Esej

Tema:
Osvrt na „ Umjetničko djelo u doba tehničke
reprodukcije- Walter Benjamin“

Student:
Marko Šaran
„Autentičnost nekog predmeta srž je svega onoga što on prenosi od svog postanka; od
njegove materijalne postojanosti do njegove vrijednosti kao povijesnog svjedočan- stva. Kako
se to temelji na materijalnom trajanju, u reprodukciji je, gdje je čovjek lišen prvoga,
poljuljano i drugo: vrijednost povijesnog svjed očanstva. Doduše samo to; ali tako se počinje
gubiti i vjerod ostojnost stvari“
Za Benjamina, ovo u suštini sumira problem i pitanje modernosti, modernosti koja se vodila
oko masa, demokratije za mase, masovnih medija, kulture za mase, masovne komfonosti,
masovnog rata i određujući ovaj trn u masnovnim promjenama za njega je bio esencijalni
zadatak tog momenta, tih ratnih godina. Autoputevi, preko-okenaski letovi, radio, telefon i
bioskopi bili su čini se od jednom svuda, drustveno doživljeni i prožeti kroz društvo te njime
isklesani kroz istoriske događaje. Za njega mehanička reprodukcija nije samo promjenila kako
je umjetnost razvijana i distribuisana, već je promjenila samu definiciju šta jeste umijetnost.
Za njega sve počinje sumiranjem onog što je izgubljeno mehaničkom reprodukcijom,
prvoshodno autentičnost djela, te i najsavršenija reprodukcija umijetničkog djela manjka u
jednom elementu, njenom prisustvu u vremenu i prostoru u svojoj jedinstvenoj postojanosti.
Mogućnost da umijetnost bude kopirana, da bude svuda, naravno omogućava nove
mogućnosti, ali takođe suzbija nešto u samom djelu, njegovu „auru“.
„Reprodukciona tehnika, mogli bismo općenito kazati, izdvaja reproducirano iz podr učja
tradicije. Umnožavajući reprodukciju nadomješta njeg ovu jednokratnu pojavu
umnogostručenom. I dopuštajući reprodukcija da pođe u susret potrošaču u bilo kojoj njegov
oj situaciji, ona aktualizira reproducirano“
Šta je zaista aura? Benjamin tvrdi da je to jedinstvenost ili pak pokusaj jedinstvenosti
umijetničkog djela ili predmeta i svega onog što inspiriše ili želi da bude i za njega ova
jedinstvenost i autentičnost dolazi iz tradicije, su istoriski umijetnička djela bila predmet
religiskih rituala, predmeti magije i kulta, što se kasnije u društvu svelo na cijenjenje ljepote
umijetničkog djela, te ideje umijetnosti radi umijetnosti. Kasnije vidimo da se vrijednost
umijetnosti nalazi u samom predmetu umijetnosti, a ne u njegovom idejnom ili kultnom
statusu koji joj je davao njenu vrijednost. Umijetnost zatim postaje dizajnirana sve više i više
sa naumom ka reprodutivnošću, te postaje sve manje zavisna od rituala, a sve zavisnija od
nečeg drugog, politike. Umijesto kulta, kulta samousmijerne umijetnosti ka sebi ili cilju, ka
nekoj figuri u sredini, politikovana umijetnost je okrenuta ka budućnosti, ka uvijerenju.
Reprodukovana umijetnost je proizvedena sa potencijalom izložbenosti, potencijalom da bude
viđena od strane masa te da im bude pribličena na ovaj ili onaj način.
Kinematografija, fotografija i radio gude svoju jedinstvenost i svoju auru, ali šta dobijamo
zauzvrat ? Sve više se brinemo kako su stvari postavljene, montirane, isječene, kadrirane – na
ekranu, na plakatu, u novinama, na fotografiji. Rezultat ove reproduktivnosti se najviše može
vidjeti u filmu tj. kako se može manipulisati sa njim. Za Benjamina ovo postaje
revolucionalno pitanje jer umijetnost postaje naučna. Film postaje društvna pojava ,kako
učestvovanjem masa u njegovoj izložbenosti ,tako i time što donosi svoju tematiku i značenje
masama - „Ako je već običaj da vodimo računa o hodu ljudi, barem u najgrubljim crtam a,
sasvim sigur- no ne znamo ništa o njihovom koraku u djeliću sekunde. Ako uglavnom i
poznamo pokret kojim posežemo za upaljačem ili žlicom, teško da nešto znamo o onom što se
zbiva između ruke i metala, a kamoli o različ itim raspoloženjima u kojima se nalazimo.
Ovdje se javl ja kamera sa svojim tehničkim moguć- nostima: svojim vožn jama, svojim
rezovima i statičkom slikom, svojim usporen jem i ubrzanjem toka, svojim uvećanjem i sma-
njenjem. Tek nam ona otkriva optičko-nesvjesno kao što nam je psih oanaliza otkrila
nagonsko-nesvjesno.“
Kretajući se zajedno sa filmom, scenom za scenom vodi nas negdje kako to slike ne mogu, te
za Benjamina ove distrakcije su revolucionarne, jer nam prave distrakciju i distancu od naših
misli- od nas samih, te posmatrač upija sve što mu kreator ovih pokretnih slika i namjenjuje.
Ovo podilaženje masama i proletarijatu, Benjamin najviše vidi u fašizmu, kultno praćenje
narativa lijepo reprodukovanog i spakovanog te lako dostupno masama koje reprezentuje
mase, te se time uvodi estetika u politički život. U ovakvoj reporoduktivnosti ako tehnologija
nije korištena u pozitivne svrhe ona koristi svoju estetsku formu zarad ekspanzije ljudske
dominacije.
Benjamin kroz svoj esej provlači mnogo tema marksizma te i sam postaje politciziran. Tema
marksizma koja se prožima kroz esej ne treba biti prihvaćena da bi se ovaj esej kao i njegova
vrijednost shvatnio, te relevantnost u današnjem primjetila. Može se reći da u današnjem
podnevlju sve može biti predmet uredbe i izmjene zarad ličnih ili drugih ciljeva. Dostupnost
informacija i njihova izmjena te pristrasna moderacija istih nikad nije bila lakša, te ovim
možemo zaključiti kroz ovaj esej ,da je autentičnosti sve manje kao i aura umjetničkih dijela
koje su takođe kroz određen period podložne izmjeni te masovnoj reprodukciji.