Eseji o moru br.

Damir Miloš;
Petar Pan (10.07.2000)

Jutro nas je zateklo oko Jabuke, vrlo neobičnog otoka tridesetak milja udaljenog od obale,
poznatog po tome što se u njegovoj blizini kompas više ne snalazi u prostoru. Za gurmane,
osim na Kvarneru, oko Jabuke love se najveći škampi.

Magnetizam tog otočića zbunjuje kompasne igle koje su inače uvijek okrenute prema sjeveru.
I baš zbog toga, namjera nam je bila provjeriti naš "smisao za orijentaciju" bez pomoći
kompasa. Ali, noć je bila prepuna zvijezda, svi okolni otoci na horizontu dobro vidljivi, i da
smo htjeli nismo se mogli izgubiti.

- Vežimo oči!

U tome smo uvijek uživali. S maramama preko očiju zajedrili smo prema vjetru. Puhala je
bura, to je bila posljednja činjenica koju smo dobili putem vida. Ali, ni za to nam nisu trebale
oči.

Bura je suh vjetar, puše na mahove, puše sa sjeveroistoka, a jedriti protiv nje, znači jedriti
prema obali. Jugo je ljepljivo, puše ravnomjerno... itd., itd....

Negdje ispred nas, južnije, nalazi se Vis, sjevernije su Kornati. Jedrimo u smjeru Visa... Tijelo
se počinje buditi. Vlažnost zraka govori nam o kom je vjetru riječ, ušima tražimo točan smjer
vjetra, tijelom osjećamo trup jedrilice kako sebi nalazi najlakši put kroz more. Kada je
vodimo kako treba, prede poput umiljate mačke, kada kormilar griješi, trese se, neujednačeno
se glasa, i kao da ga želi sa sebe zbaciti.

- Otok!

Nosom osjećamo miris otoka. Kada vjetar dolazi do nas prelazeći preko otoka, s njega nam
donosi miris raslinja. Ljeti zagrije vjetar, zimi bura postaje vlažnija. Najlakše je prepoznati
otoke prepune borove šume. U vjetru ostavljaju lako prepoznatljiv trag smole ili prepunih
prašnika. A tek makija! Otoke za koje se najčešće tvrdilo da goli su, lako se osjete, jer prepuni
su mirisa.

Na palubi vlada tišina. Tek poneko pitanje, jer govor ometa osjetila. Nemamo o čemu
razgovarati, shvaćajući koliko je govor pod utjecajem vida. Prisjećam se Sűskina, njegovog
romana "Parfem", u potpunosti (nadam se) razumijevajući motive njegova pisanja.

Sve smo bliže otoku. Već se čuje zvuk njegove obale. Valovi postaju nepravilni, odbijajući se
od njega u različitim smjerovima. I vjetar sve češće mijenja smjer. Velik je. Vis.

Okrećemo za devedeset stupnjeva. Jedreći u tom pravcu, jer i dalje puše bura, uplovit ćemo u
Kornate. Na Kornatima, premda se čini da je zbog mnoštvo hridi i pličina opasno ploviti i
danju, osjećamo se najbolje. Svaki otok, poput divljih zvijeri, ili psa, kao da želi označiti more
koje mu pripada. Svaki otok, ovisno o svojem karakteru, oko sebe označava i more na koje se
proteže. Gangarol doseže do susjednih otoka mirisom galebljih jaja i zasitnim mirisom zmija
koje uživaju u darovima ptica, Ravna sika, premda malena, noću nevidljiva, svoj teritorij
označava jakim mirisom divljeg luka, Lučica se najavljuje mirisom lavande, a hrid Krbarić,
ha...?! Ljudi na njoj pale smeće!

Za bure, otoci se produžuju prema Italiji, za vrijeme juga, svaki otok poput kraka hobotnice
proteže svoje rtove prema Kvarneru, a za sjevernog vjetra (tramontane) otoci se sele na jug.
To iskusniji pomorci vrlo dobro znaju. Znaju da otoci nisu nepomični, znaju da se uz pomoć
vjetra premještaju, i žao im je kad otoci iznenade one neiskusne. Nasuču se, jer misle da se
otoci protežu samo dokle sežu njihovi obrisi na nautičkim kartama.

Tjesnaci između otoka koji su sigurni za vrijeme bure, zatvaraju se kad zapuše jugo, a opasan
rt s južne strane otoka, promjenom smjera vjetra premješta se na drugu stranu.

Čudno je da ljudi, premda u sebi jamačno nose iskustvo Petra Pana (priču o potrazi za
izgubljenom sjenkom) zaboravljaju koliko je važno ne samo sjenku imati, već i sjenke oko
sebe primjećivati. Ali, u suludom ritmu jagme za novcem i pod utjecajem filmova u kojima je
sjenka postala simbol terora i straha, možda ljudi namjerno ne obraćaju pažnju na sjenke.

Na moru, kojeg li apsurda, ljetno blještavilo sunca sprječava ljude da primijete sjenke otoka,
žmirkajući očima, jer sjenke se na moru ne kreću u odnosu na Sunce. Sjenke su na moru
oduvijek u produžetku drugih osjetila. Ljudi, more je to!

Copyright: MORSKO PRASE i Damir Miloš

http://www.morsko-prase.hr/tekstovi/eseji_o_moru_3txt.htm