecaje reagira ubrzavanjem rada srca, povišenjem tlaka i
napetosti mišića te poremećajima spavanja.
U tradicionalnoj se narodnoj medicini na osnovi promatrane i vjerojatne učinkovitosti
razvilo sporno mišljenje da je ljekovito bilje »lijek za sve« pa je tako nazvano panacejom.
Zato su indikacije za uporabu pojedinih biljaka u narodnoj medicini još i danas iznimno
opsežne i nisu uvijek u skladu sa suvremenim spoznajama o primjeni. Pri izboru lijekova za
liječenje simptoma u prošlosti se, osobito na temelju signaturnog nauka (Theophrastus
Bombastus von Hohenheim, poznatiji kao Paracelsus, 1493.-541. Signatura Plantarum)
razvilo mišljenje da je priroda biljke i pojedine druge stvari odabrala za liječenje određenih
bolesti. List jetrenke koji se sastoji od tri režnja podsjeća na oblik jetre, pa se stoga koristio pri
liječenju oboljenja toga organa. Listovi plućnjaka sa svojim pjegavim listovima tako
podsjećaju na gradu plućnog tkiva, a o njegovoj uporabi još i danas svjedoče latinski i narodni
naziv. Očajnica s cvjetovima nalik na oči, u prošlosti se između ostalog koristila i za liječenje
očnih oboljenja, svakako s pravom, jer su suvremena istraživanja potvrdila njezino ljekovito
djelovanje na oči. Signaturni znakovi nesumnjivo su bili važni za prenošenje medicinskih
spoznaja novim generacijama, ali su nerijetko bili i pogrešni. Suvremena fitoterapija pokušava
kritički ocijeniti preneseno znanje i uskladiti ga sa znanstvenim i kliničkim istraživanjima.
Višegodišnja uporaba određenih biljaka u medicinske svrhe još nije dokaz da su one
učinkovite u suvremenome smislu, a ne može dovoljno ocijeniti ni moguće neželjene učinke.

20
U fitoterapiji su se očuvali načini liječenja koje je suvremena medicina zanemarivala
desetljećima, pa i duže. Kod kritično oboljelih osoba u posljednje je vrijeme sve češća prije
svega želja za cjelovitom terapijom, za samoliječenjem i za aktiviranjem vlastita
regulacijskog sustava, kao i želja za tim da bolest spriječe i da za to u određenoj mjeri i sami
budu zaslužni. Upravo su to uzroci pojačanog zanimanja za uporabu ljekovitog bilja, kao i
ostalih metoda prirodnog liječenja. Te želje kod liječnika nisu prošle neopaženo jer oni u sve
većoj mjeri traže mogućnosti za što bolje prilagođavanje liječenja čovjeku kao pojedincu.
Suvremeno liječenje ljekovitim biljem temelji se na spoznajama prirodoslovnih znanosti i
tako je dio prirodoslovno usmjerene medicine. Homeopatija je pritom poseban, samostalan
način liječenja koji se također služi biljkama. Slijede spoznaje do kojih je došao njemački
liječnik C. F. Samuel Hahnemann (1755.-1843.). Te spoznaje utječu na oblike liječenja kao i
na traženje pravilnog, primjerenog pripravka po načelu sličnosti (Shnilia shnilibus curantur).
Sredstvo koje u zdrava čovjeka uzrokuje određene znakove bolesti, iste simptome u bolesnika
liječi. Takav individualni način liječenja uzrok je i sve veće popularnosti homeopatije.
Homeopatski pripravci od bilja zahtijevaju i poseban način pripremanja. Osnovni su pripravci
pratinkture iz kojih se potenciranjem (razrjeđivanjem) dobivaju različiti stupnjevi
razrijeđenosti.

1.6. UPORABA DROGA I PRIPRAVAKA

1.6.1. Čaj

Najčešći pripravak od ljekovitog bilja je čaj koji se priprema na više načina, ovisno o dijelu
biljke koji se koristi, aktivnim tvarima koje biljka sadrži i učincima koje čajem želimo postići.
Tako čaj može biti pripravljen kao oparak, uvarak, provarak i naljev. Većina čajeva pripravlja
se kao oparak ili infuz. Ako nije drugačije navedeno 1-2 čajne žlice suhe, usitnjene biljke
preliju se s 2,5 dl kipuće vode, sve se promiješa, poklopi i nakon 10 min. čaj se procijedi.
Ukoliko se kod pripreme koristi svježa biljka, njenu količinu treba udvostručiti. Na ovaj se
način pripravlja čaj od nježnih struktura biljaka (cvijet, list) te onih koje sadrže termolabilne
tvari (alkaloidi, antrakinonski glikozidi) ili lako hlapive tvari (eterično ulje). Toj grupi
pripadaju stolisnik, smilje, menta, neven, suručica, breza itd.
Za uvarak ili dekokt čajnu žlicu suhe biljke stavimo u 2,5 dl hladne vode, promiješamo,
lagano zagrijemo do vrenja, maknemo s vatre i ostavimo poklopljeno još desetak minuta. Na
ovaj način pripravljamo čajeve od biljaka iz kojih se aktivne tvari teže ekstrahiraju, npr. čaj od
islandskog lišaja, korijena vodopije, lista oraha itd. Provarak koristimo za pripravljanje čaja
od biljaka koje sadrže termostabilne tvari (npr. saponini) ili kod kojih se ljekovite tvari teško
ekstrahiraju (korijen, kora). 1-2 čajne žlice stavimo u 2,5 dl hladne vode i kuhamo na laganoj
vatri 10-15 min. ili prema uputi. Ovaj način pripreme uobičajen je za podanak pirike, podanak
petoprste, koru hrasta itd. Naljev je način pripreme koji se koristi kod biljaka koje sadrže sluzi
ili neke druge sastojke osjetljive na toplinu. Dvije čajne žlice droge prelijemo hladnom
vodom, promiješamo i ostavimo poklopljeno oko 6 sati. Na taj se način pripravlja čaj od
bijelog i crnog sljeza ili sjemenki dunje koji sadrže sluzi, ali i čaj od medvjetke. Medvjetka ili
Uva ursi, jedna od najpoznatijih biljaka za urološke tegobe, sadrži trjeslovine koje se u toploj
vodi otapaju pa čaj koji nije pripravljen hladnim postupkom “teško pada na želudac”.

1.6.2. Tinktura

Tinktura je biljni pripravak koji je pogodan za one aktivne tvari iz biljaka koje se bolje tope u
alkoholu nego u vodi. Iz biljaka čije su aktivne tvari sluzi (npr. korijen bijelog sljeza) stoga se
ne rade tinkture. Obično se za suho bilje koristi 70%-tni alkohol, a u domaćinstvima najčešće

21
kvalitetna rakija (45% alkohola). Omjer između bilja i alkohola je 1: 5, tj. za 20 g bilja
potrebno je 100 g 70%-tnog alkohola. Sve se čuva u dobro zatvorenim staklenkama, na
toplom mjestu, uz svakodnevno miješanje, 2-3 tjedna. Nakon toga se tekućina procijedi i čuva
u tamnim, staklenim bočicama. Za unutarnju uporabu obično se uzima 15-20 kapljica u malo
vode (nekada se običavalo kapi stavljati na kocku šećera), triput dnevno. Ako se tinktura
koristi za oblog, razrijedi se s četverostrukom količinom vode, ako nije drugačije navedeno.
Kod biljaka s jakim djelovanjem (arnika ili brđanka, iđirot, lincura ili žuta sirištara) 10 grama
biljke prelije se sa 100 g 70%-tnog alkohola. Tinkture se mogu koristiti i duže od godine
dana. Ako za tinkturu koristimo svježe bilje, njegova količina treba biti dvostruko ili trostruko
veća, a alkohol 96%-tni.

1.6.3. Uljna iscrpina

Uljne iscrpine nastaju močenjem svježeg ili suhog bilja u nerafiniranom maslinovom,
suncokretovom, ulju kukuruznih klica, bademovom ili nekom drugom ulju. Mogu se
pripremiti hladnim postupkom tj. tako da se bilje ostavi stajati 2-3 tjedna na suncu ili toplim
postupkom koje se sastoji u grijanju smjese bilja i ulja 2-3 sata na vodenoj kupelji (kao kod
pripreme kreme za kolače na pari). Nakon cijeđenja ulje se čuva u tamnim bocama na
hladnom mjestu. Trajnost mu je godinu dana. U domaćinstvima se uljne iscrpine češće
pripravljaju hladnim postupkom u vrijeme cvatnje određene biljke. Uljne iscrpine koristimo
kao ulja za masažu, za zacjeljivanje rana i izradu drugih biljnih pripravaka (masti, krema,
emulzija itd.).

1.6.4. Sirup

Najčešće se u domaćinstvu pripravljaju sirupi od trpuca, divizme ili borovih iglica koji se
koriste za dišne tegobe.

1.6.5. Mast

Biljne masti su jednostavne za pripremu, mogu se pripremiti od različitih biljnih dijelova, a

koristi se svježe ili suho bilje. Obično se uzme 1-2 pregršti svježe ili suhe biljke (ili mješavine
više biljaka), stavi u 250 grama vruće masti i kuha 10 minuta na laganoj vatri. Makne se s
vatre, ostavi preko noći, a ujutro podgrije i procijedi. Sveta Hildegarda od Bingena
preporučivala je izradu masti u loncu koji bi se stavio u veći lonac u kojem je kuhala voda. To
je tzv. kuhanje na pari. Mast se na taj način otapa postupno i uz stalno miješanje se može
zagrijati do 99 ºC, a tada se doda biljka ili njezin prah i dobro izmiješa. Lonac se izvadi iz
vode, nastavi se miješati dok se mast ne počne zgušnjavati i pusti da se ohladi. Ujutro se
ponovno podgrije u loncu s kipućom vodom, procijedi i sprema u kutijice. Iako je ovaj način
zahtjevniji smatra se da je ovako dobivena mast ljekovitija.

1.6.6. Biljni ocat

Kao osnova za dobivanje biljnog octa koristi se kvalitetan jabučni ili vinski ocat. Odabrano
bilje (bosiljak, metvica, ružmarin, kopar, matičnjak, majčina dušica itd.), stavi se u staklenku i
prelije ugrijanim, ali ne vrućim octom i dobro zatvori. Ostavi se 2-3 tjedna na toplom i
svijetlom mjestu, uz svakodnevno protresanje, a zatim se procijedi i pretoči u bocu. Ako
želimo jaču aromu octa, postupak treba ponoviti s novom količinom bilja. Ovako dobiven
ocat koristi se za začinjanje salata, u marinadama, kao dodatak umacima, varivima i drugim
jelima. Ocat se može pripremati od svježeg ili osušenog bilja, od jedne biljke ili više njih.

22
Mogu se koristiti cijele grančice ili cijeli biljni dijelovi (listovi, korijen, cvijet) ili se bilje
može usitniti ako želimo da ocat brzo poprimi aromu namočenog bilja. Također možemo
grančicu bilja staviti u bocu i nakon što ocat procijedimo. Različite iscrpine bilja s octom
koriste se za njegu kože i vlasišta.

1.6.7. Biljna kupka

Najjednostavniji način pripravljanja biljne kupke je da platnenu vrećicu, napunjenu suhim ili
svježim biljem, uronimo u vodu ili objesimo na slavinu tako da mlaz vode curi preko nje.
Bilje odabiremo prema ljekovitim svojstvima ili mirisu koji nam odgovara. Najčešće se
koriste kupke za opuštanje i umirenje, okrjepu i osvježenje, za bolju cirkulaciju, protiv
celulita, prehlade itd. U kupki za opuštanje preporučuje se cvijet kamilice, cvijet lavande,
cvijet lipe, list matičnjaka, šišarke hmelja itd. Kupka za osvježenje može sadržavati npr. list
metvice, list bosiljka, iglice bora, plodove borovice itd. Cirkulaciju će poboljšati kupka s
listom ružmarina, listom timijana, listom kadulje, sjemenkama komorača, iglicama bora itd.
Kod tegoba s celulitom ne treba zaboraviti na list bršljana itd.

1.7. ŠTO JE HOMEOPATIJA

Na osnovi Hipokratova učenja o zakonu sličnosti, koje je izrazio riječima: Slično se sličnim
liječi (Similia similibus curantur), postavio je Christian Friedrich Samuel Hahnemann (1755.-
1843.) svoju teoriju o homeopatiji (grč. homois = jednak, sličan, pathos = bolest).
Homeopatija je način liječenja minimalnim dozama onih lijekova koji, uzeti u većoj dozi, u
tijelu zdrava čovjeka izazivaju pojave slične simptomima one bolesti koju želimo izliječiti.
Kad bismo npr. od neke vrlo otrovne biljke uzeli veću dozu, smrt bi bila neizbježna. Ako tu
istu biljku uporabimo u dovoljno velikom razrjeđenju, postat će jedan od najboljih i
najpouzdanijih lijekova homeopatske medicine.
Homeopatija se, dakle, služi veoma malim dozama, mnogo manjim nego znanstvena
medicina. Razrjeđenje može biti tako veliko da se jedva može zamisliti djelovanje lijeka.
Takva homeopatska razrjeđenja zovu se potence, a bilježe se slovom „D“. Razrjeđenje D₁
dobivamo miješanjem 1 g lijeka sa 9 g tzv. vehiculuma (vode ili alkohola, u hrvatskom se
koristi kroatizirani latinski naziv vehikulum označava inaktivnu tvar koja daje volumen
farmaceutskom pripravku (nosač aktivne tvari) da bi ga se lakše doziralo lijek koji sadrži
samo vehikulum može poslužiti kao placebo); razrjeđenje D₂ dobiva se miješanjem 1 g
razrjeđenja D₁ sa 9 grama vehikuluma, D₃ se dobiva miješanjem 1 g razrjeđenja D₂ sa 9 g
vehikuluma, itd. homeopatska doza obično je D₁ ₂ , a može biti čak i do D₃ ₀ . U takvim se
dozama i opasni otrovi mijenjaju u spasonosne lijekove.

2. DOBIVANJE ETERIČNIH ULJA

Ulja koja daju miris bilja sastoje se najvećim dijelom od terpena i terpenskih derivata. Od
ostalih spojeva najvažniji su sumporni spojevi (u lukovicama i u eteričnom ulju senfa),
nekoliko aromatičnih spojeva (fenoli, aromatski aldehidi, kumarini). Terpeni C10H10 su
alifalni ili cikloalifalni ugljični hidrati. U biljkama se grade od pre-spojeva koji sadrže pet
atoma ugljika, hemiterpeni, ovisno o načinu spajanja imaju različiti kemijski sastav. Prema
broju osnovnih spojeva mogu nastati terpeni (C10), seskviterpeni (C15) i diterpeni (C20).
Njihovi derivati, koji sadrže kisik u eteričnim uljima mogu biti: alkoholi, ketoni, esteri,
aldehidi.
Za dobivanje mirisne tvari iz biljaka najrasprostranjeniji način je destilacija vodenom parom.
Na taj način se mogu dobiti eterična ulja koja se ne razblažuju vodom. U industrijskoj
proizvodnji dobiva se ulje u najčišćoj formi s malo zalaganja i s najjednostavnijom

23
tehnologijom. Razlikujemo tri načina izvedbe destilacije: destilacija vodom, destilacija vodom
i parom te destilacija parom. Nazivi naznačuju samo tehničke pojedinosti jer su sva tri načina
teoretski identična: destilacija vodenom parom, hidrodestilacija.
Postupak ekstrakcije (iscjeđivanje) primjenjuje se kod onih biljaka čije su koncentracije
mirisne tvari male ili se dobro miješaju s vodom (naročito misrisne tvari pojedinih cvjetova),
ili biljna ulja nisu hlapljiva, ali su njegovi sastavni dijelovi koji se razblažuju isto tako važni.
Treći način dobivanja eteričnih ulja je hladno presanje, a koristi se za dobivanje eteričnog ulja
iz kora citrusnih biljaka (Šilješ,

2.1. Destilacija eteričnih ulja

Destilacija. Točka ključanja različitih komponenti eteričnog ulja su jako različita. Točka
ključanja terpenskog hidrogena pri normalnoj atmosferskom tlaku je 160-180°C, terpenskih
alkohola 200-230°C, seskviterpena i njegovih derivata 260-290°C. Tvari su najvećim dijelom
karakterističnog i prijatnog mirisa. Isparavaju se i ispod točke ključanja. Tlak pare određuje
količina tvari u zračnom prostoru. Jačina mirisa, osim o svojstvenosti tvari, ovisi i o parnom
tlaku. To se povećava s temperaturom, na točki ključanja dostiže vanjski tlak i tvari počinju
ključati, destilacija je pretvaranje tekućine u paru na točki ključanja te rashlađivanje iste
kondenzacijom. Kod destiliranja tekućih smjesa trebamo razvrstati dvije osnovne forme.

2.1.1. Jednostavna destilacija

Destiliranje tekućih masa čije se komponente miješaju i tako predstavljaju jednu fazu. To se
može primijeniti kod destilacije za pročišćenje bez primjese vodene pare.

2.1.2. Destilacija vodenom parom, hidrodestilacija

To je destiliranje onih tekućina čije se komponente ne miješaju i zbog toga čine dvije
razdvojene faze tekućine. Na taj način se dobivaju eterična ulja iz biljaka pomoću vodene
pare. Na točki ključanja parni tlak tekućine jednak je vanjskom tlaku. Smanjenjem tlaka točka
ključanja će biti niža, s povećanjem se i ona povisuje. Destiliranje tekućine u čijem su sastavu
pomiješane tvari s različitom točkom ključanja, temperatura se najčešće povećava (izuzev
mješavina sa stalnom točkom ključanja) , tokom destilacije mijenja se sastav destilirane tvari.
Kod destilacije vodenom parom, do izražaja dolaze dugi utjecaji. Zamislimo da je u posudi
voda i u vodi nerazblažena tekućina (eterično ulje), tekućinu pri jakom miješanju
zagrijavamo. U ovom slučaju isparavanje obje tekućine stvara parni tlak odgovarajućoj
temperaturi. Na temperaturi na kojoj zbroj parnog tlaka vode i ulja dostiže vanjski tlak,
mješavina počinje ključati.

P = pv + po

P - tlak na kojem se vrši destilacija

pv i po – parni tlak vode i uja na zajedničkoj točki ključanja

Ova ovisnost je karakteristika vodene pare – destilacije. Točka ključanja takve mješavine je
niža nego vode ili ulja. Parni tlak komponenata ponaosob je niži od vanjskog tlaka, znači da
na danoj temperaturi i pritisku same ne bi ključale. Kao posljedica toga, destilacijom na
normalnom atmosferskom tlaku i na temperaturi od 100°C možemo dobiti eterična ulja čije
komponente ključaju na temperaturi od 300°C. U toku destilacije temperatura se ne povisuje
dok su prisutne obje tekuće faze. Sastav pare tokom destilacije, kao i sastav dviju faza
tekućine poslije kondenzacije ostaju nepromijenjeni.

24
 Go Mo p o
—— = —— * ——
Gv Mv p v

(Go i Gv – težina ulja i vode u destilatu, Mo i Mv - molekularna težina ulja i vode, po i pv –

parni pritisak ulja i vode na zajedničkoj točci ključanja).

Računajući iz ovog odnosa za destiliranje jednog kilograma važnijih komponenata eteričnog

ulja, na normalnom atmosferskom pritisku i pri idealnim okolnostima, potrebne su slijedeće
količine vodene pare: za ugljikohidrate terpena 0.6 kg, za derivate terpena koji sadrže kisik 8
kg, za seskviterpene 18kg. U praksi, za destiliranje biljaka koje sadrže eterična ulja ili za
ponovo destiliranje eteričnih ulja, potrebno je više pare od teoretski izračunate količine. Neki
od glavnih razloga su:

1. Para koja prolazi kroz biljke se ne zasićuje parom eteričnog ulja, zato ne nastaje stanje
ravnoteže.
2. u mnogo slučajeva, eterično ulje u biljkama razblaženo je u nehlapljivim tvarima
(uglavnom mastima) što smanjuje parni pritisak.
3. destilirane biljke sadrže i nehlapljive tvari (smole, saponine) koje se skupljaju na
granici faze ulja i sprječavaju isparavanje.
4. eterično ulje u biljkama nalazi se unutar stanica. Destilirati se može tek onda kada
dođe na površinu drobljenjem stanica ili putem difuzije dolazi u kontakt s parom.

Početkom destilacije hladna biljka dolazi u kontakt s parom, zagrije se, uslijed čega se na
njenu površinu kondenzira vlaga. Od utjecaja topline oštećuju se zidovi stanice i nastaju
pukotine veličine kapilara. Čestice eteričnog ulja prolaze kroz kapilare. Glavni vid izlaza iz
stanica je difuzija, jer zbog veličina kapilara ne može nastati strujanje. Brzinu destilacije
najviše određuje difuzija – hidrodifuzija. Na veličinu destilacije utiču između ostalog:
razdaljina od zida stanica nosioca eteričnog ulja do vanjske površine biljke, koncentracija
komponenata eteričnog ulja unutar stanica i u površinskom sloju vode, kao i zasićenost pare
eteričnim uljem. Veličina kapilara u zidovima stanice osim o svojstvu tvari ovisi o
pripremljenosti biljke i o okolnosti destilacije. Na veličinu kapilara utječu: vlažnost biljke,
način i mjera prethodnog sušenja i usitnjenja, pritisak i temperatura primijenjene pare.
Pravilnim odabirom ovih činioca možemo povećati brzinu destilacije i količinu dobivenog
ulja. Derivati trepena koji sadrže kisik (alkoholi, ketoni) u vodi od 100°, sto puta se bolje
razblažuju od ugljikohidrata, a brža im je i difuzija. To nam daje objašnjenje na zapažanje da
se pri destilaciji plodova ( kopar, korijander) brže destiliraju komponente koje sadrže kisik
(karvon, atenol) koje imaju točku ključanja višu od hlapljujućih trepena.
Koncentracija komponenata eteričnih ulja u pari uglavnom ovisi o brzini strujanja pare. Pri
sporom strujanju pare približavamo se stanju zasićenosti, tako se eterično ulje dobiva sa
relativno malo pare. U ovom slučaju usporava se difuzija, vrijeme destilacije je duže. Pri
većoj brzini strujanja pare u parnom prostoru, smanjuje se koncentracija para eteričnog ulja.
Za dobivanje eterično ulja potrebno je više pare, a destilacija je brža. Ovdje brzinu destilacije
određuje brzina difuzije, zbog toga, s pretjeranim povećanjem brzine strujanja pare ne može
se više povećati brzina dobivanja eteričnog ulja.

25
2.2. KEMIJSKE PROMJENE

Na temperaturi od 100°C, u prisutnosti vode i zraka – usred hidrolize, oksidacije i

polimerizacije – brojne komponente eteričnog ulja mogu pretrpjeti kemijske promjene. U toku
pripreme enzimnim raspadanjem ili usred destilacije, utjecajem topline od pred-spojeva
(prekurzori) u biljkama nastaju brojne komponente eteričnog ulja. Utjecajem biljnih enzima
nastaju među ostalima spojevi ulja karakteristični za ulja lukovine, senfa i badema. Optimalna
temperatura ovih reakcija je 50-60°C. na temperaturi destilacije u ulju kamilice i Achillea
milefolium, od proazulena biljke nastaje azulen. Za to je potrebno duže držanje na temperaturi
od 100°C, zato destilacija zahtjeva duže vrijeme. Druga grupa kemijskih promjena utjecajem
temperature kvari kvaliteta eteričnih ulja jer dio spojeva nije stabilan, lako se raspada,
oksidira ili polimerizira. Na temperaturi destilacije povećava se brzina ovih reakcija. Nastali
spojeva velikih molekula su ne ili malo hlapljivi, slabo se razblažuju. Ukoliko se
polimerizacija odvija u destilacijskoj posudi na površini biljke, smanjuje se količina
dobivenog ulja, ali nastali produkti ne ulaze u ulje. Reakcije u parnoj fazi ili poslije
kondenzacije mijenjaju kvalitetu ulja, povećavaju specifičnu težinu, smanjuju razblaživost i
kvare čulne kvalitete.
Para, naročito para visoke temperature, pored raspadanja eteričnih ulja može prouzrokovati
raspad drugih tvari. Npr., oštećenjem hemocelulozni sadržaj biljke nastaje furfurol koji
zagađuje eterično ulje. Kemijske promjene na utjecaj temperature, prema želji možemo
potpomagati ili sprečavati reguliranjem vremena destilacije, brzine strujanja pare, pritiska
pare i temperature.
Neke komponente eteričnih ulja u vlažnoj sredini mogu se raspasti na alkohol i kiselinu koji
su činioci estera (hidroliza). Nastajanje i raspadanje estera odvija se prema slijedećoj formuli
koja vodi izjednačenju: ester + voda = alkohol + kiselina. Prema zakonu reakcije
izjednačenja, velika količina vode potpomaže raspadanje estera čija brzina na visokoj
temperaturi može biti značajna.
Mjera hidrolize smanjuje se kraćim vremenom destilacije odnosno većom brzinom strujanja
pare. Najveću brzinu strujanja pare određuje rashladni učinak kondezatora. U slučaju velike
brzine pare kondenzira mješavina vode i ulja dugo ostaje na temperaturi 60-70°C, ubrzava se
raspadanje nekoliko estera. Za smanjenje raspadanje estera jako je bitno na početku destilacije
para za što kraće vrijeme prođe kroz biljku i kondenzira u kondenzatoru. Za očuvanje sadržine
estera to ima veći značaj od brzine pare u toku destilacije.
Stabilitet estera je različit. Jedan od bitnih sastojaka ulja lavande i muškatne kadulje,
linalilacetat, lako se hidrolizira. Drugi esteri, kao što su npr. Mentilacetat u menti, ne
smanjuju se tokom destilacije.

2.3. PRIPREMNI RADOVI

Na površini i u unutrašnjim, drvenastim tkivima također se mogu nalaziti stanice i hodnici

koji sadrže eterična ulja. Cilj pripreme prije destilacije je da omogućimo pristup pare ovim
dijelovima, da se omogući difuzija eteričnog ulja. Biljke ne smiju pretjerano ograničiti
strujanje pare, jer će u destilatoru biti prevelik pritisak.
Sjeckanje zelenih ili sušenih biljaka ima za cilj bolje iskorištavanje destilatora. Sjeckanjem i
drobljenjem korijenja i sjemenja lakše dolazimo do eteričnog ulja. Način sjeckanja ovisi o
sirovini i načinu destiliranja. Kod pretjeranog sjeckanja isparavanje i stvaranje smola na
oksidaciju osjetljivih komponenata može prouzrokovati gubitak eteričnog ulja. Pretrpani
kazan dozvoljava sporiji protok pare što produljuje vrijeme destilacije. Pri sjeckanju na veće
komade protok pare može biti brži, ali je zbog sporije difuzije potrebno više vremena za
destilaciju, a i djelotvornost dobivanja ulja se pogoršava.

26
Između ubiranja i prerade biljaka protječe manje-više vremena. Sušenjem otpada količina što
povlači sa sobom gubitak eteričnog ulja (isparavanje, oksidacija ili stvaranja smola). Z i
grijanje prouzrokuju gubitak eteričnog ulja. Količinu gubitka eteričnih ulja tokom sušenja
određuju: razmještaj stanica nosioca eteričnih ulja u biljkama kao i fizičke i kemijske
karakteristike činioca. Neke biljke (menta) se mogu sušiti bez većih gubitaka, druge (lavanda,
Acorus calamus) trpe velike gubitke eteričnog ulja tokom sušenja. Najveće gubitke, suprotno
očekivanjima, obično prouzrokuje stvaranje smola, a ne isparavanje.
Sastav eteričnog ulja tokom sušenja može se mijenjati na različite načine. U puno slučajeva
specifična težina eteričnih ulja dobivenih od sušenih biljaka bude veća zbog djelomičnog
isparavanja hlapljivih komponenata manje specifične težine. U slučaju mente i korijena
angelike izmjerene su slijedeće vrijednosti specifičnih težina:

Svježa menta: 0,908

Suha menta: 0,912
Svježi korijen angelike: 0,857-0,866
Suhi korijen angelike: 0,876-0,902

U drugim slučajevima specifična težina eteričnog ulja dobivena od sušenih biljaka bude
manja, a mijenja se i njena optička aktivnost zbog stvaranja smola spojeva osjetljivih na
oksidaciju čija je točka ključanja viša. Eterično ulje dobiveno od zelenog ekstragona ima
specifičnu težinu: 0,918-0,943, sposobnost optičkog okretanja: +2°- +4°; specifična težina
eteričnog ulja dobivenog od suhog bilja: 0,890-0,923, sposobnost optičkog okretanja: +5°-
+8°. Bez gubitka eteričnog ulja i promjene kvalitete mogu se sušiti uglavnom sjemenje i
plodovi u kojima je razmještaj eteričnog ulja unutarnji (endogen). Od njih i nakon dugog
skladištenja možemo dobiti eterična ulja normalnog sastava.

2.4. TOK DESTILACIJE

Destiliranje eteričnog ulja možemo vršiti jedno i višefaznim destilatorima. U praksi su radnje
u oba slučaja istovjetne. Kod nas se pretežno koristi višefazna destilacija. Glavni dijelovi
faznog destilatora su: destilacijski kotao, kondenzator (hladnjak) i posuda za razdvajanje
eteričnog ulja (florentin).

Para potrebna za destilaciju stvara se u kotlu koji se nalazi dalje od uređaja za destiliranje.
Kotao se zagrijava naftom, ugljenom ili miješanim gorivom. Kotaoni pritisak pare je 4-7atm,
temperatura je 150-170°C. Pritisak održava strujanje pare u cjevovodu između parnog kotla i
destilacijskog kotla. Destilacijski kotao je preko kondenzatora otvoren, pritisak je u njemu
normalan. U toku destilacije razlika u pritisku na dnu kotla i parovoda je samo tolika da održi
strujanje pare. Pritisak je niži od 0,1atm i kod velike brzine strujanja. Pritisak veći od ovog
podigao bi biljke u kotlu. Para u kotlu gubi pritisak, povećava joj se volumen, smanjuje
temperaturu, dolazi u dodir s hladnim biljkama i gubi toplinu dok zagrije biljke na 100°C.
Voda se kondenzira i ovlaži površinu biljke. Za zagrijavanje hladne biljke potrebno je oko
15% pare.
Poslije zagrijavanja biljaka, u kotao ponovo dolazi prezagrijana para. Zagrijava prethodno
kondenziranu vodu, isparava je i zbog toga joj padne temperatura ispod 100°C. U
destilacijskim kotlovima destiliranje eteričnog ulja vrši se zasićenom parom skoro
atmosferskog pritiska, na temperaturi od 100°C neovisno o kotaonom pritisku i temperaturi
pare.

27
2.5. PUNJENJE KOTLA

Kotao je važan uređaj destilacije eteričnih ulja. Oblik mu može biti valjkast ili prema dnu
sužavajući stožac. Izrađuje se od metala, rjeđe od drveta. Veličina mu varira, prema potrebi,
od maksimalnih 30m3 korisnog volumena. Kod nas se koriste kotlovi volumena 3-5m3.
Imamo jednofaznih i višefaznih. Kod jednofaznih uređaja biljke se u procesu destilacije kreću
nasuprot pari. Brzina kretanja biljke i pare regulira se na taj način da se biljke zadržavaju u
kazanu toliko vremena koliko je potrebno za destilaciju i za to vrijeme kroz njih prođe
potrebna količina pare. Uređaj je najčešće stojeći valjak u kojem se biljke kreću od gore
prema dolje, a para od dolje prema gore. Svojstveno iskorištavanje prostora uređaja i njegova
potreba za parom su povoljniji od višefaznih uređaja istog kapaciteta. U upotrebi su uređaji –
kontejneri (kod nas još ne). Biljke se stavljaju u jedan rezervoar koji je namontiran na berač.
U rezervoar se uvede para i priključi kondenzatoru. Biljke se destiliraju bez pretovara. Tako
se štedi u radu. Punjenje višefaznog destilatora vrši se ručno, prijenosnom trakom,
eventualno grabilicom ili u istom hodu sa sjeckanjem. Pažnju treba posvetiti ravnomjernom
razmještanju biljaka u kotlu, inače para struji u pravcu manjeg otpora i obilazi veliki dio
materijala. Nepovoljno je pretjerano zbijanje jer se povećava otpor strujanja pare. Povećani
pritisak će podići biljke i para će praviti otpor. Da bi se to izbjeglo kod destiliranja korijenja,
sjemenja i plodova između slojeva stavlja se slama ili perforirani metalni lim.
Na volumnu težinu biljaka utječu: količina vlage, stupanj sjeckanja i stupanj zbijenosti:
Zelene biljke, bez sjeckanja: 200-300 kg/m3
Zelene biljke, sjeckane (8-10cm): 300-500 kg/m3
Sušene biljke, bez sjeckanja: 150-200 kg/m3
Sušene biljke, sjeckane (8-10cm): 200-350 kg/m3
Korijenje, bez sušenje, sjeckano (4-5cm): 550-650 kg/m3
Suho sjemenje, zdrobljeno valjcima: 500-650 kg/m3

Poslije punjenja kotla poklopac se vrati i zatvara kotao. Poklopac i kondenzator povezuje
parovod. U zatvorenom kotlu eterično ulje isparava para koja prelazi kroz biljke. Brzina
isparavanja, osim drugih činilaca, ovisi o brzini strujanja pare. U praksi to iznosi 4-8m/minuti.
Kod običnih destilatora para u prosjeku prolazi za manje od jedne minute, tako isparene
čestice eteričnog ulja najviše jednu minutu budu u fazi pare.

2.6. DESTILACIJA

Vrijeme trajanja destilacije određuju potrebe za dobivanjem ulja savršene kvalitete, na što
ekonomičniji način. Trajanje ovisi o svojstvima biljaka, o tipu kotla, o količini pare i o brzini
strujanja. Od biljaka koje eterično ulje drže na svojoj površini (exogen) relativno brzo
dobijemo eterično ulje, brzina destilacije manje ovisi o brzini difuzije. Eterična ulja lišća i
cvjetova (u svježem ili sušenom stanju) relativno brzo dobijemo pomoću male količine pare.
Za dobivanje eteričnog ulja od biljaka koje ulje drže u svojim unutarnjim dijelovima
(endogen) treba više vremena. Brzinu destilacije u ovom slučaju određuje brzina difuzija ulja.
Povećanjem brzine strujanja pare vrlo malo možemo povećati brzinu destilacije. Zbog velike
volumne težine i velikog otpora strujanja može se koristiti samo mala strujanja para. Vrijeme
trajanja destilacije za to može biti 6-12h. u nekoliko slučajeva vrijeme trajanja destilacije ne
određuje samo količinu ulja koja se može dobiti. Difuzija više vrijednih komponenti eteričnog
ulja je spora (u slučaju korijena angelike) ili od spojeva koji nastaju u toku destilacije
(azulen). Destilaciju ovih biljaka trebamo nastaviti i onda kad se više ne destilira puno ulja. U
drugim slučajevima teško destilirajuće komponente kvare kvalitetu eteričnog ulja. Produžena
destilacija povećava kohobacioni gubitak. U ovom slučaju duža destilacija kvari kvalitetu

28
eteričnog ulja (lavanda). Destilaciju možemo završiti kada para iz destilatora ne sadrži više
kapljice eteričnog ulja. U praksi se uvođenje pare prekida kad se na površini destilata ne
stvara sloj ulja. Ulje koje se nalijepilo na stranice hladnjaka- teško se ispire, destilacija
eteričnog ulja, koja se nalazi u destilatu, završila se prije 10-15min. Tablica sadrži podatke u
vezi brzine strujanja pare i vremena destilacije, koji se primjenjuju u praksi – kod kotlova
zapremine 4m3.

Tablica 1. Zavisnost brzine strujanja pare i vremena destilacije (kod višefaznog kotla
zapremine 4m3)

Ime biljke Brzina pare Vrijeme trajanja

kg/h minuta

Korijen angelike, sirov 100-150 300-500

Korijen angelike, sušen 100-150 300-700
Menta, sirova 200-250 120-150
Menta, sušena 200-250 90-120
Menta, sušena 150-200 90-120
Komorač, plod 100-200 250-400
Hizop, sirov 250-300 60-90
Cvijet kamilice, sušeni 100-150 300-600
Kopar, plod 100-200 250-350
Biljka kopra, sirova 150-250 120-180
Sjeme karote 100-150 250-300
Biljka lavaž, sirova 150-200 180-240
Korijen lavaža, sirovi 100-150 300-500
Korijen lavaža, sušeni 100-150 300-700

Lavanda, sirova 300-350 40-60

Muškatna kadulja, sirova 350-400 40-60
Peršinov list, sirovi 150-200 120-180
Sjeme peršina 100-200 250-400
Rimska kamilica, sirova 300-350 60-120
Rimska kamilica, sušena 300-350 60-90
Gorocvjet, sirov 150-200 120-180

2.7. HLAĐENJE, KONDENZIRANJE

Pare vode i eteričnog ulja u kondenzatoru se ponovo pretvaraju u tekućinu. Kondenzator

(hladnjak) je najčešće tipa spiralne cijevi ili svežnja cijevi. Kondenzator se izrađuje od bakra,
aluminija ili nehrđajućeg čelika. Hlađenje obavlja strujajuća voda. Kapacitet ovisi o veličini
površine hlađenja, o temperaturi i količini vode. Količinu vode za hlađenje određuje količina
pare, dozvoljena temperatura destilata, razlika temperature ulazne i izlazne vode za hlađenje.
Ukoliko je temperatura ulazne vode za hlađenje 20°C, a izlazne 50°C, onda je za
kondenziranje 1kg pare i za rashlađenje destilata na 25°C potrebno oko 20L vode. U praksi
količina vode za hlađenje bude 30-35 puta veća od količine pare. Temperatura kondenzatima
uglavnom ne prelazi 25-30°C. na većoj temperaturi veći je kohobacijski gubitak i mogu
nastati neželjene kemijske promjene.

29
2.8. ODVAJANJE, FILTRIRANJE

Odvajanje eteričnog ulja iz mješavine ulja i vode koja teče iz kondenzatora, vrši se u
takozvanoj florentin posudi na osnovu različitih specifičnih težina. Manje posude se izrađuju
od stakla, veće od metala (bakar, aluminija, nekodirajućeg čelika). Njihovo funkcioniranje i
izgled je dvojak, u ovisnosti o tome da li se koriste za odvajanje eteričnih ulja lakših ili težih
od vode.
U destilatu se eterična ulja izdvajaju u vidu malih kapljica, koje u vodi, u ovisnosti prema
njihovoj specifičnoj težini, idu prema gore ili prema dole. Brzina taloženja ovisi o veličini
kapljica i o razlici između specifične težine ulje-voda. Odvajanje najmanjih kapljica –
posebno kod ulja čija je specifična težina približna težini vode – zahtjeva puno vremena. Za
djelotvorno odvaja nje trebaju se koristiti posude odgovarajuće veličine i oblika.
Za poboljšanje odvajanja florentin posude se konstruiraju tako da u njima voda ravnomjerno
struji i da ne dođe do turbulencije koja bi sprječavala taloženje. Ogovarajuće odvajanje
možemo očekivati u posudama koje mogu prihvatiti onu količinu destilata koja se stvori za
40-50minuta, tj. koliko ostaje voda i destilat u posudi.
Za poboljšavanje odvajanja ulja čija se specifična težina malo razlikuje od specifične težine
vode, koristi se manja brzina strujanja pare i veća florentin posuda. U nekim slučajevima
povezuju više posuda na taj način da se veličina posuda povećava. Razlika specifičnih težina
ovisi o temperaturi. Povećanjem temperature, specifična težina eteričnih ulja se smanjuje u
većoj mjeri nego kod vode. Na višoj temperaturi viskoznost vode je manja, zbog čega se
taloženje brže odvija. Destilirana voda sadrži manje kapljica ulja, ali povećava se količina
razblaženog ulja u vodi.
Poželjnu toplinu određuje optimum odnosa suprotnih djelujućih činilaca. Kontinuiranost
odvajanja eteričnih ulja moramo odrediti tako da količina ulja u posudi ne prelazi 15-20%
njenog volumena da se ne bi kvarila djelotvornost odvajanja.
Odvojeno eterično ulje trebamo očistiti od nečistoća i sadržaja vode filtriranjem i čišćenjem.
U cilju olakšanja ove radnje primjenjuje se prethodno taloženje jer se čestice nečistoća teško
mogu filtrirati, one začepljuju pore filtera. Istovremeno sa filtriranjem, za odstranjivanje
kapljica vode i za smanjene količine razblažene vode, u ulje se umiješa 0,5% natrij sulfata
koji ne sadrži vodu. Čišćenje i filtriranje se obavlja centrifugiranjem, Seitz- filterom ili
papirom za filtriranje uloženim u lijevak za pretakanje.
Razblažena voda u toku skladištenja može prouzrokovati neželjena kemijska raspadanja,
uglavnom hidrolizaciju estera. Zbog toga je potrebno što potpunije odstranjivanje vode.
Sposobnost razblaživanja vode kod eteričnih ulja ovisi o temperature. Eterična ulja
proizvedena u ljeto (ukoliko odvajanje ulja nije bilo besprijekorno), padom temperature
postaju mutna zbog odvajanja vode.

2.9. RADNJE POSLIJE DESTILACIJE

Kohobacija
Voda koja izlazi iz posude za taloženje uvijek sadrži eterično ulje. Količina ovisi o veličini i
obliku, o brzini destilacije, temperaturi destilata, specifičnoj težini eteričnog ulja i njegovo
kemijskog sastava, kao i o sposobnosti razblaživanja vodom. Sastav eteričnog ulja u vodi koja
otječe (kohobacijska voda) razlikuje se od sastava primarnog ili direktnog ulja. Voda
uglavnom razblažuje one spojeve koji sadrže kisik, te je zbog toga specifična težina
kohobacijskog ili sekundarnog ulja veća. Sekundarna ulja onih ulja koja se visokog sadržaja
estera (lavanda, muškatna kadulja) sadrže manje estera (hidroliza) nego primarna ulja.
Kohobacijsko ulje nekoliko biljaka (ruža, kamilica) odgovara vrijednosti direktnih ulja.

30
Postoji više načina dobivanja eteričnog ulja iz kohobacijske vode. Poslije destilacije vode i
vode+pare, kohobacijsku vodu možemo vratiti u kotao te tako gubitka nema. U slučaju parne
destilacije, eterično ulje kohobacijske vode dobivamo posebnom radnjom, tj. ponovnom
destilacijom, kohobacijom. To se može obaviti u višefaznom, jednosmjernom uređaju ili u
uređaju neprekidnog rada konstruiranom u ovu svrhu.

Ovim postupkom možemo dobiti 70-75% eteričnog ulja iz kohobacijske vode. Kohobacija se,
prvenstveno zbog njene skupoće, primjenjuje za dobivanje eteričnog ulja velike vrijednosti.
Eterično ulje kohobacijske vode možemo dobiti soljenjem, metodom razblaživanja i
apsorpcijom aktivnog ugljena – zbog njihove složenosti ovi principi se nisu rasprostranili.

2.10. RUKOVANJE DESTILIRANIM BILJEM

Poslije destiliranja bilje koje ne sadrži eterična ulja iz višefaznih uređaja vade se iz kotla na
način da se kotao nagne ili se bilje vadi dizanjem. Iz jednofaznih uređaja pražnjenje obavlja
neprekidni puž.
Iskorištavanje destiliranog bilja može znatno poboljšati ekonomičnost destiliranja. Destilirani
dijelovi bilja (posebno plodovi) sadrže vrijedne materije – škrob, bjelančevine, masti – zbog
toga mogu biti dobra krma. U slučaju iskorištenja za krmu, moramo obezbijediti brzo hlađenje
i sušenje jer se vruće i vlažno bilje brzo zagaditi na temperaturi od 30-40 °C koja pogoduje
mikrobiološkom kvarenju. Osušeno bilje se može koristiti za loženje u za to pogodnim
kotlovima. Najrasprostranjeniji vid iskorištavanja je kompostiranje destiliranog bilja i
iskorištenje za gnojenje.

2.11. RAFINIRANJE ETERIČNIH ULJA

Mnoga eterična ulja se prije primjene ponovo destiliraju radi čišćenja. Razdvajanjem ranog i
kasnog destilata obogaćuju se čulne komponente ulja, a istovremeno se dobivaju bezbojna ili
ulja blagih bolja. Destilacija rafiniranjem vrši se vodenom parom na normalnom
atmosferskom pritisku ili u vakumu, odnosno bez vodene pare frakcioniranjem eteričnog ulja
u vakumu.
Rafinirajuća destilacija vodenom parom, na normalnom atmosferskom pritisku, vrši se na
ravnomjernoj temperaturi, malo manjoj od 100 °C. Na taj način se ne oštećuju komponente
eteričnog ulja. Destiliranje vodenom parom na manjem pritisku je obazriviji način, jer
temperatura destiliranja ne prelazi 50-60 °C.
Bez raspadanja se eterična ulja destiliraju u vakumu, bez vodene pare. Primjenom
destilcijskih uvjeta razne komponente se dobro razdvajaju. Kvaliteta proizvoda prvenstveno
ovisi o temperaturi destiliranja i dužine njenog trajanja.

2.12. PREŠANJE I EKSTRAKCIJA

Eterično ulje kora citrus vrste (naranča, limun, mandarina) je dosta osjetljivo. Ono se oštećuje
na temperaturi oko 100 °C, pa zbog toga eterično ulje dobre kvalitete ne možemo dobiti
destiliranjem. Eterično ulje dobijemo hladnim presanjem kore, ili centrifugom zdrobljene
kore. Voćni sok koji nastaje zajedno s uljem nije nusproizvod, u puno slučajeva je vrjedniji od
eteričnog ulja.
Dobivanje razblaživačima, ekstrakcija hlapljujućim ili nehlapljujućim rezblaživačima se može
vršiti na niskim, ili visokim temperaturama. Pored mirisnim materija ekstrakt sadrži materije
koje se razblažuju u datom razblaživaču (škrob, mast, vosak, boje). Kvaliteta ulja ovisi o

31
razblaživaču i tehnologiji ikstrakcije. Zbog toga nisu doneseni detaljno utanačeni zahtjevi na
kvalitetu ekstrakata kao kod eteričnih ulja.
Ekstrakcija hlapljujućeg razblaživača obično se vrši na tolpoj temperaturi koja ovisi o točki
ključanja razblaživača. Primijenjeni razblaživači su: petroleter, benzin, klorirani ugljični
hidrati (dikloretilen, ugljični-tetraklorid), aceton, alkoholi (metil-alkohol, etilalkohl).
Ekstarkohiranje se vrši u jednoj ili više faza. Do konačnig produkta često se dolazi u dvije
faze. Najprije biljke ekstrahiraju razblaživačem masti koji se ne razređuju u vodi, tako
dobiveno konkretno ulje razblažuje se alkoholom. Odstranjivanjem materija koje se ne
razblažuju u alkoholu dobije se apsolutno ulje koje se razblažuje u alkoholu i eteričnom ulju.
Kod primjene postupka enfleurage, cvjetovi (cvijet naranče, jasmina) se stavlja na staklenu
ploču prekrivena mašću između okvira koja veže njihov miris. Cvjetovi se svaki dan
mijenjaju, a s njima se odstranjuju i masti. Iz ove kreme alkoholom se izdvajaju mirisne
materije, a poslije destiliranja alkohola dobije se krajnji proizvod. Postupak enfleurage
primjenjuje se uglavnom na jugu Francuske.
Ekstrakcioni postupci zahtijevaju skupe uređaje i razblaživače koji su u više slučajeva
zapaljivi. Dobivanje mirisnih materija se rasprostranila na područjima na kojima se mirisne
materije ne mogu dobiti destilacijom vodene pare.

2.13. PRIMJENA ETERIČNIH ULJA

Eterična ulja najčešće se koriste kao mirisne materije. Njihove komponente koje sačinjavaju
kompozicije mirisa nalaze se u kozmetičkim proizvodima, u sredstvima za pranje, u artiklima
za njegu zubi i na drugim područjima. Primjenjuju se ne samo u osnovnoj formuli, već se od
njih mogu izolirati zasebne mirisne materije koje se kemijskim putem mogu pretvoriti u druge
spojeve. Eterična ulja i ekstrati začinskog bilja, ne samo što zamjenjuju drogu na skoro svim
područjima, nego se mogu primijeniti tamo gdje se biljka ne može upotrijebiti. Naročito je
povoljna njihova industrijska upotreba jer sadrže začinske materije bez balansa i bez
mikrobiološke zagađenosti. Neka eterična ulja su pogodna za davanje ukusa lijekovima,
ljekovitim proizvodima ili su i sama ljekovita. Ekstrati hlapljujućih razblaživača (lavanda,
muškatna kadulja, Evernija prunastri) djelomično se koriste u vidu mirisne materije, a
djelomično u vidu začina (ekstrakt začina). Enfleurage proizvodi su mirisne materije velike
vrijednosti. Krug upotrebe eteričnih ulja se brže širi, a proširuje se i područje tradicionalne
primjene.

2.14. SKLADIŠTENJE, PAKOVANJE I KVALITETA

Poslije sušenja i destiliranja droge trebamo pakirati i kraće ili duže vrijeme skladištiti do
opreme iz poduzeća.

2.14.1. Skladištenje droge

Za skladištenje droge dobivene sušenjem pogodni su samo dobro prozračeni prostori. Zrak
može primiti vlagu (sušiti), a može i prenijeti svoju vlažnost. Droge su manje više
higroskopne te im se pri vlažnim uvjetima skladištenja značajno može povećati vlažnost. Kod
prelaznog skladištenja, pri vlažnim okolnostima, može nastati značajno smanjenje kvalitete.
Droge se neposredno, ili poslije prerade upotrebljavaju u liječenju, zbog čega je neophodno
konstantno održavati čistoću u skladišnim prostoru, s povremenim dezinfekcijom. Bitan je
propis da droge otpornog djelovanja (Belladonnae folium, Daturae innoxiae herba) treba
držati u zasebnoj prostoriji. Droge jakog mirisa zahtijevaju zasebno držanje da druge droge ne
bi poprimile njihov neugodan miris.

32
2.14.2. Skladištenje eteričnih ulja
U eteričnim uljima se tokom skladištenja mogu odvijati takvi kemijski procesi koji kvare
njihov kvalitetu. Nezasićeni spojevi eteričnih ulja, a naročito terpenski ugljikohidrati,
oksidiraju pri utjecaju kisika u zraku, a oksidacijski produkti polimeriziraju. Reakciju ubrzava
prisutnost i najmanjih količina spojeva teških metala, naročito spojevi bakra. Tokom
skladištenja se mogu odvijati svi kemijski procesi koji tokom destiliranja mogu prouzročiti
raspadanje. Odvijanje procesa na nižim temperaturama je sporija, ipak tokom drugog
skladištenja je značajna. Nekoliko desetina postotaka vode razblaženo u eteričnom ulju može
prouzrokovati raspadanje deset puta više estera, čine se povećava sadržaj kiseline u ulju koja
izaziva daljnja raspadanja.
Tokom skladištenja treba spriječiti štetne procese. Tok kemijskih procesa opadanjem
temperature bude sporiji te zbog toga dajemo prednost skladištenju na što nižim
temperaturama. Oksidaciju možemo spriječiti odstranjivanjem zraka, zbog toga posude
napunimo s uljem do vrha i hermetički ih zatvorimo. Za sprečavanje oksidacije mogu se
upotrijebiti antioksidanti. Neutralizaciju iona teških metala možemo postići dodavanjem jako
male količine spoja za stvaranje kompleksa (limunska kiselina), najčešće kombiniramo s
antioksidantima. Eterična ulja je svrsishodno skladištiti u mračnim prostorima, naročito ako
su u staklenim posudama, jer se polimerizacijoni procesi mogu odvijati utjecajem svijetlosti.
Kod prelaznog skladištenja droga i ulja neophodna je točna evidencija. Pored navođenja
dnevnih količinskih podataka bitno je označiti i mjesto skladištenja. Skladištenje droge,
eterična ulja trebamo označiti točnim natpisima po klasama. Kao kod svih skladištenja, kod
skladištenja droga bitno je uvažavati protupožarne i sigurnosne propise. Po propisu označene
puteve, ni privremeno ne smijemo zauzeti.

2.14.3. Pakovanje droge

Način pakovanja droga ovisi o njegovoj vrsti, količini, načinu prijevoza, udaljenosti,
eventualno o željama kupca. Najrasprostranjeniji vid pakovanja su: bala, velika ili mala vreća,
papirnata ili plastična vreća, kutija.
U bale se pakiraju droge koje se mogu prešati, uglavnom herba. Za pravljenje bale koriste se
strojevi velikog učinka koji rade na osnovu hidrauličkog pritiska. Težina bale obično je 60-
100kg. Bale se opšiju tkaninom za vreće koja može biti i od plastike. Droge koje se ne mogu
prešati (korijenje, kore) pakiraju se u bale vreće. Bale vreće se poslije punjenja ušiju. U
unutrašnjem prometu to je najčešći vid pakovanja.
Droge velikih volumena (plodovi, sjemenje) treba pakirati u male vreće. Droge koje upijaju
vlagu (cvjetova, sjeme šipurka, kleku) treba spakirati u papirne ili plastične (polietilen) vreće.
Skuplje, na pritisak osjetljive droge (Chamomillae vulgaris flos, Menthae piperitae folium)
pakiramo u drvene ili kartonske kutije.
Eterična ulja najčešće pakiraju u metalne posude, kane, rezervoare. Materijal metalnih posuda
je pocinčani lim (eventualno lakiran) i aluminij. Za pakiranje malih količina eteričnih ulja
najpogodnije su staklene posude. Razne plastične posude nisu pogodne za pakiranje eteričnih
ulja jer njihovu materiju mogu nagristi više vrsta ulja.

2.14.4. Kvalificiranje droge

Droge, slično drugim proizvodima, prije prodaje trebamo klasificirati. Klasificiranje droga se
vrši prema njihovim osobinama – boja ,miris, ukus, čistoća, sadržaju aktivne materije. Kod
nas se uvijek mora obaviti klasifikacija (klasiranje, ocjenjivanje mogućnosti prodaje).
Klasificiranje se vrši prema VI. Mađarske knjige lijekova (odnosno VII. Knjige koja je u
izradi), a u slučaju droga koje nisu navedene u knjizi lijekova klasificiranje se obavlja prema

33
državnim propisima, standardima. Prema drogama knjiga lijekova stavlja najstrože zahtjeve.
Državni standardi koji se odnose na droge (standardi države i standardi grane) isto tako imaju
važnost obavezne primjene.
Ocjenjivanje eteričnih ulja, slično kao kod droge, vrši se čulnim, fizičkim kemijskim
ocjenjivanjem. Najvažnije čulno ispitivanje je ocjenjivanje mirisa i u nekim slučajevima
ukusa. Sami rezultati fizičkih i kemijskih ispitivanja nisu dovoljna za klasifikaciju ulja.
Statističko vrednovanje čulnih ispitivanja je brojčano određivano i daje objektivan rezultat.
Knjiga lijekova i standardi, isto tako sadrže rezultate kemijskih i fizičkih ispitivanja. Najčešće
ispitane fizičke osobine su: specifična težina, pokazatelj lomljenja, optički aktivitet,
razblažljivost u alkoholu (70, 80, 90%-nom). Najznačajnije kemijske karakteristike su: broj
kiseline, sadržaj estera, alkohola, aldehida i ketona.

3. LJEKOVITO BILJE

3.1. ACHILLEA MILLEFOLIUM L. - Obični stolisnik

Porodica: Asteraceae
Farmaceutski naziv: Millefolii herba, folia et flores
Narodni naziv: hajdučka trava, hajdučica, sporiš, kostrijet, romonika, ranjenik, vražja
kopriva, petrovsko cvijeće
Povijest: legenda priča (grčka mitologija) da je tijekom trojanskog rata Ahilea koji je bio
simbol hrabrosti i snage, bio ranjen u petu od njegova neprijatelja Parida. Krvareći odlazi do
Afrodite koja mu opere petu stolisnikom, i od tada stolisnik prema tom mitu i grčkom junaku
dobiva ime Ahilej (Achillea). No unatoč ljekovitosti Ahilej umire, a stolisnik ostaje vjeran
pratitelj ranjenicima. Biljka se koristi već 2000.godina.

Slika 4. Achillea millefolium L.

Izvor: http://students.umf.maine.edu/~adleyjf/Achillea_millefolium_20041012_2574.jpg

U srednjem vijeku postojalo je vjerovanje da je stolisnik vještičja trava. Vjeruje se da

uzgajanje ove vrlo ljekovite trave donosi ljubav, dobru sreću i jasno viđenje. Cvjetove
stolisnika raspoređuju ispod jastuka, u svrhu dobivanja „istinskih snova“ o budućnosti.

34
Njegovo lišće stavljeno na oči ima čarobno djelovanje , prikazuje buduće velike ljubavi.
Poput mnogih „čarobnih“ biljaka u starom vijeku su ga zvali „željezna trava“ jer odlično
zaustavlja krvarenja i liječi rane. Koristili su ga stari Druidi u svojim obredima, iz njega su
izrađivali amulete i posipavali kućne pragove kao zaštitu od zlih sila. Svežanj stolisnika
obješen na vrata ili zavezan na dječju kolijevku na ivanjsku noć trebao je osigurati iduću
godinu bezbolnu. Postoji još puno vjerovanja o moćima stolisnika.
Rasprostranjenost: Europa, sjeverna Azija i Amerika.
Raste po rubovima oranica, sunčanim obroncima i pašnjacima. Široko je rasprostranjena u
našim krajevima.

Droga: Millefoli flos – cvijet stolisnika, sastoji se od osušenih cvatova vrste A. millefolium
L., a sadrži i najmanje 0.20% (m/m) eteričnog ulja.
Millefolii herba – stolisnik, sastoji se od osušenih ili svježih nadzemnih dijelova biljke
sabranih u vrijeme cvatnje.

Slika 5. Suhi dijelovi stolisnika

Izvor: http://www.pharmawiki.ch/wiki/media/Schafgarbe_D1.jpg

Glavni sastojci: sadrži mnogo eteričnog ulja, gorke tvari, efirne masti, vitamina K i C,
alkaloide, flavonoide, tanine, mravlju, octenu, valerijansku, oleinsku, linoleonsku kiselinu,
stearin, inulin, fosfate, fosfor, kalijeve soli i sumpor.
Djelovanje: stolisnik spada u gorke droge pa se koristi za liječenje bolesti želuca i crijeva , te
kod problema s jetrom i žuči. Osim ovog on djeluje protuupalno i spazmolitski (ublažava
grčeve). Čaj od stolisnika pobuđuje rad bubrega, pospješuje cirkulaciju, smanjuje teškoće
uslijed reume i gihta, koristan je ženama kod menstrualnih tegoba, pomaže kod unutarnjih
krvarenja i krvarenja iz nosa. Stolisnik djeluje slično kao kamilica: koleretički, baktericidno,
spazmolitički, kao adstrigens. Pomaže kod dispepsije kod nedovoljno izraženog apetita,
grčevitih smetnji želuca i crijeva i krvarenja. Katkada se koristi kao diuretik kod visokog
tlaka.
U veterini se daje konjima i ovcama kod nadimanja i grčeva a mladim odojcima kod bolesti
crijeva. Ujedno je najzdravije krmivo.

35
Za ljudsku prehranu, za jelo, bere se već u rano proljeće od veljače do lipnja i ponekad
ponovo u jesen. Jestivi su posve mladi i nježni listovi. Mladi listovi imaju aromatičan miris po
eteričnom ulju pa se dodaju salatama, varivima i svježem siru.

Ulje od stolisnika: 100 grama suhih listova stolisnika, 1 litra suncokretova ulja ;u staklenku
sa širokim grlom staviti usitnjenu suhu drogu i preliti svježim suncokretovim uljem. Grlo se
prekrije pergament papirom ili najlonskom folijom, i dobro se zaveže. U veći lonac kojem se
na dno stavi sloj čistih platnenih krpa, na njih se stavi staklenka omotana čistom tkaninom. U
bocu uliti hladnu vodu tako da oblije cijelu staklenku, te postepeno zagrijavati na slaboj vatri
sve dok voda ne zakuha, pustiti da lagano kipi 3 sata, zatim maknuti s vatre i ostaviti da se
voda u staklenki polako potpuno ohladi. Ulje se zatim procijedi u čistu platnenu tkaninu, uliti
ga u manje čiste bočice, koje moraju biti od neprozirnog stakla i dobro začepiti. Čuva se
zamotano u tamni papir na suhom i hladnom mjestu.

Čaj ili uvarak (oparak): priprema se od 20 g cvjetova u litri kipuće vode i pije 4 čaše na
dan. Ili osnovno - 1 žlica suhe droge na 2,5 dl. vode. Drogu (osušeni čaj) preliti kipućom
vodom, poklopiti i ostaviti poklopljeno da stoji oko pola sata, dok se smlači. Kod želučanih
tegoba treba piti malu čašicu dva puta na dan, sat prije jela.

3.2. ACORUS CALAMUS L. – Iđirot

Porodica: Acoraceae
Rasprostranjenost: Europa, Azija, Sjeverna Amerika. Raste u kolonijama pokraj rijeka i
vodama stajačicama.

Slika 6. Acorus calamus L.

Izvor: tcf.bh.cornell.edu

Droga: Calami rhizoma - podanak iđirota, sastoji se od osušenog podanka, s kojega je

skinuto korijenje i ostaci listova, vrste Acorus calamus L., a sadrži i najmanje 2% (V/m)
eteričnog ulja. Droga za veterinarsku primjenu mora sadržavati najmanje 1.5% (V/m)
eteričnog ulja.

36
 Slika 7. Podanak iđirota
Izvor: http://www.boutique-esoterique-mineraux.com/images/acore.jpg

Glavni sastojci: eterično ulje, gorke tvari i tanini.

Djelovanje: Iđirot je neškodljiv i ako se duže upotrebljava. Čaj, ekstrakt i tinktura ublažuju
grčeve želuca i crijeva, zaustavljaju proljev, odstranjuju plinove, olakšavaju iskašljavanje i
pospješuju mokrenje. Također se upotrebljavaju protiv groznice, astme, kamenaca i boli u
bubrezima, gihta, paralize jezika i usta, i svih akutnih stanja velikom temperaturom, kad treba
pojačati mokrenje i znojenje kao npr. kod upale pluća, gripe, bronhitisa i sl.
Iđirot pomaže i u slučajevima grčenja zbog napada žučnog kamenca, gubljenja pamćenja, i
vraća raspoloženje. Zato se melankoličarima i hipohondrima preporučuje natrljati uljem od
iđirota sljepoočnice, vratne žile i mjesto iza uha.
Pripravljanje čaja: protiv svih dosad spomenutih bolesti priprema se lijek od iđirota tako da se
20 g usitnjenog korijena popari s 1/2 l kipuće vode, ostavi poklopljeno da stoji 20 min, i zatim
procijedi. Pije se tri puta dnevno po šalica. Ako se taj čaj pije prije jela, potiče rad želudac, a
pije li se poslije jela, istjeruje plinove i sprječava nadutost. Zbog gorkosti može se zasladiti,
ali samo medom.

3.3. AESCULUS HIPPOCASTANUM L. - Divlji kesten

Porodica: Sapindaceae
Rasprostranjenost: Prvobitna postojbina južna Europa i zapadna Azija; danas se sadi kao
ukrasno drvo širom Europe i Sjeverne Amerike.
Prvo stablo divljega kestena, lat. Aesculus hippocastanum, listopadno drvo do 30 m visoko s
razgranatom okruglastom gusto lisnatom krošnjom, porijeklom iz sjevernog Irana, Kavkaza i
Himalaje, posađeno je u Europi u Beču, 1576. godine. Kao lijepo ukrasno drvo ubrzo se
proširio u krajevima s umjerenom klimom i postao omiljenim stablom. Ime kesten dobio je
zbog velikih okruglasto spljoštenih sjemenki s čvrstom i sjajnom smeđom lupinom koje
nalikuju na plodove pitomoga kestena, lat. Castanea sativa.. No, dvama biljkama zajedničko
je samo ime, nisu botanički srodne, građa im je posve različita i pripadaju udaljenim biljnim
porodicama iz dvaju različitih biljnih redova i podrazreda u biljnom razredu Magnoliatae.

37
 Slika 8. Aesculus hippocastanum L.
Izvor: http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/e/ec/...

Droga: hippocastani semen – sjemenke divljeg kestena, sastoji se od sabranih sjemenki

vrste Aesculus hippocastanum L.
Beremo gotovo sve, list, koru, pup, cvijet i plod. List beremo u proljeće te ga sušimo na
toplom i prozračnom mjestu u hladu. Koru skidamo s mladih grana debljine kao ruka, u
proljeće ili jesen. Sušimo je na toplom i prozračnom mjestu te je usitnimo i pohranimo u
zatvorenu ambalažu. U vrijeme pupanja (ožujak-travanj) beremo pupove od kojih pripremamo
tinkturu, a mogu se i sušiti, no treba reći da su dosta smolasti. U vrijeme cvatnje cvjetove
odvajamo od peteljki i sušimo brzo na toplom mjestu. Plod beremo u jesen te ga svježeg
izribamo i sušimo u tankom sloju, ili ga ostavimo cijelog da se suši na toplom mjestu (nikako
u blizini vlage).

Glavni sastojci: triterpenski saponini (npr. escin).

Djelovanje: Ljekovitost divljeg kestena tradicionalno se koristila u pučkoj medicini za

liječenje vena i reume. Zbog njegove ljekovitosti i danas se upotrebljava i od njega se
pripremaju razni ljekoviti pripravci.
Kora djeluje antiupalno, adstrigentno, diuretično, narkotično, tonično, kao venozni
vazokonstriktor i febrifug. Pripravke uzimamo u malim dozama za unutarnju uporabu kod
oboljenja vena (varikozne vene, proširene vene, slabe vene, upale vena, nožnih čireva,
hemoroida, promrzlina, opeklina kože, dizenterije i malarije). Za vanjsku upotrebu koristi se
za razne tretmane kože (lupus i kožne čireve). Pomaže kod proljeva, lišajeva, groznice,
malarije, slabe probave i upalnih procesa crijeva, a za liječenje se koristi a za liječenje se
koristi čaj, ekstrakt kore ili mast. Od lista radimo čaj koji djeluje tonično kod groznice i jakog
kašlja. Plod rabimo kao antireumatik, antineuralgik, pomaže kod tegoba s prostatom
(hipertrofije prostate), kod otečenih testisa, proširenih vena (thrombophlebitis, varikoznih
ulcera), venskog krvotoka, kapilarnog krvotoka, proljeva, kod hemoroida ili rektalnih

38
komplikacija. Cvijet divljeg kestena koristimo za liječenje reumatskih tegoba, gihta, artritisa i
neuralgija, za što također pripremamo alkoholni ekstrakt. Od pupova se pripremaju poznate
Bahove cvjetne kapi (Bach flower), a rabe se za probleme kao što su pomoć u učenju i slično.
Uljni ekstrakt koji se dobiva iz ploda, rabi se za vanjsku uporabu kod reumatskih tegoba. Od
korijena se radi prah koji se koristi kao analgetik za umirivanje prsnih bolova.U medicini se
rabe injekcije escina za liječenje velikih vena, varikoznih vena, portalne vene jetre, venske
tromboze, hemoroida i infarkta.

Pripravci
Ekstrakt kore
Sastojci: 1 jušna žlica usitnjene kore, 2 dl vode. Usitnjenu koru prelijemo s 2 dl vode te
pustimo da se namače 12 sati i procijedimo. Međutim, usitnjenu koru možemo preliti i
vrućom vodom, poklopiti i pustiti da odstoji 1 sat, te procijediti. Pijemo u gutljajima dvije do
tri šalice čaja od ekstrakta na dan.
Mast
Sastojci: 1 dl alkoholnog ekstrakta kore, 200 g masti (svinjska ili lanolin). Mast ugrijemo i
rastopimo na vatri te polagano ulijemo ekstrakt i miješamo. Čim alkohol ishlapi maknemo s
vatre i ohladimo. Mažemo oboljela mjesta na koži više puta na dan.
Čaj
Sastojci: 1 jušna žlica suhih cvjetova ili lista, 2 dl vode. Vrućom vodom prelijemo bilje,
poklopimo, pustimo da odstoji 1 sat i procijedimo. Pijemo 2 do 3 šalice čaja tijekom dana u
gutljajima, nezaslađeno.
Nuspojave
Kod unutarnje primjene u pojedinim slučajevima nadražuje sluznicu želuca i crijeva.

3.4. AGROPYRON REPENS (L.) PB. - Puzava pirika, (pirevina)

Porodica: Poaceae
Rasprostranjenost: Europa, Azija; ponegdje i u južnoj Americi, Australiji i Novom Zelandu.
Kao dosadan korov raste svugdje, na slabijem zemljištu, po žitnim poljima i putovima.

Slika 9. Agropyron repens

Izvor: http://www.anpc.ab.ca/wiki/images/1/12/Agrorepe_1.jpg

39
Droga: Graminis rhizoma – podanak pirevine, sastoji se od osušenog podanka, po
mogućnosti očišćenog od korijenja drugih vrsta. Podanak se prikuplja u proljeće i jesen.
Najbolje je poslije oranja prikupiti podanak, oprati i osušiti na suncu dok ne postane lomljiv.

Glavni sastojci : eterično ulje, saponini, sluzi.

Djelovanje: Pirevina sadrži mnogo ljekovitih sastojaka i vrlo je djelotvorna. Čaj odlično
pročišćava krv. Vrlo je djelotvoran sok od svježeg korijena, i to kod bolesti koje se pojavljuju
zbog pomanjkanja minerala i vitamina; to su bolesti bronhija, skrofuloza, otekle limfne
žlijezde, rahitis, bljedunjavost, slabokrvnost, probavne smetnje, gnojne upale, suhi i vlažni
ekcemi, bijelo pranje, upala pluća, upala porebrice, upala maternice. Čaj ili svjež sok od
korijena koristan je kod gihta i reume, vodene bolesti, bolesti mjehura, kod zastoja mokrenja u
djece ili starijih, bolesti jetre i žuči, hemeroida i utječe na ublažavanje spolnih bolesti.Čaj
zaslađujemo s mnogo meda i pijemo u više navrata. Čaj se priprema tako da se oko 3 čajne
žlice prelije s vrelom vodom i pusti da odstoji i ohladi se.

Čaj ne smijemo predugo uzimati jer može naštetiti bubrezima.

3.5. ALCHEMILLA VULGARIS L. - Gospin plašt

Porodica: Rosaceae
Rasprostranjenost: gotovo cijela Europa, zapadni i centralni Sibir, može se naći i u
sjeveroistočnom dijelu Sjeverne Amerike.
Raste po rubovima šikara, stijena i litica do 2500 nm visine, po vlažnim livadama i obalama
potoka, uz rubove cesta, putova i šuma bjelogorice. Cvate od svibnja do srpnja. Bere se list u
doba cvatnje, ali i cijela biljka.

Slika 10. Alchemilla vulgaris

Izvor: http://www.plant-identification.co.uk/images/rosaceae/alchemilla-vulgaris-1.jpg

Droga: Alchemillae herba - gospin plašt, sastoji se od svježih ili osušenih nadzemnih
dijelova vrste Alchemilla vulgaris agg., sabranih u vrijeme cvatnje
Glavni sastojci : gorke tvari i flavonoidi.

Djelovanje: Kao taninska droga, ta je biljka adstringens i tonik. Uglavnom sepriprema kao
čaj za unutrašnju i vanjsku upotrebu, protiv bijelog pranja (fluor albus), za reguliranje

40
menstruacije, olakšanje poroda. U obliku kupke jača mišiće male djece, steže rane poslije
vađenja zuba i zaustavlja krvarenja pri vanjskim unutrašnjim povredama, pomaže kod vodene
bolesti, slabokrvnosti, skleroze, reumatičnih oboljenja, šećerne bolesti i udara kapi, svrbeža
stidnice (pruritus vulvae) i proljeva. Protiv proljeva, osobito krvavog, upotrebljava se čaj koji
se priprema tako da se 10 g biljke popari s 2 dl kipuće vode, ostavi stajati 5 min. i procijedi.
Pije se 3 puta dnevno nakon jela.

3.6. ALOE FEROX MILL. - Aloja

Porodica: Xanthorrhoeaceae
Rasprostranjenost: Pradomovina je Južna Afrika gdje se i uzgaja.
Opis: Biljka iz porodice ljiljana, s debelim mesnatim listovima punim dragocjenog soka, od
davnina se smatrala eliksirom mladosti i ljepote. Pripada porodici ljiljana, a ne porodici
kaktusa kako se obično misli. Listovi su mesnati, blijedozeleni, kopljastog oblika, na rubu
pilasti s dugim bodljama.

Slika 11. Aloe ferox

Izvor: http://www.calflora.net/aloesofthehuntingtongardens/images/aloe_ferox3.jpg

Droga: Aloe capensis – aloja, sastoji se od gusto ukuhanog lisnog soka nekoliko vrsta aloja,
prije svega vrste Alloe ferox Miller i njezinih hibrida, a sadrži i najmanje 18% derivata
hidroksiantracena, naročito bezvodnog aloina.
Aloe barbadensis – aloja, sastoji se od gusto ukuhanog lisnog soka vrste Aloe vera ( L.) N.L.
Burm, a sadrži i najmanje 28% derivata hidroksiantracena, naročito bezvodnog aloina.
Glavni sastojci: derivati antrakinona ( npr. aloin, aloinozid ), smole. Bogata je vitaminima,
mineralima, esencijalnim aminokiselinama, gorkim tvarima, enzimima te anorganskim
sastojcima. Gorke tvari, posebno aloin, mogu djelovati snažno laksativno, pa se u obradi i
farmaceutskoj proizvodnji odstranjuju.

41
Gel Aloe Vere sadrži preko 240 hranjivih sastojaka, a među njima:

 Vitamine: A, B1, B2, B3, B6, B9,B12, C, E i folnu kiselinu.

 Minerale: magnezij, mangan, cink, bakar, krom, kalcij, kalij, željezo.
 Monosaharide i polisaharide: imunomodulatori (pomažu kod AIDS-a, karcinoma,
imunoloških poremećaja) i antioksidansi (imaju antiupalno, antibakterijsko i
antivirusno djelovanje).
 Aminokiseline (potrebne za sintezu bjelančevina): Ljudskom organizmu neophodne
su 22 aminokiseline za izgradnju bjelančevina. Gel Aloe Vere sadrži 20 od ovih
aminokiselina. Ono što je još važnije je da gel sadrži sedam od osam esencijalnih
aminokiselina tj. aminokiselina koje organizam ne može sam sintetizirati i koje se
zbog toga moraju uzimati hranom.
 Enzime: 16 enzima iz grupe proteaza, amilaza, lipaza i celulaza.

Djelovanje: Izvanredno vlaži kožu jer prodire do najdubljeg dermalnog sloja, pomlađuje
kožu jer povećava stvaranje fibroblasta osam puta brže nego što je to normalno te na taj način
ubrzava zacjeljivanje rana. Izvanredna je za suhu, osjetljivu i oštećenu kožu, ublažava i
otklanja staračke pjege po rukama. Oralnom primjenom u obliku napitka i lokalnom u obliku
krema djelotvorna je kod psorijaze. Ova biljka koristi se protiv bakterija i virusa. Kako bi se
ubrzalo izlječenje i spriječile infekcije, može se nanijeti na rane ili opekline jer pospješuje
zarastanje i djeluje protuupalno. Izuzetno je učinkovita i kod problema sa probavom i želucem
(čir na želucu i dvanaestercu). Osobama sa povišenim šećerom u krvi uzimanjem aloe vera
stanje se popravlja čak i do 45%. Prirodna je pomoć kod artritisa, reumatoidnog artritisa i
reumatoidne groznice. Sveukupno gledano izuzetno povoljno djeluje na cijeli organizam.
Potiče oslobađanje prirodnih tvari koje pokreću djelovanje imunološkog sustava.

Ako se gel aloe vere pije kao napitak, djeluje pozitivno na imunološki sustav, smanjuje upale,
uništava viruse, bakterije, gljivice, detoksificira organizam, potiče metabolizam, regulira
probavu, poboljšava rad jetre, regulira i snižava razinu šećera u krvi, snižava kolesterol,
ublažava simptome astme i alergije, ublažava akutne i kronične upale mokraćnih putova i
prostate, pomaže kod upala dišnih organa. Aloa se oduvijek koristila kod liječenja opeklina I.
stupnja i manjih opeklina II. stupnja.

U obliku krema, sprejeva i kapljica idealno je sredstvo za njegu kože, alergije, zacjeljivanje
rana i opeklina, zaustavljanje krvarenja iz rana, kod bolova u zglobovima i mišićima, za njegu
zubi i usne šupljine, njegu i bolesti očiju, za akne.

Primjena aloe dozvoljena je jedino u obliku kontroliranih gotovih pripravaka, uz ograničeno

trajanje primjene. Poznato je njeno laksativno djelovanje pa se primjenjuje u onih bolesnika u
kojih se želi postići lagano pražnjenje crijeva s mekanom stolicom (npr. u slučaju hemeroida i
nakon rekto-analnih kirurških zahvata). Pri unutarnjoj primjeni, aloa polako ali sigurno čisti
crijeva već u dozi od 0.2-0.6 g. U većoj količini je škodljiva, a primjena u djece nije
dozvoljena. Kod vanjske primjene, na primjer na opeklinama, ublažava bol i pospješuje
zacjeljivanje.
Moguće je da mokraća osoba koje uzimaju aloju postane crveno obojena, što je posve
bezopasna popratna pojava primjene. Kod pretjerane primjene može doći do manjka
elektrolita, posebno kalija, što može imati teže posljedice za organizam. Smije se uzimati
samo u malim dozama i to povremeno, a za vrijeme trudnoće je zabranjena primjena jer
uzrokuje krvarenja.

42
U pravilu, od aloe se koristi sok, ekstrakt listova. Aloe vera se u obliku napitka pokazala
korisnom kod pretjeranog lučenja želučane kiseline kao i kod upalnih bolesti crijeva. Osobe
koje boluju od šećerne bolesti također mogu imati koristi od ovog preparata jer aloa pomaže u
regulaciji povišenog šećera u krvi. Ipak, najraširenija upotreba aloe je podizanje imuniteta i
jačanje obrambenih mehanizama u tijelu.

3.7. ALTHEA OFFICINALIS L. - Bijeli sljez

Porodica: Malvaceae
Rasprostranjenost: Azija, južna Europa; kao kultivirana biljka u umjerenim predjelima
uglavnom se izrodila.
Opis: Bijeli sljez je višegodišnja zeljasta biljka, s jakim korijenovim sustavom. Korijen je
razgranat, mesnat, izvana blijedožute a iznutra bijele boje i sluzav. Ukus mu je slatkast. Iz
korijena prvo izbijaju zeleni, okruglasti listovi, a tek nakon njih izbija više uspravnih
stabljika, visine 60-200 cm, sa krupnim naboranim listovima. Liska je srcolikog do izduženo
jajastog oblika sa zaoštrenim vrhom, po obodu jako nazubljena. Dužina liske je 5-10 cm. U
pazuhu listova javljaju se bijeli do blijedo- ružičasti cvjetovi. Krunica je sastavljena od 5
latica. Cvjeta od lipnja do rujna. Cijela biljka je obrasla sivo bijelim dlačicama. Sjeme je u
obliku okrugle pločice, boje nepržene kave.

Slika 12. Althaea-officinalis L.

Izvor: http://www.rcplondon.ac.uk/garden/2007-07/Althaea-officinalis-RCP7-07-166.jpg

Droga: Althaeae radix – korijen bijelog sljeza, sastoji se najvećim dijelom od osušenog
korijena, očišćenog od vanjske kore, vrste Althaea officinalis.
Althaeae folium – list bijelog sljeza, sastoji se od osušenih listova.
Osim korijena, koji se vadi prve ili druge godine, beru se lišće i cvjetovi. Lišće se može brati i
više puta tokom godine, ali je najbolje prije ili za vrijeme cvjetanja. Smatra se da se u prvoj
godini može brati najviše 1/3 lišća. Bere se zdravo i neoštećeno lišće. U drugoj godini broj
berbi je veći nego u prvoj.

43
Glavni sastojci: Sljez sadrži: 30 - 35 % sluzi, oko 35 % škroba, oko 1,5 % masnog ulja,
pektina, tanina, asparagina, lecitina, fitosterola, fosfata i dr. Sluz se rastvara u vodi i
hidrolizom daje glikozu, galaktozu.

Djelovanje: Djeluje umirujuće, sprečava nakupljanje sluzi, pojačava fagocitozu.

Zbog velike količine sluzi, korijen se upotrebljava kao sredstvo za liječenje katara organa za
disanje i protiv kašlja. Sljezova sluz je blago sredstvo protiv upala sluznice mokraćnih,
spolnih, dišnih i probavnih organa. Ulazi u sastav raznih čajeva. Čaj od sljeza s ostalim
biljkama povoljno djeluje na kašalj, bronhitis, plućni katar, bronhijalnu astmu, čak je efikasan
i kod početne faze tuberkuloze pluća. Sljezov korijen se upotrebljava protiv upale očiju i kao
oblog za opekotine. Kao blago sluzno sredstvo daje se protiv proljeva, za klizme i obloge na
upaljena mjesta.

Pripravljanje čaja od korijena: 3 g usitnjene droge na jednu šalicu preliti hladnom vodom,
pustiti da se macerira 30 min, a zatim procijediti.
Pripravljanje čaja od lista: 2 g na jednu šalicu staviti u hladnu vodu, macerirati 1-2 sata, a
zatim sve zajedno procijediti; piti 2-3 puta dnevno po 1 šalicu.

3.8. AMMI VISNAGA (L.) Lam. - Španjolski morač

Porodica: Apiaceae
Rasprostranjenost: Južna Europa, jugozapadna Azija, sjeverna Afrika.

Slika 13. Cvatovi biljke

Izvor: http://forum.zira3a.net/my-files/15659_11239028395.jpg

Droga: Ammeos visnagae fructus – plod morača, sastoji se od osušenih zrelih plodova vrste
Ammi visnaga (L.) Lam.

44
 Slika 14. Ammeos visnagae fructus
Izvor: http://www.pharmakobotanik.de/schfld/Amvisfr.jpg

Glavni sastojci: furanokromoni (npr. kelin, visnagin), kumarini (npr. visnadin, samidin).
Djelovanje: Slabo pozitivno inotropno, pojačava prokrvljenost krvnih žila i miokarda,
spazmolitično. Kod lakših stenokardijskih tegoba. Za pomoćno liječenje lakših smetnji
izazvanih tegobama u dišnim putovima. Kao pomoćno sredstvo u postoperativnim postupcima
kod bolesti mokraćnih kamenaca.
Pripravljanje čaja: 0.5g zdrobljenih plodova na jednu šalicu preliti vrelom vodom i pustiti da
odstoji, piti više puta dnevno po jednu šalicu.

3.9. ANANAS COMOSUS (L.) Merr. - Ananas

Porodica: Bromeliaceae

Rasprostranjenost: Domaći A. comosus potječe iz tropskih krajeva Južne Amerike, uzgaja

se najviše u tropskim krajevima.

Slika15. Plodovi
Izvor:http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/d/dc/Ananas_comosus_Victoria_P119
044

Droga: središnji izdanak vrste Ananas comosus nakon što se odreže plod.
Glavni sastojci: bromelin (mješavina proteolitičkih korisnih enzima).
Djelovanje: Antiflogistično, sprečava nakupljanje trombocita, produžuje protrombinsko i
menstrualno krvarenje. Kod akutnog posttraumatskog i postoperativnog oticanja, upalnih
procesa s edemima, probavnih tegoba.
Bromelin sadrže gotovi ljekoviti pripravci.

45
3.10. ANGELICA ARCHANGELICA L. - Angelika
Porodica: Apiaceae
Rasprostranjenost: Sjeverna i istočna Europa do zapadne Azije, u srednjoj Europi djelomice
podivljala.

Slika 16. Angelica archangelica L.

Izvor:http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/e/eb/Angelica_archangelica_litoralis_i
nf.jpg

Droga: Angelicae radix-korijen angelike, sastoji se od osušenog korijena i podanka vrste

Angelica archangelica.
Glavni sastojci: eterično ulje, kumarini i fenolkarboksilne kiseline.
Djelovanje: Pojačava izlučivanje sline i želučanog soka. Kod pomanjkanja teka, dispeptičnih
tegoba.
Pripravljanje čaja: 1.5g na jednu šalicu preliti vrelom vodom i pustiti da odstoji ili staviti u
hladnu vodu i prokuhati. Piti po jednu šalicu pola sata prije jela.

3.11. ARNICA MONTANA L. - Planinska arnika

Porodica: Asteraceae
Rasprostranjenost: Europa
Droga: Arnicae flos – cvijet arnike, sastoji se od osušenih cvatova Arnica montana L.

Slika 17. Biljka arnika

Izvor: http://herbalcureinfo.com/wp-content/uploads/2008/04/arnica-montana.jpg

46
Glavni sastojci: seskviterpenski laktoni, flavonoidi, eterično ulje, fenolkarboksilne kiseline,
kumarini.
Djelovanje: Antiflogistično, analgetično, antiseptično. Za vanjsku primjenu kod posljedica
ozljeda i nezgoda, primjerice hematoma, distorzija, izljeva krvi izazvanih unutarnjim
povredama, nagnječenja, edema kod fraktura, kod reumatskih tegoba u mišićima i
zglobovima. Upale sluznice usta i ždrijela, furunkuloza i upale kao posljedica uboda kukaca.
Pripravljanje čaja: 2g (4 čajne žlice) preliti sa 100 ml vrele vode i pustiti da odstoji. Nije za
dulju primjenu. Ne smije se koristiti za unutarnju primjenu.

3.12. ARTEMISIA ABSINTHIUM L. - Pelin

Porodica: Asteraceae
Rasprostranjenost: Europa, Azija, Sjeverna Amerika.

Slika 18. Artemisia absinthium L.

Izvor: http://www.shamanshop.net/store/images/images_misc/ArtemisiaAbsinthium1.jpg

Droga: Absinthii herba – pelin, sastoji se od osušenih bazalnih listova ili cvatućih i slabo
olistalih vrhova stabljike ili od mješavine organa od kojih je građena vrsta Artemisia
absinthium L. Sadrži najmanje 0.2% (V/m) eteričnog ulja.

Glavni sastojci: eterično ulje, gorke tvari, flavonoidi, askorbinska kiselina i tanini.
Djelovanje: Pelin je tipična droga kod koje djeluju gorke tvari i eterično ulje. U narodnoj
medicini koristi se kod loših želučanih funkcija, loše probave i želučanih tegoba. Koristi se
kod slaba teka, probavnih tegoba, potiče djelovanje žuči. Smatra se sredstvom koje poboljšava
rad hormonskih žlijezda. Koristi se i kod gojaznosti, dijabetesa i reume. Pelin se još od
davnine smatra lijekom kod želučanih, jetrenih i žučnih tegoba.U našoj narodnoj medicini
pelin se smatra svestrano učinkovitom biljkom.

Neželjena djelovanja: kod niske doze ne očekuju se neželjena djelovanja. Uvijek se pije samo
kraće vrijeme. Za spravljanje alkoholnih pića upotreba pelina je zabranjena. Pelin nikada ne

47
koristimo za vrijeme trudnoće i dojenja. Tujon iz eteričnog ulja izaziva grčeve, stoga se ne
smije upotrebljavati čisto eterično ulje.
Pripravljanje čaja
1g ili jedna čajna žlica na jednu šalicu preliti vrelom vodom i pustiti da odstoji. Piti pola sata
prije jela po jednu šalicu.

3.13. ASTRAGALUS GUMMIFER Labill. - Kozlinac

Porodica: Fabaceae
Rasprostranjenost: Istočni dio Sredozemlja, jugozapadna Azija.
Opis: Razgranati grm, do 1m visok, trnovit na odrvenjelom lisnom vretenu. Listovi perasto
razdijeljeni. Cvatovi sastavljeni od 8-20 cvjetova. Vrijeme cvatnje od travnja do kolovoza.

Slika 19. Astragalus gummifer Labill.

Izvor: http://www.alternatif-tip.net/sayfalar/kitre.2.jpg

Droga: Tragacantha – tragant, sastoji se od gumaste izlučevine stvrdnute na zraku, nastale

prirodno ili urezivanjem debla i grana Astragalus gummifer Labill. i od određenih ostalih
zapadnoazijskih vrsta roda Astragalus.

Slika 20. Tragant

Izvor: http://www.pharm.u-szeged.hu/phcog/intoto1felev/DSCN7997.JPG

48
Glavni sastojci: mješavina polisaharida (tragakantin, basorin).
Djelovanje: U vodi povećava svoj volumen, u kiseloj sredini za 13 puta, u neutralnoj 43 puta
i u lužnatoj 37 puta. Izvrsno djeluje kao sredstvo kod opstipacije. Djelovanje počinje nakon
12-14 sati.
Nuspojave: rijetke alergijske reakcije.
Kontraindikacije: stenoza u predjelu želučano-crijevnih kanala, ileus.

3.14. ATROPA BELLA-DONNA L. - Velebilje

Porodica: Solanaceae
Rasprostranjenost: Veći dio Europe, zapadna Azija, sjeverozapadna Afrika.

Slika 21. Biljka velebilja

Izvor: http://www.pharmakobotanik.de/schfld/Atropa.jpg

Droga: Belladonnae folium-list velebilja, sastoji se od osušenih listova ili od osušenih

listova s cvatućim vrhovima grančica i pripadajućim plodovima.
Belladonnae radix-korijen velebilja, sastoji se od osušenog korijena i podanka.
Glavni sastojci: Tropanski alkaloidi (npr. hiosciamin, atropin, skopolamin), flavonoidi,
kumarini.
Djelovanje: Parasimpatolitično. Kod spazama, kolika u predjelu želučanocrijevnog trakta i
žučnih putova. Smije se koristiti samo u obliku kontroliranih gotovih ljekovitih pripravaka.
Nuspojave: suha usta, oslabljen rad žlijezda znojnica, otežano prilagođavanje, crvenilo i
suhoća kože.
Kontraindikacije: tahikardijske aritmije, adenom prostate sa zastojem mokraće, glaukom
uskoga kuta, akutni edem pluća.

49
3.15. BETULA PENDULA Roth. - Breza

Porodica: Btulaceae
Rasprostranjenost: poznata je gotovo u cijeloj Europi i zapadnoj Aziji; sadi se u Sjevernoj
Americi.

Slika 22. Betula pendula Roth

Izvor: http/www.trees-online.co.uk/images/silver-birch-tree-betula-pendula-346.jpg

Droga: Betulae folium-list breze, sastoji se od osušenih listova vrsta Betula pendula i Betula
pubescens kao i od križanaca obiju vrsta.

Slika 23. Betulae folium

Izvor: http://www.pharmawiki.ch/wiki/media/Birke_D1.jpg

Glavni sastojci: flavonoidi, tanin, eterično ulje i sapononi.

Djelovanje: Diuretično (potiče izlučivanje vode). Za ispiranje kod bakterijskih i upalnih
bolesti odvodnih mokraćnih putova i kod pijeska u bubrezima. Za pomoćno liječenje
reumatskih tegoba.
Pripravljanje čaja
2-3g na jednu šalicu preliti vrelom vodom i pustiti da odstoji; pipi više puta dnevno po jednu
šalicu.
Kontraindikacije: bez provedene terapije ispiranja kod edema izazvanih otežanim radom
srca i bubrega.

50
3.16. BRASSICA NIGRA (L.) Koch - Gorušica
Porodica: Brassicaceae
Rasprostranjenost: pradomovina vjerojatno južna i zapadna Europa; danas se uzgaja gotovo
po cijelom svijetu.

Slika 24. Brassica nigra (L.) Koch

Izvor: http//pharm1.pharmazie.uni-greifswald.de/systematik/7_bilder/coolpix/cp000123.jpg

Droga: Sinapis nigrae semen-sjemenke gorušice, sastoji se od zrelih, osušenih sjemenki

gorušice.
Glavni sastojci: uljni glukozidi gorušice (npr. sinigrin), masno ulje i sluzi.
Djelovanje: Hiperkemijsko.
Nuspojave: melem ili ovoj od gorušice mogu izazvati vodene prišteve i nekrozu.
Kontraindikacije: tegobe s optokom krvi, oboljenje vena, upalne bolesti kože.

3.17. CALENDULA OFFICINALIS L. - Neven

Porodica: Asteraceae
Rasprostranjenost: prvobitna postojbina vjerojatno je područje Sredozemlja, danas se
posvuda uzgaja kao vrtna biljka.

Slika 25. Calendula officinalis L.

Izvor: http://giardinaggio.efiori.com/Fiori-Ec46/A-F-S47Pg1/Calendula-officinalis-SP47.html

51
Droga: Calendulae flos-cvijet nevena, sastoji se od osušenih cvjetnih glavica ili od osušenih
jezičastih cvjetova nevena.
Glavni sastojci: eterično ulje, triterpenski glikozidi, triterpenski aglikoni, karotinoidi,
flavonoidi, gorke tvari. Utvrđeni su tragovi smola, saponini, guma, sluz koja sadrži dušik,
bjelančevine, kalendulin, prozirna poput karotina žućkasta boja koja nabubri u vodi, topiva u
alkoholu i octu, a netopiva u eteru. Nadalje su dokazani laurin, miristin, soli fosforne kiseline
i ostale mineralne soli, te palmitinska, jabučna i salicilna kiselina.
Djelovanje: Služi za: jačanje imunološkog sustava,kod asteroskleroze krvnih žila mozga,
čukljevi (deformacija nožnog palca), rane koje teško zacjeljuju, cvjetovi se upotrebljavaju za
smirivanje upala, gastritis, stanja koja su povezana pojavom čira na želucu,pospješuju
znojenje, kroničnih bolova u želucu, reguliraju neurednu menstruaciju, (amenoreja) djeluju na
žuč i žučne kanale. U obliku krema ili masti koristi se protiv čireva nogu, proširenih vena i
modrica. Korijen se ne koristi u liječenju.
Maska od nevena koristi kod masne kože i proširenih pora na koži. Pravi se tako da se na
tankom sloju vate izrežu mjesta za oči, nos i usta. Ta se maska natopi u otopini nevena, koja
se pravi na način da se jedna velika žlica alkoholnog ekstrakta nevena razrijedi u pola čaše
vode i dobro izmiješa . Maska se potom stavlja na očišćeno lice i ostavlja 20 minuta.

Čaj: Za lokalnu primjenu 1-2 grama na jednu šalicu vrele vode, preliti i pustiti da odstoji.
Za liječenje kožnih bolesti neven uživa u narodu velik ugled. On je kvalitetno sredstvo
protiv bakterija, virusa i gljivica . Neven potiče bijela krvna zrnca na uništavanje štetnih
mikroba i ubrzava zacjeljivanje rana.
Opekline od nerazumnog izlaganja suncu ublažuju cvjetovi nevena, time što zatvaraju
rane, ublažuju upalu i potiču rast novih stanica kože.

Kontraindikacije: nisu poznate ili ih nema. Jedino ljudi alergični na pelud trebaju biti
oprezni, jer ljudi koji reagiraju na ambroziju mogu reagirati i na neven.

3.18. CASSIA SENNA L. - Sena

Porodica: Caesalpiniaceae
Rasprostranjenost: tropsko područje Afrike, Indiji.

Slika 26. Biljka sena

Izvor: http://mgonline.com/media/Images/b/butterfly_garden019.jpg

52
Droga: Sennae folium – list sene, sastoji se od osušenih liski sene.
Sennae folium acutifoliae – plod aleksandrijske sene, sastoji se od osušenih plodova sene.
Sennae fructus angustifoliae – plod tinevelške sene, sastoji se od osušenih plodova.

Glavni sastojci: derivati antrakinona, flavonoidi i sluz.

Djelovanje: Laksativno. Kod stalnih opstipacija. Kod bolesti kod kojih se želi postići lagana
defekacija s mekanom stolicom. Za čišćenje crijeva prije rendgenskih istraživanja te prije i
poslije kirurških zahvata u predjelu trbuha.
Pripravljanje čaja: 0.5-2g na jednu šalicu preliti toplom vodom i pustiti da odstoji.
Nuspojave: može se pojaviti bezopasno crvenilo urina. Kod kronične uporabe manjak
elektrolita, prije svega kalija, albuminurije, hematurije.
Kontraindikacije: ileus bez obzira na porijeklo, trudnoća, mirovanje.

3.19. CENTAURIUM ERYTHRAEA Rafn. - Kičica

Porodica: Gentianaceae
Rasprostranjenost: Europa, Azija, sjeverna Afrika.
Droga: Centaurii herba – kičica, sastoji se od osušenih nadzemnih dijelova biljke s
cvjetovima ili od olistale stabljike s cvjetovima bez prizemnih listova.
Glavni sastojci: flavonoidi, gorke tvari, derivati ksantona.

Slika 27. Centaurium erythraea

Izvor: http//sauce.pntic.mec.es/ldepablo/images/Centaurium-erythraea-1.jpg

Djelovanje: Povećano izlučivanje sline i želučanog soka. Kod pomanjkanja teka i

dispeptičnih tegoba.
Pripravljanje čaja: 2-3g na jednu šalicu preliti vrelom vodom i pustiti da odstoji. Piti po jednu
šalicu pola sata prije obroka.
Nuspojave i kontraindikacije nisu poznate.

53
3.20. CETRARIA ISLANDICA (L.) Ach. - Islandski lišaj
Porodica: Parmeliaceae
Rasprostranjenost: od Arktika sve do Alpa i do Kavkaza a može se naći i u južnoj Europi.

Slika 28. Biljka islandskog lišaja

Izvor: http://www.funet.fi/pub/sci/bio/life/lichens/cetraria/islandica-2.jpg

Slika 29. Osušena steljka islandskog lišaja

Izvor: http//laternamagika.rajce.idnes.cz/farmakognozie/images/Lichen_islandicus.jpg

Droga: Lichen islandicus – islandski lišaj, sastoji se od osušene steljke islandskog lišaja.
Glavni sastojci: sluzi i gorke tvari.
Djelovanje: Umirujuće, antimikrobno, potiče izlučivanje želučanog soka. Kod upale sluznice
u ustima i ždrijelu i s tim povezanog nadražujućega kašlja.
Pripravljanje čaja: 1.5-2.5g na jednu šalicu preliti vrelom vodom i pustiti da odstoji ili
macerirati hladno.
Nuspojave i kontraindikacije nisu poznate.

3.21. CHELIDONIUM MAJUS L. - Rosopas

Porodica: Papaverraceae
Rasprostranjenost: cijela Europa, srednja i sjeverna Azija.
Opis: Razgranata biljka s naračastožutim mliječnim sokom. Listovi perasti, cvjetovi s 4 latice,
plod produžen, sličan komuški. Vrijeme cvatnje od travnja do rujna.

54
 Slika 30. Biljka rosopas
Izvor: http//www.first-nature.com/flowers/images/chelidonium_majus1.jpg

Droga: Chelidonii herba – rosopas, sastoji se od osušenih nadzemnih dijelova rosopasa.

Glavni sastojci: alkaloidi.
Djelovanje: Spazmolitično kod tegoba s grčevima u želučano-crijevnom traktu i u predjelu
žučnih putova. Smije se koristiti samo u obliku kontroliranih gotovih ljekovitih pripravaka.

Slika 31. Suhi dijelovi rosopasa

Izvor: http://us.medage.net/upload/200822910393728129.jpg

Nuspojave: kod predoziranja javljaju se bolovi u želucu, crijevne kolike, pritisak u

mokraćnom mjehuru, vrtoglavost.

55
3.22. CINCHONA PUBESCENS Vahl - Kininovac
Porodica: Rubiaceae
Rasprostranjenost: u Andama Južne Amerike od Venezuele do Bolivije.

Slika 32. Cvat kininovca

Izvor: http://www.rain-tree.com/Plant-Images/Cinchona_pubescens_p1jpg.jpg

Droga: Cinchonae cortex – kora kininovca, sastoji se od osušene kore.

Glavni sastojci: alkaloidi, tanini, organske kiseline.
Djelovanje Potiče izlučivanje sline i želučanog soka. Kod pomanjkanja teka i dispepsije.
Doza: 1g na jednu šalicu preliti vrelom vodom i pustiti da odstoji.
Nuspojave: kožne alergije, groznica, povećana sklonost krvarenju

3.23. COLA NITIDA – Kola

Slika 33. Kola

Izvor: https://toptropicals.com/catalog/uid/Cola_acuminata.htm

56
Porodica: Sterculiaceae – Kakaovci
Rasprostranjenost: tropska zapadna Afrika
Droga: Calae semen - sjeme kole
Upotrebljivi dijelovi: jezgre sjemenki bez ljuski
Glavni sastojci: kofein i teobromin
Kofein potiče središnji živčani sustav, funkcije srca i krvotoka, mokrenje i želučanu sekreciju
Primjena: preporučuje se primjena sjemenki kole pri psihičkoj i tjelesnoj iscrpljenosti
Doza: dnevno 2-6 g odjedanput, tj. 1-2 g 3 puta na dan
Nuspojave: pri uzimanju većih količina mogu nastupiti poremećaji spavanja, nervoza,
uznemirenost i želučane tegobe
Kontraindikacije: ne upotrebljavati pri želučanim čirevima i čirevima na dvanaesniku; nije
prikladno za djecu (Grűnwald; Jänicke, 2004.)

3.24. COLCHICUM AUTUMNALE - Mrazovac

Porodica: Liliaceae – LJILJANI
Rasprostranjenost: diljem Europe (Knežević, 2006.); na vlažnim livadama
Droga: Colchici semen - sjeme mrazovca (Schafner, Häfelfinger, Ernst)
Upotrebljivi dijelovi: cvjetovi, lukovice, sjemenke; skupljaju se u 5. i 6.mj
Glavni sastojci: tropolonski alkaloidi-kolhicin, demekolcin, kolhicein i kolhikozid; škrob,
ulja, saharozu, inulin, bjelančevine, mineralne soli
Kolhicin prekida lančane reakcije akutnog napadaja gihta brzim početkom djelovanja
Primjena: u slučaju gihta, astme, kronične reume, potiče izlučivanje mokraćne kiseline,
snizuje krvni tlak, kod bolova u križima
Doza: najjača terapijska doza je 0,004 g jer je mrazovac jedan od najjačih otrova!!!

Slika 34. Cvijet mrazovaca

Izvor: http://pacificbulbsociety.org/pbswiki/index.php/ColchicumSpeciesOne

57
Nuspojave: mrazovac je vrlo otrovan; bolovi u želucu, proljev nalik na kolike, povraćanje i
uzetost. Dugoročno su moguća oštećenja bubrega, jetre i koštane srži te upale živaca
Kontraindikacije: tijekom trudnoće i dojenja
Priprema lijeka: u 0,5 l 96 %-tnog alkohola stavi se 50 g sjemenki mrazovca, te ostavi se 10
dana uz povremeno mućkanje tijekom dana. Zatim se procjedi, te se upotrebljava za masažu
protiv bolova u križima (Grűnwald; Jänicke, 2004.)

3.25. COMMIPHORA MOLMOL (C. Myrrha) - Somalijska mira

Slika 35. Mira

Izvor: http://www.herb.gr/index.php/catalog/product/view/id/291/s/commiphora-
molmol/?___store=english&___from_store=default

Porodica: Burseraceae
Rasprostranjenost: Somalija
Droga: Myrrha – mira
Upotrebljivi dijelovi: mliječni sokovi što izlaze iz rana na deblu i granama, te stvrdnuta
smola
Glavni sastojci: eterično ulje
Primjena: za lokalno liječenje lakših upala sluznice usta i ždrijela; adstringentno
Doza: tinktura od mire: 2-3 puta dnevno premazati nerazrijeđenom tinkturom, tj. za ispiranje
ili grgljanje staviti 5-10 kapi u čašu vode (Gursky, 1999.).

Slika 36. Stvrdnuta smola

Izvor: www.rezepty.by

58
3.26. CRATAEGUS MONOGYNA - Bijeli glog

Slika 37. Bijeli glog

Izvor: www.chewvalleytrees.co.uk

Porodica: Rosaceae – Ruže

Rasprostranjenost: gotovo cijela Europa, sjeverna Afrika, jugozapadna Azija, Sjeverna
Amerika
Droga: Crataegi folium cum flore - list i cvijet gloga
Upotrebljivi dijelovi: osušeni listovi i cvjetovi

Slika 38. List i cvijet gloga

Izvor: www.adventurerace.be

Glavni sastojci: flavonoidi, oligomerni procijanidini, C-glikozidi, triterpeni i biogeni amini

Flavonoidi i procijanidi šire krvne žile i pridonose boljoj prokrvljenosti srčanog mišića
Primjena: pospješuje prokrvljenost srčanog mišića, sprječava poremećaje njegovog ritma

59
Doza: dnevna doza trebala bi sadržavati 3,5-19,8 mg flavonoida ili 30-168,7 mg oligomernih
procijanidina; terapija treba najmanje trajati 6 tjedana
Bijeli glog počinje djelovati sporo, katkad tek nakon 8 tjedana, ali zato djeluje još dugo nakon
prestanka uzimanja pripravka
Kontraindikacije: tijekom trudnoće i dojenja
Spravljanje čaja - 1 čajnu žlicu listova dobro usitniti, preliti s 1,5 dl vrele vode, ostaviti da
odstoji 5-10 min i piti 3-4 šalice na dan
Istraživanje: djelotvornost pripravka od bijelog gloga dokazana je u studijama s više od 650
ispitanika. Pri trajanju primjene od 8 do 12 tjedana bijeli glog je svaki put bio znatno
djelotvorniji pri liječenju srčane slabosti nego placebo.
U usporedbi sa sintetskim lijekom za srce kaptoprilom pokazala se jednaka terapeutska
vrijednost bijeloga gloga uz znatno bolju podnošljivost.
U prosjeku, bijeli glog je ublažio simptomske bolesti za više od 60% (Schafner, Häfelfinger,
Ernst)

3.27. CUCURBITA PEPO – Bundeva

Porodica: Cucurbitaceae – Bundeve
Rasprostranjenost: podrijetlo iz Mexika od domaćeg oblika vrste C. Texana; danas se uzgaja
kao povrće diljem svijeta
Droga: Curcubitae peponis semen - sjemenke bundeve
Upotrebljivi dijelovi: zrele i osušene sjemenke, ulje koje se dobije iz sjemenki; beru se u
jesen
Glavni sastojci: kukurbitin, fitosterini, tokoferol, steroidi, masno ulje, bjelančevine, vitamin
E, mineralne tvari (magnezij, selen)

Slika 39. Cucurbita pepo crtež

Izvor: cumuseum.colorado.edu

Primjena: kod povećane prostate, staračke pjege, lišajevi, rane i upaljeni čirevi, proširene
vene, gorući tabani, šećerna bolest, krvavi proljev, upala bubrega

60
Bundeva čisti krv, izbacuje crijevne nametnike, povoljno djeluje kod najrazličitijih tegoba s
mjehurom i kod bolesti prostate, utječe na lučenje mokraće (Marčinković, 2001.)

Slika 40. Cucurbita pepo L.

Izvor: www.maltawildplants.com

Doza: dnevna doza je 500-1000 mg ekstrakta jezgri ili 10 g usitnjenih sjemenki bundeve
Nuspojave: alergijski simptomi u pojedinačnim slučajevima
Sok tikvina ploda: koža se tim sokom maže nekoliko puta dnevno, kroz više tjedana. To je
lijek protiv navedenih kožnih bolesti.
Sočni plod tikve: mladi ili zreo, vrlo je ljekovit ako se jede prijesan i oguljen.
Sjemenke: suhe bućine koštice: jedu se protiv crijevnih nametnika, glista i trakavice;
preporučuje se i djeci, po 80 koštica dnevno. Jedu se i kod tegoba s mjehurom i prostatom, 2-
3 puta na dan po jedna velika žlica.
Istraživanja: u kontroliranoj studiji s ukupno 467 pacijenata koji su patili od simptoma
povećane prostate 233 pacijenta dobila su pripravak s ekstraktom sjemenki bundeve, a 243
placebo. Liječili su se 12 mjeseci s dnevnom dozom 1000 mg ekstrakta sjemenki bundeve.
Tegobe su se znatno popravile u odnosu na skupinu s placebom. Ali i efekt placeba bio je
razmjerno visok.
U tromjesečnom promatranju placeba, 2245 pacijenata koji su patili od simptoma povećane
prostate svakodnevno se liječilo s 500-1000 mg gustog ekstrakta od sjemenki bundeve.
Popravili su se za oko 45% (Grűnwald; Jänicke, 2004.).

3.28. CYNARA SCOLYMUS – Artičoka

Slika 41. Artičoka

Izvor: www.cottage-gardens.net

Porodica: Asteraceae – Glavočike

61
Rasprostranjenost: raste u vrtovima i plantažama primorskih krajeva cijele Europe, osobito
Italije i Francuske, i uz obale Tihog oceana (Schafner, Häfelfinger, Ernst)
Droga: Cynarae folium - list artičoke (Schafner, Häfelfinger, Ernst)
Upotrebljivi dijelovi: svježi ili osušeni prizemni listovi, korijen; bere se u lipnju i srpnju

Slika 42. Listovi artičoke

Izvor: www.africamuseum.be

Glavni sastojci: gorke tvari, cinarin, različite mineralne sastojke, vitamin A, kavene kiseline,
flavonoide, seskviterpenske laktone (Gursky, 1999.).
Ekstrakti iz listova artičoke mogu štititi stanice, posebice jetrene, od oštećenja slobodnim
radikalima. Osim toga zaustavljaju proizvodnju kolesterola u tijelu i potiču protok žuči.
Primjena: potiče izlučivanje žuči i mokraćevine, sprječavaju ovapnjenje krvnih žila i
poboljšavaju krvotok, liječe akne, ekceme i lišajeve, liječe upalu bubrežne čašice, čiste i
jačaju jetru, potiču apetit i probavu, ublažuju napinjanje u crijevima
Doza: dnevna doza 6 g osušene droge (oko 1320 mg suhog ekstrakta ili 30 ml istisnutog soka)
podijeljene na 2-3 obroka, uvijek prije jela
Nuspojave: želučano-crijevne tegobe, alergije
Kontraindikacije: trudnoća i dojenje, alergije na artičoke, problemi sa zatvorom žučovoda
Spravljanje čaja - 1 čajnu žlicu sitno narezanih listova artičoke preliti s 1,5 dl vruće vode i
ostaviti da odstoji 10 min. Piti po jednu šalicu prije jela.
Istraživanje: više od 500 pacijenata s nespecifičnim probavim poremećajima 6 tjedana
primalo je dozu od 320-640 mg ekstrakta od listova artičoke ili placebo 3 puta na dan.
Simptomi su se popravili kod skupine koja je dobivala ekstrakt, ukupno za 71%. U usporedbi
s polaznim vrijednostima nadutost se smanjila za 66%, bol u donjem dijelu tijela za 76%, a
mučnina čak za 82% (Grűnwald; Jänicke, 2004.).

62
3.29. DATURA STRAMONIUM - Kužnjak

Slika 43. Kužnjak

Izvor: es.wikipedia.org

Porodica: Solanaceae – Pomoćnice

Rasprostranjenost: u srednjoj i južnoj Europi, maloj Aziji, Africi i Sjevernoj Americi
(Knežević, 2006.).
Droga: Stramoni folium - list kužnjaka (Schafner, Häfelfinger, Ernst)
Upotrebljivi dijelovi: lišće bez peteljki, bere se kad je biljka u punom cvatu i plod koji se
bere u jesen, kad je zreo
Glavni sastojci: tropanski alkaloidi, tanini, nikotin, flavonol rutin, jabučna i limunska
kiselina

Slika 44. Cvijet kužnjaka

Izvor: www.pharmacy.arizona.edu

Primjena: za liječenje astme, kod bolesti živaca

63
Doza: zbog jake otrovnosti treba strogo paziti na dozu
Lišće se stavlja u cigarete, i to 1 g na 10 g duhana, za astmatičare
Nuspojave: kod trovanja se javljaju glavobolje, gubitak pamćenja, ubrzani puls i disanje,
halucinacije, prestanak stolice i mokrenja; malo veća doza izaziva komu i smrt (Gursky,
1999.).

3.30. DIGITALIS LANATA – Vunasta pustikara

Porodica: Scrophulariacea – Zijevalice
Rasprostranjenost: na Balkanskom poluotoku, u jugoistočnoj Europi i na području Kavkaza
(Knežević, 2006.)
Droga: Digitalis lanateae folium - list vunaste pustikare
Upotrebljivi dijelovi: listovi
Glavni sastojci: kardioaktivni glikozidi, flavonoidi
Primjena: kod insuficijencije srca, nepravilnog rada pretklijetki, kod paroksizmalne
tahikardije
Doza: smije se upotrebljavati samo u obliku kontroliranih gotovih ljekovitih pripravaka;
prema recepturi dodaje se i jedan standardizirani suhi ekstrakt
Nuspojave: aritmije, omamljenost, glavobolja, smetnje u vidu, mučnina, povraćanje
(Schafner, Häfelfinger, Ernst)

Slika 45. Vunasta pustikara

Izvor: sagebud.com

3.31. DIGITALIS PURPUREA - Crvena pustikara

Porodica: Scrophulariacea – Zijevalice
Rasprostranjenost: raste po planinskim šumama, suhim obroncima, na silikatnom zemljištu i
krčevinama, a se uzgaja i u vrtovima (Schafner, Häfelfinger, Ernst)
Droga: Digitalis purpureae folium - list pustikare (Schafner, Häfelfinger, Ernst)
Upotrebljivi dijelovi: lišće; naglo se suši na toplome jer se laganim sušenjem gubi ljekovitost

64
 Slika 46. Crvena pustikara
Izvor: www.pharmawiki.ch

Glavni sastojci: kardiotonični heterozidi, glikozidi, flavoni, treslovine, sluzi, enzimi,

mineralne soli
Primjena: kod srčanih bolesti, kod upale mozgovne opne, djeluje i na živce krvnih žila
Lijek se smije uzimati samo pod nadzorom liječnika, jer je u većoj dozi smrtonosan
Lijekovi s pustikarom izrađuju se industrijski (Gursky, 1999.).

3.32. DROSERA ROTUNDIFOLIA - Rosika

Porodica: Droseraceae – Rosike
Rasprostranjenost: sjeverna i srednja Europa, Sibir i Sjeverna Amerika; kod nas u
Hrvatskom zagorju i Gorskom kotaru (Schafner, Häfelfinger, Ernst)
Droga: Droserae herba – rosika (Schafner, Häfelfinger, Ernst)
Upotrebljivi dijelovi: cijela osušena biljka; skuplja se ljeti za vrijeme cvatnje, pa se brzo suši
na propuhu

Slika 47. Rosika

Izvor: amc-nh.org

65
Glavni sastojci: derivati naftokinona (plumbagin), flavonoidi, treslovina, sluzne tvari, smola
ljutog okusa, eterično ulje, droseron, maslačna, mliječna, mravlja, propionska, limunska i
jabučna kiselina, šećer, fitosterol, plumbagin, droserin, vitamin C
Plumbagin djeluje protiv različitih bakterija, između ostalog i protiv kolonije streptokoka koje
su otporne na antibiotike
Primjena: kod bolesti jetre, upala dišnih puteva, smiruje podražaj na kašalj, kod hripavca,
protiv prehlada i infekcije bronha, grčeva i astme, protiv bradavica i kurjih očiju
(Marčinković, 2001.)
Doza: odrasli uzimaju više puta na dan 10 kapi tinkture (obično 3 puta na dan) razrijeđene u
malo vode, djeca 5 kapi
Pripravci od rosike se rado primjenjuju kod djece, npr. pri dugotrajnom kašlju ili kao popratna
terapija pri astmi i hripavcu
Rane i ugrize bijesnih životinja izliječit će na njih položena svježa, izgnječena biljka, a
groznicu odstranjuje kad se privije na pulsirajuće arterije ruku
Nuspojave: kod veće doze dolazi do sluzavokrvavih proljeva, reumatične boli u mišićima,
zglobovima i očima, upala dišnih puteva, čak čireve i povraćanje
Spravljanje čaja: 1 žlica jako usitnjene cijele biljke ili lišća, te preliti sa 2,5 dl kipuće vode: u
3 obroka tijekom dana ta se cijela količina popije protiv kašlja
Istraživanja: ispitivan je aerosolski terapeutik s kombinacijom rosike i majčine dušice.
Liječena su 44 pacijenta koji su oboljeli od različitih oblika akutnog ili kroničnog bronhitisa.
Nakon 8 dana izliječeno je 75% ispitanika, kod ostalih su se simptomi popravili. U svim
slučajevima ocijenjen je osjetan učinak otapanja sekreta, iskašljavanja i smirivanja podražaja
na kašalj (Grűnwald; Jänicke, 2004.).

3.33. ECHINACEA PURPUREA - Crvena rudbekija

Slika 48. Crvena rudbekija

Izvor: de.wikipedia.org

Porodica: Asteraceae - Glavočike

Rasprostranjenost: središnji i jugoistočni dio Sjedinjenih država
Droga: Echinaceae purpureae herba - crvena rudbekija
Upotrebljivi dijelovi: korijen i zelen biljke

66
Glavni sastojci: poliacetilen, alkilamid, flavonoidi, polisaharidi, derivati kavine koseline,
eterična ulja
Primjena: kod sprječavanja prehlade, kod gripe, za tegobe mokraćnih puteva
Doza: dnevna doza iznosi 6-10 ml istisnutog soka, tj. 250-350 mg osušenog istisnutog soka
Nuspojave: alergijske reakcije
Kontraindikacije: kod alergija na glavočike, tuberkuloze, AIDS-a, multiple skloroze i drugih
autoimunih bolesti (Grűnwald; Jänicke, 2004.).

3.34. EPHEDRA HELVETICA - Efedra

Slika 49. Efedra

Izvor: www.henriettes-herb.com

Porodica: Ephedraceae – Kositrenice

Rasprostranjenost: zapadne Alpe
Droga: Ephedrae herba - efedra
Upotrebljivi dijelovi: nadzemni dijelovi
Glavni sastojci: alkaloidi
Primjena: kod kroničnog bronhitisa, lakših oblika bronhijalne astme i emfizema pluća,
hipotonije; simpatomimetrično
Doza: samo u kontroliranim gotovim ljekovitim pripravcima
Nuspojave: lupanje srca, nemir, nesanica, smetnje kod mokrenja (Schafner, Häfelfinger,
Ernst)

3.35. EPILOBIUM PARVIFLORUM – Sitnocvjetna vrbolika

Porodica: Oenotheraceae – Pupoljke
Rasprostranjenost: gotovo cijela Europa i sjeverna Afrika
Droga: Epilobii herba - vrbolika
Upotrebljivi dijelovi: nadzemni dijelovi
Glavni sastojci: flavonoidi, tanini, triterpenske kiseline, fitosterini
Primjena: koristi se samo u pučkoj medicini kod benigne hiperplazije prostate;
antiflogistično
67
Doza: 1,5-2 g (2-2,5 čajne žlice) na jednu šalicu preliti vrelom vodom i pustiti da odstoji; više
puta dnevno piti po 1 šalicu (Schafner, Häfelfinger, Ernst)

Slika 50. Sitnocvjetna vrbolika

Izvor: en.wikipedia.org

3.36. EQUISETUM ARVENSE – Poljska preslica

Slika 51. Poljska preslica

Izvor: en.wikipedia.org

Porodica: Equisetaceae - Preslice

Rasprostranjenost: Europa, Azija, Sjeverna Amerika
Droga: Equiseti herba - preslica
Upotrebljivi dijelovi: samo sterilne, zelene stabljike bez cvjetnih klasova, čije su grane
vrhovima okrenute prema gore; skuplja se u svibnju i lipnju
Glavni sastojci: silikatna kiselina, flavonoidi, derivati kavene kiseline, kremena kiselina,
piridinski alkaloidi, treslovina, smola, gorke tvari, sitosterin, vitamin C, karotenoidi, K, Ca,
Na, S
Povećano izlučivanje mokraće djelomično izazivaju flavonoidi i derivati kavene kiseline koje
poljska preslica sadrži

68
Primjena: kod kamenca u bubrezima, protiv krvarenja želuca, protiv mokrenja u krevet, čisti
krv, liječi živčanost, koristi protiv debljanja, bolesti metabolizma, upale porebrice, vodene
bolesti, vrbanca, tifusa, povećanih krajnika i slabokrvnosti, protiv upale grla i zubnog mesa,
protiv fistula, kod rana koje sporo zacjeluju (Marčinković, 2001.)
Kontraindikacije: kod edema zbog oslabljene srčane i bubrežne funkcije ne biste smjeli
upotrebljavati
Spravljanje čaja: 2-3 čajne žlice zeleni preliti s 1,5 dl vrele vode, kuhati 5 min i ostaviti da
odstoji 10-15 min (ili 10-12 sati s hladnom vodom). Piti 3 šalice na dan.
Za obloge: 2-3 čajne žlice kuhati u litri vode 20-30 min, ocjediti i ohladiti. U pripravak
namakati gazu za zavoje.
Istraživanja: u kliničkoj studiji sa 67 pacijenata koji su patili od gihta ispitan je utjecaj čaja
poljske preslice na izlučivanje mokraće, razinu kalcija u krvi, razinu anorganskog fosfora te
mokraćne kiseline. Liječenje je trajalo 3 mjeseca. Studija je dala sljedeće rezultate: zelen
preslice povećala je izlučivanje urina i smanjila razinu urinske kiseline u krvi. Izlučivanje
kalcija i anorganskog fosfora poboljšano je (Grűnwald; Jänicke, 2004.).

3.37. EUCALYPTUS GLOBULUS - Eukaliptus

Slike 52. Eukaliptus

Izvor: www.ctahr.hawaii.edu

Porodica: Myrtaceae - Mrče

Rasprostranjenost: postojbina Australija i Tasmanija; danas izvan Australije najuzgojenija
vrsta eukaliptusa
Droga: Eucalypti folium - list eukaliptusa
Upotrebljivi dijelovi: suhi listovi, eterično ulje dobiveno destilacijom vodene pare

69
Glavni sastojci: tanini, euterično ulje koje sadrži 70-80% cineola, pinena, kamfena,
terpineola, borneola, mirtenola, alkohola, aldehida; lišće sadrži treslovine, gorke tvari, smole i
vosak
Primjena: za liječenje dišnih organa, protiv bronhitisa, astme, nekih kataralnih bolesti usta,
nosa i grla, protiv šećerne bolesti, protiv živčanih bolesti
Doza: eterično ulje primjenjuje se kao otopina u vodi, kao parna kupka i razrijeđeno ili u
obliku masti za utrljavanje
3-6 kapi ulja staviti u 1,5 dl tople vode i uzimati više puta na dan
Inhalacija: 10 kapi preliti vrelom vodom i udisati pare
Nuspojave: kod primjene visokih doza moguća su teška trovanja!!! Javljaju se mučnine,
povraćanja, proljev.
Kontraindikacije: eukaliptusovo ulje ne smiju uzimati djeca mlađa od 4 godine; zbog
nadražaja sluznice mogu nastati grčevi s gušenjem
Spravljanje čaja: listovi eukaliptusa: 1 žlicu preliti s 1,5 dl vode, pokriti, ostaviti sa odstoji
5-10 min i piti triput na dan
Ulje eukaliptusa: 3-6 kapi dodati u 1,5 dl tople vode i piti više puta na dan (Grűnwald;
Jänicke, 2004.).

3.38. FICUS CARICA – Smokva

Porodica: Moraceae – Dudovi
Rasprostranjenost: područje cijelog Sredozemlja, jugozapadna Azija, atlanska obala
Francuske, u odgovarajućim klimatskim uvjetima uzgaja se širom svijeta
Droga: Caricae fructus - plod smokve
Upotrebljivi dijelovi: plod smokve
Glavni sastojci: 70% ugljikohidrata, oko 5% pektina, organskih kiselina, oko 50% invertnog
šećera, masti, bjelančevine, smole, minerala (Gursky, 1999.).
Primjena: kod laše opstipacije, za uklanjanje bradavica, kod mokraćnog kamenca, za plućne
bolesti; mliječni sok potiče probavu i tjera crijevne gliste (Gursky, 1999.).

Slika 53. Smokva

Izvor: www.summerhillgardencentre.co.uk

70
Doza: sastojak gotovih ljekovitih pripravaka
Pripremanje lijeka - za čišćenje, tj. reguliranje probave uzimaju se dobro oprane suhe smokve
i suhe šljive, močene u mlakoj vodi 24 sata, da bi se sutradan ujutro pojele zajedno sa vodom
u kojoj su močene (Schafner, Häfelfinger, Ernst)

3.39. FRANGULA ALNUS - Krkavina

Porodica: Rhamnaceae – Krkavine
Rasprostranjenost: Europa, zapadna i centralna Azija
Droga: Frangulae cirtex - kora obične krkovine

Slike 54. Krkavina

Izvor: luirig.altervista.org

Upotrebljivi dijelovi: rabi se kora, koja se s mladih stabala i grana skida potkraj zime i na
početku proljeća. Skinuta kora treba odležati godinu dana (prije toga izaziva povraćanje), ili je
moramo grijati 1 sat na temperaturi od 120°C
Glavni sastojci: antrakinonski derivati: glukofrangulin A i B, frangulin A i B,
frangulaemodin i izoemodin, fiscion i krizofanol, treslovine, šećer i gorke tvari
Primjena: za čišćenje crijeva, sprječava napinjanje i vjetrove, čisti krv, uklanja kolesterol,
kod bolesti slezene, sprječava stvaranje žučnih kamenaca, za hemeroide i gliste (Marčinković,
2001.)
Nuspojave: kod većih količina javljaju se grčevi i bolovi u trbuhu, mučnine, povraćanje,
krvavi proljev, upala bubrega, kod trudnica može izazvati pobačaj
Kontraindikacije: trudnice i djeca ne smiju uzimati krkavinu. Plodovi krkavine su otrovni!!!
Spravljanje čaja: za hemeroide, gliste i lošu stolicu: 1 žlica kore se kuha 25 min u 2,5 dl vode,
poklopljeno odstoji na hladnom 6 sati, procjedi se i pije prije spavanja; ili se 10 g kore stavi u
2,5 dl hladne vode i kuha dok ne zakipi, makne se s vatre, ostavi da stoji poklopljeno 10 min
pa zatim procjedi. Pije se 2-3 šalice dnevno. (Gursky, 1999.)

71
3.40. GALEOPSIS SEGETUM – Srba, šupljozub

Slike 55. Srba

Izvor: www.imagines-plantarum.de

Porodica: Lamiaceae – Usnače

Rasprostranjenost: zapadna Europa
Droga: Galeopsidis herba - srba
Upotrebljivi dijelovi: nadzemni dijelovi biljke
Glavni sastojci: tanini, iridoidni glikozidi
Primjena: kod kroničnih plućnih bolesti i kroničnog bronhitisa, za čišćenje krvi i kožnih
bolesti, kod bolesti mokraćnog mjehura i bubrega
Spravljanje čaja: 2 čajne žlice srbe prelijemo s 1 šalicom vrele vode te nakon 15 min
procijedimo. Čaj zasladimo medom i pijemo po 2-3 šalice dnevno.
Tinktura: napuni se boca nasjeckanom cvatućom biljkom, prelije rakijom i ostavi na toplom
ili sunčanom mjestu 4-6 tjedana i potom se prosjedi. Dnevno se uzima po 3 puta po 10 kapi s
malo vodem kao djelotvoran lijek kod bolesti mokraćnog mjehura i bubrega (Marčinković,
2001.)

72
3.41. GENTIANA LUTEA - Sirištara

Slika 56. Sirištara

Izvor: http://www.henriettes-herb.com/galleries/photos/g/ge/gentiana-lutea-2.html

Porodica: Gentianaceae – Sirištare

Rasprostranjenost: planine srednje i južne Europe
Droga: Gentianae radix - korijen sirištare
Upotrebljivi dijelovi: korijen i podanak koji se vade potkraj ljeta
Glavni sastojci: gorke tvari
Primjena: potiče izlučivanje sline i želučanog soka, kod želučanih tegoba, čisti krv, liječi
slabokrvnost, napade nesvjestice i nervnu osjetljivost, bolesti jetre i slezene, pospješuje
izlučivanje žuči, jača obrambene snage organizma kod pomanjkanja teka, kod nadutosti,
preporučuje se i kod bolova oko srca (Marčinković, 2001.)
Nuspojave: rijetke glavobolje
Kontraindikacije: tegobe sa želucem i dvanaesnikom, trudnice, bolesnici sa visokim tlakom
Vino - u čašu bijelog vina stavi se 1 čajna žlica praha od suhog korijena i podanaka i popije.
To je jedan od najboljih lijekova za otklanjanje glista, za čišćenje želuca i jetre, pospješuje i
regulira menstruaciju i tjera na mokrenje.
Napomena: sve sirištare u nas zaštićene su biljke i njihove pripravke, dobivene od uzgojenih
biljaka, valja kupovati u biljnoj ljekarni!!! (Gursky, 1999.)

73
3.42. GINKGO BILOBA - Ginko

Slika 57. Ginko

Izvor: www.ucmp.berkeley.edu
Porodica: Ginkgoaceae
Rasprostranjenost: postojbina Kina; danas se kao drvo u parku može naći u svim umjerenim
klimatskim zonama (Schafner, Häfelfinger, Ernst)
Droga: Gingko bilobae folium - list ginka (Schafner, Häfelfinger, Ernst)
Upotrebljivi dijelovi: suhi listovi i njihovi pripravci
Glavni sastojci: flavonski glikozidi i terpenski laktoni
Listovi ginka i njegovi ekstrakti potiču prokrvljenost mozga, sprječavaju oštećenja koja
uzrokuju slobodni radikali, poboljšavaju pamćenje i usporavaju napredovanje Alzheimerove
bolesti. Ginko je prikladan i za terapiju venskih bolesti.
Primjena: pospješuje prokrvljenost cerebralnih i perifernih arterija, poboljšava
mikrocirkulaciju, podiže toleranciju na hipoksiju, kod cerebrovaskularne insuficijencije sa
simptomina zujanja u ušima, vrtoglavice, glavobolje, teškoće sa koncentracijom i pamćenjem,
kod otežane prokrvljenosti perifernih arterija
Doza: u gotovim ljekovitim pripravcima; dnevna doza 120-140 mg podijeljena na 2-3 obroka
(količina djelatnih sastojaka je 22-27% flavonoida i 5-7% terpenskih laktona)
Nuspojave: alergijske kožne reakcije, kod parenteralne primjene smetnje u optoku krvi,
glavobolje, želučano-crijevne tegobe
Kontraindikacije: tijekom trudnoće i dojenja; kod uzimanja lijekova za zgrušavanje krvi
trebali bi se prije uzimanja ginka posavjetovati sa liječnikom
Istraživanje: više od 200 pacijenata s Alzheimerovom bolešću ili demencijom zbog
moždanog udara dobivalo je 6-12 mjeseci 3 puta na dan po 40 mg ekstrakta listova ginkga ili
placebo. Za evaluaciju su ispitivani i sami pacijenti i osobe u njihovoj blizini te liječnici.
Nakon pola godine su se pamćenje, socijalno ponašanje i svladavanje svakodnevnih problema
osoba liječenih placebom znatno pogoršali. U osoba liječenih ginkgom vrijednosti su se
lagano popravljale. Ta razlika potvrdila se i nakon godinu dana liječenja. (Grűnwald; Jänicke,
2004.).

74
3.43. GLYCYRRHIZA GLABRA - Sladić
Porodica: Fabaceae – Lepirnjače
Rasprostranjenost: postojbina istočni dio Sredozemlja i jugozapadna Azija, uzgaja se i
raširena je po cijeloj Europi (Schafner, Häfelfinger, Ernst)
Droga: Liquiritiae radix - korijen sladića (Schafner, Häfelfinger, Ernst)
Upotrebljivi dijelovi: korijen s izdancima
Glavni sastojci: triterpenski saponini, glicirizinska kiselina (glicirizini), flavonoidi,
fitosterini, kumarini

Slike 58. Sladić

Izvor: www.spicesmedicinalherbs.com

Primjena: za bolesti dišnih puteva, za čir na želucu i dvanaesniku

Doza: dnevna doza 5-15 g droge, što odgovara količini od 200-600 mg glicirizina
Nuspojave: pri duljoj primjeni i u visokim dozama (20 g na dan) može se pojaviti visok krvni
tlak, edem i nedostatak kalija, tj. prevelika opskrba natrijem. Moguće je pojačano djelovanje
diuretika.
Kontraindikacije: u trudnoći i tijekom dojenja te kod visokog tlaka, žučnih i jetrenih bolesti,
teške insuficijencije bubrega i pri nedostatku kalija ne valja uzimati korijen sladića. Ne
uzimati dulje od 6 tjedana bez liječničkog nadzora.
Spravljanje čaja - 1-2 čajne žlice korijena preliti s 1,5 dl vrele vode, ostaviti da odstoji 10-15
min i piti po 1 šalicu nakon jela
Istraživanja: ukupno 15 pacijenata s peptičkim ulkusom liječeno je 3 mjeseca svakodnevno s
3 puta po 3 g korijena sladića u prahu. Nakon 2 mjeseca 56% pacijenata nije više imalo
bolova u području želuca, a kod 78% pacijenata popustila je žgaravica. Nakon radiološkog
istraživanja kod 50% pacijenata pokazalo se potpuno, tj. približno komplektno izlječenje, a
kod njih 40% barem nepotpuno (Grűnwald; Jänicke, 2004.).

75
3.44. HAMAMELIS VIRGINIANA – Hamamelis / virginijska palijeska

Slika 59. Hamamelis

Izvor: archiwum.allegro.pl

Porodica: Hamamelidaceae
Rasprostranjenost: istočni dio Sjeverne Amerike, ponegdje se uzgaja i u Europi
Droga: Hamamelidis folium et cortex - list i kora
Upotrebljivi dijelovi: suhi listovi, kora i voda hamamelisa dobivena destilacijom grana
Glavni sastojci: tanini, flavonoidi, trjeslovine, proantocijanidini, eterično ulje
Trjeslovine koje sadrži stežu tkivo, potiču zgrušavanje krvi i zaustavljaju upale. Tanini štite
stanice od oštećenja slobodnim radikalima. Proantocijanidini smanjuju gubitak vode kože.
Primjena: kod lakih kožnih ozljeda i upala, kod upala sluznice, u slučaju hemeroida i
proširenih vena
Doza: kao otopina za grgljanje ili ispiranje 2-10 g kore ili 3 puta na dan 2-4 ml tinkture kore;
kao čaj 2-3 g kore ili listova
Nuspojave: želučane tegobe
Kontraindikacije: tijekom trudnoće i dojenja
Oblozi - 2-4 čajne žlice kore ili 3-6 žlica listova skuhati s 2,5 dl vode i ostaviti da odstoji 15
min. Upotrebljavati ohlađeno.
Istraživanja: losion s 10%-tnim destilatom hamamelisa uspoređivan je u studiji na 40
ispitanika s dva kontrolna losiona. Ispitanici su bili izloženi različitim jačinama
ultraljubičastog zračenja. Nakon toga su se u roku 48 sati 3 puta nanosili različiti pokusni
pripravci. Losion hamamelisa znatno je smanjio upalu prouzročenu ultraljubičastim zrakama
u usporedbi s kontrolnim pripravcima: nakon 7 sati već za 20%, nakon 48 sati čak za 27%
(Grűnwald; Jänicke, 2004.).

76
3.45. HARPAGOPHYTUM PROCUMBENS – Vražja kandža

Slika 60. Vražja kandža

Izvor: objectif-sante-harpagophytum.blogspot.com

Porodica: Pedaliaceae
Rasprostranjenost: južni dijelovi Afrike
Droga: Harpagophyti radix - gomolj vražje kandže
Upotrebljivi dijelovi: osušeni, sporedni korijeni
Glavni sastojci: gorke tvari, iridoidi, derivati feniletanola, ugljikohidrati
Primjena: kod bolne artroze zglobova, kod bolova u području slabinske kralježnice, pri
gubitku teka i probavnim tegobama
Doza: pri artrozi zglobova: 2-5 g droge ili odgovarajuća količina vodenog, tj. vodeno-
alkoholnog ekstrakta
Nuspojave: želučano-crijevne tegobe
Kontraindikacije: čir na želucu ili dvanaesniku, trudnoća i dojenje
Spravljanje čaja - 1 žlicu narezanog korijena preliti s 3 dl vrele vode, ostaviti da odstoji 8 sati
i popiti u 3 obroka prije jela (Grűnwald; Jänicke, 2004.).

77
3.46. HEDERA HELIX - Bršljan

Slika 61. Bršljan

Izvor: www.southbaygreenhouses.com

Porodica: Araliaceae – Bršljani

Rasprostranjenost: Europa i jugozapadna Azija
Droga: Hederae helicis folium - list bršljana
Upotrebljivi dijelovi: osušeni listovi
Glavni sastojci: triterpenski saponini, flavonoidi, poliini, steroli i eterično ulje
Saponini bršljana i neki flavonoidi djeluju tako što opuštaju grčeve. Saponini i ekstrakt listova
bršljana osim toga uništavaju različite kolonije bakterija.
Primjena: kožne bolesti, posebno lišajevi i akne, prištevi, žuljevi i kurje oči, prhut, polipe i
izrasline u nosu, upalu krajnika, otvorene rane zubnog mesa, žučni i bubrežni kamenci,
arteriosklerioza, bijelo pranje kod žena, išijas
Doza: uz krute oblike tableta, šumećih tableta ili štapića na raspolaganju su i različiti tekući
pripravci i to s alkoholom ili bez alkohola
Prikladan je za primjenu kod djece, za njih su načinjeni posebni pripravci kao što su sirupi
protiv kašlja bez alkohola, šumeće tablete ili štapići
Nuspojave: alergije; kod predoziranja nastupa ošamućenost, glavobolja, mučnina, proljev
Kontraindikacije: trudnice i dojilje, ne koristiti pripravke za smirenje kašlja jer bršljan potiče
iskašljavanje
Svi dijelovi svježeg bršljana su otrovni!!!
Spravljanje čaja: 1 velika žlica svježih ili suhih cvjetova bršljana, stavi se 10 min u 0,5 l vrele
vode i procijedi. Tijekom dana nekoliko puta grgljati i isprati usta. Primjenjuje se u liječenju
krajnika i zubnih fistula (Grűnwald; Jänicke, 2004.).

78
3.47. HELICHRYSUM ARENARIUM – Žuto smilje

Porodica: Asteraceae – Glavočike

Rasprostranjenost: sjeverni dio srednje i istočne Europe
Droga: Helichrysi flos - cijet žutog smilja
Upotrebljivi dijelovi: cvijet
Glavni sastojci: gorke tvari, flavonoidi, eterično ulje
Primjena: kod dispeptičnih tegoba; blago koleratično
Doza: 1 g na šalicu preliti vrelom vodom i pustiti da odstoji. Piti 3 puta dnevno po 1 šalicu.
Kontraindikacije: neprohodnost žučnih puteva, žučni kamenci (Gursky, 1999.)

Slike 62. Žuto smilje

Izvor: botany.cz

3.48. HUMULUS LUPULUS – Hmelj

Porodica: Cannabaceae – Konoplje
Rasprostranjenost: Europa, Azija, Sjeverna Amerika; danas se uzgaja po cijelom svijetu
Droga: Lupuli strobulus - češerići hmelja
Upotrebljivi dijelovi: suhi ženski cvjetovi
Glavni sastojci: gorke tvari (humuloni i lupuloni) u smoli, humulen, mircen i kariofilen u
eteričnom ulju te flavonoidi i trjeslovine
Primjena: u liječenju nesanice i psihičkog nemira, menstruacijskih, klimakteričkih i starosnih
tegoba, potiče apetit, kod bolesti slezene i jetre, za žuticu, upaljene grudi, mokrenje u krevet i
jake polucije, vodene bolesti, reume i gihta, uganuća i oteklina, kod kamenca u bubregu i
mjehuru
Hmelj pomiješan s ljekovitim odoljenom posebno je djelotvorno sredstvo za spavanje

79
 Slika 63. Hmelj
Izvor: en.wikipedia.org

Doza: upotrebljavaju se gotovi lijekovi (kapsule, dražeje) s alkoholnim ekstraktima i

pripravcima čaja. Pri doziranju paziti na upute proizvođača.
Nuspojave: svježa biljka djeluje senzibilizirajuće (bolest berača hmelja)
Kontraindikacije: tijekom trudnoće i dojenja, ne smiju se uzimati prije vožnje automobila
zbog smanjenja sposobnosti reagiranja!
Spravljanje čaja: 1 čajnu žlicu usitnjenih cvjetova preliti s 1,5 dl vode, pokriti i ostaviti da
odstoji 10 min. Piti 2-3 puta na dan po jednu šalicu.
Za novorođenčad i malu djecu mogu se upotrijebiti jastučići koji sadrže 150 g odstajalih
neobrađenih cvjetova hmelja kao pomoć za uspavljivanje (Grűnwald; Jänicke, 2004.).

3.49. HYOSCYAMUS NIGER – Crna bunika

Porodica: Solanaceae - Pomoćnice

Rasprostranjenost: Europa, jugozapadna i centralna Azija, širi se i po drugim kontinentima
Droga: Hyoscyami folium - list bunike
Upotrebljivi dijelovi: lišće koje se skuplja u lipnju i srpnju
Glavni sastojci: tropanski alkaloidi (hiosciamin, skopolamin), masno ulje, škrob, glikozidne
gorke tvari hioscipikrina, eterično ulje
Primjena: kod spazama u predjelu želučano-crijevnog trakta, protiv neuralgija, išijasa,
reume, hipohondrije, padavice, delirija alkoholičara, kašlja, kod bolesti rožnice i upale
zjenice, kod Parkinsonove bolesti
Doza: najbolje je upotrebljavati tinkturu bunike, 10 puta razrijeđenu destiliranom vodom u
dozi po 1-4 g ili triput dnevno po 6-24 kapi poslije jela
Bunika čini dio mješavine u cigaretama protiv astme i nekih pilula za čišćenje crijeva
Nuspojave: suha usta, teškoće s prilagođavanjem, tahikardija, poremećaj mikcije
Kontraindikacije: tahikardijske aritmije, adenom prostate sa smatnjama u radu bubrega,
glaukom uskoga kuta, akutni edem pluća, mehaničke stenoze u predjelu želučano-crijevnog
trakta, megakolon
Zbog otrovnosti treba pripravke bunike uzimati samo pod kontrolom liječnika (Gursky, 1999.)

80
 Slike 64. Crna bunika
Izvor: www.homeopathyandmore.com

3.50. HYPERICUM PERFORATUM – Kantarion

Porodica: Hypericaceae – Pljuskavice

Rasprostranjenost - prvobitna postojbina Europa i Sibir; danas raširena u svim suptropskim i
umjerenim klimatskim zonama
Droga: Hyperici herba - kantarion
Upotrebljivi dijelovi: osušeni nadzemni dijelovi
Glavni sastojci: hipericin, flavonoidi, procijanidin, gorke tvari
Primjena: kod psihovegetativnih poremećaja, depresivnih raspoloženja, straha, nervoznog
nemira, dispeptičnih tegoba, za liječenje oštrih i tupih ozljeda, mialgija, opeklina prvog
stupnja
Doza: 2-4 g na jednu šalicu preliti vrelom vodom i pustiti da odstoji. Piti dnevno 1-2 šalice
Nuspojave: preosjetljivost na sunčevo svjetlo (Schafner, Häfelfinger, Ernst)

Slika 65. Kantarion

Izvor: www.priroda.cz

81
3.51. ILEX PARAGUARIENSIS – mate-čaj / paragvajska božikovina
Porodica: Aquifoliaceae - Božikovine
Rasprostranjenost: prvobitno u brdima Mato Grosso u Južnoj Americi; danas se uzgaja u
Brazilu, Paragvaju, Argentini
Droga: Mate folium - list mata
Upotrebljivi dijelovi: osušeni listovi i lisne stabljike
Glavni sastojci: tanini, purinalkaloidi (kofein), derivati kavene kiseline, trjeslovine,
flavonoidi
Kofein potiče središnji živčani sustav, funkcije srca i krvnih žila; pospješuje izgaranje masnih
kisekina i služi kao potpora pri redukcijskoj dijeti.

Slika 66. Mate-čaj

Izvor: www.nhm.ac.uk

Primjena: pri psihičkom i tjelesnom zamoru

Doza: upotrebljavaju se gotovi pripravci i čajevi
Nuspojave: pri predoziranju mogući su nemir i želučani bolovi
Redovito uzimanje kofeina izaziva ovisnost
Kontraindikacije: u trudnoći i u doba dojenja ako je moguće ne uzimati kofein, oprez kod
srčanih bolesti
Spravljanje čaja - 1-2 čajne žlice listova preliti s 1,5 dl vrele vode, ostaviti da odstoji 5-10
min. Piti ujutro i u podne po 1-2 šalicu (Grűnwald; Jänicke, 2004.).

3.52. JUNIPERUS COMMUNIS - Borovica

Porodica: Cupressaceae – Čempresi
Rasprostranjenost: cijela Europa, zapadna Azija, sjeverna Afrika, Sjeverna Amerika
Drog: Juniperi fructus - bobice borovice
Upotrebljivi dijelovi: bobe; beru se u jesen
Glavni sastojci: eterično ulje, flavonoidi, tanini, invertni šećer, gorki tanoglikozid:
juniperozid, treslovina, guma, vosak, jabučna, mravlja i octana kiselina
Primjena: kod bolesti želuca, crijeva, jetre i žuči, žgaravice, vraća apetit, bolesti vrata i grudi,
astme, plućnog katara, kašlja, gihta, išijasa, reume, zaraznih bolesti, čisti krv, izbacuje vodu iz
tijela, zaustavlja proljev i nadimanje, jača otpornost tijela (Marčinković, 2001.)
Kontraindikacije: bolesti bubrega, trudnice
Spravljanje čaja: 1 čajna žlica bobica stavi se u šalicu vrele vode i ostavi 15 min. Dnevno se
piju 3 šalice čaja, posljednja prije spavanja (Gursky, 1999.)

82
 Slika 67. Borovica
Izvor: www.val-znanje.com

3.53. KRAMERIA LAPPACEA (K. TRIANDRA) - Ratanija

Slika 68. Ratanija

Izvor: en.academic.ru

83
Porodica: Krameriaceae
Rasprostranjenost: od južnog Ekvadora do sjeverne Argentine
Droga: Ratanhiae radix - korijen ratanije
Upotrebljivi dijelovi: korijen
Glavni sastojci: tanini
Primjena: za lokalno liječenje lakših upala sluznice usta i ždrijela
Doza: sredstvo za grgljanje, premazivanje: 1 g na jednu šalicu preliti vrelom vodom i pustiti
da odstoji. Primjenjivati 2-3 puta dnevno. Ne primjenjivati duže od 2 tjedna.
Nuspojave: alergijske reakcije na sluznici (Schafner, Häfelfinger, Ernst)

3.54. LAMIUM ALBUM – Bijela mrtva kopriva

Slika 69. Bijela mrtva kopriva

Izvor: davisla.wordpress.com

Porodica: Lamiaceae – Usnače

Rasprostranjenost: raširena je gotovo po cijeloj Europi i Aziji, ima je i u Sjevernoj Americi
Droga: Lamii albi flos - cvijet
Upotrebljivi dijelovi: osušeni listovi, cvijetovi
Glavni sastojci: tanini, sluzi, iridoidni glikozidi, triterpenski saponini,derivati kavene
kiseline, flavonoidi
Saponini koje biljka sadrži potiču iskašljvanje, trjeslovine stežu tkivo.
Primjena: kod krvavog proljeva, temperature, upale mokraćnog mjehura, bubrežnih
oboljenja, vodene bolesti oko srca, bolesti slezene, ženskih bolesti, slabe stolice, hemeroida,
čireva, reume, gihta, nesanice (Marčinković, 2001.)
Doza: upotrebljavaju se pripravci od cvjetova kao čaj, oblog ili kupka
Spravljanje čaja: 2 čajne žlice cvjetova preliti s 1,5 dl vruće vode, ostaviti da odstoji 5 min i
piti 3 puta na dan.
Za obloge: 3 žlice preliti s 1 dl vruće vode i ostaviti da se ohladi (Grűnwald; Jänicke, 2004.).

84
3.55. LARIX DECIDUA (L. EUROPAEA) - Ariš

Slika 70. Ariš

Izvor: www.kollarnursery.com
Porodica: Pinaceae - Borovi
Rasprostranjenost: srednja Europa
Droga: Terebinthina laricina - terpentin ariša
Upotrebljivi dijelovi: nadzemni dijelovi biljke
Glavni sastojci: terpentinsko ulje, eterično ulje, gorke tvari, jantarna i mravlja kiselina,
borneola, pinena, u kori treslovina i koniferozida, u lišću vitamina C, šećera melatoze, u
sjemenkama masnog ulja, dušikovih spojeva, Fe, K, Ca, Na, P
Primjena: služi za vanjsku uporabu, za flastere, kao aerosol, inhalaciju, kod bolesti bubrega,
žuči i mokraćnog mjehura, upale grla, hripavca, kod upale živaca, reume, gihta
Spravljanje čaja - 20 g kore i mladica, kuhan 30 min u 2,5 dl vina s 1 velikom žlicom meda.
Pije se svaki dan po 1 šalica natašte, radi čišćenja krvi, stimuliranja na mokrenje, liječenja od
vodene bolesti, žutice i reume (Gursky, 1999.)

Slika 71. Ariš

Izvor: www.bonsai-info.net

85
3.56. LAVANDULA ANGUSTIFOLIA MILLER – Lavanda

Slika 72.: Cvjetovi lavande

Izvor: www.ravensgrimoire.co.uk

Porodica: Lamiaceae (Usnače)

Rasprostranjenost: Mediteran
Opis biljke: Polugrmovita biljka koja raste na suhim i toplim obroncima. Visina polugrma
doseže i do 60 cm. Pri dnu je granata, a grane su četverokutne i nadignute. Listovi su uski i
suličasti, 6-15 puta duži od svoje širine, s rubovima uvijenim prema donjoj strani. Cvjetovi
čine modre pršljenaste klasove. Vjenčić je dvousneni, gornja usna je dvodijelna, a donja
trodijelna. Vrat tučka ne viri iz cijevi vjenčića. Cvate od srpnja do kolovoza.
Droga: Cvijet lavande (lavandula flos)
Osušeni cvjetovi lavande, skupljeni prije nego se do kraja otvore jer je tada količina
eteričnog ulja najveća, lipanj, srpanj, kolovoz.
Glavni sastojci: Eterično ulje, tanini
Djelovanje: unutarnja i vanjska primjena.
Služi u ormarima kao sredstvo protiv moljaca ujedno dajući ugodan miris. Eterično
ulje lavandi daje miris, a zajedno u vezi s taninima ima umirujuće djelovanje. Koristi se kod
uznemirenosti, poremećaja sna, preporučava se u liječenju bolesti mozga i živaca, protiv
lupanja srca, migrena, napada histerije. Služi kao antiseptik, antispazmodik (protiv bolova kod
reumatizma – pomiješana s alkoholom), i kao sredstvo protiv raznih infekcija grla i ždrijela.
Njezino ulje uništava streptokoke (Streptoccocus albus), pyogenes i dr. Ako se 5-10 kapi
lavandina ulja uzme na kocki šećera, to smiruje uzbuđenost, bolove oko srca, depresiju,
navale krvi u glavu, vrtoglavicu i uklanja nesvjesticu.
Pripravci: Čaj: 2 žlice cvjetova lavande preliti s 250ml vrele vode i procijediti nakon 10min.
Zaslađeni čaj umiruje živce, nezaslađen pomaže kod želučanih i crijevnih tegoba.
Kupka: u kupku se dodaje 20-100g cvjetova na litru vode. Kupka ima umirujuće
djelovanje na prenapete osobe.
Nuspojave kao i kontraindikacije nisu poznate.

86
3.57. LEVISTICUM OFFICINALE KOCH – Ljupčac
Porodica: Apiaceae (Štitarke)

Rasprostranjenost: Potječe iz jugozapadne Azije, danas se uzgaja u Euroaziji i Sjevernoj

Americi.
Opis biljke: Ljupčac je aromatična biljka visine 1-2 m. Listovi su veliki, dvostruko do
trostruko perasti, do 70 cm dugi i do 60 cm široki. Ima žute latice koje su poredane u krug
jedna prema drugoj i oko 1 mm velike. Vrijeme cvatnje srpanj i kolovoz.
Droga: korijen ljupčaca (levistici radix)
Osušen podanak i korijen, vade se u rujnu, listopadu i studenom.
Glavni sastojci: Eterično ulje, kumarini, poliini, tanini, smole i škrob.
Djelovanje: Ima blago diuretično djelovanje, potiče izlučivanje vode, služi za ispiranje kod
upala odvodnih mokraćnih putova.
Pripravci: Čaj: ½-1 čajna žlica preliti vrućom vodom i pustiti da odstoji. Piti 2-3 puta dnevno
po jednu šalicu.
Nuspojave: Koža može postati osjetljiva na svjetlo zbog utjecaja furanokumarina stoga treba
tijekom primjene izbjegavati sunčanje.
Kontraindikacije: Upale bubrega.

Slika 73.: Ljupčac Slika 74.: Korijen ljupčaca

Izvor: www.rcplondon.ac.uk Izvor: www.pharmakobotanik.de

3.58. LINUM USITATISSIMUM L. – Lan

Porodica: Linaceae (Lanovi)

Rasprostranjenost: Kulturna biljka, nema osobitih zahtjeva u pogledu kvalitete tla.

Opis biljke: Lan je jednogodišnja biljka s uspravnom glatkom stabljikom. Visina stabljike
doseže 50-70 cm. Listovi lana su uski i lancetasti, naizmjenično i gusto su smješteni na
stabljici lana. Cvjetovi su plavi ponekad i bijeli, s toljagastim prašnicima i plavim tučkom.
Cvjetne stapke duže su od listova što stoje uz njih. Sjeme je svijetlosmeđe boje, duguljasto i

87
spljošteno. Sazrijeva od kolovoza do rujna, inače je bez mirisa, a uronjeno u vodu obavija se
sluzavim slojem. Vrijeme cvatnje od lipnja do kolovoza.
Droga: laneno sjeme (lini semen)
Osušeno, zrelo sjeme, skuplja se u kolovozu, rujnu
Glavni sastojci: balastne tvari, sluz i masno ulje, proteini, cijanogeni glikozidi, vitamin E,
linolna i linoleinska kiselina
Sjemenke u kojima se nalazi 30 – 45% ulja i 20% bjelančevina u gornjem dijelu lupine sadrže
sluzi (3-6%). U lanenim sjemenkama se nalaze fosfatidi (0,8% lecitina) i brojni biljni
fitosteroli (sitosterol, dihidrositosterol, holosterol, kampesterol i stigmasterol) i razni enzimi i
cijanogeni glikozid linustatin, koji se pod utjecajem enzima razgrađuje na cijanovodičnu
kiselinu i aceton (ne dolazi do trovanja jer kiseli želučani sok inaktivira enzim linazu).
Djelovanje: sjeme se koristi kao sredstvo za čišćenje organizma, sprječava upale i ublažava
grčeve. Kod grčeva zbog žučnih kamenaca te drugih bolesti jetre i žuči, preporučavaju se
oblozi od lanenog sjemena. Lanena sluz koristi se kod gastritisa. Čaj od lanenog sjemena
koristi se kao sredstvo za grgljanje kod upala u ustima, ždrijelu, desnima te protiv promuklosti
a i upale želučane sluznice (sluz potpuno prekriva iritiranu i nadraženu sluznicu).
Oblozi od lanene kaše ublažavaju bolove i omekšavaju potkožne čireve.
Laneno ulje se koristi za vanjsku primjenu u obliku obloga kod ekcema, psorijaze, kožnih
osipa. Vrećica s lanenim sjemenom je korištena za ublažavanje bolova (vruća vrećica – protiv
zubobolje, išijasa, reume, neuralgija lica, bolova u trbuhu i dr. Kao blago sredstvo za čišćenje
crijeva se daje žlica lanenog ulja, a manje se upotrebljiva kao jestivo ulje jer brzo užegne.
Laneno ulje u aromaterapiji se koristi kao baza za razrjeđivanje eteričnih ulja. Primjenjuje se
kod raznih iritacija kože, njege masne kože i akni jer pomaže u regeneraciji stanica.
Djeluje blago protuupalno, a ublažava i bolove u mišićima i zglobovima.

Slika 75.: Lan Slika 76.: Sjemenke lana

Izvor: narodnaya-medicina.com Izvor: laternamagika.rajce.idnes.cz

Pripravci: Kod zatvora, 2-3 puta dnevno 10 g popiti s najmanje 1 čašom tekućine. Sluz
lanenog sjemena čine 2-3 žlice grubo smljevenog sjemena.
30-50 g brašna lanenog sjemena kao mokra i vruća kataplazma ili kompresa.
Nuspojave: Slaba toksična djelovanja uslijed izdvajanja cijanovodične kiseline iz cijanogenih
glikozida, nisu opasna.
Kontraindikacije: Ileus

88
3.59. MALVA SYLVESTRIS L. – Crni sljez
Porodica: Malvaceae (sljezovi)

Rasprostranjenost: Potječe iz južne Europe i Azije, danas rasprostranjena u suptropskim i

umjerenim klimatskim predjelima obiju hemisfera.
Opis biljke: Crni ili šumski sljez je jednogodišnja do dvogodišnja biljka, visine 25-120 cm.
Korijen joj je sočan i razgranjen. Stabljika je dlakava. Listovi su dugim peteljkama, okruglog
ili bubrežastog oblika, krpasti i nazubljeni. Cvjetovi su veliki blijedoružičasti do ružičasti.
Izbijaju iz lisnih pazušaca u kojima se nalaze od 2-6 cvjetova. Vrijeme cvjetanja je od svibnja
do rujna. Čitava biljka je bez mirisa i neukusna, sluzava okusa.
Droga: cvijet crnog sljeza (malvae flos), list crnog sljeza (malvae folium)
Osušeni cvjetovi i listovi, beru se od lipnja do rujna
Glavni sastojci: sluzi, tanini, flavonoidi, bjelančevine, eterično ulje, malvin

Slika 77.: Cvijet crnog sljeza

Izvor: www.3unileon.es

Djelovanje: Ima umirujuće djelovanje, koristi se kod nadražene sluznice u ustima i ždrijelu te
s tim povezanim suhim kašljem. Kupka i oblozi za oči s mlakim čajem crnog sljeza pomažu
kod pojave suhih očiju. Oblozi također pomažu kod bolnih alergija na licu. Pomaže i kod rana
i oteklih nogu i ruku kao posljedica prijeloma ili upale vena. Osim kod upale grla crni sljez
pomaže i kod zloćudnih oboljenja grla.
Pripravci: Čaj: 3-4 čajne žlice usitnjenih cvjetova staviti u hladnu vodu, ocijediti i prije
pijenja malo prokuhati.
1½-3 čajne žlice staviti u hladnu vodu, macerirati 5-10 sati, ocijediti i prokuhati.
Nuspojave kao i kontraindikacije nisu poznate.

3.60. MARRUBIUM VULGARE L. – Obični tetrljan

Porodica: Lamiaceae (Usnače)

Rasprostranjenost: Cijelo Sredozemlje, Europa i Amerika

Opis biljke: Tetrljan je otporna biljka, razgranata, uspravne stabljike, 30-60 cm visoka.
Stabljika i listovi su debeli, gusto obrasli bijelim dlačicama. Čaška se sastoji od 10 bodljastih,
kukastih zubaca sve dok se ne pojavi plod. Vrijeme cvatnje od lipnja do rujna.
Droga: tetrljan (marrubii herba)

89
 Osušeni listovi i cvatući dijelovi, bere se od lipnja do rujna
Glavni sastojci: gorke tvari, tanin, smole, sluzi, vosak, eterično ulje, murabin
Djelovanje: Koristi se kod nedostatka apetita, probavnih poteškoća, kod poremećaja
izlučivanja žuči. Potiče izlučivanje sline i želučanog soka.
Pripravci: Čaj: 1½ čajna žlica preliti vrućom vodom i pustiti da odstoji, više puta dnevno
popiti po jednu šalicu.

Nuspojave kao i kontraindikacije nisu poznate.

Slika 78.: Cvjetovi tetrljana

Izvor:www.trikyatipy.sk

3.61. MARSDENIA CONDURANGO REICHB. FIL. – Kondurango

Porodica: Asclepiadaceae (Svilenice)

Rasprostranjenost: Na padinama Anda od Kolumbije do Perua; uzgaja se u istočnoj Africi

Opis biljke: Kondurago je odrvenjela lijana do 10 cm debljine. Listovi su 8-15 cm dugi,
baršunasto dlakavi, jajastog do elipsastog oblika. Imaju kratki šiljasti vrh, a pri dnu su
zaobljeni do srcasti. Cvat je u lisnom pazušcu, sadrži 15-40 cvjetića, dužine 3-5 cm. Cvjetni
vjenčić je zvonast i bijel, a prašnici su srasli s vrhom njuške tučka. Plod je duguljast 10-12cm.
Droga: kora konduranga (condurango cortex)
Osušena kora debla i grana
Glavni sastojci: gorke tvari, flavonoidi, kumarini, kondurango glikozidi
Djelovanje: Koristi se kod pomanjkanja teka, potiče izlučivanje sline i želučanog soka.
Pripravci: Čaj: ½ čajne žlice staviti u hladnu vodu i ostaviti da prokuha, procijediti nakon što
se ohladi. Piti tri puta dnevno.

Nuspojave kao i kontraindikacije nisu poznate.

90
Slika 79.: Kondurago Slika 80.: Kora konduraga
Izvor:chezmarie.nuxit.net Izvor: www.keywordpictures.com

3.62. MATRICARIA RECUTITA L. – Kamilica

Porodica: Asteraceae (Glavočike)

Rasprostranjenost: Gotovo po cijelom svijetu, unesena je u Sjevernu Ameriku.

Raste na oranicama, šumskim livadama, uz putove, na padinama... Česta je nakon snježnih
zima i vlažnog proljeća.
Opis biljke: Kamilica je jednogodišnja biljka, visine 15-60 cm. Cvjetište joj je šuplje, miris
aromatičan i ugodan. Cvjetne glavice su promjera 1,5-2,5 cm. Stabljika kamilice je gola od
15-50 cm visoka, listovi su goli, dvostruko perasto razdijeljeni.
Droga: Cvijet kamilice (matricariae flos)
Osušene cvjetne glavice, beru se od svibnja do rujna
Glavni sastojci: eterično ulje, bisabolol, kolin, fumarin, flavonoidi, seskviterpenski laktoni
Djelovanje: Koristi se u liječenju razdražljivosti, nesanice, upala želučane sluznice,
reumatizma, kostobolje, korisna je kog grčeva u želucu, nadutosti. Ima uspješno protuupalno
djelovanje i kod vanjskih rana koje teško zacjeljuju, kod bolesti analnog otvora i genitalija.
Pomaže kod kronične hunjavice, upala sluznice u nosnoj školjci i upala sinusa. Koristimo ju
kao oblog i za ispiranje upaljenih očiju, upale očne spojnice, kod kožnih osipa koji izazivaju
svrab i suženje, za grgljanje kod zubobolje. Kupka i umivanje u kamilici imaju blagotvoran
utjecaj na živčani sustav, djeluju umirujuće gotovo trenutno. Za liječenje hemoroida koristi se
kamiličina mast.
Pripravci: unutarnja i vanjska primjena
Čaj: 1 punu žlicu preliti vrelom vodom i pustiti da odstoji. Piti 3-4puta dnevno
između obroka.
Kupka: 50g droge na 10 l vode.

Kontraindikacije: Primjena na očima može djelovati kod nekih osoba nadražujuće.

Nuspojave: Nisu poznate.

91
 Slika 81.: Cvjetovi kamilice
Izvor: www.vbcbotanicalgarden.org

3.63. MELILOTUS OFFICINALIS (L.) PALLAS - Kokotac

Porodica: Fabaceae (Lepirnjače)

Rasprostranjenost: cijela Europa, jugozapadna Azija, raširena i u Sjevernoj Americi

Opis biljke: Kokotac je uspravna biljka 30-150 cm visine. Listovi su trodijelni, a liske
gornjih listova suličasti do ovalni. Cvjetovi kokotca su viseći, 5-7 mm dugi, krila su jednako
duga kao jedarce, ali duža od lađice. Mahuna je poprečno naborana i gola. Vrijeme cvatnje:
od lipnja do listopada.
Droga: kokotac (meliloti herba)
Osušeni ili svježi listovi i cvatući ogranci, bere se od lipnja do rujna
Glavni sastojci: kumarin, flavonoidi, smola, tanin, sluzi, gorke tvari
Djelovanje: Pospješuje zacjeljivanje rana, kod krvarenja izazvanim unutarnjim ozljedama,
uganuća, površinskih izljeva krvi. Koristi se kod tegoba s venama kao što su bolovi i osjećaj
težine u nogama, noćnih grčeva u listu, podražaja na svrbež i oticanja. Pomaže u liječenju
tromboflebitis, posttrombonskog sindroma, hemoroida i nakupljanja limfe.
Pripravci: Čaj: 1-2 čajne žlice preliti vrelom vodom i pustiti da odstoji. Piti 2-3 puta dnevno
po šalicu.
Nuspojave: U rijetkim slučajevima moguća glavobolja.

Kontraindikacije nisu poznate.

92
Slika 82.: Cvat s visećim cvjetovima
Izvor: commons.wikimedia.org

3.64. MELISSA OFFICINALIS L. – Matičnjak

Porodica: Lamiaceae (Usnače)

Rasprostranjenost: Potječe iz istočnog Sredozemlja, danas se uzgaja u Europi, sjevernoj

Africi i Americi.
Opis biljke: Matičnjak je višegodišnja biljka s četverokutnom i jako razgranatom stabljikom,
visine 30-90 cm. Snažnog je mirisa, nalik na limun. Listovi su nasuprotni, nazubljeni i slabo
dlakavi. Sadrži po 3-6 cvjetova u pazušcima. Cvjetovi su bijeli ili bijelo-žuti. Vrijeme cvatnje
od lipnja do kolovoza.
Droga: List matičnjaka (melissae folium)
Osušeni listovi, beru se od svibnja do kolovoza
Glavni sastojci: eterično ulje, tanini, triterpenske kiseline, gorke tvari, flavonoidi, škrob
Djelovanje: umirujuće, antivirusno, ulje se prije svega koristi za umirivanje no jednako dobro
može utjecati i na nervozno srce i grčeve u želucu. Pomaže kod nesanice izazvane nervozom.
Služi i kao kupka te je izvrsna za opuštanje. Preporučuje se u liječenju histerije, hipohondrije,
grčeva tijekom menstruacije, pomaže trudnicama koje pate od povraćanja.
Pripravci: Čaj: Dvije žlice listova matičnjaka preliti s vrućom vodom, poklopiti i ostaviti
10min. Piti tri šalice dnevno.
Od matičnjaka se pravi špirit koji služi za opuštajuće masaže.

Nuspojave kao i kontraindikacije nisu poznate.

93
 Slika 83.: List matičnjaka
Izvor: www.plantoftheweek.org

3.65. MENTHA PIPERITA L. – Metvica

Porodica: Lamiaceae (Usnače)

Rasprostranjenost: kultivirana u Engleskoj u 18st., raširena u većem dijelu Europe, Azije, u

Sjevernoj Americi.
Opis biljke: Metvica je višegodišnja biljka, gola, jako aromatična s nadzemnim ograncima.
Listovi metvice su šiljasti s kratkim peteljkama, s obiju strana zeleni. Cvjetni vjenčić je
ružičaste boje, rijetko bijel. Sadrži 4 razmaknuta prašnika. Vrijem cvatnje od lipnja do
kolovoza.

Droga: list mente (menthae piperitae folium)

Osušeni listovi, beru se od svibnja do rujna
Glavni sastojci: eterično ulje, tanin, sluzi, kolin
Djelovanje: Droga od lista: kod tegoba s grčevima u želucu i crijeva te žučnog mjehura i
žučnih putova, pospješuje kolanje krvi, pomaže kod glavobolja, zujanja u ušima, liječi
prehladu, promuklost i kašalj.
Ulje od metvice: djeluje antibakterijski, rashlađuje. Primjenjuje se kod bolova u
mišićima i živcima.
Metvica se koristi i kao začin.
Pripravci: Punu žlicu metvice preliti vrelom vodom, poklopiti i pustiti da odstoji desetak
minuta. Piti nezaslađeno odmah nakon prvih znakova mučnine. Kod želučanih i crijevnih
tegoba s grčevima, nadutošću i stolicom izrazito neugodna mirisa piti tri puta po jednu šalicu.
Nuspojave: duža primjena u obliku čaja može nadražiti želudac, mogu se javiti alergijske
reakcije na ulje od metvice.
Kontraindikacije: ulje od metvice: neprohodnost žučnih putova, upala žučnog mjehura,
oštećenja jetre.

94
 Slika 84.: Cvat metvice
Izvor:www.landwirtschaft-mrl.baden-wuerttemberg.de

3.66. MENYANTHES TRIFOLIATA L. – Trolistica

Porodica: Menyanthaceae (Trolistice)

Rasprostranjenost: Euroazija i Sjeverna Amerika

Opis biljke: Trolistica je močvarna biljka visine 15-30 cm s puzavim podankom dugim 1,2
m. Listovi kod trolistice su naizmjenično postavljeni, trodijelni. Donji dio duge peteljke
proširen je u rukavac. Cvjetovi su bijeli do crvenkasti, iznutra dlakavi. Vrijeme cvatnje
svibanj.
Droga: list trolistice (menyanthis folium)
Osušeni listovi, beru se od svibnja do rujna
Glavni sastojci: gorke tvari, bjelančevine, eterično ulje
Djelovanje: pospješuje lučenje sline i želučanog soka, pomaže kod pomanjkanja teka i
dispeptičnih tegoba.
Pripravci: Čaj: ½-1 čajna žlica preliti vrelom vodom i pustiti da odstoji ili staviti u hladnu
vodu i prokuhati. Piti jednu šalicu nezaslađenu pola sat prije jela.
Nuspojave: povraćanje
Kontraindikacije: proljev, dizenterija

Slika 85.: Trolistica

Izvor: www.farmakognozja.farmacja.pl

95
3.67. ONONIS SPINOSA L. – Zečji trn
Porodica: Fabaceae (Lepirnjače)
Rasprostranjenost: Cijela Europa osim krajnjeg sjevernog dijela, zapadna Azija, sjeverna
Afrika, Sjeverna Amerika.
Opis biljke: Zečji trn je višegodišnja biljka, raste kao korov s dugačkim, jakim i žilavim
korijenjem. Stabljika je grmolika, pri dnu odrvenjela, čvrsta je i razgranjena s trnovitim
izdancima. Postiže visinu i do 50 cm. Listovi su u vršnom dijelu jednodijelni dok su donji
listovi trodijelni. Elipsastog su ili jajolikog oblika, nazubljeni. Cvjetovi su na kratkim
stapkama, nalaze se u trnovitim izdancima u pazušcima listova. Leptirastog su oblika,
ružičastocrvene boje. Vrijeme cvatnje od lipnja do rujna.
Droga: korijen zečjeg trna (ononidis radix)
Osušeni korijen i podanak, skuplja se u jesen, od rujna do studenog.
Glavni sastojci: flavonoidi, eterično ulje, tanin, šećer, ononid
Djelovanje: Služi kao sredstvo za izlučivanje mokraće, pomaže kod uklanjanja vode iz
trbušne šupljine. Preporučuje se u liječenju upale bubrega, kamenca i pijeska u bubrezima,
reumatizma. Koristi se i kao oblog u liječenju rana.
Pripravci: 1 čajna žlica droge prelije se vrelom vodom i pusti da odstoji 20-30min, piti 3-6
puta dnevno po šalicu. Sadrže je i gotovi ljekoviti pripravci
Nuspojave: Nisu poznate
Kontraindikacije: Kod edema izazvanim otežanim radom srca i bubrega.

Slika 86.: Zečji trn Slika 87.: Korijen zečjeg trna

Izvor: commons.wikimedia.org Izvor:www.pharma.v-szeged.hu

3.68. PANAX QUIQUEFOLIUM L. – Žen-šen

Porodica: Araliaceae (Bršljani)

Rasprostranjenost: Istočni dio Sjeverne Amerike

Opis biljke: Žen-šen je nerazgranata biljka 20-60cm visine. 2-4 lista spojena su u pršljen, s 3-
7 liski, ali najčešće 5. listovi su na dugim peteljkama. Cvjetovi su u jednom štitcu s najčešće 2
tučka. Zreli plod je svijetlo crven, promjera oko 1 cm. Vrijeme cvatnje od lipnja do srpnja.
Droga: korijen žen-šena (ginseng radix)
Osušeni korijen, sabire se u

96
Glavni sastojci: saponin, šećer, panocen, panoqunom, germanium, peptidi, holin, sterein,
fitosterol, glikozidi, panoksinska i masne kiseline, vitamini B1, B2, C, aluminij, arsen, bakar,
fosfor, kalcij, kobalt, magnezij, mangan, željezo.
Djelovanje: u liječenju bolesti žila i krvnog tlaka kojeg uravnotežuje i pojačava cirkulaciju, u
reguliranju masnoća u krvi i šećera te kod slabokrvnosti, u liječenju bolesti jetre kao što su
masna i otečena te povećana jetra i ciroza jetre, u liječenju bolesti živčanog sustava i stanja
anksioznosti te protiv nesanice, kod bolesti imunosustava, kod rizika od karcinoma, za
stimuliranje endokrinih žlijezda (pojačava izlučivanje), za otklanjanje kroničnih umora, kod
bolesti metabolizma, kod bolesti metabolizma - potiče i pospješuje apsorpciju hranjivih
sastojaka, od vitamina do minerala, potiče žlijezde s unutarnjim izlučivanjima na rad,
pojačava trošenje masnih kiselina i izgaranje rezervnih masnih kiselina i to naročito kod
sportaša itd. Za kondicijsku i psihofizičku relaksaciju i koncentraciju jer ubrzano nadoknađuje
izgubljenu snagu, jača izdržljivost te pojačava snagu dubine uzdisaja i izdisaja pa je koristan
sportašima. U liječenju reume i bolesti zglobova.
Pripravci: 1 čajnu žlicu preliti vrelom vodom, pustiti da odstoji. Piti po 1 šalicu 3-4 puta na
dan tijekom 3-4 tjedna.
Nuspojave: Kod većih doza izaziva proljev, osip, nesanicu, nervozu.
Kontraindikacije: Nisu poznate

Slika 88.: Žen-Šen Slika 89.: Korijen žen-šen

Izvor: pharamwiki.ch Izvor: livinghealth.broxtonpress.com

97
3.69. PAPAVER SOMIFERUM L. – Vrtni mak
Porodica: Papaveraceae (Makovi)

Slika 90.: Mak Slika 91.: Opijum

Izvor: commons.wikimedia.org Izvor:stopthedrugwar.org

Rasprostranjenost: Europa, srednja Azija, sjeverna Afrika, Sjeverna Amerika, Australija,

Novi Zeland
Opis biljke: Mak je jednogodišnja biljka, 30-150 cm visine. Listovi su plavozeleni, goli, dok
gornji listovi obuhvaćaju stabljiku. Latice su ljubičaste, crvene ili bijele. Njuška tučka
zrakasta. Vrijeme cvatnje svibanj do srpanj.
Droga: opijum (opium)
Sastoji se od mliječnog soka sušenog na zraku, dobivenog od narezanih, nezrelih
plodova.
Glavni sastojci: alkaloidi (morfin, kodein, papaverin, noskapin)
Djelovanje: djeluje protiv bolova, zatvora, pravi se tinktura kod jake dijareje.
Pripravci: tinktura od opijuma, gotovi ljekoviti pripravci.

3.70. PASSIFLORA INCARNATA L. – Pasiflora

Porodica: Passifloraceae (Pasiflore)
Rasprostranjenost: Jugoistočni dio SAD-a, prenijeta u Aziju
Opis biljke: Pasiflora je biljka penjačica do 8 m dužine. Listovi su joj trodijelni do
peterodijelni, sitno nazubljeni s 2 žlijezde na peteljci. Cvjetovi pasiflore su promjera 4-6 cm, 3
vrata tučka, žljezdasti. Plod je jajasta boba, kad sazrije žućkaste boje. Vrijeme cvjetanja od
lipnja do kolovoza.
Droga: pasiflora (passiflorae herba)
Osušeni nadzemni dijelovi s cvjetovima ili plodovima, skupljaju se od lipnja do
kolovoza.
Glavni sastojci: flavonoidi, maltol, kumarini, eterično ulje, harmalski alkaloidi, tanin, gorke
tvari

98
Slika 92.: Cvjetovi pasiflore Slika 93.: pasiflora
Izvor: www.sbs.utexas.edu Izvor:www.viw.edu

Djelovanje: Koristi se kod nervoze i psihičkog nemira.

Pripravci: 1 čajnu žlicu preliti vrelom vodom, pustiti da odstoji. Piti 2-4 puta dnevno po
šalicu. Sadrže je i gotovi ljekoviti pripravci.

Nuspojave kao i kontraindikacije nisu poznate.

3.71. PHASEOLUS VULGARIS L. – Grah

Porodica: Fabaceae (Lepirnjače)

Rasprostranjenost: postojbina Srednja i Južna Amerika, danas u cijelom svijetu

Opis biljke: Grah je niska grmolika biljka, visine 50-300cm. Listovi graha su trodijelni. Cvat
je kraći od lisne peteljke, cvjetovi su bijeli do ružičasti ili ljubičasti, a lađica uvijena. Mahuna
je 10-20 cm duga, glatka. Vrijeme cvatnje je od srpnja do kolovoza.
Droga: prazne mahune graha (phaseoli fructus sine semine)
Osušene mahune bez sjemenki, bere se od lipnja do rujna
Glavni sastojci: flavonoidi, tirozin, leucin, triptofan, kolin, fazeolin, vitamin C, saponin,
tanin
Djelovanje: potiče izlučivanje vode. Grah jača srce i cirkulaciju, pomaže kod problema
probave, može se koristiti i protiv hemoroida. Štiti i pomlađuje stanice kože i kose. Daje
energiju organizmu.djelotvorno štiti kožu od infekcija, ekcema, akni, dermatitisa te pomaže
kod problema opadanja kose, oštećenja, gubitka boje, prhuti. Saponin utječe na uravnoteženje
kolesterola. Tanin umanjuje nivo šećera u krvi. Bijeli grah je koristan kod anemije, bolesti
sluznice usne šupljine. Zeleni grah pomaže kod bolesne jetre, a smeđi i crni kod bolesti
bubrega i mjehura.
Pripravci: 1½-2 velike žlice preliti vrelom vodom i pustiti da odstoji, piti 1-3 puta dnevno po
šalicu. Sadrže je i gotovi ljekoviti pripravci.
Nuspojave: Nisu poznate
Kontraindikacije: Kod edema izazvanih poteškoćama u radu srca i bubrega.

99
Slika 94.: prazne mahune graha
Izvor: laternamagika.rajce.idnes.cz

3.72. PIMPINELLA SAXIFRAGA L. – Bedrenika

Porodica: Apiaceae (Štitarke)

Rasprostranjenost: Cijela Europa, zapadna i centralna Azija

Opis biljke: Stabljika bedrenike je okrugla, bridasta ili sitno izbrazdana, 20-60 cm visine.
Podzemna stabljika vrlo razvijena. Donji listovi su perasti, liske nazubljene. Cvjetovi su bijele
boje ponekad crvenkasti. Vrijeme cvatnje od lipnja do listopada.
Droga: korijen bedrenike (pimpinellae radix)
Osušen korijen, vadi se od rujna os studenog
Glavni sastojci: eterično ulje, kumarini, saponini, pimpinelin, smola, tanin
Djelovanje: Koristi se za liječenje živaca, bolesti pluća, astme, reumatskih bolesti, kod
slabokrvnosti, te kod pojave kamenca u bubrezima.
Pripravci: ½-1½ žlice preliti vrelom vodom i pustiti da odstoji. Piti 3-4 puta na dan šalicu ili
upotrebljavati kao vodu za grgljanje.
Nuspojave: Nisu poznate
Kontraindikacije: Nisu poznate

Slika 95.: Bedrenika Slika 96.: Korijen bedrenike

Izvor: www.zum.de Izvor: www.pharmawiki.ch

100
3.73. PINUS MUGO TURRA – Klekovina
Porodica: Pinaceae (Borovi)

Rasprostranjenost: Srednja i južna Europa

Opis biljke: Klekovina može biti polegli ili uspravni grm ili drvo do 20m visine. Kora joj je
sivosmeđa do crnosmeđa. Iglice su 3-7 cm duge s obiju strana tamnozelene. Češeri su gotovo
sjedeći, plodna ljuska je sivosmeđa, sjajna. Vrijeme cvatnje lipanj i srpanj.
Droga: eterično ulje klekovine (pini pumilionis aetheroleum)
Glavni sastojci: Eterično ulje, felandren, bronilacetat, pinen
Djelovanje: Kod bolesti dišnih putova, primjenjuje se kod reumatskih tegoba te kod
neuralgijskih poteškoća.
Pripravci: Gotovi ljekoviti pripravci
Nuspojave: koža i sluznica mogu biti nadraženi, javlja se pojačani bronhijalni spazam.
Kontraindikacije: bronhijalna astma, hripavac

Slika 97.: Češeri

Izvor: www.chanousia.org

3.74. PINUS SYLVESTRIS L. – BIJELI BOR

Porodica: Pinaceae (Borovi)

Rasprostranjenost: Europa, Sibir, Sjeverna Amerika

Opis biljke: Bijeli bor je drvo koje može narasti do 40 metara visine. Korijen mu prodire
duboko u tlo. Mladi bor ima koru smeđe-crvenkaste boje, dok je kora starijih borova sivo-
smeđa. Krošnja bora je čunjasta a kad ostari kišobranasta. Iglice su sastavljene po dvije
zajedno, duge 4-7 cm, sivo-zelene boje. Cvjetovi su jednodomni. Iz ženskih cvjetova oblikuju
se češeri. Vrijeme cvatnje svibanj.
Droga: terpentinsko ulje (terebinthinae aetheroleum medicinale)
Sastoji se od eteričnog ulja dobivenog od treptina procesom parne destilacije i
rektifikacije. Koriste se svježi pupoljci, iglice kao i osušeni. Beru se od veljače do travnja.

101
 Slika 98.: Bijeli bor
Izvor:www.halsek.com

Glavni sastojci: Eterično ulje, pinen, vitamin C, gorke tvari, smole, bjelančevine, masno ulje,
karoten, uranij
Djelovanje: svježe iglice izvor su vitamina C, pupoljci koriste se za liječenje dišnih putova,
promuklosti, kašlja, laganog bronhitisa. Mladi izdanci u liječenju astme i reumatskih bolesti i
gihta. Smola se može koristiti kod grčeva izazvanih žučnim kamencima.
Pripravci: Gotovi ljekoviti pripravci.
Nuspojave: Kod vanjske primjene javljaju se znakovi trovanja, alergije
Kontraindikacije: Preosjetljivost na eterična ulja

3.75. PLANTAGO LANCEOLATA L. – Uskolisni trputac

Porodica: Plantaginaceae (Trpuci)

Rasprostranjenost: Europa, zapadna i centralna Azija

Opis biljke: Uskolisni trputac je višegodišnja biljka koja može dosegnuti visinu do 50 cm.
Listovi su s kratkim peteljkama, prizemni, lancetasti, šiljasti, goli i žilavi. Na listovima je
naglašeno 3-5 provodnih žila. Cvjetna stapka ima 5 brazda, bez listova je, uglasta i uspravna.
Cvjetovi imaju suhokožast vjenčić i dolaze u gustim, klasastim cvatovima na vrhu stabljike.
Plod je dvosjemeni tobolac. Vrijeme cvjetanja od travnja do rujna.
Droga: list uskolisnog trpuca (plantaginis folium)
Osušeni listovi, bere se svibnja do kolovoza
Glavni sastojci: sluzi, tanini, iridoidni glikozidi, pektin, kolin, gorke tvari, kremena kiselina
Djelovanje: Unutarnja i vanjska primjena
Pomaže pri liječenju oboljenja organa za disanje, kod plućne astme, upale plućnih vrhova,
kašlja, hripavca. Vanjska primjena kod upalnih promjena kože. Čisti krv, pluća i želudac pa je
dobar za slabokrvne ljude ili one koji imaju lošu krv, slaba pluća i bubrege, blijedi su, imaju
osip, lišajeve. Sjeme trputca sprječava stvaranje kamenca. Svježe smrvljeni listovi pomažu
kod ogrebotina, posjekotina, uboda osa, pa čak i kod ugriza bijesnog psa, otrovnih životinja,
zmija.

102
Pripravci: Čaj: 1-2 žlice listova trputca preliti s kipućom vodom i ostaviti da odstoji 15min.
Ako se zasladi medom, njegovo djelovanje se pojačava. Ujutro popiti jednu šalicu te tijekom
dana još jednu ili dvije.
Sok: Svježe listove usitniti i s nešto vode ugrijati do ključanja. Neprocijeđeno
pomiješati s mnogo meda. Svaki sat uzeti po jednu punu žlicu.
Nuspojave: Nisu poznate.
Kontraindikacije: Nisu poznate.

Slika 99.: Listovi trputca Slika 100.: Klas Slika 101.: Suhi listovi trputca
Izvor: missouriplants.com Izvor: pharmawiki.ch

3.76. PLANTAGO OVATA FORSK. – Bokva

Porodica: Plantaginaceae (Trpuci)

Rasprostranjenost: Kanarski otoci, jugoistočna Španjolska, sjeverna Afrika, jugozapadna

Azija, Indija, Brazil, južni dijelovi SADa

Slika 102.: Bokva Slika 103.: Sjeme bokve Slika 104.: Sjemene ljuske bokve
Izvor:arizonensis.org Izvor: imghost.indiamart.com Izvor: imghost.indiamart.com

Opis biljke: Bokva je višegodišnja biljka s jednom ili više prizemnih rozeta. Listovi bokve su
svi prizemni, linealni do linealno-lancetasti, više ili manje dlakavi. Cvatovi malo nadvisuju
listove, zbijeni klasovi se nalaze na vrhu stabljike.
Droga: sjeme bokve (plantaginis semen), sjemene ljuske bokve (plantaginis ovatae testa)
Zrelo, osušeno sjeme i osušene ljuske
Glavni sastojci: sluzi
103
Djelovanje: kao izvorna tvar djeluje laksativno ili antidijaretično. Snižava razinu kolesterola.
Pripravci: Čaj: 1-2 čajne žlice sjemena preliti s malo vode da nabubri, nakon uzimanja popiti
najmanje 1-2 čaše vode.
Čaj: 2-10g sjemenih ljusaka preliti vodom da nabubri, nakon uzimanja popiti najmanje 1-2
čaše vode. Uzimati ujutro i navečer. Sadrže je i gotovi ljekoviti pripravci.
Nuspojave: Rijetke alergijske reakcije.
Kontraindikacije: Šećerna bolest.

3.77. POLYGOMUN AVICULARE L. – Dvornik

Porodica: Polygonaceae (Dvornici)

Rasprostranjenost: Umjereni i suptropski dijelovi Zemlje.

Opis biljke: Dvornik je jednogodišnja biljka neugledna izgleda. Niska je i polegla, mladi
izdanci su razgranati te mogu biti do 1 m dužine. Oblici listova su različiti, na glavnim
ograncima često su veći nego na bočnim. Cvjetovi su zelenkasti do crvenkasti, 1-3 u pazušcu.
Vrijeme cvjetanja od lipnja do listopada.

Slika 105.: Dvornik Slika 106.: Osušena biljka dvornika

Izvor: aphotoflora.com Izvor: tee24.de

Droga: dvornik (polygoni avicularis herba)

Sastoji se od skupljene i osušene cijele biljke s korijenom, skuplja se od svibnja do
listopada
Glavni sastojci: tanini, silikatna kiselina, vitamin C, smola, vosak, šećer, sluz, saponin
Djelovanje: Koristi se u liječenju plućnih bolesti, kamenca, teškoća u radu bubrega, gihta,
reumatizma, proljeva, krvarenja crijeva, žutice, rane. Djeluje na poboljšanje krvne slike te
pogoduje stvaranju vezivnog tkiva. Preporučuje se u liječenju čira na želucu.
Pripravci: Sastavni dio čajnih mješavina.
Nuspojave: Nisu poznate.
Kontraindikacije: Nisu poznate.

104
3.78. POTENTILLA ERECTA (L.) RÄUSCHEL – Uspravna petoprsta
Porodica: Rosaceae (Ruže)

Rasprostranjenost: Cijela Europa, sjeverozapadna Afrika, Sjeverna Amerika

Opis biljke: Uspravna petoprsta je višegodišnja biljka, visine 30-70 cm. Stabljika joj je
uspravna, snažna u gornjem dijelu razgranata. Prizemni listovi su trodijelni no do cvatnje
uglavnom odumru. Listovi su s dugim peteljkama prstasti, s 5-7 liski. Palistići donjih listova
srasli su s peteljkom. Cvjetovi su brojni, četverodijelni, najčešće svijetložuti. Cvjetovi se
nalaze pojedinačno u pazušcu listova. Plod je oraščić, duguljasto-jajolik. Vrijeme cvatnje
lipanj do rujan.
Droga: podanak uspravne petoprste (tormentillae rhizoma)
Osušeni podanak, očišćen od korijena, vadi se u rujnu do studenog
Glavni sastojci: tanini, flobotanin, tormentilin, škrob, smola, eterično ulje
Djelovanje: Koristi se za zaustavljanje krvarenja rana, kod povraćanja krvi i kod krvavih
proljeva, pročišćuje tijelo od otrovnih plinova i sokova, čisti začepljenu jetru i pluća. Pomaže
kod upale sluznica u ustima i ždrijelu. Kao sredstvo za grgljanje.
Pripravci: 1-3 žlice preliti s pola litre hladne vode, kuhati 15 minuta.
Nuspojave: Mogu se javiti želučane tegobe.
Kontraindikacije: Nisu poznate.

Slika 107.: Uspravna petoprsta Slika 108.: Podanak uspravne petoprste

Izvor: kamniski-vr.net Izvor: tee24.de

3.79. PRIMULA VERIS L. – Jaglac

Porodica: Primulaceae (Jaglaci)

Rasprostranjenost: Cijela srednja Europa

Opis biljke: Jaglac je višegodišnja biljka, jedna od prvih koje se cvatu u proljeće. Cvjetna
stapka je bezlisna, 10-25 cm visoka. Jajasto okrugli prizemni listovi složeni su u rozetu. Bez
dlačica su, naborani i savijenih rubova dok su mladi. Na cvjetno stapci se nalaze 5-10
cvjetova. Cvjetovi su u štitastom cvatu okrenuti na jednu stranu. Ugodna su mirisa. Vrijeme
cvatnje travanj i svibanj.

105
Slika 109.: Jaglac Slika 110.: Osušeni cvijet jaglaca
Izvor: www.floralimages.co.uk Izvor: tee24.de

Droga: cvijet jaglaca (primulae flos), korijen jaglaca (primulae radix)

Sastoji se od osušenih cvjetova s čaškom, osušeni podzemni organi biljke. List i cvijet
beru se u ožujku do svibnja, a korijen od rujna do studenog.
Glavni sastojci: saponin, flavonisi, vitamin C, karoten, šećer, sluzi
Djelovanje: služi za liječenje plućnih bolesti, nesvjestice, lupanja srca. Čaj od korijena
djeluje kao umirujuće sredstvo, protiv nervoze, nesanice, glavobolja.olakšava iskašljavanje,
potiče mokrenje i tako rasterećuje krvotok i slabo srce.
Pripravci: Čaj: jedna žlica usitnjenog korijena jaglaca pristaviti s ¼ vode, zagrijavati dok ne
proključa te ostaviti 5 minuta. Piti 2-3 šalice dnevno.
Sirup: jednu žlicu usitnjenog korijena kuhati s malo vode, procijediti i pomiješati s
medom. Sirup uzimati žličicom po potrebi.
Nuspojave: Moguće želučane tegobe i mučnina.
Kontraindikacije: Alergije.

3.80. QUERCUS ROBUR L. – Hrast

Porodica: Fagaceae (Bukve)

Rasprostranjenost: Europa
Opis biljke: Hrast je veliko i moćno drvo koje može doseći visinu do 50m i starost do 1000
godina. Krošnja hrasta je velika sa svinutim granama. Stablo je prekriveno ispucanom,
tamnosivom korom. Listovi su tamnozeleni na kratkim peteljkama, krpasti i goli. Žuto-zeleni
cvjetovi razvijaju se zajedno s lišćem. Plod je žir. Vrijeme cvatnje od travnja do svibnja.
Droga: kora hrasta (quercus cortex)
Osušena kora mladih grana i ogranaka, skida se os veljače do travnja te u listopadu i
studenom.
Glavni sastojci: tanini, flavonoidi, smole, pektin, gorke i mineralne tvari
Djelovanje: koristi se za grgljanje kod upale grla, protiv promuklosti i kad oteknu vratne
žlijezde. Čaj od mlade hrastove kore pripremljen s vinom i medom koristi se u liječenju protiv
povraćanja krvi iz želuca i pluća, kod krvavih proljeva. Kao oblog služi za liječenje upala
kože, lakših upala u predjelu usta, ždrijela genitalija i analnog otvora.

106
Upotrebljavat se može i mlado lišće od kojeg se pravi čaj koji pomaže pri liječenju slabih
ljudi, iscrpljenih od raznih bolesti. Može se praviti i kava od prženog žira koja koristi kao
lijek za malaksalost, slabokrvnost, nervozu, nesanicu, kostobolju.također se kava preporučuje
za čišćenje krvi, kod šećerne bolesti, nadimanja.
Pripravci: Oblog, ispiranje, otopina za grgljanje: 20g droge na 1l vode.
Kupka: 5g droge na 1l vode.
3g droge za unutarnju primjenu, ne primjenjivati duže od 2-3 tjedna.
Nuspojave: Nisu poznate.
Kontraindikacije: Velike površine oštećene kože.

Slika 111.: Plod Slika 112.: Kora hrasta

Izvor: watsensnurseries.co.uk Izvor: www.pharmakobotanik.de

107
 Slika 113.: Hrast
Izvor: commons.wikimedia.org

3.81. ROSA CANINA L. – Divlja ruža

Porodica: Rosaceae (Ruže)

Rasprostranjenost: Rasprostranjena je po cijeloj Europi i dijelu Azije gdje vlada umjerena

klima. Divlja ruža raste po živicama, po sunčanim rubovima šuma, na pašnjacima među
grmljem, uz ograde. Može rasti i na kamenjarima, ali je tada plod biljke znatno manji.
Opis biljke: Divlja ruža je višegodišnja biljka koja izrasta i do 2, 3 metra razgranjeni grm.
Tanke se grane su obrasle bodljikama i savijaju se u obliku luk, a listovi su naizmjenični i
neparno perasti, sastavljeni od 5-7 jajastih, oštro nazubljenih listića. Cvjetovi divlje ruže se
sastoje od 5 latica ružičastobijele boje ugodnog mirisa. Plod je šipak jajastog oblika oko 1,5
cm veličine, crvene ili crvenonarančaste boje. Vrijeme cvatnje je od svibnja do srpnja, u nižim
predjelima cvate obično u proljeće, u višim kasnije.
Droga: plod divlje ruže (cynosbati fructus)
Zreli, osušeni plodovi, beru se u kolovozu, rujnu.
Glavni sastojci: proteine, flavonoide, pektin, eterično ulje, organske kiseline (liminsku i
jabučnu), šećer, saharozu, željezo, magnezij, fosfor, sumpor, kalij, kalcij, natrij, betakaroten i
visok sadržaj vitamina C (sadrži ga 10 puta više od limuna, 500-100 mg na 100 g šipka) te B1
i B2, E, P, K, F.
Djelovanje: Koristi se za čišćenje krvi i detoksikaciju organizma, kod tegoba s probavom
(kao što su proljev, dječji proljev i slično), kod reume i gihta, kod bolesti bubrega (izbacivanje
bubrežnih kamenaca) i mjehura (krvavog mokrenja), također dobar za jetru te pojačava
stvaranje i izlučivanje žuči. Prirodni je antibakterik, antioksidant, arteriosklerotik, antiskorbut,

108
antidiaroik, diuretik, depurativ, holagog, holeretik, karminativ, kozmetik, remineralizant i
tonik.
Pripravci: „ČAJ PLODA DIVLJE RUŽE“ - 3 jušne žlice plodova divlje ruže staviti u ½ litra
hladne vode, ostaviti preko noći poklopljeno, ujutro kuhati na laganoj vatri 20 minuta,
procijediti ga i piti, talog od šipka može se još par puta upotrebljavati za pripremu čaja ,
tijekom istog dana.
„ELIKSIR DIVLJE RUŽE“ - ima ista ljekovita svojstva kao i čaj divlje ruže, uveliko
pripomaže zdravlju. Najčešće se konzumira kao ukusni namaz. Posebno se preporuča
konzumiranje djeci u zimskim mjesecima, kada je ishrana siromašna zdravim i svježim
namirnicama, da bi zaštitili svoj organizam i jačali imunitet.
„ULJE DIVLJE RUŽE“ - koristi se za regeneraciju kože, ulje je broj jedan za uklanjanje bora
i starenja kože, kod strija, ekcema i ožiljaka, staračkih pjega. Isto tako se uspješno primjenjuje
kod opekotina i kože oštećene UV zrakama, dermatitisa i psorijaze. Također njeguje suhu i
kemijski obrađenu kosu te krhke nokte. Kod svakodnevne njege kože hidratizira i revitalizira
kožu, povećava elastičnost i potiče povećanje kolagena. Sadrži visoku razinu nezasićenih
masnih kiselina (oleinsku, linoleinsku, linolnu), uz pomoć vitamina E, koji kao antioksidans
neutralizira nestabilne slobodne radikale; te još i retinolnu koja je odgovoran činbenik
izuzetnih farmakoloških svojstava divlje ruže. Ulje ploda divlje ruže sadrži sve prednosti
retinola, ali bez nuspojava koje se obično dešavaju kod proizvoda koji sadrže retinolnu
kiselinu sintetiziranu u laboratoriju. Retinolna kiselina se nalazi u ulju u svom prirodnom
stanju, kao dio složenog sustava nezasićenih masnih kiselina.
Nuspojave: Nisu poznate.
Kontraindikacije: Nisu poznate.

Slika 114.: Divlja ruža Slika 115.: Plod divlje ruže-šipak

Izvor: www.pcelica.com Izvor: upload.wikimedia.org

3.82. ALLIUM SATIVUM L. – Češnjak

Porodica: Liliaceae (Lukovi)

Rasprostranjenost: Pradomovina češnjaka je srednja Azija, a bio je poznat Indijcima, Grcima i

starim Rimljanima.
Opis biljke: Češnjak je višegodišnja biljka visine 35-90 cm. Stabljika je uspravna, a u donjoj
polovici nosi dugačke, linearne listove. Na vrhu stabljike razvija se okruglast cvat, sastavljen
od malog broja cvjetova i 20 do 35 rasplodnih pupova. Cvjetovi se nalaze na dugoj drški i
imaju crvenkasto-bijeli perigon. Lukovica je jajastog ili spljoštenog oblika, sastavljena od 10
do 20 malih lučica-češnjeva, koji su obavijeni čvrstom bijelom ili zelenkastom ljuskom, a

109
svaki češanj ponaosob posebnom bjelkastom, crvenkastom ili ljubičastom opnom. U svakom
je češnju po jedan vegetativni pup, iz kojeg se u sljedećoj godini razvija nova biljka.
Droga: lukovica češnjaka (allii sativi bulbs)
Glavni sastojci: eterična ulja, vitamini (A, B1, B2 i C), minerali (kalij, željezo, sumpor, jod,
kalcij, fofor, selen), aminokiseline, enzimi, polioze poput inulina, adenozin i alicin
Djelovanje:
 adenozin iz češnjaka sprječava stvaranje krvnih ugrušaka
 organske komponente iz češnjaka koje sadržavaju sumpor smanjuju razinu kolesterola
i djeluju preventivno na razvoj malignih bolesti (u posljednjim brojevima stručnih
časopisa Journal of National Cancer Institute i Cacinogenesis objavljeni su rezultati
znanstvenih istraživanja kojima se nedvojbeno potvrđuju antikancerogena svojstva
češnjaka)
 aminokiseline iz češnjaka utječu na sniženje razine štetnog kolesterola (LDL) u
plazmi, odnosno na povišenje koncentracije zaštitnog kolesterola (HDL) - češnjak
snižava razinu kolesterola i triglicerida, čak i pri konzumaciji hrane s visokim udjelom
masti
 potvrđen je njegov vazodilatatorni učinak (učinak na širenje krvnih žila), pogotovo na
perifernim krvnim žilama, odnosno suženim krvnim žilama glave, oka i nogu -
moguća korist u tretiranju nekih vrsta glavobolje i bolnih grčeva u potkoljenicama koji
se kod nekih starijih ljudi javljaju čak i nakon kraćih šetnji
 dovodi do snižavanja krvnog tlaka za pet do deset posto
 normalizira ubrzan rad srca, poboljšava rad srčanih krvnih žila i opskrbu srčanog
mišića krvlju, što dovodi do poboljšanja srčane funkcije i smanjenja sklonosti
trombozi
 djeluje na održavanje elastičnosti krvnih žila i smanjenje viskoziteta krvi
 pospješuje probavu i rad želuca te potiče rad jetre, bubrega i prostate
 za od davnine poznat antimikrobni učinak znanstveno je potvrđeno da potječe od
alicina te da je vrlo učinkovit kod infekcije stafilokokima, E. colli, proteusom i
pseudomonasom
 pomaže u liječenju raznih plućnih oboljenja, a izrazito je djelotvoran u liječenju gripe i
bronhitisa
 dokazan je i antiparazitski učinak
- u narodu se češnjak odavno koristi za izbacivanje dječjih glista
- Enterobius vermicularis
 dokazano je i djelovanje na herpes viruse i kvasne gljive (Candida albicans).

Glavni djelatni sastojak češnjaka je ALIN, spoj iz kojeg u organizmu nastaju sumporni
spojevi koji daju karakterističan miris češnjaka. Jedan od glavnih spojeva koji nastaje iz alina
djelovanjem enzima alinaze je alicin. Sadržaj alina razlikuje se u češnjaku i do 10 puta, a i
sadržaj spojeva nastalih iz njega u raznim pripravcima uvelike ovisi o načinu ekstrakcije tih
tvari. Tako se primjerice pri ekstrakciji na previsokim temperaturama smanjuje enzimska
aktivnost alinaze. Stoga različito proizvedeni preparati češnjaka imaju i do 20 puta različit
sadržaj alicina, pa svi preparati nemaju isti učinak na sprečavanje nastanka ateroskleroze. U
svakom slučaju, sirovi češnjak učinkovito djeluje na smanjenje razine kolesterola (posebno
“lošeg”-LDL kolesterola) u krvi i do 10 %, a ima i više drugih pozitivnih učinaka u suzbijanju
ateroskleroze. Osim antikolesterolnog učinka, češnjak ima i antikoagulantno (sprečava
stvaranje krvnih ugrušaka, a time pomaže poboljšanju cirkulacije i ublažava mogućnost
srčanih i moždanih udara i stenokardije), antikancerogeno (ima negativno djelovanje na rast i
razvoj tumora), antioksidantno (uništava štetne slobodne radikale), antibiotsko i fungicidno
(pomaže usuzbijanju infekcija) djelovanje.
110
 Tablica 2.: Nutritivna vrijednost češnjaka

Češnjak, češanj
Nutritivna vrijednost
Kalorija 4 (16.8 kJ)
% Dnevnog unosa*
Ukupno masti < 0.1g < 0.1%
Zasićene masti < 0.1g < 0.1%
Kolesterol 0mg 0%
Natrij 1mg < 0.1%
Ugljikohidrati 1g < 0.1%
Dijetalna vlakna 0.1g < 0.1%
Šećeri < 0.1g
Proteini 0.2g
Kalcij 5.4mg
Kalij 12mg

Izvor: www.centar-zdravlja.net

Pripravci:
Nuspojave: Rijetke želučano-crijevne tegobe, alergijske reakcije
Kontraindikacije: Nisu poznate.

Slika 116.: Lukovice Slika 117.: Presjek lukovice

Izvor: N. Parađiković Izvor: N. Parađiković

111
4. ZAČINSKO BILJE

4.1. CAPSICUM ANNUUM L. - Paprika

Porodica : Solanaceae
Rasprostranjenost : prvobitna postojbina Srednja Amerika i to najvjerojatnije Kolumbija i
Venezuela, danas se uzgaja širom svijeta.

Slika 118. Plod paprike

Izvor: http//www.umassvegetable.org/images/soils_crops_pest_mgt/crop/pepper3.jpg

Droga: Capsici fructus-plod paprike, sastoji se od osušenih zrelih plodova paprike.

Capsici frutescentis fructus- plod ljute paprike, sastoji se od zrelog, osušenog ploda, najčešće
odijeljenog od čaške.

Glavni sastojci: ljute tvari, karotinoidi, flavonoidi, askorbinska kiselina.

Djelovanje: Hiperkemijsko. Potiče izlučivanje sline i želučanog soka te peristaltiku crijeva,
lokalna oštećenja živaca. Vanjska primjena kod reumatskih bolesti. Unutarnja primjena kod
pomanjkanja teka i probavnih tegoba.
Nuspojave: gastrointestinalne tegobe.
Kontraindikacije: kožne bolesti, preosjetljivost na pripravke od paprike

4.2. CARUM CARVI L. – Kim

Porodica: Apiaceae
Rasprostranjenost: Euroazija
Glavni sastojci: eterično ulje, flavonoidi, kumarini.
Djelovanje: Pospješuje izlučivanje sline i želučanog soka, spazmolitičko, antimikrobno. Kod
nadimanja, lakših grčeva u želucu i crijevima, meteorizma, flatulencije.
Pripravljanje čaja: 1.5g svježe zdrobljenih plodova na jednu šalicu preliti vrelom vodom i
pustiti da odstoji, piti po jednu šalicu 2-3 puta dnevno.
Nuspojave i kontraindikacije nisu poznate.

112
 Slika119. Biljka kima
Izvor: http//www.ecotechindia.com/herbalextracts/images/carumcarvi.jpg

Droga: Carvi fructus – plod kima, sastoji se od usitnjenih i osušenih plodova kima.
Plod kima

Slika 120. Plod kima

Izvor: http://www.pharmakobotanik.de/schfld/Carvifr.jpg

4.3. CINNAMOMUM VERUM J.S. Presl. - Cimetovac

Porodica: Lauraceae
Rasprostranjenost: Južna Indija, Šri Lanka.
Droga: Cinnamomi cortex – kora cimeta, sastoji se od osušene kore mladog voštanog
izdanka, odvojene od vanjskog pluta i unutarnjeg parenhima.
Glavni sastojci: eterično ulje, fenilpropan, terpeni, tanini.
Djelovanje: Potiče izlučivanje želučanog soka, antimikrobno, jača motilitet.
Pripravljanje : 0.5-1g na jednu šalicu preliti vrelom vodom i pustiti da odstoji. Piti 2-3 puta
dnevno po jednu šalicu prije jela.

113
 Slika 121. Cimetovac
Izvor: http//www.hunzaroma.com/images/photosHE/cinnamomum_verum_f.jpg

Slika 122. Kora Cimetovca

Izvor: chefologist.wordpress.com

4.4. CURCUMA LONGA – Žuta kurkuma

Porodica: Zingiberaceae – Đumbiri
Rasprostranjenost: postojbina je u južnoj Africi; danas se uzgaja gotovo u svim tropskim
krajevima
Droga: Cercumae xanthorrhizae rhizoma i Curcumae longae rhizoma - podanci kurkume
Upotrebljivi dijelovi: podanci
Glavni sastojci: eterično ulje, žuta tvar za bojanje
Primjena: koleratično; kod dispeptičnih tegoba
Doza: najčešće je sadrže već gotovi ljekoviti pripravci
Nuspojave: kod duže uporabe želučane tegobe
Kontraindikacije: povezane sa žučnim putevima, žučni kamenac (Schafner, Häfelfinger,
Ernst)

114
 Slika 123. Žuta kurkuma
Izvor: www.tramil.net

Slika 124. Cvijet žute kurkume

Izvor: www.anniesremedy.com

4.5. FOENICULUM VULGARE – Komorač

Porodica: Apiaceae - Štitarke

Rasprostranjenost: prvobitno u području Sredozemlja; danas se uzgaja širom svijeta
Droga: Foeniculi vulgare - plod komorača
Upotrebljivi dijelovi: suhi zreli plodovi i eterični ulje koje se dobije iz njih
Glavni sastojci: eterično ulje, slatkasti transanetol, estragol i fenhon
Primjena: kod upala dišnih puteva, kod želučano-crijevnih tegoba

115
 Slike 125. Komorač
Izvor: hr.wikipedia.org

Doza: za med od komorača ili sirup preporučuje se dnevna doza od 10-20 g, za ulje komorača
više puta na dan 2-5 kapi razrijeđenih vodom
Nuspojave: rijetko izaziva alergije, moguće su reakcije s celerom
Kontraindikacije: ulje komorača ne valja uzimati tijekom trudnoće i dojenja ili ga davati
maloj djeci. Ne primjenjivati dulje od 2 tjedna.
Spravljanje čaja - 1 čajnu žlicu svježe usitnjenih plodova preliti s 1,5 dl vruće vode, pokriti i
ostaviti da odstoji 10-15 min. Piti 2-3 šalice na dan (Grűnwald; Jänicke, 2004.).

4.6. ILLICIUM VERUM – Zvjezdani anis

Slika 126. Zvjezdani anis

Izvor: www.cool-surf.com

116
Porodica: Illiciaceae
Rasprostranjenost: južna Kina, uzgaja se u pojedinim tropskim zemljama
Droga: Anisi stellati fructus - plod zvjezdanog amisa
Upotrebljivi dijelovi: sjemenke

Slika 127. Sjeme zvjezdanog anisa

Izvor: www.tajagroproducts.com

Glavni sastojci: eterična ulja

Primjena: kod katara u dišnim putevima, dispeptičnih tegoba
Doza: 0,5-1 g prije uporabe usitnjene droge (grubo samljevene) na jednu šalicu preliti vrelom
vodom i pustiti da odstoji. Piti 3 puta dnevno po 1 šalicu. Sadrže je i gotovi ljekoviti pripravci
(Schafner, Häfelfinger, Ernst)

4.7. OCIMUM BASLICUM – Bosiljak

Porodica: Lamiaceae, usnače
Droga: nadzemni dio biljke (herba basilici)
Glavni satojci: eterična ulja, cineol metil-kalvikol, tinol lineol, kamfor, jedan
glikozid i kiseli saponin
Djelovanje: Liječenje plućnog katara, smirivanje i opuštanje živaca, pomaže
kod nesanice i nadutosti
Priprema tla: Jesen - obavezno duboko oranje
Proljeće - priprema sjetvenog sloja sa što manje operacija da se u tlu sačuva što
više vlage

117
 Slika 128. Ocimum baslicum
Izvor: www.rana.lykoss.com

Sjetva: Bosiljak se može sijati izravno, na stalno mjesto ili proizvesti rasad koji se sadi u
svibnju
Izravno - međuredni razmak 50 cm u kućice sa 3-5 sjemenki na razmak 20-25cm. Dubina
sjetve je 0,5-1cm. Presadnice se proizvode u negrijanim plastenicima
Sjetva - početkom travnja, sadnju - do sredine svibnja
međuredni razmak 50 cm
razmaku u redu 20-25 cm
Ishrana biljke: Osnovna gnojidba: 35-45 kg/ha fosfora; 80 kg/ha kalija
Proljeće:
40-60 kg/ha dušika
18-20 kg/ha kalija
Košnja herbe:
Kosi se dva puta na godinu, početkom cvatnje u srpnju te u krajem rujna
Strojevima za košnju – na visinu 10-12 cm
Prinos:
6-10 t/ha svježe herbe
1,3-1,7 t/ha suhe sjeckane droge

4.8. PIMPINELLA ANISUM L. – Anis

Porodica: Apiaceae (Štitarke)

Rasprostranjenost: Uzgaja se, rijetko je samonikla

Opis biljke: Anis je jednogodišnja biljka koja naraste do 50 cm, rijetko 1 m visine. Stabljika
anisa je uspravna, granata, šuplja prekrivena dlačicama. Najdonji listovi su nerazdijeljeni,
sastoje se od 3 okruglasto urezana listića. Srednji listovi su prstenasti, a najgornji usko krpasto
razdijeljeni. Cvjetni štitci su rahli, sastavljeni od 5-7 zrakasto raspoređenih dijelova. Plod je
kruškastog oblika 3-6 mm, svijetlozeleno-sive boje. Vrijeme cvatnje srpanj i kolovoz.
Droga: plod anisa (anisi fructus)
Osušeni plodovi, beru se od lipnja do rujna
Glavni sastojci: Eterično ulje, šećer, bjelančevine, masno ulje, sluzi

118
Djelovanje: protiv kašlja, protiv nadutosti, pospješuje probavu i odvod štetnih sokova iz
organizma, čisti krv i jača živce. Čisti pluća od sluzi, otklanja nesanicu.
Pripravci: Čaj: punu čajnu žlicu usitnjenih plodova anisa preliti s kipućom vodom, ostaviti
da odstoji i procijediti. Piti 2-5 šalica na dan.
Nuspojave: Mogu se javiti alergijske reakcije na koži, u dišnim putovima.
Kontraindikacije: Alergije na anis

Slika 129.: Cvat anisa Slika 130.: Plod anisa

Izvor: fichas.infojardin.com Izvor: www.stch.com

5. VRTOVI LJEKOVITOGA I ZAČINSKOG BILJA

Još u davnoj povijesti narod je okrenuo svoje lice prirodi, promatrajući prirodne zakone i
proučavajući njezinu ljekovitu snagu. To je bio put koji je počeo donositi plodove. Proučavalo
se djelovanje biljaka, plodova, minerala i domaćih produkata na liječenje pojedinih bolesti.
Tako se stvorila posebna grana medicine. Danas je znanstvena medicina već daleko otišla u
pronalaženju lijekova. Veliki dio zanimanja medicine posvećen je proučavanju ljekovitog
bilja, njegovom utjecaju na naše tijelo, bolest i stvaranju dobrog lijeka za naš organizam.
Svuda oko nas postoji opća ravnoteža, pa tako i ravnoteža bolesti i ljekovitog bilja. Sve
bolesti pa čak i one najteže za koje smatramo da su neizlječive, u prirodi to jest u ljekovitom
bilju imaju lijek. Stvar je u tome, da treba znati koja je ljekovita biljka najuspješnija u
liječenju pojedinih bolesti, jer svaka biljka ima svoje određeno ljekovito svojstvo. Također
miješanjem biljaka, te njihovih dijelova (kao što su: list, cvijet, korijen itd.) pa tako i njihovih
svojstva u nekim određenim količinama dobivamo lijekove za mnoge bolesti.

Začinsko bilje i začini se koriste u kulinarstvu da zaokruže i upotpune okus, boju i miris
pripremljene hrane. Možemo ih primijeniti u suhom i/ili svježem obliku ovisno o željenoj
količini, funkciji i raspoloživosti. Osim njihovih kulinarskih karakteristika stoljećima je
poznato i njihovo blagotvorno djelovanje na naše zdravlje (poboljšavaju probavljivost i
absorpciju nutijenata kao i cirkulaciju, snižavaju krvni tlak i LDL kolesterol, umanjuju upalne
procese, glavobolje i bolove, uništavaju različite vrste patogenih mikroorganizama,
potpomažu radu imunološkog sustava, kao i hormonu inzulinu).

119
5.1. BILJKE KOJE SE UZGAJAJU
Najčešće biljke koje se uzgajaju ljekovitog i začinskog bilja su:

Trajnice

1. Thymus vulgare - majčina dušica

2. Origanum onites –origano
3. Mentha sorte – metvica
4. Petroselinum crispum – peršin
5. Achillea millefolium – stolisnik
6. Artemisia absinthum –pelin
7. Salvia officinalis - grimizna kadulja
8. Melissa officinalis – matičnjak
9. Thymus vulgaris - timijan
10. Fragaria vesca - šumska jagoda
11. Tanacetum vulgare – vratić
12. Rosmarinus officinalis – ružmarin
13. Allium schoenoprasum – vlasac
14. Borago offisinalis – boražina
15. Lavandula angustifolia - lavanda

Jednogodišnje biljke

1. Calendulla officinalis – neven

2. Tropaelum majus – dragoljub
3. Anethum graveolens – kopar
4. Chamaemelum nobile – kamilica
5. Antriscus cereofolium – krasuljica
6. Primula vulgaris – jaglaci
7. Capsicum annuum - paprika

5.2. VRT LJEKOVITOG I ZAČINSKOG BILJA U OBLIKU KOTAČA

Najviše se koristi kod malih vrtova i služi najčešće za sadnju manjeg broja biljaka. Nekada se
za izradu tog vrta upotrebljavao kotač starih zaprežnih kola koji je bio podijeljen na šest
dijelova te se u svaku pregradu sadila jedna biljna vrsta. Danas se rade i puno veći vrtovi u
obliku kotača gdje se pregrade rade na različite načine i to najčešće koristeći opeku ili
kamenje.

120
 Slika 131. Vrt u obliku kotača a
Izvor: http://mojcvijet.hr/content/view/250/73

Slika 132. Vrt u obliku kotača b

Izvor: http://spuz.blog.hr/2009/03/index.html

121
 Slika 133. Shematski prikaz rasporeda začinskog i ljekovitog bilja a
Izvor: http://www.google.hr/imgres?imgurl=http://media.wiley.com/Lux/72/175772.image0

Slika 134. . Shematski prikaz rasporeda začinskog i ljekobitog bilja b

Izvor: http://www.growingthehomegarden.com/2008/02/my-herb-garden-layout.html

122
5.3. VRT LJEKOVITOG I ZAČINSKOG BILJA U OBLIKU ŠAHOVSKE
PLOČE
Začinski vrt u obliku šahovske ploče koristi se za sadnju većeg broja biljnih vrsta.
Karakterističan je po tome što se određena površina podijeli na određeni broj manjih kvadrata
te se u jedan kvadrat sadi određena biljna vrsta, a u drugi se stavlja šljunak ili neki drugi
materijal.

Slika 135. Začinski vrt u obliku šahovske ploče a

Izvor: http://mojcvijet.hr/content/view/250/73/

Slika 136. Začinski vrt u obliku šahovske ploče b

Izvor: http://www.google.hr/imgres?imgurl=http://www.tastefulgarden.com/images/herbgarden

123
5.4.VRT LJEKOVITOG I ZAČINSKOG BILJA U OBLIKU SPIRALE
Kako izraditi biljnu spiralu?

Slika 137. Vrt u obliku spirale

Izvor: http://www.themajka.com/viewtopic.php?f=12&t=168

Spiralni oblici vrlo su dekorativni u vrtu, a neki vjeruju i da imaju magična svojstva. U prirodi
je puno toga spiralno. Osim svima poznate puževe kućice, spiralni oblik slijedi i raspored
listova na stabljici kod nekih biljaka, raspored ljuski na češerima, galaksije u svemiru, tok
vode ili zraka kad se stvori vrtlog. Pokušajte ih uočiti!
Biljna spirala je u stvari jedna sasvim posebna vrtna gredica na kojoj se najčešće sadi trajno
začinsko i ljekovito bilje ali mogu se umetnuti i neke vrste povrća i cvijeća. Je li zbog
spiralnog oblika magična, otkrijte sami.
Uzdignutost od tla i oblik puževe kućice svakako su zanimljivi jer na malom prostoru
omogućuju stvaranje različitih staništa biljnim vrstama. Sigurno ste primijetili da u prirodi ne
rastu sve biljke posvuda. Neke vrste poput metvice uvijek ćete naći tamo gdje je tlo vlažno, a
druge poput mediteranskih začinskih biljaka kao što je ljekovita kadulja ili biljaka koje
uspijevaju na kamenjarima vrhova planina, ipak više vole suhe i sunčane položaje. Sadnja na
spiralu omogućit će tako svakoj biljci da dobije baš onakvo mjesto kakvo joj najbolje
odgovara.
.
5.4.1. Popis potrebnog materijala i opreme - pribora

Materijali:
 materijal za potporni zidić - stara cigla, kamen, oguljene drvene oblice, stari crijep...
 vrtna zemlja
 pijesak
 kompost ili zreli stajski gnoj
 stari lavor ili komad folije za jezerce
 komad kartona (može i bez toga)

124
  biljke (sjeme ili sadnice)
 alati: tačke, lopata, štihača, grabljice, mala lopatica za sadnju, metar, špaga, gumeni
čekić (za drvene oblice i ciglu)

Slika 138. Oblik spriralnog vrta

Izvor: http://www.google.hr/imgres?imgurl=http://img156.imageshack.us

5.4.2. Postupak

1. Odredite prostor za spiralu, najbolje negdje blizu kuće da vam začini uvijek budu pri ruci.
Štihačom zacrtajte od prilike kružni oblik promjera oko 3 m. Ako vam je stalo do preciznosti,
možete pomoću kolčića i špage zacrtati vrlo pravilni krug. Na sjevernom dijelu kruga
iskopajte rupu za jezerce veličine lavora koji ste pripremili. Preostali dio kruga prekrijte
kartonom i zalijte. Karton služi da u spiralu manje prodiru korovi, a ako ga nema, nije
obavezan.
2. Počnite graditi potporni zidić od sjeverne strane jezerca u krug čiji će se radius postupno
smanjivati pa će završiti s njegove južne strane i ono će ostati unutar gredice. Postupno
povećavajte i visinu zida. Ako gradite kamenom ili starom ciglom kao vezivni materijal
možete koristiti najobičnije blato (ilovača + voda). Tako ćete dobiti suhozid u koji također
možete posaditi neke manje zahtjevne biljke kamenih terena poput žednjaka i čuvarkuće na
južnom i zlatne paprati na vlažnom, sjevernom dijelu. Radi stabilnosti, dobro je da zidić ima
mali nagib prema unutra, nikako prema van.
Gradnja drvenim oblicama započinje iskapanjem 30-ak cm dubokog jarka na čije dno je dobro
staviti sloj šljunka ili pijeska. U taj jarak će biti ukopane oblice kako bi zidić bio stabilniji.
Oblice se slažu jedna do druge tako da je svaka za centimetar viša od prethodne (pazite da
razlika ne bude veća od centimetra da spirala ne ispadne previsoka!), nabiju gumenim
čekićem i zatrpaju zemljom koja se čvrsto ugazi. Drvo možete zaštititi lakom za drvo (postoje
ekološki prihvatljiviji lakovi na bazi vode koji nisu štetni za vodene organizme, nemaju
otrovne pare i ne svrstavaju se u opasni otpad), pčelinjim voskom, a blaga zaštita je i laneno
ulje ili ako se dio koji ide u zemlju blago nagori u vatri.
3. Kada je prvi dio zidića gotov napunite spiralu zemljom. Počnite od najnižeg dijela uz
jezerce i tamo stavite najplodniju zemlju s dosta gline koja će zadržavati vodu i hranjiva. U
sredinu možete staviti i zemlju slabije kvalitete, a na vrhu umiješajte malo pijeska.

125
4. Dovršite potporni zidić nastavljajući spiralu. On više ne mora dopirati do razine postojećeg
tla nego se gradi umetanjem odabranog materijala (kamena, cigle, drvenih oblica...) na nasutu
zemlju. Na kraju dodajte još zemlje, sve do rubova zidića kako bi formirali spiralnu gredicu.

5. Jezerce na dnu spirale možete jednostavno izraditi ukopavanjem starog lavora ili pomoću
folije (vidjeti radni list "Kako izraditi vrtno jezerce"). Njegova uloga je stvaranje močvarnog
staništa gdje će se zadržavati voda, a ujedno i povećavati vlagu u zraku isparavanjem. Na dno
je dobro staviti malo šljunka kako bi se sakrila plastična izolacija, a na rubove se može složiti
plosnato kamenje. Jezerce se može i potpuno ispuniti šljunkom i zemljom, a tada će
predstavljati stanište vlažnih livada.

Slika 139. Spiralni vrt spreman za sadnju bilja

Izvor: http://www.google.hr/imgres?imgurl=http://img156.imageshack.us

Sadnja bilja:
Konačno možete i nešto posaditi. Na vrhu spirale najviše je sunca, a tlo ima više pijeska pa se
voda odande brže ocijedi na niže dijelove. Tamo će najbolje uspijevati biljke Mediterana -
kadulja, primorski vrisak, ružmarin, lavanda, timijan, čubar i smilje. Spirala se dalje
odmotava prema jugu. Dobro ocjediti i osunčan položaj na srednjem dijelu spirale pogoduje
rastu vlasca, nevena, korijandara, miloduha, čili papričica, dragoljuba, kamilice, peršina i
celera. Što se više odmičemo prema dnu tlo je sve vlažnije i plodnije, a zidić pravi blagu
polusjenu. U takvim će uvjetima dobro uspijevati bosiljak, mažuran, ljupčac, hren, češnjak,
kopar i komorač. Pri tom treba paziti da kopar i komorač mogu narasti vrlo visoko pa ih treba
obrati ili podrezati prije nego počnu tjerati cvatne stabljike. Isto je i s pelinom koji je najbolje
posaditi na dno spirale, na mjesta gdje je tlo vrlo plodno i gotovo stalno vlažno. Takvo
stanište odgovara i raznim vrstama metvica, boraču i kaloperu.
Većina biljaka koja se najčešće sadi na spiralu su trajnice i možete ih razmnožavati tako da u
jesen podijelite njihov busen ili da uzmete reznice i ostavite ih u vlažnoj zemlji dok se ne
zakorjene. Sadnice naravno, možete i kupiti. Velik dio vrsta možete razmnožiti sijanjem
sjemena.

126
Malčiranje:
Nakon sadnje između biljaka ostaje gola površina zemlje odakle lako isparava voda. U prirodi
zemlja nikada nije gola. Ako promotrite šumsko ili livadno tlo, primijetit ćete da je ono uvijek
pokriveno slojem lišća, grančica, suhe trave i drugog organskog materijala. Taj pokrov
održava vlažnost površine tla, omogućuje život brojnim mikroorganizmima i svojim
raspadanjem obogaćuje tlo hranjivima. Kako bi i staništa na našoj spirali koristila prednosti
prirodnog pokrova, prostor između biljaka treba pokriti slamom, lišćem, pokošenom travom
(samo ako u njoj nema sjemenki trava) ili papirom (ako je moguće bezbojnim ili s crno-
bijelim tiskom), namočenim komadićima kartona, sjeckanom korom i sl.

Održavanje:
Povremeno je potrebno plijeviti korov. Kad ga iščupate ne morate ga baciti nego ga
jednostavno ostavite oko biljaka. On će se tamo osušiti i poslužiti kao malč, a s vremenom i
raspasti i pognojiti tlo. Zalijevanje je potrebno posebno u ljetnim, sušnim mjesecima, a
jednom godišnje dobro je pognojiti gredicu kompostom ili zrelim stajskim gnojem tako da
više gnojite donje dijelove.

Slika 140. Spiralni vrt a

Izvor: http://www.google.hr/imgres?imgurl=http://1.bp.blogspot.com/_WGIUezJYj8s/TFS

Slika 141. Spiralni vrt b

Izvor: http://www.themajka.com/viewtopic.php?f=12&t=168

127
5.5. NEKI VRTOVI LJEKOVITOG I ZAČINSKOG BILJA

Slika 142. Primjer vrta sa začinskim i ljekovitim biljem

Izvor: http://www.themajka.com/viewtopic.php?f=12&t=168

LITERATURA
Bohine, Pavle, Slovenske zdravilne rastline, Mladinska knjiga, Ljubljana, 1985.
Čulig, Josip, dr. med., Alergija
(www.belimantil.info/Skripte/IIgodina/.../Alergija%20(HR).pdf)
Gursky, Zlatko (1999.): Zlatna knjiga ljekovitog bilja
Domac, R. Mala flora Hrvatske, Školaska knjiga, Zagreb, 1984.
Grűnwald, Dr. Jőrg, Jänicke, Christof (2004.): Zelena ljekarna
Knežević, Mira (2006.): Atlas korovne, ruderalne i travnjačke flore
Komljenović, Valentina; Tkalec, Monika; Parađiković, Nada; Vinković, Tomislav. (2013.):
Content of vitamin C in leaves and flowers of Tropaeolum majus L. Proceedings conference
of agronomy sudents with international participation, Vol. 8, Issue 8.Čačak : Agronomski
fakultet u Čačku, 278-282
Marčinković, Pater Juro (2001.): Božja biljna ljekarna
Marušić, Rade (1985): Ljekovitim biljem do zdravlja, Mladost, Zagreb
Milenkovics, Bernd (2005): Ljekovito bilje
Parađiković, Nada; Vinković, Tomislav; Baličević, Renata; Tkalec, Monika; Ravlić, Marija;
Kokanović, Anita. (2013): Utjecaj razmaka sadnje i vremena berbe na broj, masu i promjer
cvjetova nevena (Calendula officinalis L.). Poljoprivreda (Osijek). 19(2): 23-28.
Parađiković, Nada; Zeljković, Svjetlana; Tkalec, Monika; Vinković, Tomislav; Dervić, Irma;
Marić, Milica. (2013): Influence of rooting powder on propagation of sage (Salvia officinalis
L.) and rosemary (Rosmarinus Officinalis L.) with green cuttings. Poljoprivreda (Osijek).
19(2): 10-15.
Schaffner, Willi, Häfelfinger, Barbara, Ernst, Beat. Heilpflanzen-Kompendium: Vorkommen,
Merkmale, Inhaltsstoffe, Anwendungen. 1999. Thalacker Medien.

128
Seminarski radovi iz modula „Ljekovito i začinsko bilje“, diplomski studij, Biljna
proizvodnja, Poljoprivredni fakultet Osijek, Marijanović Marija, MarkuljAntonela, Tkalec
Monika
Šilješ, Ivan, Grozdanić, Đurđica, Grgesina, Ivan. Poznavanje, uzgoj i prerada ljekovitog bilja.
1992. Školska knjiga, Zagreb
Tkalec, Monika; Parađiković, Nada; Zeljković, Svjetlana; Vinković, Tomislav. (2012.):
Influence of medium on growth and development of wild rose in vitro. Conference
proceedings.Novi Sad, 104-108
Toplak Galle, Katja. Hrvatsko ljekovito bilje. Mozaik knjiga, Zagreb, 2001.
Tucakov, J. Lečenje biljem, Rad, Beograd, 1984.
Vitas, Dragica (2002.): Iz vrtova naših baka, Zagreb
Životić, Dragoslav, Životić, Dragana, Životić (1982.): Ljekovito bilje u narodnoj medicini,
Svetlana Beograd

http://pharm.1pharmazie.uni-greifwald.de
http://www.plant-pictures.de
http://www.giorgiabarina.com
http://www.pacificbulbsociety.org
http://www.upload.wikimedia.org
http://schools-wikipedia.org
http://www.nzplantpics.com
http://www.magicgardenseeds.de
http://www.impgc.com
http://www.zum.de
http://www.henrietteshbal.com
http://jungleseeds.com
http://actaplantarum.org
http://bellquel.bo.cnr.it
http://lh3.ggpht.com
http://www.vallediledro.com
http://www.kalyx.com
http://www.gfmer,ch
http://www.herbalfire.com
http://troyschools.rollindesign.com
http://www.pendernursery.com
http://www.plant-identification.co.uk
http://caliban.mpz-koeln.mpg.de
http://www.wildchicken.com
http://floraimages.co.uk
http://www.free-nature-photos.org
http://www.naturephoto-cz.eu
http://farm4.static.flicke.com
http://www.elicriso.it
http://www.vossenbio.com
http://www.aphotoflora.com
http://farm2.static.flickr.com
http://www.iselinursery.com
http://www.bonsai-info.net
http://lh5.ggpht.com
http://www.beautifulbotany.com
http://www.zdravlje.hr/clanak.php?id=12771

129
http://hr.wikipedia.org/
http://blidinje-pinus.com/divlja-ruza2.php
http://www.cvijet.info/zacinsko_i_ljekovito_bilje/11.aspx
http://www.gospodarski.hr/Publication/2012/12/branje-suenje-uvanje-i-upotreba-ljekovitog-
bilja/7648
http://mojcvijet.hr/content/view/250/73
http://spuz.blog.hr/2009/03/index.html
http://www.themajka.com/viewtopic.php?f=12&t=168
http://www.google.hr/imgres?imgurl=http://img156.imageshack.us
http://pikaiprijatelji.com/site/modules/mastop_publish/print.php?tac=Biljna_spirala
http://www.google.hr/imgres?imgurl=http://1.bp.blogspot.com/_WGIUezJYj8s/TFS
http://www.themajka.com/viewtopic.php?f=12&t=168
http://twiki.monteparadiso.hr/bin/view/Rojc/UrbaniVrtRojc?id=1&filename
http://www.pijanitvor.com/showthread.php?t=5734
http://spuz.blog.hr/2009/03/index.html
http://limun.hr/afterwork/main.aspx?id=183991
http://www.coolinarika.com/clanak/mirisna-oaza/
http://rustica.hr/modules/news/article.php?storyid=1
http://rustica.hr/modules/mastop_publish/?tac=Mali_vrtlar
http://www.theherbspiral.com/growingpage.htm
http://www.mitra.biz/joomla/index.php/writingssustainability/3049-herbspiral
http://www.gardenguides.com/603-curl-up-garden.html#ixzz17k8G1IsA

RJEČNIK

-adstrigenti: sredstva za stezanje kože i sluznice

-alkaloidi: dušikovi biljni sastojci s većinom farmakološkim djelovanjem
-droga: oznaka za dijelove ljekovite biljke koji se koriste za lijekove
-ekstrakt: izvlačenje biljnih sastojaka uz pomoć otapala, npr. alkohola
-eterična ulja: lagano isparivi biljni sastojci karakteristična mirisa ili aromatična okusa
-fenoli: prstenasti spojevi ugljika koje sadrže mnoge biljke
-flavonoidi: pigmenti boje koji se otapaju u staničnom soku biljaka. Imaju djelomično protuupalno
djelovanje i mogu vezati slobodne radikale
-glikozidi: organski spojevi šećera
-gorke tvari: biljni sastojci gorka okusa s djelovanjem koje često potiče probavu
-kinoni: biljne djelatne tvari s djelomično antibiotskim djelovanjem
-kumarini: biljni sastojci karakteristična mirisa koji sprječavaju zgrušavanje krvi
-pirolizidinski alkaloidi: biljni sastojci koji oštećuju jetru
-placebo: lažni lijek koji se sastoji od nedjelatnih tvari
-prostaglandini: hormoni tkiva koji nadziru bol i upale
-saponini: biljni sastojci koji u spoju s vodom tvore pjenu nalik na sapun
-slobodni radikali: visokoreaktivne agresivne molekule
-steroidi: ugljikovi spojevi koji često pokazuju jaka hormonalna svojstva
-terpeni: sastojci većine eteričnih ulja
-tinktura: tekući pripravak u pravilu od suhog biljnog ili životinjskog materijala
-trjeslovine: biljni sastojci koji djeluju adstrigentno

130