Professional Documents
Culture Documents
Strategijsko
Strategijsko
-„Sistem međuzavisnih aktivnosti koje se sastoje od devet generičkih kategorija“. Primarne aktivnosti su
uključene u fizičko stvaranje proizvoda, njegov marketing i isporuku kupcima, kao i podršku i servisiranje
posle prodaje. Pomoćne aktivnosti obezbeđuju infrastrukturu i resurse potrebne za obavljanje primarnih
aktivnosti.
-Devet generičkih kategorija: Primarne aktivnosti su: ulazna logistika, poslovanje, izlazna logistika,
marketing i prodaja, servisiranje. Pomoćne aktivnosti su: infrastruktura organizacije, upravljanje
ljudskim resursima, razvoj tehnologije, nabavka
-U cilju efikasnog i efektivnog poslovanja, organizacije koriste STP (Segmenting, Targeting, Positioning)
tehnike, odnosno: „dele potencijalno tržište na različite segmente potrošača i odabiraju jedan ili više
segmenta kao ciljne (target), do kojih mogu dopreti različitim marketing miksom.
-Definicija Segmentacije: „Identifikacije i izolacije grupa pojedinaca u kohezivne grupe, u cilju isporuke
odgovarajućih i cenovno efketivnih proizvoda, usluga i promotivnih poruka“.
-Strategije segmentacije
1. Masovna (bez segmentacije) gleda na tržište kao potencijalno najveće moguće i vodi ka najnižim
cenama (ekonomija obima);
• Benefit segmentacija se odnosi na koristi koje kupci dobijaju kada koriste proizvod ili uslugu. Ovaj
pristup je fokusiran na pitanje zašto kupci kupuju, a ne, na primer, ko ga kupuje, kao u demografskoj
segmentaciji.
• Ove pogodnosti mogu biti prestiž, udobnost, pogodna cena, sigurnost i tišina, prijateljska atmosfera.
Slabost ove segmentacije, kao i u slučaju psihografske, jeste da je teško izmeriti je. Ali, s druge strane,
kada je merenje pouzdano, želje i očekivanja ove grupe mogu biti lako predvidive.
-Koncept je temeljen na potrebama da organizacija širi svoje mogućnosti ali i rizike. Širok portfolio znači
da organizacija ima prisustvo u širokom spektru proizvoda i tržišta. Suprotno tome, organizacije koje
posluju sa vrlo uskim portfoliom (tj. samo jedan segment) često se može usredsrediti na svoj segment,
ali može postati ranjiva ako dođe do pada njegove potražnje.
5. Definišite i objasnite ulogu spoljnog okruženja u kontekstu hotela.
6. Klasifikujte eksterno okruženje u posebne kategorije.
7. Objasnite uticaj eksternih faktora na strategijsko planiranje.
8. Navedite razlike makro i mikro analize.
• Mikro okruženje obuhvata one uticaje sa kojima se organizacija često suočava i odnosi se na industriju
u kojoj organizacija posluje. • U okviru okruženja, organizacije se mogu nadmetati ili međusobno ili
mogu sarađivati.
Akronim se odnosi na: Socijalne (Social), Kulturne (Cultural), Ekonomske (Economic), Fizičke (Physical),
Tehničke (Technical), Međunarodne (International), Komunikacione i infrastrukturne (Communications
and infrastructure), Administrativne i institucionalne (Administrative and institutional) i Pravne i
političke (Legal and political) faktore.
-Industrije proizvode robu i usluge - strana ponude ekonomskog sistema. Tržišta troše robu i usluge koje
su proizvele industrije - strana potražnje ekonomskog sistema.
1. Skeniranje i praćenje makro okruženja radi stvarnih ili potencijalnih promena u društvenim,
tehnološkim, ekonomskih i političkim faktorima; 2. Procena važnosti promena za tržište, industriju i
poslovanje; 3. Analize svake relevantne promene i potencijalnih odnosa između njih; 4. Procena
potencijalnog uticaja promena na tržište, industriju i poslovanje.
Strateška grupa
-Pristup koji zagovaraju Majls i Snou zasniva se na strategijama koje organizacije koriste da bi se
nadmetale u svom neizvesnom okruženju.
-Strategije na poslovnom nivou se nazivaju generičkim strategijama, jer organizacije u bilo kojoj
industriji, bez obzira na proizvode i usluge koje proizvode i tržišta koje služe su u mogućnosti da ih
koriste
1.Strategija cena
-Na funkcionalnom nivou, cilj kompanije je da održi svoju prednost fokusiranjem na efikasnost u vezi sa
proizvodnjom, administracijom, marketingom I ostalim pomoćnim aktivnostima. Takođe se uključuje u
inovacije koje podržavaju razvoj novih proizvoda/usluga, garantovani kvalitet usluge I proizvoda, kao I
zadovoljstvo potrošača.
1.Prema grani (isti proizvod-broj prodavaca; ista usluga-stepen dieferencijacije visok ili nizak),
* Glavnu pažnju organizacija treba da posveti organizacijama koje pripadaju istoj (njenoj) strateškoj
grupi. Dimenzije za utvrđivanje strateških grupa su: cena, kvalitet, stepen vertikalne integracije,
geografski delokrug, stepen diversifikacije, troškovi istraživanja I razvoja, tržišno učešće, profiti,
karakteristike proizvoda ili bilo koji drugi relevantni strategijski aF ctor.
-Odražava osnovne vrednosti i postavlja smer u kom oranizacija posluje ili u kome treba da posluje.
• Donosioci strategijskih odluka se mogu opredeliti za jedan od tri korporativna pravca delovanja:
a) Unapređenje poslovanja organizacije (strategija rasta); b) Zadržavanje sadašnjeg položaja
organizacije (strategija stabilnosti); c) Sprečavanje daljeg pada organizacije (strategija oporavka).
Vertikalna integracija-Strategija pomoću koje organizacija raste sticanjem kontrole nad svojim inputima
(integracija unazad), nad svojim outputima (integracija unapred) i kombinacijom obe varijante.
• U slučaju vertikalne integracije unazad, organizacija preuzima ulogu dobavljača na sebe.
-Poznata i kao Status quo strategija jer organizacija zadržava svoju trenutnu veličinu i nastavlja sa
obavljanjem dotadašnjih poslovnih aktivnosti.
• Česta je kod manjih organizacija i po pravilu bi trebala biti kratkoročna strategija (usled stalnih
promena koje se dešavaju na tržištu, status quo nije lako očuvati).
23. Koje strategije obuhvata strategija oporavka? (Sprečavanje daljeg pada organizacije)
2. Strategija zaokreta se primenjuje u onim situacijama kada su problemi u padu performansi ozbiljnije
prirode i vode ka pitanju opstanka. Organizacija tada pravi zaokret u poslovanju.
1. Muliti-domaća strategija
• Organizacija koja koristi muliti-domaću strategiju slediće odvojene strategije na svakom od svojih
stranih tržišta. Svaka međunarodna podružnica je strateški nezavisna sa autonomnim operacijama i
strategijama i takmiči se nezavisno na različitim domaćim tržištima (decentralizacija). • Organizacija ima
konkurentsku prednost iz jednokratnog prenosa znanja sa svoje matične baze ka poslovnim jedinicama u
inostranim zemljama.
2. Globalne strategije
• U pogledu globalnih strategija, organizacija svoju konkurentsku poziciju u jednoj zemlji gradi pod
uticajem položaja u drugoj zemalji. Organizacija stoga mora da integriše svoje aktivnosti za
uspostavljanje veza među SBU. • Strategija je centralizovana, ali operacije mogu biti centralizovane ili
decentralizovane, u zavisnosti od ekonomičnosti i efikasnosti.