Professional Documents
Culture Documents
Stepski Vuk
Stepski Vuk
Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija
orijentacija,, traži
SADRŽAJ
Nastanak [uredi
uredi]]
Hesse je počeo pisati Stepskog vuka sredinom 20-ih godina kada je proživljavao tešku
životnu krizu. Zbog neslaganja sa ženom (oženio se 1924. - drugi put) mučio ga je osjećaj
osamljenosti i izoliranosti od svijeta. Istovremeno je raslo njegovo nezadovoljstvo
građanskim društvom i tehničkom civilizacijom; progonile su ga i pesimistične slutnje o
novom svjetskom sukobu. U očajnom raspoloženju razmišljao je o samoubojstvu, a pohađao
je i terapije kod psihologa.
Radnja [uredi
uredi]]
Roman je podijeljen na tri dijela. U prvom dijelu, Predgovor izdavaču, nećak Hallerove
stanodavke upoznaje
upoznaje nas s glavnim likom na način na koji ga on doživljava; Haller je nakon
nekoliko mjeseci boravka napustio stan i ostavio mu svoje bilješke. Iz Zabilješki
Zabilješki Harrya
Hallera (uz upozorenje: "Nije za svakoga. Samo za poremećene." ) glavni lik u prvom licu
iznosi svoja razmišljanja i doživljaje. U ovaj dio je uklopljen i Traktat o Stepskom vuku ,
knjiga u knjizi, objektivna analiza ličnosti Harryja Hallera – Stepskog Vuka.
Harry Haller je intelektualac u kasnim četrdesetim godinama, pisac novinskih članaka, eseja
i knjiga, ljubitelj književnosti
književnosti,, slikarstva i klasične glazbe (posebno Goethea i Mozarta koje
kasnije susreće u snovima). Živi sam, a način života mu je vrlo neuredan jer se zbog svoje
prirode ne može uklopiti u normalno građansko društvo. Harryjeva ličnost je podijeljena u
dva suprotstavljena pola koja si međusobno smetaju: ljudski (simbol umnog, plemenitog i
kulturnog) i vučji (simbol nagonskog, divljeg i surovog).
Za vrijeme jedne večernje šetnje gradom i obilaska krčmi gdje traži utjehu u alkoholu
alkoholu,, susreće
neobičnog čovjeka koji mu daje knjižicu "Traktat o Stepskom Vuku". Knjiga je hladna
psihološka analiza kojoj je predmet sam Harry Haller. Traktat mu ne donosi puno novih
spoznaja, ali ga potiče na razmišljanje o vlastitom identitetu i životu; razmišlja o
samoubojstvu.
Uskoro susreće mladog profesora kojeg otprije poznaje, i prihvaća njegov poziv na večeru.
Ona završava potpuno neuspješno - Harry je razočaran malograđanštinom profesora i njegove
žene, a nezadovoljan je i samim sobom. U sasvim očajnom stanju upućuje se u krčmu "Kod
crnog orla" preporučenu od strane misterioznog čovjeka koju mu je dao "Traktat o Stepskom
Vuku". Tamo upoznaje Herminu, djevojku koja ga sasvim dobro razumije i obećava mu
pomoći.
Hermina uči Harrya plesati i uvodi ga u potpuno novi način života. Upoznaje ga s lijepom
kurtizanom, Marijom, koja mu postaja ljubavnica, i trubača Pablom zahvaljujući kojem
počinje cijeniti jazz. Harry je sada sretan premda ponekad osjeća da ta sreća nije ono što on
zapravo traži. Istovremeno se komplicira njegov odnos s Herminom; ona ga želi navesti da se
zaljubi u nju i zatim ju ubije jer je ona zapravo slična njemu iako se ponaša na drugačiji način.
Hermina ga poziva na krabuljni ples gdje se konačno zaljubljuje u nju. Po završetku plesa
ostaje s njom i Pablom. Pomoću droga Pablo ga uvodi u "magično kazalište" - odraz
Harryjeve psihe. Tu doživljava niz nadrealnih iskustava, s kulminacijom u razbijanju vlastitog
odraza u zrcalu i ubojstvu Hermine, nakon čega slijedi razgovor s Mozartom koji osuđuje
njegovo ponašanje. Harry konačno zaključuje da mora prihvatiti humor kao rješenje svoje
krize, naučiti se smijati svijetu i sebi samome.
Zanimljivosti [uredi]
• Harry Haller ima jednake inicijale kao i sam autor (ista pojava je prisutna i u drugim
Hesseovim djelima), a Hermina je ženski oblik autorovog imena.
• 1926., Hesse je pohađao tečajeve plesa kod Julie Laubi-Honegger, s kojom je
sudjelovao na krabuljnom plesu u jednom hotelu u Zürichu.
• Hesseova stanodavka i stan koji je unajmio 1924 godine u Baselu su isti kao oni
opisani u knjizi.
• Lik Pabla i doživljaj jazza su vjerojatno nastali pod utjecajem nastupa Sidneya
Becheta kojima je Hesse nekoliko puta prisustvovao.
Hermann Hesse
2. srpnja 1877.
Rođenje
Calw, Njemačka
9. kolovoza 1962.
Smrt
Montagnola, Švicarska
Nacionalnost Nijemac, Švicarac
Svojim djelima postiže za života značajne uspjehe. Povremeno se javlja u političkom životu u
duhu svojih demokratskih i pacifističkih uvjerenja. Poslije Prvoga svjetskog rata priklanja se
psihoanalizi, a živo ga privlači misticizam Dalekoga Istoka. U njegovim se prvim romanima
odražavaju pojedine faze autorovih unutarnjih kriza, a u kasnijim se pojavljuju općeljudski
problemi. Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 1946. godine.
Najpoznatija djela:
• "Stepski vuk "
• "Demian"
• "Igra staklenih perli"
• "Sidarta"
Stepski Vuk
Njemački autor Hermann Hesse je 1928. godine objavio djelo pod imenom Stepski Vuk. U
njemu se radi o liku koji se zove Harry Haller, liku koji se izolirao od modernog buržoazijskog
društva kako bi oživio klasicističke ideje europskih velikana poput Mozarta i Goethea. Je dne
noći je došao do rukopisa koji detaljno opisuje njegov vlastiti život: neprestanu unutarnju
podjelu između dnevnog života običnog građanina i noćnog lutanja u potrazi za
preživljavanjem modernog društva. Ovaj psihološki dualizam iz freudovske perspektive je
trebao ukazati na klasičnu postmodernističku problematiku: radikalni sukob između ideala i
stvarnosti.
Harry susreće čudan androgeni lik po imenu Hermina, koja uvodi Harryja u noćni život jazza i
provoda po restoranima i plesnim dvoranama. Isprva Harry posumnja da ga Hermina pretvara u
buržoazijskog ništariju te se nalazi u praznini gdje život gubi svako više značenje. Ali kroz
unutarnje samo-otkrivenje, u noveli prikazano kao "čarobni teatar", zajedno s idejama iz
rukopisa, Harry shvaća da je moderno društvo natjeralo njegov um da postane defanzivan, da
poriče svaki dio psihologije mase koja omogućava demokratski i populistički društveni okvir.
Zato je Harry bio podijeljen između ekstremnog pobunjenog pojedinca i, istovremeno, nekoga
tko se nastoji uklopiti u društvo kako bi preživio.
Ono što je Hesse pokušao ovdje opisati jest osnovna dilema s kojom se naposlijetku svi ljudi
koji odbace modernizam moraju suočiti: prezirati moderno društvo se znači izolirati od
vrijednosti i psihologije mase, ali u i sto vrijeme se moramo nositi s masom kako bismo mogli
promijeniti društvo u drugom smjeru. Za Hessea je rješenje predstavljalo nadilaženje
dualističkog mišljenja "mene" i "njih" te korištenja potencijala u cijelom njegovom karakteru.
Harry Haller je uspio poreći neodvojivi dio sebe: on nije bio samo stanar koji se krio od drugih
ljudi i slušao Mozarta, nego i osoba koja je mogla uživati u svakodnevnim aktivnostima poput
ručkova, plesanja i razgovora./p>
40 godina nakon što je Hesse objavio ovo djelo, internacionalno poznati rock band je izdao
svoj hit single "Born to be Wild". Divlja priroda Hesseovog izolacionizma je svedena na blues
modificirane rock ritmove, mekane uzdahe i hedonistički poziv za i ndividualnu slobodu i
"odbacivanje". Da li je moderni čovjek uspio u nadilaženju pozicije izolacionizma? Da li će
uskoro doći do reforme modernog društva? Upadljivi refren je izrazio iste ideje kao što su to
uradili demokracija i sloboda u Francuskoj tijekom revolucije: život je bio loš i mnogi su ljudi
bili potlačeni, pa su se pobunili protiv aristokracije i proglasili "slobodu". Vjerovanje u
pojedinca kao u izraza visokih vrijednosti je zamijenilo vjerovanje u samog pojedinca. To je bila
"istina." To je značilo biti "rođen da budeš divlji."
Ono s čime se Hesse suočio u svom djelu jest činjenica da mi pojedinci koji odbacimo
modernizam nikad ne smijemo gledati na našu izolaciju kao na cilj sam po sebi - ne samo zato
jer je osuđen na propast (koliko nam neo-Nazi klubova treba da shvatimo ovo) nego zato i što
će dekonstruirati psihologiju pojedinca. Mi nismo samo disidenti. Mnogi ljudi koji su prozrijeli
laži demokracije, multikulturalizma i industrijskog globalizma vole prijateljstva i različite vrste
društvenih aktivnosti, ali se sve više i više introvertiraju i zapadaju u pasivnost. Društvo i
njegove mane tjeraju ljude i otuđuju ih, ali ako izgubimo inteligentne disidente, tko je preostao
da vlada? Mi nismo samo oni koji preziru moderno društvo, nego smo na prvom mjestu
ljudska bića te kao takvi, većina nas misli i djeluje. Dok se primamljivim može činiti skrivanje
od mahnitosti oko našeg doma, povijest i zdrav razum ka žu da je ovo loš potez; sranje će
naposlijetku doći i do vašeg susjedstva, a onda će možda biti prekasno da ga se zaustavi.
Hesse nije želio da Harry napusti svoje ideale , nego da prihvati "buržujsku" stranu osnovnog
psihološkog mentaliteta te da ga prisili da iskoristi svoje potencijale; ironično je da je Harry
baš to defanzivno bio poricao.
Ali za modernistički rock band Steppenwolf, individualizam je bio moderni fenomen; cilj
pojedinca je bio da postane "poseban" tako da prihvati konformizam koji je odbacivao
društvene norme. Paradoks postaje očigledan: istina nije više izvan, nego unutar onoga što je
društveno prihvatljivo, pa stoga "ideal" postaje simbol najnižeg oblika ponašanja. Vozeći
motocikl pri velikoj brzini, slika pojedinca bi nadišla one ljude koji su s e još uvijek pridržavali
ograničenja brzine. Ali kad usporedimo ovaj oblik "individualizma" s onim Hesseovim, ubrzo
ćemo doći do istog zaključka: vozeći velikom brzinom na autocesti modernog društva ne znači
da smo ga odbacili, nego da smo ga potvrdili, iako na više "cool" način.
Kroz ovaj sukob između romantizma i modernističkog individualizma nam se pružio praktičan
uvid kako da preživimo moderno društvo. Moramo biti radikalni, moramo biti vjerni našim
idealima i ne smijemo se pokolebati, ali se ne smijemo vidjeti kao izolacioniste. Možda ste vi
dovoljno pametni da vidite što se zapravo događa u vašoj zemlji, ali ako ostanete kod kuće i
ako se skrivate iza vašeg Mozarta, Hitlera, Burzuma ili Evole - koji god tradicionalni ideal
preferirali - polako ćete postati dio problema.
Usuđujem se reći da su većina nas disidenata - ako ne i svi - prošli kroz ovaj izolacijski period,
vrijeme kad odbacite sve oko sebe, proučavate veliku Indo-Europsku literaturu, uronite se u
Beethovena ili Emperora, skupljate Nazi letke ili lutate noću po šumi. Ovo je veoma važan dio
vašeg života, jer tijekom ovog perioda ponovno izgrađujete vrijednosti, tražite unutarnju istinu i
mir u sebi, smjer, osobni prostor, moć i duhovnost da nastavite dalje-ali ne da ostanete
odvojeni od vaše zajednice, nego da joj doprinosite, da je ojačate, da se borite za nju. Ako
odbacite modernizam, također odbacujete moderni individualizamn, što znači da vrednujuete
kolektivnu kulturu i ljude iznad vašeg trenutnog postojanja.
Ovdje bi Hesseov Stepski Vuk prepao sve trendy individualiste modernog doba: prava
individualna pobuna ide iznad moralnosti i društvene prihvaćenosti i promatra individualizam
kao na proces sticanja dubljeg razumijevanja ovih vrijednosti. Nihilist s toga mora težiti za
životom koji ima i osobni i društveni mir. Ne možemo si priuštiti da još inteligentnih ljudi
napusti društvo, jer će onda to ostaviti našu kulturu u rukama morona koji su jedva sposobni
glasati za stranku koju su vidjeli na TV-u. Moramo težiti da nadiđemo moderni dualizam bez da
ugrozimo naše ideale. Moramo prihvatiti našu osnovnu ljudsku prirodu i ne ograničiti se na
ono što smatramo "sigurnošću". "Sigurnost" je laž.
Naša jedina prilika da reformiramo društvo se sastoji u tome da budemo nerazdvojivi dio njega
i da ga promijenimo iznutra. Ne možete promijeniti strukturu neispravnog motocikla tako da
uklonite kvalitetne dijelove i sakrijete ih u ormar, nego da uklonite loše dijelove i uklopite one
dobre. Disidenti moraju težiti tome da s e ujedine oko ovih zajedničkih vrijednosti te da ih i
provode, kao znak otpora modernoj bolesti koja polako ubija Europu iznutra. Morate, kao što je
Nietzsche govorio, znati odnositi se s masom u svilenim rukavicama. Oni koji ostanu u malim
ekstremističkim skupinama, poput neo-Nazi pokreta, sindikata ili ljudi koji grade kolibe u
divljini kako bi pobjegli industrijalizaciji nisu dio rješenja. Oni, kao svi moderni ljudi danas,
stavljaju svoju materijalnu ugodnost i sliku o samome se bi ispred ideala. Uništite svoj ego,
uništite svoju predodžbu o samome sebi, uništite moderni individualizam. Ostanite vjerni sebi i
svojim idealima, bez obzira na sve.
"Pojedinac koji je sposoban da shvati Budu, koji osjeća što ljudski život može ponuditi u
smislu raja i pakla, ne bi trebao živjeti u svijetu gdje vladaju zdrav razum, demokracija i
buržoazijska vlada" ~ H. Hesse
WIKICITATI H. HESSE
• "Ako nekog mrzimo, onda u njegovom liku mrzimo nešto što je usađeno u nama
samima. Ono što nije u nama samima, to nas ne uzbuđuje." ( Demian)
• "Bog nam ne šalje očaj da bi nas ubio, već da bi nov život u nama probudio."
• "...imamo u duši i sve ono što je ikada živjelo u ljudskim dušama. Svi bogovi i đavoli
koji su ikada postojali....svi se oni nalaze u nama, tu su kao mogućnosti, kao želje, kao
izlazi."
• "I najnesrećniji život ima svojih sunčanih časova i, pod pjeskom i kamenjem, svoje
sitne cvjetiće sreće." ( Stepski vuk )
• "Ja sam odabrao put egoista ili vjernika, pa obaveze prema vani smatram sporednima
u odnosu na one koje dugujemo vlastitoj duši."
• "Mi možemo razumjeti jedan drugog, ali svako od nas može da protumači sebe
samog." ( Demian)
• "Mržnja prema samome sebi dovodi do iste stravične osamljenosti i očaja kao i
pretjerani egoizam."
• "Nije sreća biti voljen. Svako voli sebe, ali voljeti drugog, to je sreća!"
• "Nikada nisam živio bez vjere i ne bih niti dana bez nje mogao, ali sam cijeli svoj
život mogao bez crkve."
• "Ništa na svijetu nije čovjeku odvratnije negoli da pođe putem koji ga vodi njemu
samome!"
• "Patnja zadaje bol samo zato što je se bojiš. Ona te proganja zato što bježiš od nje. Ne
moraš bježati, ne moraš je se bojati. Moraš voljeti... Dakle, voli patnju. Nemoj joj se
odupirati, nemoj bježati od nje. Okusi kako je ona u dubini slatka, predaj joj se i
nemoj je primati s mržnjom. Tvoja mržnja je to što ti nanosi bol i ništa drugo. Patnja
nije patnja, smrt nije smrt, ako ih ti ne učiniš time..."
• "Postoji neko zlo među ljudima koje ih sprečava da se udružuju i nagoni ih da između
sebe otvaraju ponor. Jedino ljubav može da ih natjera da taj jaz premoste."
• "Sretni smo samo onda kada od sutrašnjeg dana ništa ne tražimo, a od današnjega sa
zahvalnošću primamo ono što nam nosi."
• "Svaka inteligentnija vrsta humora započinje time da čovjek samoga sebe ne shvaća
ozbiljno."
• "Šta je stvarno živ čovjek - o tome se danas zna manje no ikada, pa se tako i na gomile
strijeljaju ljudi, od kojih je svaki dragocjen, neponovljiv pokušaj prirode."
• "Što više ljubimo i darujemo se, to više naš život zadobiva smisao i vrijednost."
• "Većina ljudi ne želi plivati prije nego to i umije. Zar to nije duhovito? Naravno da ne
žele plivati! Ta rođeni su za tlo, ne za vodu. I naravno da ne žele misliti; ta oni su
stvoreni za život, ne za mišljenje! Tako, a ko misli, ko od mišljenja pravi glavnu
stvar , taj u tome može doduše daleko dospjeti, ali takav je pak tlo zamijenio vodom, a
u njoj će se jednom utopiti!" ( Stepski vuk )
• "Život svakog šovjeka je put ka samome sebi, pokušaj puta, nagovještaj staze. Nijedan
čovjek nikad nije bio potpuno i do kraja on sam; ali svaki ipak teži da to postane,
jedan mutno, drugi svjetlije, svaki onako kako umije."
Herman Hese
(1877-1962)
Njemačko-švicarski pisac, Herman Hesse, dobitnik
Nobelove nagrade za književnost 1946. godine, rodjen je
2. jula 1877 godine. Odlučivši u dobi od 13 godina da
bude "pjesnik ili ništa", Hesse je u početku pisao
romantične pjesme i priče. U svojim ranim novelama
Peter Camenzid (1904) i Ispod točka (1906) izašao je iz
kolotečine i osvojio uspjeh.
Hesse nije napisao nijednu novelu poslije 1943. godine, ali je nastavio da
izdaje eseje, pisma, poeme, kritike i priče. Od 1912. godine živi u
Švicarskoj, gdje dobija i državljanstvo 1923 godine. Heseovi romani
postaju izuzetno popularni tokom 50-tih na engleskom govornom području.
Roman je podijeljen na tri dijela. U prvom dijelu, Predgovor izdavaču, nećak Hallerove
stanodavke upoznaje nas s glavnim likom na način na koji ga on doživljava; Haller je nakon
nekoliko mjeseci boravka napustio stan i ostavio mu svoje bilješke. Iz Zabilješki Harrya
Hallera (uz upozorenje: “Nije za svakoga. Samo za poremećene.”) glavni lik u prvom licu
iznosi svoja razmišljanja i doživljaje. U ovaj dio je uklopljen i Traktat o Stepskom vuku,
knjiga u knjizi, objektivna analiza ličnosti Harryja Hallera – Stepskog Vuka.
Upozorenje čitatelju: Slijedi tekst koji sadrži pojedinosti o radnji i/ili završetku ovog
djela.
Harry Haller je intelektualac u kasnim četrdesetim godinama, pisac novinskih članaka, eseja i
knjiga, ljubitelj književnosti, slikarstva i klasične glazbe (posebno Goethea i Mozarta koje
kasnije susreće u snovima). Živi sam, a način života mu je vrlo neuredan jer se zbog svoje
prirode ne može uklopiti u normalno građansko društvo. Harryjeva ličnost je podijeljena u
dva suprotstavljena pola koja si međusobno smetaju: ljudski (simbol umnog, plemenitog i
kulturnog) i vučji (simbol nagonskog, divljeg i surovog).
Za vrijeme jedne večernje šetnje gradom i obilaska krčmi gdje traži utjehu u alkoholu, susreće
neobičnog čovjeka koji mu daje knjižicu “Traktat o Stepskom Vuku”. Knjiga je hladna
psihološka analiza kojoj je predmet sam Harry Haller. Traktat mu ne donosi puno novih
spoznaja, ali ga potiče na razmišljanje o vlastitom identitetu i životu; razmišlja o
samoubojstvu.
Uskoro susreće mladog profesora kojeg otprije poznaje, i prihvaća njegov poziv na večeru.
Ona završava potpuno neuspješno – Harry je razočaran malograđanštinom profesora i njegove
žene, a nezadovoljan je i samim sobom. U sasvim očajnom stanju upućuje se u krčmu “Kod
crnog orla” preporučenu od strane misterioznog čovjeka koju mu je dao “Traktat o Stepskom
Vuku”. Tamo upoznaje Herminu, djevojku koja ga sasvim dobro razumije i obećava mu
pomoći.
Hermina uči Harrya plesati i uvodi ga u potpuno novi način života. Upoznaje ga s lijepom
kurtizanom, Marijom, koja mu postaja ljubavnica, i trubača Pablom zahvaljujući kojem
počinje cijeniti jazz. Harry je sada sretan premda ponekad osjeća da ta sreća nije ono što on
zapravo traži. Istovremeno se komplicira njegov odnos s Herminom; ona ga želi navesti da se
zaljubi u nju i zatim ju ubije jer je ona zapravo slična njemu iako se ponaša na drugačiji način.
Hermina ga poziva na krabuljni ples gdje se konačno zaljubljuje u nju. Po završetku plesa
ostaje s njom i Pablom. Pomoću droga Pablo ga uvodi u “magično kazalište” – odraz
Harryjeve psihe. Tu doživljava niz nadrealnih iskustava, s kulminacijom u razbijanju vlastitog
odraza u zrcalu i ubojstvu Hermine, nakon čega slijedi razgovor s Mozartom koji osuđuje
njegovo ponašanje. Harry konačno zaključuje da mora prihvatiti humor kao rješenje svoje
krize, naučiti se smijati svijetu i sebi samome.