6 Električne instalacije

slabe struje

U OVOM POGLAVLJU ĆE SE OBRAĐIVATI SLJEDEĆI

NASTAVNI SADRŽAJI:
• TELEFONSKE INSTALACIJE
• INTERFONSKE INSTALACIJE
• PROTIVPOŽARNE INSTALACIJE
• PROTIVPROVALNE INSTALACIJE
• INSTALACIJE CENTRALNOG ANTENSKOG SISTEMA

152
 Električne instalacije slabe struje služe za napajanje i povezivanje
telekomunikacijskih uređaja, uređaja za daljinsko upravljanje, mjere-
nje i dr. Instalacije slabe struje generalno se dijele na:
■■ telekomunikacione instalacije i
■■ signalne instalacije.
Kod električnih instalacija slabe struje smatramo da se napon
kreće do 50 V. Definišu se kao instalacije za prenos električne energi-
je malih snaga ili kao električne instalacije za prenos signala. Prenos
signala može se vršiti jednosmjernom ili naizmjeničnom strujom (u
širokom opsegu frekvencija)
Propisi dijele telekomunikacione sisteme u tri grupe:
■■ sistem za prenos poruka sa manjim frekventnim opsegom (elek-
trična zvonca, interfoni),
■■ sistemi za prenos poruka sa većom komplikovanošću prenosa,
■■ sistemi za zaštitu života i imovine (protivpožarni, protivpoplav-
ni, detekcija CO...).
Razlike između prve i druge grupe se ogledaju u stepenu kompli-
kovanosti i načinu korišćenja.
Što se tiče treće grupe nju definišu propisi: u pogledu priključiva-
nja, povezivanja, održavanja i napajanja. Kod napajanja ovih uređaja,
propisi nalažu dvostruko napajanje iz dva energetsko nezavisna siste-
ma. Propisano je paralelno korišćenje dva nezavisna izvora (prilikom
prekida jednog, opterećenje preuzima drugi, bez prekida). Kao osnov-
ni energetski izvor najčešće koriste niskonaponsku mrežu, a kao po-
moćni, akumulatorske baterije čiji kapacitet mora da iznosi 60 časova.

6.1 TELEKOMUNIKACIONE INSTALACIJE

Telekomunikacione instalacije se izrađuju za prenos poruka koje

mogu biti u obliku digitalnih (računari, teleprinteri,video-signali, alar-
mni sistemi itd.), ili analognih signala (govor, muzika i sl.)
Pod pojmom telekomunikacione instalacije u užem smislu podra-
zumjevamo telekomunikacionu instalaciju unutar zatvorenog prosto-
ra, namijenjenu za priključak na mjesnu telekomunikacionu mrežu.
Telekomunikaciona instalacija je raspoređena unutar nakog za-
tvorenog prostora: porodične kuće, stambene zgrade, stana, poslov-
nog objekta ili poslovnog prostora i slično.
NAPOMENA: Za razliku od energetskih vodo-
Početak telekomunikacione instalacije je na mjestu koncentraci- va, telekomunikacioni vodovi se označavaju
je telekomunikacionih vodova*. To je mjesto gdje/đe završava dovod po prečniku žile u mm a ne po presjeku/preśe-
iz mjesne telekomunikacione mreže, a počinje razvod unutar objekta. ku u mm2. Primjer: TK59GM 5 × 4 × 0,6 mm
Završetak telekomunikacione instalacije nalazi se na priključnoj kutiji.

153
 Poseban pojam je uvod telekomunikacionihvodova, koji započi-
nje na uvodnom mjestu, a završava na mjestu koncentracije, kao što
je prikazano na blok-šemi slika 6.1.
uvodno

priključne kutije
mjesto Telefonske instalacije i uvodi moraju biti izvedeni tako da ne bude
mjesto ugrožena sigurnost ljudi, predmeta i zgrade usljed uticaja vlage kao i
koncentracije
različitih mehaničkih, hemijskih, toplotnih i električnih uticaja.
U zgradama i prostorijama gdje/đe postoje postrojenja visokog na-
pona ili gdje/đe se emituje radio i TV program telekomunikacione insta-
UVOD INSTALACIJA lacije moraju biti izvedene po posebnim propisima. Telekomunikacione
instalacije moraju biti zaštićene od uticaja elektroenergetskih vodova
Slika 6.1: Blok šema telekomunikacione instalacije
i vodova elektrovuče.
Standardni instalacioni materijal telekomunikacionih instalacije
obuhvata slijedeće:
■■ telekomunikacione kablove i provodnike,
■■ instalacione cijevi,
■■ ormare i kutije,
■■ pribor za nastavljanje i završavanje kablova, provodnika i cijevi,
■■ materijal za izradu podne instalacije
■■ materijal za izradu instalacije iznad maltera.

Polaganje telekomunikacionih vodova u zgradama

Vođenje telekomunikacionih vodova po zgradi naziva se kućna
instalacija. Na slici 6.2 prikazan je tipični primjer kućnog telefonskog
razvoda.
Pretplatnički vod, koji dolazi od automatske telefonske centrale
obično podzemno, završava u zgradi u ormariću, što se nalazi na mje-
stu koncentracije kućne instalacije, na kablovskoj glavi.
III/1 III/2 U ormariću završavaju i instalacioni vodovi svakog stana, obično
na kablovskim letvicama (regletama).
III sprat Telekomunikacioni vodovi mogu se voditi po zgradi na više načina:
■■ bez zaštite (u tom slučaju to moraju biti kablovi),
II/1 II/2 ■■ u instalacionim cijevima (najčešći slučaj posebno u stambenim
zgradama),
II sprat ■■ u instalacionim kanalima (u poslovnim zgradama).
Instalacione cijevi služe za zaštitu telekomunikacionih vodova od
I/1 I/2 mehaničkog oštećenja i od štetnih uticaja koje na izolaciju i plašt pro-
vodnika i instalacionih kablova ima vlaga, svjetlost i različita hemij-
usponska cijev
I sprat (50% rezerve)
ska isparavanja. One, takođe, omogućavaju brzo i lako provođenje i
razvod provodnika prilikom rekonstrukcija i dogradnji. Mogu se po-
P/1 P/2
stavljati u zid, na zid ili u pod (plafon).
mjesto
U izradi telekomukacione instalacije koriste se sljedeće vrste
koncen- ormara:
prizemlje tracije
■■ ormar za unutrašnji kablovski izvod
ATC podrum ■■ razvodni ormar
kabl
■■ ormar za smještaj telefonskih uređaja
Slika 6.2: Telefonski razvod u zgradi

154
 Sve vrste ormara moraju zadovoljavati propisane tehničke
karakteristike.
Ormar za unutrašni kablovski izvod (izvodni telefonski ormar –
ITO) koristi se za unutrašnji kablovski izvod kao izvodni ormar, a po-
stavlja se na mjestu koncentracije instalacionih telekomunikacionih
vodova, odnosno na mjestu unutrašnjeg kablovskog izvoda (slika 6.3).

  
Slika 6.3: Izvodni telefonski ormar služi kao prelazna ili razvodna tačka
između podzemnih i nadzemnih kablova, podzemnih i pretplatničkih
razvoda

Razvodni ormar (slika 6.4) se ugrađuje na mjestu ukrštanja uspon-

skih cijevi i vodoravnih cijevi spratova, zatim na mjestima gdje/đe se
vrši nastavljanje i razdvajanje instalacionih kablova, te u slučajevima
kada razvodna kutija ne omogućava pregledan raspored zbog većeg
broja instalacionih provodnika. Slika 6.4: Razvodni ormar
U ormarima su smještene odgovarajuće distributivne komponente.
Ormari za smještaj telefonskih uređaja namenjeni su za smještaj
pasivne i aktivne opreme u HDC* mrežama KDS* sistema.
HDC – hibridno optičko koaksijalne

KDS – kablovski distributivni sistem

Parica – dvije upletene žile koje čine jed-

nu TT liniju

a) b)
Slika 6.5: Ormar za smještaj telefonskih uređaja
a) ormar za spoljašnju montažu, b) ormar za unutrašnju montažu

Kutije koje se koriste u telekomunikacionim instalacijama su:

■■ uvodne kutije,
■■ priključne kutije i
■■ razvodne kutije.
Uvodne kutije se upotrebljavaju za uvod do 6 nadzemnih vodo-
va kada nije potrebno električno osiguranje te na mjestima gdje/đe se
vrši nastavljanje i razdvajanje instalacionih kablova kapaciteta do 10 Slika 6.6: Uvodna kutija sa priborom za
parica* (slika 6.6). pričvršćivanje

155

Slika 6.7: Priključna kutija
a) b)
Slika 6.8: Razvodne kutije
a) okrugla, b) četvrtaste
156
Priključne kutije služe za priključak telekomunikacionih uređaja na instala-
ciju (slika 6.7).
To su tropolne utikačke kutije sa ili bez mikro utičnica ili rozete. Tropolne
utikačke kutije predviđene su za ugradnju na zid ili u zid. U slučaju kada se tele-
fonski aparat koristi sa dodatnim zvonom može se upotrijebiti i četveropolna uti-
kačka kutija.
Razvodne kutije koje se koriste u telekomunikacionim instalacijama iste su one
koje se koriste i za instalacije jake struje (slika 6.8).
Jedna od namjena im je da omoguće lako uvlačenje instalacionih provodnika
i kablova u instalacione cijevi, njihovo nastavljanje te nastavljanje instalacionih ci-
jevi. Izrađene su kao okrugle kutije prečnika 55, 70 i 78 mm ili kao četvrtaste di-
menzija 75 × 75 × 50 mm.
Okrugle razvodne kutije koriste se i za smještaj priključne tropolne utikačke
kutije.
Ako se telefonske instalacije vode paralelno s drugim instalacijama, moraju se
zadržati minimalni razmaci (sl. 6.9):
■■ od drugih TK instalacija 10 cm;
■■ od električne instalacije 20 cm.
plafon
10 cm
20 cm
1
30 cm
10 cm
2
10 cm
3
45°
zid
10 10
Slika 6.9: Postavljanje instalacija:1. telefonska instalacija, 2. signalna instalacija, 3.
energetska instalacija
1. Nabroj vrste instalacija slabe struje.
2. Objasni način izvođenja telekomunikacionih instalacija.
3. Opiši način polaganja telekomunikacionih vodova u zgradama.
4. Opiši koje vrste kutija se koriste u telekomunikacionim instalacijama i
uporedi ih sa kutijama koje se koriste u električnim instalacijama.
Strukturirano kabliranje
Savremene računarske mreže se u najvećem broju slučajeva realizuju po principu
„strukturiranog kabliranja”, što znači da se radni prostor objekta dijeli na radna
mesta do kojih se sprovodi par signalnih UTP kablova za prenos podataka i go-
vora. Signalni kablovi se sastoje od 4 bakarne „uporedene parice” (Twisted Pair).
Radno mjesto se projektuje sa najmanje jednim dvostrukim signalnim priključkom
na svakih 6 do 8 m2 korisne radne površine. Principijelna šema sistema strukturi-
ranog kabliranja prikazana je na slici 6.10.
Kablovi tipa SFTP klase 6, trasiraju se prvo od pojedinih modularnih RJ-45 utični-
ca (2-modulne) do odgovarajućeg PATCH panela u Tk ormaru, a zatim u zavisno-
sti za šta je priključni RJ-45 modul namijenjen, vrši se povezivanje PATCH pane-
la na VOICE panel (TTF dio strukturne mreže), ili na SWITCH – HUB (kompjuterski
dio strukturne mreže). Sistem je koncipiran tako da svaka od navedenih utičnica,
može biti ili TT ili kompjuterska utičnica, u zavisnosti kako je manipulant sistema
izvršio prespajanje na PATCH panelu (da li je spojni kabal spojio na VOICE panel ili
SWITCH HUB). Kompjuterske i TT jedinice u mreži su vezane na centar za kontrolu
njihovog rada (ADSL ruter, patch panel, inteligentni switching hub, voice panel....
u okviru glavnog Tk ormara, smještenog na pogodnom mjestu.
Sistem strukturiranog kabliranja se sastoji od horizontalnih i vertikalnih kablovskih
trasa. Spratni kabinet pokriva dio horizontalne površine, poštujući tehničko ogra-
ničenje trase od najviše 90 m dužine, tako da se zavisno od arhitekture objekta
postavlja jedan ili više spratnih kabineta, TT ormara, po spratnoj osnovi. Kabinet
je razvodni orman u kome se koncentrišu kablovske trase i smješta odgovarajuća
aktivna mrežna oprema. Vertikalne trase povezuju spratne kabinete. I horizontal-
ne i vertikalne kablovske trase se izvode u formi zvijezde, da bi se obezbijedilo da
u slučaju prekida pojedine trase ostatak sistema radi.
Za ispravan rad mreže potrebno je da se kablovski sistem (kablovi i priključni ele-
menti) formira od komponenti koje zadovoljavaju tehničke standarde. Za rad Fast
Ethernet mreže (prenos podataka brzinom od 100 Mbps), potrebno je da svi ele-
menti zadovoljavaju zahtjeve minimalno kategorije 5 (cat 5). Kategorija elemena-
ta pasivne instalacije je najčešće 5, 5e ili 6, što znači da je instalacija u stanju da
prenosi podatke brzinom od 100, 125 i 250 Mbps.
Za slučaj upotrebe mobilnih telefona, ili novih tipova „inteligentnog televizora“,
kao i za upotrebu prenosnih računara kao što su lap top, palm top računari, ta-
bleti, itd., predviđena je i upotreba „akses point“ uređaja, sa kojim se dobija WI-
FI mreža. Konfiguracija rješenja je takva da ravnopravno komuniciraju aparati
povezani žičanom mrežom, i oni na bežičnoj mreži. Access Point uređaj ima istu
funkciju kao svič (switch) u LAN mreži. Njegov posao je da mrežne pakete pro-
sljeđuje između klijenata. Za neke namjene koriste se i Access Point uređaji koji
rade kao ruteri, ali to najčešće nije neophodno. AP je nezavisan uređaj, potrebna
mu je antena i napajanje i on će raditi sav posao potreban da mreža funkcioniše.
Osnovne osobine jednostavnog Access Point uređaja su:
■■ mogućnost istovremene komunikacije sa više uređaja, i do 30 klijent sistema*;
■■ mogućnost komuniciranja u radijusu preko 100 m (bez zapreka, što značaj-
no pada pri prostiranju kroz zidove i slične prepreke, ali tipično ne manje
od 30 m);
■■ ugrađeni sistemi enkripcije, ali, ipak, postoji potreba za striktnom discipli-
nom upotrebe pasvorda;
■■ u stanju su da se sprežu sa novom generacijom kućne elektronike (na pri-
mjer, „pametni TV aparati“ koji imaju integrisan WI-FI adapter mogu na bilo Klijent sistem – sistem koji pri-
kojem mjestu u objektu da primaju stream HD filmova sa interneta, a uz do- ma određene podatke i koman-
datnu kameru i da ostvaruju skajp video pozive i slično). de od sistema višeg reda.

157
 Access Point Access Point
WAP54G WAP54G
ACCESS POINT WAP54G

GSM GATEWAY Sagem RL-800

Interfon vanjska jedinica

Električna brava

Instalacija sa kablovima 2× SFTP cat 6;

Vode se do utičnica RJ45 cat 6, ETAŽA 3
bez nastavljanja, zvjezdasta konfiguracija

Tk orman ili RACK

ETAŽA 3
GSM GATEWAY
PATCH PANEL 24× Sagem RL-300
sa Switch-a
video nadzora
24 linije
VOICE PANEL 24× RJ45
ETAŽA 2
SWITCH 24×
16× Patch kabl

UTP kabl kat. 6

Kartica KX-82461X

PANASONIC KUĆNA
CENTRALA KX-TEM824 ETAŽA 1
3 Tk parice

6 Tk parica

ROUTER ADSL Telefonski kabl TK59GM 5 × 4 × 0,6 mm

Jedna Tk parica
(dolazna linija) u instalacionoj cijevi 2 × PE ϕ 40 mm

Slika 6.10: Principijelna šema sistema strukturiranog kabliranja

Primjer složenog strukturiranog sistema koji ujedinjuje računarsku

Access Point – uređaj koji je čvorište bežič-
ne računarske mreže.
GSM Gateway – uređaj koji se instalira u
kućnu telefonsku centralu i omogućava svim
lokalima da dijele GSM liniju po cijeni GSM
saobraćaja bez tarifiranja rominga fiksna mre-
ža-mobilna mreža.
mrežu sa telefonskom mrežom, kućnom telefonskom centralom.
Telefonska centrala je dalje integrisana sa interfonskim sistemom
kontrole pristupa, kao i sa Access point * uređajima i GSM Gateway *
uređajem. Mogućnosti ovakvih sistema su ogromne. Na primjer, obič-
no se na računarski svič strukturirane mreže povezuje svič sistema
video nadzora, što automatski pruža vezu na internet, praćenje snim-
ka sa udaljene lokacije preko mobilnog telefon, itd.

158
 6.2 INTERFONSKE INSTALACIJE

Interfoni su uređaji koji služe za govornu komunikaciju unutar jedne zgrade.

Savremeni interfoni imaju ugrađene mini kamere i monitore koji omogućavaju
vizuelnu kontrolu ulaza. U kombinaciji sa interfonom koriste se i električne bra-
ve za vrata.
Posebnu pažnju svakako treba posvetiti izboru kablova prilikom izvođenja
interfonske instalacije, pod izborom svakako ne podrazumijevamo samo kvalitet
kablova, nego i tehničke zahtjeve koje pred nas postavlja sam proizvođač uređaja.
Električna brava u interfonskoj instalaciji prestavlja elektromagnet sa pokret-
nom polugom koja ima mogućnost da pomijera uložak brave i time prilikom da-
vanja signala sa unutrašnje govorne jedinice omogućava otvaranje, to jest, otklju-
čavanje objekta i ulazak posjetioca u objekat.
Električna brava se obično ugrađuje prilikom same izgradnje vrata objekta, ali
se može i naknadno ugraditi po želji.
Na slici 6.11 šematski je prikazano razvođenje interfonske instalacije.
Prilikom izvođenja interfonske instalacije moramo posvetiti veliku pažnju mo-
delu aparata koji će se ugraditi na datu instalaciju. Ukoliko ne znamo o kojem se
modelu radi, moramo ostaviti mogućnost provlačenja vodova naknadno ili osta-
viti veći broj vodova ukoliko nismo u mogućnosti datu instalaciju izvesti pomo-
ću pvc cijevi.

3×2×0,8 3×2×0,8

3×2×0,8 3×2×0,8

3×2×0,8

3×2×0,8 3×2×0,8

3×2×0,8 3×2×0,8

3×2×0,8 3×2×0,8

3×2×0,8 3×2×0,8
1×2×0,8
3×2×0,8
opciono
Taster za
otvaranje vrata razvodni ormar
3×2×0,8 centralna
PPL 2×0,75
2×2×0,8
konzola
~220 V
PPL 2×0,75

Slika 6.11: Interfonski sistem sa mogućnošću otključavanja brave

159
 1. Objasni način izvođenja interfonskih instalacija.
2. Opiši o čemu treba voditi računa prilikom izvođenja inter-
fonskih instalacija.
3. Opiši koju vrstu interfonske instalacije posjeduje tvoja
zgrada.
4. Analiziraj šemu datu na slici 6.12. (zatvori strujni krug jed-
nog stana).

6.3 PROTIVPOŽARNE ELEKTRIČNE

INSTALACIJE

Zvučni signal Protivpožarne električne instalacije su sistemi

javljač požara
Automatski

Lokalni Svjetlosni signal za rano otkrivanje požara, preduzimanje mjera

protivpožarni protiv širenja požara i u nekim slučajevima ga-
signal Signal na monitoru računara
šenja požara.
Signal ka štampaču
Protivpožarne električne instalacije zasniva-
ju svoj rad na određenom broju detektora požara
koji su razmješteni po objektu.
Protivpožarna

Daljinski Automatski prenos

centrala

protivpožarni protivpožarnog signala do Ukoliko dođe do požara, detektor požara rea-

signal vatrogasne stanice i policije guje i šalje signal u protivpožarnu centralu.
Centrala može uključiti određene uređaje kako
bi spriječio širenje požara kao što je: zatvaranje
Zatvaranje protivpožarnih vrata otvora za dovod vazduha, zatvaranje protivpo-
javljač požara

Automatske Zatvaranje otvora za vazduh žarnih pregradnih vrata, aktiviranje sistema pr-
Ručni

protivpožarne skalica koje vrše gašenje požara.

naredbe Ubacivanje zaštitnog gasa
Da bi se obezbijedila funkcionalnost protivpo-
Isključivanje električne energije žarne instalacije i u slučaju ispada mrežnog napaja-
nja, potrebno je obezbijediti napajanje pomoću aku-
Slika 6.12: Blok-dijagram funkcija protivpožarnih instalacija
mulatorskih baterija ili dizel električnih agregata.
Veoma važno je da detektori požara imaju što manje takozvanih
„lažnih reagovanja“.
Blok-dijagramom na slici 6.12 prikazan je način djelovanja pro-
tivpožarnih električnih instalacija. Vidi se da protivpožarni sistemi
pored automatskih detektora sadrže i ručne javljače požara.
Detektori požara mogu biti ručni i automatski. Izgled ručnog jav-
ljača požara dat je na slici 6.13. Ručni javljač požara je konstruisan
tako da se iza staklene pregrade nalazi taster. Kada se slomi staklo
pregrade, taster se otvori i formira se signal koji ide ka centrali, što je
Slika 6.13: Ručni javljač požara prikazano na slici.

160
 Automatski detektori požara su napravljeni tako da pri pojavi požara automat-
ski aktiviraju kontakt i stvaraju signal koji ide ka protivpožarnoj centrali.
U zavisnosti od načina aktiviranja, razlikujemo sljedeće automatske detektore:
■■ jonizujući javljač dima,
■■ optički javljač dima,
■■ optički javljač plamena,
■■ javljači brze promjene temperature,
■■ javljači maksimalne temperature i
Slika 6.14: Jonizujući javljač dima
■■ javljači ugljen monoksida (ne spada u detektore požara, ali se često koristi
u sprezi sa njima).
Jonizujući javljač dima radi na sljedećem principu:
■■ pojava dima u jonizujućoj komori izaziva promjenu stepena jonizacije,
■■ elektronika detektuje promjenu stepena jonizacije i aktivira izlazni relej.
Jonizujući javljač dima se postavlja tamo gdje/đe se pretpostavlja da se kao prva
pojava požara očekuje dim. Spoljašnji izgled jonizujućeg javljača dima prikazan
je na slici 6.14.
Optički javljač dima se postavlja tamo gdje/đe se pretpostavlja da se kao prva
pojava požara očekuje neprovidni dim. Optički detekiori dima reaguju naročito
brzo na pretežno velike čestice dima u početnoj fazi požara. Optički javljači dima
Slika 6.15: Optički javljač dima
uvijek u svom sastavu posjeduju izvor svjetlosti. Izgled optičkog javljača dima dat
je na slici 6.15.
Optički javljač plamena radi na principu detekcije zračenja u infracrvenom
dijelu spektra.
Infracrveno zračenje je dominantno u spektru zračenja plamena. Optički javljač
ne reaguje na vidljivu svjetlost. Postavlja se tamo gdje/đe se očekuje pojava plame-
na prilikom nastajanja požara. Izgled optičkog javljača plamena dat je na slici 6.16.
Javljači brze promjene temperature nazivaju se još i termodiferencijalni javlja-
či i detektuju brzinu porasta temperature u vremenu. Princip rada ovih javljača je
sljedeći: upoređuju promjene izlaznih signala sa dva mjerna pretvarača. Kada razli-
ka između ova dva signala pređe zadatu vrijednost, stvara se signal dojave požara
Ovaj javljač se stavlja na mjestima gdje/đe se prilikom požara očekuje velika pro-
mjena temperature. Šematski prikaz termodiferencijalnog javljača sa termistorom
prikazan je na slici 6.17 a, dok je na slici 6.17 b prikazan njegov spoljašnji izgled. Slika 6.16: Optički javljač plamena

mjerni
NTC 1
otpornik

referentni
NTC 2
otpornik

a) b)

Slika 6.17: a) šematski prikaz termodiferencijalnog javljača

b) izgled termodiferencijalnog javljača

161
 Javljači maksimalne temperature rade na principu detekcije tem-
perature veće od zadate.
Prema evropskim normama granična vrijednost reagovanja iznosi
od 54 do 57°C, dok se u praksi granična temperature reagovanja kreće
od 10 do 30°C iznad sobne temperature. Izgled javljača maksimalne
temperature dat je na slici 6.18.
Javljači ugljen monoksida se postavljaju na mjestima gdje/đe se
može očekivati pojava ovoga gasa. Ugljen monoksid je produkt ne-
Slika 6.18: Javljač maksimalne potpunog sagorijevanja, bez boje i mirisa. Nastaje kao posljedica ne-
temperature
potpunog sagorijevanja čvrstih, tečnih i gasovitih gorivih materijala i
mogu da se nagomilaju u stanovima, kućama, hotelskim sobama, i sl.
Uslovi nastanka ugljen monoksida su:
■■ blokirani ili loše projektovani dimovodni kanali i loša venti-
filter lacija,
elektroda
■■ izduvni gasovi automobila, generatora, upotreba roštilja,
elektrolit
■■ u hotelskim sobama: kvar peći, bojlera i sl.
elektroda
Presjek/preśek i spoljašnji izgled javljača ugljen monoksida prika-
sunđer zan je na slici 6.19.
Propisi nalažu postojanje dva nezavisna sistema za detekciju po-
žara i povišene koncentracije ugljen monoksida, jer do povećanja nje-
a) gove koncentracije može doći i bez požara.
Danas se izrađuju višekriterijumski javljači požara koji reaguju na
sve pojave kod požara.
Višekriterijumski javljač požara prikazan je na slici 6.20.

DETEKCIJA TOPLOTE DETEKCIJA CO

Toplota se detektuje Elektrohemijski senzor
senzorom fiksne temperature kojim se mjeri nivo CO
i termodiferencijalnim senzorom

b)

Slika 6.19: Javljač ugljen monoksida:

a) sastav, b) spoljašnji izgled

DETEKCIJA DIMA DETEKCIJA PLAMENA

Optički javljač dima Infracrveni senzor
detektuje čestice dima detektuje IC komponentu
koje uđu u komoru i treperenje plamena

Slika 6.20: Višekriterijumski javljač požara

162
 Maksimalna površina pokrivanja javljača dima se kreće od 60 m2 do 100 m2, sa
međusobnim rastojanjem od oko 8 m do 12 m, respektivno. Proizvođači daju po-
datak koji se odnosi na postavljanje u odnosu na širinu prostorije od 5 m na slje-
deći način (za usvojenu površinu otkrivanja od 100 m2):
■■ za prostorije sa ravnom tavanicom koje su šire od 5 m, poluprečnik pokri-
vanja je 7,5 m, sa rastojanjem od 5 m od zida i 10 m između pojedinih jav-
ljača;
■■ za prostorije sa ravnom tavanicom koje su uže od 5 m, poluprečnik pokri-
vanja je (5 m − širina hodnika) / 2 + 7,5 m.

Na slici 6.21 prikazan je spoljašnji izgled protivpožarne centrale, dok su na sli-

kama 6.22 i 6.23 prikazani tipovi organizovanja protivpožarnih sistema.

Slika 6.21: Protivpožarna centrala

Slika 6.22: Klasična organizacija petlji protivpožarnih javljača

Bežični predajnik
12 V DC

Centrala

Slika 6.23: Kombinovanje žičanih veza i bežičnih detektora/javljača

1. Objasni način izvođenja protivpožarnih instalacija.

2. Opiši o čemu treba voditi računa prilikom izvođenja protivpožarnih
instalacija.
3. Opiši koju vrstu protivpožarne instalacije posjeduje tvoja zgrada.
4. Nabroj tipove automatskih detektora i objasni njihove načine djelovanja.

163
 6.4 PROTIVPROVALNE ELEKTRIČNE
INSTALACIJE

Pojmovnik alarmnih sistema

Zona – Zonama se smatra određeni dio prostora unutar štićenog objekta kojima
se zasebno upravlja i u kojem se nalazi jedan ili više detektora. Prilikom detekcije
događaja sistem prepoznaje alarmni signal sa određene zone, i isto prikazuje na
displeju. Svakoj zoni mogu se dodijeliti i zasebne šifre i nivoi ovlašćenja korisnika.
Adresabilni sistem – Noviji sistemi u slučaju alarma mogu razlikovati pojedi-
ne detektore unutar zone. To znači da sistem tačno prikazuje broj i lokaciju detek-
tora koji je aktivirao alarm. Na taj način je znatno olakšana intervencija u slučaju
požara, kao i održavanje u slučaju kvarova.
Dojava – Kod dojave alarma na dojavni centar firme za obezbjeđenje ili policije,
alarmna centrala šalje podatke u posebnom digitalnom obliku i pri tom operater
dobija kompletnu informaciju događaja sa brojem objekta, aktiviranom zonom ili
drugim tipom događaja i tačnim datumom i vremenom. Kod dojave na privatne
brojeve telefona, korisnik uglavnom primi samo informaciju o aktiviranju alarma.
PIR detektor – Detektor koji u svrhu detekcije pokreta koristi tzv. pasivnu
infracrvenu tehnologiju koja omogućava detekciju isijavanja tjelesne toplote. PIR
detektori pokrivaju određeni prostor, te ukoliko se uđe u takvo detekciono polje,
detektor aktivira alarm. Izgled PIR detektora prikazan je na slici 6.24a, dok je po-
lje reagovanja prikazano na slici 6.24 b.

PIR-detektor reaguje

PIR-detektor ne reaguje

a) b)

Slika 6.24: a) izgled PIR detektora, b) polje reagovanja PIR detektora

PET imun – Naziv je za tehnologiju koja se koristi u prostorima u kojima po-

stoji rizik od lažnog aktiviranja alarma od strane životinja. Takvi detektori uglav-
nom primjenjuju tehnologiju koja prepoznaje veličinu životinje, odnosno težinu

164
prema količini isijane toplote, i do određene granice na primjer do
30 kg ne aktivira alarm. PET imun detektor i njegovo polje reagova-
nja prikazani su na slici 6.25.

 
Slika 6.25: PET imun detektor

Dualni detektor – U otežanim uslovima rada koriste se detektori

koji koriste dvije odvojene tehnologije detekcije, uglavnom standar-
dnu PIR (infracrvenu) tehnologiju i mikrotalase. Kako bi se postigla
veća pouzdanost, alarmnom situacijom se smatra tek kada obje teh-
nologije istovremeno potvrde i kretanje u prostoru i isijavanje toplote
tijela. Dualni detektor prikazan je na slici 6.26 a, dok je na slici 6.26 b,
prikazan primjer dualnog PET detektora.
Alarmne centrale kao ključni dio sistema koji obezbjeđuje inte-
a) b)
graciju i funkcionalnost svih elemenata sistema upravljaju svim rele-
vantnim informacijama. Slika 6.26: a) dualni detektor,
Izbor alarmne centrale vrši se prema veličini objekta kao i drugim b) dualni PET imun detektor
zahtjevima funkcija i mogućnosti.
Sistemom se upravlja putem upravljačkih tastatura koje se instali-
raju uglavnom na ulazima objekata. Jednostavnije izvedbe putem LED
dioda prikazuju status sistema, dok verzije sa LCD-displejom ispisuju
status sistema i vode korisnika kroz sve funkcije. Sistemi podržava-
ju više korisnika od kojih svako ima zasebnu šifru, te se događaji na
objektu uglavnom mogu memorisati sa datumom i vremenom. Izgled
alarmnih central prikazan je na slici 6.27.
Sistemi imaju podesivu vremensku zadršku uključivanja i isklju-
čivanja, koju i akustično signaliziraju kako bi se korisniku ostavilo
dovoljno vremena da deaktivira sistem, odnosno napusti objekt prije
nego što se alarm uključi.
Signalizacija alarma vrši se lokalno putem sirena i telefonskom  
dojavom na programirane privatne telefonske brojeve ili na dojavni Slika 6.27: Spoljašnji izgled alarmnih centrala
centar neke firme za obezbjeđenje.

1. Objasni način izvođenja protivprovalnih instalacija.

2. Opiši o čemu treba voditi računa prilikom izvođenja pro-
tivprovalnih instalacija.
3. Opiši koju vrstu protivprovalne instalacije posjeduje tvo-
ja zgrada.
4. Objasni osnovne pojmove koji se koriste u alarmnim
sistemima.

165
 6.5 INSTALACIJA ZAJEDNIČKOG ANTENSKOG
SISTEMA (ZAS)

Zajednički antenski sistemi se dijele prema signalima koje primaju na:

■■ ZAS za prijem zemaljskih signala,
Dual Maxi 2 Loga 3 Dual ■■ kombinovani ZAS za prijem zemaljskih i satelitskih signala.
kanalna antena VHF / UHF Standard UHF ZAS za prijem zemaljskih signala ima mnogo varijanti, zavisno od
veličine objekta i želja investitora. Projektuje se za frekventni opseg
od 5 do 860 MHz. Jedna od uobičajenih izvedbi je prikazana na slici
Master 1+ kanalni 6.23, a njegove komponente su:
■■ Antena, i to selektivnih antena za pojedine kanale od kojih su
Kanalna skretnica
najviše zastupljene Yagi UHF antene, popularno nazvane „ri-
blja kost” i širokopojasnih logaritamsko-periodičnih dipol an-
Širokopojasni pojačivač
tena, poznatih kao “loga” antene.
Distributivni pojačivač ■■ Multiband pojačavač, sistem kanalnih pojačivača, distributiv-
ni pojačivač i kanalna (sabirna) skretnica. Broj i vrsta pojači-
vača se određuje u skladu sa projektom i proračunom slablje-
95 dBμV 95 dBμV
nja. Lokacija centralnog pojačivača je najčešće u potkrovlju ili
Spratni Spratni na posljednjem spratu objekta. Odatle se svi telekomunikacio-
razdjelnik razdjelnik
ni kablovi vode do pojedinačnih stanova kroz odgovarajuće
Spratni Spratni reglete – cijevi-kanalice.
razdjelnik razdjelnik
■■ Distributivni sistem je najčešce samo pasivna mreža koja se
Spratni Spratni sastoji od koaksijalnih kablova, razdjelnika, odvodnika i RTV
razdjelnik razdjelnik antenskih utičnica. Generalno, distributivni sistem se projek-
tuje u dvije osnovne konfiguracije:
Spratni Spratni
razdjelnik razdjelnik ◆◆ odvodni razvod, sa lokacijom odvodnika po svim sprato-
vima;
Spratni Spratni
razdjelnik razdjelnik ◆◆ zvjezdasti razvod, sa centralizovanom distribucijom iz
jedne tačke do svih stanova (u slučaju većih zgrada, ovo
Slika 6.28: Jedna od varijanti ZAS-a za prijem podrazumijeva više zvjezdastih distributivnih mreža).
zemaljskih signala; Distributivni sistem se u pravilu izvodi sa određenom redundan-
som i sa vrlo kvalitetnim komponentama. Osim toga, obavezno se ko-
riste instalacione cijevi koje dozvoljavaju laku rekonstrukciju. Razlog
za to je stalni razvoj komunikacione tehnike, koji diktira uvođenje
nove tehnologije svakih nekoliko godina.
Kombinovani ZAS za prijem zemaljskih i satelitskih signala se
tipično izvodi za frekventni opseg od 5 do 2150 MHz. Najvažnije kom-
ponente ovog sistema su:
Zemaljske antene – Od zemaljskih antena najviše su zastupljene
Yagi UHF antene, popularno nazvane “riblja kost” i u posljednje vrijeme
češće korišćene logaritamsko-periodične dipolne antene, poznate kao
“loga” antene. Loga antene se odlikuju širokim pojasom frekvencija.
Satelitske tanjir antene – Dimenzije satelitskih tanjira se smanju-
ju, a kvalitet prijemnog signala je sve bolji. Što se tiče dimenzija tanji-
ra, ima raznih veličina, a za naše područje optimalni su one prečnika
od oko 90 cm.

166
 LNB konvertor (Low Noise Block Convertor) – Ovaj dio satelitskog sistema
prima i konvertuje signal na nižu učestalost i šalje ga risiveru. Danas su najčešće
u upotrebi univerzalni ili singl konvertori, a postoje još i dual i quadro LNB kon-
vertori. Najvažnija im je karakteristika odnos signal/šum koji se izražava u dB i
čija je standardna vrijednost 0,3dB.
Multisvičer – Namijenjen je za udruživanje 1, 2 ili 3 satelita po izboru i signala
zemaljske televizije. Može imati izlaz za 8, 12, 16 ili 32 televizora ili satelitskih ri-
sivera. Koristi se uz sistemski konvertor (Quadro LNB) koji ima 4 posebna izlaza:
HL (horizontalna polarizacija i niži opseg frekvencija), VL (vertikalna polarizaci-
ja i niži opseg frekvencija), HH (horizontalna polarizacija i viši opseg frekvencija)
i VH (vertikalna polarizacija i viši opseg frekvencija).
Satelitski risiver – Ovi risiveri vrše finalnu obradu satelitskog signala radi
prikazivanja na televizoru ili monitoru. Postoje razne vrste satelitskih risivera, a
razlikuju se po rezoluciji, broju kanala, kvalitetu slike, kvalitetu prijema signala,
po mogućnošću mijenjanja softvera, mogućnosti dekodiranja kodiranih kanala,
mogućnosti snimanja programa itd.
Pored navedenih komponenti, jedan kompletan zajednički TV SAT sistem sa-
drži razne pasivne i aktivne elemente: razdjelnike, splitere, mješače, RF modulato-
re, pojačivače, atenuatore, napojne jedinice, glavne i etažne ormare za smještanje
opreme i na kraju priključnice, najčešće modularnog tipa.

Sat. antena sa LNB Antena LOG 3

Antena LOG 3

Skretnica

Širokopojasno
RF pojačalo 30 dB

signal sa video nadzora

Sat. Receiver

multiswitch
Koaksijalni kabl RG6A/UHF

multiswitch

Slika 6.29: Jedna varijanta kombinovanog ZAS-a za prijem satelitskih i zemaljskih signala;

1. Objasni šta znači skraćenica ZAS.

2. Opiši sastavne djelove ZAS-a za prijem zemaljskih signala.
3. Istraži na internetu neku od varijanti ZAS-a.
4. Objasni osnovne elemente koji se koriste u ZAS-u.

167
 REZIME

■■ Električne instalacije slabe struje služe za napajanje i povezivanje te-

lekomunikacijskih uređaja, uređaja za daljinsko upravljanje, mjerenje
i dr.
■■ Instalacije slabe struje generalno možemo podijeliti na: telekomuni-
kacione instalacije i signalne instalacije.
■■ Telekomunikacione instalacije se izrađuju za prenos poruka koje mogu
biti u obliku digitalnih (računari, video signali,alarmni sistemi itd.)
ili analognih signala (govor, muzika i sl.)
■■ Početak telekomunikacione instalacije je na mjestu koncentracije te-
lekomunikacionih vodova, dok se završetak telekomunikacione in-
stalacije nalazi na priključnoj kutiji.
■■ Interfoni su uređaji koji služe za govornu komunikaciju unutar jedne
zgrade. Savremeni interfoni imaju ugrađene mini kamere i monitore
koji omogućavaju vizuelnu kontrolu ulaza.
■■ Često se u kombinaciji sa interfonom koriste i električne brave za vra-
ta.
■■ Protivpožarne električne instalacije su sistemi za rano otkrivanje po-
žara, preduzimanje mjera protiv širenja požara i u nekim slučajevima
gašenja požara.
■■ Protivpožarni sistemi ne mogu da spriječe požar, ali mogu da smanje
posljedice.
■■ Protivpožarne električne instalacije zasnivaju svoj rad na određenom
broju detektora požara koji su razmješteni po objektu.
■■ Protivprovalne električne instalacije ne mogu da spriječe neovlašten
ulazak u objekat, već služe za rano detektovanje neovlaštenog ulaska
u objekat i pravovremeno signalisanje alarma vlasniku, dojavnom
centru firme za obezbjeđenje ili policiji.
■■ Zajednički antenski sistemi se dijele prema signalima koje primaju
na: sisteme za prijem zemaljskih signala i kombinovane koji služe za
prijem zemaljskih i satelitskih signala.

168