Ispis Stranice - Vedska Kultura I Vede

forumohalu.
org
IZGUBLJENO ZNANJE => VEDSKA UČENJA => Autor teme: Mario de Janeiro na Kolovoz 30, 2009, 11:14:17
Naslov: Vedska Kultura i Vede

Autor: Mario de Janeiro na Kolovoz 30, 2009, 11:14:17
Vedska kultura
Mnogi znanstvenici se slažu s tim, da je Vedska kultura - majka čovječanstva
Iako se možda to čini vrlo drskom izjavom, postoje brojne znanstvene, povijesne i filozofske potvrde o tome, da je prije 5000 godina Vedska kultura bila proš
po cijelom svijetu. Biblija (Genesis 11:1) govori, da je u pred-kršćanska vremena "cijela zemlja govorila i pisala na jednom jeziku". Vedski spisi objašnjavaju,
izvorni jezik bio sanskrit, koji je dao sam Vrhovni Gospodin.
(http://www.biorama.net/image-files/vedska-kultura1.jpg)
U drevnim spisima na sanskritu govori se, da kada je Gospodin stvorio univerzum, dao je čovječanstvu izvorni jezik - sanskrit - i Vedsko znanje.
Vedsko znanje sadržalo je sve, što je bilo potrebno za postojanje u ovom svijetu: obuhvaćalo je znanost izgradnje kuća, liječenje, vođenje rata i obranu,
kulinarstvo, umjetnost, čak i uzvišene duhovne teme.
Vedsko znanje leži u osnovi suvremene filozofije, medicine, arhitekture i mnogih drugih vrsta znanosti.
Encyclopedia Britannica (izdanje 1951 godine) piše, da su znanstveni pokušaji pronaći ishodište jezika bili besplodni, i da su mnogi znanstvenici prihvatili, da
prvi jezik bio dan čovjeku od Gospodina. Teorija o tome, da je drevni čovjek postepeno napredovao i da se iz životinjskih zvukova rodio prvi jezik, može se la
opovrgnuti. U 16 stoljeću imperator Akbar, koji je također želio saznati istinu o izvoru jezika, napravio je vrlo nemilosrdan eksperiment.
Tri bebe su bile stavljene u posebnu kuću. Ljudi koji su se brinuli za bebe nisu smjeli s njima razgovarati, čak ni tokom hranjenja ili presvlačenja. Na kraju, ka
bebe odrasle, bile su nijeme. Uopće nisu pričale, niti pokušavale međusobno komunicirati.
Stoga, ideja o tome, da je čovjek sposoban sam razviti jezik, je pogrešna. Jezik, a i bilo koje drugo znanje, mora biti dobiveno od autoriteta. Vedska literatura
objašnjava, da se to i dogodilo u početku stvaranja. Vrhovni Gospodin je predao čovječanstvu izvorni jezik - sanskrit - i znanje o svemiru - Vedkso znanje.
(http://www.biorama.net/image-files/yagna.jpg)
Vedsko znanje je praiskonska kultura čovječanstva, a ne isključivo Indije, Arabije i Sumerije. Ono je univerzalno.
William Durant, autor desetotomne knjige "Povijest Civilizacije", piše: "Indija je domovina naše rase, a Sanskrit je majka Europskih jezika. Ona je majka naše
filozofije... naše matematike... naših ideala... naše demokracije... Na mnoge načine, ona je majka svih nas." U predgovoru četvrtog toma knjige "Indian
Antiquities" autor kaže: "Izgleda da se hinduizam proširio po cijelom svijetu; njegove tragove nalazimo u svakoj religioznoj tradiciji.., aritmetici, astronomiji,
astrologiji, praznicima, igrama, imenima zvijezda i sazviježđa; jezici različitih naroda sadrže najjače oznake istog porijekla."
Na takav način, Indija je bila centrom, iz kojeg se proširila superiorna Vedska kultura - duhovna baština čovječanstva.
Vede
Vedsko znanje se sastoji od Veda - drevnih spisa na sanskritu. Znanstvenici se slažu, da su Vede najstariji sveti spisi na svijetu. Riječ Veda sadrži sanskritski
korijen "vid", koji znači "znati" ili "znanje". Po svojoj definiciji, Vede su izvor znanja - kako duhovnog, tako i materijalnog. Vede sadrže sve vrste znanja, koje
potrebno za zdrav i sretan život svih živih biča u ovom svijetu. Ali glavni cilj Veda je povezati čovjeka sa Gospodinom.
Riječ Veda podrazumijeva slijedeće:
* Vedsko znanje je vječno i savršeno

Vedsko znanje je poznato kao apauruseya - što doslovno znači, da Vede nisu napisali ljudi, nego ih je razotkrio sam Gospodin. Vede nisu produkt ljudskog um
zato su slobodne od iluzije i grešaka.
* Vedsko je znanje samodostatno

Kroz Vede možemo spoznati sve, što treba znati o životu u ovom svijetu. Ali Vede sadrže više od toga - kroz njih možemo saznati apsolutnu istinu
* Vedsko znanje njeguje našu dušu

Vedsko znanje daje našoj duši duhovno blaženstvo, pomaže uspostaviti odnos duše sa Gospodinom.
Prije pet tisuća godina ljudi su znali Vede na pamet. S dolaskom Kali Yuge - željeznog doba, u kojem sada živimo - ljudska pamet i životna snaga počeli su sla
Zbog toga se pojavila potreba, da se Vede zapišu, kako bi ih ljudi i dalje mogli proučavati. Da bih zapisao Vede, Gospodin je došao u svojoj posebnoj inkarnac
Srila Vyasadeva je literaturna inkarnacija Gospodina, koji je zapisao Vede.
(http://www.biorama.net/image-files/vede.jpg)
Vede su pisane na Himalajiama uz predivne pejzaže majke prirode, pokraj izvora rijeke Sarasvati – majke mudrosti i znanja.
Diktirao ih je Vyasadev svom pisaru - Šivinom sinu Ganešu.
Većina Vedskih učenjaka zna, da se Vede izvorno sastoje od 4 Vede: Rig, Yajur, Sama i Atharva Veda. Vede dopunjavaju četiri Upange i šest Angi.
Angi i Upangi su dodatni spisi, koji dopunjavaju Vede. Oni se također smatraju Vedama. Četiri Upangi su:
* ayurveda (zdravlje i medicina)

* arthašastra (politika i ekonomija)
* dhanur veda (vođenje rata i obrana)
* gandharva veda (pjevanje i ples)
(http://i735.photobucket.com/albums/ww356/tekkdelikk/BLUE-PSY-blockwaterANI.gif)
Naslov: Odg: Vedska kultura i Vede

Autor: Master Joda na Kolovoz 31, 2009, 07:38:47
bravoo Hvala na super postu!
samo bi navela... da mantranje koje se izvodi sa sanskritom, nije jednako kao nasa predozba molitve. Sanskrit svaki ton oznacava jednu vrstu energije. Zap
mantranje je kao da uzmes neciji broj telefona i nazoves ga. On doslovno priziva onu energiju (i to je doslovno opipljiva energija kao vjetar je stvarno iako ju
nevidis) koju zoves... kao da zoves nekoga po imenu. Ono sto je bitno kod mantranja je nije da to 100 puta izgovoris neku rijec vec da sam dozivis svaki ton
sebe.. kao da si ti jeka onog koga zoves... Ja naprosto nemogu vjerovati koje oni znanje sve posjeduju a mi o tome neznamo nista.
Znas sta se meni desava, doslovno osjecam energiju svakog tona kojeg odasiljem sa svojim glasom i samo odjednom me jako zapljesne svaki put ogromna
kolicina natrag. Primjetila sam da je jakobitno da ti misli ne lutaju dok to radis nego da si usredotocen iskljucivo na ono sto izgovaras. Naravno pozeljno je da
upoznas sa onim sto zapravo prizivas.
Ma sanskrit je divan! Ja sam tako sretna sto imam priliku da osvjedocim Istinu! Zbilja neznam cime sam to zasluzila sve sto sam dozivjela i zelim svima sreta
brz put do Cilja! :friends:

Autor: Phoenix na Rujan 02, 2009, 05:26:03
Jesu li to te Vede (spisi)...
(http://www.harekrsna-ri.com/images/kulturna_pozadina/vede_thumb2.jpg)
Ova gore je simbol jedne od čakri...i to mislim one zelene..kako se zove..moram pogledat...

Autor: Master Joda na Rujan 02, 2009, 08:33:49
To je Yantra
Jantra je geometrijski dijagram koji je ucrtan na različitim materijalima najčešće na metalima poput bakra, srebra ili zlata, a može biti i na kamenu, staklu, p
i sl.
Jantre su načinjene od složenih geometrijskih elemenata, koji zajedno čine jednu cjelinu. Izvanredna energetska moć jantra ovisi o njihovoj točnosti u geome
Ta kompleksna geometrija je ključ njezine učinkovitosti.
Jantra na sanskritu označava "ono što nosi" ili "vozilo", što znači da jantra nosi određenu energiju i širi je tamo gdje se nalazi.

Autor: Kalki na Rujan 03, 2009, 02:14:04
Vede propisuju izvjesna pravila: postupajte na ovaj način da ne biste postali nesretni. Ako slijedite pravila, na kraju ćete biti oslobođeni materijalne zagađeno
Materijalni život nije namijenjen duhovnoj duši. Vaša želja za uživanjem u materijalnom životu se zasniva na pogrešnom razumijevanju. Ali Svevišnji Gospodi
poučava kako možemo uživati na takav način da na kraju shvatimo da to nije naš pravi život — naš pravi život je duhovan. Ovaj ljudski oblik života postaje
savršen kada dođemo do razumijevanja duhovnog postojanja — „ja sam Brahman". Inače, ako ne vodimo brigu o svom duhovnom životu, morat ćemo živjeti
mačke i psi. Posve je moguće da u slijedećem životu postanemo životinja. Ako slučajno ili hirom prirode postanemo životinja, bit će nam potrebni milijuni god
da ponovo dobijemo ljudski oblik života. Stoga je ljudski oblik života namijenjen za dostizanje samospoznaje, a Vede nam pružaju vodstvo.

Citat: Alcyone na Rujan 02, 2009, 08:33:49

To je Yantra
Jantra je geometrijski dijagram koji je ucrtan na različitim materijalima najčešće na metalima poput bakra, srebra ili zlata, a može biti i na kamenu, staklu, papiru i sl.
Jantre su načinjene od složenih geometrijskih elemenata, koji zajedno čine jednu cjelinu. Izvanredna energetska moć jantra ovisi o njihovoj točnosti u geometriji. Ta kompleksna geometrija je ključ njezine
učinkovitosti.
Jantra na sanskritu označava "ono što nosi" ili "vozilo", što znači da jantra nosi određenu energiju i širi je tamo gdje se nalazi.
Od danas krećem s crtanjem Yantri (je li se tako zovu).....

da...
ali pazi to je jako kompliciran posao... moras u odredjeno vrijeme, na posvecenom mjestu, na dobro okrenutoj strani svjeta, sa odredjenom molitvom mantro
dok ju crtas i um ti nesmije biti zakupljen nicim.


da...
ali pazi to je jako kompliciran posao... moras u odredjeno vrijeme, na posvecenom mjestu, na dobro okrenutoj strani svjeta, sa odredjenom molitvom mantrom dok ju crtas i um ti nesmije biti zakupljen n
Daj mi nekapobliža upustva....
Ako crtam nešto što će zračiti zemljom, smijem li upaliti zelenu svijeću, okrenuti se na sjever, mantrati....(šta da mantram)....U vrijeme kad vlada arhanđeo
zadužen za zemlju....

Nemam to znanje, jos... znam majstora koji ima, no to ti se obicno prenosi sa ucitelja na ucenika... trebalo bi se to detaljno prouciti. Znam ovo jer mi je prica
tome, cak mi se jakooo komplicirano cini. Ovo obicno rade ti monasi i posvecenici hramskom zivotu.

Autor: RA na Rujan 03, 2009, 07:05:48
Yantre se često koriste i kod ispravljanja energetskih utjecaja u prostoru. Ovo se zove Vastu a uzor je kineskom Feng Shuiu.Znanost Vastua o gradnji i životu
gleda na prostor (u kojem boravimo) kao na izvanjski odraz uma. Taj unutarnji i vanjski prostor gledamo u stalnoj interakciji. Znači da vanjski prostor, odnos
naša životna situacija, odražava našu unutarnju svijesnost i osobnu povijest, odražavajući našu prošlost, sadašnjost i budučnost.
Prilikom uređenja prostora prama Vastu mudrosti, majstor prvo radi jotish za osobe koje žive u stanu i prema tome konstruira životni prostor koji će najbolje
podržavati put tih osoba. Ako postoji nemogućnost savršenog preuređenja, koristi yantre, pomoću kojih otvara pojedine strane svijeta. Ovakove yantre su
PLANETARNE YANTRE. Ova yantra koju je stavio Princ Magike je vjerojatno ta. Boja joj je zelena, pripada sjeveru i otvara povoljne utjecaje Merkura, Osim ov
yantri, koriste se još i VASATI YANTRE. Ove yantre osim što podržavaju pozitivne utjecaje raznih planeta sadržavaju i združene duhovne utjecaje određenih
avatara. Imamo i Shri Yantru, koja je jedan od najdrevnijih simbola ljudske vrste. Njena složena geometrija ključ je njezine učinkovitosti i ima zanimljive
matematičke implikacije. Obično ju stavljamo na sjever ili sjeveroistok prostorije, stana ili zgrade. Privlači obilje u svim pogledima.
Dakle ova slikica koju si stavio nije yantra čakre već je planetarna jantra Merkura. Yantra Anahata čakre drugačije izgleda. Inače njen element je zrak, a ne
zemlja. Boja jest zelena, a povezana je sa živčanim tkivom srca na koji blagotvorno djeluje.
Razdoblje dana yantre merkura je 9:00 do 12:00 sati.
Slažem se sa Alcy, to je zaista opsežan posao, jer da bi yantra bila djelotvorna, treba se puno toga unijeti u nju i sve je strogo određeno. Matematika je takođ
izuzetno bitna kao struktira geometrije.
I tako to... ajd javi kako ti ide crtanje :biggrin:
Naslov: Znanstvena potvrda vedskog znanja

Za ogroman broj izjava i materijala koji su izneseni u vedskoj literaturi može se pokazati da su u skladu sa suvremenim znanstvenim pronalascima i da takođ
otkrivaju visoko razvijeni znanstveni sadržaj u toj literaturi. Veliko kulturno bogatstvo ovoga znanja od velikog je značaja za moderni svijet.
Tehnike koje su korištene da bi se pokazalo to podudaranje uključuje:

- podmorska arheologija nalaziša pod vodom (kao npr. Dvaraka)
- satelitske snimke Ind-Sarasvati riječnog sistema
- određivanje starosti artefakata ugljikom i termoluminiscencijom
- znanstvena verifikacija izjava spisa - lingvistička(jezična) analiza spisa
- studija kulturološkog kontinuiteta u svim ovim kategorijama.
(http://www.harekrsna-ri.com/images/znanost/arheologija/sastra-reading.jpg)
(http://www.harekrsna-ri.com/images/znanost/arheologija/tehnike.jpg)
Uvod
Rani indolozi željeli su kontrolirati i promijeniti slijedbenike vedske kulture, stoga su naširoko propagirali da su Vede jednostavno mitologija.
Max Muller, vjerojatno najpoznatiji rani sanskrtist i indolog, mada je kasnije u životu slavio Vede, u početku je napisao: "Slijedbenici Veda su gori od
urođenika(divljaka)" i "Indija mora opet biti pokorena znanjem ... Njena religija je osuđena na propast."
Thomas Macaulay, koji je uveo englesko obrazovanje u Indiju htio je stanovnike učiniti vrstom koja je: "Indijska po krvi i boji, ali po ukusu, mišljenju, moralu
intelektu engleska."
Međutim, njemački filozof Arthur Schoppenhauer izjavio je da poznavanje sanskrta tih indologa bilo kao kod malih đaka.
Rani indolozi su:

- izmislili teoriju invazije Arijevaca, poričući time vedsku prošlost Indije - naučavali su da je engleski obrazovni sistem superiorniji - namjeno su na iskrivljen
tumačili sanskrtske tekstove da Vede učine primitivnim - sistematski su tjerali Indijce da se srame svoje kulture - stoga djelovanje ovih indologa otkriva njiho
rasne predrasude
U posljednje vrijeme brojni su arheološki pronalasci i njihova analiza doveli u pitanje teoriju invazije Arijevaca. Ova se teorija još uvijek podučava u mnogim
sustavima obrazovanja unatoč kontradiktornim dokazima.
Teorija invazije Arijaca:

- vedski Arijci ušli su u Indiju između 1 500 i 1 200 g. prije Krista - pokorili su primitivnu dravidsku kulturu zbog superiornosti svoje vojske, konja i metalnog
oružja. - uveli su vedsku kulturu i njenu literaturu. - ova teorija invazije Arijaca tako liši stanovnike Indije njihovog vedskog naslijeđa. Bogatstvo njihove kultu
došlo je sa stranog teritorija.
Ta teorija potiče zanjimljivu dilemu zvanu Frawleyev paradoks: S jedne strane imamo ogromnu vedsku literaturu bez ijednog arheološkog nalazišta povezano
njom, a sa druge strane imamo 2500 arheoloških nalazišta Ind-Sarasvati civilizacije bez ikakve literature vezane uz nju.
Superiornost novijih dokaza ukazuju na to da se radi o jednoj te istoj kulturi. To zasigurno eliminira ovaj paradoks i ima savršenog smisla nepristranom,
objektivnom istraživaču.
(http://www.harekrsna-ri.com/images/znanost/arheologija/invazija_arijevaca_mapa.jpg)
Činjenice koje bacaju sumnju na teoriju invazije Arijaca:

- ne postoje dokazi u vedskim spisima o domovini Arijaca izvan Indije. Čak štoviše, Vede spominju moćnu rijeku Sarasvati te drugim autohtono Indijskim
mjestima.
- u vedskim spisima nema nikakvih dokaza o domovini Arijaca izvan Indije. Čak štoviše, Vede govore o moćnoj rijeci Sarasvati te drugim autohtono indijskim
mjestima. Što se datiranja tiče, nije pronađen niti jedan dokaz za stranu invaziju, bio to arheološki, lingvistički, kulturni ili genetički.
- postoji više od 2 500 arheoloških nalazišta, od kojih se dvije trećine nalaze uz korito nedavno otkrivene presušene rijeke Sarasvati. Ona pokazuju kulturološ
kontinuitet nalazišta i vedske literature od rane civilizacije Harappe pa sve do današnje Indije.
- provedeno je nekoliko nezavisnih istraživanja o vremenu isušivanja korita rijeke Sarasvati i sva upućuju na isto vremensko razdoblje na oko 1900. g. prije K
- važnost utvrđivanja datuma isušivanja rijeke Sarasvati je da pomiče datum sastavljanja Rig Vede na otprilike 3000. g. prije Krista, što je izjavljeno u samoj
vedskoj tradiciji.
(http://www.harekrsna-ri.com/images/znanost/arheologija/sarasvati_2.jpg)
- novija su datiranja vedske literature od strane indologa bazirana na zamišljenim datumima; 1500. g. prije Krista za invaziju Arijaca i 1200. g. prije Krista za
Vedu. Oba datuma su pobijena znanstvenim dokazima.
Max Muller, tvorac teorije o invaziji Arijaca, priznao je čisto spekulativnu prirodu vedske kronologije. U svom zadnjem objavljenom djelu neposredno prije nje
smrti, Šest sistema indijske foilozofije, napisao je: "Koja god da je starost vedskih himni, bilo 150 000 g. pr. Kr. ili 15 000 g. pr. Kr., one imaju svoj jedinstven
položaj i stoje same za sebe u svjetskoj literaturi".
Vedska kultura je autohtono indijska

Kroz arheologiju, studiju kulturološkog kontinuiteta, lingvističkom analizom te genetskim istraživanjem može se znanstveno dokazati da je vedska kultura
autohtona.
Na primjer, jezik i simbolika nađeni na pečatima iz Harappe su sami po sebi vedski. Nalazimo simbol Om, list asvatte ili svetog banjanovog drveta, kao i svast
(znak povoljnosti), koji se spominju kroz cijele Vede. Om se spominje u Mundaka i Katha Upanisadi, kao i u Bhagavad-Giti.
(http://www.harekrsna-ri.com/images/znanost/arheologija/many_thumbs.jpg)
Sveto asvatta drvo se spominje u Aitreyi i Satapata Brahmanama, te također u Taittiriya Samhiti i Katyayana Smritiju.
Grafički natpis tih harappskih pečata je dešifriran kao konzistentno vedski i dat mu je naziv "proto-brahmi", kao pred-sanskrtski natpis.
Taj komad keramike sa pretharrapskim natpisom, koji je nađen u najnižim slojevima iskopina Harappe, dešifriran je kao ila vartate vara, i odnosi se na svetu
zemlju vezanu uz rijeku Sarasvati, opisanoj u Rig Vedi.
(http://www.harekrsna-ri.com/images/znanost/arheologija/narukvice_zena.jpg)
Pored toga, i drugi arheološki pronalasci su kulturalno dosljedni, kao na primjer, plesačica čije narukvice su slične narukvicama koje danas nose žene u
sjeveroistočnoj Indiji, tri kamene Šiva linge koje je 1940. g. pronašao M. S. Wats u Harappi. Obožavanje Šiva linge je spomenuto u Maha Narayana Upanisad
Yayur Vede i te se i danas revno prakticira.
(http://www.harekrsna-ri.com/images/znanost/arheologija/shivina_linga.jpg)
Vede su omalovažavane od strane ranih indologa jer se nisu slagale s njihovim eurocentričnim kolonijalističkim pogledom na svijet, koji je proizveo i ovisio o
invazije Arijaca. Činjenica da je ta teorija u zadnje vrijeme ozbiljno dovedena pod znak pitanja od strane učenjaka i indologa, povećava vjeru u vedske spise
održive, precizne i autohtone izvore informacija.
Satelitske snimke presušenog korita rijeke Sarasvati
Koristeći moderne tehnike poput satelitskih snimki i tehnika datiranja može se pokazati da su drevne izjave Veda činjenične, a ne mitološke kao što su bile
pogrešno propagirane. Satelitske snimke visoke rezolucije su potvrdile opise u Rig Vedi o silasku drevne rijeke Sarasvati od njenog izvora u Himalajama do
Arapskog mora.
Moćna rijeka Sarasvati i njena civilizacija se spominju na više od pedeset mjesta, dokazujući da je Rig Veda prethodila isušivanju Sarasvati. To pomiče njenu
starost dalje u povijest, te baca daljnju sumnju na zamišljeni datum tzv invazije Arijaca.
Satelitska snimka (negdje) jasno pokazuje protezanje riječnog sistema Ind-Sarasvati od Himalaja do Arapskog mora. Rijeka Ind, s lijeve strane, označena je
plavom, dok je sliv Sarasvati označen zelenom bojom. Crne točke prikazuju mnoga arheološka nalazišta i nekadašnja naselja uz obale sada presahle rijeke
Sarasvati.
Isušivanje rijeke Sarasvati arheološki je potvrđeno na oko 1900. g prije Krista. Praćeno velikim tektonskim kretnjama ili pomicanjima ploča Zemljine kore,
primarni razlog isušivanja bio je što su druge rijeke "otele" glavne pritoke Sarasvati, rijeke Sutlej i Drishadvati.
Iako su rane studije, bazirane na limitiranim arheološkim dokazima proizvele kontradiktorne zaključke, nedavna su nezavisna istraživanja, kao na primjer
istraživanja arheologa Jamesa Shaffera iz 1993., pokazala da nema nikakvih dokaza o stranoj invaziji u civilizaciju Ind-Sarasvati i da se može dokazati kulturo
kontinuitet za još jedno tisućljeće.
Drugim riječima, arheologija ne podržava teoriju invazije Arijaca.
(http://www.harekrsna-ri.com/images/znanost/arheologija/sarasvati.jpg)
Dokazi za drevni grad-luku Dvaraku
Tehnike podvodne arheologije također su korištene blizu obale drevnog grada Dvarake u Gujaratu, otkrivajući dodatne dokaze koji podržavaju izjave vedskih
Kod Dvarake, drevnog grada-luke Gospodina Krišne, u oceanu je otkriven čitav podvodni grad , sa masivnim zidinama, lukobranima i gatovima kao što je opi
Mahabharati i drugim vedskim spisima. Dr. S. R. Rao, bivši član Indijskog arheološkog društva pionir je podvodne arheologije u Indiji. Čini se da pronalasci
podvodne arheologije potkrjepljuju opise Dvarake u Mahabharati kao velikog, dobro utvrđenog i bogatog grada-luke, sagrađenog na zemlji kasnije vraćenoj m
Ovo podizanje i spuštanje razine mora koje se desilo u razdoblju 15. i 16. stoljeća prije Krista također je dokumentirano u povijesnim podacima Bahreina.
(http://www.harekrsna-ri.com/images/znanost/arheologija/dvaraka_thumb.jpg)
Među velikim podvodnim otkrićima bile su masivne gradske zidine Dvarake, velika vrata i bastion.
Dva kamena navoza različitih širina protežući se od plaže do poluotoka tvoreći prirodnu luku, kao i stara brodska sidra što ukazuje da je Dvaraka bila drevni l
grad.
(http://www.harekrsna-ri.com/images/znanost/arheologija/dvaraka_6_imgs.jpg)
Troglavi motiv na školjci, nađen u iskopinama Dvarake, potkrepljuje vezu sa spisom Harivamsa, koji kaže da bi svaki građanin Dvarake trebao nositi mudru il
pečat takve vrste.
Sve te podvodne iskopine daju dodatni kredibilitet o valjanosti povijesnih izjava nađenih u vedskoj literaturi.
35 Arheoloških nalazišta u Sjevernoj Indiji

Osim Dvarake, više od 35 nalazišta u sjevernoj Indiji doprinijeli su arheološkim dokazima i identificirani su kao drevni gradovi opisani u Mahabharati. Bakreno
posuđe, željezo, pečati, zlatni i srebrni ornamenti, diskovi od terakote, sivo obojena lončarija, svi su ovi predmeti pronađeni na tim nalazištima. Rezultati
znanstvenog datiranja ovih artefakata podudaraju se sa ne-arijskim modelom invazije u indijskoj povijesti.
(http://www.harekrsna-ri.com/images/znanost/arheologija/sjeverna_indija.jpg)
Nadalje, Matsya i Vayu Purane opisuju veliku poplavu koja je uništila grad Hastinapur, prisiljavajući stanovnike da se presele u Kausambi. Tlo Hastinapura
potvrđuje da se poplava zaista dogodila. Arheološki dokazi nove prijestolnice u Kausambi su nedavno pronađeni i oni datiraju iz vremena neposredno poslije t
poplave.
Kurukšetra
Slično tome, na Kurukšetri, gdje se dogodio veliki rat opisan u Mahabharati, iskopavanjem su pronađene željezne strijele i koplja a njihova starost je datirana
termoluminiscencijom na 2800. g. prije Krista., što je približno vrijeme kada se rat opisan u Mahabharati zaista dogodio.
(http://www.harekrsna-ri.com/images/znanost/arheologija/kuruksertra.jpg)
Mahabharata također opisuje tri grada koja su dana Pandavama, junacima Mahabharate, nakon njihova prognanstva:
Paniprastha, Sonaprastha i Indraprastha, koja je zapravo Delhijeva Puranaqila. Na ovim nalazištima pronađeno je pregršt lončarije i drugih antikviteta koji
pokazuju kulturološku konzistentnost i datum koji se podudara sa razdobljem Mahabharate, te oni još jednom potvrđuju izjave zapisane u vedskoj literaturi.
Poznati mislioci koji su cijenili vedske spise
(http://www.harekrsna-ri.com/images/znanost/arheologija/people.jpg)
Iako su rani indolozi svojim misionarskim žarom naširoko ocrnjivali Vede kao mitologiju, mnogi su se najveći svjetski mislioci divili Vedama kao skladištima
naprednog znanja i uzvišenog načina razmišljanja.
Arthur Schoppenhauer, slavni njemački filozof i pisac napisao je:"Naišao sam na duboke, orginalne, uzvišene misli... preplavljene visokom i svetom ozbiljnošć
Poznati rano-američki pisac Ralph Waldo Emerson, čitao je Vede svakodnevno. Emerson je napisao: "Dugujem veličanstveni dan Bhagavad-giti."
Henry David Thoreau je rekao: "Ujutro kupam svoj intelekt u čudesnoj(veličanstvenoj) filozofiji Bhagavad-gite ... pored koje naš moderni svijet i literatura
izgledaju sićušni i trivijalni."
Dakle, Emerson i Thoreau su toliko cijenili vedsku literaturu da su bili poznati kao američki transcendentalisti. Njihova djela sadrže mnoge misli iz vedske filoz
Druge poznate ličnosti koje su govorile o veličini Veda su: Alfred North Whitehead (britanski matematičar, logičar i filozof), koji je izjavio: "Vedanta je
najimpresivnija metafizika koju je ljudski um koncipirao."
Julius Robert Oppenheimer, glavni konstruktor atomske bombe izjavio je da su "Vede najveći privilegij ovog stoljeća." Za vrijeme eksplozije prve atomske bom
Oppenheimer je citirao nekoliko stihova iz jedanaestog poglavlja Bhagavad-gite, kao npr:
"Ja sam smrt, uzrok uništenja svijetova..."
Kada su Oppenheimera upitali da li je to prva nuklearna eksplozija, on je značajno odgovorio: "Da, u modernim vremenima," ukazujući da su se drevne nukle
eksplozije možda dogodile.
Lin Yutang, kineski učenjak i autor, je napisao: "Indija je bila učitelj Kini u trigonometriji, kvadratnim jednadžbama, gramatici, fonetici..." i tako dalje.
Francois Voltaire je izjavio: "... sve što imamo je do nas došlo sa obala Gangesa."
Iz ovih izjava vidimo kako su mnogi renomirani intelektualci vjerovali da su Vede omogućile nastanak znanstvene misli.
Željezni stup u Delhiju
(http://www.harekrsna-ri.com/images/znanost/arheologija/pillar.jpg)
Vedska književnost sadrži opise naprednih znanstvenih tehnika, katkada sofisticiranijih od onih koje se koriste u današnjem modernom tehnološkom svijetu.
Moderni metalurzi nisu u stanju proizvesti željezo koje bi moglo biti kvalitete “Željeznog stupa” u Delhiju, koji je najveći ručno kovani komad željeza iz davnin
Taj stup stoji kao tiho svjedočanstvo visoko razvijene znanosti o metalurgiji koju su poznavali drevni Indijci. Izrađen(lijevan) otprilike 3. stoljeća prije Krista,
šest i pol tona, odolijevao se hrđi gotovo dva tisućljeća, a čak i napadu topništva napadačke vojske Nadira Shaha tokom njegovog pustošenja Delhija.
Stup iz Heliodrosa i kulturne poveznice s Indijom

Primjer ovih razmjena je nađen u natpisima na stupu iz Heliodrosa, koji je 113. g. prije Krista podigao Heliodros, grčki ambasador za Indiju, preobraćen na
vaišnavizam.
(http://www.harekrsna-ri.com/images/znanost/arheologija/heliodros.jpg)
Još jedan primjer su novčići iz II. stoljeća prije Krista, nađeni u Agatoklu, koji pokazuju slike Krišne i Balarame. Ti artefakti svjedoče da je sanatana-dharma s
od kršćanstva.
To također potvrđuje vezu između Indije i drugih drevnih civilizacija, kao što je Grčka, te pokazuje da je postojala stalna razmjena kulture, filozofije i znanstv
znanja između Indije i drugih zemalja. Uistinu, Grci su od Indije naučili puno čudesnih stvari.
Vedska matematika
Voltaire, slavni francuski pisac i filozof izjavio je da je: "Pitagora otišao na Ganges da nauči geometriju." Abraham Seidenberg, pisac autoritativne "Povijesti
matematike" pripisuje vrijednost Sulba Sutrama jer su inspirirale sve matematičare drevnog svijeta od Babilona, Egipta pa do Grčke.
Kao što su Voltaire i Seidenberg izjavili, mnogi matematički koncepti od velike važnosti potječu iz vedske kulture, kao na primjer:
Teorem koji nosi Pitagorino ime pronađen je u Shatapatha Brahmani kao i u Sulba Sutri, indijskoj matematičkoj raspravi, napisanoj stoljećima prije Pitagorino
rođenja.
Decimalni sustav, baziran na potenciji broja deset, gdje se ostatak prenosi u slijedeći stupac, prvotno je spomenut u Taittiriya Samhiti crne Yajurvede.
Uvođenje nule kao i numeričke vrijednosti i decimalnog mjesta.
Pojam vječnosti.
Binarni brojčani sustav, esencijalan za računala, koristio se u mjerama vedskih stihova.
Tehnika dešifriranja (hashing), slična onoj koja se koristi kod modernih postupaka pretraživanja, kao npr. Google, koristio se u južnoindijskoj muzikologiji. Iz
rage (melodije) mogu se izmjeriti note rage iz Kathapayadi sistema.
Vedski zvukovi i mantre

Vede doduše, nisu toliko poznate u prezentiranju povijesnog i znanstvenog znanja kao što su poznate u razjašnjavanju suptilnih znanosti, kao na primjer sna
mantre. Svi prepoznajemo snagu zvuka po samim efektima zvuka, koji mogu biti veoma dramatični. Možda smo svi vidjeli kako visoki stupanj frekvencije zvu
lomi običnu staklenu čašu. Takva demonstracija pokazuje da glasni zvukovi mogu proizvesti značajne reakcije.
Opće je vjerovanje da mantre mogu nositi skrivenu moć koja može prouzročiti određene efekte. Vedska literatura je puna zapisa o oružjima koja su bila priziv
mantrama. Na primjer, mnoga oružja su bila aktivirana mantrama tokom epskog rata na Kurukšetri, gdje je i sama Bhagavad-gita bila izgovorena.
Razvijanje brahmastra oružja, istovjetnom današnjem nuklearnom oružju, opisano je kroz cijelu vedsku literaturu. Nadalje, mantre nose skrivenu duhovnu m
što može proizvesti značajne dobrobiti kada se pravilno izgovaraju. Uistinu, same Vede su zvučne vibracije u pisanom obliku i prenose duboku poruku. Duhov
discipline preporučuju vježbe kao što je tiha meditacija, tiho izgovaranje mantri i također usmeno ponavljanje naglas specifičnih mantri.
Medicinski test o dobrobiti pjevanja mantri proveden je u tri skupine od 62 ispitanika, muškaraca i žena u prosjeku starih 25 godina. Pod strogim medicinskim
nadzorom mantrali su Hare Krišna maha-mantru po dvadeset i pet minuta svakog dana.
Rezultati su pokazali da redovito mantranje Hare Krišna maha-mantre umanjuje stres i depresiju, te pomaže kod pobjeđivanja starih navika i ovisnosti. Ovi
rezultati predstavljeni su u doktorskoj disertaciji na floridskom sveučilištu.
Duhovni praktikanti potvrđuju mnoge dobrobiti od mantra meditacije, kao na primjer povećane realizacije duhovne mudrosti, unutrašnjeg mira i čvrste
povezanosti s Bogom na duhovnoj razini. Ovi efekti se mogu iskusiti slijeđenjem određenog duhovnog puta.
Zaključak
Većina dokaza koji su izneseni u ovoj prezentaciji je apara vidya ili materijalno znanje vedske literature. Vede međutim, su mnogo čuvenije po para vidyi ili
duhovnom znanju. A još superiornije znanje od toga je realizirano znanje vedskih rišija ili svetaca - znanje koje je iznad objektivnog znanja materijalne znano
znanje o vječnoj stvarnosti sat, cit i anande ili vječnosti, blaženstva i potpunog znanja.
preuzeto sa: http://www.harekrsna-ri.com/arheologija_10.2_cro.html (http://www.harekrsna-ri.com/arheologija_10.2_cro.html)

http://www.youtube.com/watch?v=by4svWHy6tw (http://www.youtube.com/watch?v=by4svWHy6tw)
Naslov: Dokazi o istinitim pričama iz Vedske mitologije...

KRALJ RAMA I PLUTAJUĆE KAMENJE OD INDIJE DO LANKE
(http://i261.photobucket.com/albums/ii43/chitwaiyam/Lord_Rama3.jpg) (http://theprudentindian.files.wordpress.com/2007/09/ram_bridge_lanka.jpg)
Nala Sethu (Adams Bridge)

(http://s3.amazonaws.com/readers/2009/08/05/ram-setu_1.jpg)
Ram Sethu - The Earliest and largest carbon-fiber reinforced civil engineering structure known to man
Floating stones found in Rameshwaram
(http://www.ramasetu.com/Images/bridge.jpg)
Do stones float in water? The answer would be a certain no. But in the island of Rameshwaram in Tamil Nadu, stones, it seems, do float in water. Difficult to
believe-but it's a reality.
(http://www.hinduwisdom.info/images/Rama_Bridge_aerial.jpg)
Floating stones of Rameshwaram have a mythological twist to it. According to the Hindu mythological epic Ramayana, which was supposed to
have taken place over 17 million years ago, Lord Rama and his army of monkeys used stones to build a bridge across the Palk Strait to link
Rameshwaram to Sri Lanka. Legend as well as archaeological findings indicate the first signs of human inhabitation in Sri Lanka date back to
primitive age and it is assumed that the bridge's age is also almost equivalent.
Talaimannar, situated at the tip of Mannar Island, is where Nala Sethu (Adam's Bridge) - the string of coral reefs, shoals and shifting sandbanks that connect
India with Sri Lanka - begins. This bridge was allegedly built by the monkey-general Hanuman, who then crossed over from India with his sim
army in a series of giant leaps to rescue Sita.
The above Space images were taken by NASA appears above. Reveal a mysterious ancient bridge in the Palk Strait between India and Sri Lanka. The recently
discovered bridge currently named as Adam’s Bridge is made of chain of shoals, c.18 mi (30 km) long. The bridge’s unique curvature and composition by age
reveals that it is man made.
Certain historical inscriptions, old travel guides, old dictionary references and some old maps have reinforced the religious and geographical belief of this stru
being the ancient bridge that is considered with great regard by the Hindus in the Indian sub-continent. This conjecture must be tempered with the fact that
are no geographical pointers to the structure being Rama's Bridge in any of the ancient texts or Puranas. Vaishnava News Network and some other U.S.-base
news services suggested that it had discovered the remains of the bridge built by Rama and his Vanara army, that is referred to in the Ramayana, and that it
not a natural formation, basing their claim on 2002 NASA satellite footage... NASA distanced itself from the claims saying that what had been captured was
nothing more than a 30 km long, naturally occurring chain of sandbanks. It also clarified that, "The images reproduced on the websites may well be ours, but
interpretation is certainly not ours. Remote sensing images or photographs from orbit cannot provide direct information about the origin or age of a chain of
islands, and certainly cannot determine whether humans were involved in producing any of the patterns seen"
A team from the Centre for Remote Sensing (CRS) of Bharathidasan University, Tiruchi led by Professor S.M. Ramasamy in 2003 claimed that the, "Rama's br
could only be 3,500 years old" and, "as the carbon dating of the beaches roughly matches the dates of Ramayana, its link to the epic needs to be explored".
However, one needs to note that the surveys which have come out with 3500 age for the bridge are based on the studies conducted on corals grown on the b
itself and it has been argued that this represents only the age of what was measured, which is the corals. The bridge underneath the corals has been dated b
to hundreds of thousands of years earlier.
A former Director of the Geological Survey of India,

S. Badrinarayanan claims that such a natural formation would be impossible; He justifies the same by the presence of loose sands layer under corals for entir
stretch. Corals normally form above rocks.” He feels that thorough analysis was not conducted by Geological Survey of India before undertaking SSCP project
connection with the canal project, the Madras High Court in its verdict stated that the Rama Sethu is a man-made structure. Geological and archaeological fin
of Teri formations, rich assemblage of Mesolithic-Microlithic tools and human fossils found on both sides of the bridge by Department of Earth-Science in Marc
2007 are also quoted as evidence for manmade structure.
Prof. N. Ramanujam, Head, Post Graduate Department of Geology and Research Centre, V.O. Chidambaram College, astrophysicist Jayant Narlikar and a grou
professors of Madurai Kamaraj University (which is in the state of Tamil Nadu and is directly under the control of the state ministry of education) stated that
Rama's bridge is a natural geographical feature which formed some 17 million years ago.. In addition, Archaeological Survey of India has said that the structu
not man-made. A government publication from National Remote Sensing Agency, which was recently tabled in the Indian Parliament, says that the structure
be man-made".
još detalja...
http://www.ramasetu.com/archeological-proof-or-evidence.html (http://www.ramasetu.com/archeological-proof-or-evidence.html)
(http://yogadharma.files.wordpress.com/2009/01/sri-rama-shri-hanuman.jpg)
(http://img132.imageshack.us/img132/3869/han20fly1xs.jpg)

Autor: Prostor na Rujan 17, 2009, 07:00:34
Citat: Mario de Janeiro na Kolovoz 30, 2009, 11:14:17

Iako se možda to čini vrlo drskom izjavom, postoje brojne znanstvene, povijesne i filozofske potvrde o tome, da je prije 5000 godina Vedska kultura bila proširena po cijelom svijetu.
Ja se ne bavim s time , al vidia sam neke stvari tamo i još ako je doletila ovamo prije 5,000.g znam i od koga je.

Problem je šta je prošlo jako puno vremena pa se dosta toga iskrivilo , al ok , pametan čovik će nać tu nešto da ima. Uglavnom nije ona majka čovjećanstva
je to dopilotalo sa viših nivoa. Nije to došlo tako da je to netko naša ispod kamena , nego je dovućeno ovamo ( to znaje u spisima i to , ok ).
Vjerovatno se sastoji od dvije stvari : jedna je podaci koji su dani , druga je sama povijest koja se odigravala. Treće bi bili spomenici i ostavština iz tih doba ,
uključuje spomenike , spise , mitologiju , te samu religiju tj religije kao takve.
Citat: Prostor na Rujan 17, 2009, 07:04:03

Uglavnom nije ona majka čovjećanstva nego je to dopilotalo sa viših nivoa. Nije to došlo tako da je to netko naša ispod kamena , nego je dovućeno ovamo ( to znaje u spisima i to , ok ).
pa jel znas ti sta su vede?

Citat:
prije nebrojeno tisuća godina ispjevao Brahma, prvo stvoreno biće u svemiru, neposredno prije čina stvaranja.


pa jel znas ti sta su vede?
Znam , to znanje dolazi iz jedne zone u kojoj vrijeme ne igra ništa.

Pa ja ne mogu shvatiti da ljudi idu pričati o vedskom znanju neshvaćajući Izvor tog Znanja i onda uvijek pripisuju to nekim alienima i šta ja znam, kamoli da
upoznaju proces transcendiranja znanja.
Ljudi, proučavajte i komparirajte znanja pa će te vidjeti.
Nema smisla pričati o nečemu što niste proučili.
pozzz

Bio jednom jedan demon, i cuo je Brahmu kako pjeva vede, i skoro zavladao sa sva 3 svijeta da ga Vishnu nije zaustavio, potopio zemlju skoz!

To je od galaktičkih misionara. Osnovno znanje , onda ide malo povijest i šta je tko istraživa , al u osnovi osnovne stvari su ono što koliko sam vidia tamo u
vedama oni sami nazivaju kozmička istina.
Naslov: Odg: Vedska Kultura i Vede

Autor: Kalki na Listopad 06, 2009, 09:52:35
Vede i Biblija
Koje su razlike između veda i Biblije? Da li je Veda nešto različito od kršćanske tradicije? Biblija, kao i vedski tekstovi na svoj osobit način, nose naziv svetih
tekstova.
Biblija i Vede nisu svete na isti način. Vede nisu usporedive s Biblijom. Civilizacijska razina nije ista; dva teksta nisu isti po naravi. Oni se više nadopunjuju ne
što stoje u oprečni. Kada se riječ Bog u kršćanskoj tradiciji upotrebljava u nekoj izreci, ona se odmah nabije nekom snagom, moći. Dok se u Vedama riječ "Bo
upotrebljava u istom smislu kao u kršćanskoj religiji.
U Vedama se ne moli Bogu jer, u biti, Bog je u Vedi zvuk. Nije moć ono što je označeno riječju, već je moć sam zvuk riječi. Riječi koje se koriste nisu način da
obrati Bogu, što je potpuno uobičajeno u kršćanstvu. Tu postoje formule koje omogućavaju da se stupi u dodir s Bogom, a on će možda odgovoriti. Jezik je tu
samo sredstvo da se obratimo nečemu što nije u jeziku. U Vedama je to potpuno drugačije. Ono što je osnovno jest upravo jezik.
Ako postoji Bog u Vedama, to je upravo vedski tekst. Deve su instrumenti na istoj razini kao i ljudi, što se tiče služenja Vedama, i devama se ne moli. Dakle,
postoji stav molitve.
Biblija je jedan vjerski tekst, dok Veda nije vjerski tekst. Ona se koristi u obredima, ali ne u vjerskim obredima. Vedski obredi nemaju hramova, crkava,
svećenstva, molitve, Boga. To čini da su ta dva teksta i dva pristupa tim tekstovima različiti. Može se prići Vedama i cijeniti njezinu moć i također biti kršćanin
ikakvih poteškoća. Veda je skup tekstova koji se još davnina prenosi isključivo usmenom predajom u Indiji. Ljudi koji su prenosili te tekstove nazivamo
brahmanima. Oni su ih usvajali i predavali sljedećim naraštajima. Ti se tekstovi smatraju neophodnom referencom u Indiji i tamo su neprikosnoveni autoritet
što je to u našoj kršćanskoj civilizaciji Biblija.
Biblija nam, svakako, donosi veliku radost života na razini svog značenja. Njezine su vjerske i metafizičke pouke upućene duši, srcu, umu. Ti se tekstovi shva
u vrijednosti onoga što poučavaju. Znamo da se Biblija prevodi na mnoge jezike. Treba razumjeti da je smisao vedskih tekstova izvorno drugačiji, i to zato je
Veda ne obraća niti srcu, niti razumu, niti razini koja je shvatljiva našem umu.
U "Samhitama", najvišem dijelu Veda, nećemo naći ništa usporedivo Kristovim poukama. One se ne obraćaju ljudima. To je vrlo važna stvar. Kada Krist, ili Bib
govore, to je božanska pouka, nesumnjivo, ali ona se obraća ljudima. Veda, pak, nije riječ nekog boga ili čovjeka koji se obraća ljudima.
Većina vedskih tekstova nema semantičku razinu. Nema suprotstavljanja onoga što Veda govori s onim što podučava kršćanstvo, a niti obratno. Čita se Biblija
vjeruje se u kršćanstvo i kada se recitiraju Vede, ne postoji niti jedan trenutak, a osobito dok se recitira "Samhita", u kojem se suprotstavljaju doktrine. U Ve
postoji doktrina. U kršćanstvu postoji doktrina koju priznaje crkva, i koja se razmatra na koncilima. I budući toga u Vedama nema, ne može biti oprečnosti iz
kršćanskog učenja i onoga sto govori Veda, jer se Veda jednostavno ne obraća istoj razini kao i Kristovo učenje ili Biblija općenito.
To su točke koje vam objašnjavaju da značajke svetosti nisu iste naravi. Biblija je mnogo ljudskija. Kada se čita Biblija ona razgaljuje srce i razumije se o čem
govori. Veda se, pak, ne proučava na razini značenja, jer nije to ono što je zanimljivo U Vedama postoje bogovi koji su različiti od kršćanskog Boga. Bog je u
kršćanskoj religiji transcendentalno biće, stvoritelj neba i zemlje. U Vedi nema pitanja o stvaranju. Ne postoji jedan Bog koji je stvoritelj neba i zemlje. Ono š
nazivaju deve, stvorenja su različita od ljudi što ne žive na istoj razini svijeta. To su stvorenja mnogo bliža Bogu od nas. Bog je u Bibliji transcendentalno
jedinstveno biće, dok u Vedama nema transcendentalnog Boga. Nema molitve koja se obraća Bogu. Kada Indijci koriste himne, oni ih koriste kao molitvu, ali
nije vedska molitva.
Vede se prevodi sa znanje, spoznaja, svijest. Te se riječi upotrebljava za svakakve stvari. Veda nema monopol nad riječju "veda". Mnogobrojni drugi tekstovi
riječ veda bez veze s izvornom Vedom.. Indija ima svoju vjersku povijest i u toj vjerskoj povijesti postoji jedan bog, koji se može usporediti s bogom u kršćan
ali u Vedi nema boga Krsne, nema Šive, nema onoga što danas sačinjava religiju u Indiji.
Veda je u Indiji etalon, glavni i prvi priručnik. U tim se tekstovima uvijek naglašava usmena i zvučna vrijednost. Naravno da se uči i njihovo značenje i upravo
ono Zapadnjake osobito privlačilo. Indijska religija nije vedska. Postoji tamo religija koja je ekvivalentna kršćanstvu, ali u Vedi ne možemo naći vezu s tom
religijom. Usprkos tome što su neki pravci pa i religije koristile isječke iz Veda, iskoristili slobodu da iskoriste tekstove, jer u Indiji nije postojala crkvena instit
koja bi bila usporediva s kršćanstvom i određivala što je sveti tekst i kako ga koristiti, pa propisivala: ovo su molitve, ovako treba organizirati kult. U Vedi to
nikada nije postojalo.
Vedu su rabile, neovisno o njoj samoj, sve indijske religije, kao i ostala učenja koja nisu bila vjerskog značaja.
Vede su dostupne cijelom svijetu. Ona je univerzalna. Ona je i indijska, gdje se koristi na indijski način. Nitko nije ograničio upotrebu Vede za vlastitu korist.
Veda se rabio u terapeutske svrhe i očito s određenim uspjehom. (čak i Zapadnjaci poznaju vrijednost zvuka). Dakle Veda se koristila i to u književnosti, filoz
medicini, u svim disciplinama. Njena neovisnost o doktrini dopušta joj takvo korištenje.
Nitko ne može reći da je Veda oprečna njegovoj religiji ili kulturi jer ona nije djelomičan izraz nečega. U njoj je ugrađena univerzalna vrijednost. To je tekst k
mnogo manje lokaliziran od Biblije.
Kada čitamo Bibliju, zanmo da je ona jedini sveti tekst kojeg poznajemo u našoj zapadnoj tradiciji, dakle ako uspoređujemo dva sveta teksta: u Bibliji vrlo do
znamo da u njoj postoji jedan univerzalni dio, inače kako bismo ju mogli čitati s radošću i na korist. To je univerzalni dio koji nadilazi vrijeme, ali postoji i jeda
ograničeni dio koji je izraz određene svijesti, nekog vremena, neke povijesti, nekog naroda, Izraelski narod u tom i tom razdoblju. Postoji povijesna zgoda koj
može datirati. Postoji prije. Hebreji su izašli iz Egipta, nastanili su se u Izraelu, vodili su ratove, imali su Solomona, Bibliju. Postoji prije i poslije i postoji
lokalizacija teksta koja je vrlo snažna. I postoji također Kristov nauk.
I danas se može otići na mjesto kuda je prolazio Krist. Ali se nikad ne može otići na mjesto gdje je bila Veda, jer Veda ne ostavlja tragove. Ne možete reći gd
to odigralo ni kada.
Vedska je univerzalna vrijednost u onome što ona čini. Ona nije lokalizirana niti partikularna, dok nam Biblija pomaže u našem praktičnom životu, sa svojim
prispodobama, pričama. Za život se okrećemo Bibliji, a Vedi za neke druge stvari. Veda je u određenom trenutku postala indijska. Indijci smatraju Vedu svoji
nasljedstvom.
No Veda nije indijska samo zato što Indijci žele da Veda bude indijska. Iz mnogih razloga, prvenstveno povijesnih, jer se Veda prenosila i čuvala u Indiji i kao
zadnji koji su dobili Vedu smatraju da je njihova zemlja praizvor vedskog znanja Tekstovi Veda nisu sveti u smislu svetosti koja je nepoznata.
Veda je znanje. U isto vrijeme može se reci da je znanje i spoznavanje ono sto ju čini svetom. Vede izražavaju pojave u svijesti, stvari koje su unutarnje nara
ne odnose se na svjetovno. Tako ne možemo reći da je taj vedski jezik indijski Vedski jezik je i danas ostao nešto impresivno. Lingvistički gledano Vede je
savršena. No tim se je jezikom bilo nemoguće izražavati u svakodnevnom životu. Za to je trebalo odabrati drugi jezik. Možete zamisliti da kada se uključujete
život treba vam jezik koji dopusta izražavanje konkretnih stvari, dok vedski jezik nije takav -. To je također velika razlika.
Ne postoji narod koji odgovara vedskom jeziku. Oni koji recitiraju Vedu su, na neki način, vedski narod, a etnički ne postoje. Indija ne postoji u Vedi. Indija p
nakon Vede. Svi ostali jezici služe prvenstveno za komunikaciju. To se radi s njima. Netko govori, znači odgova na nečije pitanje i komunicira. Jezici su mediji
sredstva. A Vedski se jezik nikad nije smatrao za sredstvo. Veda nije lingvistički izraz misli koji služi da bi te misli netko čuo. Taj je jezik strukturiran za sebe
- zamišlja se da nema slušaoca. Postoji riječ koja nije upućena nikome.
Možemo doista reći da je vedski jezik neka vrsta matematike na razini riječi. To je jezik koji u sebi ne sadrži komunikativni element. On je nabijen poetski. Dr
karakteristika koja ga razlikuje od drugih jezika jest ta da nije usmjeren na objektivni svijet. Jezici su prvenstveno usmjereni na tvar. Mi imamo na zapadu bo
rječnik za imenovanje stvari, jer se naši jezici organizirani za svijet. Oni evoluiraju poput evolucije stvari. Svijet danas nije isti kao prije stotina godina i jezik
taj razvoj. Jezik kojim danas pričamo je budući mrtvi jezik, jer svijet u kojem živimo jest materijalan i kao posljedica toga nema potrebe imenovati stvari koje
ne postoje.
Sanskrt i Veda nisu usmjereni na svjetovni život. Oni su bez evolucije. Vedski je jezik lišen stvarnosti. Ne čujemo o nekoj materijalnoj civilizaciji u Vedama.
Možemo je doduše zamisliti, jer tekst nije potpuno univerzalan (jer ne može postojati neki potpuno univerzalni tekst), ali on je ipak vrlo univerzalan i
nematerijalan. To mu daje značajku neaktualnosti, ali također i značajku aktualnosti. Jer u svijetu u kojem živimo postoji nešto sto je aktualnost, ali ta će se
aktualnost izlizati, a nešto što je unutar i što je uvijek tu ne može izaći iz mode.
Dakle, vedski jezik izražava tu nematerijalnu kontinuiranost na kojoj se stvara vječno promjenjiva materijalna civilizacija. Mi govorimo na svom jeziku koji je
evoluirao a opet postoji nešto što ne evoluira što je prisutno kod svih ljudi i mislim da to Veda vrlo dobro izražava. To su sve činjenice koje razlikuju vedski je
ostalih jezika.
Univerzalno znanje Vede nije zamjenjivo nekom kazetom ili CD-om ili Internetom, a ljudi to znaju. Nikakav CD ili bilo koji drugi medij neće proizvesti nikakav
učinak. Ljudi žive svoj život, a kada recitiraju Vedu taj životni dio života dobiva univerzalnu vrijednost. Veda je živa riječ, a ne kasete ili video.
Prof. Dr.Michel Angot redovni je profesor na Pariškom sveučilištu

Autor: Master Joda na Listopad 11, 2009, 08:07:02
http://www.youtube.com/watch?v=HmVIbdSg2xA&feature=fvw (http://www.youtube.com/watch?v=HmVIbdSg2xA&feature=fvw)

Autor: Master Joda na Prosinac 17, 2009, 03:08:42
3.1.1 Vede i Upanišade: svet nasuprot svesti

Istoričari orijentaciono navode godinu 2.000 pre naše ere kao vreme kada su nomadska plemena naznana Arija (plemeniti) došla iz zapadne Azije i započela
invaziju na indijski potkontinent. U dolini reke Inda arijski osvajači su se susreli sa lokalnom civilizacijom koja je već bila stara hiljadu godina, sa razvijenom
tehnologijom i trgovinom. Stapanje ovih dveju kultura stvorilo je jedinstvenu indijsku civilizaciju kakvu danas poznajemo. Arijci su sa sobom doneli svoja
religiozna verovanja na Sanskritskom jeziku, kanonizovana u četiri knjige himni nazvanih Vede - Rig Veda, Sama Veda, Jađur Veda i Atharva Veda. Pored prvo
dela Veda koji je sadržao opise obreda, inkantacija, pojanja, i žrtvi koji se odnosio na religioznu praksu, vedska Indija je takođe sadržala i rudimente moćne
naučne tradicije, posebno matematike: ona je razvila moderne brojeve (koje je Zapad primio preko Arapa, pa ih stoga pogrešno nazivamo arapskim brojevim
sistem decimalnih mesta, nulu, osnove algebre i trigonometriju. Drugi deo Veda, koji se naziva Upanišade, nije se bavio ceremonijama i religioznim ritualima,
znanjem o najvišoj stvarnosti, o konačnoj istini, prirodi života i ljudskih bića, i stanjima svesti. Iako su pisane sa briljantnom intelektualnom jasnoćom i
konceptualnom preciznošću, one se ne mogu porediti sa Zapadnim filozofskim ili naučnim sistemima zasnovanim na logici i argumentima. Upanišade su darša
nešto viđeno; bazirane na ličnom iskustvu, one su dokumenti o inspirisanim učenjima individua za koje je transcendentalna Stvarnost zvana Bog bila stvarnij
sveta kojeg su zapažali preko pet čula. Ako želimo da shvatimo Upanišade u okviru njih samih, nailazimo na izvanrednu retkost iskustava koje one pokušavaj
opišu. Veoma mali broj ljudskih bića je video stvarnost iz perspektive ovih izuzetnih dolumenata. "Upanišada o Ja" je satyasya satyam, "istina o istini".
Za razliku od Veda koje gledaju ka spolja u strahopoštovanju pojavnog sveta, Upanišade gledaju unutra, nalazeći da su moći prirode samo manifestacija još
stravičnijih moći ljudske svesti. Postavljajući sebi pitanje "Čijim prisustvom nastaje želja koja pokreće univerzum?", drevni mudraci su došli do odgovora da je
svest ono što pokreće svet, koja kod ljudskih bića između ostalog ima funkciju spoznaje. Zbog toga su upanišadski mudraci pokazali jedinstvenu preokupaciju
stanjima svesti, usredsređujući se na medijum svesti i saznanja - um, podvig koji je bez paralela u istoriji bilo koje religije ili nauke. Oni su bili veoma pažljivi
posmatrači svih pojava u životu, pa su proučavali i svakodnevnu budnu svest, snove, i stanja dubokog spavanja bez snova, pokušavajući da otkriju šta se mo
saznati u svakom od njih, i za koju sposobnost bi se moglo reći da je onaj koji saznaje. U čemu je zapravo razlika između sna i budnog stanja, jer oba stanja
sadrže osećanje "ja" onog koji ih doživljava? Ali šta se dešava sa osećanjem "ja" u dubokom spavanju bez snova? Da li postoji išta što ostaje isto u neprestan
toku ljudskog iskustva? Postoji li ikakav kontinuitet, neki nivo stvarnosti koji je viši od budnog stanja, u kojem se objedinjuju sva ova stanja uma?
Takva su pitanja postavljali upanišadski mudraci, ali se oni nisu zaustavili samo na debatovanju o njima. Oni su postali fascinirani otkrićem da kako se
koncentracija produbljuje, um zapravo prolazi kroz stanja svesti koja oni istražuju. A u koncentraciji na samu svest - "Ko je onaj koji saznaje?" - ustanovili su
mogu da razdvoje nekoliko slojeva uma i da posmatraju kako on funkcioniše isto onako objektivno kao što kakav botaničar posmatra cvet.
Značaj ovog otkrića ne može se prenaglasiti. Pošto je svest polje svih ljudskih aktivnosti, kako spoljašnjih tako i unutrašnjih (doživljaji, aktivnosti, imaginacija
znanje, ljubav) - nauka o svesti nudi mogućnost centralnih principa koji objedinjuju sav život i sve što postoji. "Upoznajući jednu stvar od zlata," zapažaju
Upanišade, "upoznajemo sve stvari napravljene od zlata; one se razlikuju samo po imenu i obliku, ali je zlato materijal od kojeg su sve napravljene." I pitale
"Šta je to čijim poznanjem možemo upoznati prirodu svega ostalog?" Odgovor su našle u svesti. Proučavanje svesti je nazvano Brama-vidja, što znači i "najv
nauka" i "nauka o Najvišem"!
Važno je razumeti da bramavidya nije intelektualno, teorijsko proučavanje. Praksa upanišadskih mudraca sadržala je i potpunu obuku intelekta, ali bramavidy
psihologija ili filozofija. Ona je strogo empirijska, laboratorijska nauka u kojoj je čovekov um i istraživač, i sredstvo istraživanja i predmet istraživanja, gde je
okrenut ka unutra, putem discipline koju su nazivali meditacija.
Međutim, meditacija u upanišadskom smislu nije refleksija ili bilo koja druga vrsta diskurzivnog mišljenja. Ona je čista koncentracija, uvežbavanje uma da se
usredsredi na nutrinu bez odvraćanja pažnje, sve dok se ne stopi sa predmetom svoje kontemplacije. Ovo stanje u kojem spoljašnji svet potpuno iščezava iz
ne znači nesvesnost: meditacija je stanje krajnje intenzivne unutarnje budnosti. Bramavidya se ne bavi uvidima do kojih se dolazi koncentracijom na određen
aspekt života; nju interesuje kako koncentracija uopšte generiše uvide. Posmatrajući šta se događa sa produbljivanjem koncentracije, upanišadski mudraci su
naučili da od uvida naprave nauku i umetnost - nešto čime se može ovladati i onda to znanje prenositi drugima [5].
3.1.2 Upanišadska kosmogonija

Ovladavši na taj način tehnikama koncentracije i meditacije, drevni jogiji su razvili svoju svest do najviših transcendentalnih i transpersonalnih stanja, dobijaj
direktno saznanje o svom identitetu kako na makro tako i na mikro nivou. Na makrokosmičkom nivou u svom odnosu prema prirodi, oni su doživeli iskustvo c
spektra
spoljašnjeg Univerzuma, koji se sastoji od nekoliko međuprožimajućih nivoa zvanih "loke" [6] (Tabela 1).
Tabela 1. Upanišadska kosmogonija (Uporediti takođe sa Tabelom 6)
BRAMAN (APSOLUTNA STVARNOST)
Najviši Bog, u svom nemanifestovanom i neizdiferenciranom jedinstvu, koji sadrži sve mogućnosti pre božanskog stvaranja. Apsolutna samo-svesna inteligen
bez-prostornoj i bez-vremenoj potencijalnosti. Nedostupna ljudskoj spoznaji i razumevanju sve dok smo utemeljeni u tri najniža sveta manifestacije.
PRADŽNANA-GHANA (KREATIVNA SVEST)
Između Apsoluta i Svetske Duše nalazi se pradžnana-ghana, kreativna svest, kada se Apsolut pomera iz svoje primalne ravnoteže i postaje znanje-volja. Ovo
logička sukcesija a ne vremenska, jer Svetska Duša mora da postoji pre nego što postane svet.
ATMAN (SVETSKA DUŠA)
Braman manifestovan kao Svetska Duša, univerzalno ja koje postoji u svim bićima, neživim kao i živim, stenama i kamenju, drveću, životinjama i ljudima, m
ono nije realizovano u istom stepenu. IŠVARA (STVORITELJ-UNIŠTITELJ)
Kreativni aspekt Bramana. U svoje tri funkcije posmatrane odvojeno Išvara postaje Brama (stvoritelj), Višnu (održavač) i Šiva (uništitelj).
PRAKRITI (NEIZDIFERENCIRANA SUPSTANCA)
Sedam svetova (loka) Išvara pravi od Prakriti, elementarne, neizdiferencirane supstance koja se nalazi i u umu i u materiji. Prakriti je posledica Bramana, tak
Prakriti ne može da postoji bez Bramana. Ovo dvoje su večno nerazdvojivo. Prakriti se definiše kao posledica ili moć Bramana, Stvarnosti. Drugim rečima, ovu
iluziju (maja, na Sanskritu) o objektivnom prostornovremenskom Univerzumu projektuje sama Stvarnost. Stoga sledi da Prakriti i Braman moraju da postoje
istovremeno, i da Prakriti, kao i Braman, nije imala početka i da neće imati kraja.
SEDAM LOKA (SVETOVA):
Loke ili ravni, međusobno se prožimaju. Svaka ravan ima sopstvenu materiju odgovarajućeg stepena gustine, koja prožima materiju ravni neposredno ispod s
U svakom svetu duša razvija novo i više osećanje moći. Kada prolazimo iz jedne ravni u drugu ne krećemo se u prostoru, već jednostavno menjamo fokus na
svesti. Ljudska bića unutar sebe poseduju različita vozila (tela) koja odgovaraju i mogu da funkcionišu u različitim svetovima. Ovi svetovi zauzimaju isti polož
prostoru.
(7) BRAMALOKA, (6) TAPOLOKA, (5) DŽANALOKA, (4) MAHARLOKA (SUPRAMENTALNI SVETOVI)
Prvobitni vedski opis sveta sadrži tri regije ili tri sfere: bhurloku (zemlju), bhuvarloku (astralni svet) i svargaloku (nebo ili mentalni svet). U svojim najvišim
stanjima svesti upanišadski vidioci su istražili i imenovali dodatna četiri viša sveta koja mogu posećivati i koja su dostupna samo samorealizovanim ljudskim
bićima. Ova četiri supramentalna sveta su veoma brzih i visokofrekventnih vibracija, i kao takva su van domašaja običnih ljudskih bića i van njihove moći
poimanja.
(3) SVARGALOKA (NEBO ILI MENTALNI SVET)
Mentalni svet prožima astralnu ravan, ali se takođe pruža i dalje u prostor. Ovo nebo je misaoni svet, oblast intenzivne ideacije. Sve što čovek poželi, direktno
materijalizuje putem misli. Svaka osoba gradi svoje sopstveno nebo prema svojim željama i maštanjima. Život na nebu je veoma sličan načinu života koji vod
na zemlji, samo što je daleko intenzivniji. Ovo nebo takođe nije neprolazno. Kada iscrpimo plodove svoje dobre karme akumulirane u prethodnom životu, mo
da se vratimo nazad u zemaljski svet i započnemo novu inkarnaciju.
(2) BHUVARLOKA (ASTRALNI SVET)
Astralni svet prožima zemaljsku ravan i prostire se u određenu daljinu izvan nje. Vibracije astralnog sveta su brže od vibracija fizičkog plana. Najniži planovi o
sedam pod-planova astralnog sveta nazivaju se narake (paklovi) ili asuriya loke (ravni bez sunca) i oni su nastanjeni preminulim ljudskim bićima kojima dom
životinjska piroda i koji nemaju nikakva dobra u svojim srcima. Jedan od takvih nižih planova zauzimaju osobe sa nekontrolisanim strastima i snažnim čulnim
žudnjama, pa se stoga često naziva i Preta Loka, plan gladnih duhova (gladnih čulnih iskustava koje nudi zemaljski svet).
(1) BHURLOKA (ZEMLJA ILI "FIZIČKI" SVET)
"Fizički" svet u kojem stičemo znanje o predmetima putem džnana-indrija ili organa saznanja, to jest čula vida, sluha, dodira, mirisa i ukusa.
3.1.3 Upanišadska struktura individualiziranog sopstva

Na mikrokosmičkom nivou u svom aspektu kao ljudska bića, upanišadski vidioci su otkrili različite redove veličine svoje ličnosti koje se u transpersonalnim
stanjima poklapaju sa makrokosmičkim aspektom (Tabela 2).
Tabela 2. Upanišadska struktura individualiziranog sopstva (Uporediti takođe sa Tabelom 7)
BRAMAN
Apsolutno Biće čija je suštinska priroda definisana kao sat (samo-biće), čit (samo-svest), i ananda (samo-blaženstvo). Ovo nad-lično transcendentalno biće
prethodi svakoj konkretnoj stvarnosti. Naše pravo, apsolutno Ja.
ATMAN
Najunutarnjije Ja svakog živog stvorenja ili predmeta i božanska suština individualnosti. Između Atmana i Bramana ne postoji dualnost; to je jedna te ista
Stvarnost, isti Bog, viđen u svoja dva odnosa prema Univerzumu. Ono je i spolja i iznutra, prisutno ovde ovog trenutka i beskonačno daleko na nekom drugom
mestu, u srcu atoma i svih stvari.
ĐIVATMAN
Više ja postojeće individue, kao otelotvorena duša u univerzumima.
ĐIVA
Individua kao ljudsko biće inkarnirana u svetovima dualnosti (najniža tri sveta) manifestujući ličnost u prostoru i vremenu. Ova ličnost se sastoji od tri
karakteristična elementa. Manas je svojstvo registrovanja utisaka koje čula primaju iz spoljašnjeg sveta. Buddhi je sposobnost diskriminacije koja klasifikuje
utiske i reaguje na njih. Ahamkar nam daje ego-osećanje koje prisvaja ove utiske kao svoje i reaguje na njih - to je ono što stvara našu ličnost ili naš egoizam
("Identifikacija svesti sa onim što samo reflektuje svest - to je egoizam", Patanjđali, II.6). Ako je misaoni talas prijatan, ego-osećanje oseća "Ja sam srećan"
je misaoni talas neprijatan, "Ja sam nesrećan". Sledi dakle da sve dok postoji ova lažna identifikacija telesnog ja sa ovim misaonim talasima, sa egoizmom, č
nikada ne može da upozna svoje pravo Ja, Atmana.
3.1.4 Upanišadska struktura čovekovih tela

Drevni vidioci su iza sebe ostavili opis čovekovih nekoliko tela, kroz koja čovek izražava svoju svest u odgovarajućim stratumima stvarnosti. To su prekrivači i
omotači koji skrivaju našu pravu prirodu, jer naše pravo Ja, Bog unutar nas, svakako nije nijedno od njih i on se ne može upoznati sve dok se identifikujemo
ovim telima. Ona su samo instrumenti za manifestovanje različitih stanja svesti [7].
Tabela 3. Upanišadska struktura čovekovih tela (Uporediti takođe sa Tabelom 8)
Prema upanišadskim mudracima, duša stvara grubotvarno materijalno telo u skladu sa zakonima zemaljskog plana kako bi obezbedila za sebe "kuću" u ovoj
"fizičkoj" dimenziji. Tako fizičko telo daje duši mogućnost da se manifestuje u prostoru i vremenu. Ali, pored grubotvarnog tela, postoji još nekoliko drugih te
navedenih dole u Tabeli 3. Sva ova tela imaju svoje odgovarajuće eterične dvojnike (Pranamaja), koji se sastoje od prane, vitalnog principa, sile koja oživotvo
drži u koheziji grubotvarno telo. Ono prožima ceo organizam i njegova grubotvarna manifestacija je dah. Sve dok ovaj vitalni princip postoji u organizmu, živo
traje. Pranamaja ima sedam glavnih eteričnih centara ili čakri, kroz koje se manifestuije ljudska ličnost, a koje takođe služe i kao komunikaciona i kontrolna v
između čovekovih tela. Eterični dvojnik grubotvarnog materijalnog tela ima sedam osnovnih energetskih centara (Tabela 4), čija se aktivnost odnosi na različi
nivoe svesti.
(1) Anamaja, telo od hrane ili grubotvarno telo, nazvano po činjenici da se održava uzimanjem hrane. Ovo telo ljudska bića koriste za svoje aktivnosti i kretan
budnoj svesti.
(2) Manomaja, astralno telo ili psihičko telo, koje se sastoji od manas - misaonih formi i želja i emocija. Ovo telo koristimo u sanjanju mada isključivo nesves
jer nismo gospodari svojih misli i želja.
(3') Vidžnanamaja, mentalno telo ili niže noetsko telo, koje nam daje sposobnost diskriminacije, snage volje, i jasne vizije, neobojeno emocijama i utilitarnim
umovanjem. Ovo telo se takođe koristi u stanju sanjanja, ali sada svesno i samo-svesno, što znači da smo ovladali svojim mislima i željama.
(3'') Anandamaja, telo blaženstva, pošto je ono najbliže blaženom Ja; ono je takođe poznato i kao više noetsko telo. U dubokom snu, kada ne postoji nikakva
svest o umu i telu, kao veza između konačnog sveta i blaženog Ja (Atmana) još uvek stoji ovo kauzalno (karmičko) telo.
3.1.5 Upanišadska osnovna stanja ljudske svesti

Većina Upanišada, koje se mogu smatrati za jedinstvenu celinu, sadrže predivna izlaganja o stanjima svesti koja su istražili drevni mistici. Oni su ustanovili da
postoje tri osnovna stanja koja su nazvali budno stanje, stanje sanjanja i stanje dubokog spavanja bez snova (Tabela 5). Njihovo briljantno otkriće je da ona
samo naizmenična stanja u koje ulazimo i iz kojih izlazimo, već da takođe predstavljaju nivoe svesti, paralelne slojeve koji leže na različitim dubinama svesno
nesvesnog uma.
Tabela 4. Upanišadski eterični energetski centri (čakre) (Uporediti takođe sa Tabelom 9)
Čakre predstavljaju finotvarnu anatomiju ljudskih bića baš kao što "fizički" organi predstavljaju grubotvarnu anatomiju. Sedam endokrinih žlezda odgovaraju
sedam glavnih čakri. Sedam čakri korespondira makroskopski sa sedam loka i povezanim stanjima svesti.
(1) Muladara čakra, koja se nalazi na dnu kičme, vlada našim razumevanjem "fizičke" dimenzije. Eksterno se manifestuje kao adrenalinska žlezda, upravljaju
bubrezima i kičmenim stubom. Ova čakra nas drži uzemljenom za tlo, i u osnovi je našeg nagona za opstankom.
(2) Svadištana čakra, nalazi se na dnu genitalnih organa; to je čakra kreativnosti, upravljajući seksualnim nagonom i reprodukcijom.
(3) Manipura čakra, je locirana u solarnom pleksusu. Eksterno se manifestuje kao pankreas, i vlada funkcionisanjem slezine, jetre, želuca, žučne kesice, i
aspektima nervnog sistema. Kroz nju se ispoljava emotivnost, kao i osećanje lične moći.
(4) Anahata čakra, je čakra srca. Eksterno se manifestuje kao timus, grudna žlezda. Ova čakra vlada srcem, krvlju i krvotokom, i utiče na imuni i endokrini si
Ona je sedište i dom duše, ili našeg višeg ja, i središte kroz koje osećamo i izražavamo ljubav i definišemo našu ličnost.
(5) Višuda čakra, je čakra grla. Eksterno se manifestuje kao štitna žlezda i vlada plućima, glasnim žicama, bronhijalnim aparatom i metabolizmom. Centar sa
izražavanja, komunikacije i rasudne moći.
(6) Adžna čakra, se nalazi između obrva i središta čela. Poznata kao "treće oko", ona se eksterno manifestuje kao hipofiza. Vlada nižim mozgom i nervnim
sistemom, ušima, nosom i očima. Upravlja raznim stanjima koncentracije koja se ostvaruju kroz meditaciju, i povezana je sa raznim kognitivnim sposobnostim
intelekta.
(7) Sahasrara čakra je locirana na vrhu glave. Eksterno se manifestuje kao pinealna žlezda i vlada gornjim mozgom. Kroz ovu čakru se na kraju realizuje
integracija sa Bogom. Ovo se događa kada se Kundalini, zmijolika snaga, budi iz svog sklupčanog položaja u najnižem energetskom centru, i energizujući čak
jednu po jednu doseže Sahasraru.
Kada sanjamo, zapažaju Upanišade, ostavljamo jedan svet i ulazimo u drugi. U tom svetu snova nema kočija, ni životinja koje ih vuku, ni puteva po kojima s
vozi, već sam čovek stvara kočije, životinje i puteve na osnovu utisaka iz prethodnih iskustava (Brihadaranjaka upanišada, IV.10). A onda skok uvida: "Svako
doživljava, ali niko ne zna onoga ko je taj što to doživljava." Šta je isto u oba sveta, i ko je posmatrač u budnom stanju i u snovima? To ne može biti telo, jer
snovima posmatrač odvaja od tela i fizičkih čula i stvara svoja sopstvene iskustva - iskustva koja, po svojim fiziološkim reakcijama, mogu biti isto onoliko stv
koliko i ona iz života u budnom stanju. Snovi i java su napravljeni od istog materijala i što se tiče nervnog sistema, obe vrste iskustava su stvarna. Kada se
probudimo iz sna tada ne prolazimo iz nestvarnosti u stvarnost, već iz jednog višeg nivoa stvarnosti u niži nivo.
Tabela 5. Upanišadska osnovna stanja ljudske svesti (Uporediti takođe sa Tabelom 10)
"Braman je sve, a Atman (Ja) je Braman. Ovo Ja ima četiri stanja svesti" (Mandukja Upanišada, I.2).
BUDNA SVEST - VAIŠVANARA
U ovom stanju čovek živi sa svim čulima okrenutim ka spolja, svestan samo spoljašnjeg sveta, nalazeći čulna zadovoljstva u materijalnim predmetima i uvere
je njegova svest identična sa fizičkim telom. Budno stanje je normalno stanje prirodnog čoveka, koji bez razmišljanja prihvata Univerzum onakvim kakvim ga
našao.
STANJE SANJANJA - TAIĐASA
U ovom stanju čula su okrenuta ka unutra, kada čovek razrađuje utiske o prošlim delima i sadašnjim željama. Sanjanje je iskrivljenje čak i one ograničene,
uslovljene stvarnosti, ali je na određeni način više stanje, s obzirom da u njemu proživljujemo naše utiske o iskustvu a ne direktno samo iskustvo. Um je sad
aktivan, mada nezavisno od čulnih organa, i bez svesti o grubotvarnom telu.
STANJE DUBOKOG SPAVANJA BEZ SNOVA - PRADŽNA
U dubokom snu bez snova više nemamo nikakvo osećanje "ja" koje smo potpuno ostavili iza sebe; ali te činjenice nismo svesni. Ne posedujemo nikakvu sves
spoljašnjem svetu, kao ni o unutrašnjem. U dubokom snu nismo svesni ni oblika ni utisaka; svest je neizdiferencirana, i individua toga nije svesna. U pradžni
nema ni uma, i nema osećanja odvojenosti i dualnosti.
Sva ova tri stanja su samo oblici pravog Ja i stanja koja doživljavamo pre prosvetljenja; Ja je najbliže svojoj pravoj prirodi u stanju dubokog spavanja bez sn
SUPERSVESNO, TRANSCENDENTALNO STANJE - TURIJA
Turija, četvrto stanje, je supersvesno stanje, niti unutrašnje niti spoljašnje, iznad čula i intelekta, u kojem nema ničeg drugog do Atmana (sopstva) u čistom
stanju. Ono nije ni spoljašnja ni unutrašnje svest, ni polu-svest, ni spavajuća svest, ni svesnost ni nesvesnost. Njega ništa ne može opisati, jer to nije stanje
svesti, već svest sama, izvan osobenosti tri stanja budnosti, sanjanja i dubokog sna bez snova. U spoju sa njim je najviši dokaz njegove stvarnosti. Ono je kr
evolucije i ne-dualnosti. Ono je mir i ljubav.
Ako su budno stanje i sanjanje prolazna stanja, zar ne postoji nešto trajno, nešto stvarno, na čemu se ona oslanjaju? Zar ne bi bilo moguće probuditi se u ne
višem stanju, nivou stvarnosti koji je iznad ovog sveta večno promenljivih čulnih iskustava? Upanišadski mudraci su našli ključ: u dubokom snu "Ja" koje pos
razdvaja se ne samo od tela nego i od uma. To je najdublji i najuniverzalniji sloj nesvesnog. Probudite se u ovom stanju, kažu Upanišade, i bićete ono što zais
jeste, slobodni od uslovljenosti tela i uma u svetu neomeđenom ograničenjima vremena, prostora i kauzalnosti.
Probuditi se u samim dubinama nesvesnog kada i sama misao prestane? Ovakav jezik je nerazumljiv koliko i mapa neke druge dimenzije. Mudraci koji su pre
hiljade godina iscrtali mape neispitanih teritorija svesti, svakako spadaju među najveće i najsmelije istraživače u ljudskoj istoriji. Jer uspon na vrh svesti nije
bojažljive: "Oštra kao sečivo brijača, kažu mudraci, je staza do Stvarnosti i teška za putovanje" (Kata Upanišada, I,3.14). To je najveći izazov sa kojim se ljud
biće može suočiti: penjanje i uspon na najviši vrh, na Himalaje svesti. To je isti onaj izazov koji je motivisao naučnike kao što su Njutn i Ajnštajn da pokušaju
prodru u srce Univerzuma. U stvari, većina hrabrih upanišadskih mudraca je potekla iz ratničke kaste. Oni su čeznuli da upoznaju srž života, da ga spoznaju i
ovladaju njime, a to je značilo ovladati svakim tokom misli. Stapajući sve svoje želje u jednu moćnu želju za samo-realizacijom, koncentrišući se poput lasers
zraka na jedan jedini fokus unutrašnjih svetova, njihova pažnja se prirodno povukla iz senzornih kanala. Kako se njihova koncentracija produbljivala, dolazio
trenutak kada se telo više nije osećalo, kada se rastakala identifikacija sa fizičkim telom, i mudraci su znali van svake sumnje da nisu svoje telo. Takođe su sh
da moći mozga (koji je i sam deo materijalnog tela) nemaju sopstveni život, i da mozak nije svestan, već samo instrument svesti i uma, jer kada se svest pov
iz mozga, oni su ostajali svesni! Upanišade tvrde da je naše grubotvarno telo samo prvi od mnogih slojeva koji su omotani oko ljudske ličnosti, i da je svaki
naredni manje "fizički" od onog koji mu prethodi.
Idući dublje (ili pre višlje) u meditaciju, kako se svest povlačila iz jednog po jednog od ovih slojeva svesti, upanišadski mistici su došli do još jednog zapanjuj
otkrića: shvatili su da takođe nisu ništa manje um nego što su grubotvarno telo, jer kada se svest povuče čak i iz uma, još uvek je ostajala svest o "Ja".
Koncentracija je sada toliko duboka da svi misaoni procesi prestaju. Vreme i prostor iščezavaju. "Ja" u meditaciji počiva na onome što Upanišade nazivaju "te
radosti", tiho, eterično unutarnje kraljevstvo na pragu čistog bića. Sve što nas u ovoj tački deli od okeana beskrajne svesti je tanki omotač ličnog identiteta. O
omotač se ne može ukloniti snagom volje: "Ja" ne može da izbriše samo sebe. Pa ipak, odjednom, ono nestaje. U klimaksu meditacije barijera individualnosti
iščezava, rastvarajući se u okeanu čiste, neizdiferencirane svesti.
Ovo stanje Upanišade nazivaju turija, "četvrto", jer je ono iznad budnog stanja, sanjanja i dubokog sna. Turija je buđenje u dubokom spavanju bez snova, u
samim dubinama nesvesnog, u kojem čovek nije svestan ni tela ni uma. Kasnije je ovo stanje nazvano samadi, "potpuno stapanje" i mokša, "oslobađanje", je
donosi slobodu od svih uslovljavanja i ograničenja vremena i prostora. U samadiju stvarnost se kondenzuje u čisti potencijal, bez dimenzija, bez vremena, be
ikakve diferencijacije. U ovom stapanju nema ni vremena, ni prostora, ni kauzalnosti. To su samo forme koje nameće um, a um je sada stišan. Niti postoji sv
bilo kom predmetu, pa se čak i misao o "Ja" rastvorila. Ali ipak svest ostaje: čit, čista, neizdiferencirana svest, izvan podele na posmatrača i posmatrano.
Celokupna stvarnost je tu, unutrašnja kao i spoljašnja: ne samo materija i energija, već isve vreme, sav prostor, kauzalnost i stanja svesti.
Šta ostaje kada se ukloni svaki trag individualnosti? Upanišade to nazivaju sat, čisto biće, jer se tek u izdiferenciranosti ovog jedinstva stvorene stvari stiču sv
ime i oblik. Mudraci su ga nazivali Braman, od korena reči brih, "širiti se"; Braman je nedeljiv osnov postojanja, suština svake stvari - zemlje i sunca, i svih
stvorenja, bogova i ljudskih bića, i svake moći života.
Istovremeno sa ovim otkrićem došlo je još jedno: ova sjedinjena svest je takođe i temelj čovekovog sopstvenog bića, srž njegove ličnosti. Ovaj božanski tem
Upanišade jednostavno nazivaju Atman, "Ja" ili "Sopstvo"; u ovom sjedinjenom stanju se vidi da je Ja jedno, isto u svakome. U svim osobama, svim stvorenj
Ja je njihova najunutarnjija suština. I ono je identično sa Bramanom: naše pravo Ja se ne razlikuje od najviše Stvarnosti koja se naziva Bog.
Ova čudesna jednačina - Atman (Ja) je Braman - centralno je otkriće Upanišada. Njena najslavnija formulacija je jedna od mahavakji ili "velikih formula": Tat
asi, "Ti si To".
Radost ovog stanja ne može se opisati. Ono se naziva ananda, čista, bezgranična, bezuslovna radost. "U spoju sa Atmanom (Ja) čovek nije svestan ni onoga
unutra ni onoga što je spolja; to je njegov prava forma, kada je slobodan od svih želja jer su sve njegove želje ispunjene; jer je Ja sva naša želja."
Ništa manje ne može zadovoljiti ljudsko srce. "Ne postoji radost u konačnom; radost postoji samo u beskonačnom." Ovo je poruka Upanišada. Beskonačno -
slobodno, neograničeno, puno radosti -- naše je iskonsko stanje. Mi smo pali iz ovog stanja i svuda ga tražimo: svaka ljudska aktivnost je pokušaj da se ova
praznina ispuni. Ali sve dok pokušavamo da je ispunimo izvan sebe, postavljamo zahteve životu koje život ne može da ispuni. Konačne stvari nikada ne mogu
utoliti beskonačnu glad. Ništa nas ne može zadovoljiti sem ponovnog spajanja sa našim pravim ja, za koje Upanišade kažu da je sat-čit-ananda, apsolutna
stvarnost (bivstvo), čista svest, neuslovljena radost.
3.1.6 Upanišadsko kontrolisano proširenje svesti

Metodi za postizanje najvišeg stanja svesti su sledeći: najpre čujemo o tome, zatim razmišljamo o tome i meditiramo o najvišoj stvarnosti. Najpre moramo ču
tome ili doći u kontakt sa svetim knjigama gde su ove tehnike opisane (Vede, Upanišade) ili sa usana nekoga ko zna, od gurua, prosvetljenog učitelja. Ali nije
dovoljno da samo čujemo o tome. Nijedan istinski spiritualan učitelj ne zahteva slepo prihvatanje njegove doktrine. Da bismo došli do čvrstog intelektualnog
uverenja, moramo koristiti razum i razmišljati o tome otvorenog uma i sa kritičkim rasuđivanjem. Religija je u stvari jedna strogo praktična i empirijska vrsta
istraživanja. Ništa se ne prima na poverenje. Ne prihvatamo ništa sem sopstvenog iskustva. Solidno poznavanje prirodnih nauka, logike i filozofske kontempla
može biti od velike pomoći u ovom nastojanju, i pomoći nam da napravimo razliku između dva načina spoznaje. Jer nijedno učenje koje je suprotno zdravom
razumu i naučno akumuliranom znanju o fizičkom svetu, ne može biti doktrina Bude, kako kažu Budisti.
Posle ova dva preliminarna koraka, spremni smo za pravu stvar - poslednji korak na stazi samorealizacije - za meditaciju. (“Pomoću joga meditacije i
kontemplacije mudri su videli moć Bramana skrivenu u njegovom sopstvenom stvaranju.” Svetašvatara Upanišada) Upanišade kažu da je meditacija u svom
najvišem obliku koncentracija na najvišu Stvarnost, istina Aham Brahmasmi (Ja sam Braman), ali da bi spoznao Bramana čovek mora da postane postane Bra
Međutim, precizni detalji i kompletne informacije o egzatnom metodu nisu formalno zapisani u tekstovima, jer se u drevna vremena, kao i u ovom trenutku i
tokom proteklih stoleća, celokupan obim učenja prenosio direktno sa učitelja na učenika. Upanišade naznačuju da takvi detalji nisu od koristi niti imaju znače
za onoga ko nije spiritualno pripremljen, a drugi razlog je da se u konkretnoj praksi detalji beskrajno menjaju kako bi se uskladili sa različitim potrebama
pojedinačnih učenika. Guru nema važniju dužnost od toga da pažljivo proučava ličnost i temperament učenika koji su se predali njegovom vođstvu, i da za sv
od njih, u zavisnosti od njegove prirode, pripremi odgovarajući metod meditacije.
Patanđalijeve Joga sutre (Aforizmi o jogi, napisani oko 300-te godine pre naše ere) smatraju se za najbolju i najautoritativniju kompilaciju i reformulaciju
spiritualnih disciplina i tehnika meditacije koje se nalaze u Kata, Svetašvatara, Taitirija i Maitrajani Upanišadama nekoliko stoleća pre toga. Ove tehnike mogu
primenjuju sledbenici bilo koje religije, mada svaka velika svetska religija sadrži praksu koja je u osnovi slična ili gotovo identična sa praksom joge. Joga znač
sjedinjenje, ona je metod pomoću kojeg individua može da se sjedini (tačnije, ponovo sjedini) sa najvišim Bogom, Stvarnošću koja leži u osnovi ovog prividn
efemernog Univerzuma. Naša sopstvena reč religija u svom latinskom korenu ima isto značenje - re + ligare (ponovo + vezati). U svom suštinskom značenju
se definiše kao kontrola nad misaonim talasima u umu. Saznanje ili percepcija je misaoni talas u umu (vritti). Misaoni talas nastaje u umu kad god neki predm
događaj u spoljašnjem svetu percipiraju naša čula i um registruje. Opisujući delovanje misaonih talasa, jogiji koriste jednostavnu sliku - sliku jezera. Jezero
predstavlja um, a dno jezera Atmana (Stvarnost). Ako je površina jezera ustalasana, voda postaje pomućena pa se dno jezera ne može videti. Tako svi misao
talasi, pa čak i misli najviših naučnika o "prirodi" Stvarnosti, izražene na najsofisticiranijim nivoima konceptualizacije i matematičke apstrakcije, još uvek su
poremećaji u umu i kao takvi zamućuju bistru vodu jezera i zaklanjaju našim očima da vidimo Stvarnost (dno jezera).
Ova istina je iskazana sa poslovičnom konciznošću u početnim aforizmima Patanđalijevih Joga sutri :
I.2 Joga je kontrola nad misaonim talasima u umu.
I.3 Tada čovek počiva u svojoj pravoj prirodi.
I.4 Ostalo vreme, kada nije u stanju joge, čovek ostaje identifikovan sa misaonim talasima u umu.
Podjednako jasno ona je opisana u Katha Upanišadi, II, vi.9-11:
"Niko ga ne može videti očima jer je on bez vidljivog oblika. Pa ipak, on se otkriva u srcu, kroz samo-kontrolu i meditaciju. Oni koji ga spoznaju postaju besm
Kada su sva čula stišana, kada je um u miru, kada intelekt nije uzburkan - tada, kažu mudri, spoznaje se najviše stanje. Smirivanje čula i uma definisano je
joga. Onaj koji to ostvari, slobodan je od iluzija."
Savršeno saznanje o Atmanu, našem pravom Ja, postiže se kroz sedam stupnjeva, koji počinju od shvatanja da je izvor sveg mističnog saznanja unutar nas,
završava se sa samadijem, ponovim sjedinjenjem i konačnim stapanjem sa Atmanom. Da bi se to ostvarilo, moramo da praktikujemo osam takozvanih "udov
joge, da bismo uklonili nečistoće iz uma. Jer samo znanje ne moramo da tražimo. Ono se već nalazi unutar nas, za razliku od svetovnog znanja koje se stiče
knjiga i iskustava u spoljašnjem svetu.
Ovih osam udova joge su sledeći:
(1) Jame - različiti oblici uzdržavanja od činjenja zla (od povređivanja drugih, od laži, od krađe, od neumerenosti, i od pohlepe).
(2) Nijame - razne vrste disciplina (fizička i mentalna čistoća, zadovoljstvo svojim mestom u životu, samo-disciplina, proučavanje i predavanje Bogu).
(3) Asane - specifične joga pozicije koje se upražnjavaju svakog dana sve dok se ne postignu određena stanja više svesti. Njihova svrha je stišavanje uma.
(4) Pranajama - kontrola daha i prane (vitalne energije) koja nam omogućava da se krećemo, delamo i mislimo. To je u stvari tačka kontakta između uma i
fizičkog tela, kroz centre energije i svesti koji se nazivaju čakre, kojih ima sedam najvažnijih (v. Tabelu 5).
(5) Pratjahara - povlačenje uma od čulnih objekata i, kroz praktikovanje nevezanosti, ovladavanje nad nemirom uma.
(6) Darana - koncentracija, "okretanje uma ka unutrašnjosti centra spiritualne svesti u telu" (III.1) ili usredsređivanje uma na Unutarnju svetlost (lotos srca)
(7) Djana - meditacija, "neprekinuti tok misli ka predmetu koncentracije" (III.2); ovo je produžena meditacija.
(8) Samadi - stapanje sa Atmanom "Kada u meditaciji bljesne svetlost prave prirode predmeta, neiskrivljena umom posmatrača" (III.3).
Prvih pet udova su samo uvodni oblik obuke za aspiranta koji ga pripremaju za tri finalna, koji se uzeti zajedno nazivaju samjama. Upražnjavanje samjame d
najpre do nižeg samadija, nazvanog nirvičara samadi, u kojem su svi manji misaoni talasi zbrisani jednim velikim talasom koncentracije na jedan jedini predm
Atmana. Um postaje "čist" i "ispunjen istinom" jer sada doživljava direktno iskustvo nadčulnog znanja. Ali ovo niže stanje još uvek sadrži tragove osećanja
dualnosti, to sam još uvek "ja" koji meditiram o najvišoj Stvarnosti, tako da još uvek postoji odvojenost između nas i Stvarnosti.
Sada čak i ovaj jedini talas misli mora da se stiša. Kada se smiri, ulazimo u najviši samadi, nazvan nirvikalpa samadi, koji je čista, neizdiferencirana svest; čo
više nije on već je bukvalno jedno sa Bramanom, ušavši u pravu prirodu našeg Ja i pojavnog Univerzuma sa svim njegovim oblicima i stvorenjima. Jer iza Atm
Hrista, iza svake ideje o nekom ličnom Bogu, stoji Braman, središna Stvarnost čije su ove ličnosti samo delimične, individualne projekcije. Kada smo sjedinjen
Bramanom, sjedinjeni smo sa Onim što je manifestovano u Atmanu i Hristu i skriveno od naših nepopravljivih ja, ali i što je večno prisutno u svima nama.
Kada se kaže da je samo Braman stvaran, to ne znači da je sve drugo iluzija, već to da je samo Braman fundamentalan. Onih nekoliko aspekata Boga - božan
inkarnacije - imaju svoje relativne nivoe Stvarnosti. Materijalisti, oni koji za sebe smatraju da "stoje čvrsto na zemlji" upravo su oni koji žive u nestvarnom sv
jer sebe ograničavaju na nivo percepcije grubotvarnih čula. Percepcija prosvetljenih mistika pokriva celu skalu spektra svesti, od grubotvarno materijalne do
finotvarne, i od finotvarne do apsolutne, te samo mistici znaju kakva je stvarna priroda ovog Univerzuma.
Kako možemo da budemo sigurni da su otkrovenja dobijena kroz samadi istinska otkrovenja a ne oneki oblici samo-obmane i auto-hipnoze? Zdrav razum sug
nekoliko testova. Na primer, očigledno je da tako dobijeno znanje mora da se slaže sa znanjem koje je već dobijeno na isti način kod drugih. Ima mnogo onih
saznaju, ali je samo jedna istina, kaže se u vedskim himnama. Takođe, jasno je da ovo znanje mora biti takvo da se ne može dobiti pomoću drugačijih sredst
da je nedostupno našim čulnim organima. I konačno, kada se odnosi na pojavni svet, znanje dobijeno mističkim putem ne sme biti u kontradikciji sa znanjem
kojeg su naučnici došli pomoću konvencionalnih naučnih metoda.

Autor: Master Joda na Travanj 02, 2010, 07:14:01
Prema vedskim spisima postoji 6 vrsta napadača
1. onaj koji da otrov

2. onaj ko zapali kuću
3. onaj koji napadne smrtonosnim oružjem
4. onaj ko opljačka bogatstvo
5. onaj ko zaposjedne tuđu zemlju
6. onaj ko otme tuđu ženu
takve napadače treba ubiti odmah, a čovjek ko to ne učini čini grijeh

Stalez ksatriya (vojnika) ima duznost da stiti druge od takvih, tako da je uredjeno da oni vrse ovu duznost.

Autor: Prostor na Lipanj 18, 2010, 05:35:14
Zanimljive su te vede. Sve u svemu tko god da ih je napisa očito je ima neko ( pa poprilično precizno ono ) znanje i o spiritualnom svijetu.
Mislim da je smjelo malo govorit da je sanskrit najstariji jezik il tako što al da je vrlo star indoevropski jezik to je ok.
Problem s jezicima je šta su ljudi prvo crtali po pečinama , pa tek onda stvarali složenije zvukove tj riječi i tako to. Onda na nekim područjima to se razvijalo
, na drugim onako. Sanskrit je porodica indoeuropskih jezika.
Npr Dravidski jezici nisu indoeuropski , a Dravida ima u Paksitanu tako da su ipak ti koji su govorili indoeurospski u osnovi tu došli poslije dravida koji su tu
vjerovatno pra pra pra stanovnici.
(http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/c/c0/C%3DM130-Migration.jpg)
http://en.wikipedia.org/wiki/Haplogroup_C_%28Y-DNA%29 (http://en.wikipedia.org/wiki/Haplogroup_C_%28Y-DNA%29)
http://hr.wikipedia.org/wiki/Dravidski_jezici (http://hr.wikipedia.org/wiki/Dravidski_jezici)
Indoeuropski prajezik vjerojatno se govorio od 6000. p. n. e. do 3000. p. n. e., a vjerojatno se dezintegrirao između 3500. i 2500. p. n. e. Baltoslavenski jezi
izdvojio se oko 1500. p. n. e., a praslavenski oko 500. p. n. e.
Neki su pretpostavili da je indoeuropski prajezik bio samo dio nostratičkog prajezika, a tu je teoriju postavio danski lingvist Holger Pedersen, a potom razradi
Vladislav Iljič Svityč 1971. Nostratički prajezik govorio se prema toj teoriji negdje oko 15 000 p.n.e., a dijelio se na sljedeće skupine:
1. afrazijski jezici
2. kartvelski jezici
3. dravidski jezici
4. altajski jezici
5. uralski jezici
6. indoeuropski jezici.
http://hr.wikipedia.org/wiki/Praindoeuropski_jezik (http://hr.wikipedia.org/wiki/Praindoeuropski_jezik)
Malo je i glupo govoriti da je to indoeuropski jezik kad skoro pola indije ne govori s njime tj Dravidi ( oznaćeno crvenim ).
(http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/b/b2/Dravid-ru.png/587px-Dravid-ru.png)

Ovdje se još bolje vidi gdj je indoeuropski tj gdje su mu granice u Aziji.
(http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/b/b4/Human_Language_Families_%28wikicolors%29.png/800px-
Human_Language_Families_%28wikicolors%29.png)

Autor: Master Joda na Lipanj 18, 2010, 09:59:18
(http://krishnastore.com/images/TA-161.jpg)
Sumrak visoke arijanske kulture i civilizacije nedjeljivo je povezan s degradacijom izvorne brahmanske, odnosno vedske kulture. Prema vedskom učenju, već
tijekom satya-yuge dolazi do vrlo sporog, ali kontinuiranog procesa degradacije brahmana. Oni su, kao najviši društveni stalež, tijekom vremena bili prvi zahv
neizbježnom moralnom korozijom. Iz naraštaja u naraštaj oni postupno gube svoje visoke temeljne duhovne i moralne odlike – istinoljubivost, čistoću, učeno
snošljivost i plemenitost.
Brahmane sve više potpadaju pod pogubne uplive nižih oblika surovog materijalnog postojanja. Stoga sve više degradirani i korumpirani brahmane postupno
vjerodostojnost naučavanja i visok moralni autoritet pa prestaju biti nedodirljivi savjetodavci i kontrolori vladarima koji se, vidjevši gubitak autoriteta brahma
njihovu sve veću potkupljivost, brzo osiljuju.
Zbog nedostatka istinske intelektualne i duhovne podrške te sve slabije kontrole vlasti od strane korumpiranih brahmana, osiljeni i razuzdani vladari postaju s
više dezorijentirani pa ubrzo napuštaju djelovanje prema propisanim vedskim dužnostima za kšatrye. Stoga nužno nastaje sveopća degradacija i zloupotreba
vladarskog položaja. Ubrzo jedini cilj moralno degradiranih vladara, koje više nema tko savjetovati i kontrolirati, postaje vlastiti probitak, a ne opće dobro i
napredak zemlje i naroda. Po uzoru na njih degradiraju postupno od yuge do yuge, odozgo prema dolje, i preostala dva niža društvena staleža – vaišye i šudr
Time je u kali-yugi, kada je sveopćom degradacijom napokon zahvaćen i posljednji društveni stalež – šudre, utrt siguran put u stalne svađe, brojne i žestoke
društvene trzavice, oštre sukobe i potrese, što naposljetku vodi u sveopću anarhiju i beskrajne ratove. Na taj je način, nekoć visoka duhovna arijanska civiliz
postupnim prestankom slijeđenja vedskih načela unutar pojedinih staleža, zapala u osvitu povijesnog doba u tešku društvenu krizu i sukobe te se raspala i
raspršila diljem svijeta. Ona je tijekom vremena postala duboko zahvaćena sveopćom duhovnom i moralnom degradacijom te posve razjedinjena pa je ubrzo
nestala u nedostupnim dubinama povijesti.
Proces neizbježne degradacije društvenog tijela širi se nezaustavljivo poput korozije od najvišeg do najnižeg staleža – ili slikovito rečeno, od glave do nogu
'društvenog tijela'. Stoga svaka od četiri yuge ima karakterističan društveni ustroj i odlike. U satya-yugi vodeći stalež bili su brahmani, pa se taj tip društva st
naziva 'brahmanskim društvom'. To je društvo potpuno skladno i uravnoteženo i njime, putem kšatrya, vladaju brahmane (mudraci). Takav model društva koj
temelji na visokim duhovnim načelima, nažalost, nije poznat u povijesnoj praksi naše civilizacije tijekom proteklih pet tisućljeća.
Bez staleža brahmana, koji su do kraja satya-yuge gotovo potpuno degradirali, 'društveno je tijelo' – ma koliko ono veliko i moćno bilo – obezglavljeno. Lišen
vjerodostojnog duhovnog i moralnog vodstva pa poput bezglavog ljudskog tijela nasumce tetura amo-tamo, dok se, nakon nekoliko koraka, ne sruši i ubrzo
bijedno okonča.
Kao što svaka neproduhovljena osoba, rukovođena samo instinktima, strastima i neobuzdanom požudom, zanemaruje svoju pravu duhovnu prirodu te vrlo br
gubi samokontrolu, tako i obezglavljeno 'društveno tijelo', lišeno mudraca – vjerodostojnih nositelja istinskog znanja i morala – nezaustavljivo gubi svoju čvrs
i stabilnost, brzo degradira na svim vitalnim područjima, urušava se, te prije ili kasnije, zauvijek nestaje sa pozornice povijesti.
U treta-yugi brahmane su već potpuno degradirani pa u takovom obezglavljenom 'društvenom tijelu' vodeću ulogu preuzima stalež častohlepnih kšatrya. Taj t
društva naziva se stoga kšatryjskim društvom. Ono se odlikuje moćnom i odlično organiziranom državom koju vode vješti državnici uz pomoć učinkovite
administracije i vojne sile. Tipičan primjer kšatryjskog društva bio je, primjerice, starovjeki Egipat poznat po vrsnom činovničkom aparatu.
U dvapara-yugi već je uz stalež brahmana gotovo posve degradiran i stalež kšatrya pa vodeću ulogu u društvu imaju vaišye. Stoga se ono naziva vaišyavskim
društvom koje se na Zapadu može poistovjetiti s kapitalizmom.
I naposljetku, početkom kali-yuge, uz stalež brahmana i kšatrya, posve je degradiran i zakržljao i stalež vaišya, pa vodeću ulogu u društvu preuzima posljedn
najmasovniji stalež – duhovno neprosvijećene šudre – koji i sam vrlo brzo progresivno degradira. Stoga se takvo, već gotovo posve degradirano i razgrađeno
društvo, koje nezaustavljivo srlja prema sveopćem rasulu i kaosu, naziva šudranskim društvom.
Tipičan primjer takvog društva, razjedenog nebrojenim metastazama, bile su tijekom XX. stoljeća gospodarski propale totalitarne komunističke i socijalističke
države s diktaturom proleterijata koji je nominalno predstavljao jedinu priznatu društvenu klasu (stalež).
Ta metafora o 'društvenom tijelu' te njegovom normalnom i nenormalnom funkcioniranju vrlo je prikladna za objašnjenje postupne degradacije i propasti nek
snažnih povijesnih civilizacija. Ona je također vrlo poučna i suvremenom zapadnom društvu koje je već dulje vrijeme odviše materijalistički- profitno i potroša
orijentirano pa stoga olako zanemaruje i gazi istinske i neprolazne duhovne vrednote.
Ako takvo razuzdano zapadnjačko društvo pravovremeno ne uoči i ne promijeni svoje nerazumno ponašanje i ne humanizira se, predstoji mu, kako naučavaju
drevni vedski spisi, neizbježan put u posvemašnji kaos i žestoke sukobe te naposlijetku odlazak sa svjetske scene u neizmjerne dubine povijesnog zaborava.

Autor: Dreammer na Lipanj 18, 2010, 11:12:27
... a dje piše da je srpski jezik najstariji jezik (slovena) i da oni (Srbi) su izvor svih naroda: najstariji narod uopšte?
Sada tumaće ona famozna otkrića iz Vinće na taj naćin ...
Kao da neko pokušava da napravi iz istorije ćovjeka, koji bi hodao glavom a glava mu je prema nebu i da bi mislio na nogama (makar ovakvo glupo mišljenje
na ono da ovakve teze izviru od ljudi, koji razmišljaju sa nogama odn. sa organima bez mozga=bez pameti .... lolll)
I ja se slažem sa ovom teorijom o Prazemalji Indoevropejaca/i njihovog prajezika. Da to je bilo u neolitiku, prije pojave famozne Vinće i poljuprivredne kultur
seljaka.
To nisu bili ni pod razno kasniji Sloveni, nego preci Praindoevropejaca. Sanskrit je već kasniji istorijsko-kulturni proizvod.
Izgleda da sam bija u pravu kad sam reka da mi se čini da se netko tu inkarnira i napisa te vede.
The Ascended Master Sankara was a religious reformer of India. Great philosopher and teacher of Vedanta, he was specialist in monistic Advaita doctrine.
Always defended those schools that denied the identity of beings, for he thought that only a vital principle (Brahman) is existence and that all phenomenal
manifestation is only an illusion.
Sankara wrote commentaries on the Upanishads, the treaties which are the third and last group of Vedic scriptures of revelation. The Upanishads delve the
theological content of this disclosure and they are not a homogeneous group since they have a mixture of hymns, quotes and aphorisms. These writings affir
denial of a visible world, where the only thing real is the Supreme Universal Soul, the Being that exists by himself and is eternal and unchanging.
Master Sankara deepened on the roots of Vedanta, he did not take it only as a Hindu orthodox doctrine, but as a philosophical system. He seeked in Advaita
branch, which sees only the One under illusory forms.
Sankara used to say that the Higher Self of a man was seking identification with the Deity, in order to transcend the real world.
The virtue of the Master Sankara is the Philosophical Research.
http://unveiledsecretsandmessagesoflight.blogspot.com/2010/06/ascended-masters.html
(http://unveiledsecretsandmessagesoflight.blogspot.com/2010/06/ascended-masters.html)

To je ovi lik :
Adi Shankara
http://en.wikipedia.org/wiki/Adi_Shankara (http://en.wikipedia.org/wiki/Adi_Shankara)

Autor: Master Joda na Srpanj 31, 2010, 10:21:58
http://en.wikipedia.org/wiki/Kolam
(http://beta.thehindu.com/multimedia/dynamic/00023/TYMPTB16KOLAM_23367f.jpg)
Kolam ( Tamil : ேகாலம் kõlaṁ) je oblik crtanja na pjesku koja se crta koristeći rižu u prahu od strane ženskih članova obitelji pred njihovom domom. To šir
prakticiraju hinduisti u Južnoj Indiji . Kolam je geometrijski crtež sastoji od zakrivljenih petlji, sastavljen oko mreze točaka.
(http://clovetwo.com/archives/2009/10/11/decornlifestyle/m_04kolam1.jpg)
Kolam podaruje blagostanje u domove. Svako jutro u južnoj Indiji , milijuni žena crtaju kolams na terenu s bijelim prahom riže. Kroz dan, po crtežima se h
pada kiša ili su otpuhani okolo u vjetar; nove se rade opet sljedeći dan. Svako jutro prije izlaska sunca, pod se čisti vodom, univerzalni pročišćivač, a mulje
je pometeno i za ravnu površinu. Kolams obično se crtaju, dok je površina još uvijek vlažana tako da prinjanja bolje. Povremeno, kravlji izmet također se kor
vošćenje poda. U nekim kulturama, kravlji izmet je vjerovano da je antiseptičko sredstvo i da time je osigurano doslovno zaštita praga doma. Ono također
kontrast s bijelim prahom.
(http://chantal-jumel-kolam-kalam.com/pages/pagegalerie/Kolam/s_1.jpg)
Dekoracija nije bio isključiva svrha Kolam. U stara dana, kolams su napravljeni od grubog rižinog brašna, tako da se mravi ne moraju muciti za svoj za obrok
u prahu je sluzila i da pozove ptice i druge male životinjice da ga jedu, stoga pozivaju sve ostale bića u jednom domu i svakodnevnom životu: dnevni danak
skladan suživot. To je znak poziva za dobrodošlicu svih u kuću, od kojih je božica i Lakshmi , božica prosperiteta. Uzorci su u rasponu od geometrijske i
matematičke linijea crteža oko matrice točkice do slobodnog umjetničkog djelo obrazaca i zatvorenih oblika. Folklor se danas razvio da linije moraju biti završ
kako bi se spriječilo da zli duhovi od ulaze u unutrašnjost oblika, a tako su spriječeni da uđu u unutrašnjost kuće.
Nekada je to bilo pitanje ponosa da budu sto kompliciraniji uzorci bez podizanja ruku s poda između njih. Mjesec Margazhi je željno čekalo od strane mladih
koje bi potom izlozile svoje vještine koje pokrivaju cijelu širinu ceste s jednim velikim kolam.
(http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/7/7a/Kolam_Indigo_Dyed_Cloth.jpg/650px-Kolam_Indigo_Dyed_Cloth.jpg)
Kolam s jednog ciklusa Nagata S 3x3 tocke i simetrija 9 Božica Svastike , od kojih je svaka odgovara jednom od devet bozica ili devet grčki Muza
wauuu vidite ovo kako je prekrasno,... to je sve obojana riza...
predivan obicaj! rainbooow
(http://nicktay.net/wp-content/uploads/2009/10/Kolam-01.jpg)

Autor: Kalki na Kolovoz 09, 2010, 07:30:08
"Vedska civilizacija počinje sustavom varnašrame. U varnašrama sustavu postoji podjela na brahmane (intelektualci, savjetnici), kšatriye (upravitelji), vaišye
(trgovci, zemljoradnici), šudre (radnici), brahmacarije (učenici u celibatu), grihasthe (obiteljski ljudi), vanaprasthe (ljudi kuji su se povukli iz obiteljskog život
sannyasije (odvojene pustinjake).
Krajnji je cilj obožavanje Krišne, Svevišnjega Gospodina.
Ako obožavate Krišnu, ispunjavate sve svoje propisane dužnosti, kao brahmana, kšatriya, vaišya, šudra, brahmacari
ili bilo tko drugi."

Autor: Kalki na Kolovoz 19, 2010, 01:35:37
Gospodin Caitanya iznosi 64 regulativna principa koja osoba treba slijediti kako bi se uzdigla na najvišu razinu predanog služenja. Tih 64 regulativnih principa
sljedeći:
(1) Prihvaćanje vjerodostojnog duhovnog učitelja.

(2) Inicijacija od duhovnog učitelja.
(3) Uključivanje u služenje duhovnog učitelja.
(4) Primanje instrukcija duhovnog učitelja i raspitivanje o napretku na putu predanog služenja.
(5) Slijeđenje stopa prethodnih acarya i uputa dobivenih od duhovnog učitelja.
(6) Odvajanje od svega za zadovoljstvo Krsne i prihvaćanje svega za zadovoljstvo Krsne.
(7) Život na mjestima gdje je Krsna bio prisutan, kao što su mjesta Vrndavana ili Mathura, ili Krsnin hram.
(8) Truditi se koliko je moguće zaraditi samo neophodna sredstva za život, kako bi se komotno moglo vršiti predano služenje.
(9) Postiti na dane posta, kao što je ekadasi.
(10) Obožavati krave, brahmane, vaisnave i sveto drveće, kao što je banyan.
Tih deset principa predanog služenje su početak. Slijede ostali:
(11) Treba izbjegavati uvrede Svetom Imenu, Božanstvima itd.
(12) Ne treba se družiti s osobama koje nisu bhakte.
(13) Ne treba prihvaćati mnogo učenika.
(14) Ne treba nepotrebno usmjeravati pažnju na površno proučavanje mnogih knjiga kako bismo djelovali vrlo učeno. Za predano služenje je dovoljno ponizn
proučavanje knjiga kao što je Bhagavad-gita, Srimad-Bhagavatam i Caitanya-caritamrta.
(15) Ne treba biti uznemiren pri dobitku ili gubitku.
(16) Ne treba jadikovati iz bilo kojeg razloga.
(17) Ne treba se odnositi prema polubogovima bez poštovanja, ali ih ne treba niti obožavati. Također, ne treba kritizirati druge spise niti slijediti njihove princ
(18) Ne treba tolerirati vrijeđanje Svevišnjeg Gospodina ili Njegovih bhakta.
(19) Ne treba se upuštati u isprazne razgovore, kao što su razgovori o odnosima muškaraca i žena.
(20) Ne treba nepotrebno uznemiravati bilo koje živo biće, bez obzira tko je.
Gore spomenutih dvadeset principa su ulaz u predano služenje. Među njima su prva tri – prihvaćanje duhovnog učitelja, inicijacija od duhovnog učitelja i služ
duhovnog učitelja – najvažniji. Sada slijede ostali principi:
(21) Treba slušati o Gospodinu.
(22) Pjevati o Njegovim slavama.
(23) Sjećati Ga se.
(24) Služiti i misliti na lotosova stopala Gospodina i Njegovih bhakta.
(25) Obožavati Ga.
(26) Upućivati Mu molitve.
(27) Smatrati sebe Gospodinovim vječnim slugom.
(28) Postati Gospodinov prijatelj.
(29) Ponuditi sve Gospodinu.
(30) Plesati pred Božanstvima.
(31) Pjevati pred Božanstvima.
(32) Otvoriti svoj um Gospodinu.
(33) Odati poštovanje Gospodinu.
(34) Ustati pred duhovnim učiteljem i Svevišnjim Gospodinom odajući im poštovanje.
(35) Slijediti duhovnog učitelja ili Gospodina.
(36) Posjećivati mjesta hodočašća i hram Svevišnjeg Gospodina.
(37) Obilaziti oko hrama.
(38) Izgovarati molitve.
(39) Tiho pjevati Gospodinova Imena (japa).
(40) Učestvovati u grupnom pjevanju Gospodinovih Imena.
(41) Mirisati mirisne štapiće i cvijeće ponuđeno Božanstvu.
(42) Jesti ostatke hrane ponuđene Božanstvu.
(43) Prisustvovati aratiju posvećenom Božanstvu kao i posebnim festivalima.
(44) Gledati Božanstvo.
(45) Najvrjednije što ima ponuditi Božanstvu.
(46) Meditirati na Gospodinovo Ime, oblik, zabave itd.
(47) Zalijevati biljku tulasi.
(48) Služiti Gospodinove bhakte.
(49) Ako je moguće, živjeti u Vrndavani ili Mathuri.
(50) Proučavati Srimad-Bhagavatam.
(51) Sve raditi za Krsnu.
(52) Uvijek očekivati Njegovu milost.
(53) Učestvovati s bhaktama u raznim ceremonijama kao što su Janmastami (rođenje Gospodina Krsne) i Rama-navami (rođenje Gospodina Ramacandre).
(54) Potpuno se predati Gospodinu.
(55) Slijediti posebne zavjete kao što je mjesec Kartika (listopad / studeni).
(56) Nanositi vaisnava tilak na čelo.
(57) Označavati tijelo Svetim Imenima Boga.
(58) Prihvaćati ostatke cvjetnog vijenca ponuđenog Svevišnjem Gospodinu.
(59) Piti caranamrtu, vodu kojom su okupana lotosova stopala Gospodina.
Među tih 59 principa, pet ih je toliko važnih da se ponovo spominju i tako čine kompletnu listu 64 principa predanog služenja..
(60) Družiti se s bhaktama.
(61) Pjevati Sveto Ime Gospodina.
(62) Slušati Srimad-Bhagavatam.
(63) Živjeti na mjestu hodočašća kao što je Mathura.
(64) Obožavati Božanstvo s vjerom i štovanjem.
Vede su ogromne. Sastavljene su od milijuna stihova na sanskrtu. Iako su zaključci svih poglavlja u vedskoj literaturi usmjereni na vršenje predanog služenja
Svevišnje Božanske Osobe, neki dijelovi u Vedama odnose se na religijske osobe koje su materijalistički orijentirane i podučavaju postupan proces napredova
Mudraci u Naimisaranyi zamolili su Sutu Goswamija da im objasni samu bit Veda. U kali-yugi većina ljudi nema vremena, energije ili interes za proučavanjem
Veda, a to nije niti preporučljivo. Bit, koju je označio Suta Goswami, jest Srimad Bhagavatam, koji poučava bhakti-yogu kao vrhovnu dharmu i odbacuje sve
„prevarantske religije“. Kako bi osvijetlio transcendencijom ovo doba tame, Srila Vyasadeva, sastavljač svih Veda, dao je svijetu svoj zreli doprinos u obliku S
Bhagavatama:
anarthopasamam saksad bhakti-yogam adhoksaje

lokasyajanato vidvams cakre satvata-samhitam
„Materijalne bijede živoga bića, koje su mu potpuno neprirodne, mogu se odmah ublažiti povezujućim procesom predana služenja. Međutim, većina ljudi to n
i zato je učeni Vyasadeva sastavio vedsku književnost, koja govori o Vrhovnoj Istini.“ (Bhag. 1.7.6)
Bhakti-sastre se sastoje od kontemplacijskih djela napisanih u skladu sa zaključcima Srimad Bhagavatama, Bhagavad-gite itd. Pisanje komentara i drugih bha
djela se nastavlja u svrhu prosvjećivanja ljudi u svim dobima i stvaranja pokreta izdvojenog od svjetovnih, špekulativnih knjiga.
Naslov: U početku bijaše riječ dolazi iz vedskih skripti

Autor: Master Joda na Listopad 25, 2010, 01:04:09
In the beginning was the word" came from the Hindu Scriptures!!
"Long before JOHN 1:1 [70 AD] was written, the Hindu Vedas wrote the same thing: 'In the beginning was Prajapati, The Brahman, The God... with whom wa
word... and the word was verily the Supreme Brahman - The God.' John 1:1 states: In the beginning was the word, and the word was with God and the word
God."
- EEd Viswanathan

Autor: Kalki na Studeni 23, 2010, 04:54:01
POVIJEST OBNOVE IZVORNOG VEDSKOG UČENJA
Izvorna učenja Veda su da je Krišna Bog, Svevišnja Božanska Osoba, da je duša po kvaliteti istovjetna a po kvantiteti različita od Krišne te da je cilj ljudskog
života razviti ljubav prema Krišni primjenom bhakti yoge kojom jiva, duhovna duša budi svoju uspavanu ljubav prema Krišni a koja je prisutna u njezinom src
Prije 5000 godina, vremena Krišne i Vyasadeve, sastavljača Veda, započinje doba Kali i sve što će se dogoditi sa izvornim vedskim učenjima je predviđeno u
samima.
Budha se pojavio oko 2500 godina nakon Vyasadeve jer se vedski sustav u međuvremenu izrodio u nešto drugo od onoga što stvarno jest. Budući da su ljudi
tumačili vedske tekstove Krišna je imao plan te je sišao kao Budha i propovijedao ljudima da budu dobri, da nepomično sjede, da ne budu nasilni. Zato je Bud
svojim sljedbenicima rekao da zaborave Vede. Ljudi su u Njegovo vrijeme krivo tumačili vedske tekstove koristeći ih da bi potkrijepili nezakonita djelovanja k
je ubijanje životinja. Zato je Budha rekao: "Nije vam potrebna vedska književnost. Samo sjednite i meditirajte. Ahimsa. Ne činite zlo nikome. Izbjegavajte pa
Zatim se pojavio Šankaracarya, u devetom stoljeću, stoljećima nakon što je budizam čvrsto pustio korijenje. Šankaracarya je ponovno ustoličio vedsku knjiže
ali na izobličen način. To je dio plana prema Šiva Purani i prema Srimad Bhagavatamu. Šankara je propovijedao u tada većinskoj budističkoj Indiji. Propovijed
kripto-budizam. Govorio je ljudima da su njihova poimanja ispravna, ali da vedska književnost može dati sve filozofsko zaleđe većini njihovih zamisli. Teističk
poimanje da je Bog Osoba je ljudima još uvijek bilo strano. Zato je Šankara poučavao svoju posebnu vrstu impersonalizma koji se naziva Nirvišeša. Šankara
poučavao da bi izašao u susret sljedbenicima šunyate, Velike Praznine, Voidizma , Budistima. Time je vedska književnost bila ponovno ustoličena, iako s
neosobnim poimanjem Boga. "Sve je jedno. Mi i Bog smo istovjetni." No vedski tekstovi su se opet proučavali, cijenili.
Nakon Šankare se pojavio Ramanuđacarya u jedanaestom stoljeću. On je uspio promaknuti teizam korak dalje, Višištadvaita. Ramanuđa je propovijedao ono
kasnije nazvano "ogranični monizam." Proširio je Šankarino viđenje. "Mi i Gospodin smo jedno," propovijedao je Ramanuja , "ali smo i različiti." Šankara je sa
propovijedao da smo mi i Gospodin jedno. "Sve je jedno" govorio je Šankara ali je Ramanuja otišao mnogo dalje.
Potom je Madhvacarya došao na svijet u trinaestom stoljeću da bi gotovo dovršio obnovu. On je isticao filozofiju Dvaita - naglašavao je da smo odvojeni od
Gospodina. Ponekad se kaže da je Šankara poricao različitost između Gospodina i živog bića; Ramanuđa otkrivao različitost; a Madhva isticao različitost.
To je utrlo put Caitanyi Mahaprabhuu, u petnaestom stoljeću. On predstavlja posljednji korak u vedskoj obnovi. On je vratio izvorno teističko poimanje, acinty
bhedabheda - tattvu ili nepojmljivo, istovremeno jedinstvo i različitost živog bića i Boga. Samim time su razriješene sve nedosljednosti. Bila je to ponovno izv
vedska teologija. Caitanya Mahaprabhu ju je vratio. Krug je bio zatvoren. Ne samo da je bio zatvoren već ga je Caitanya Mahaprabhu ispunio nektarom izvorn
učenja. Ranije su to mogli pojmiti samo najveći Krišnini predani sluge. Ali Mahaprabhu je ponovno razotkrio ono što najlakše budi uspavanu ljubav prema Bog
slobodno davao najpovjerljivije tajne tog procesa. Učinio ga je lako dostupnim.
P.S. Ne mogu si izbiti Buddha-u iz glave kao lažnog Avatara, nikako, što god mi netko napisao ...

Autor: Kalki na Siječanj 01, 2011, 05:48:39
(http://www.revelation2seven.org/UsedImages/VedicWorld.gif)

Dualnosti materijalne prirode su vrlo zbunjujuće za uvjetovana živa bića (ona koja se poistovjećuju s tijelom u kojemu trenutno borave). Svatko pokušava izb
lošiju stranu realnosti materijalne prirode (patnju, siromaštvo, bol, mržnju, strah, itd). Prirodno je da svi teže užicima, obilju, sreći, ljubavi, itd. Ali s duhovno
stajališta gledano – ta svjetlija strana materijalne prirode veže uvjetovana živa bića za svijet materije, i neminovno, za sve što ide sa njime u paket aranžma
vlastito tijelo, tuđa tijela, ponovno rođenje, bolesti, starost i smrt.
Gospodin Krišna poručuje u "Bhagavad–giti" da je vrlo mudra ona osoba koja je nadišla dualnosti materijalne prirode (što uključuje i materijalne užitke) i koj
došla na razinu duhovne svjesnosti. Tek na razini duhovne svjesnosti, inteligentne osobe mogu kušati vječno duhovno blaženstvo, koje je svojstvena karakter
svakog živog bića. To duhovno blaženstvo koje kulminira u nesebičnoj ljubavi prema Krišni – ne može doći do izražaja toliko dugo dok se osoba poistovjećuje
materijalnim tijelom i materijalnom svjesnošću.
Evo pogodne poredbe. Krišnina materijalna (iluzorna) energija nametne svakom uvjetovanom biću određeni "hardware" (tj. tijelo) i "software", određeni prog
(tj. svjesnost) po kojemu se ponaša u skladu s dobivenim tijelom. Zbog toga se živo biće u tijelu psa ponaša kao pas, živo biće u tijelu svinje se ponaša kao
svinja, živo biće u tijelu čovjeka se (uglavnom) ponaša kao čovjek, itd. Ova poredba navodi na zaključak da su sva uvjetovana živa bića baš kao kompjuterizi
roboti (a ima ih raznih oblika) koji funkcioniraju (ponašaju se) u skladu s programom/"software"–om koji im je nametnut.
Ali uistinu, naša prava, vječna duhovna priroda nema apsolutno nikakve veze niti s nametnutim "hardware"–om (tijelom), niti sa "software"–om (materijalno
svjesnošću). Čitava ideja vedske literature je da nam ponudi duhovno znanje o tome kako možemo odbaciti niz nametnutih materijalnih identiteta (iz života u
život) i prestati biti roboti, tj. zombiji – i kako možemo probuditi svoj vječni, istinski identitet živog bića koje ima svoj vječni odnos sa Krišnom. Taj odnos je
temeljen na nesebičnoj duhovnoj ljubavi što se izmjenjuje s obje strane – Krišnine i naše. To duhovno savršenstvo se jezikom sanskrta naziva sanatana–dhar
"vječna i izvorna dužnost (ili odlika) živoga bića".
Introduction of Hindu Dharma
Hindu dharma is world’s oldest living dharma (religious philosophy and way of life).
Hindu dharma is over 8500 years old.
It is tolerant, resilient and peace-loving.
The root of Hindu dharma lie in the Indian subcontinent, in the Indus (Sindhu) valley which had 300 advanced settlements as early as 5000 BCE.
Hindu dharma is also called Sanatana Dharma or Eternal Dharma.
Hindu dharma has no founder, the word Sanatana implies that it always existed.
Acceptance of different modes of worship.
SUMMARY OF ESSENTIAL ELEMENTS
Harmony of religions : All true religions lead to the same goal. Revere all great teachers and prophets of all religions, respect their teachings as the same ete
truths adopted to the needs of different peoples at different times. Hindus do not seek to convert.
Incarnation : Whenever righteousness declines and unrighteousness rises, God incarnates himself on earth to restore righteousness.
Non Violence : Non-violence, non-injury and non-killing (Ahimsa).
Doctrine of Karma : Belief in the doctrine of Karma and rebirth. Ignorance viewed as cause of bondage.
Unity of Existence : All things and beings are the manifestation of one Supreme Being. When the mind is transcendent through spiritual experience, the Unive
spirit is seen as the sole essence of the universe.
Dharma : Righteousness and good moral and ethical practices in accordance with the scriptures. Includes all duties -- individual, social and religious.
Humanism : Equality of all human beings, regardless of caste, color and creed. Respect and reverence for womanhood.
Atman : Essence of all living things and beings is Atman, infinite and eternal, unchanging and indivisible. True nature of the individual is the Atman, which is
with the underlying reality of the Universe. There is but one being, one reality "Thou art That".
Reality : The Supreme Reality (Brahman) is both formless and with form, impersonal and personal, transcendent and imminent. The supreme reality become
manifest in various aspects and forms, and is known by various names. There are various ways by which individuals, in accordance with his/her temperamen
realize God.
Moksha : Freedom from cycle of birth and death. To make an individual a better person, so that he/she can live harmoniously in this world and seek union wi
God.
Authority : Non-reliance on a single book. Has many sacred writings Vedas, Upanishads, Brahma sutra, Sutras, Bhagwad Gita etc.
CONCEPT OF GOD
The truth (Ultimate Reality) is one, Sages call it by different names - there is one God, (Supreme Reality) perceived differently.
Supreme Reality - Brahman has two aspects, transcendent (impersonal) and immanent (personal).
In the impersonal aspect Brahman is without attributes (nirguna Brahman).
In personal aspect (saguna Brahman) the God is creator, preserver and controller of the universe.
Saguna Brahman is worshipped in male and female form.
Hindu Deities represent various perceptions of a one God.
Hindus believe in monotheistic polytheism, rather than polytheism.
HINDU TRINITY
Represents Three manifestations of the Supreme Reality.

These are :
Lord Brahma : Creation
Lord Vishnu : Preservation
Lord Shiva : Destruction
Hindu Trinity (Trimurti)
· Three Faces of Divine
· Three Cosmic Functions of the Supreme Lord
· Creation + Preservation+ Dissolution
Generator + Operator + Destroyer = GOD

FOUR ENDS OF HINDU LIFE
Based on the principle of progressive evolution of soul. Doctrine of four ends forms the basis of individual and social life of a Hindu. The four Ends are :
Dharma
Righteousness and good moral and ethical practices in accordance with the scriptures. Includes all duties -- individual, social and religious
Artha (Wealth):
Not an end in itself but basic necessity, one must earn enough wealth in order to raise a family and maintain a household
*
Wealth must not be for hoarding but for sharing with those who are poor, handicapped or less fortunate
*
Dharma and Artha must be coordinated in order to earn decent living while recognizing that artha is not an ultimate end of Hindu religious life
Kama
Denotes the wants and desires of body and mind in the form of desires, passions, emotions and drives
*
Satisfaction of genuine human desires such as art, music, savory food, sports, conjugal love, filial affections, clothes, jewelry etc. are not suppressed but
be satisfied in a controlled fashion
*
Through controlled satisfaction of genuine desires and passions, an individual becomes free from kama.
*
Freedom from sensual desires and passion is necessary for attaining moksha and is made possible by the proper coordination of dharma, artha, and kam
Moksha
Freedom from cycle of birth and death. To make an individual a better person, so that he/she can live harmoniously in this world and seek union with God
THREE DEBTS DURING LIFE
· First Debt to God that can be repaid by dedicating one’s life to the service of God - this is done by :
o Service to all mankind
o Reverence for elders, teacher
o Practice of non-violence, truthfulness, respectfulness
o Obeying scriptural injunction
o Protection of the Earth
o Vegetarianism or Purity in Diet
o Moderation/Simplicity
o Non-interference
o Universality
o Peace
· Second Debt to sages and saints that can be repaid by
o Reverence and and service to saints, sages and gurus
o Transmission of the scriptural teaching and cultural heritage
o serving the society and poor, without expectation of returns
· Third Debt to one’s ancestors
o Can be repaid by raising one’s family in accordance with the moral and ethical principals of dharma
TO FOLLOW TEN GREAT OBSERVANCES
· Patience, firmness and stability (Dhruti)
· Forgiveness (Kshama)
· Self-control and contentment (Dama)
· Not to steal or conceal, or be selfish (Asteya)
· Cleanliness, purity and honesty (Saucham)

· Control over senses and sexual energy (Indriya Nigraha)
· Right knowledge of the scripture (Dhee)
· Material and spiritual knowledge or study (Vidya)
· Truth (Satya)
· Absence of anger (Akrodha)
FOUR STAGES OF HINDU LIFE
Brahmacharya Ashrama
This stage begins when a child enters school at an early age and continues until he or she has finished all schooling . The goal is to acquire knowedge, build
character and learn to shoulder resonsibilities.
Grhastha Ashrama
This stage begins at marriage. In this ashrama an individual pays three debts (service of God, serving sages and saints and to ancestors), and enjoys good a
noble things in life in accordace with Artha-Kama-Moksha.
Vanaprastha Ashrama
After the responsibilities of Grahastha ashrama are complete (when one’s children have reached adulthood) one enters this ashrama. This is known as ascetic
hermit stage of life. In this stage one gradually withdraws from active life and begins devoting more time to study of scriptures, contemplation and meditatio
Sannyasa Ashrama
This ashrama is the final stage of life in which an individual mentally renounces all worldly ties, spends all of his or her time in meditation and contemplation
ponders over the mystries of life. In ancient times one would part company with one’s family and become a mendicant
SACRED SYMBOL – AUM
The most sacred symbol in Hindu dharma. Aum (OM) is the sound of the infinite.
Aum is said to be the essence of all mantras, the highest of all matras or divine word (shabda), brahman (ultimate reality) itself. Aum is said to be the essenc
the Vedas.
By sound and form, AUM symbolizes the infinite Brahman (ultimate reality) and the entire universe.
A stands for Creation.
U stands for Preservation.
M stands for Destruction or dissolution.
This is representative of the Trinity of God in Hindu dharma (Brahma, Vishnu and Shiva).
The three portions of AUM relate to the states of waking, dream and deep sleep and the three gunas (rajas, satva, tamas).
The three letters also indicates three planes of existence, heaven (swarga), earth (martya) and netherworld (patala).
All the words produced by the human vocal organ can be represented by AUM. A is produced by the throat, U & M by the lips.
In the Vedas, AUM is the sound of the Sun, the sound of Light. It is the sound of assent (affirmation) and ascent (it has an upwards movement and uplifts the
soul, as the sound of the divine eagle or falcon.

INDIJA, NAJSTARIJA KULTURA?
Najstarija svjetska civilizacija: potonuli indijski obalni grad - star 9.500 godina?
(http://avadhuta.hr/slike/pojmovi/7_5540.jpg)
Sredinom siječnja 2002. godine, indijski istraživači mora objavili su sonarne snimke kvadratnih i pravokutnih oblika, na dubini od oko 40 metara, kraj
sjeverozapadne indijske obale, u zaljevu Khambhat. Indijski ministar znanosti i tehnologije naložio je čišćenje nalazišta, a rezultat istraživanja iznenadio je
arheologe širom svijeta.
Na nalazištu su pronađene fosilizirane ljudske kosti, fosilizirano drvo, kameno oruđe, dijelovi keramike i mnoge druge stvari koje potvrđuju da je to nalazište
zapravo bilo ljudska naseobina. Napravljeno je dodatno ispitivanje sonarom, te su identificirane i neke dodatne strukture – izgleda da se radi o građevinama k
su nekad bile poredane uz obalu rijeke koja je s područja Indijskog potkontinenta na ovom mjestu utjecala u more. Utvrđivanje starosti metodom radioaktivn
ugljika izvršeno na komadu drveta iskopanom na podvodnoj lokaciji pokazalo je da je nalaz star 9.500 godina, što bi ga svrstalo blizu kraja posljednjeg leden
doba.
Ako je rezultat utvrđivanja starosti točan, radi se o gradu starom 9.500 godina, što je starije od sumerske civilizacije (koju se dosad smatralo najstarijom
poznatom civilizacijom) za nekoliko tisuća godina, i što će radikalno izmijeniti sliku razvoja urbanih civilizacija na našem planetu.
Ako pak buduća istraživanja donesu neke spoznaje o kulturi stanovnika tog drevnog grada, i ako se ispostavi da su bili vedskog porijekla (što je moguće, s
obzirom na lokaciju nalazišta), ta će spoznaja iz korijena promijeniti pogled na povijest Indije, koja je zapravo, u obliku u kakvom je danas poznajemo, nasta
pera zapadnjačkih arheologa.
Od 19. stoljeća o povijesti Indije vodi se velika debata među povjesničarima. Svojim dolaskom na ove prostore, Europljani su zaključili kako između njih i Ind
mora postojati neka veza, budući da je sanskrt – jezik indijske književnosti – sličan europskim jezicima. Također, znanstvenici iz 19. stoljeća zaključili su da je
vedska kultura (ili sanskrtska kultura) starija od europskih kultura. A budući da su europski jezici povezani s indijskim jezikom, to može značiti samo da su pr
europskih naroda morali na neki način u Europu stići iz Indije. A budući da im se nije sviđala zamisao da je vedska kultura na bilo koji način superiorna bilo k
europskoj, europski istraživači su drevne gradove iz doline Inda, kao što su Harappa i Mohenjo-Daro, okarakterizirali kao ne-vedske gradove, i zaključili kako
vedska kultura u Indiju stigla prije nekih 3.500 godina, iako u Vedama, starim literarnim zbirkama pisanim na sanskrtu, nigdje nema naznake da ta kultura p
iz bilo kojeg drugog izvora, osim Indije.
No, na tom području vršena su i druga istraživanja. Na primjer, Rg Veda, jedna od najstarijih vedskih zbirki, govori o moćnoj rijeci zvanoj Saraswati, koja je o
Himalaje tekla prema Arapskom moru, područjem sjeverozapadne Indije. Danas takva rijeka ne postoji na tom području, iz čega su istraživači izvukli zaključa
Rg Veda ne govori o tom području, nego o nekom drugom području izvan Indije, gdje takva ili slična rijeka postoji. No, prije nekoliko godina indijski arheoloz
počeli su istraživati fotografije s američkih satelita, i primijetili kako doista postoji isušeno riječno korito koje započinje na Himalaji, a završava na području za
Khambaht, koji je lokacija davnog podvodnog nalazišta. Osim tog nalazišta, na fotografijama je prepoznato još 80 do 100 drugih ostataka urbanih naselja, du
isušenog riječnog korita.
Postoji čitav niz takvih tekstova koje prati čitav niz arheoloških dokaza, i samo na temelju toga možemo vidjeti gdje je bilo istinsko porijeklo naše civilizacije.
to svi vedski tekstovi i vedska literatura puni su informacija o tome kako je vedska država ovdje postojala od davnina... Te civilizacije su bile vrlo napredne...
Napredak se ne odnosi na materijalno tehnološki napredak nego na duhovni napredak... Te vedske države bile su savršeno uređene slijedeći učenja Veda i po
nekoliko duhovnih naslijeđa koji svoja učenja prenose kako pismeno tako i usmeno i oni su puni informacija o Indijskoj povijesti... Nažalost moderna nihilistič
znanost odbacuje sve autoritete i vjeruje samo svojoj nesavršenoj osjetilnoj precepciji... Jedan od većih problema u tom njihovom istraživanju je što ih ti dok
sputavaju i zatvaraju im otkrića, umjesto da im otvaraju nove dimenzije.
Na primjer, što se tiče Indije, ljudi su se uvijek spaljivali nakon što su umrli... Smatra se da ako se tijelo ne spali duša ostaje prikovana dugo vremena uz tije
tako pati zbog svoje vezanosti... Zbog toga su se za vrijeme vedskih država svi mrtvi spaljivali (skoro da je i danas tako u Indiji) i dok je moderna znanost tr
dokaze-kosture ljudi bivših civilizacija nije ništa našla... Našli su samo neke polu ljude - polu majmune koji nisu spadali u kategoriju civilizirane klase ljudi tak
ih nisu niti spaljivali... I što su onda zaključili? Da civilizacija tamo nikada nije postojala nego da smo svi potekli od majmuna... smiješno!
(http://avadhuta.hr/slike/pojmovi/7_9526.jpg)
Prema starim Vedama civilizacija na području današnje Indije postoji od davnina, puno dalje nego što si mi danas zamišljamo... Indija čuva toliko tajni... Iz I
potječe sanskrit, najstariji jezik na planeti... Sanskrt je majka svih jezika... što tek reći o Indo europskim narodima... od kuda oni vuku svoje korijene?! Same
vede su najstariji spis na planeti... Ali, to nije ono što je najbitnije glede Indije i njezine starosti... Najbitnije je da Indija sadrži najstarije svete knjige i najsta
najdublje znanje o Bogu i nama samima... njezina Bhagavad-gita, Srimad – Bhagavatam ili Caitanya Caritamrta knjige su kojima nema premca u "sva tri
svijeta"... Svi mi tražimo ili smo tražili znanje koje će nam sve razotkriti i pomoću kojega ćemo "sve" shvatiti...

Autor: Kalki na Veljača 16, 2011, 08:16:16
VEDE
(http://bikramsth.files.wordpress.com/2008/03/vedas.jpg)
Najstariji duhovni zapisi Indije i svijeta nazivaju se VEDE. Veda znači doslovno „znanje" i označuje najviše znanje o Bogu i ljudima. Za hiduse su Vede duho
istina koju su rišiji primili meditacijom direktno od Boga (DEV VANI - Božji glas) i prenosili ih dalje. Otuda se one također nazivaju i SRUTI što znači "das Geh
ono što je čujeno.
Vede se sastoje iz četiri dijela:
1. Himne i mantre za dozivanje raznih božanstava - Samhite
2. Pravila za obrede i žrtvovanja kao počasti Bogovima - Brahmane
3. Objašnjenja svih pravila - Aranjake
4. Filozofska rasprava o Bogu, duši i životu poslije smrti - Upanišade
Postoje 4 Vede: Rig, Sama, Jađur i Atharva Veda.
Svaku od njih je primio Riši koju ju je dalje prenosio: Agni Riši – Rig Veda, Vaju Riši – Sama Veda, Aditi Riši – Jađur Veda, Angiras Riši– Atharva Veda
Vede su usmeno prenošene sve do Mahariši Ved Vjasa koji ih je zapisao. Starost Veda je od samog početka univerzuma a na zemlji se kaže da su bar 20 tisuć
godina. Pretpostavlja se da su Arijevci kada su se premještali iz prvobitne domovine u blizini arktičkog područja u Indiju ponijeli sa sobom većinu tih ranijih z
Oni su se poslije prenijeli na sanskrit - jezik nastao preuređenjem i usavršavanjem originalnoga vedskog jezika Arijevaca.
Riječ sanskrit doslovno znači pročišćen ili preuređen. Pismeni znakovi sanskrita koji su također postojali u vedskom jeziku označeni su kao DEVA-NAGRIK
(„božanski stanovnici") i vrijede kao simboli koji sadrže božansku energiju. Arijevci koji su došli u Indiju sami su se prozvali „Arijevci", a hindu naziv kako ih s
zovemo, novijeg je podrijetla.
Rig-Veda i Sama-Veda napisane su u stihovima, Jađur-Veda u prozi, a Atharva-Veda pretežno u prozi i djelomično u stihovima. Vede sadrže sveukupno više o
24000 mantri. Najstarija i najopsežnija je Rig-Veda sa 10000 mantri.
Himne Rig i Sama-Veda usmjerene su raznim božanstvima i bogovima prirode kao bogovima Zemlje, Vatre, Kiše itd. i trebale bi proslijediti blagoslov bogova
mir, sreću i blagostanje.
Ceremonije Jađur-Vede služile su istoj svrsi. Jedan dio Veda također su i pravila za tumačenje vedskih ceremonija i filozofskih rasprava o Bogu, duši i životu
poslije smrti.
Svaki od četiri Veda sadrži četri dijela i naziva se Veda-samhita
-SAMHITA (zbirka) One su jedne od četri dijela svake Vede kolekcija himna i sadrži određena utvrđena pravila interpretacije.
–BRAHMANE upute za svečenike. One su jedne od četri dijela svake Vede sadrže vrlo zanimljive i nadahnujuće priče kao i duboke filozofske rasprave, kao i de
o jagjama.
-ARANJAKE(od aranya = šuma).“šumske rasprave“ Treći dio svake Vede. Ti tekstovi sadrže ezoteričko, mistično znanje, večinom bazirano na unutarnjem znač
i djelovanju Vedskih ceremonija
-UPANIŠADE znače „sjesti pred Učiteljeva stopala i slušati njegove riječi ili učenje“. Upanišade postavljaju filozofsku i duhovnu bit Veda i prenose najvišu spoz
o Bogu, duši i svijetu, kao i o bitnosti ceremonija i žrtvovanja. One su uglavnom sastavljene u obliku razgovora između učenika i učitelja (pitanja i odgovora)
Učenje Upanišada kaže da u cijelom
Univerzumu postoji samo jedna jedina stvarnost, a to je Bog. Sve što postoji u kozmosu u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti nastaje iz njega i nestaje pono
njemu, u beskrajnom kruženju stvaranja, održavanja i uništavanja. On je Sunce, Mjesec i zvijezde, planete, svako živo biće, svaka živa i neživa tvar i svaka v
svaki porok, sve dobro i sve loše, svaka misao, svaki osjećaj i svako djelo. On je prostor i vrijeme i sve što postoji u Univerzumu. On je vječan u Univerzumu
transcendira ga istodobno. On je neuobličen, vječan, bezgraničan i svemoćan. On je manifestiran i nemanifestiran. On se očituje u svom stvoritelju i neočitov
kada sve stvoreno nestane u njemu. Najviše i najčistije načelo Boga je njegovo neočitovano postojanje, kada cijeli kozmos nestane u njemu, kada Sunce, Mje
zvijezde, planete, sve živo i neživo prestane postojati, a prostor i vrijeme nestanu. Ovaj neočitovani bitak jedina je postojeća stvarnost. Upanišade sadrže jed
najviših ideja o Bogu i njegovoj vezi s ljudima i Univerzumom. S pravom im se daje najviše mjesto među velikim religijskim filozofijama svijeta. Stoga je veli
filozof Schopenhauer rekao: „Nijedno učenje na svijetu nije tako ugodno i uzvišeno kao učenje Upanišada. One su mi bile utjeha u životu i bit će mi utjeha u
smrti“.
Postoji 108 najpoznatijih Upanishada (npr. Brihad-Aranjaka Upanišada, Čandogja-Upanišada, Taittririja-Upanišada, Kena-Upanišada, Iso-Upanišada, Munda
Upanišada, Svetasvatara-Upanišada, Mandukja-Upanišada). Svaka od tih glavnih Upanišada u vezi je s jednom od četiri Veda Samhita. Ideja o jednom
neuobličenom, beskonačnom Bogu, kao istinskoj stvarnosti Univerzuma koji je neodvojiv i istodobno onostran, utemeljena je na filozofskim rasprava iz Upani
Temelji učenja o besmrtnoj duši, o zakonu karme ili posljedicama odgovarajućih djela te zakonu evolucije živih bića kroz slijed ponovnog rađanja prema njiho
karmi ili djelima također su u Upanišadama. Upanišade potječu iz različitih vrsta nadahnuća; postoje svjesne jezične razlike u obradi tema iz kojih su slijedeć
različite filozofske škole nastala važna učenja i filozofije. Ipak sve te filozovske škole i pravci bez iznimke priznaju nesumnjivi autoritet Veda i Upanishada.
Tematski Vede možemo podijeliti u dva dijela:
· GJANA-KANDA obuhvaća GJANA (znanje) i VIGJANA (znanost) teme: Taj dio obuhvaća teorijske i filozofske zapise Aranjake i Upanišade, koji prenose
univerzalno duhovno znanje ne ograničavajući se na neki određeni božanski pojam ili neko posebno božanstvo, kao znanje o duhovnim načelima i kozmičkim
zakonima te o utjecaju i vladanju Tattvi, elemenata i kozmičkih načela.
· KARMA-KANDA obuhvaća teme o KARMAMA (djelima) i UPASANAMA (žrtvama): Taj dio bavi se praksom. Obuhvaća himne, molitve i mantre ,Samhite
Brahmane, običaje i ceremonije. Karma kanda razrađuje izvođenje ANUŠTANA (određeni slijed vježbi i tehnika) i TAPASJA (grubost, svladavanje i poteškoće).
Svaka Veda obilježena je nekom MAHA-VAKJOM (maha=velika, vakja = riječ). MAHA-VAKJA treba prenijeti znanje o sjedinjenju ĐIVE (Jastvo pojedinca) i
BRAHMANA (najviše Jastvo):
1. PRAĐNJANAM BRAHMA (Rig-Veda ili Aitareja-Upanišada)
„BRAHMAN JE ČISTA SVIJEST“
Pod sviješću ovdje se misli na savršenu, čistu božansku svjetlost, jedinstvo s Bogom
2. TAT TVAM ASI (Sama-Veda ili Chandogja-Upanishada)
(„BOŽANSKO NAČELO (Tattva) JE ISTINA, A) TO SI TI (Brahman). „
Ti nisi tijelo itd., već Atma.
3. AHAM BRAHMASMI (Yajur-Veda ili Brihad-Aranjaka Upanišada)
„JA SAM BRAHMAN“
To znači Jivatma (individualno Jastvo) i Paramatma (univerzalno Jastvo) su jedno.
4. AJAM ATMA BRAHMA (Atharva-Veda ili Mandukja-Upanišada)
„OVA ATMA JE BRAHMAN“.
Svjetlost same duše je Bog ili Brahman.

VEDANGE – 6 udova veda
Naknadno priključeno, odnosno pridodano Vedama su 6 VEDANGI „Udovi Veda“ (pomoćna djela, tumačenja):
1. NIRUKTA (etimologija) objašnjenja riječi, napisao Jaskačarja
2. VJAKARANA (gramatika)
3. ĐJOTISH( astrologija, vedski kalendar)
4. ČHANDAS (metrika) pjevanja, stihovi
5. ŠIKŠA (fonetika) učenje jezika, pravila naglaska (postoji 60 šikši, najvažnije potječu od Panini i Manduki),
6. KALPA: ceremonije, obredni red
Kalpasutre
Kalpa kao jedna od šest disciplina ili pomoćnih vedskih znanosti izložena je kao i sve ostale u obliku sutri. Sutra je stil izlaganja , a onda i cijelo djelo, doslov
znači nit ili konac, u ovom slučaju kratko pravilo ili izreka. Radi se dakle se o nizanju , tkanju kratkih pravila, a kalpasutre su pravila o ceremonijama. Postoj
vrste kalpasutri:
Srauta sutre, opisuju svečane ceremonije i ognjene žrtve koje izvode svećenici sa pomoćnicima, prerađene su iz Srutija ili Veda.
Grihja sutre (griha = kuća) koje se bave ceremonijama koje izvode domaćini, dakle osobe iz svjetovnog života,
Dharmasutre kojesadrže pravila i zapovijedi za društveni, politički, javni i vjerski život. Riječ dharma doslovno znači „nešto što sjedinjuje“. Ona ima
drugih značenja, između ostaloga znači i vjera. Iz ovih djela kasnije se razvija indijsko pravo i etika (dharmašastra)
Dharmašastre
Porastom broja stanovnika i time povezanom složenošću društvenih, gospodarskih i političkih problema nestala je praksa usmenog prenošenja ceremonija.
Postupno su Srauta sutre i Grihja sutre otišle u zaborav. O Dharmasutrama koje sadrže društvene, gospodarske, političke i religijske propise vodit će se i dalj
briga. Dogodile su se mnoge promjene u javnim i privatnim običajima i u načinu njihove primjene, koje su imale odjeka u kasnijim Dharmasutrama. Ali, na k
su nastali novi zapisi na te teme. Bile su napisane u stihovima i nazvane su Dharmašastrama. Neke su od njih preuređene Dharmasutre, koje su odgovarale
zahtjevima vremena i porastu broja stanovnika.
Najvažnija i najstarija dharmašastra je Manavadharmašastra ili Manusmrti (Manuov zakonik)
Vede su i riznica najranije arijevske kulture. Preko njih dobivamo pregled njihova društvenog uređenja i načina života, običaja, umjetnosti i znanosti.
Astronomija i Astrologija
Za svoje podrijetlo trebaju zahvaliti promatranju zvijezda i kretanja planeta, koji su se zadržali u Vedama zbog točnog utvrđivanja vremena izvođenja ceremo
Geometrija
Temelj joj je u opisivanju i podrobnijim mjerenjima za linije i likove koje su se pripremale na žrtvenom oltaru.
Gramatika
Temelj joj je iz potrebe utvrđivanja pravila izgovora recitacija, ceremonijalnih himni i mantri.
PURANE - drevan
Riječ Purana doslovno znači „star, drevan“. To su poučne priče, legende o Bogovima i junacima koje imaju za cilj podučiti ljude moralnom životu. One su tako
pripisane Mahariši Vedvjasi. Ima ih mnogo, a najvažnije su Mahapurane. Najpoznatija Mahapurana je Bhagavata koja obrađuje 10 inkarnacija (avatara) Gosp
Višnua, a posebno onu Gospoda Krišne. Zajedno sa Ramajanom i Mahabharatom (dva najvažnija epa u Hinduizmu), Purane čine ono što se ponekad uzima ka
peta Veda.
SMRITI
Smriti znači sjećanje. U daljnjem smislu tako će se označavati religijski zapisi i zakonici, koje su po sjećanju zapisali rišiji i bramini onako kako su ih primili od
svojih učitelja. Nije pritom riječ, kao kod srutija, o znanju neposredno prenesenom od Boga putem Dev Vanija, već o prenošenom znanju kasnije zapisanom t
ono što je zapamćeno – tradicija. Također, kao i svi drugi zapisi indijske filozofije, priznaju autoritet Veda i Upanišada, a odnose se na učenje o Bogu, stvaran
Univerzuma itd. U njima se obrađuje praktična primjena tih visoko filozofskih ideja u svakodnevnom životu, u društvenom, političkom, ekonomskom i religijsk
smislu. Oni preuzimaju obrede opisane u Vedama, ali ih prilagođuju promjenama društvenih okolnosti. Ti zapisi odražavaju svakodnevni život postvedskog hin
od rođenja do smrti. Oni prikazuju društvene okolnosti u kojima je on živio i usku povezanost svakodnevice i vjere. Oni povezuju vjerske obrede s dnevnim
obvezama i radnjama od trenutka ustajanja ujutro do odlaska na počinak navečer. Postoji 80 Smritija od kojih Manusmrti ili Manavadharmašastra (manuov
zakonik) vrijedi kao najstariji i najvažniji. Bez obzira na neke male razlike, oni se slažu u biti njihova učenja i mogu se kratko obilježiti kao što slijedi:
- Vjeruj u Vede kao u Božju riječ.
- Čitaj i proučavaj ili te postupaj u skladu s tamo propisanim pravilima, u skladu s postojećim društvenim uređenjem.
- Živi prema učenju svetih spisa u svakom času svog života.
- Misli na Boga kada ujutro ustaješ, misli na Njega pri svemu što činiš u svakom trenutku dana i misli na Njega kad navečer pođeš na počinak. Misli na Njega
jedeš i piješ, za vrijeme svojih dnevnih obveza koje imaš u društvu - kao svećenik, sudac, ministar, vladar, vojnik, umjetnik, trgovac itd. Misli na njega u sreć
nesreći, pri rođenju i pri smrti i pri svakom vjerskom obredu u svojoj kući.
- Živi sa susjedima, prijateljima i rođacima prema najvišim moralnim i vjerskim zapovijedima. Izvodi ona žrtvovanja koja su za tvoj položaj propisana.
- Ne ženi se iz sažaljenja, već na sreću zajednice i obitelji. Brak promatraj kao sakrament i svetu instituciju, a ne kao čisti ugovor.
- Ispunjavaj svoje obveze prema kralju i domovini, prema susjedima, pretpostavljenima i podređenima.
- Postigni dobrobit u onome u čemu spoznaš najviše etičke ideale svetih spisa za svoj svakodnevni život.
SMRITI se dijele u dvije skupine:
1. prozne izreke i teze nazvane KALPASUTRAMA,
2. izreke u stihovima nazvane DHARMASHASTRAMA.
BHAGAVAD GITA
Češnja za spoznajom Boga ukorijenjena je u ljudskoj duši i da bi se zadovoljio duboki zahtjev za tom duhovnom spoznajom, razvile su se od početka
čovječanstva mnoge religije i učenja, koji su generacijama prenošeni određenim pravilima življenja kao što su postavljene i vjerski obredi i molitve, koji bi tre
dovesti do spoznaje Boga. Bhagavad Gita je prepoznala velike slabosti religioznih knjiga i zapisa, misli i dogmi koje su osmislili ljudi i utemeljila svoje religijsk
postulate koji se ne temelje na božanskom podrijetlu, već na logici, razumu, etici, moralu i filozofskim osnovama o životu i djelu. Gita nam razjašnjava da nem
prečica niti protekcije na putu prema spoznaji Boga i da se najviši cilj može postići samo pravilnim i neumornim stremljenjem ka tome, dakle djelima i razvija
razuma i moći prosuđivanja kao i nepokolebljivim vjerovanjem i predanošću. Svako učenje i svaka molitva moraju se potvrditi kroz naš um i mudrost, i zatim
odlučiti za njihovu primjenu na duhovnom putu. Sve te filozofske škole ili sustavi priznaju autoritet Veda ili vedskog učenja kao i besmrtnost duše, zakone ka
ponovnog rađanja te evolucije ljudi kroz mnogobrojne živote do konačne samorealizacije. Neki od njih vjeruju u bezgranični potencijal ljudske duše i mogućno
postizanja natprirodnih moći npr. vidovitost itd. Međutim, primjena takvih moći ne odobrava se, osim kada ona služi sveukupnoj sreći čovječanstva.
Daljnji sveti spisi:
· 80 Smritija,
· 18 Purana.
Prema klasičnom učenju postoji 14 Vidya (svetih spisa):
· 4 Vede,
· 6 Vedanga,
· Purane,
· Mimansa Šastre,
· Njaja Šastra,
· Dharmasutre (zakon).

Autor: Kalki na Veljača 18, 2011, 09:52:29
Šest glavnih sustava Hinduističke filozofije
Vanjske razlike između različitih religijskih filozofskih smjerova, organizacija, sustava i podsustava u biti su nevažne. Neka se učenik svake filozofije pridržava
učenja s istinskom revnošću, ustrajnošću i vjerovanjem u Boga, a vjerska načela neka primjenjuje u svom životu i praksi. Tada će sigurno nakon stanovita
vremena zasjati blistavo svjetlo istine, a kroz njegovu će svijest protjecati sretno dokučena spoznaja istine o Univerzumu.
NJAJA-ŠASTRA
Njezin je osnivač GAUTAMA RIŠI. On je napisao 521 sutru (teze), koje su podijeljene u 5 dijelova sa 10 poglavlja i 80 odlomaka. Njega slijedi veliki broj aut
koji razmatraju njegove teze i tumače ideje o tome te dodaju nove ideje. Njaja doslovno znači logika i ne upotrebljava se samo za opisivanje nekog sustava
izgrađenoga prema pravilima logike, već i kao sama logička metoda.
Učenje Njaje kaže da je obrazloženje tuge ljudske egzistencije jest u krugu rađanja i smrti. Ponovno rađanje uslijedi zbog djela u prijašnjem životu. Uzrok dj
jest u želji za ugodnim iskustvima i izbjegavanju neugodnih, želja i izbjegavanje nastaju neznanjem koje se tiče istinske prirode ljudske duše i njezine veze s
tijelom i drugim Stvoriteljevim tvorevinama.
Pravo znanje o biti duše koja se razlikuje od tijela i ostalih tvorevina, uklanja neznanje; nestanak neznanja pretvara želju i izbjegavanje u sreću Anandu i da
oslobađanje od karme te tako vodi do prestanka ponovnog rađanja i tuge ljudskog postojanja.
To se znanje može steći s pravih izvora spoznaje:
a) promatranjem,
b) uspoređivanjem,
c) zaključivanjem i
d) Učiteljevim učenjem.
Izvori znanja pružaju podrobno objašnjena pravila induktivne i deduktivne logike, kao i njezinih uzroka i djelovanja. Slijedi 12 predmeta spoznaje:
· duša koja je različita od ljudskog uma i tijela te svih ostalih tvorevina,
· intelekt ili budhi, koji je atribut duše, a ne uma,
· pet osjetilnih organa spoznaje: osjetilo vida, sluha, opipa, njuha i okusa
· pet osjetilnih objekata: eter, zrak, vatra, voda, zemlja,
· pet vrsta veza osjetilnih organa sa osjetilnim objektima:
o slušanje etera ušima
o osjećanje zraka na koži
o gledanje vatre očima
o kušanje vode jezikom
o mirisanje zemlje nosom
· Ljudsko tijelo sastavljeno je od 5 osjetilnih objekata: zemlja, voda, vatra, zrak i eter.
· karma ili djela,
· pozitivne i negativne posljedice i postupci,
· želja i izbjegavanje (Raga i Dveša),
· reinkarnacija,
· vjera,
· spoznaja.
Taj sustav indijske filozofije priznaje postojanje Boga kao Stvoritelja Univerzuma koji kao i svi objekti u njemu mora imati Stvoritelja. Glavna tema je spozn
istinske prirode Atme i njezine različitosti od tijela i drugih tvorevina. Bog ili Paramatma smatra se sveprisutnim i sveprožimajučim. Ta škola postavlja također
jednu detaljističku teoriju atoma i tvari.

Autor: Master Joda na Veljača 28, 2011, 07:24:50
mislim da se neka greska u prijevodu dogodila kad se kaze da bogastvo je dobra karma,... mislim da je to radi boginje Laxmi, da kako je ona božica sreće i
bogastva je to krivi prijevod, nego sreće i blagostanja - da novac nema nikakve veze sa karmom, da cak je odraz lose karme jer se covjek ne bavi duhovnim
zivotom tada...

Autor: Kalki na Ožujak 14, 2011, 09:57:47
Yoga Brainwashing (Gods of the New Age) (http://www.youtube.com/watch?v=JoSis74Zu68#)
Sekte, Bogovi Novog Doba (http://www.youtube.com/watch?v=brpBbRDU1u4#)

Autor: Kalki na Ožujak 29, 2011, 09:36:36
Vede - Majka sveg znanja
(http://vedapatasala.org/images/4vedas.jpg)
Za većinu nas smrtnika, riječ Veda još i danas je ostala zagonetna, nedokučiva tajna sa svojim dubokoumnim porukama, na prvi pogled teško razumljivim
današnjem suvremenom čovjeku. Kada tome još pridodamo i zemlju njihovog podrijetla - Indiju, koja sa svojom misterioznom kulturom predstavlja i danas
brojne, nerješive zagonetke suvremenim znanstvenicima, arheolozima i povjesničarima, onda njihova tajanstvenost postaje još složenija i veća. Sve to nas
zajedno počinje asocirati i stvarati slike u našoj glavi o nekim davno zaboravljenim knjigama, prekrivenim prašinom u brojnim hramovima Indije, pisane još k
tome i nekim nerazumljivim, zastarjelim jezikom. Upravo takve asocijacije mogu biti razlog našeg distanciranja i stvaranje dogmatičnih zaključaka o ovim dre
spisima. Nažalost, bez pravoga povoda.
Vede, iako najstariji filozofsko-religiozni spisi svijeta, imaju i danas itekako značajnu ulogu u oblikovanju stvaralačko-progresivne evolucije čovječanstva. Bez
obzira na koju egzaktnu suvremenu znanost stavimo naglasak, Vede će zasigurno u svakoj od njih pronaći svoje mjesto. Razlog tome leži u njihovom
sveobuhvatnom naučavanju o svim poznatim aspektima ljudskoga društva u cjelini.
Izvor Veda
Brahma, prvorođeno biće u našem svemiru, stvoren iz lotosovog cvijeta, na samom pragu kozmičke manifestacije, bezuspješno je, u potpunoj zbunjenosti i
dubokom neznanju, pokušavao spoznati izvor kreacije, svog podrijetla i smisao svoje egzistencije. Nemoćan da shvati tajnu stvaranja i smisao kozmičke krea
pokretao je svoje oči u svim smjerovima i tako su se na njegovom vratu pojavile četiri glave za promatranje zbivanja u sva četiri smjera svemira. Međutim,
okružen gustom tminom kozmosa, njegova vizija stvarnosti bila je u potpunosti onemogućena. Milošću Svevišnjega, odjednom je iznad sebe začuo mistični g
koji je izgovorio dva sloga – ta-pa (na sanskrtu "strogost"). Usredotočivši se s dubokom koncentracijom na ove tajanstvene slogove, ubrzo je shvatio da osob
koja ih je izgovorila mora biti neko uzvišeno superiorno živo biće od kojega je i sam stvoren. Tako, u dubokoj meditaciji i strogosti, nakon stotinu godina (za
primjer, jedan Brahmin dan i noć iznosi 8.640.000 godina prema zemaljskom proračunu), prosvijetljen savršenom spoznajom kroz srce, postao je sposoban
realizirati sveukupnost vječnoga znanja, oblikovanog u formi transcendentalne zvučne vibracije "aum" (Om). Ovaj transcendentalni zvučni slog "aum" ili omka
(naziva se još i pranava) je zvučni predstavnik Apsolutne Istine tj. Boga. Svojom dubokom meditacijom na omkaru, Brahma je spoznao savršeno znanje o du
(vječnom) i materiji (prolaznom) ili Vede. Inače, iz ova tri glasa "aum", Brahma je stvorio ostale glasove abecede. Od njegovog lica, očitovale su se četiri Ved
Rig, Yajur, Sama i Atharva. S ovim transcendentalnim slogom – omkarom, započinju i sve vedske himne.
Podjela Veda
Vede na sanskrtu znače znanje, a predstavljaju harmoničnu cjelinu sastavljenu od Rig, Yajur, Sama i Atharva Vede. One su objašnjene u osamnaest Purana i
podrobnije u 108 Upanishada. Upanishade su sažete u Vedanta-sutri, a njen prirodni komentar predstavlja uzvišeni spjev Shrimad-Bhagavatam. Uz Itihase, k
nam daju informacije o povijesnim događajima u svemiru, počevši od samog početka kozmičke manifestacije, i poznate spjevove Ramayanu i Mahabharatu, o
dodaci upotpunjavaju obim vedskih spisa, te se nazivaju Upapurane ili peta Veda.
Smisao Veda
Možda će vam to zvučati nevjerojatno i pomalo pretenciozno, ali svo znanje koje danas poznajemo proistječe i pronalazi svoje korijene u Vedama. One sadrže
savršeno znanje koje obuhvaća sve vrste znanja neophodnog ljudskom društvu. Dakle, možemo sa sigurnošću konstatirati činjenicu da Vede predstavljaju
cjelokupnu zbirku sveg postojećeg znanja čovječanstva. Ovi spisi su doista ogromni, pa tako, primjerice, Rig Veda sadrži 1.017 vedskih himni, a spjev
Mahabharata 1.500.000 stihova. Vede se smatraju uputom za upotrebu ovog materijalnog svijeta. S jedne strane one sadrže znanje o smislu postojanja ovog
svijeta i života, te znanje o samospoznaji. S druge strane, Vede nam daju upute kako na najbolji način živjeti u ovome materijalnom svijetu i istovremeno se
uzdići na višu, duhovnu razinu. Iako opisuju razne procese koji su namijenjeni uzdizanju i evoluciji ljudskoga duha, one se ipak podudaraju i vode osobu ka
jednom konačnom cilju - oslobođenju od patnji u materijalnoj egzistenciji i povratku u izvorno duhovno prebivalište - Božje carstvo. Od svih Veda najvažnije s
one koje govore o filozofskim i duhovnim temama, a tu posebno možemo istaći transcendentalni spjev Srimad-Bhagavatam. On se smatra "najzrelijim plodom
vedske književnosti" i najpotpunije i najautoritativnije objašnjenje vedskoga znanja. Vedska književnost nije ni mrtva niti zastarjela, međutim, bilo koja
književnost – bila ona stara ili moderna – smatra se nevedskom ako odstupa od vedske siddhante (zaključka). Tako različiti filozofski pravci nastali kasnije, a
svoje korijene vuku iz Veda, kao što su npr. budhizam, jainizam, sikhizam, iako su proizašle iz vedske književnosti, ne smatraju se vedskim. Čak je i misao
hinduizma danas daleko od vedskoga zaključka.
Ciljevi vedskih spisa
Glavni cilj vedske književnosti jest prenošenje znanja samospoznaje i dostizanje istine čije prepoznavanje vodi do slobode tj. do oslobođenja od bijeda
materijalnog života prouzrokovane patnjama vlastitoga tijela, drugim živim bićima, materijalnim uznemirenjima i ponavljavajućim nevoljama rođenja, starost
bolesti i smrti. Vede ukazuju da svrha ljudskoga života nije prepuštanje prolaznom ashasvatam, i bijednom dukhalayam svijetu, nego težnja prema vječnoj s
pobjedi nad smrću. Prilika koja je dana ljudskome biću u obliku višega stupnja svijesti, jednostavno se ne bi smjela prepustiti poistovjećivanju vlastitoga osob
bića tj. duše s tijelom i gledištem da je prolazni svijet summum bonum. Znanje je moguće primiti na tri načina: pratyaksha (iskustveno osjetilno opažanje), d
proces je anumana (teorija zasnovana na očiglednosti), a treći proces stjecanja znanja je shabda (slušanje) koji se smatra najpouzdanijim i najvažnijim. Veds
znanje je shabda, znanje dobiveno putem slušanja od viših autoriteta, i zbog toga se ono smatra savršenim. Ovi spisi nam pružaju mogućnost pronalaženja i
shvaćanja puteva višeg duhovnog poimanja prirode čovjeka i svemira. Vedska uputa glasi: TAMASI MA JYOTIR GAMA, "Nemoj ostati u tami, izađi na svjetlo!"
Krunoslav Đurđević

Autor: Master Joda na Travanj 02, 2011, 10:49:20
Tajna nad tajnama

Visoka vedska kultura
Da li su u najranijim periodima povijesti covjecanstva na nasoj planeti postojali samo primitivni oblici zivota? Je su li se prva ljudska bica uis
pojavila tek prije milion godina? Da li je Stvaranje teklo evolutivno i je li danasnji covjek dostigao zenit u svom razvoju?
Ako se oslonimo na zvanicne naucne teorije, pitanja koja smo postavili, doimaju se gotovo suvisnim. Ali nije tako. Postoje mnoge indicije da se moderno
razumijevanje nase povijesti, u najmanju ruku, moze uciniti sumnjivim. stavise, ako oslusnemo prastara svjedocanstva o postojanju legendarnih (hipoteticnih
civilizacija, kao sto su bile Atlantida i Lemurija; ako obratimo paznju na zagonetne gradevine, kao sto su megalitska struktura u Stonehengeu, Kapija sunca u
Tiahunaku, Sfinga i piramide u Egiptu, te ako analiziramo ostatke prastarih gradova u dolini Inda (Harape, Mohenjo-daro), ili posjetimo indijska mjesta hodoc
Kuruksetru i Tirumal, mozda cemo spontano promijeniti sliku o proslosti ljudskog roda. Naravno, mogla bi se navesti i mnoga druga zbunjujuca arheoloska ot
koja se ostro suprotstavljaju Darvinovoj teoriji evolucije.
Dakle, covjek bi teoretski trebao vjerovati da je on, homo sapiens, potekao od majmuna i da je s vremenom evoluirao do modernog covjeka. Ipak, danas vid
da su mnogi ljudi gotovo intuitivno uvjereni da su u prastarim vremenima, na planeti Zemlji, postojale starije kulture koje su - prema navodima nekih istraziv
bile kudikamo naprednije od dometa savremene civilizacije. Jedna od njih mozda bi mogla biti vedska kultura (“veda” na sanskritu znaci "znanje"), koju obav
mnoge tajne.
Predrasude prema vedama

Najzanimljivije je sto europski naucnci i istrazivaci povijesti ljudskog roda, svoje price uvijek zapocinju kazivanjima o visokim kulturama sto su se u proslosti
razvijale na obalama rijeka Eufrata, Tigrisa (Mezopotamija) i Nila, te o egejskim kulturama (minojska, dorska itd.), zaboravljajuci pri tome da su tim civilizaci
predhodile neke druge. Ako i govore o kulturama sto su se razvijale na Istoku, najcesce ih pominju kao primitivne prakulture, iz kojih se mijesanjem naroda s
vremenom razvila "mnogobozacka" religija - hinduizam. Neki historicari su cak zastupali misljenja da indijska pisana povijest pocinje tek pojavom Bude (560
Krista).
Upravo sve to pokazuje koliko su nasa savremena historijska istrazivanja nedovoljno i prepuna problematicnih teorija. U svakom popularnom udzbeniku histo
danas se mogu pronaci precizne mape na kojima su
ucrtana mjesta "najstarijih tragova covjecanstva". Radi se, zapravo, o kostima covjekovih praprapredaka u Africi, Europi, Australiji, Kini..., iz cega se izvlaci
pogresan zakljucak da kolijevku covjecanstva treba traziti na tim mjestima. Ipak, sire gledano, ta istrazivanja stvaraju pogresnu sliku proslosti ljudskog roda.
Postoje, naime, kulture koje iza sebe nisu ostavljale groblja i materijalne dokaze o svom postojanju u luksuznim grobnicama. One su svoje mrtve spaljivali! M
se upravo zbog toga indijski potkontinent dozivljava kao “bijela mrlja”, zemlja "bez kostiju". Ali, to je potpuno pogresno glediste. Upravo u ovom egzoticnom
podneblju razvijala se jedna od najblistaviji, ali i najzagonetnijih civilizacija - visoka vedska kultura!
"Fosili" koje je ostavila iza sebe najmanje se mogu procjenjivati prema ostacima ljudskih kostiju i ostacima prastarih kamenih struktura. Vedska civilizacija je
sebe ostavila mnogo vise – ostavila je brojne spise! Ova pisana i jos uvijek u velikoj mjeri nedesifrirana pisana svjedocanstva poticu, prema vlastitim tvrdnjam
maglovitih i nezapamcenih vremena.
Najstariji manuskripti, koji sadrze pojedinacne tekstove, prema procjenama, stari su su izmedu 2000 i 2500 godina. No, njihovi sadrzaji i opisi mnogo su star
govore o dogadajima koji su mozda prethodili podizanju najstarijih poznatih civilizacija na svijetu. Osim toga, vjeruje se da postoje i mnogo stariji
manuskripti koji znanstvenoj javnosti jos uvijek nisu dostupni i da se danas manipulira iskljucivo sa “prijepisima prijepisa” koji se nerjetko poturaju kao origin
Uz to, postoje nagovjestaji da su pripadnici ingeniozne vedske kulture raspolagali nepoznatim sredstvima memoriranja, pa im i nisu bila potrebna
sredstva pisanog pamcenja. Ustvari, u vezi s ovim, u sanskritu postoji cvrst pojam, koje nedostaje nasem jeziku – “sruta-dhara” – kojim se podrazumjeva
sposobnost da se jednom slusano registrira u pamcenju, da se razumije i da se u svakom zeljenom trenutku, moze ponovo vijerno ispricati (repruducirati).
Pripadnici veda posjedovali su, dakle, tu mogucnost, pa stoga svoja znanja nisu morali vezivati za strpljivo zapisivanje onoga sto je za njih bila najdragocijen
ostavstina. Drugim rijecima, ma koliko se to cinilo apsurdnim i nevjerovatnim, pojavljivanje pisanih dokumenata nije znak napretka kulture, kako se to danas
misli, vec znak njene degeneracije!
Obrat prije 5000 godina

Ako na trenutak zavirimo u historiju covjecanstva, vidjet cemo da su se prije pet-sest hiljada godina na mnogim mjestima na nasoj planeti pojavile razvijene
civilizacije.
Zasto? Otkud? Kako?
sta se to bitno desilo tri-cetiri milenija prije Krista?
Ocito nam danasnje istrazivanje historije ostaje duzno konkretan odgovor na ova pitanja. sta o tome kazu vede?
Ako je vjerovati tim drevnim spisima, u to vrijeme se u svjetskog povijesti desio obrat - pocelo je doba "Kali-yuge". Sanskritski pojam Kali-yuga prevodi se ka
"doba ratova i licemjerja"!
Pocetak Kali-yuge posredstvom astronomskih izracunavanja moze se precizno odrediti - 3102. godine prije Krista! Prije Kali-yuge, saznajemo iz veda, osobito
znamenitih epova Mahabharate i Srimad-Bhagavatama, svijetom je vladala - Sveta kraljica. Ona je prijestolovala u gradu po imenu Hastinapuru (u podrucju
danasnje Indije), a njeno kraljevstvo obuhvatalo je granice tadasnjeg civiliziranog svijeta. Nijedan narod nije se usudivao ratovati niti napasti neki drugi naro
obzira kakve je povode mogao da ima. Obuzdavala ih je mocna vladarka, koja je bila zaduzena za mir u svijetu.
No, prije nesto vise od 5000 godina ta era je definitivno zavrsena.

Srimad-Bhagavatam, centralno i sveobuhvatno vedsko djelo, objasnjava da je Kali-yuga – Doba ratova i licemjerja - zapocelo smrcu posljednjeg velikog vlada
svijeta maharadze Pariksita. Njegovom smrcu je prekinuta dugogodisnja loza svetih kraljeva, cime je srce nekadasnjeg svjetskog carstva – Bharata (Indija)-
uvuceno u zajednicku patnju.
Zemlju koja je nekada bila temelj svjetskog mira i blagostanja, pogodila je korumpiranost medu svecenicima (brahmanima) i kraljevima (ksatriyama), pa je i
toga proistekao sistem kasta , kao i obicaj klanja zivotinja i jedenja mesa.
Posto sklada vise nije bilo, narodi su poceli ratovati. Na taj nacin napravili su destruktivni korak u povijest, koja nije nista drugo nego povijest Kali-yuge.
Istovremeno, u Mesopotamiji, Egiptu, Europi i Kini, pojavile su se velike seobe naroda i - visoke kulture. Sve one, kako znamo, bile su zapanjujucih kulturnih
dometa.
Prava pitanja glase: odakle su dosle? Otkud su crpile fantasticna znanja? Ko su im bili ucitelji i uzori?
Odgovori, koje nude vedski spisi, mogli bi biti tacni - njihove tradicije vode direkno iz vedske visoke civilizacije!
Lista naroda
“...Kirata-hunandhra-pulinda-pulkasa
abhira-sumbha-yavanah khasadayah
ye 'nye ca papa yad-apasrayasrayah
sudhyanti tasmai prabha-visnave namah...”
"Kiratas, Hunas, Andhras, Pulindas, Pulkasas, Abhiras, Sumbhas, Yavanas kao i Khasas, stavise, i drugi narodi koji su ogrezli u zlu inemoralu mogu okajati sv
grijehe ako potraze utociste kod Boga, jer Bog je najveci. Svemocnom Bogu (prabha-yisnu) ukazujem svoje najvece postovanje...”
Oni koji su detaljnije istrazivali prastare vedske spise tvrde da se u njima moze naci historijsko predanje, koje kaze da su neki narodi - u nekom ranijim yuga
napustili tradicionalna ucenja i potrezili srecu sirom nase planete. Cak se, kako smo gore citirali iz Srimad-Bhagavatama (2.4.18), navodi konkretna lista i ime
tih naroda: Kirata, Huna, Andhra, Pulinda, Pilkasa, Abhira, Sumbha, Yavana i Khasa.
U slijedecem stihu navode se narodi koji su interesantni i u nasem dobu.

Hunas, naprimjer, bio je onaj ratnicki narod koji je Indiju napustio preko sjevera i nastanio se na udaljenim obroncima Himalaja. Odatle se, ratujuci, postepen
prosirio do sjeverne Europe i Skandinavije. Jedan kasniji ogranak ovog ratnickog naroda cak je pod istim imenom postao poznat: Huni (misteriozni ratnici sa
Istoka)!
Drugi vazan narod bilo je Pulinda. Rijec je o pretcima starih Grka. Ovom se narodu - zamislite - u Mahabharati prorice da ce se jednom vratiti u svoju
prapostojbinu – Indiju! To se uistinu desilo pod vodstvom Aleksandra Velikog u cetvrtom stoljecu prije nove ere, kada je veliki vojskovoda sa svojim ratnicima
stigao do danasnjeg Pendzaba (Punjab), na Indu!
Za zapadnu kulturu veoma je znacajan i narod Abhiras. Njegovi su se pripadnici povukli na juznu stranu Himalaja, odatle su kasnije krenuli ka zapadu. Tokom
sljedecih milenija ovaj se narod podijeli na razlicite skupine, koje su osnovale svoja carstva - kulture starog Orijenta (Sumeri, Babilonci, Egipcani itd.).
Hebrejska rijec habiru ili chabiru, kako su se zvala starodrevna nomadska plemena, i danas se moze prepoznati u sanskritskoj rijeci abhira.
Isto tako znacajan je i narod Khasas. Ovo ime oznacava ljude glatkog lica, bez brade i brkova, sto se - prepoznajete - odnosi na azijatske rase koje su
vedsku kulturu napustile krenuvsi u istocnom smjeru. Cini se razumljivim da Mongoli, Kinezi i pranomadi Sjeverne, Srednje i Juzne Amerike (Eskimi, Indijanc
Maje, Azteci, Inke...) vode porijeklo upravo od tajanstvenih Khasasa.
Odvajanje od vedskih kultura

Svi ovi narodi pripadali su ratnickim plemenima (ksatriye). Srimad-Bhagavatai navodi da su se oni u prepotopskom dobu (nazvanom treta-yuga) preselili iz
podrucja gdje je cvjetala vedska kultura, zbog toga sto vise nisu zeljeli da postuju cistu vedsku tradiciju. Oni su - uprkos zabranama - poceli da kolju zivotinje
jedu meso, a u neko doba poceli su cak da nasrcu i na brahmane, svete licnosti visoke vedske kulture, kojima mogu zahvaliti za svoju moc.
Ovi nezamislivi prijestupi, ravni svetogrdu, utjecali su da se vedsko drustvo pocne raslojavati. Buntovne i hrabre ksatriye bile primorane ili da se potcine ili da
budu istrijebljene. No, one su izabrale trece rjesenje - napustile su vedsku kulturu i krenuli u sopstvenu povijest!
Kasnije generacije ovog naroda, zbog cestih ratovanja i unistavanja, zaboravile su na svoje plemenito porijeklo koje je, u meduvremenu - za njih postalo dale
proslost. Zajedno s tim, zauvijek su sahranili i mnoga vrijedna znanja iz svih oblasti zivota. No, na neki cudni i nejasni nacin, neka su znanja ipak prezivjela d
danasnjih dana...
Pulindasi (Grci) su sacuvali filozofiju. Khasasi i Abhirasi su u izvjesnoj mjeri sacuvali tajna znanja i vjestine, prije svega mocnu magijsku ostavstinu i astrologi
graditeljske i arhitektonske domete (piramide), sjecanja na interplanetarne kontakte, itd.
Vedsko prorocanstvo
Stare razvijene kulture koje poznajemo nisu nista drugo do razna
kali-yuga drustva, koja su na vedskim telmeljima jedanput savladala
tendenciju dekadencije. Cjelovitijim posmatranjem vidimo da su upravo
napredovanjem kali-yuge, u povijesti ljudskog roda porasle one tendencije koje, prema Srimad-Bhagavatanu, rasplamsavaju raznorazne dekadencije: nepost
ljudi i zivotinja, promiskuitet, opijanje, spekulacije s bogatstvom, kao i bogacenje bez direktne prirodne vrijednosti, te klanjanje najrazlicitijim bozanstvima z
sitnih interesa i koristoljublja.
Srimad-Bhagavatam pocinje opisom jednog skupa, gdje sveti ljudi proricu pocetak Kali-yuge, buduce propasti dobrih ljudskih svojstava, i stoga pitaju: "Sta je
opceprihvatljivo Dobro?!... U ‘zeljeznom dobu’ ljudi kratko zive, tako da nemaju vremena da studiraju vedske spise. Stoga, o mudrace, molim Te
odaberi esenciju svih ovih spisa i - na dobrobit svih zivih bica - objasni im da njihovo srce moze pronaci srecu ipotpuni mir...".
Odgovor na ovo pitanje predstavlja sadrzaj Srimad-Bhagavatama i krunu cjelokupnog vedskog znanja, a time pocinje "revolucija u bezboznom tu-bitku
(covjeku) jedne civilizacije bez morala i zakona (Srimad-Bhagavatam, 1.5.11)
Ponovno ozivljavanje moralnih tradicija i znanja visoke vedske kulture trebalo bi poluciti pozitivne rezultate. Ljudi bi se poslije 5000 godina trebali ponovo vra
duhovnim (spiritualnim) vrijednostima zivota. To je krug, koji se - tako glasi prorocanstvo iz Srimad-Bhagavatame - mora ponovo zatvoriti, u nasem varmenu
Poslije vise od 5000 godina Covjek bi napokon morao imati dovoljno snage i iskustva da odbaci tendencije koje mu namece materijalisticko drustvo. Da bi bio
sretan i da bi zivio u blagostanju on se ponovo mora vratiti sebi i vrijednostima duhovnog zivota. Jer, kako kaze Srimad-Bhagavatam "u mudrosti se susrecu
proslost i buducnost
PREUZETO SA
http://www.arheologija.fr.gd/VEDSKA-KULTURA.htm (http://www.arheologija.fr.gd/VEDSKA-KULTURA.htm)

Autor: Kalki na Travanj 28, 2011, 04:30:37
Učeničko naslijeđe (parampara)
Pored spisa postojali su i učitelji (gurui) koji su svojim osobnim primjerom otjelovili i prenosili vedsko znanje generacijama i stoljećima, od učitelja na učenika
do današnjeg vremena. Vedski spisi opisuju četri takva vjerodostojna učenička naslijeđa ili sampradaye:
1. Rudra (Visnusvami) sampradaya

2. Kumara (Nimbarka) sampradaya
3. Sri (Ramanuja) sampradaya
4. Brahma (Madhva) sampradaya
Ovo neprekinuto učeničko naslijeđe koje seže do samog Krišne, održalo je vedsku tradiciju u životu, mada se ljudi u Kali-yugi sve više od nje udaljavaju. Zbo
toga su poznavaoci smisla i svrhe Veda čeznuli za tim da se pojavi inkarnacija Boga koja bi ponovno uspostavila čisti oblik vedske kulture i religije.
(http://www.harekrsna-ri.com/images/kulturna_pozadina/parampara_wide2.jpg)
1.Krsna
2.Brahma
3.Narada
4.Vyasa
5.Madhva
6.Padmanabha
7.Nrhari
8.Madhava
9.Aksobhya
10.Jaya Tirtha
11.Jnanasindhu
12.Dayanidhi
13.Vidyanidhi
14.Rajendra
15.Jayadharma
16.Purusottama
17.Brahmanya Tirtha
18.Vyasa Tirtha
19.Laksmipati
20.Madhavendra Puri
21.Isvara Puri (Nityananda, Advaita)
22.Gospodin Caitanya
23.Rupa (Svarupa, Sanatana)
24.Ragunatha, Jiva
25.Krsnadasa
26.Narottama
27.Visvanatha
28.(Baladeva), Jagannatha
29.Bhaktivinoda
30.Gaurakisora
31.Bhaktisiddhanta Sarasvati
32.A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada
(http://www.harekrsna-ri.com/images/kulturna_pozadina/parampara_thumb.jpg)
Naslov: Vedizam i Brahmanizam, Prve Etape Hinduizma

Autor: Kalki na Svibanj 10, 2011, 04:15:15
VEDE I VEDSKA KNJIŽEVNOST
(http://www.indianetzone.com/photos_gallery/39/kalidasa_24802.jpg)
CIVILIZACIJA REKE IND. Od svih paleolitskih i neolitskih kultura ispitanih na teritoriji Indije — daleko je najvažnija praistorijska civilizacija Inda (oko 2500—1
mpre n. e.).
Utvrđena u mnogim arheološkim nalazištima, među kojima su najpoznatija Harapa u Pendžabu i Mohendžo-Daro u Sindu, ta civilizacija je živela na teritoriji š
od sadašnje doline reke Ind. Obiman arheološki materijal nam omogućuje mnoge hipoteze o —
neospornim! — vezama i zajedničkim crtama religije i civilizacije Inda sa velikim tadanjim mesopotamskim kulturama, s jedne strane, i klasičnim hinduizmom
druge. Ali sadašnja znanja nam omogućuju da prve etape u istoriji hinduizma sagledamo tek sa dolaskom arijevaca (Arya), kojima možda treba pripisati i sur
razaranje velikih gradskih naselja Inda.
ARIJEVCI. Nekako između 1800. i 1500. (?) arijevska, ratnička i stočarska plemena, odvojivši se od indoiranske zajednice plemena, nastanila su oblast
navodnjavanu i plavljenu rekom Ind i njegovim pritokama, a zatim su se dočepala oblasti reke Gang. To
postepeno arijevsko osvajanje oblasti dveju reka trajalo je oko hiljadu godina. Upravo u to vreme formira se njihova kultura i poredak zasnovani na Vedama,
savršenom »znanju«.
Veda (Vede). Pošto se veruje da postoje od večnosti i da izmiču periodičnim propadanjima sveta, za Vede se smatra da su ih »videli« nadahnuti mudraci (riši)
su ih otkrili ljudima. U užem značenju se izraz Veda koristi da označi tri »zbirke« (Samhita)
molitava u stihovima i proznih obrednih formula kojima je praćeno prinošenje žrtve.
Uređivanje tih »zbirki« mora da je imalo dugu predistoriju. Sastavljena, širena i usmenim predanjem čuvana, bez pisma sve do X veka n. e.. ta dela se kao z
mogu datirati samo približno. Dela iz zbirke Rgveda poslužila su kao inspiracija delima ostalih zbirki.
(Redakcija Rgvede, na arhajskom sanskrtu, mogla je biti započeta u X veku n. e.).
Rgveda sadrži oko hiljadu himni, pohvala, zaklinjanja i kletvi upućenih bogovima, koje su prožete aluzijama na mitove. Jadžurveda je neka vrsta tehničkog
priručnika kaste sveštenika za vršenje obreda, a Samaveda sadrži strofe, često uzete iz Rgveda, koje je
trebalo pevati. Postoji i četvrta zbirka Atharvaveda, ali je ona tek kasnije priznata kao sveta knjiga ili sveta zbirka. U Atharvavedi su magijske »preporuke« i
propisi o privatnim obredima, koji se vrše bez sveštenika.
Komentari. Zatim se javljaju tekstovi koji komentarišu prethodne i obogaćuju ih novim ili obnovljenim pojmovima, kao što su npr.: Brahmana, interpretacije k
daje Brahman (vidi dalje), ili teologija sveštenika; Aranijaka «tekstovi šumnjaka« [onih koji se povlače
u šumu, u usamljenost. Upanišade su tekstovi u kojima se traži ono što je u raznim stvarima i pojavama »istovetno« ili »istovredno« (ezoteričke ekvivalencije
kao i »srodnosti« ili »bliskosti« (mističkog sadržaja). Najnovije Upanišade otvaraju put ka metafizičkim spekulacijama klasičnog i modernog hinduizma. Obim
celina te »šruti«- književnosti (tekstova koji su ljudima otkriveni slušanjem). praćena je tekstovima smriti (predanjem), tj. tehničkim raspravama o »šest gra
ljudskog znanja (Vedânga).
fghjmk

Autor: Kalki na Svibanj 14, 2011, 03:28:57
VEDSKI PANTEON
(http://api.ning.com/files/zFy8wXummK0w8QBFUhrT3LELPDlh7DcMwFb3giy5nwOE8YFzaodcknI3bd0JWHDmfwrpdc8vk5zyn4CYhbxflLgIBbROlOXO/vishnu.jpg
»SILE«
Kako vedske himne kažu, iz panteona koji vrvi od bogova bez hijerarhijskog poretka, javlja se, zahvaljujući žrtvi i reči, božanstvo koje odjednom zasenjuje pa
pomračuje sva ostala, i u kome se usredsređuju sve snage do tada rasute. Ispravno obavljanje obreda uspostavlja čovekovu vezu sa svudprisutnim »silama«
se mogu i javljati ili ne javljati u prirodi i među ljudima. Štaviše, ispravno obavljanje obreda prinuđuje božanstvo da i samo obavlja svoj zadatak, uzme lik ko
biti istaknuta njegova svojstva, i da svoju moć upotrebi za efikasno mešanje u poslove ljudske zajednice.
VEDSKA BOŽANSTVA
Njihov karakter je složen, ti bogovi su antropomorfni, ali bez stalnih ličnih svojstava i lika, imaju mnoštvo raznih oblika, često su združeni sa promenljivim
prirodnim stihijama, atributi su im i delimični, a u ličnosti jednog istog boga udruženo je više funkcija, pa je dvoznačnost ili višeznačnost boga česta. Takva
složenost u karakteru bogova rezultat je duge istorije nastajanja predstava o njima, kao i u različitim stadijumima te istorije, stapanja indoiranskih, pa i
indoevropskih i sveazijskih predstava, pojmova i mitova sa lokalnima.
Viši bogovi
Između trideset i tri deva (viših bogova), javlja se najpre Varuna. On je stvoritelj i zaštitnik vidljivog sveta, čuvar kosmičkog reda, u vezi je sa vodama i sa no
On je prvo u zajednici, a zatim u suparnistvu sa Mitrom, bogom Ugovora. No lik Varune postepeno nestaje i ustupa mesto Indri, koji je, dočepavši se munje
(vadžra) i žrtvenog svetog napitka (soma). postao neranjiv. U podvizima Indru pomažu Ašvini, blizanci koji
su personifikacija svetlosti u njenom dnevnom i noćnom kretanju i svetlenju. Indru u podvizima pomažu Maruti, kao i Višnu (čiji će lik postajati sve izrazitiji i
naglašeniji počev od tekstova Brahmane). Rudra je, kao strašan bog, bog koji izaziva oluju i uništavajuće požare, preteča Šive. Rudra boravi na pustim mesti
ima moć nad životinjama, i domaćim i divljim. Podjednako su značajni bitni elementi žrtve, personifikovani u Agniju (ognju), »vesniku« ljudi i zaštitniku ognji
bogu Somi, obrednom piću kojim se stiče životna snaga, a koje u ceremonijama piju bogovi i sveštenici. Jasnije se nazire jedan naturalistički sloj bogova: u
sunčanim božanstvima Surja, sunce koje vlada svetom, i Ušas ili Uša (Zora), u bogu Vaju, koji je vetar čistilac, u Pardžanji (blagotvorna Kiša), kao i u božans
paru Nebo-Zemlja, Djava-Prithivi, itd.
Drugi bogovi
U panteonu ima još božanstava, manjih, često u grupama, kao što su duhovi, voda, stena, drveća i šuma. Nasuprot devama su asure, koji unose među ljude
zabunu i bolesti i remete žrtvene obrede.

Autor: Master Joda na Svibanj 18, 2011, 10:36:15
Najstarije zabiliješke o kirurgiji pronalazimo u drevnim ayurvedskim tekstovima.
Kirurgija (Shalya Chikitsa) je jedna od 8 grana ayurvede. Osnivać ayurvedske kirurgije je Šušruta - drevni mudrac i liječnik.
Iz njegovog traktata "Šušruta Samhita" saznajemo o tome, da su još prije nekoliko tisuća godina u Indiji izvodili najkompleksnje kirurške zahvate poput uklan
žučnog kamenca i tumora.
U originalnom tekstu "Šušruta samhite" čitamo o cijelom nizu kirurških metoda, koje uključuju operacije tumora, liječenje prijeloma i ozlijeda, pomoć kod
komplikacija tokom poroda, operacije crijeva, čak i estetske operaije.
Čaraka, najpoznatiji ayurvedski liječnik, je također preporučivao kirurgiju kod mnogih bolesti. Između njih su hemeroidi, tumori, ciste, čirevi, prolaps rektuma
kamenac, katarakta, zadržavanje mokraće i neke druge.
Instrumenti koji su koristili ayurvedski liječnici su bili izrađeni od kamena, drveta, grančica, lišća i drugog prirodnog materijala.
Kod mnogih bolesti, koje su zahtjevale hitno liječenje, ayurvedska kirurgija je nudila brzu i učinkovitu pomoć.
Shalya Chikitsa je bila popularna, zato što je davala brzo olakšanje.
Zanimljivo je da je sam pojam o plastičnoj kirurgiji stigao na Zapad preko ayurvede, nakon što je mjesni ayurvedski liječnik rekonstruirao nos britanskog vojn
Kovaski.
Sada se Šušruta smatra ocem moderne plastične kirurgije.

Autor: Kalki na Lipanj 02, 2011, 01:43:42
KOSMOGONIJA, KOSMOLOGIJA I DRUŠTVO
KOSMOGONIJA
I pored očiglednih protivurečnosti, kosmogonijski mitovi pripisuju stvaranje sveta jednom vaseljenskom pranačelu, koje je bezoblično i neodredivo.
Podstaknuto njime, proizišlo iz njegove želje za »razlikovanjem«, stvaranje je »zračenje « (»emanacija«), »samooplodnja«, »rad zanatlije«: te tri predstave o
stvaranju mogu da budu uzajamno isključive, a mogu biti nerazdvojne i proizlaziti jedna iz druge.
Proizvoljna i približna, i mada ne odgovara svim temama koje se o stvaranju razvijaju i jedna na drugu dodaju u raznim etapama bramanske misli, shema o
stvaranju će nam ipak dati približnu sliku dosta uopštenog procesa materijalizacije. Evo te sheme:
1. Prvobitni okean. U njemu je prvobitno utopljeno sve postojeće, bez razlikovanja

pojedinačnog. Iz njega zatim izranja kao samopojavljivanje klica života: bilo kao
elemenat svetlost-toplota (tapas, »stvaralački žar«, askeza; ili »znatni embrion«: ili
savitar, podraživač, podstrekač, jedan od vidova sunčane energije): bilo kao vak (žrtvena
reč); bilo, najzad kao bezoblični brahman, sama osnovna sila.
2. Tvorac (Demijurg). To je Brahmanaspati (ili Brihaspati), «gospodar brahmana«,

osnovne sile, ili Pradžapati, »gospodar svih stvorova«; ili Višvakarman, »onaj čije je
svako delo«. On oblikuje vaseljenu počev od oblikovanja sopstvene supstancije.
3. Žrtva. Ona posvećuje organizaciju vidljivog i nevidljivog sveta, kao i uloge bogova i
svih bića; uspostavlja ekvivalencije kosmičkog simbolizma (svaki deo obreda je ravan
delovanju neke kosmičke sile), dajući obredima njihov pun značaj. Tu prvu žrtvu
(stvaranje sveta). prinose:
a) ili sam Tvoruc:

b) ili skup svih hogova (dakle, u drugom stadijumu stvaranja, kad su od Tvorca već
nastali i drugi bogovi), prinoseći na žrtvu Purušu — prvog čoveka. čiji razbacani, i opet
skupljeni delovi čine »sve što jeste, štoje bilo i što će biti«;
c) ili pak prvi čovek, najčešće nazvan Manu, koji je istovremeno i prvi zakonodavac.
Tako stvoren, svet obuhvata tri oblasti: zemaljsku, vazdušnu i nebesku. U svakoj od te tri
oblasti boravi po jedanaest velikih bogova, koji su, kao i ljudi, deca Neba i Zemlje.
Vidljivi svet je predstavljen kao “dve polovine jajeta”, okrenute licem jedna prema
drugoj i ogledajući se jedna u drugoj. Zemlja je u obliku tanjira ili diskosa okruženog
okeanom, u njenom središtu je osovina, planina Meru. oslonac neba.
KOSMOLOGIJA
Po «teoriji obreda« (Brahmana), u životu vaseljene žrtva igra ulogu stožera oko koga se obavljaju svi činovi zajednice, te su ljudski poslovi takode uključeni u
večiti vaseljenski red (rita). Kalendar zasnovan na posmatranju pravilnog kretanja nebeskih tela, određuje prave trenutke u kojima treba prinositi žrtvu i, na
način, jamči da se poštuju zakoni rite.
DRUŠTVO
Podela društva na četiri kaste (klase) povezana je sa »sveobuhvatnim« shvatanjem vaseljene. Tom podelom svako učestvuje u održavanju opšte harmonije, n
pojedinačno, već svojim položajem u društvu. Jedna kasnija himna u Rgvedi objašnjava poreklo četiri »kategorije« (varna) drustvenih kasti. Od ustiju Puruše
prvobitnog čoveka koga su bogovi žrtvovali i raskomadali, nastali su brahmani, čuvari brahmana, duhovnih vođa zajednice: od ruku Puruše su nastali kšatrija
(ratnici i glavari, odgovorni za svetovne poslove); iz bedara Puruše su nastali vaisja (ratari i trgovci); iz njegovih nogu su nastali šudre (čija je dužnost da bud
sluge prethodnih triju kasti). Manu-smriti ( Manuov zakonik) nastali dugo posle vedske epohe, daju sasvim istu podelu društva, osim
što ta podela ne vodi poreklo od (raskomadanog) tela Puruše, nego od Brahmana (ili od Brahmte), koji je tada (u doba Manuovog zakonika) već jedna božans
ličnost, nastala od stare vedske bezoblične stvaralačke sile brahman.

India: The Empire of the Spirit
http://video.google.com/videoplay?docid=8370840796639096246&hl=en# (http://video.google.com/videoplay?docid=8370840796639096246&hl=en#)
VEDSKI ŽRTVENI OBRED
VREME OBREDA
Ustaljeno po obliku i trajanju, žrtvovanjeje bilo obavezno i vršeno je u pravilnim vremenskim razmacima (jutarnji obredi i večernji obredi, obredi pri punom
mesecu i obredi pri mladom mesecu, obredi različiti za razna godišnja doba itd.), ali je vršeno i prigodno žrtvovanje. Troškove žrtvovanja je snosio svetovnjak
je »žrtvovao«.
MESTO ŽRTVE
Pod vedrim nebom, na tlu zaravnjenom i poprskanom vodom, »ustanovljena« su tri »sveta« ognja, pored kojih je bio podignut žrtvenik-oltar gde su prinošen
stavljani darovi (mlečna hrana, žitne pogače, pirinač). Posle uvodnih obreda odvijao se niz detaljno razrađenih postupaka, tako da je u tome nizu morao da
sarađuje povelik broj činodejstvenika. Vrhunac obreda predstavljalo je prinošenje žrtvenog dara bogu: u oganj, pojačan sagorevanjem rastopljenog masla, ba
se deo žrtve namenjen bogovima, a drugi deo beše određen za sveštenike.
ŽRTVENI DAROVI
Životinje su klane samo prilikom izuzetnih ceremonija, na primer, pri svečanostima vadžapeja (»napajanje silom«) i pri kraljevskim obredima kao što su:
radžasuja, (krunisanje, posvećenje za kralja) i ašvamedha (žrtvovanje konja posle jedne pobede). Ali dar nad darovima je soma, napitak kojim je izazivan za
a koji se spravljao ceđenjem nekoliko raznih biljaka. Obred žrtvovanja je mogao biti praćen i trkama konjskih zaprega, igrama i povorkama. Ti svečani obredi
isključivali domaće obrede (svakodnevni obredi, ratarski, gostinski i domaćinski, obredi očišćenja, posvećenja, za mrtve itd.) koje je obavljao domaćin kuće.

Autor: Kalki na Srpanj 14, 2011, 06:59:03
Prema vedskim spisima da bi se živjelo u blagostanju prvo treba ispuniti dharmu (religioznu dužnost) koja za prirodne posljedice ima arthu (bogatstvo,
blagostanje), kamu (osjetilno uživanje) i moksu (oslobođenje od bijeda materijalne egzistencije).
Stoga se pametni autoritet, sveti autoritet ravna prema vedskim spisima jer:
- zna da je predstavnik Boga u društvu i da ima najodgovorniji položaj u društvu

- vrlo dobro zna da je autoritet, potpora i zaštita svima, ne samo ljudima već i biljkama i životinjama
- vrlo dobro zna da kao najodgovornija osoba u društvu, od svakog pojedinca, dobiva posljedice 1/6 grijeha odnosno 1/6 pobožnosti
- nije glup pa se ne okružuje osobama koje pate od požude, pohlepe, iluzije, gnjeva, zavisti i ludila koje će ga savjetovati da radi svakakve budalaštine koje i
i njegove podređene vode u kaos i pakao
- zna da će po prirodnim zakonima bude li u društvu njegovao religiju automatski doći sve blagostanje, da će Zemlja obilno rađati, da će prirodne katastrofe
odnosno elementarne nepogode biti svedene na nulu
- zna da nikakav napredak na polju arthe, ekonomije ne može biti ostvaren bez napretka na polju dharme odnosno istinske religije
- zna da društvo kradljivaca i lopova, koje se koristi svim pogodnostima Krišnine kreacije ali ništa ne čini zauzvrat, nikada ne može biti sretno
- zna da nikada i ni u kakvoj situaciji ne bi trebao preuzeti odgovornost lidera ako i spiritualno i materijalno ne može uzdići svoje podređene
- zna da uspjeh u životu znači vratiti se kući nazad Krišni u duhovni svijet a ne trunuti u vlastitom blatu činjenja grijeha i ispaštanja posljedica zbog toga
- zna da je pravi neprijatelj društva neznanje iz čega se rađaju sve vrste grijeha
- zna da teret grijeha treba biti smanjen na najmanju moguću mjeru inače se stvari ne mogu pokrenuti sa mrtve točke (za putovanje u bolju budućnost čovje
treba odbaciti stotine teških kofera punih grijeha i uzeti samo ono što je neophodno kako bi mogao biti lagan i komforan u svom kretanju na putu prema uspj
Zato u skladu sa vedskim principima sveti autoritet, koji je prvoklasni Gospodinov sluga, da bi uzdigao svoje podređene i u njima probudio religioznost,
milostivost, strogost, čistoću i istinoljubivost:
- promiče pjevanje svetih imena Boga u društvu jer prilikom pjevanja svetih imena Boga osoba direktno dolazi u kontakt sa Bogom te se na taj način oslobađ
svih negativnih materijalnih utjecaja što za posljedicu ima radost te viziju jednakosti prema svim živim bićima i oslobođenje od žudnje i jadikovke koje su
posljedice grijeha
- okružuje se samospoznatim osobama koje ga na temelju vedskih spisa vode u njegovom vladanju i upravljanju društvom a ne na temelju spekulativnog zna
ili znanstvenih dokaza postignutih na temeljima nesavršenih osjetila te samim tim uvodi svete spise kao mjerilo a ne osjetilno uživanje koje ima za posljedicu
mislim", "Ja pretpostavljam"
- u Parlament dopušta ući samo onim osobama koje imaju kvalitete prema svetim spisima dakle onima koji su duhovno samospoznati, koji ne jedu meso odn
samim tim ne kolju životinje, koji se ne intoksiciraju, koji nemaju nezakonite sexualne odnose i koji ne kockaju
- promiče studiranje svetih spisa, što prvenstveno trebaju činiti vodeći ljudi društva, pogotovo studiranje Bhagavad-gite kakva jest i Srimad Bhagavatama
- promiče 2 puta dnevno kirtane - slavljenje Boga pjevanjem Hare Krišna Hare Krišna Krišna Krišna Hare Hare/ Hare Rama Hare Rama Rama Rama Hare Hare
sve svoje dužnosnike i potiče masovno izvođenje kirtana
- sve podređene obrazuje u znanju o razlici duše i tijela, u znanju o Bogu, u znanju o odnosu duše i Boga te da je smisao života i funkcioniranja društva zado
Krišnu
- obeshrabruje umjetne potrebe ljudskog društva koje vode k nereligioznosti, zatupljuju čovjeka i dovode ga na razinu životinje
- sve podređene obrazuje, prema vedskim spisima, u tome da je ubijanje životinja, intoksikacija bilo kakve vrste, kocka i nezakoniti sex grješan i da društvo
u degradaciju dok religija odnosno slijeđenje Božjih uputa i pjevanje svetih imena Boga vodi u blagostanje u čemu pokazuje svojim primjerom savršeno slijed
Krišnine upute
- u ratu, bilo kakvoj zaštiti podređenih je prvi a ne zadnji te uvijek i u svakoj prilici pokazuje svojim primjerom i svojim svetim karakterom čime podređeni
dobivaju ne samo autoritet već i uzor i željeni smjer kojim u životu valja ići
- strogo pazi da svatko izvršava svoje dužnosti u skladu sa svetim spisima a ne da se netko naziva samo po imenu sljedbenikom određene vjere dok u praksi
slijedi ništa od onog što mu nalažu njegovi vjerski spisi ili ih iskrivljeno tumači
- strogo kažnjava one koji krivo tumače svete spise ili ih prekrajaju u cilju vlastitog čulnog uživanja što dovodi do degradacije duše
- promiče redovito slušanje svetih spisa pogotovo Bhagavad-gite kakva jest i Srimad Bhagavatama za sve podređene sa ciljem zadovoljenja Boga i razvijanja
ljubavi prema Bogu
- sve sakupljeno na ime poreza u kritičnim situacijama daje za dobrobit podređenih a ne koristi za vlastito uživanje
- u sudstvo promiče one koji poznaju svete spise i koji donose presude na temelju svetih spisa poput Manu samhite - knjige zakona za ljudsko društvo a ne n
temelju nečije hirovitosti
- strogo kažnjava prema svetim spisima svaku povredu tuđeg tijela (jer zna da tzv. blagost ne pomaže ubojicama da se rehabilitiraju s obzirom na to da ih pr
zakonu prirode očekuje teško ispaštanje nakon napuštanja svog tijela, pa da bi ih oslobodio teškog ispaštanja strogo ih kažnjava)
- zabranjuje abortuse jer je to najveći grijeh nakon prekrajanja svetih spisa i ubojstva samospoznate osobe zato jer je duša dobila tijelo po zakonu prirode a
joj se to vozilo namjerno uništava kako ne bi smetalo osjetilnom uživanju onih koji su dali materijalne elemente za to vozilo te zato što je samo Bog gospoda
čovjek
- promiče posebnu zaštitu žena (koje trebaju biti pod zaštitom oca, muža ili sina i koje su najvažniji čimbenik stvaranja pobožnog društva jer kada su žene vj
čestite rađa se dobro potomstvo koje donosi društvu napredak a ako to nisu rađa se bezbožno potomstvo koje cijelo društvo vodi u pakao), intelektualaca, dj
staraca
- zabranjuje genetski inženjering odnosno kloniranje
- zakonski kažnjava prostituciju jer potiče na požudu koja je najveći neprijatelj duše
- poučava muške celibatu a ne prekomjernom ispuštanju sjemena
- zabranjuje razvode jer ohrabruju prostituciju
- promiče obaveznu ženidbu mladića i djevojaka a ne slobodno upuštanje u nedopuštene spolne odnose
- zabranjuje eutanaziju jer eutanazija nije samilost već ubojstvo a kao što je gore navedeno samo je Bog gospodar
- promiče da samoubojstvo vodi do vrlo nepoželjne egzistencije u tijelu duha te da ono nije ni najmanje opravdano, niti umjetnički
- zatvara klaonice svih vrsta i zabranjuje jedenje mesa na javnim mjestima
- poljoprivrednicama nalaže da se brinu o kravama i da ih štite jer je između ostalog licemjerno iskoristiti kravlje mlijeko a kad ga krava više nema zaklati je,
od nje nema koristi
- dozvoljava lov u određenim situacijama jedino vojsci i policiji a ne tzv. intelektualcima i običnim građanima
- promiče potpuni post najmanje 2 dana u mjesecu
- zabranjuje genetski modificiranu hranu jer takva hrana ne može biti ponuđena Gospodinu
- ohrabruje nuđenje vegetarijanske hrane pripremljene za zadovoljstvo Gospodina Krišne jer takva hrana koja je oslobođena svih grijeha razvija u ljudskom m
fine supstance koje pomažu ljudima doći do samospoznaje
- zabranjuje kockanje i igre na sreću jer vode k varanju i neistinoljubivosti
- zabranjuje točenje alkohola odnosno bilo kakvu intoksikaciju te strogo kažnjava one koji se toga ne pridržavaju jer to dovodi do degradacije duše
- poučava da je dug jedan od neprijatelja duše i ne ohrabruje zaduživanje
- promiče obavezno davanje 50 % prihoda u milostinju u svrhu stvaranja duhovne atmosfere u društvu itd.

ne vjerujem da na zemlji zbog razlicite svijesti ikad moze biti mir i takvo drustvo... ovaj planet ima prerazlicitih sorta ljudi.
Naslov: 10 Ezoteričnih Istina Veda

Autor: Kalki na Srpanj 15, 2011, 02:53:33
* Vede su glavni pisani dokaz od kojih ekspandira sljedećih devet principa

* Krišna je Vrhovna Apsolutna Istina
* Krišna je svemoguć
* Krišna je izvor svih odnosa i ljubavi
* Živa bića su Krišnini odvojeni dijelovi i djelići
* Živa bića zbog njihovog konstitucionalnog položaja kao rubne energije mogu doći pod prevlast materijalne energije
* Zbog njihove rubne prirode, živa su bića u oslobođenom stanju slobodna od utjecaja materijalne prirode
* Živa bića i sve u ovom materijalnom svemiru su istovremeno ista i različita od Svevišnjeg Gospodina Krišne
* Čista služba predanog poštovanja je zanimanje i značenje živog bića
* Krajnji cilj živog bića je čista ljubav prema Krišni
Naslov: Vedska Kultura i Vede - Prasna Upanišada

Autor: Kalki na Prosinac 22, 2011, 04:20:49
Citat:
Tekstvi preuzeti s girije
(http://www.girija.info/wp-content/uploads/2011/06/prasna_upanisad_.jpg)
Prašna upanišada je dodatak Atharvavedi. To je ime dobila zato što ima oblik pitanja (prašna) i odgovora. Na taj način ona potanko objašnjava neke od tema
se spominju u Mundaka upanišadi pa je tako postala njezinim komentarom. Na primjer, Mundaka upanišada kaže da postoje dvije vrste znanja (vidya): više z
(para) i niže znanje (apara). Također kaže da postoje dvije vrste nižeg znanja (aparavidya): ona koja se odnose na djelovanje (karma) i na bogoštovlje (upas
Kako su pravila o izvođenju obreda (karma) u potpunosti izložena u karmakandi, o njima se ovdje neće govoriti. Kad se i obredi i bogoštovlje redovito provod
bez posezanja za njihovim rezultatima, oni promiču odricanje i nevezanost. Ovo je zaključak prve Prašna upanišade.
Dakle, ako se Prašna upanišada proučava nakon Mundaka upanišade, njihova će nam tema postati jasnija. Za razliku od najvišeg brahmana (parabrahman) n
očitovanje brahmana (aparabrahman) ne može nam podariti ostvarenje ciljeva ljudskog života (purušartha) koji imaju trajnu vrijednost. Kad su to shvatili, du
tražitelji koji su čeznuli za spoznajom vječnog najvišeg brahmana (parabrahman) obratili su se kompetentnom učitelju Pippaladi. Riječ traženje (anvešana) ov
se odnosi na stav učenika te pokazuje da oni koji su vezani za niže očitovanje brahmana (aparabrahman), nepovezano s naddušom, ne mogu poistovjetiti svo
vlastiti bitak s atmanom. Stoga još uvijek tragaju za njim, negdje izvan istine vlastita bića! Vječno jedinstveno načelo univerzalnog Apsoluta može se spoznat
samo kroz disciplinu šastri kroz koju vas osobno vodi učitelj (guru). Tražitelji se moraju obratiti učitelju (guru) kao onome tko je samidhpani, to jest onome k
samo da “održav žrtvenu vatru hraneći je obrednim gorivom” već u vatru slavlja vrijedne i poželjne darove. Kad su učenici došli k Pippaladi, on im reče: “Rije
dragocjeno učenje koje sadržava osnovnu tajnu univerzuma i sebstva (brahmavidya) ne može se prenijeti onima koji nisu inicirani. Učenike se prvo mora
promatrati i testirati godinu dana.” Kad je prošla godina dana, Katyayana upita Pippaladu: “zbog čega se rađaju bića?” Učiteljev je odgovor glasio: “Oni koji že
potomstvo nazivaju se prajakama; žele potomstvo da se tako produži njihova vrsta. Hiranyagarbha kao Gospodar svih stvorenja (prajapati) želi potomstvo. O
sebi nosi tragove svjetovnog znanja (aparavidya) iz prošlih života koji u njemu izazivaju tu želju.” Sunce (surja) svojim zrakama osvjetljava bića svih deset
svjetova. Sunce je sama bit Gospodara svih stvorenja (prajapati) pa stoga sva bića iz svjetova obasjanih njegovom svjetlošću u sebi nose tu istu bit. Riječ živ
energija (pra-ja) odnosi se na samo Sunce (aditya) jer je ono njezin izvor.
Kako sva bića žive od hrane, Sunce se naziva i višvanara. Cijeli je univerzum od Njegove prirode i zato ga se naziva visvarupa. Godina (samvatsara) pokazuje
protjecanje vremena u skladu s položajem Sunca. Vrijeme je niz dana i noći koji su u stvari faze što ih uzrokuje Sunce. Vrtnja Mjeseca uzrokuje mjesečeve m
(tithi). Sile blizanci Sunce i Mjesec nastale su iz Gospodara svih stvorenja (prajapati), stoga vrijeme što ga obilježavaju godišnja doba, mjeseci i dani, u sebi
također sadrži Njegovu prirodu. Gospodar svih stvorenja (prajapati) ima i svoj sjeverni i južni ciklus. Duboko promišljanje o Gospodaru svih stvorenja (prajap
štovanje tog njegovog sveobuhvatnog vida naziva se samom mudrošću (jnana). Onaj koji je obdaren tom vrstom mudrosti (jnana) i tko je ovladao vlastitim
osjetilima te ima vjeru u Vede, lako se može uvjeriti da je on zapravo atman. Idući sjevernom stazom (uttaramarga), postići će duhovno stanje koje se naziv
suryaloka.
Taj je svijet (loka) utočište svim živim bićima. Samo oni koji puni bogoštovlja obavljaju svoje svakodnevne dužnosti bez ikakve želje za rezultatima svog rada
mogu ući u taj svijet (loka). Godišnja doba, npr. proljeće (vasanta), stopala su Sunca i simbol vremena; dvanaest mjeseci Sunčeve su osobne odlike; Sunce j
uzrok svih svjetova – ovo su istine izražene u četvrtoj i šestoj mantri. Sunce isto tako uzrokuje kišu pa je gospodar još jednoga svijeta, trećega po redu (dyu
Eter (akaša), zrak (vayu), vatra (agni), voda (jala) i zemlja (bhumi) pet su elemenata od kojih se sastoji tijelo i imaju božanstva koja im stoluju. Također i sv
osjetila poput govora i osjetila spoznaje poput oka također imaju svoja božanstva što borave u njima i promiču njihov rad. Isto tako postoje božanstva za um
intelekt. Sva su ova božanstva stupovi koji drže biće i sprječavaju da se struktura tijela raspadne.
Tijelo je splet nastao kombinacijom pet elemenata. Organi spoznaje (jnanendriya) posljedica su tih kombinacija. Dakle, tijelo je klupko posljedica i uzroka. Po
žbica na kotaču sve je učvršćeno osovinom životne energije (prana). Jednako tako i mantre iz Rg, Yajur i Samavede, te žrtveni obredi (yajna) u kojima se one
primjenjuju, moć (kšatra) koja ljude štiti od opasnosti kao i brahmanska sila što posvećuje žrtve – iste su prirode, prirode životne energije (prana). Kad Gosp
svih stvorenja (prajapati) postane oblak i donese kišu, sva se bića raduju i mogu živjeti.
Molitva upućena Gospodaru svih stvorenja glasi: “Sve što pridonosi sreći sadržano je u Tebi; zato nas čuvaj kao Majka. Ti si izvor svega bogatstva i blagostan
koji proizlaze iz Tvoje duhovne i fizičke zaštite. Daj nam takvo bogatstvo i takvu mudrost.” Mantre iz Rg, Yajur i Samavede predstavljaju blago za brahmana,
je materijalno bogatstvo blago za ratnika (kšatriya). Na ovaj način upanišada objašnjava životnu energiju (prana), Gospodara svih stvorenja (prajapati) te nje
funkcije i odlike. Pippalada je odgovorio na Bhargavino pitanje, a zatim na Kosalyino koji ga je pitao o životnoj energiji (prana). Nakon toga reče: “Dragi moj
dječače, kao što sjenu uzrokuje tijelo osobe, tako i životnu energiju (prana) uzrokuje atman. Životna je energija u službi atmana i očituje se kao volja (sanka
uma (manas). Poput vladara koji vladanje posjedima prepušta svojim ministrima, glavna životna energija zadužuje različite druge životne energije za rad u
određenim područjima. Glavna se životna energija (prana) naziva mukhya, a božanstvo koje njome upravlja jest bog Sunca (aditja). Poput iskri koje iskaču iz
plamena razbuktale vatre, stvorenja nastaju iz neuništivog paramatmana i nestaju u istom plamenu.” O tome se govori u Mundaki (II. -1. –I). Pippalada je ov
odgovorio na Gargino pitanje: “Dok sunce zalazi, njegove se zrake spajaju s njim samim i ponovno će zasjati i širiti se kad se sunce bude dizalo sljedećeg jut
isti se način za vrijeme sna svijet osjetila stapa s odrazom svijesti u umu, a kad se probudimo iz sna, osjetilni dojmovi ponovno zasjaju i dobiju izraz svog
prvobitnog oblika.
Zato Sebstvo (puruša) niti čuje, niti vidi, niti dodiruje, niti uživa. Ono niti hoda niti govori.” Atman, koji je čista svjetlost, za vrijeme stanja sna vidi, čuje i
doživljava u obliku mentalnih poticaja (vasana) sve ono što vidi, sluša i doživljava za vrijeme budnog stanja. Kad se kaže da je atman temelj svega, dobiva s
dojam da je sve ostalo različito od atmana. Međutim, razlika između “temelja svega” i pojedinaca (jiva) koji su iz njega nastali samo je pričin uzrokovan
okolnostima; to je proizvod uma, a ne temeljna istina. Pippalada je još rekao da je svaki svijet (loka) povezan s nekim božanstvom i da se u svaki od tih svje
može stići ako se njegovo božanstvo štuje izgovaranjem prvobitnog zvuka (pranava). Sljedeće je pitanje učitelju postavio Sukeša, sin Bharadvaje, a odgovor
glasio: “Sebstvo (puruša) o kojemu me ispituješ nalazi se u tijelu, kao stanovnik unutarnjeg neba, to jest srca. Poradi Njegovog prisustva tvoja osobnost mož
zabljesnuti punim sjajem svojih postignuća. Ona iz Njega proizlaze i na kraju se ponovno stapaju s Njim. Poput miljokaza na kojima se brojke neprestano
povećavaju i ovise jedne o drugima, zemlja, Durga, hrana i Sebstvo (puruša) – četiri su načela koja potječu jedan iz drugoga (kako kaže drugi dio Taittiriyej.
Podrijetlo ne mora biti uočljivo okom, ali budući da smo već govorili o podrijetlu organa spoznaje (jinendriya) i organa akcije (karmendriya), kao da smo već
govorili i o podrijetlu Sebstva (puruša).
Sve rijeke utječu u more i tada gube svoja imena i oblike. Rijeke se nakon toga zovu more. Na isti način, ostaje samo Sebstvo (puruša). Ono je bez ikakvih
postignuća, osobina ili promjena. Sebstvo je beskrajno i neuništivo. To je sve što znam o brahmanu i sve što se o Njemu može znati.” To reče Pippalada Kada
ostalim učenicima. Upanišada završava iskazivanjem dužnoga poštovanja učenika prema učitelju. Otac nam daje samo tijelo, a Pippalada je učenicima dao tij
brahmana (brahmašarlra) poučivši ih o pravoj prirodi atmana (atmatattva). Šest učenika Kadandhi, Vaidarbhi, Kosalya, Sauvyayani, Satyakama i Sukeša post
su učitelju ukupno šest pitanja.
Pitanja i odgovori na njih ističu značenje Mundake i skladan su komentar na taj sažeti tekst. Pitanja glase:
1) Što su zapravo više znanje (para) i niže znanje (apara)?
2) Tko štiti i čuva sva stvorenja?
3) Kako Hiranyagarbha nastaje iz paramatmana?.
4) Kako nastaje Kreacija iz paramatmana?
5) Kako životna energija (prana) puna svijesti (caitanya) ulazi u tijelo i račva se u pet kanala?
6) Koja su osjetila aktivna u stanju budnosti, sna i spavanja? Odgovore na njih daje Prašna upanišada.
Naslov: Vedska Kultura i Vede - Aitareya Upanišada

(http://www.girija.info/wp-content/uploads/2011/05/AitareyaUpanisad_24850.jpg)
Ova je upanišada sastavni dio Rgvede i sja optočena sa šest poglavlja koja opisuju Apsolutno načelo atmana. Zbog toga je poznata pod nazivom atmašataka
znači “šest o atmanu”. Ova upanišada omogućuje duhovnome tražitelju da zadobije viziju atmana kao rezultat uništenja pričina I neznanja. Za to postoje dva
imena vyavahara i višišta. Vyavahara se odnosi na pojedinačnu dušu (jivin) jer se u njoj atman prema vanjskome svijetu izražava kroz organe percepcije
(jnanendriya). Riječ atman potječe od korijena at što između ostalog znači širenje, izgaranje i kretanje. Dakle, riječ atman označava univerzalnu sveprisutnos
prožimanje i neprestano kretanje. Ona označava sam Apsolut (brahman).
U budnom stanju atman upija iskustva, u stanju sna organi osjetila i akcije zaustavljaju svoje djelovanje, ali atman stvara vlastite oblike i imena na osnovi
iskustava i utisaka prikupljenih iz vanjskoga svijeta. U stanju dubokog sna on sve prožima i preuzima svoju osnovnu ulogu čistoga blaženstva, nesvjestan iče
izvana ili iznutra. Značenje riječi u skladu je s iskustvima doživljenim u sva tri stanja. Budući da su živom biću vrijeme, mjesto i uvjeti ograničeni, skloni smo
atmana smatrati podložnim takvim uvjetima i ograničenim, ali to nije njegova istinska priroda. On je beskrajan, bez početka i nije podložan promjeni.
On sve zna, sve može postići, bez odlika je. Vječan je, čist, svjestan i slobodan. Atman nema drugoga, jedinstven je i cjelovit, nemoguće gaje rastaviti na dije
Vanjski se svijet spoznaje putem izravnih doživljaja. Stoga sve na što možete uprijeti prstom i nazvati ga ovim ili onim imenom, spada pod ideju Kreacije (srš
Kreacija označava čin stvaranja i njegov rezultat. Što je onda postojalo prije čina? “Prije toga je postojao samo atman” (idam agre atma eva asit). Svijet (jag
samo proizvod koji je isprva bio latentan, prikriven, a kasnije postao očit. U latentnom je stanju svijet neočitovan i sadržan je u atmanu. Kad se rodila čežnja
očitovanjem, rascvala se mnogostrukost imena i pojavila se raznolikost. Test očitovanja jest da li osjetila nešto doživljavaju ili ne. Ime je u osnovi zvuk koji se
očituje kao riječ. Ova rečenica govori o Višnuu, velikome redatelju zemaljske predstave (ranga). Kad se u rečenici “Ovo je Ranga” proizvede zvuk “Ranga”,
slušatelj se okreće prema dotičnoj osobi pred sobom i poistovjećuje je s Rangom. Riječ se ne može odijeliti od svojega značenja. Ni jedno nije postojalo prije
Kreacije. Dakle, atman i neočitovani svijet (jagat) bili su izvan dosega inteligencije i riječi što nastaju u njoj. Nakon Kreacije, otkad su ime i oblik postali bit sv
sve se može obuhvatiti riječima i njihovim značenjem.
Nedvojnost koja je uvijek postojala i postojat će jest atman, dok je svijet (jagat) mnogostruko očitovanje raznolikosti prepuno imena i oblika. U osnovi je sve
jedna te ista jedinstvena tvar (vastu).
Jedinstveni se ocean očituje kao pjena, mjehurić, val i valić. Isto se tako Kreacija očituje kroz mnogostrukost nepromjenjivog Jednog. Mnogostrukost je poslje
kratkovidnosti i neznanja. Nema potrebe za pretpostavkom drugoga entiteta različitoga od atmana.
Neznanje, kratkovidnost ili privid (maya) samo su proizvod volje atmana. Ne razlikuju se od atmana. Snaga se ne razlikuje od snažne osobe, zar ne? Atman s
razlikuje od nečega iste vrste, od različitih vrsta ni od vlastitih osobina. Za njega se kategorično tvrdi: samo jedan (eka eva). Ali nije tako brzo jasno da je sv
jedno. Ideja je poput užeta za koje mislimo daje zmija ili zavodljiva fatamorgana; isto nas tako atman zavodi očitujući se kao svijet (jagat). Sve su to opsjen
trikovi kojima upravlja volja Apsoluta. Prvo mora postojati uzrok, to jest uže, da nam se zatim od njega pričini zmija. Atman je izvan dosega osjetila, on nem
udove ni tijelo. Jedino objašnjenje da je sve nestvarni pričin može zadovoljiti onoga koji traži odgovor na pitanje kako je svijet (jagat) mogao proizaći iz čiste
svjesnosti, atmana.
Sve je atman, čak i pričin (maya), odnosno varka raznolikosti. Toliko je snažan da uzrokuje izvršavanje djela pomoću instrumenata kao što su organi osjetila,
onda tvrdimo da im je uzrok naša volja i moć, iako je to samo pričin kroz koji se atman očitovao i ostvario. Tako stvoren svijet nema svjesnosti i prema njem
treba odnositi kao prema materijalnoj tvorevini, stroju (yantra). Može li proizveden i instaliran stroj raditi bez mehaničara ili strojara? On je stvorio viratpuruš
pet elemenata. On mu je podario glavu i udove. Poput glinene figure koju grnčar izrađuje od zemlje koju je sam iskopao, tako je I viratpuruša nastao od pet
elemenata. Božanski čuvari svijeta (lokapala) nastali su iz udova viratpuruše. Zatim je svako osjetilo odvojeno i svakome je dodijeljeno odgovarajuće božanst
Agni stoluje nad licem i ustima kao božanstvo govora (vac), a za govor su potrebna usta, nos, oči. Na isti su način nastala ostala osjetila i dobila odgovarajuć
božanstva. Ova božanstva blagoslivljaju osjetila i brinu se da ispravno obavljaju svoje dužnosti. Vanjski izged oka, nosa ili uha može biti potpuno u redu, ali b
pomoći odgovarajućeg božanstva oni uopće ne mogu funkcionirati. Krava i konj stvoreni su iz vode i ponuđeni bogovima, ali bogovi nisu bili zadovoljni pa je k
odgovor na njihove molitve stvoren puruša nalik na viratpurušu. Budući da je puruša obdaren s moći razlučivanja (viveka), bogovi su bili zadovoljni. Sva tijela
osim ljudskoga samo su instrumenti za stjecanje iskustva o plodovima djelovanja.
Samo je ljudsko tijelo instrument za oslobođenje.
Nakon ulaska u tijelo Gospod vlada odnosom osjetila I uma prema pojavnom svijetu. Poput glumca, on ostvaruje veze s vanjskim svijetom i doživljava sve le
iz prethodnih života. U Gospodovoj prisutnosti intelekt (buddhi) pleše svoje korake prateći ritam osjetila, krećući se od jednog predmeta ili pojave do drugog.
taj način Gospod sve osvjetljava kroz oblik pojedinačne duše (jlvin). Najviši Apsolut (paramatman) koji je ograničen na pojedinačnu dušu (jivatman) ima tri
područja djelovanja: oko, grlo i srce. Oči svijetle posebnim sjajem kad se samo pokuša dostići, a kamoli kad se dostigne ostvarenje Apsoluta (brahman). To j
očita činjenica.
Kad pojedinačna duša (jlvin) zasluži znanje o vlastitoj istinskoj zbilji, ona možda neće moći opisati kako ne postoji ništa osim atmana, ali će postići znanje da
Apsolut (brahman) pojavljuje kao raznolikost. Onaj koji je duboko doživio jedinstvo pojedinačne duše (jiva) i Apsoluta (brahman), zasigurno je otkrio što je s
života, u to nema sumnje.
Stanja budnosti, sna i dubokog spavanja nemaju veze s atmanom. Ona se tiču samo fizičkih i osjetilnih uzroka i posljedica.
Svako ljudsko biće ima dva tijela: vlastito i nasljedno. Dužnosti kao što su proučavanje, poučavanje, ponavljanje Božjeg imena (japa) i s njima povezane zad
prenose se s oca na sina u času očeve smrti, a sin ih nastavlja prakticirati kao očev zastupnik i u očevo ime. Zatim otac napušta tijelo i prelazi u drugo koje je
većem skladu s djelima i težnjama što ih je njegovao i iskusio u ovom životu. To je treće očevo rođenje. Prve tri mantre govore o dva rođenja – tjelesnom i
duhovnom, a sad se dodaje i treće rođenje – nastavak duhovne prakse kroz sina. Vamadeva rši’” (drevni mudrac,autor brojnih vedskih himnije) shvatio
utjelovljenje atmana (atmasvarupa) u ovome obliku i oslobodio se neprestanog tijeka pojavnoga svijeta.
Naslov: Vedska Kultura i Vede - Chandogya Upanišada

(http://www.girija.info/wp-content/uploads/2011/05/chandogya_upanishad.jpg)
Ova je upanišada dio Samavede. Sastoji se od osam dijelova. Prvih pet govori o različitim načinima bogoštovlja (upasana), tj. približavanju idealu, dok preost
tri objašnjavaju način na koji se stječe istinsko znanje. Nužni preduvjet za bogoštovlje (upasana) jest čista svjesnost. Jednousmjerena je pozornost nužna za
znanje o Apsolutu (brahman). Oboje se može postići izvođenjem obreda (karma) i bogoštovljem (upasana), a to je put do spoznaje Apsoluta (brahmajnana).
ovih razloga šastre najprije opisuju izvođenje obreda (karma), zatim bogoštovlje (upasana) i tek na kraju mudrost (jnana).
U prvom se poglavlju Chandogya upanišade razlažu pojedinosti o bogoštovlju od kojih se sastoji Samaveda.
Drugo se poglavlje bavi cijelim obredom nadzora nad osjetilima (sama).
Treće poglavlje govorio o štovanju boga Sunca (Surya) poznatog pod nazivom Madhuvidya, božice Gayatri te o učenju Šandilye (šandilyavidya).
Četvrto poglavlje poučava nauk o stapanju (samvargavidya) i šesnaesterostruki put do znanja o Apsolutu (brahmavidya),
dok se u petom poglavlju objašnjavaju tri vrste znanja (vidya), znanje o životnoj energiji (prana), o petorostrukoj žrtvenoj vatri (pancagni) i o Agniju kao
sveprožimajućoj vatri (vaišvanara).
Uddalaka je poučio svoga sina Švetaketua onome znanju po kojemu se sve drugo zna. Znanje o glini i zlatu podaruje znanje o loncima, posudama, narukvica
ogrlicama. Glina i zlato označavaju istinu, njihove su preobrazbe privremene, tek ime i oblik. Isto tako, svijet je, poput zdjele i narukvice, samo posljedica uz
koji je bitak (sat). Sat znači bitak i zajednički je svim predmetima: zdjela jest, narukvica jest. Bitak se očituje u priči o zdjeli i narukvici, ali taj isti bitak ne m
biti očit gruboj inteligenciji, za njegovu je spoznaju potrebna profinjena inteligencija. Ružičasta boja što se očituje na ruži JEST čak i kad cvijeta nema. Slično
tome, bitak kao zajednička odlika svih bića i predmeta ne prestaje postojati nakon što bića i predmeti nestanu. Prije Kreacije postojao je samo bitak. Nije bilo
praznine, bitak je ispunjavao sve. Kad je došlo do prvobitnog djelovanja, to jest kad je bitak dobio svoj odraz u pričinu (maya), rezultat je bio Išvara koji je
sudjelovao u tome djelovanju i očitovao se kao univerzum s tri elementa: vatra, zemlja i zrak. Sve stvoreno samo je preplitanje tih triju elemenata.
Uddalakina je loza bila zadubljena u proučavanje Veda i zbog toga je bila poznata kao plemenita obitelj visoka roda. Ali Švetaketu, njegov sin, potratio je mno
godine nakon upanayane”‘ u besposlici, ne služeći se stečenim znanjem da proučava Vede. Zbog toga se Uddalaka zabrinuo jer onaj koji zanemaruje proučav
Veda, a rođen je kao brahman, ne zaslužuje se zvati brahmanom. Može ga se jedino nazvati brahmanabandhušto znači onaj komu su rođaci brahmani. Stoga
Uddalaka natjerao sina da ide učitelju. Tamo je zbog svoje natprosječne inteligencije Švetaketu svladao sve četiri Vede i njihova značenja prije dvadeset četv
godine života. Vratio se ohol i drzak te napuhano objavio da se nitko ne može mjeriti s njim po učenosti i ispravnosti. Da mu dirne ponos, Uddalaka ga upita
jednoga dana: “Oholo tvrdiš da ti nitko nije ravan po učenosti i vrlini, a jesi li tražio od svoga učitelja da te nauči formulu koja otkriva Apsolut, jesi li naučio le
koju te samo šastre mogu poučiti, formulu koja ti, kad je zamisliš, omogućuje zamisliti sve što postoji? Ta bi ti formula pokazala atmana koji je svrha sveg
proučavanja i učenosti.”
Atman je osnova osobe poput Švetaketua. Čista se svjesnost doima ograničenom na različite pojedince. U stanju dubokog spavanja bez sna razlike nestaju i s
se vraća u stanje bitka. Tada nestaju sve razlike u aktivnosti i iskustvu poput “Ja sam Ranga”, “Ja sam Ganga”, “Ja sam otac”, “Ja sam sin”. Slatkoća i mirisi
različitih cvjetova skupljaju se i postaju jedan slatki med u kojemu nestaju razlike medu cvjetovima. Imena Ganga, Krishna, Ind gube se ondje gdje te rijeke
utječu u more. Nakon toga ih nazivamo morem.
Pojedinačna je duša (jlvin) vječna i besmrtna. Rada se uvijek iznovice kao prolazni smrtnik koji nastavlja gomilati akcije jer ga na to potiču naslijeđeni poticaj
sve akcije proizvode posljedice što ih mora snositi. Tijelo stari i umire, ali ne i pojedinačna duša (jlvin). Sjeme banyan drveta proklijat će čak i ako ga se zgaz
nogama. Kad je sol u vodi, ne možemo je otkriti dodirom, ali prepoznat ćemo je po okusu.
Razlučivanje će otkriti istinu. Milijunaša otmu i ostave samoga u šumi, ali on će pronaći put i vratiti se kući. Isto se tako pojedinačna duša (jivin) vraća svojim
milijunima. Jednom kad pojedinačna duša (jivin) ostvari svoj istinski status, ona je slobodna od svih promjena i prilika koje postoje u promjenjivom svijetu
ograničenom vremenom i prostorom, imenom i oblikom (samsara). Ako pak ne ostvari taj status, poput sretnog sanjača koji se ujutro budi zbunjen, ponovno
roditi u svijetu starenja i umiranja.
Brahman se opisuje kao Jedan bez drugoga (ekamevadvitlyam). Sav vidljivi se svijet naziva oblikom Apsoluta (tatsvarupa), a može se spoznati štovanjem
božanstva ograničenog imenom, oblikom i svojstvima (sagunopasana), kako su učinili Satyakama i drugi. Put neprestanog premišljanja o Apsolutu
(brahmopasana) također se naziva sušumnamarga.
Sveprisutni se Apsolut (brahman) može čuvati i otkriti u svodu srca. Srce je Njegova kraljevska prijestolnica. Budući da Bog u njemu prebiva, srce se još nazi
kućom Apsoluta (brahmavešman). Iako srce ima svoj svod, ono ne može ograničiti bezgranični Apsolut (brahman). Jogini koji su odbacili pojavni svijet mogu
čistome prozirnom svodu svoga srca dosegnuti Najviši Apsolut (parabrahman) s Njegovim veličanstvenim sjajem ostvarenog znanja. Svi su svjetovi pričvršće
poput žbica na osovinu Apsoluta (brahman), koji nije podložan propadanju i smrti. Kako taj najuzvišeniji entitet može postići sve što zaželi, On se naziva Onim
se želje (satyakama) i volja (satyasankalpa) obistinjuju. Što je zapravo najviši Apsolut (parabrahmanfi
Postoji jedan jedini test. Ono što ostaje nakon što se sve zaniječe ponavljanjem: “Ne ovo, ne to” – jest brahman. To je istina kojoj svi tražitelji teže. Postignu
steći će kraljevski položaj i moći će putovati kamo god žele. Mudrac (jnanin), učvršćen u čistoj Zbilji, vidi sve želje koje mu niknu u srcu samo kao izražavanj
Istine.
Atman nadilazi sve svjetove. On je čist, nezagađen. Onaj koji je svjestan samo atmana, uvijek je u blaženstvu. Stadij brahmacaijevrio je važan korak na putu
stjecanja spoznaje atmana. Žrtveni su obredi (yajna), post i ostali zavjeti također od velike pomoći. U trenutku smrti sunčeva energija navire kroz bezbrojne
u tijelu, a osjetila se spajaju s umom. Pojedinačna duša koja to spozna još dok je ograničena umom, u tom će trenu “pobjeći” kroz živce u područje svoda src
(hrdayakaša). Konačno, u trenu smrti pojedinačna duša napušta tijelo kroz sušumnu u obliku sunčevih zraka i odatle ide u svijet Sunca (suryaloka). Tu put ni
završen, već se nastavlja sve do područja Apsoluta (brahmaloka).
Međutim, pojedinačna duša (jlvin) utonula u blato neznanja (ajnana) poistovjećuje se s umom i njegovim prohtjevima pa odlazi kroz uho ili oko ili druga osje
se vraća u neko od područja kojima vlada zakon uzroka i posljedice (karma). Osjećaj zadovoljstva i radosti koji čovjek doživlja u stanju dubokog sna, znak je
njime još vlada neznanje (ajnana).
Svijest (citta) je izvor i potpora odluke. Sve odluke i nakane proizvodi su svijesti, imaju njezin oblik, potječu od nje i zapisani su u njoj. Kad onaj koji je prouč
sve svete tekstove (šastra) umre, on postaje isti kao obični ljudi i njegova je sudbina ista kao i ona neukoga čovjeka (ajnanin). Svijest (citta) mora biti uronje
proučavanje Apsoluta (brahman) i tek će tada postati instrumentom oslobođenja od okova želja, htijenja i namjera (sahkalpa). Um i osjetila ne mogu sami se
osloboditi, ali svijest (citta) može. Svijest (citta) raspoznaje odluke, ispituje jesu li to dužnosti ili ne te ispravnim razlozima opravdava takvu podjelu. Kad je
izvršen odabir, on se izražava riječima i dobija ime. Posebni zvučni oblici, to jest mantre, sadržavaju u sebi čvrste odluke koje je pročišćena svijest (citta) prih
kao dužnosti. Tada se obredi i mantre stapaju u jedno. Ne može biti ispravnoga izvođenja obreda (karma) bez čiste svijesti (citta).
Nadalje ćemo govoriti o meditaciji (dhyana) koja je viša i od svijesti (citta). Meditacija (dhyana) upućuje i veže intelekt (buddhi) za božansko nakon što se int
izdigne iznad pomagala kao što su slike, kipovi i si. U meditaciji (dhyana) nestaje svake uznemirenosti, a sve su preobrazbe neprimjetne. Zbog utjecaja tupos
neznanja i sveg zla koje iz njega proizlazi (tamoguna), te strasti, jakih emocija i njihovih posljedica (rajoguna), sve stvoreno poput voda, brda, planina, zvije
planeta i ljudi u kojima je Božja iskra, podložno je nemiru i promjeni.
Najviša je mudrost (vijnana) bolja od meditacije (dhyana).

Vijnana je najviša mudrost zadobivena proučavanjem svetih tekstova (šastra). Postiže se meditacijom (dhyana) i stoga je vrednija od samoga procesa mediti
Iznad vijnane je snaga, to jest izdržljivost, čvrstoća, hrabrost (bala). Ona osvjetljava pojavni svijet i izoštrava intuiciju (pratibha).
Pratibha je sposobnost kojom se može osjetiti da je svijest prisutna u svim bićima i predmetima. A iznad pratibhe nalazi se hrana ili ono što održava život (an
Ona je potpora života: ako se čovjek ne hrani deset dana, bit će tako slab i nemoćan da ništa neće moći držati u ruci. Život je ono što nam omogućava
proučavanje, služenj učitelju, slušanje njegovog poučavanja, prepoznavanje onoga čemu nas uči i zadobivanje prosvjetljenja (tejas).
Prosvjetljenje (tejas) više je od intuicije (pratibha) i hrane. Ono je vatra, toplina i svjetlost. Ono stvara vodu, a voda daje hranu. Može čak i vjetar učiniti lakš
Ono svijetli poput munje i tutnji poput grmljavine. Eter (akaša) je viši od prosvjetljenja (tejas), zapamti. Samo se kroz eter (akaša) prenose i mogu čuti zvuk
Ljubav i igra su proizvodi etera (akaša). Sjeme klija zahvaljujući eteru (akaša).
Sad promisli o ovome: pamćenje (smarana) je iznad etera (akaša). Bez njega su sva iskustva besmislena, sve znanje uzaludno, svi napori besciljni. Ništa se
može iskusiti bez pomoći pamćenja. Pojave poput etera (akaša) bez pamćenja se ne mogu prepoznati. Možemo reći da pamćenje stvara eter (akaša) i druge
pojave. Dakle, analizirajući vrijednost i relativnu važnost pojava i sposobnosti, čovjek se mora prestati poistovjećivati s tijelom i mora spoznati svoju istinsku
zbilju. Takav se čovjek uzdiže do visina najplemenitijeg čovjeka (uttamapuruša), on se smije, igra i kreće bez obzira na potrebe i tjelesne ugode i neugode. Č
vezan za tijelo uhvaćen je u krug rađanja i umiranja (samsara), dok je onomu koji je nevezan, vlastita božanska priroda (svasvarupa) polje djelovanja. Vjeta
munja i grom nisu trajni. Kad počne sezona kiša, vjetar, munje i gromovi pojave se na nebu i stope se s njim. Isto se tako pojedinačna duša (jlvin) doima
odvojenom neko vrijeme od svoje pozadine koja je Apsolut (brahman) i s kojom će se stopiti na kraju.
Aštadhyayi upanišada poučava o povezanosti niza nastalih pojava od Hiranyagarbhepreko Kašyapaprajapatija do Manua i Manušye’7 To su rodoslovlje i lekcije
njegovom oplemenjivanju od vitalne važnosti za čovječanstvo. O tome moraju učiti sinovi i učenici od svojih očeva i učitelja.
Naslov: Vedska Kultura i Vede - Brahmanubhava Upanišada

(http://www.girija.info/wp-content/uploads/2011/04/upanishad.jpg)
Vede (šruti) objavljuju: “Brahman je samo jedan bezdrugoga” (Ekam eva advitiyam brahma), što znači da nema ničega osim Apsoluta (brahman). Pod svim
uvjetima, u svim vremenima i na svim mjestima samo Apsolut (brahman) postoji. U početku je postojao samo bitak (sat) i ništa više, kaže Chandogya upaniš
U Mandukya upanišadi Apsolut se naziva spokoj (santa), dobrostivost (šiva) i nedvojnost (advaita). Samo se ono što je evoluiralo ili se očitovalo može doimat
dvojnim. Sve što se može vidjeti razlikuje se jedno od drugoga i od onoga koji gleda. K tome, ono što se vidi uvijek je pod utjecajem ukusa, mašte, osjećaja,
poriva i sklonosti onoga koji gleda. Kad se donese svjetiljka, “zmija” nestaje i uže se vidi onakvo kakvo uistinu jest. Kad se svijet proučava u svjetlu znanja o
Apsolutu (brahmajhana), nestaje prividne slike koja privlači i odbija, slike dvojnosti.
Dvojnost uzrokuje strah. Ako sami slušate, vidite, činite, uživate, kako onda može nastati strah?
Razmislite o stanju sna! Vanjski je svijet odsutan, sami ste sa sobom. To je stanje “Jednog bez drugoga”. Duboko razmišljanje o tom Jednom i štovanje tog Je
dovodi do shvaćanja da drugoga nema i daruje ti to iskustvo. Poput svega, Jedan je sveprisutan, kao životni omotač, On je svijest (cit), tajna sve svjesnosti,
aktivnosti, pokreta. Brahman se opisuje s pet odlika: bitak (sat), svijest (cit), blaženstvo (ananda), potpunost (paripurna), vječnost (nitya). Brahmana se mo
dokučiti razumijevanjem ovih odlika. Na bitak (sat) ne utječe vrijeme, svijest (cit) osvjetljava i otkriva samu sebe kao i sve ostalo. Blaženstvo (ananda) stvar
vrhunsku radost, potpunost (paripurna) ne zna za mane, umanjenje, opadanje ili poraz. Vječnost (nitya) je ono na što ne utječu ograničenja vremena, prosto
situacije.
U svjetlu takvog znanja oApsolutu (brahmajnana), svijet je pričin, prolazan, nestvaran, negiran znanjem. Svijet je samo drugo ime za “stvari što se vide, čuju
Ali “Ti, pojedinačna duša (jivin), koji vidiš, ti si bitak (sat), svijest (cit), blaženstvo (ananda) Apsolut (brahman)”, zapamti. Učvrsti se u tom uvjerenju, mediti
om koji je najbolji simbol za Apsolut. Od ovoga trena postani svjestan da si atman. Kad se digne magla neznanja, atman će u svakomu zasjati u svome prirod
sjaju. Tad ćeš znati da si slijedio fatamorganu u pustinjskom pijesku, da si “stvarnima” smatrao predmete i pojave koji imaju svoj početak pa stoga i kraj.
Um je podložan vezanosti kada se zadržava na predmetu koji ga privlači ili odbija. Da se oslobodi te vezanosti, um bi trebalo izvježbati da se ne zadržava na
predmetima, bilo da ih želi ili odbacuje. Um je taj koji veže i razvezuje. Ako njime vlada želja za aktivnošću (rajas), lako će postati žrtvom vezanosti, a ako u
njemu prevlada težnja za duhovnim napredovanjem (sattva), dosegnut će oslobođenje. Onaj koji se poistovjetio s grubim tijelom, grozničavo želi zadovoljstv
koja se zadobivaju osjetilima. Želja je posljedica poistovjećivanja s fizičkim tijelom. Odrecite se toga i želja će se odreći vas. Radost i tuga su poput suprotnos
ispravan – neispravan, i moraju se nadići. Ljubav i mržnja po svojoj su prirodi čovjekovi unutrašnji instrumenti. One ne pripadaju “živome” koji živi s njima,
pojedincu (jivin) ni Sebstvu (atman) koje je istinska bit pojedinačne duše (jivin).
Atman je vječno čist, zauvijek slobodan od vezanosti jer nema drugoga za kojeg bi se vezao. Mantra (111-iJ iz Mundaka upanišade kaže: “Dvije ptice, zauvije
zajedno, iznimno važnih i suptilnih krila, stoje na grani drveta. (Drvo je tijelo, dok su ptice blizanke pojedinačno sebstvo, jivatman, i vrhovno Sebstvo, Bog –
paramatman.). Jedna je ptica zauzeta kušanjem plodova i jivatman osjeća radost i tugu zbog djela koja obavlja. Druga samo promatra – paramatman je supt
od najsuptilnijeg i samo je Svjedok.” Kako može ovo grubo fizičko tijelo od plazme i sluzi biti čisti atman koji je vječni svjedok i sam sebe osvjetljava? Tijelo s
izgrađuje hranom, podložno je vječnoj promjeni, ne postoji prije rođenja ni nakon smrti! Svakog trenutka može umrijeti. Može nastaviti živjeti bez jednoga ili
udova, ali u trenu kad prestane protok životne energije, ono se počinje raspadati. Dakle, tijelo se ne smije smatrati gospodarom, bitkom ni svrhom.
Promatrajte uznemirenost uma kao svjedok, oslobodite se čvrstih odluka za i protiv – to je joga koju biste morali vježbati. Uvijek držite um i njegova lutanja
nadzorom. Joga je pokazatelj napretka pojedinačnog sebstva (jivatman), svaki je korak u skladu s vrhovnom dušom (paramatman). Cilj je stapanje pojedina
vrhovnog Sebstva: tada svaka tuga prestaje. Onaj koji s čvrstom vjerom provodi jogu i kojega pokreće nepokolebljivo odricanje (nevezanosti, zasigurno će
izvojevati pobjedu.
Svijest (cit) u izrazu bitak – svijest – blaženstvo odnosi se na vrhovno znanje (vijnana) koje podaruje savršeni nepomućeni mir i čistoću, zapravo znanje o at
(atmajnana) koje svatko i svi mogu iskusiti. U običnom se govoru riječ vijnana odnosi na znanost, ali ona zapravo označava višu mudrost. U tom obliku posto
(svarupa) ne djeluju otisci iz karme i ne stvaraju se novi, nema ni želja koje karmu pokreću. Želje degradiraju um. Želje navode na djelovanje, a djelovanje
ostavlja ožiljke (vasana) u umu. Budi sam sa sobom i moći ćeš negirati um. Iz tog se razloga jogini povlače u pećine.
Otisci djela u nama i težnje koje iz njih proizlaze (vasana) mogu se podijeliti u dvije kategorije: na blagotvorne (šubha) i štetne (ašubha). Blagotvorne težnje
(vasana) pomažu oslobođenju. Ponavljanje Božjeg imena (japa), meditacija (dhyana), dobra djela, milosrđe, pravda, nesebično služenje i neustrašivost –
ostavljaju blagotvorne težnje. Štetne težnje kao što su ljutnja, okrutnost, pohlepa, žudnja, sebičnost moraju se iskorijeniti uz pomoć blagotvornih. Na koncu,
kao što se odbacuje trn izvađen iz stopala, treba odbaciti i blagotvorne težnje (vasana) kojima smo se služili da se oslobodimo težnji što nam štete. Čak su i
blagotvorne težnje (šubhavasana) proizvod vezanosti i stvaraju daljnje vezanosti koje mogu trajati tijekom mnogih života. Oslobođeni za života (jlvanmukta)
pokoriti i blagotvorne sklonosti (šubhavasana). Za njega bi one trebale biti poput izgorjela užeta koje više ne može vezati.
Zapravo, čitav niz osjetilnih žudnji, želja, pohlepe, izgara u trenu kad se zadobije vizija atmana. Takav čovjek nije vezan ni naklonjen nekomu ili nečemu. Gdj
sunce zalazi, ondje će spustiti glavu na počinak. Kreće se medu ljudima, nepoznat i neprepoznat, ne tražeći priznanje, čak ga izbjegavajući.
Kada su vidjelac i viđeno jedno te isto, radost se opisuje kao četvrto stanje, rajsko (turlya), koje nadilazi spavanje, san i budno stanje. Nakon toga se stanja
atman zasigurno dostiže. Zbog neprestanog promišljanja o atmanu i njegovoj istinskoj zbilji, vezanost za svijet će otpasti. Duhovna praksa (sadhana) mora b
neprekidna. Pravi duhovni tražitelj (sadhaka) mora svom snagom preusmjeriti um sa svjetovnih događanja i pojava koje zavode osjetila i strogo se usredotoč
cilj spoznaje Apsoluta (brahman). Odluke donesene pod utjecajem tromosti (tamas) imaju za posljedicu tugu, odluke donesene pod utjecajem svetosti (sattv
promiču ispravno djelovanje (dharma) i pomažu održavanju društva i pojedinca: odluke donesene pod utjecajem aktivnosti (rajas) uranjaju vas u poplavu
pojavnoga svijeta. Odrecite se svih triju svojstava i zaslužit ćete časno znanje o Apsolutu (brahmajhana). ”Apsolut (brahman) je neizmjerno dubok – kako ga
ograničeni um može izmjeriti i pojmiti? On je izvan svake mogućnosti mjerenja (aprameya), izvan svakog kategoriziranja, bezgraničan (aparicchinna), izvan
mogućnosti objašnjenja, nemoguće ga je obuhvatiti osjetilima.
Apsolut (brahman), o kojem vedanta objavljuje da se može opisati samo riječima: “ne to, ne to” jest Ja – Sebstvo; moja istinska zbilja je Apsolut (brahman)
prostoru moga srca, ja sam Apsolut (brahman) kojega duhovni tražitelji (sadhaka) nastoje spoznati i uspijevaju dostići. Apsolut (brahman) je ono što ostaje n
što se oduzme tijelo, um, vitalni omotači, mozak itd.” Ovo se znanje postiže vježbom negacije. Isto kao što se metodom eliminacije dolazi do zaključka:
“Dakle, to je sve Bogom dano (devadatta)”, načelom “probudi se, probudi se” (jagratajagrata) uspostavlja se istina “Ti to jesi” (tat tvam asi). Kad se ukloni v
koji skriva pojedinca (jlvin), pojedinac se otkriva kao vrhovno Sebstvo (paramatman) ili vrhovni Bog (parabrahman). Pojedinačno je sebstvo (jivatman) od ist
kao vrhovno Sebstvo (paramatman). “Ja” se odnosi na istinsku zbilju što je bitak – svijest – blaženstvo; samo neznalica može tu riječ upotrijebiti misleći na t
Neznanje i pogrešno poistovjećivanje s tijelom uzrokuju beskrajne izmjene tuge i radosti. Stoga, uporabi svoju moć razlučivanja kada izgovaraš riječ “Ja”, nek
ona odnosi isključivo na tvoju božansku zbilju. To će ti donijeti znanje o atmanu (atmajnana).
Da bi doživio atmana kao svoju istinsku zbilju, najhitnije je nadzirati osjetila, iskorijeniti fizičku vezanost i govoriti istinu. Apsolut (brahman) jest Brhaspati ko
potiče intelekt (buddhi), razum u umu, sluh u uhu, vid u oku, on osvjetljava sve i svijetli sam od sebe. Njegov je sjaj svjetlost iz koje potječe sve ostalo. On j
temeljni potporanj i održavatelj. U ljudskom umu on je mudrost. Um (manas) i intelekt (buddhi) prekrivaju osjetila. Bez njega ni um ni intelekt ne mogu
funkcionirati i bespomoćni su; oni nastaju iz njega i stapaju se s njim poput trave koja se rada iz tla i postaje dio njega. Stavljeno u vatru, željezo zažari, ali
ponovno pocrni kada se ohladi. Isto tako intelekt (buddhi) počinje blistati mudrošću (jnana) dok je usredotočen na vrhovnog Boga (parabrahman) koji je
utjelovljenje mudrosti . Bog je svugdje skriven kao dijete u majčinoj utrobi. Neki tvrde da će vjerovati samo u Boga kojeg mogu vidjeti ili koji će im se pokaz
je uobičajena tvrdnja onih koji su okrenuti prema svijetu. Međutim, nije lako grubim fizičkim očima vidjeti vrhovno Sebstvo (paramatman) koje je suptilnije o
najsuptilnijega. Najprije morate znati rukovati moćnim mikroskopom koji je namijenjen za tu svrhu. Potrebno je željeti oko mudrosti ili oko ljubavi . Boga se
vidjeti samo pomoću njih. Možeš li drugima pokazati što je to što se zove “patnja” ili “slatkoća”? Oko ne može vidjeti apstraktne stvari kao što su ljubav, sam
milosrđe, vrlina, vjera; one su izvan njegova dosega- Ali prema riječima, djelima i ponašanju možemo zaključiti da netko njeguje ljubav u srcu. Isto je tako
moguće vidjeti je li netko spoznao brahmana (brahmavid), već prema tome koliko je čvrsto utvrđen u vlastitoj istinskoj zbilji, je li to povremeno ili ustrajno i
sigurno. Božja mudrost, Božje blago, sklad s prirodom – samo se u njima Boga može otkriti i prepoznati. Stoga, uloži sve napore da zadobiješ oko mudrosti i
ljubavi.
Poput šećera u soku šećerne trske ili slatkoće u šećeru, vrhovno je Sebstvo sveprisutno u Kreaciji; ono je unutrašrnja srž svih bića. Ono je svugdje, uvijek u
svemu. Atman je bez tijela (atanu) i nema oblika. To je unutrašnji stanovnik (puruša). Samo ako odbaciš vezanost za tijelo i pročistiš um i intelekt , moći ćeš
zaroniti u vlastitu istinu i zadobiti vječno blaženstvo, najviši mir i najčišću mudrost. Samo tako čovjek može izboriti oslobođenje od okova rađanja i smrti.
Deha, riječ koja znači tijelo, izvodi se od korijena dah što znači gorjeti. Upućuje na ono što mora sagorjeti. Međutim, mudrac (jnanin) ima tri tijela: grubo, su
i kauzalno. Koje od njih sagorijeva? Goriva kao što su fizička bol, mentalna bol i duševna bol (adhyđtmika), znani još i kao trostruka bol (trayatapa) ili bolest
mogu gorjeti i sagorjeti sva tri tijela brže i potpunije od vatre. Koliko god čovjek bio dobro obaviješten, poistovjećuje li se s tijelom, mora ga se proglasiti
budalastim. S druge strane, osoba koja je učvršćena u vjeri da Je ona bitak – svijest – blaženstvo, preobrazit će se u čislu božanskost. Ne poistovjećujte poje
(jlvin) s grubim lijelom od mesa i kostiju, niti sa suptilnim, čak niti s kauzalnim tijelom. Atman se mora poistovjetiti jedino s vrhovnim atmanom . Samo se ta
može pojaviti vječno blaženstvo. Radost i tuga, dobro i loše pripadaju carstvu uma, a ne tebi. Ti nisi činitelj ni uživatelj plodova svojih djela.
Ti si zauvijek slobodan. Vrlina je ispravno djelovanje (dharma), poroci su neispravno djelovanje (adharma). Oni su proizvodi uma, lanci koji vežu srce. Kad čo
iskusi tu višu istinu, oslobađa se od obojega i doseže viziju Zbilje. Kao što je svilac zapleten i zatočen u čahuri koju je ispleo sam oko sebe, čovjek oko sebe p
čahuru želja i pati.
Atman je zauvijek nevezan. Njega ne veže tijek promjena . Njegova je priroda čistoća, cjelovitost, radost, mudrost. Gdje je ego, vezanost traje, gdje nema
osjećaja ”ja”, vlada sloboda; “ja” je istinski okov.
Tri su vrste zapreke na tražiteljevom putu prema spoznaji atmana (atmajhana): zapreke iz prošlosti, iz sadašnjosti i iz budućnosti. Mora ih se prevladati. One
zabrinjavaju oslobođenoga za života (jlvanmukta). On je nadišao trostruku razliku između vidioca, viđenoga i viđenja; spoznao je da je ta razlika umjetna te
proizvod uma. Kad jednom prevladaš ovaj trostruki pričin (triputi), doživjet ćeš brahmana, uvijek, u svemu.
Naslov: Vedska Kultura i Vede - Taittiriya Upanišada

(http://www.girija.info/wp-content/uploads/2011/03/the_taittiriya_upanisha.jpg)
Ova se upanišada posebno bavi znanjem o Apsolutu(brahmavidya). Sastoji se od tri dijela: šikšavalll, ananda ili brahmavalll i bhrguvalli. Zadnja su dva dijela
važna za one koji žude za mudrošću o Apsolutu (brahmajhana). Uprvome su dijelu (šikšavalll) detaljno opisani načini za svladavanje zapreka koje na čovjeko
stavljaju bogovi (deva) i mudraci (rši), te postizanje jednousmjerenosti u mentalnim djelatnostima. Šikšavalll ima dvanaest poddijelova (anuvaka). Ostala dv
dijela (ananda i bhrguvalli) jednako poučavaju znanje o Varunikoje vodi k oslobođenju i zato su u praktičnom smislu jedno, ali radi lakšega su proučavanja
podijeljeni u dva dijela.
Šikšavalll se bavi temama kao što je samhitai upasana koje nisu u suprotnosti s izvođenjem obreda (karma) već su s njima povezane. One vode samosvladav
(svarajya). Međutim, potpuno se nadvladavanje tijeka ciklusa rađanja i umiranja (samsara) ne može postići samo pomoću njih. Bogoštovlje (upasana) postoj
skupa sa željama, stoga, poput izvođenja obreda (karma), ni bogoštovlje ne može donijeti oslobođenje. Tijek ciklusa rađanja i umiranja (samsara) posljedica
neznanja (ajhana) što rezultira vezanošću.
Dakle, kad se uništi neznanje (ajhana), tek tada će se veze olabaviti što će dovesti do oslobođenja. Neznanje (ajhana) postoji i nastavlja postojati zbog prirod
uzroka. To je poput pričina da se vlak u kojem sjedimo kreće, a istina je da on zapravo stoji dok se vlak na susjednim tračnicama kreće. Gledaj samo vlastiti
spoznat ćeš istinu, pogledaš li u drugi vlak, prevarit ćeš se. Nema koristi od težnje da doznaš što uzrokuje pričin. Traži način da pobjegneš od njega. Ovo je
neznanje (ajhana) sjeme iz kojeg nastaje ciklus rađanja i umiranja (samsara), a može se uništiti samo znanjem o Apsolutu (brahmajnana). Nema drugoga na
Sve što je uzrokovano, sve što je rezultat, kratko ga je vijeka. To se vidi iz svetih tekstova (šastra) kao i iz iskustava zadobivenih zdravim razumom. Sveti tek
(šastra) govore o duhovnim tražiteljima koji su odbacili čak i više svjetove (nebo, raj), dosegnuvši ih izvođenjem propisanih obreda, jer oslobođenje ostaje iz
dosega onih koji tamo borave. Raj i pakao posljedice su djela, oni su stvorene pojave i ne mogu biti vječne. Uvjetovani su rođenjem, rastom, starenjem i smr
Oni ne postoje od samoga početka, oni su stvoreni, oni ne postoje prije nego što se izvrši neko djelo. Ono što nije postojalo u prošlosti i neće postojati u
budućnosti, kao da ne postoji ni sada. Plodovi izvođenja obreda (karma) imaju tu zajedničku odliku i stoga ne mogu dovesti do vječne radosti.
Nikakav napor ne može sada rezultirati stvaranjem etera, prostora (akaša), ništa ne može nanovo proizvesti nešto što već postoji. Oslobođenje (mokša) post
očito je samo po sebi. Ne može se ponovno proizvesti bilo kakvim obredima (karma). Onoga trenutka kad neznanje (ajnana) koje ga skriva od vašeg iskustva
nestane, oslobođeni ste i spoznat ćete vlastitu istnsku zbilju. Slobodni steod vezanosti. I prije toga trenutka bili ste slobodni, ali zamišljali ste se vezanima
iponašali kao da to jeste. Kako se onda osloboditi ideje o vezanosti? Slušanjem o učenju Veda s dubokom vjerom. Samo će tada neznanje (ajnana) potpuno
nestati. To je zadatak koji sebi postavlja dio ove upanišade pod nazivom brahmavalli. U prirodi je stvari da neznanje nagoni čovjeka da žudi za bogatim plodo
vlastitih djela. Zatim je razočaran što ga oni samo još više vežu i ne pomažu mu da se oslobodi. Teško se osloboditi čežnje za plodovima rada, iako upravo zb
nje čovjek drhti u strahu od ciklusa rađanja i umiranja.
U ovoj se upanišadi pojavljuju tri riječi dubokoga značenja: istina (satya), mudrost (jnana) i beskraj (ananta), a odnose se na Apsolut (brahman) da se pobliž
objasne njegove odlike. Te tri različite riječi označavaju odlike Jednoga (brahman) da ga tako razlikuju od svih drugih vrsta Apsoluta (brahman) koje nemaju
odlike. To znači da Apsolut (brahman) ne treba miješati ni sa čim što nije istina (satya), mudrost (jnana) i beskraj (ananta). Sve što je ograničeno vremenom
prostorom i pojavnošću samo je beživotna materija (jada) koja se bitno razlikuje od Apsoluta (brahman). Odlike istine, mudrosti i vječnosti pomažu nam
razlikovati istinski Apsolut (brahman) od njemu srodnih i sličnih pojava. Kakav god oblik ima neka stvar ili pojava, ako se taj oblik ne mijenja, možemo ga na
istinom (satya).
Ako se oblik mijenja, onda je neistina (asatya). Promjena je znak neistine, odsutnost promjene znak je istine.
Apsolut jest istina (satya), što znači da se ne mijenja. On je vječan, nije podložan vremenu. Sve što nije Apsolut (brahman) jest promjenjivi svijet (jagat). Sv
stvari i pojave podložne tročlanoj intelektualnoj obradi u kojoj sudjeluju ono što se spoznaje, onaj koji spoznaje i samo znanje. Stoga se o intelektu (buddhi)
govori kao o pećini (guha) gdje prebiva taj tročlani postupak. U Taittinyabrahmani, kao i u ovoj upanišadi, detaljno se govori i o ispravnom djelovanju (dharm
Ono ima tri oblika: ono koje je potaknuto sebičnim motivima i željom (kamya), ono koje se povremeno obavlja prigodom posebnih svečanosti (naimittika) te
koje se obvezno svakodnevno treba izvoditi (nitya). Sveti tekstovi (šastra) rijetko nalažu da te aktivnosti (karma) treba slijediti; za time nema potrebe jer je
djelovanje prirođeno čovjeku. Želja (kama) je pokretač takvog djelovanja i njime čovjek ubire razne plodove.
Sveti nas tekstovi (šastra) poučavaju samo načinima da tu prirodnu djelatnost ispravno usmjerimo i tako osiguramo željene ciljeve. Upanišada nas opominje
zastranimo s puta dužnosti učenja i poučavanja. “Ne zastranjuj od istinitoga i istine”, kaže. “Od istinitoga ne treba zastraniti, niti od ispravnosti (dharma), nit
sreće i blagostanja, niti od dužnosti prema bogovima (deva) i precima (pitr). Odnosi se prema majci kao prema Bogu. Bavi se samo onim radom u kojem nem
prijestupa, nikakvim drugim…” – to nas uči ova upanišada. Slušanje, promišljanje i usredotočenost, koncentracija, tri su koraka do spoznaje. Slušanje se odn
naVede, koje se moraju poštovati s vjerom i naučiti napamet od učitelja (guru), što će donijeti znanje o nespoznatljivom. Promišljanje (manana) je pokora ko
poučava Bhrguvalll. Tim se procesom utjelovljenje božanskog Apsoluta (brahmatmasvarupa) može učvrstiti u umu. Usredotočenost pomaže razvoju
jednousmjerene pozornosti na tako ustoličeno načelo. Dva dijela valli: brahma i bhrgu – tumače način koji osigurava spoznaju Apsoluta (brahmavidya).
Brahmavalli nas poučava, dok Bhrguvalll to potkrepljuje iskustvom. Bhrgu, sin Varane kaže da je brahman hrana, životna energija (prana), osjetila, um (man
govor (vac) itd. Međutim, on ubrzo spozna da ništa od toga nije brahman i objavljuje da je brahman ono iz čega se sve to rada i po kojemu živi i funkcionira.
isprva vjeruje da je hrana (anna) brahman jer sva bića održava hrana, ali kasnije uviđa da je brahman kudikamo sveobuhvatniji od toga, stoga traži izravnu p
o Zbilji koja jest brahman. Zatim mu je rečeno daje trapljenje (tapas) brahman jer se putem trapljenja spoznaje istinska zbilja odnosno brahman. Trapljenjem
otkrio da je vijhana (najviša mudrostj brahman jer se u njoj rađaju sva stvorenja i ona ih sve održava na životu.
Tako je objavljeno da je od svih disciplina i predmeta proučavanja, spoznaja Apsoluta (hrahmavidya) najsvetija, uzvišena i ezoterična. Ne obezvređuj hranu (
– trebao bi biti zavjet mudroga. Svi su životni omotači također hrana (anna). Fizičko je tijelo poklon hrane. Životnoj energiji (prana) tijelo je vozilo, stoga hra
(anna) ne treba omalovažavati. To bi trebala biti čvrsta odluka. Vode u dodiru s vatrom u trbuhu postaju hrana. U vodi koja pada u obliku kiše sadržana je va
munje. Dakle, onaj koji je iniciran u štovanje sjaja vode (apojyotis), svjestan je sjaja hrane (anna) i zavjetovao se da će je štovati. Hrana (anna) je učitelj (g
jer te vodi do spoznaje brahmana. Stoga je ne bi trebalo omalovažavati. Tražitelj se toga mora držati kao zavjeta. Kako se fizičko tijelo stvara preobrazbom h
ono ima omotač od hrane (annamayakoša), a životne energije tvore sljedeći omotač -pranamayakošu. Razlučivanje se dobra od zla, ispravnog od neispravnog
odvija u omotaču uma (manomayakoša). Kad si zacrta put i ima u vidu neku svrhu, ostvaruje to pomoću omotača mudrosti (vijhanamayakoša). Kad okusi rad
postignuća, taj doživljaj potječe iz omotača blaženstva (anandamayakoša). Da bi mogao napredovati u poimanju Apsoluta, poimanju da si Apsolut (brahman)
tijelo, prvo oruđe kojim se služiš životna je energija (pranamayakoša). Prana ]e suptilna, odvojena i drukčija od tijela. Pokreće je i natapa zrak (vayu). Ona
prožima i obuhvaća cijeli omotač hrane (annamayakoša). Može se reći daje omotač životne energije duša omotača hrane jer ga pokreće od glave do pete. On
može opstati bez životne energije (prana). To je pokretačka sila, a ima pet varijacija: prana, apana, vyana, udana i samana.
Ako promislite o tome da je životna energija duša omotača hrane, nestat će pomisli da je tijelo sebstvo. Uspet ćete se od gruboga do suptilnoga. Životna je
energija poput istopljenog metala u kotlu za taljenje kovina. Uz određeni se napor omotač životne energije može iskusiti.
Životna se energija (prana) pojavljuje u obliku daha. Ona pokreće glavu, vyana pokreće desnu, a udana lijevu stranu, samana pokreće sredinu, a apana donj
dijelove tijela. Životna se energija kreće od srca kroz živce lica, nosa itd. i dolazi do glave. Otuda pokreće razne živce prolazeći kroz tijelo i obavljajući različit
funkcije pod različitim nazivima. Primjerice, životna se energija koja djeluje oko pupka zove samana. Za mentalni omotač, omotač uma (manomayakoša),
Yajurveda je glava, Rg je desno krilo, a Sama lijevo, brahmane su duša, Atharvaveda je rep. Mantre iz Yajurvede puno se koriste pri žrtvenim obredima (yaga
njima se posvećuje obredna hrana prije nego se baci u žrtvenu vatru. Stoga se ta Veda smatra glavom. Zvuk yajurvedskih mantri (yajus) izaziva povoljne
promjene. Iz toga se razloga Vedama pridaje tako velika važnost. Dakle, sve mantre uzrokuju mentalne promjene kojima se pak otkriva sjaj atmana, stoga V
tajna njihovih slogova spadaju u znanost o atmanu.
U Vedama su, dakle, sadržane vječne vrijednosti koje će uvijek opstati. Atharvaveda se bavi različitim obredima za oslobađanje od zlih sila i bolesti te se zato
opisuje kao rep. Ovako opisan mentalni omotač stapa se s omotačem mudrosti (vijnanamayakoša) i kasnije s omotačem blaženstva (anandamayakoša) da bi
tražitelj na koncu i to nadišao te dosegnuo područje čistog bitka (sat).
Upanishadevahini
Naslov: Vedska Kultura i Vede - Mandukya Upanišada

(http://www.girija.info/wp-content/uploads/2010/11/madukaya-Upanisades.jpg)
Ova upanišada sadrži bit vedante. Najdubokoumnija je od svih upanišada; također je najvažnija jer je za razliku od drugih upanišada ona sama dovoljna da
čovjeka dovede do oslobođenja. Vrlo je kratka i sastoji se od svega desetak mantri. Mantre se mogu podijeliti na četiri dijela: agama, vaitathya, advaita i
alatašanti. U dijelu zvanom agama (agamaprakarana) razmatra se načelo prvobitnog kozmičkog zvuka (pranava) koji je ključ samospoznaje. U drugom se dij
(prakarana) raspravlja o načelu dvojnosti koje je velika zapreka na putu do oslobođenja te se to načelo opovrgava.
Treći se dio bavi nedvojnim jedinstvom (advaita), dok posljednji opisuje određene međusobno suprotne nevedske doktrine, i odbacuje ih. Nijedan zvuk nije iz
dosega prvobitnog kozmičkog zvuka, oma. Svi su zvukovi samo varijacije koje potječu od tog kozmičkog zvuka (om). Brahman je također om, om je izraz
brahmana i istovjetan je s Njim.
Brahman, koji je iznad ljudske moći shvaćanja, očituje se kao atman. Razlike između najnižeg, s budnim stanjem povezanog stupnja svijesti (višva), stanja s
povezanog s blistavim stupnjem svijesti (taijasa) te dubokog sna povezanog sa stupnjem intuitivne spoznaje (prajna) samo su vanjska očitovanja koja se pri
atmanu. Atman, dakle, ostaje jednako neuznemiren za vrijeme tri stanja u čovjekovu životu: budnosti, sna i dubokog sna. Taj se atman ne razlikuje od onoga
nazivamo “Ja”. “Ja” ili atman pliva poput ribe u rijeci, ne obraćajući pozornost na ovu ili onu obalu, iako joj obale ograničavaju i određuju tok. U stanju dubok
sna svi se mentalni poticaji (vasana) zaustavljaju; i dalje su prisutni, ali se ne očituju i nisu aktivni. U stanju sna, čovjek se povodi za poticajima te može osje
zadovoljstvo. Sve se vrste čari i privlačnosti osjetilnog svijeta, koje vežu čovjeka za predmete i pojave oko njega rađaju za vrijeme stanja budnosti i sna. Um
uzbuđen i ta su dva stanja plodno tlo na kojem se mentalni utisci i poticaji (vasana) stvaraju, oni rastu, množe se i puštaju korijen. Zapravo je uznemireni um
uzrok stvaranju; on je iza svega stvorenog (sršti).
Međutim, postoji i četvrto stanje koje se razlikuje od prethodna tri i naziva se turiya. To se stanje ne može opisati riječima ni zamisliti pomoću uma jer je ono
iznad dosega intelekta (buddhi) i uma (manas). Donekle ga opisuju riječi santa, šiva, advaita. To je sve. To je mir, to je milost, to je jednost. U tom stanju
mentalni nemiri nestaju pa uma više nema.
To je stanje pobjede nad umom, negiranje uma, stanje koje se zove amanaska. Kakva je to pobjeda! Jer um je latentan, pritajen za vrijeme dubokog sna, za
vrijeme sna je nemiran i uzrujan, dok je u budnom stanju aktivan pokretač.
U sva tri stanja istina ostaje nespoznata. Objektivni je svijet samo pričin nastao u uznemirenom umu, slično užetu umjesto kojega vidimo zmiju što u stvari n
postoji. Svijet niti se rada niti umire. Svijet nastaje iz našeg neznanja, a nestaje kad steknemo mudrost.
Glasovi A, U, M koji čine prvobitan kozmički zvuk (omkara), predstavljaju stanja višva, taijasa i prajna, a svaki od njih igra posebnu važnu ulogu u duhovnoj
disciplini (sadhana).
Glas A naglašava važnost bogoštovlja (upasana) i pomaže čovjeku da ostvari sve želje. Usredotočimo li se na glas U, produbljujemo mudrost (jnana), a zadrž
se osobito na glasu M, postižemo konačno stapanje duše s Najvišim. Onaj koji štuje (upasaka) prvobitni kozmički zvuk (pranava) zadobit će spoznaju istine o
svijetu i svemu stvorenom. Svi će ga štovati. Glasovi A, U i M slijede jedan za drugim stvarajući prvobitni kozmički zvuk (pranava) i konačno prelaze u nešto
nije mantra (amantra), postaju bezvučna rezonanca koja se gubi i nastaje tišina. To je simbol mira, milosti i jednosti (šanta, šiva, advaita), stapanje pojedina
duše s univerzalnom, pošto se odbace ograničavajuće odlike poput imena i oblika. To nije sve. Karike” 24-29 ove upanišade slave prvobitni kozmički zvuk
(pranava) kao uzrok Kreacije i slave ga kao utjehu za sve boli. Zašto?
Onaj koji duboko razmišlja o kozmičkom zvuku om, uvijek svjestan njegova značenja, moći će nepokolebljivo napredovati prema svjesnosti o Zbilji što stoji iz
svakoga pričina i načelo je najvišeg Sebstva (paramatmatattva).
U prvom se dijelu općenito govori o nedvojnoj jedinstvenosti atmana, a u drugom se dijelu dokazuje daje pretpostavka o dva entiteta, naime svijetu i Bogu,
pogrešna i prolazna. U dijelu koji se zove nedvojnost (advaita) ova se doktrina dokazuje u raspravama i tvrdnjama. Isprva je svijet bio latentan i neočitovan;
je brahman posljedica.
Dakle, promišljanje o posljedici neće dovesti čovjeka k izvoru iz kojeg je sve poteklo.
Brahman koji se otkriva u ovoj upanišadi nije posljedica, već prvobitni uzrok. On se ne rađa i nije ograničen, On se ne dijeli na sve ovo mnoštvo.
Atman je sveprožimajući poput etera (akaša). Može se doimati određenim i odijeljenim, poput posude ili sobe, pa u tom slučaju govorimo o individualiziranom
atmanu. Međutim, ograničenja koja mu postavljamo nisu istinita. Tijelo je također slično posudi koja u sebi sadržava dio neba dajući mu oblik. Zapravo nema
razlike između neba u posudi i neba izvan nje; izuzmemo li faktor ograničenja, one će biti jedno. Kad tijelo nestane, pojedinac (jivin) se stapa s Univerzalnim
(paramatman). Ograničenje prividno određuje atmana, a bez ograničenja atman je najviše Sebstvo (paramatman). Pojedinca (jivin) nikad ne možemo smatra
samo udom (avayava) ili nekom preobrazbom (vikara) najvišeg Sebstva (paramatman).
Rađanje i umiranje pojedinca (jivin) i njegovo lutanje od jednog svijeta (loka) do drugog uistinu je nestvarno. Sve je to pričin, a ne stvarnost. Ako se zadubit
to, shvatit ćete da dvojnost nije oprečna nedvojnosti. Opreke su prisutne među različitim religijama i filozofskim školama koje polaze od načela dvojnosti – 13
karika – konkretna objašnjenja u obliku stiha, posebice u filozofiji. Za onoga koji je nadišao dvojnosti (advaitin) sve je univerzalni Apsolut (parabrahman), on
zna za suprotnosti. Onoga koji vidi dvojnost (dvaitin) uvijek prati ozračje sebičnosti, oholosti i mržnje jer gdje je dvojnost, ondje su strah, vezanost i sve stra
koje iz njih proizlaze.
Nedvojnost (advaita) je najviša istina, dok je dvojnost (dvaita) samo određeni mentalni stav, stanje uma. Dakle, dvojnost ima utjecaja samo dok je um aktiv
dubokom snu ili savršenom miru (samadhi) ne postoji spoznaja o dvojnosti. Kad prevladava neznanje (avidya), naglašene su razlike, a kad se uspostavi mud
(vidya), prevladava iskustvo jedinstva. Nema oprečnosti ni svađe između dvojnosti i nedvojnosti.
Brahman je uzrok svakog pričina i varke što ih u sebi sadržava riječ svijet (jagat).
Nije ispravno reći da se najviše Sebstvo (paramatman) rađa kao svijet (jagat) jer kako se može izmijeniti nečija istinska priroda (svabhava)? Mnogostrukost
osobina samog najvišeg Sebstva (paramatmatattva). Vede (šruti) to objavljuju u različitim kontekstima, pa čak i osuđuju one koji najviše Sebstvo vide
mnogostrukim.
Svjedok svih stanja uma, pa čak i njegova poništenja, nikad se ne može spoznati umom. Samo je Svjedok vječan, na njega ne utječu vrijeme i prostor i zbog
se naziva atmacaitanya. On jest Istina (satya). Sve ostalo je nestvarno.
Odvrati um od osjetilnog svijeta vježbajući razlučivanje i nevezanost; tada ćeš postići iskustvo ne-uma (amanobhava).
Moraš ipak zapamtiti još nešto: pokušaj nadziranja uma bez točnog razumijevanja prirode osjetilnog svijeta, jalov je i beskoristan trud jer niti će vezanost pre
niti će uznemirenost nestati tako lako. Oni će ponovno niknuti čim dobiju prvu priliku. Ono što treba činiti jest preoblikovati nepokretnost uma za vrijeme dub
sna u stanje trajne neučinkovitosti. Kad se dobro i istinski učvrsti uvjerenje da su sva osjetilna iskustva nestvarna, um više neće imati zbunjujući učinak, bit ć
nemoćan kao mrtav ud. Koliko god da je čovjek gladan, on sigurno neće poželjeti tjelesne izlučine, zar ne?
Spoznati da atman, koji je cilj spoznaje, ne spava, ne rađa se, nema ime, oblik i slično, da vječno isijava i osvjetljuje sebe (nityasvayamprakaša) znači izdići s
iznad svih uznemirenosti (vikara) uma.
Pokušavati da se ukroti um bez pomoći razlučivanja ili objaviti čovjeku nestvarnost svjetovnih želja (višaya) isto je kao i pokušati da se ocean isuši pomoću v
trave, budalasto i jalovo. Budite čvrsto uvjereni da je svijet bajka i moći ćete težiti k savršenom miru (prašanti) i neustrašivosti (abhaya). Uzročna sila koja st
iza svakog rađanja ili rezultata morala bi biti istinita (sat) ili neistinita (asat) ili kombinacija oboje (satasat), žarne? O kakvoj se točno preobrazbi radi?
Uzrok (karana) se mijenja i postaje posljedica (karya). Istinito (sat) se ne može promijeniti pa se ništa ne može roditi iz njega. Neistinito (asat) je prazno i ni
ne potječe od njega. Sat i asat ne mogu se ni zamisliti zajedno. Iz toga logično slijedi da se ništa ne može roditi ili proizvesti; uzrok (karana) ne može postati
posljedicom (karya). Kad pomisliš na vatru, ne osjećaš njenu toplinu, osjetit ćeš je samo ako je dotakneš rukom. Isto se tako svaka pojava razlikuje od znanj
(jnana) o njoj.
Znanje je jedno, a izravno iskustvo nešto sasvim drugo. Štoviše, potraga za prvobitnim uzrokom beskrajna je pustolovina. Jer iako zmija uopće nije tu, čovje
vidi u užetu. Sve je plod mašte. U snovima, u kojima nema ničega konkretnog, proživljavaju se različite radosti i tuge. Za spletke i zaključke koje proizvodi um
potrebna osnova ili objašnjenje. Neodgovorni će zaključci o nestvarnom svijetu progoniti um tako dugo dok u njemu ne zasja svjetlost istine. Čvrsta je vjera
pričin sudbina onih koji žive u dubokom neznanju (avidya, ajnana).
Ova upanišada nedvojbeno objavljuje da istinito (sat) nikad ne može biti uzrok posljedici (karya), drugim riječima neistinitog (asat). Vanjski je svijet proizvod
našeg vlastitog uma (citta), poput dima što nastaje pri izgaranju mirisnog štapića. Sve je pričin (adhyasa, abhasa), nešto za što smo pogrešno uvjereni da je
u stvari ne postoji. Ozračje neznanja (ajnana) plodno je tlo za rađanje i množenje zabluda. Svijet oko nas što se neprestano mijenja (samsara) ima dvojna
obilježja evolucije – nastanak i propast, a plod je naše zablude. Budući da je najviše Sebstvo (paramatman) u stvari oličenje svakog sebstva (sarvatmasvarup
nema mogućnosti da se u njemu pojave uzrok i posljedica ili želja i njezino ostvarenje ili namjera i rezultat.
Za onoga koji je doživio viđenje atmana, sve je atman. Sjeme zaraženo pričinom (maya) izrast će u drvo zaraženo pričinom, a oboje je neistinito i prolazno. I
su tako rođenje i smrt pojedinca (jivin) neistiniti. Oni su samo riječi koje ne znače ništa. Ono što se vidi u snovima nije odvojeno od sanjača, zar ne?
Može se doimati različitim i odvojenim od njega, ali zapravo je dio njega jer potječe iz njegove svijesti. Onaj koji je svjedok nema početka ni završetka, ne ve
dužnosti i obveze, ispravno i neispravno. Znati to i učvrstiti se u tom uvjerenju znači postići oslobođenje od okova. Uznemirenost uma (cittaspandana) uzrok
pojavama (utpatti).
Naslov: Vedska Kultura i Vede - Isàvàsya Upanisada

(http://www.girija.info/wp-content/uploads/2010/05/upanishad_saara_essence_.jpg)
Božanska mudrost
Gospod je s namjerom da obnovi svijet prenio Vede Hiranyagarbha, a on ih je prenio desetorici Mànasàputrih, uključujući Atrija i Marïcija. Od njih su se Vede
proširile medu čovječanstvom, prenoseći se s koljena na koljeno. Kako je vrijeme protjecalo, stoljeća prolazila i kontinenti se micali, neke su se Vede izgubile
zanemarile jer su bile preteške za razumijevanje, a samo ih je Četiri sačuvano do suvremenoga doba. Te je četiri prenio svojim učenicima Vedavyàsa, najveći
svih tumača Veda, u dvàparayugi.
Kad je jednom prilikom Vyàsa tumačio Vede, zadubljen u izlaganje svetih zapisa, jedan od njegòvih učenika po imenu Yàjnavalkya izazvao je njegov bijes i za
kaznu je morao “povratiti” Yajurvedu, koju je već bio naučio, i tako je vratiti na čuvanje svome učitelju. Zatim je morao napustiti to mjesto i potražiti utočiste
Süryadeve, koji je riznica Veda. U tom su se trenutku Ršiji (mudraci) koji duboko štuju Vede, pretvorili u pticu Tittiri, doletjeli i pojeli “povraćenu” Yajurvedu.
se dio Veda zbog toga naziva Taittirïya.
U međuvremenu se Süryadeva, zadovoljan odanošću i nepokolebljivošću nesretnog Yàjnavalkye, pretvorio u konja (vàjin) i blagoslovio sveca obnovljenim zna
Yajurvede. Zato se oni dijelovi koje je tumačio Vajin zovu Vajasa-neyi.
Yajurveda koju je promicao Vedavyàsa naziva se Krsn-ayajurveda, a ona koja se prenosila zahvaljujući Yàjnavalkyi us poglavlja:
Hiranyagarbha - “zlatni embrio”, pridjevak Brahme (Stvoritelja) kojeg se tako naziva jer je rođen iz zlatnog jajeta koje je pak oblikovano iz sjemena položeno
vode nastale pri prvom stvaranju.
Manasaputra – “Sinovi rođeni iz urna”, desetorica Brahminih sinova koji se još nazivaju i očevima Ljudskog roda; radi se o deset drevnih ršija preko kojih su V
došle do čovječanstva, to su Marici, Atri, Angiras, Pulastya, Pulaha, Kratu, Vasistha, Pracetas, Bhrgu i Narada.
Süryadeva – Bog Sunca; jedno od glavnih vedskih božanstava
Suklayajurveda. Prvih nekoliko poglavlja su mantre koje se odnose na karmakàndu, a u posljednjih se nekoliko poglavlja razmatra jnànakànda”.
Isàvàsya upanisada bavi se jnànakàndom. Budući da ova upanisada pocinje mantrom u kojoj je prva riječ ísàvàsyam, tako se i naziva.isàvàsyam idam sarvam
yatkincajagatyam jagat tena tyaktena bhunjitah, ma grdhah kasyasvid dhanam.
“Sve su stvari na ovome svijetu prolazne nestalne i uronjene u Gospoda koji je istinsjka zbilja svake njih. Dakle, moraju se upotrebljavati s dubokim postovan
odricanjem bez gramzivosti i pohlepe zato sto pripadaju Gospodu, a ne nekoj osobi.” Ovo je značenje tog stiha (sloka).
To znaći da je cijeli univerzum očitovanje Gospoda, Njegov oblik, Njegovo tijelo. Pogrešno je smatrati univerzum različitim od njegova Stvoritelja. To je iluzija
proizvod ljudske mašte. Baš kao što se vas lik pod vodom ne razlikuje od vas, univerzum (koji je Njegov lik projiciran na vaše neznanje isti je kao On.
Tako dugo dok je čovjek zaslijepljen obmanom, on ne može vidjeti zbilju koja je u njemu samom pa će zaći na pogrešan put loših misli, rijeci i djela. Držite l
komad sandalovine u vodi, počet će zaudarati, ali izvadite li ga iz vode i usitnite u prah, vratit će mu se njegov prijašnji miris. Kad se poštuje autoritet Veda i
šastri, a kroz razlučivanja dobra od zla izoštri se um putem ispravnog djelovanja (dharmakarma), nestat će neugodan miris zablude i bezbožnosti i pojavit će
ćisti miris àtmana. Tada će nestati dvojnosti između onoga tko čini i onoga tko uživa u rezultatima tih djela; tada ćete postići razinu suzdržavanja od svakog
djelovanja (sarva-karmasamnyàsa).
U ovoj se upanišadi opisuje ta vrsta odricanja (samnyasa) kao put do oslobođenja (moksa). Ovaj stupanj odricanja koji uključuje nestanak triju želja, (za živo
partnerom, potomstvom i bogatstvom vrlo se teško može dostići bez čistoće uma (citta).
Zadnji dio Veda koji sadrži najuzvišenije duhovno znanje, vrhovnu mudrost za razliku od prvoga dijela koji je usredotočen na djelovanje (karmakandà)
(odvezanosti za životnim partnerom potomstvom i bogatstvom).
Druga mantra ove upanisade govori o načinu na koji se to može postići. Ona kaže: izlijevaj svakodnevno žrtve u oganj (agnihotra) i čini sve drugo kao sto
propisuju sastre, vjeruj da za oslobođenje moraš aktivno sudjelovati u takvom radu i uvjeri se da te nijedan grijeh ne može snaći dokle god tako radiš. Radeć
želje za plodovima m(ada), polako ćeš ukloniti sve što u tebi nije čisto, kao što to čini zlatar u lončiću za taljenje kovina.
Čisti um je konačna mudrost (jnàna), potpuna nevezanost.

Ako se možete lišiti želja za rezultatima dok radite, nikakva vas nečistoća ne može dotaći. Znate da sjemenke cili-ginjija bačene u blatnu vodu imaju moć da
izdvoje prljav-stinu tako da ona potone na dno zajedno sa sjemenkama koje nestaju iz vida. Na isti način, oni koji su sposobni raditi bez vezanosti za rezultat
savršeno će očistiti vlastiti um, rezultati će njihova rada izgubiti djelotvornost i potonuti na dno ne stvarajući daljnju karmu.
Od 18 mantri ove upanišade, samo dvije izravno govore o problemu oslobođenja i njegovu rješenju. Ostalih 16 mantri pomno objašnjavaju to rješenje i tuma
ga.
Atman se nikad ne mijenja, a ipak je brzi od svakog uma! To je misterij i čudo. On može iskusiti sva stanja, ali ne raste, ne smanjuje se i ne mijenja. Iako je
svugdje, ne može se opaziti osjetilima, a samo zahvaljujući njegovoj sveprisutnosti mogu se odvijati sve promjene, sve djelatnosti i svaki rast. Uzroci i poslje
uzajamno djeluju zbog osnovnog sloja stvarnosti àtmana.
Riječ isà znaci upravo to. Atman je blizu i daleko, unutra i vani, miran i pokretan. Onaj koji zna ovu istinu zaslužuje ime jnànin (mudrac), onaj koji imaju-to
znanje.
Neznalica nikad neće moći pojmiti činjenicu da je_atman sadržan u svemu. Oni koji su svjesni mogu vidjeti stvari i osjetiti njihovu prisutnost u svojoj vlastitoj
blizini. Oni koji su izgubili svjesnost tražit će izgubljene dragulje unatoč tomu što ih zapravo nose na sebi. Iako netko može znati sve o stvarima, on zbog gub
vlastite svjesnosti atmana smatra kao nešto što postoji na nekom nepristupačnom mjestu. Međutim, jnànin koji znalac atmana u svim bicima, vidi sva bića k
atmàna kao jedno, ne vidi medu njima razlike.Tako se spašava od dvojnosti.
Išavasya upanišada svima objašnjava tu veliku istinu. Onaj koji jeiskusio takvo viđenje svijeta neće uznemiravati naleti sreće i nesreće ni zavodljivost osjetila
sva bića vidi kao sebe samoga, zbog vlastite istovjetnosti sa svime, n vezanosti, ispravnosti (dharme) i neispravnosti /adharma/ kao i tjelesnih nagona. On je
“onaj koji je od istoga” (svayamprakàsa). Dakle, upojedinjeni Svarüpa) nije njegov izvorni oblik, niti su to i suptilno (süksma) tijelo (sarira).
U ovoj mantri Isàvàsya upanišade stanje duhovno znanje (jnànanis’thà) opisuje kao iskre žudnje. Ovo je prvobitni cilj Veda (vedàr-iji) osjećajući žudnju vidje
da se teško učvršćuju u stanju uma (nistha). Za njih druga mantra je sredstvo, tj. ustrajnost u vršenju dužnosti vjerskih obreda (karmanisthà). Ostale mantr
opisuju i potkrepljuju ta dva stanja uma kojim duhovnom znanju (jnàna) i vršenju dužnosti vladaju dva primarna vida zabluda.
Kod usredotočenosti na duhovno i riječ neznanje je o razlučivanju (vairàgya), to da svijet nije àtman, da nije istinit te je stoga neznanje Prava se priroda àtm
opisuje mantrama, osuđujući neznanje (avidyà) koje je zapreka spoznaji istinskog sebstva (àtman).
Mantra Isàvàsya upanišade poučava lekciju o oslobađajućem djelovanju, bez vezanosti za rezultate (ràga) i bez i). U četvrtoj i petoj mantri govori se o pravo
prirodi àtmana (àtmatattva), a kasnije o plodovima poznavanja te njegove prirode.
U devetoj se mantri opisuje put oslobođenja kroz djelovanje (karmamukti) koji je namijenjen onima koji su preslabi da slijede put potpunog odricanja, ali su
sposobni za djela koja vode moralnom razvoju i unutrašnjem pročišćenju. To je put na kojem se sav rad usklađuje prema načelu bogoštovlja (upàsanà).
Kaže se da su oni koji čine neka djela a u suprotnosti sa znanjem (vidyà) lišeni mudrosti oni se ograničavaju na proučavanje pojedinih božanskih oblika i obr
njima u vezi još su gori oni koji priželjkuju moći i vještine. Rečeno je da znanje (vidyà) vodi u svijet bogova (devaloka), a djelovanje u svijet smrtnika (pitrlo
Dakle, mudrost (jnàna) koja vodi do samo-ostvarenosti (àtmasàksàtkàra) nešto je potpuno različito od ovoga. Nikakav napor da se to dvoje uskladi neće urod
plodom.
Naravno, nitko se ne bi trebao upuštati ni u sto sve što je u suprotnosti sa svetim spisima (sàstra), a sva se djela u krajnjoj analizi mogu nazvati neznanjem
(avidyà).
U najboljem vam slučaju rad (karma) može pomoći samo da pročistite um, a bogoštovlje kao štovanje pojedinih božanskih oblika obreda (upàsanà) može vas
dovesti do iednousmjerenosti uma. Bogoštovlje se mora uzdići do razine štovanja kozmičke božanskosti (hiranyagarbha), mora sazreti i razviti se u oslobođe
još tijekom života (jlvanmukti).
Božanska mudrost (devatàjnàna) i ustrajnost u vršenju dužnosti i izvođenju vjerskih obreda (karmanisthà) moraju se nadopunjavati i usklađivati, tek tada se
može izbjeći krug rađanja i umiranja i postići božanskost.

Autor: Master Joda na Siječanj 19, 2012, 04:08:29
32000 year old Idol of Narsimha (Lord Vishnu’s Avatar) found in Germany
http://www.vina.cc/news/index.php/General/32000-Year-Old-Vedic-Deity-Found-in-Germany.html (http://www.vina.cc/news/index.php/General/32000-Year-O
Vedic-Deity-Found-in-Germany.html)

Temple of the Vedic Planetarium - Presentation 2012 (http://www.youtube.com/watch?v=0G7kIdHihN0#ws)

Vedska kultura
Mark Twain je opisao Indiju kao "kolijevka ljudske rase" i "mjesto rođenja jezika". William Durant u svom djelu "Povijest civilizacije" iznosi da je "Indija majka
kulture", a "Sanskrit je majka europskih jezika".
Profesor Alexander Vasiljevič Medvedev iznosi činjenice o vedskim spisima koje naziva Ruska veda: "Da, to je poznato kod nas, staro je koliko i Rusija, a priče
iste kao i u Vedskim spisima. Centralna figura Ruske vede je osoba zvana Krišen. On donosi spiritualne istine i ubija mnoge demone. Njegovo ubijanje vještic
zmije je isto kao ubijanje Putane i Aghasure u bhagavata purani."
Donosim vam pregled sličnosti sanskrita s poznatim svjetskim jezicima i kulturama.
Zemlja Sanskrit Objašnjenje
Rusija Rishiya Zemlja rišija (mudraca)

Moskva Moksa Izbavljenje, cilj svih rišija
Krasnojark Krsna Grad u Rusiji nazvan po Krišni
Soviet Svet Bijel kao snijeg
Deutschland Daityasthan Zemlja Daitya
Dunav Danuv Daitye su poznati i kao zajednica Danuva, jer je Kašjapa muni oženio Danu, jednu od glavnih keltskih božica
Budapest Buddaprastha Grad posvećen Gospodinu Buddhi
Amsterdam Antardham Grad na razini mora
Skandinavija Skanda Skanda je jedan od Šivinih sinova, naviya je pomorsko naselje, a Skandinavci su bili pomorci vedskih kšatrija koji su štovali Skandu
Judaizam Yaduizam Jadu dinastija u kojoj se pojavio Gospodin Krišna
Jeruzalem Yadu-isha-layam Jadu dinastija Gospodina Krišne, isha - Bog, alayam - mjesto ili prebivalište
Talmud (židovski spis) Talmud Tal - palma, mud dolazi od mudra što znači skripta, a Talmud znači rukopis na palminom listu
Palestina Palustin Vedski svetac
Adam Aadim Prvi čovjek
Abraham Brahma Vedski polubog
Horites Harites Štovatelj Gospodina Harija
Parthia Partha Arđuna, posvećenik Gospodina Krišne
Herkules Hari-culeesh U liniji Gospodina Harija (Krišne)
Prometeus (Prometej) Pramathes Gospodin Šiva
Pitagora Peeth-guru Peeth - mjesto obrazovanja, guru - učitelj
Aristotel Arishta-taal Bog, čuvar od nesreće
Socrates (Sokrat) Sukrutus Onaj koji je primjer
Kaspijsko jezero Kašjapa Jezero nazvano po Kašjapa muniju, vedskom mudracu
Iran Ariana Zemlja Arjana (Arijaca)
Egipat Ajapati Slavni potomak Ađe, Gospodin Rama, faraon Ramses je također imenovan prema Gospodinu Ramačandri
Britanija Brihat-sthan Velika zemlja ili otok
-sthan Stan Sufiks koji dolazi od sanskritske riječi koja znači zemlja

Fabrication of aryan invasion theory (http://www.youtube.com/watch?v=xhp3aDcV1AY#)
Powered by SMF 1.1.11 | SMF © 2006-2009, Simple Machines LLC

Ispis Stranice - Vedska Kultura I Vede

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Ispis Stranice - Vedska Kultura I Vede

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

forumohalu.

Naslov: Vedska Kultura i Vede

Riječ Veda podrazumijeva slijedeće:

* Vedsko znanje je vječno i savršeno

* Vedsko je znanje samodostatno

* Vedsko znanje njeguje našu dušu

* ayurveda (zdravlje i medicina)

Naslov: Odg: Vedska kultura i Vede

bravoo Hvala na super postu!

Naslov: Odg: Vedska kultura i Vede

Jesu li to te Vede (spisi)...

Naslov: Odg: Vedska kultura i Vede

Naslov: Odg: Vedska kultura i Vede

Naslov: Odg: Vedska kultura i Vede

Citat: Alcyone na Rujan 02, 2009, 08:33:49

Od danas krećem s crtanjem Yantri (je li se tako zovu).....

Naslov: Odg: Vedska kultura i Vede

Naslov: Odg: Vedska kultura i Vede

Citat: Alcyone na Rujan 03, 2009, 05:58:25

Daj mi nekapobliža upustva....

Naslov: Odg: Vedska kultura i Vede

Naslov: Odg: Vedska kultura i Vede

Naslov: Znanstvena potvrda vedskog znanja

Tehnike koje su korištene da bi se pokazalo to podudaranje uključuje:

Rani indolozi su:

Teorija invazije Arijaca:

Činjenice koje bacaju sumnju na teoriju invazije Arijaca:

Vedska kultura je autohtono indijska

Satelitske snimke presušenog korita rijeke Sarasvati

Drugim riječima, arheologija ne podržava teoriju invazije Arijaca.

Dokazi za drevni grad-luku Dvaraku

35 Arheoloških nalazišta u Sjevernoj Indiji

Poznati mislioci koji su cijenili vedske spise

"Ja sam smrt, uzrok uništenja svijetova..."

Željezni stup u Delhiju

Stup iz Heliodrosa i kulturne poveznice s Indijom

Uvođenje nule kao i numeričke vrijednosti i decimalnog mjesta.

Binarni brojčani sustav, esencijalan za računala, koristio se u mjerama vedskih stihova.

Vedski zvukovi i mantre

preuzeto sa: http://www.harekrsna-ri.com/arheologija_10.2_cro.html (http://www.harekrsna-ri.com/arheologija_10.2_cro.html)

Naslov: Dokazi o istinitim pričama iz Vedske mitologije...

KRALJ RAMA I PLUTAJUĆE KAMENJE OD INDIJE DO LANKE

Nala Sethu (Adams Bridge)

A former Director of the Geological Survey of India,

Naslov: Odg: Vedska kultura i Vede

Citat: Mario de Janeiro na Kolovoz 30, 2009, 11:14:17

Naslov: Odg: Vedska kultura i Vede

Citat: Prostor na Rujan 17, 2009, 07:04:03

pa jel znas ti sta su vede?

Naslov: Odg: Vedska kultura i Vede

Citat: Alcyone na Rujan 17, 2009, 07:53:45

Znam , to znanje dolazi iz jedne zone u kojoj vrijeme ne igra ništa.

Naslov: Odg: Vedska kultura i Vede

Ljudi, proučavajte i komparirajte znanja pa će te vidjeti.

Nema smisla pričati o nečemu što niste proučili.

Naslov: Odg: Vedska kultura i Vede

Naslov: Odg: Vedska kultura i Vede

Naslov: Odg: Vedska Kultura i Vede

Prof. Dr.Michel Angot redovni je profesor na Pariškom sveučilištu

Naslov: Odg: Vedska Kultura i Vede

Naslov: Odg: Vedska Kultura i Vede

3.1.1 Vede i Upanišade: svet nasuprot svesti

3.1.2 Upanišadska kosmogonija