DJEVOJAČKA PEĆINA

– Evropska kulturna vrijednost –

Sarajevo, novembar 2015.

 Izdavač: Centar za krš i speleologiju
Branilaca Sarajeva 30, 71000 Sarajevo

www.centarzakrs.ba

Za izdavača: dr. Amila Zukanović

Autor teksta: dr. Jasminko Mulaomerović

Fotografije: Behudin Alimanović

Grafička obrada: AMB Visoko

Štampa: CPU Sarajevo

Tiraž: 200
 Djevojačka pećina - Evropska kulturna vrijednost

Djevojačka pećina se nalazi nedaleko od sela Brateljevići,

smještenog zapadno od Kladnja, gradića na magistralnom putu
Sarajevo–Tuzla. Pećina se kao „Brateljevićka pećina“ u literaturi spominje
krajem 19. stoljeća kao "mjesto ljetnjeg klanjanja kladanjskih mus-
limana".
U pećini se, posljednji utorak pred Aliđun (2. august), učila dova
(posebna molitva za kišu). Aleksandar Lilek spominje i "u krš utesane
merdevine koje služe kao mimbera" odakle je imam govorio "hudbu".
Pažnju naučne javnosti na pećinu je kasnije skrenuo Viktor Ržehak, ali
bez značajnijeg odjeka među istraživačima. Tek kasnije će to poći za
rukom Muhamedu Hadžijahiću.
5
 Pećina ima prostran ulaz i na obje njegove strane nalaze se
urezani crteži. Desna strana je prekrivena mahovinom pa se tek na nekim
mjestima crteži primjećuju. Nekoliko njih pri samom dnu možda
pripadaju najstarijoj fazi crteža u Djevojačkoj pećini. Lijeva strana
je slobodna i na njoj se nalazi više skupina crteža ukupne dužine oko 10
m, a sadržaj čine prikazi konjanika, jelena, muškaraca, žene te različitih
simbola. Dosta crteža i potpisa iz kasnijeg vremena je urezano preko
onih nastalih ranije, a dosta je i oštećeno od kasnijih posjetilaca, budući
da pećina sve do najnovijeg vremena služi kao obredno mjesto bosanskih
muslimana.

Hadžijahić je iz pećine u Brateljevićima prikazao tri skupine

crteža: konjanike, uokvirena istačkana polja sa mačem i štitom te "konja-
nika na izduženom konju." Vremenski ih je odredio kao srednjovjekovne
– od 14. do 16. stoljeća. Potaknut crtežom mača kojeg je objavio Hadži-
jahić arheolog Đuro Basler je, prihvatio srednji vijek kao vrijeme nastanka
"mača", ali je polja sa tačkama stavio u razdoblje 7.–8. stoljeće. U drugom
radu, u kome se osvrnuo na ovu pećinu, M. Hadžijahić prikaz mača
vezuje uz priču o svetom Gralu. Kasnija detaljnija istraživanja crteža, koja
su obavili Đuro Basler i Jasminko Mulaomerović, pokazala su da je
7
Hadžijahićev "mač", ustvari, lik čovjeka kakvih ima još nekoliko. Polja
sa rupicama, kao i prikazi jelena, vremenski su određeni u bronzano doba,
a pitanje vremena urezivanja izdvojenih jahača ostalo je otvoreno. Za
srednji vijek govori ukupni prikaz sa likovima vrlo sličnim onima sa
stećaka, a za ranije vrijeme urezivanja način na koji su prikazani konja-
nici. Posljednja istraživanja pokazuju da se u Djevojačkoj pećini može
izdvojiti nekoliko razdoblja kada je ova pećina služila kao obredno
mjesto.

Pećinu su, možda, koristili već paleolitski lovci jer neki prikazi
po potezima neobično sliče na ureze u Pećini pod lipom kod Sokoca koji
pripadaju najmlađem razdoblju mlađepaleolitske umjetnosti, ali za
definitivan sud su potrebna dodatna istraživanja. Ranom bronzanom
dobu pripadaju polja sa tačkama i vjerovatno neki jednostavni prikazi
jelena. Složeniji poticaj stoji iza crtača jahača na jelenu, ali kojem vremenu
to pripada, teško je reći. Simbolika jelena je, kako je već rečeno, prisutna
u protohistorijskim periodima. Slični jeleni nalaze se na knemidama
(dijelu opreme koji štiti potkoljenicu) nađenim u jednom tumulu na
Glasincu koji pripada halštatskom periodu. Izdvojeni prikazi konjanika
vjerovatno pripadaju razdoblju srednjeg vijeka. Ono što je zanimljivo kod
prikaza konjanika jeste da i jedan i drugi izlaze iz pećine.
9
Posebno su zanimljive tri ljudske figure. Jedan lik je žena koja je
prikazana sa dugom kosom ili prije sa ogrtačem preko glave koji pada
do zemlje. Od pojedinosti najizraženije je, pored ogrtača, lice na kome
su prikazane oči i nos. Drugi lik žene ima jasno izražene grudi i vulvu,
iako jednostavno naznačene. Teško je ovom liku odrediti značenje i
vrijeme nastanka. Najbližu usporedbu moguće je naći u urezanom crtežu
"anđela" iz mjesta Tunkelbad kod sela Assiago u Italiji koji je okvirno
vremenski određen u historijsko vrijeme. Treći lik, muškarac prikazan je
sa nedvosmislenim atributima šamana. Za sve ove likove željezno doba
se čini najbližim.

Kao što se vidi po crtežima, Djevojačka pećina je služila kao

sveto mjesto zasigurno od ranog bronzanog doba pa sve do srednjeg
vijeka. Kasnije se poštovanje ovog mjesta nastavlja u ulozi dovišta koje
pripada jurjevskom krugu koje traje do našeg vremena. To ovoj pećini
daje izuzetan značaj kao jedinstvenom kulturnom spomeniku.

Nakon posljednjih demokratskih izbora krajem osamdesetih

godina 20. stoljeća obnovljena je tradicija Djevojačke pećine kao dovišta.
Danas je to, uz Ajvatovicu kod Prusca, najveće mjesto zijareta
(hodočasničke posjete) bosansko-hercegovačkih muslimana. Uvedene su
13
i promjene tako da dovi prisustvuju i žene, a molitva koja se nekad učila
na kraju pećine (u dijelu koji se zove “mihrab”) sada se uči napolju.
Objekat kulta postao je “djevojački grob” koji posjećuju uglavnom žene
i na koji ostavljaju zavjetne darove. U vrijeme dove, krajem avgusta (dova
je pomaknuta iz ciklusa tzv. jurjevskih dova), pećinu posjeti između
20.000–30.000 posjetilaca što je potaklo razmišljanja i o njenoj turi-
stičkoj valorizaciji.

Brojni posjetioci i neadekvatna zaštita su razlozi za vrlo česta

oštećenja gravura. I atmosferske padavine čine da je stijena sa crtežima
podložna intenzivnoj koroziji. Vrijednost ove jedinstvene kulturne
lokacije zahtijeva ozbiljniji pristup očuvanju, valorizaciji i zaštiti. Osim
trenutne zaštite žičanom ogradom (koja je neobezbijeđena od ulazaka),
potrebno je što prije zaštiti neposrednu okolicu pećine.

15
Literatura
Lilek, E., 1889: Etnološki pabirci po Bosni i Hercegovini. Glasnik
Zemaljskog muzeja, XI, 708–709, Sarajevo.

Basler, Đ., 1980: Pećinski crteži u istočnoj Bosni : Rock drawings in

Eastern Bosnia. Naš krš, VI, 8, 65–76, Sarajevo.

Basler, Đ. & Mulaomerović, J., 1984: Pećinski crteži u Brateljevićima

kod Kladnja. Članci i građa za kulturnu istoriju istočne Bosne, XV, 5–
11, Tuzla.

Diethelm, I. & H., 1996: The Petroglyphs of the "Altopiano dei Sette
Communi", Trentino Alps / Italy. Adoranten, 1996, 36–41, slika broj 9,
Tanumshede (Sveden)

M. Hj. /Hadžijahić/, 1981: Još jedno bogumilsko-islamsko kultno

mjesto. Glasnik VIS-a, 3/81, 257–274, Sarajevo.
17
M. Hj. /Hadžijahić/ & H. H. S. /Suljkić/., 1979: Pećina u Brateljevićima
kod Kladnja kao kultno mjesto. Glasnik VIS-a, XLII, 5, 473–490,
Sarajevo.

Mulaomerović, J., 1998: O svetome bosanskome podzemlju. Blagaj, II,

1, 57–73, Sarajevo.

Osmanković, J. & Mulaomerović, J., 1998: Neki aspekti valorizacije

pećina u kontekstu implementacije filozofije održivog razvoja :
Some aspects of the valorization of caves in contextof implementation
of sustainable development philosophy. Naš krš, XVIII, 31, 95–110,
Sarajevo.

Ržehak, V., 1958: Manje poznate prirodne rijetkosti u BiH i potreba

njihove zaštite. Naše starine, V, 105–124, Sarajevo.

18