Preporuke iz neuronauke

Ljudi smo, i zaboravljamo, to je činjenica. Ali, postoje neke stvari kojih se toliko živopisno
sjećamo, čak i nakon mnogo godina. Šta bi bilo kada bismo znali tajnu planiranja nastave
koje će se naši učenici sjećati dugo nakon što završe školovanje? Dobra vijest je da to uopće
nije tajna.

Kada se planira nastava, važno je planirati lekcije i časove u skladu sa preporukama iz

neuronauke, koje se odnose na pažnju učenika, povezivanje pojmova, aktiviranje emocija, i
pravljenje vremenskog razmaka između učenja.

Počnimo sa pažnjom. Pažnja može biti aktivna i pasivna. To je dobra stvar, zato što znači da
možemo kontrolisati našu pažnju. Možemo odlučiti na šta da usmjerimo pažnju. Pažnju kod
učenika možemo poboljšati tako što ćemo:

1) Planirati nastavu sa učeničkim potrebama i interesovanjima u vidu

2) Smanjiti ometanja tokom nastave (npr. Previše teksta na slajdovima)
3) Planirati pauze svakih 15 minuta (npr. Učenici ne moraju da izađu iz prostorije, nego
mogu imati 2 minute da razgovaraju o nečemu iz lekcije, pa da to onda podijele)
4) Podučavati gradivo na razne načine

Sljedeći važan aspekt planiranja živopisnih iskustava učenja je povezivanje. Da bi zapamtili

nove informacije, učenici moraju imati prilike da povezuju pojmove i prave asocijacije (a-ha
momenti). To se događa:

1) Kada su učenicima dati izazovi ili problemi koje treba da rješavaju

2) Kada se od učenika očekuje da povežu nove informacije sa prethodnim znanjem
3) Kada se od učenika traži da nove ideje koriste u nekom ličnom kontekstu (npr.
strategije aktivnog učenja i refleksije)
Zatim, imamo emocije. Emocije su važne u učenju jer signaliziraju hipokampusu da je neka
informacija bitna. I pozitivne i negativne emocije mogu igrati važnu ulogu u zadržavanju
novih informacija. Mozemo koristiti muziku, humor, pripovijedanje i taktike iznenađenja da
bismo aktivirali emocije kod učenika.

Posljednji element je pravljenje razmaka između učenja. Istraživanja su pokazala da

najbolje učimo kada se učenje događa u nekoliko navrata, tokom dužeg vremenskog
perioda. Na primjer, ako podučavamo novu lekciju u ponedjeljak, možemo učenicima iduće
sedmice dati kratku vježbu na istu temu, pa im onda sedmice nakon toga dati domaći
zadatak na istu temu, i tako nastaviti davati priliku učenicima da se prisjećaju gradiva. Svaki
put kada se učenici prisjete podučavanog gradiva, jačaju se neuronske veze u mozgu i
postaje sve teže i teže da se te informacije zaborave.