Zerina Dedić, Ib

Smrt Omera i Merime

- o baladi

Jedna od najpoznatijih i najljepših bosanskohercegovačkih lirskih

pjesama, balada Smrt Omera i Merime, opisuje veliku i nezaboravnu
ljubav dvoje mladih te spada u sam vrh najznačajnijih djela
bosanskohercegovačke narodne poezije. Ova balada je sinonim
jednog vremena, ali ujedno i metafora univerzalne, rijetke i
svevremene ljubavi. Tema balade je tragedija žvota i ljubavi kojoj se
protive zakoni patrijarhalne etike. Narodni pjevač se suprotstavlja
pravu starijih da odlučuju o životu mladih, a istovremeno osuđuje i
pohlepu njihovih roditelja na novac i bogatstvo. Narodni pjevač
izostavlja sve detalje koji bi ometali dramatičan tok zbivanja kako bi
održavao intenzitet unutrašnje napetosti. Omer, mladić iz bogate
porodice i Merima, djevojka iz plemenitog roda ali iz manje bogate
porodice zavoljeli su se velikom i iskrenom ljubavlju. Cijela mahala je
znala za njihovu ljubav i da će ona biti dugo pamćena, međutim nije
uspjela ganuti srca strogih autoriteta starijih. Omerovu majku Zehru i
Meriminu majku Hasiju nisu interesovali osjećaji njihove djece, niti su
razmišljale o posljedicama do kojih bi moglo doći ako spriječe njihovu
ljubav.

- prepoznati lirske, epske i dramske elemente te izneseni stav

potkrijepiti stihovima

Balada je kraća usmena pjesma koju karakterizita istovremeno i

neravnomjerno prisustvo lirskog, epskog i dramskog elementa. Balade
su inače uglavnom oblikovane epskim desetercem, rijetko lirskim te
simetričnim i nesimetričnim osmercem i trinaestercem, a raspon broja
stihova je od petnaest do dvjesto.

Ove pjesme su dobile terminološki naziv balada jer se, iako su

zasnovane na priči, razlikuju od epskih jer su prožete emocionalnošću
te zgusnutošću izraza. Ova balada je, dakle, prožeta emocijom i to je
 Zerina Dedić, Ib

čini podudarnom sa lirskom pjesmom. Takođe, epski junak koji

uglavnom umire na megdanu, junak balada umire od ljubavi.

- stihovi:

1. „Al' besjedi Omer momče mlado:

"Prođi me se, moja mila majko
Nije blago ni srebro ni zlato,
Već je blago, što je srcu drago."

2. „...kupajte me đulom rumenijem,

prones'te me pokraj moje Mejre,
nek me Mejra mrtvoga cjeliva
kad me nije živog poljubila.“

3. „Kad Omera od dvora pon'ješe,

tada Mejru u sanduk spustiše;
kad Omera na groblje don'ješe,
tada Mejru od dvora pon'ješe;
kad Omera u raku spustiše,
tada Mejru na groblje don'ješe;
kad Omera zemljicom posuše,
tada Mejru u raku spustiše.“

Epski karakter joj daje narativni segment kojim je prožeta, a radnja tj.
kazivanje se odvija bez učešća autora, a pored toga i fabula, likovi i
hronološki slijed dešavanja. Likove u baladi otkrivamo kroz radnju,
tako da je karakterizacija likova data na taj način dok je opis kratak i
uobičajen.

Što se tiče likova, spadaju u epski element obzirom da su u ovoj

baladi likovi nosioci zbivanja i ideja. Veoma često se imena glavnih
likova u djelima epske književnosti (kao što je ovdje slučaj) očituju i u
naslovu djela.
 Zerina Dedić, Ib

Fabula i hronološki red obuvataju pripovijedanje događaja od početka

do kraja što se se može i primijetiti u ovoj baladi.

- početak:

„Dvoje su se zamilili mladih:

Omer momče, Merima djevojka,
U proljeće kad im cvjeta cv'jeće,
Kad im cvjeta zumbul i karanfil“

- kraj:

„...kad Omera u raku spustiše,

tada Mejru na groblje don'ješe;
kad Omera zemljicom posuše,
tada Mejru u raku spustiše.
Tu se tuku do dv'je stare majke
i proklinju i staro i mlado
ko rastavi i milo i drago.

Dramski karakter prikazan je kroz prisustvo radnje, dijaloga i

monologa, preko kojih se ujedno otkriva karakter likova i uzrok
sukoba. Možemo takođe primijetiti da se neki ključni događaji i
osjećanja iskazuju „bolnim“ dijalozima. Kao i u gotovo svim baladama,
tema balade Smrt Omera i Merime je nesretna ljubav o kojoj epski
narativ rijetko govori.

- dijalog:

„pa besjedi Omerova majka:

"Mili sine, Omer', momče mlado,
ti ne ljubi Mejrime djevojke!
Ljepšom će te oženiti majka –
l'jepom Fatom novoga serdara.
Još je Fata od roda bogata,
i tebe će potpomoći blagom."
Al' besjedi Omer momče mlado:
"Prođi me se, moja mila majko
 Zerina Dedić, Ib

Nije blago ni srebro ni zlato,

Već je blago, što je srcu drago."

- dijalog:

„Al' besjedi Mejrima djevojka:

"Đul miriše, mila moja majko,
đul miriše oko našeg dvora;
čini mi se – Omerova duša."
Al' besjedi l'jepe Mejre majka:
"Muč, ne luduj, Mejrima djevojko!
Muč, ne luduj, kad budala nisi!
Sad tvoj Omer drugu dragu ljubi,
a za tebe mladu i ne mari!"
Al' besjedi Mejrima djevojka:
"Đul miriše, mila moja majko,
đul miriše – Omerova duša."

- monolog:

„...kupajte me đulom rumenijem,

prones'te me pokraj moje Mejre,
nek me Mejra mrtvoga cjeliva
kad me nije živog poljubila.
Oj, boga ti, žalosna djevojko,
ne pust' glasa do bijela dana,
nek se moja naveseli majka
i sestrice kola naigraju
i u kolu pjesme napjevaju."
To izusti pa i dušu pusti.“

sukob:

U stihovima koji potkrepljuju stav o tome da je dijalog jedan od dramskih

elemenata može se takođe uočiti prisustvo sukoba između Omera, Merime i
njihovih majki.
 Zerina Dedić, Ib

- posebno se osvrnuti na lirski duh i lirska mjesta sa istinskim

pjesničkim nadahnućem

Na samom početku balade majka se, nakon što je saznala da njen sin ljubi
Merimu suprotstavlja njegovom izboru riječima:

"Mili sine, Omer', momče mlado,

ti ne ljubi Mejrime djevojke!
Ljepšom će te oženiti majka –
l'jepom Fatom novoga serdara.
Još je Fata od roda bogata,
i tebe će potpomoći blagom."

Majka se na početku suprotstavlja Omerovim željama radi onog što je

materijalno, samim tim i prolazno. Otpor majčinoj odluci nije bio toliko
snažan, a sažet je ovim riječima:

"Prođi me se, moja mila majko

Nije blago ni srebro ni zlato,
Već je blago, što je srcu drago."

Poslije u susretnu Fatime i Omera on veliča Fatiminu ljepotu i kazuje

kako Merima nije lijepa kao Fata, ali je Merima njegovom srcu draga.
Iako je Fatina ljepota neizmjerna, njegovo srce je zauzela druga žena.
Nakon toga sastavlja pismo majci i kazuje kako bi volio da njegova
dženaza prođe pokraj Merimine kuće da ga draga „...mrtvoga cjeliva
kad me nije živog poljubila.“ Na kraju traži od Fatime da nakon njegovog
samoubistva ne prekida slavlje njegovih sestrica i majke te da ne pušta
glasa do „bijela dana“. Omer napušta ovaj svijet u nadi da će se, nekad,
na onome svijetu sresti sa svojom dragom. Ni u jednom dijelu ne žali za
ovozemaljskim životom nego radije bira smrt jer mu ona pruža nadu i
jedini izlaz, a drugi svijet mu daje utočište i smisao jer jedino tamo može
biti sa svojom voljenom. Ipak, Omer umire prirodnom smrću, od tuge,
nakon što je izustio svoje želje. Kada ga je majka vidjela mrtvog u
postelji, ona optužuje Fatu da ga je umorila, a ona joj prenosi Omerovu
poruku. Trenutak jada, boli i tuge majke prikazan je ovim stihovima:

„Al' besjedi Omerova majka:

"Bog t' ubio, Fatima djevojko!

 Zerina Dedić, Ib

Ti si mi ga umorila mlada!"

Al' besjedi Fatima djevojka:

"Nisam, majko, života mi moga!

Neg' evo ti do dv'je do tri r'ječi

što je tebi Omer ostavio."

Čita r'ječi Omerova majka,

čita r'ječi pa suze proliva.“

Smrt Merime sadržana je u slici djevojke koja za vrijeme posmrtne

povorke koja prolazi pokraj njenih dvora prepoznaje Omera i za nju to

biva pogubno. Ona se sama ubija ili naglo umire od boli. Saznanje da

ispod njenog prozora nose njenog mrtvog dragog očituje se ovim

stihovima:

„Al' besjedi Mejrima djevojka:

"Đul miriše, mila moja majko,

đul miriše oko našeg dvora;

čini mi se – Omerova duša."

U toj neobičnoj smrti mladića i djevojke narodni pjevač je želio da istakne snagu

iskrene ljubavi i ljepotu njene postojanosti. Tu misao je narodni pjevač

predstavio i njihovim zajedničkim grobom. Ta povezana smrt Omera u Merime
postaje simbol sudbinske povezanostu dvoje zaljubljenih i na silu koji su samo u
smrti mogli biti zajedno. Završna slika dvije tužne majke koje nad grobovima
 Zerina Dedić, Ib

svoje djece koje u bolu "proklinju i staro i mlado, ko rastavi i milo i drago" je
optužba onih koji zasljepljeni bogatstvo, novcem i mržnjom, uništavaju sreću
mladih i tok njihovog života tragično prekidaju.

- Pronaći poveznice sa sevdalinkom

Među lirskim pjesmama bosanskohercegovačke usmene književnosti,

sevdalinka, pored balade ima posebno mjesto. Mnoge sevdalinke imaju složenu
strukturu, a grade ih dominantno lirski elementi. Međutim, ono s čim se
sevdalinka i generalno sve balade, uključujući i Smrt Omera i Merime mogu
povezati jeste ta zamračena tragika bolnog osjećaja. Balada koja je epsko-lirska
vrsta i sevdalinka koja je strogo lirska, dakle, dijele sličnost emocije tragičnog
završetka kojeg je prouzrokovao neki povod ili događaj. S druge strane,
sevdalnika nema razvijenu fabulu, nema radnju u njenom razvoju i nekom
hronološkom redu, a ne karakterizira je ni dramska napetost. Povezuje ih i
činjenica da obje imaju temelj u nekoj priči. Baladeskna priča postoji te je
usmjerena na jednu ključnu situaciju, ključne događaje. Tako i sevdalinka, iako
je dominantni lirska, ima neku priču. To nije epsko događanje jer nema nikakve
vremenske pomake koji bi označili razvoj fabule, ali jeste neki događaj u kojem
postoje osobe, tj. likovi koji razgovaraju. Takođe, kao i balada, sevdalinka je
jako često građena na elementima dramskog teksta kao što su monolog ili
dijalog. Naravno, jedna od glavnih sličnosti jeste ljepota jezika i osjećaji koje
obje vrste sigurno izazivaju.

- U čemu prepoznajete snagu i ljepotu umjetničkog iskaza o

ljubavi Omera i Merime?

Snaga i ljepota iskaza o ljubavi Omera i Merime leži u univerzalnom motivu

ljubavi. Omerova ljubav je drugačija. On Merimu ne ljubi samo radi ljepote,
nego i radi njenog plemenitog srca i beskrajne odanosti njene duše. Svjesno
odlaze u smrt samo zbog sukoba sa društvenim pravilima i kodeksma. Ljepota
je i u tome što je balada lišena svake tjelesnosti i što ostaje u okovima ideala.
Ona nije uprljana ovozemaljskim strastima i ostaje čista, samim tim nastavlja
živjeti i postaje sveta. Ovaj motiv ljubavi je na neki način pomen za sve one koji
 Zerina Dedić, Ib

čvrsto vjeruju u ljubav. On živi u svim ljudima koji vjeruju da će svoje želje
ostvariti u boljem svijetu, u onome koji nam ostaje nedokučiv. Za Omera i
Merimu i sve nesretne ljubavnike možda je ovaj motiv ostvariv, možda žive
paralelno s nama, ako ne u fizičkom svijetu za kojeg su mislili da postoji, onda
sigurno žive u književnosti i maštanjima djevojaka i mladića o onoj hrabroj i
neuništivoj ljubavi. Oni su jačinom svojih emocija stvorili legendu, a legende
doista žive u svim vremenima.

- S kojim svjetski poznatim književnim likovima možete uporediti

tragičnost i veličinu ljubavnog uzdaha dvoje mladih?

Ljubavna tragedija između Omera i Merime može se uporediti sa dramom

Romeo i Julija. Prvenstveno zato što za oba djela možemo reći da spadaju u
skupinu balada čija je tematika stradanje smrću rastavljenih ljubavnika. Kao što
sam u drugoj tezi spomenula, balada sadrži u sebi elemente epskog, lirskog i
dramskog. Upravo takve osobine balade daju mogućnost da se balada uporedi
sa dramom. Dakle, imaju slične kompozicije. Glavna spona koja povezuje djela
jeste univerzalni motiv ljubavi koji je prethodno pomenut. Junaci balade i
drame svjesno odlaze u smrt zbog sukoba sa „autoritetima“ i pravilima koje
društvo nameće od najranijih vremena. Oba para biraju smrt i šutnju te nadu u
bolji svijet u kojem će možda moći ostvariti svoje težnje. Iako Šekspir u ljubav
između Romea i Julije unosi strast i požudu za razliku od u potpunosti čiste
ljubavi Merime i Omera, simbol ostaje isti jer obje priče kazuju u ljubavi koje se
svojom jačinom suprotstavljaju svakom zlu.