OSNOVE LEMLJENJA

1.1. Uvod

Ova knjiga je namjenjena kao pomoc osobama koje planiraju spajati

materijale posredstvom procesa lemljenja. Cilj je da se informišu osobe bez
zbunjujućih nepotrebnih procedruralnih detalja. Pošto osobe nemaju uvijek
pravi pristup širokom krugu predašnjih publikacija, knjiga, naučnih radova, i
drugi radovi su svedeni na minimum.
Naravno, ovaj detaljni sadržaj osnovnih tehničkih pojmova, i kao takav
opisuje mnoga skorašnja kretanja razvoja i mjesta koja zauzima proces
lemljenja u tehnologiji. Ova forma je osnova procesa lemljenja.
Dobro praktično poznavanje terminologije samog prcesa daje mogućnost u
učestvovanju u narednim razmatranjima sami tehnoloških detalja sa
kolegama i drugim ljudima koji djeluju na tom polju. To je očigledno kada
je razumjevanje osnovne terminologije korištene u lemljenju neophodan
uslov za uspjeh. To je povod da ova knjiga pokrije osnovne aspekte
lemljenja u njenim poglavljima.

1.2 Gdje lemljenje dobro pristaje u tehnologiji spajanja?

Lemljenje je jedan od brojnih procesa koji se koriste za spajanje u

proizvodnoj industriji. U mnogim slučajevima metoda koja je istinski
korištena za specifičnu primjenu je odabrana jer proizvodni kadar ima
poznavanja sa to metodom. Iako ovaj prilaz za rezultat moze imati najbolji
postupak procesa spajanja, u većini slučajeva to nije tako.
Prije pocetnih detalja koji će pokazati najbolju primjenu lemljenja koje je
uzeto u obzir, neophodno je za čitaoca da bude upoznat sa metodama
odabira lemljenja za metodu spajanja i kao takvu da li je treba koristiti. Ako
ovo razmatranje pokaže da lemljenje nije najbolja metoda za taj razmatrani
posao, onda ono netreba biti koršteno.

Kao što je već spomenuto, veliki broj sličnih procesa spajanja se danas
korisiti. U narednim koracima cemo pokazati kako je moguce napraviit
podjelu u dvije grupe – hladni proces spajanja i topli procesi spajanja.
To je osnovna razlika i kao takva je prikazana dijagramom 1.1. Sa ovog
dijagrama lako je uočljivo da, van svih eventualno ponuđenih, samo
mašinsko spajanje uzima dio sasvim lako; drugi postupci spajanja teže da
sama proizvodnja članova bude usmjerena prema trajnosti. U velikoj
inzenjerskoj primjeni cinjenica je da trajnost spajanja uzima kao jedano od
najvaznijih razmatranja.

1.2.1. Koji specifični procesi spajanja trebaju biti koristeni?

Ako je moguće spojene dijelove uzeti kao činjenicu (npr. uklanjanje navrtke
iz zavrtnja), to će biti jasna mogućnost da je ovo mozda loša osobina pri
sklapanju, koji to spajanje elemenata, je tada koristeno.

Dijagram 1.1 Pojmovni pregled procesa spajanja.

Jedna slučaj nemože biti crna misao i prekretnica jer šta bi se desilo ako
spajamo krila aviona sa njegovim tijelom gdje nailazimo na metode koje su
nepravilne iako je avion spreman za let.
Dakle, jasno je da je jedno od prvih pitanja o spajanju, a koje inzinjeri uvijek
postavljanju, kada gledaju na novi projekat, ˇKoji od ovih spojeva su
trenutni a koji moraju biti konstantni?ˇ
Odgovor na ova dva pitanja je apsulutna osnova. To je uvijek prvi korak u
razvoju najprakticnijeg metoda (ili metoda) spajanja koje ce uposleni
koristiti za procese spajanja i koristiti kao osnovu dijelova proizvoda pri
sklapanju.
Prirodno je da će biti postavljena i druga fundamentalana pitanja prije nego
li se odredi najbolje riješenje za bilo koji određeni problem pri spajanju.
Dijagram 1.2. pokazuje neke primjere pritanja koja bi trebalo postaviti za
vijeme određivanja koji od specifičnih procesa spajanja će biti korišten za
spacifični zahtjev.

Dijagram 1.2. Neki od principa za odabir metode spaanja.

Na cetiri pitanja odgovor je NE, ali samo jedno na koje treba odgovoriti je
na putu do najboljeg praktičnog riješenja kod problema spajanja. U
industrijskim okolnostima, na primjer, proizvodnja kaze da spajanje između
materijala A i materijala B treba izvršiti pomocu lemljenja.
U ovom slučaju dizajneri i inzenjeri imaju vec odabran metod spajanja koji
će biti korišten u ranom stadiju projekta.
Prateći dijagram 1.2 vidimo da naznačeno da postoje neka vrlo logična
riješenja koja dijelove radije leme nego, npr, zavaruju ili vrše adhezivno
spajanje. Kao što se može vidjeti, relativno jednostavan je put koji vodi do
zakjljučka da je lemljenje najbolji metod koji se koristi za izvođenje
spajanja.
Kao sto je vec spomenuto, detaljni prikaz dijagrama 1.2. je tipičan prikaz
tipskih pitanja na koje se mora odgovoriti prije nego se definiše izbor
procesa koji se koristi.

1.3. Prikaz procesa lemljenja

Kada je jednom ustanovljeno da je metoda spajanja u praksi lemljenje,

potrebno je preduzeti analizu procesa do polaznih preciznih parametara koji
će obezbjediti da je korišten najbolji metod lemljenja. Ovo je postignuto
pravljenjem detaljne procjene devet fundamentalnih karakteristika koje
imaju direktan uticaj na dobrotu ili grešku same specifičnosti procesa
lemljenja. Devet opštih faktora koje se moraju razmatrati su:
1. održavanje uslova i sredine
2. osnovni materijal koji če biti spajan
3. dimenzije međuprostora za spajanje
4. plan spajanja koji će biti korišten
5. izbor dodatnog materijala
6. sredstva za uklanjanje oksidne prevlake sa površine koja se spaja
7. plan uređaja koji će biti korišteni za obezbjeđenje komponenata
tokom procesa lemljenja
8. metod predgrijavanja koji se koriste za unošenje temperature u zonu
spajanja
9. nivo složenosti koji je potreban u opremi koji zadovoljava zadate
uslove.

Lista ovih tipova je interesantna, ali ukoliko korisnik ima relativno povezano
znanje o svakom subjektu pozadina forme, ovih pokazatelja je nebitna u
drugu ruku.
Glavni razlog zbog kojeg je ova knjiga pisana je da omogući jedinstven
izvor referentnih podataka, većina poglavlja koja slijede dati će neophodne
detaljnije informacije koje ce omogućiti za značajniju analizu procesa koji
će biti preduzet. Kao rezultat, stavljanje ovih sabranih detaljnih informacija
svakog nivoa analize će doći kao izvještaj da samo jedan inzenjer moze
preduzeti da promjeni i to pregledom analize svih potrebnih tehničkih
detalja.
Forma procesa analize je prikazana na dijagramu 1.3. sve ovo treba uraditi
da bi se mogao pratiti put od nivoa 1 do nivoa 9 sa dijagrama, uzimajuci u
obriz uslove koje treba provesti u toku procesa lemljenja.

Svaki od nivoa je direktno vezan sa svim ostalim, to je razlog jer ako

napravimo promjenu u jednom nivou automatski se vrši promjena u drugom
ili u više njih. Veoma bitno je pratiti strelice a ne korisiti prečice.
Osnovni ciljevi u ispunjenju analize tehničkog procesa je ispunjenje četiri
kritična parametra posebnih zahtjeva u projetku koji treba prikazati:
1. uočavanje, i davanje prioriteta, šta je potrebno od procesa
2. uočavanje svih promjena u procesu
3. uočavanje određenih parametara koji odvode krajnje radnje koje treba
preduzeti
4. određivanje stepena kompleksnosti procesa koji je potreban za
prepoznavanje cilja proizvodnje.

Sa ova četiri određena parametra, moguće je preći na finalni, i vitalni, nivo

razvijen na radnom planu koji ce omogućiti procesnim inženjerima da
specifikovani proces lemljenja bude najbolji odabrani, i kao rezultat, za
ispunjenje zahtjeva proizvodnje.
Kao sto je vec spomenuto, sve ovo je dobro ako inzinjersko vođenje analoze
procesa je na dubokom detaljnom razumjevanju tehnologije lemljenja.
Osnovi prvi korak za inženjere koji zele da prate ovaj put je potpuno
poznavanje terminologije lemljenja.

1.4. Terminologija lemljenja

1.4.1 Lemljenje
Lemljenje je definisano kao proces spajanja koji se odvija iznad temperature
450°C, ali ispod tačke potljenja materijala koji se spaja.

1.4.2 Kapilarno tečenje

U većini literature za lemljenje pisanoj sredinom pa do kraja 20 vijeka, bilo
je normalno opisati lemljenje kao proces kapilarnog spajanja. Daljnjim
razmatranjem u ovom poglavlju, stvarnost je drugacija, i ova definicija ne
opisuje sve situacije gdje se lemljenje koristi za spajanje. Na primjer, postoje
dosta primjene gjde niklova baza je dodatni materijal koji se koristi za
spajanje pouzdanih legura i gdje keramike su lemljene sobom ili metali sa
dodatnim materijalom aktivnim lemljenje.
Visoko pouzdano spajanje je proizaslo gdje tečenje livenog dodatnog
materijala na temperaturi lemljenja nije veće od 0.15 mm i vrlo često je nula.
Kada je industrija pocela koristiti lemljenje, upotreba raste veoma brzo
sredinom 20 vijeka, prvi izbor dodatnog materijala je gotovo neporomjenjiv
od kada je sadrzaj srebra bio visok i ima malu tacku djelokruga.
Takav materijal posjeduje izuzetan tok karakteristika. U tom vremenu,
opazanja su bila ispunjena time, od kada je takav materijal dodan spajanjem
mehanisam kapilarnog spajanja, i to je dovelo do definisanja lemljenja kao
procesa kapilarnog spajanja.
Samim korištenjem i izrazitim razvojem lemljenja i njegovom ekspanzijom,
za vrijeme zadnje cetvrtine 20 vijeka u većini slučajeva na koje se naislo ova
generalna definicija gdje je kapilarnost osnovna komponenta u izradi i
izvršenju spanjanja lemljenjem. To dovodi da su obadva priznala i prihvatila
da lemljenje zajedno daleko šira tehnologija nego se to mislilo.

Kao sto je napomenuto, tu su dodatni materijali koji, kada lijemo, imaju

osobinu visokog tečenje. Tu su još i materijali čije tečenje je praktično nula,
i čije kosrištenje je praktično striktno limitirano topljenjem na mjestu gdje se
spaja. I sada je jasno zasto nije tačno definisano lemljenje kao kapilarni
proces spajanja.
Ova razlika u osobinama livenja dodatnog materijala i njegov uticaj na
koristenje u praktičnoj primjeni moze se posmatrati kao cijelina.
Tehnologija lemljenja okružuje veliku selekciju potencijalnog korištenja za
srodne metale, dodatne materijale, prelaza, ranih metoda, metoda
zagrijavanja i pribora koji može bit promjenjen tokom odabira najboljeg
riješenja do specifičnih probema za lemljenje.
Kao rezultat, jasno je da određene promjene će zauzeti niži status sa
raznolikim karakteristikama koje se u malome razlikuju.
Ovo je košmar za osobe koje će ući u inzenjerski trening u tehnologiji.
Činjenica je da pojedine procedure stvarno obezbjedjuju riješenja u veoma
vaznim problemima, ali ta riješenja moguce je pronaci i u priručnicima
starima i po 50 godina. To pokazuje da ako riješenje koje je ponuđeno rijesi
problem ono će biti prihvaćeno od strane korisnika.
Iz gore navedenog, jasno je da neka zajednička tehnološka okruzija postoje
između različitih procesa koja su oslonjena na veoma široko različito
kretanje osobina od dodatnog materijala koji se koristi za proces lemljenja.
Ova neizbježna činjenica povećava krug procedura lemljenja koje se uopšte
koriste.
Možda polazna tačka je orimanje koje prisustvo ili odsustvo toka nebi
trebala biti vidjena kao odlučujući faktor. U mnogim prilagodjenim nazovi
kapilarnim lemljenjima, tok je reduciran, ako nije sasvim iskljucen.

Lista primjera je ispod:

1. broj kombinacija srodnih materijala, dodatnih materijala, i precesa
grijanja nije tako lako obezbjediti slobodan tok livebnog dodatnog
materijala. Taj djelokrug od peći za lemljenje alminijuma u
kontinualnim konvejerskim pećima pod nitrogenom i sigurnog
spajanja zračnih mješavina u vakuumu lemljenjem, do spajanja
keramike pod ultra-čistim argonom. Odgovor je nadmoć dodatnog
materijala u pogodnoj tački unutar spoja tako da potreba za
ravnomjernim tokom tako da je spoj odstranjen. Naprimjer,
aluminijumska bazna mjesavina sa specijalnim dodatnim materialom
je korisna i moguća za potrebe automobilske proizvodnje.
2. u nekim sistemima punjenja mješavine, ovi materijali imaju
karakterisitike slobodnog toka zato sto njihovi kompoziti su na ili su
blizu eutektoidnoj tački (sekcija 1.4.2.2.), možda ne posjeduju
mehaničke osobine to ih cini prihvatljivim sa u određenim
slučajevima. Na takav način, mešavine kompozita korištene za
 spajanje imaju proširen krug topljenja. Ako je traženi tok koji treba
ispuniti dug (6mm), takav dodatni metali kompoziti nisu samo
izdlozeni toku, oni su i tečnoj fazi (sekcija 1.4.3.1).
Niklova bazna legurato potvrđuje u EN1044 tipu NI04 i NI1A1
(1999) da su često korišteni kad su lemljenje komponente korisštene u
toplom stanju u gasnim turbinama.
3. druga činjenica je ta da glavni utijcaj na kapilarnost toka livenjem
dodatnog materijala je kolicina inutrašnje legure koja dolazi imeđu
dadatnog materijala i srodnih metala za vrijeme vlažnog procesa. Za
vrijeme vlaženja to je nepromjenjiv slučaj da nova legura koja je
kombinacija drugih srodnih metala i dodatnoiih metala je formirana
(sekcija 1.4.3.2).
Ako su metali istopljeni do strane livenog dodatnog materijala uzrok
tačke topljenja tog punioca raste, ponekad tačka topljenja nove legure
će rasti do nivoa gdje ce postati viša i od temperature na kojoj će
lemljenje biti izvrseno.
U ovim okolnostima, metalni punilac u spajanju će bit zamrznut i
legura toka ce prestati. Tipično objašnjenje ovog fenomena je plamen
lemljenja aluminijuma sa aluminijum-silikatnom legurom od
eutektoidnih kompozita. Ovaj koncept je prikazan na dijagramu 1.9.
4. očigledno je da ekonomski podsticaj iskoristenosti srebra lemljenjem
legura od smanjenog srebra u ovim materijalima pravi bitan doprinos
samom tou karakteristika livenih legura. Kao rezultat tu je potreba
oko izbora materijala koji ima minimum kolicine srebra potrebne za
snadbjevanje nivoa toka potrebnog za ispunjenje specifičnih potreba.

U četiri primjera, proširenje toka će vjerovatno biti veće nego u drugim

primjerima. Ovu činjenica samo služi da prikaže da postoji neprekidan
spektar namjernih ograničenja toka u primjeni gdje će stručnjaci reći da je
totlno lemljenje već preuzeto. Dakle jasno je da lemljenje legura moze biti
namjerno ograniceno zbog drugih razloga. Iključujući i između ovih:

1. kozmetičke pojave pri spajanju

2. izbjegavanje neprikladnih smetnji sa sljedećim zaštitnim procesom
3. spriječavanje nastanka pukotina (sanacija).

Prema tome, sve se zatvara u krug. Značajan tok nije potreban preduslov za
uspjeh kada je samo cilj proizvodnje pogodno spajanje lemljenjem, osim ako
ne postoje drugi kriteriji koji mogu bit koristeni. Ova materija naginje ka
rezultatu u većini inzenjerskih grešaka pri razumjevanju tehničke važnosti
ove materije i kakav uticaj moze imati na spajanje pri korištenju tehnologije
lemljenja.
Pošto je vrijeme za prihvatanje sljedeće tri opcije u obziru na dodatni
materijal koji je sastavni dio tehnologije lemljenja:
1. dugotrajno praćenje lemljenja u kojem je dominantna odlika kapilarno
tečenje rastopljenog dodatnog materijala u uski otvor.
2. kratkotrajno praćenje lemljenja gdje kapilarno privlačenje postoji, ali
je smanjeno karakterom specifičnosti procedure lemljenja.
3. bez praćenja lemljenja u kojem kapilarni dijelovi mali ili ih nema.

Ne pšostoji precizna linija koja dijeli ove tri kategorije; one prelaze jedna u
drugu. Ovo je faktor kojeg treba uzeti u obzir i pokušati implementirati.
Na primjer, činjenica je da mnogi ljudi ne prepoznaju takav slijed kriterija,
koji je sastavni dio tehnologije lemljenja koji pravilno pokazuje sebe kada
uzima se u razmatranje plamenpri lemljenju aluminija. Nije uobičajeno da se
trazi proces spajanja koji je preporučen i koji je temeljen na kriterijima koji
u potpunosti zadovoljavaju dugotrajno lemljenje bakra i mesinga spajanjem
sa legurama srebra. Stvarna situacija je ta da jedan srednjetočni materijal,
aluminijum-silicijum, će biti korišten kao dodatni materijal za najbolje
rezultate. Greške koje se javljaju utiču na rezultat gdje korisnik više ne
pribjegava spajanju materijala tehnologijkom lemljenja. Sa takvim
činjenicama se mora prihvatiti da to nije proces koji je loš, nego je to proces
u kojem se mogu javiti fundamentalne greške na samom pocetku procesa a
koje se odrazavaju kasnije na projekat.

1.4.2.1 Lemljenje sa srednje i dugo-tečenim dodatnim materijalima

Tečni dodatni materijal za lemljenje koji poseduje odgovarajući nivo tečenja

će uvijek teći ka toplijem dijeli dijela kapilarnog spajanja i ako je ovo način
da je smijer tečenja suprotan sili gravitacije (vidjeti dijagram 1.4.). iz ove
glavne definicije direktno proizilazi da prikaz spajanja, tečnog dodatnog
metrijala koji ima osobinu srednje-dobrog tečenja mora biti nanešen
kombinacijom kapilarnog privlačenja i unutrašnjeg temperaturnog gradijenta
i direktnog spajanja.
Iz ovog proizilazi, spajanje površina mora biti paralelno, komadi relativno
bilizu jedan drugog (vidjeti dijagram 1.5) i hemijski čisti.
Kada se lemljenje izvodi na zraku, izvođenje hemijski čiste površine je
normalno ako se koristi prelazno topljenje.
Slika 1.4.

Slika 1.5.

Slika 1.5. pokazuje da gdje imamo međuprostor za spajanje od

0.55mm, pritisak kapilarnog punjenja je veličine 200mb, a to je 20% od
atmosferskog pritiska. Kao rezultat, imamo i temperaturni gradijent preko
spoja, kada tako uzak međuprostor je izazvan silama kapilarnog privlačenja
je toliko viskok da ce usisati tečni dodatni materijal u sam međuprostor i
punjenje je u procesu. Ova osobina je efektivna za sve međuprostore do
šitine 0.20 mm. Ako je otvor uvećan, kao sto je prikazano na slici 1.5
pritisak kapilarnog privlačenja opada.
Zaključujući da je, za efektivno tečenje i punjenje spoja kao rezultat,
otvor za spajanje na temperaturi lemljenja treba da je između 0.05 i 0.20
mm. Ovaj domen je prihvatljiv za bilo koji proces lemljenja gdje koristeno
prelazno topljenje. Na mjestima gdje je dimenzija otvora ispod 0.05mm nije
preporučljivo koristiti lemljenje zbog promjenljivih rezultata u nedovoljnom
tečenju prikazuju u spoju nnepoželjne efekte uklanjanjem toka tečenja sloja
oksida na dio povrsine spoja.
U slučaju gdje mehanizovani sistem se koristi za spajanje, to je često
slucaj kada je dodatni materijal snadbjeven ili prelociran na ulaz spoja.
Prema ovim cinjenicama, jasno je kada

In these circumstances, it is clear that when proper attention is paid to

developing an appropriate thermal gradient across the joint, any molten
brazing material that is external to a joint, but in contact with the mouth of a
narrow capillary gap, will be drawn into that gap. From this, it follows that
not only is it often unnecessary, but it can sometimes actually be
disadvantageous to overall process efficiency to locate a brazing alloy
preform inside the joint. In such circumstances, the external application of
filler material to the joint, perhaps as a brazing alloy paste, a preform made
from wire or by means of automatic wire feeding, will be both technically
satisfactory and relatively cost effective.