Odgoj emocija

"Otkriće" emocionalne inteligencije doslovno je uzdrmalo naučne krugove

zapada gdje euforija tog "otkrića" još uvijek traje, međutim islam je i tome
dao očigledni pečat još u samom početku. Uzvišeni Allah obećava
vjernicima: "A onima koji vjeruju i dobra djela čine i vjeruju u ono što se
objavljuje Muhammedu - a to je Istina od Gospodara njihova - On će preko
rđavih postupaka njihovih preći i prilike (unutarnje) njihove će poboljšati."
(Muhammed, 2.) Pored toga u Časnom Kur'anu spominje se mnoštvo
pojmova koji pripadaju svijetu emocionalne inteligencije i emocija poput,
strasti, zavisti, mišljenja, sumnje, vjerovanja, itd.ukratko, Uzvišeni Allah u
Svojoj Knjizi je najpotpunije ukazao na sve pojave kojima je izložena
ljudska duša, a koje definitivno pripadaju svijetu emocija. Vrhunac islama
je upravo u jednoj potpunoj emocionalnoj sređenosti i urednosti, u islamu
definisanoj kao "ihasan - dobročinstvo" kojim se ujedno potvrđuje
naklonost ljudske prirode dobru. Zar hadis Allahovog Poslanika, s.a.v.s.,
"Zaista u tijelu postoji jedan organ, ako on bude ispravan cijelo tijelo je
ispravno, a ako se on iskvari cijelo tijelo se iskvrari. Taj organ je srce." ne
govori o samom centru emocionalnog života, tj. srcu, i pojašnjava njegovu
ulogu i značaj!?

Odgoj tijela

Riječ tijelo u Kur'anu se spominje samo jedanput i to u govoru o Talutu:

Allah je njega da vlada vama izabrao" - reče on - "i velikim znanjem i
snagom tjelesnom ga obdario, (El-Bekare, 247.) Ovim ajetom rečeno je da se
Talutovo vođstvo ogledalo u znanju i tjelesnom snagom. Allahova zabrana
jedenja lešine, krvi, svinjetine, i dr. Došla je upravo iz brige za očuvanjem
zdravlja tijela. Brojni su ajeti i hadisi koji govore o tome, ameđu njima
posebno ističemo poznati hadis Allahovog Poslanika, s.a.v.s.,: "Allahu je
draži snažan vjernik od slabog, a oba su mu draga."

Uravnoteženost između pojavnog i nevidljivog svijeta

Pod nevidljivim svijetm podrazumijevamo sav nematerijalni svijet, a

pojavni svijet je svijet materije. Uravnoteženost između ovih svjetova
podrazumijeva da bi čovjek trebao raditi za drugi svijet (ahiret) kao da će
sutra umrijeti, a raditi za ovaj vidljivi svijet kao da će na njemu vječno
živjeti. Pored toga, ovo načelo zahtjeva da čovjek, kako god je spoznao da
mora zadovoljiti svoje tjelesne, materijalne potrebe, mora zadovoljiti i sve
svoje duhovne, nematerijalne potrebe. Dakle, islam uopće ne sputava
čovjeka na uski dio stvarnosti nego ga podstiče da bude kosmopolita u
najširem mogućem značenju te riječi.