Prostorni raspored, razdaljina i orijentacija

Proksemika predstavlja studiju ljudske percepcije i upotrebe prostora. Korištenje prostora

govori isto kao i facijalna ekspresija, gestovi i tjelesni stavovi. Kao što smo u uvodnom
dijelu ove radnje rekli, utemeljitelj proksemike je antropolog Edward Hall o kojoj govori
u svojoj knjizi The Silent Language (prev. Tihi jezik). Da se podsjetimo, Hall identificira
četiri tjelesne razdaljine ili zone: intimnu (oko 50 cm), osobnu udaljenost (oko 1 metar),
socijalnu udaljenost (1 do 2 metra) i javnu udaljenost (više od 2 metra). Svi ovi oblici
udaljenosti se odnose na načine na koje smo u odnosu spram ljudi svakoga dana i ovisno
od poznavanja ljudi i naše intimnosti sa njima mi zauzimamo i određene distance u
odnosu na njih. Hall također zapaža da postoje različite norme o upotrebi osobnog
prostora u različitim kulturama, tokom poslovnih dogovora ili u udvaranju. Ukoliko neko
ne poznaje pravila o korištenju osobnog prostora u nekoj kulturi, može doživjeti kulturni
šok (Pennington, 1997; Poyatos, 2002; Collier i DiCarlo, 1985). .
Sumiranjem različitih istraživanja na ovu temu Vrugt i Kerkstra (1984, prema Dalgleish
1999) zaključuju da u interakciji između stranaca interpersonalna udaljenost između žena
jeste manja nego između muškaraca i žena koji su stranci. Nadalje, način na koji mi
upravljamo svojim ličnim prostorom i način na koji ulazimo u osobni prostor drugih jeste
usko povezan sa našim odnosom prema drugim ljudima. Veoma je važno da ljudi
posjeduju svoj vlastiti prostor, a pozicije koje osoba u tom prostoru zauzima i način
uređenja stvari u tom prostoru govore nešto i o toj osobi. Da li gost na nekoj
rođendanskoj zabavi sjedi među ostalim ljudima ili pak sjedi negdje odvojeno? Sa kim on
sjedi? Da li je mjesto koje je on zauzeo u sredini zbivanja ili negdje na periferiji? Koliko
prostora između sebe i drugih pravi ova osoba? Da li on gleda spram vrata ili je okrenut
ka drugim ljudima u sobi? Sve su pitanja koja se odnose na upotrebu vlastitog prostora, a
koja nam u isto vrijeme govore o nekoj osobi i njenom položaju u odnosu na grupu u
kojoj se nalazi.

Jedan drugi prostorni aspekt je način na koji ljudi namještaju svoje domove kako bi
odgovarali njihovim potrebama i zahtjevima. Ukoliko posmatrate unutrašnjost doma neke
osobe, vi možete puno zaključiti o toj osobi, a na osnovu uređenja njenog doma i onoga
što se nazivaju artifakti ili predmeti koje osoba posjeduje. Tu se može odgovarati na
pitanja: Kako je osobni prostor podijeljen? Da li su sobe pretrpane materijalnim stvarima
ili su prazne? Šta mislite koliko prostora je potrebno ovoj osobi ?

Distanca. Međusobne distance koje zauzimaju osobe u interakciji imaju nekoliko ciljeva.
Mijenjanje te udaljenosti signalizira početak i kraj neke konverzacije. Ta udaljenost
također signalizira o tome koliko su osobe u interakciji međusobno intimne te koliko
zajedničkog iskustva i zajedničkih tema one dijele. Prigodna upotreba distance između
partnera u razgovoru je podosta određena kulturnim normama i socijalnim pravilima
društva (Poyatos, 2002).

Blizina. Fizička udaljenost koju držimo u odnosu na druge i naša reakcija na to kako nam
neki ljudi prilaze, ima veliki uticaj na naše diskusije i veze sa tim ljudima. Količina
osobnog prostora kojeg tom prilikom koristimo, ima također veliku povezanost sa
kulturom kojoj pripadamo (kao kod distanci imamo kulture koje preferiraju bliži kontakt i
one koje preferiraju dalji kontakt). Ukoliko nam se neko približi više nego što smo mi to
navikli, to može u nama stvoriti osjećaj nelagodnosti. Iz takve se situacije izvlačimo
pomjeranjem tijela unazad i vračanjem u naš originalni osobni prostor u kojem se
osjećamo ugodno. Zaključak je da svaki čovjek treba neki optimalni osobni prostor kako
bi se u interakciji sa drugima osjećao dobro. U istraživanjima koja sprovodi Mehrabian
(1969, prema Poytos, 2002) navodi da usmjerenje gornjeg dijela tijela prema nekoj osobi
prenosi poruke sviđanja, a ne ukoliko je tijelo pod nekim kutom okrenuto od tijela osobe
kojoj govorimo. Nadalje, Mehrabian zaključuje da naginjanje unaprijed govori o
postojanju prijateljstva, dok odmicanje unatrag predstavlja neki negativan stav i pozu.
Nadalje, Givens (2005), u opisivanju ljubavnih signala pri Neverbalnom Rječniku,
navodi da prilikom udvaranja žene i muškarci nesvjesno naginju svoje tijelo u pravcu
partnera koji im se sviđa, iako istovremeno okreću svoje lice i oči na drugu stranu.

Konferencijski sto je još jedan očigledan primjer upotrebe osobnog prostora i

teritorijalnosti, a u aspektima sastanaka i mjesta koja zauzimamo kada sjedimo za stolom
(tokom nekog razgovora)(Sl.37). U situacijama kada sjedimo za horizontalnom ravnom
površinom, zvanom sto, mi tokom razgovora šaljemo mnoge odbrambene i napadačke
poruke svojim očima, licem, rukama i ramenima. Neverbalno, mi sjedeći za
konferencijskim stolom, pokazujemo znakove i signale gornjim dijelom svojeg tijela.
Sam oblik stola i veličina, te raspored sjedenja utiču na dinamiku grupe i mogu uticati i
na emocionalni ton i ishod diskusije. U isto vrijeme, donji dijelovi tijela su maskirani
ispod površine stola i ne nadmeću se sa znakovima i signalima koje šalju ruke, glava i
oči. Opservacije pokazuju da je konferencijski sto polje neverbalnih bitaka. Tu govornici,
kako bi naglasili bitne stvari, treba da koriste stavove naginjanja naprijed preko stola i
treba da koriste gestove ruke dlanovima okrenutim na dole (u ovim bi okolnostima
naginjanje unazad od stola i upotreba gestova dlanovi na gore mogla značiti
submisivnost, ili nedostatak ubjeđenja).1 Istraživanja pokazuju da dominantni pojedinci
biraju centralna mjesta za sjedenje i vode veći dio razgovora (Hare i Bales, 1973; prema
Givens, 2005). Nadalje, vodstvo i središnja pozicija sjedenja idu ruka uz ruku (Burgoon i
sur., 1989; prema Givens, 2005). Natjecanje između suprotnih strana stola vidi se u tonu
glasa, brzom govoru, u nestrpljenju, netečnosti verbalnih iskaza, tečnim gestovima i po
kontaktu očima. Slušatelji na ove dominantne znakove odgovaraju negativno i to glasnim
govorom, mrštenjem obrva, zurenjem, te pozama sa izraženim mišičnim tenzijama
(Driskell i Salas, 1993; prema Givens, 2005).

Evo jednog prikaza kako se koristi i kako izgleda prostorni raspored sudionika u ostalim
vrstama razgovora:2

Položaj sudionika Vrsta interakcije Primjer situacije

razgovor 1. savjetovanje
2. intervju prilikom zapošljavanja

saradnja 1. prijateljski razgovori

2. nastavnik koji pomaže učeniku

1
Vidi: Givens, B., The Nonverbal Dictionary...,izraz conference-table
2
Izvor: Havelka M.: Zdravstvena psihologija, Naklada Slap, Jastrebarsko, 1998, str.41.
 kompeticija 1. neki intervjui prilikom zapošljavanja
2. razgovor ravnatelja škole i učenika

3. igranje natjecateljskih igara (npr.šah)

1. ljudi koji sjede zajedno u restoranu i

zajednička aktivnost poznaju se

2. studenti u biblioteci koji se ne poznaju
3. ljudi koji sjede u vozu i ne poznaju se