DUBROVAČKO NERETVANSKA

ŽUPANIJA

PRIRUČNIK
ZA ŠKOLSKI
PREVENTIVNI PROGRAM
radionice za učenike

Dubrovnik, veljača 2000.

PRIRUČNIK ZA ŠKOLSKI PREVENTIVNI PROGRAM
radionice za učenike

Autori (abecednim redom):

Matija Čale-Mratović, liječnik specijalista školske medicine - ZZJZ županije

dubrovačko-neretvanske
Bojana Čengija, psiholog - O.Š. Mokošica, Dubrovnik
Marija Mioč, defektolog - O.Š. Don Mihovila Pavlinovića, Metković
Rina Nenadić, pedagog-psiholog - O.Š. Cavtat, Cavtat
Tanja Rončević, psiholog - O.Š. Lapad, Dubrovnik
Marina Sambrailo, defektolog - O.Š. Ivana Gundulića, Dubrovnik
Jadranka Stojiljković, pedagog - O.Š. Marina Držića, Dubrovnik
Jasna Šimunac, pedagog - O.Š. Župa dubrovačka, Župa dubrovačka
Jadranka Zlošilo, psiholog - O.Š. Marina Getaldića, Dubrovnik

Uredništvo:

Matija Čale-Mratović
Tanja Rončević
Jasna Šimunac

Lektori:

Nikica Česko
Asija Kursar
SADRŽAJ:

Predgovor

Uvod

Upute za rad

Radionice:
V. razred
1. Ja sam petaš 1
2. Kako treba učiti***** 1
3. Uvod u osnovne psihološke potrebe***** 6
4. Osnovne psihološke potrebe***** 8
5. Moj prostor***** 10
6. Dnevnik 11
7. Moja najdraža (najvažnija) osoba 14
8. Prepoznavanje osjećaja 14
9. Sreća 16
10. Kako se postiže sreća-radost 16
11. Tužna slika**** 17
12. Kad sam sam, kako se zabavljam 17
13. Dobre vijesti 18
14. Moj heroj (idol) 19
15. Moje tijelo se mijenja 20
16. Moja obitelj 20
17. Ja sam i volim 22

VI. razred
1. Bravo, bravo. 23
2. Samopoštovanje ***** 23
3. Pitalice 24
4. Jezik zmije i žirafe 25
5. Tjelesne i psihološke promjene u pubertetu 27
6. Odrastanje i odgovornost 28
7. Osnovne psihološke potrebe kroz aktivnosti ***** 29
8. Pozitivne poruke sebi. 31
9. Piramida prijateljstva 32
10. Dvorac na dnu mora. 34
11. Prepoznavanje osjećaja na tjelesnom nivou***** 34
12. Poštivanje drugih 35
13. Naša pjesma 37
14. Problemi djece 38
15. Zajedno do rješenja 38
16. Moj cvijet 39
17. Kako reći ne***** 40
18. Moja škola (razred) 40
19. Potpora i povjerenje 41
20. Zlatna ribica 42
21. Drvo želja 42
22. Piramida života 43

VII. razred
1. Krug povjerenja 46
2. Nedovršene rečenice 46
3. Ovo sam ja 47
4. Kako se bavimo frustracijom***** 48
5. Kako donosimo odluke ***** 49
6. Zabavi se i nađi prijatelja 51
7. Da sam ja 53
8. Konstruktivno korištenje slobodnim vremenom 53
9. Pravila lijepog ponašanja u komunikaciji pismom i telefonom 54
10. Aktivno i pasivno slušanje 55
11. Katran u plućima 55
12. Cijena pušenja 56
13. Debata i argumentacija 57
14. Pitanja za šešir 59
15. Mudro stablo 61
16. Zadovoljenje psiholoških potreba***** 62
17. Uspješni i neuspješni načini zadovoljavanja psiholoških potreba 65
18. Zar sam to ja 65
19. Postavljanje osobnih ciljeva i praćenje realizacije postavljenih ciljeva 66
20. Kako me drugi vide 68
21. Dvojbe ***** 68
22. Kakva osoba želim biti 70
23. Pitanja za budućnost 71
VIII. razred
1. Komunikacija 72
2. Suradnjom do uspjeha 72
3. Ah, ti dečki - ah, te cure 74
4. Prve simpatije - prvi izlasci 74
5. Skriveno blago 75
6. Krug privatnosti 76
7. Problemi mladih 78
8. Tko sam ja 79
9. Što posiješ, to požanješ I 81
10. Definicija i prepoznavanje osjećaja***** 81
11. Duga osjećaja 83
12. Što posiješ, to požanješ II 84
13. Telefonska govornica 84
14. Rješavanje problema 85
15. Škola kakvu bismo željeli imati 87
16. Negativne i pozitivne ovisnosti***** 89
17. Štete od droga 91
18. Što mladi ljudi, roditelji i nastavnici mogu napraviti da spriječe
problem ovisnosti 91
19. Zdravlje 93
20. Moj zdravstveni profil 94
21. Uspjeh***** 97
22. Dvojbe***** 97
23. Teorijski tekst za pripremu teme o ilegalnim drogama ***** 99

Igre za razonodu i relaksaciju . 108

Literatura 117
PREDGOVOR

Ovaj Priručnik je nastao zajedničkim radom grupe školskih koordinatora ŠPP-a i

liječnice školske medicine Zavoda za javno zdravstvo Dubrovačko neretvanske
županije.
Namijenjen je svim nositeljima ŠPP-a za rad s učenicima osnovne škole od 1. do
8. razreda.
Radni materijali Priručnika su rezultat višegodišnjeg profesionalnog iskustva
autora, ali i entuzijazma i podrške naših škola i obitelji.
Stoga se želimo zahvaliti njima i svima koji su nam svojom podrškom pomogli u
realizaciji Priručnika:
• Uredu za društvene djelatnosti Dubrovačko-neretvanske županije,
• Županijskom uredu za prosvjetu, kulturu, informiranje, šport i tehničku kulturu
i ravnateljima škola,
• Uredu za društvene djelatnosti Grada Dubrovnika i NGO Dubrovnik-zdravi grad
• Djelatnicima poduzeća Dubrovnik-tim d.o.o.

I na kraju, unaprijed se zahvaljujemo svima koji će ove radionice pretvoriti u

stvarni doživljaj.

Autori
UVOD

Temeljni cilj ŠPP-a je kroz odgojno obrazovni proces smanjiti broj mladih koji će
započeti s iskušavanjem sredstava ovisnosti. Dugoročno to znači i smanjenje broja
konzumenata sredstava ovisnosti i ovisnika u Hrvatskoj.
Ovaj Priručnik smo pripremili na temelju Nacionalne strategije suzbijanja zlouporabe
droga, Županijskog preventivnog programa, poštujući suvremena načela i dosadašnja
iskustva u prevenciji zlouporabe droga. Prema njima se postavljeni cilj najefikasnije
postiže kroz programe u kojima se manjim dijelom govori o drogama i njihovom
djelovanju, a prvenstveno se učenike usmjerava ka razvoju socijalnih vještina, te
zdravim stilovima života.

Stoga naš program prevencije ovisnosti u osnovnoj školi obuhvaća podciljeve:

1. Razvijanje pozitivne slike o sebi
2. Učenje vještina donošenja odluka i rješavanja problema
3. Učenje o osjećajima i njihovom izražavanju
4. Formiranje ispravnog stava prema sredstvima ovisnosti i upoznavanje sa štetnim
posljedicama zlouporaba droga
5. Stjecanje vještine otpora pritiscima da se uzme droga
6. Formiranje pozitivnog stava prema zdravim stilovima života.

Navedeni podciljevi će se realizirati kroz predložene i razrađene tematske cjeline i

aktivnosti za svaki razred, te u sklopu edukacije učitelja.
Teme za roditelje nisu priložene ovom priručniku, ali je njihova izrada u tijeku i
planirana u narednom periodu.

Ovo je prva radna verzija Priručnika za ŠPP, koji će se kroz praksu evaluirati,
mijenjati i dopunjavati.

UPUTE ZA RAD

ŠTO sadrži Priručnik?

Radni materijali ovog Priručnika izrađeni su u obliku radionica. Za svaki razred, od

prvog do osmog, pripremljen je određen broj tema prilagođenih uzrastu učenika. Na
kraju je posebni dodatak igara za razonodu i relaksaciju koji možete koristiti u svim
razredima, te preporučena literatura u kojoj možete naći velik broj zanimljivih igara
koje također možete koristiti u radionicama.
TKO su nositelji programa ?

• Koordinatori ŠPP-a realiziraju teme označene zvjezdicama (*****).

• Razrednici obrađuju ostale teme za što ih je potrebno educirati.
• Pojedine teme, u dogovoru s koordinatorom, obrađuju liječnici školske medicine.
• Vanjski suradnici, članovi Povjerenstva za provedbu ŠPP-a i roditelji učenika
prema svojim zanimanjima, educiranosti i područjima djelovanja, mogu obraditi
pojedine teme u dogovoru s razrednicima i koordinatorima.
• Učenici, članovi grupa Vršnjaci pomagači, Mali psiholozi i sl. mogu biti voditelji
igara za razonodu i relaksaciju.

KADA provoditi ŠPP?

• Većina tema će se realizirati na satovima razrednog odjela.

• Pojedini sadržaji su prikladni i za ostale nastavne sate: hrvatskog jezika, likovne
kulture, tjelesno-zdravstvene kulture, prirode i biologije.
• Igre za razonodu i relaksaciju mogu se koristiti kao uvod ili dodatak temama
ŠPP-a, na početku ili na kraju nastave, na satovima tjelesno-zdravstvene kulture, na
nastavi izvan učionice, ili, uostalom, uvijek kad procijenite da učenicima treba
osvježenje i zabava.

KAKO provoditi ŠPP?

• Da bi rad na prevenciji ovisnosti imao kontinuitet, preporučamo realizaciju

radionica slijedom kako su navedene u Priručniku.
• Bilo bi poželjno da učenici imaju bilježnicu u kojoj će raditi sve teme iz ŠPP-a.
Radne listove mogu zalijepiti u svoje bilježnice.
• Iako u radnim materijalima nije posebno istaknuto, bilo bi poželjno da učenici na
kraju radionice vrednuju ocjenama od 1 do 5 prema tomu koliko im je ono, što su radili
i naučili, korisno i zanimljivo.

Primjer povratne informacije koju možete koristiti dok se ne razradi sustavniji način
evaluacije ovog programa:
Ova tema mi je:
korisna 1 2 3 4 5
zanimljiva 1 2 3 4 5
zabavna 1 2 3 4 5
slobodno sam izražavao svoje mišljenje 1 2 3 4 5
ostali su me uvažavali 1 2 3 4 5
osjećao sam se prihvaćeno 1 2 3 4 5
Napiši što si novo naučio danas?
Povratne informacije prema dogovoru obradite zajedno sa koordinatorom ŠPP-a.
Želimo vam puno uspjeha u radu!
ŠPP-radionice
V-VIII razred

Dubrovnik, veljača 2000.godine

Radionice za V.
razred
 1. JA SAM PETAŠ

CILJ: Upoznavanje razrednika s teškoćama učenika pri prelasku u

predmetnu nastavu, zbližavanje i upoznavanje učenika i razrednika,
međusobna podrška učenika.
VRIJEME: 30 minuta.
UVJETI RADA: Učenici rade u malim grupama.
PRIBOR: Papir i olovke.

POSTUPAK
U prvom dijelu sata učenici sjede na svojim uobičajenim mjestima. Recite da vas
zanima kako im je sada, u 5. razredu, što im je lako, a što im se ne čini lakim u 5.
razredu.
Na ploču napišite pitanja:
1. Po čemu se, po tvom mišljenju, razlikuje 5. razred od prethodnih razreda (1.-4.)
?
2. Što ti je teže, lošije u 5. razredu?
3. Što ti je sad ljepše, lakše, bolje u 5. razredu?
4. Što ti je najlakše (najljepše) u 5. razredu?

Neka svaki učenik za sebe napiše odgovore na ova pitanja. Kada završe, podijelite ih u
grupe od 5 učenika. Neka rasprave i usporede svoje odgovore, te od njih izrade
zajednički odgovor koji će njihov “izvještavač” pročitati pred razredom.

Nakon izvješća raspravite o dobivenim odgovorima. Nastojte utvrditi što učenicima

stvara najviše teškoća u prilagodbi na predmetnu nastavu. Vrlo zanimljive podatke dat
će vam odgovori na pitanje što im je najljepše u 5. razredu.

Ako želite, možete evidentirati njihove odgovore i s njima upoznati roditelje na

roditeljskom sastanku i/ili učitelje na učiteljskom vijeću. Dobivene odgovore
iskoristite kao predložak za određivanje vrste pomoći i tehnika koje možete
primijeniti u nastojanju da olakšate učenicima
prijelaz na predmetnu nastavu.

2. KAKO TREBA UČITI?*****

CILJ: Poučavanje učenika najučinkovitijim načinima učenja.

VRIJEME: 45 minuta.
UVJETI RADA: Učenici sjede na svojim mjestima.
PRIBOR: Upitnik, tekst izlaganja, letak za učenika.
POSTUPAK
Umnožite upitnike o učenju i podijelite učenicima. Kada ih popune, obradite temu
učenja prema sljedećoj uputi:

UPITNIK O UČENJU

Pročitaj navedene tvrdnje i zaokruži DA ako ti tako učiš, a

NE ako to nije tvoj način učenja

1. Uvijek učim u isto vrijeme (u istoj smjeni). DA NE

2. Učim svakodnevno više od jedno sata. DA NE
3. Uvijek učim odmah nakon što jedem. DA NE
4. Učim tek nakon što mi se roditelji vrate s posla. DA NE
5. Učim na raznim mjestima u kući. DA NE
6. Dok učim uključen mi je TV. DA NE
7. Dok učim svira mi glazba. DA NE
8. Učim sam u sobi. DA NE
9. Najčešće učim u krevetu. DA NE
10. Dok učim na stolu su mi sve knjige i bilježnice
iz svih predmeta. DA NE
11. Napravim plan učenja kada ću i kako učiti. DA NE
12. Najprije učim lakše predmete. DA NE
13. Kada su neki predmeti slični po sadržaju (npr.
povijest i zemljopis) učim ih jedan za drugim. DA NE
14. Učim tako da lekciju samo nekoliko puta pročitam. DA NE
15. Ponavljam naglas (ili u sebi) pročitanu lekciju. DA NE
16. Duže lekcije podijelim na manje dijelove i
učim dio po dio. DA NE
17. Onaj dio koji ne razumijem naučim napamet. DA NE
18. Dok učim pravim bilješke ili podcrtavam u tekstu. DA NE
19. Dok sve predmete ne naučim ne pravim
nikakvu pauzu za odmor. DA NE
20. Čim naučim uključim TV ili kompjutor. DA NE

Najpovoljnije vrijeme za učenje je:

Ujutro od ______ do _______ popodne od ______ do ______

Najvažniji dio učenja je: a) čitanje, b) podcrtavanje c) pravljenje bilješki, d)

dijeljenje lekcije u manje dijelove, e) prepričavanje lekcije
Objasni zašto je to najvažnije_________________________________________
_______________________________________________________________
_______________________________________________________________
_______________________________________________________________
Uvod: Ovaj SRO posvetit ćemo temi - učenju. Ove školske godine učenje postaje puno
ozbiljniji posao, dobili ste puno novih učitelja i novih predmeta. No, za svakog učenika
osim obavljanja školskih obveza važno je da ima dovoljno vremena i za odmor, igru,
hobije i slobodne aktivnosti.

Stručnjaci koji sudjeluju u izradi vaših školskih programa (onoga što učite iz pojedinog
predmeta) znaju da učenici vaše dobi ne bi smjeli provesti učeći više od 2 do 3 sata
dnevno (samo iznimno 3 sata). No mnogi od vas, ipak, za odličan uspjeh moraju učiti i
više. U čemu je problem?
Problem bi se možda mogao zvati "loša organizacija učenja". Što znači loša
organizacija?
Koliko ste puta od vaših roditelja i prijatelja čuli da je nešto propalo jer je bilo loše
organizirano i planirano (navedite djeci primjer nečeg sličnog).

Što iz ovoga možemo zaključiti? Da su samo dobro organizirane i planirane aktivnosti i

poslovi uspješni, efikasni i da polučuju rezultate.
I onda, kako treba učiti, odnosno kako dobro organizirati učenje?
Osnovno je utvrditi vrijeme kad ćemo učiti. Stručnjaci koji se bave problematikom
učenja (psiholozi) tvrde da je najpovoljnije vrijeme ujutro od 9 do 11 (12) sati, a
poslijepodne od 15 do 17 (18) sati. Tad najbolje pamtimo, zaključujemo i uviđamo. Zato
treba učiti upravo u to vrijeme. Ako svaki dan budemo započinjali učiti u to vrijeme,
stvorit ćemo naviku, što će dodatno ubrzati naše učenje. Naime, naš "mozak" naviknut
će se da je to vrijeme kad on mora pojačano raditi pa će se brže "zagrijati" za učenje
(dajte učenicima primjer iz svakodnevng života o nekim pozitivnim stečenim navikama,
npr, vrijeme jela, odlaska na spavanje sl.). Između pojedinih predmeta napravite kraću
pauzu.
Jednako je važan dobar izbor mjesta učenja. Kako treba izgledati mjesto gdje se
može dobro naučiti? Nije važno je li to dječja soba, dnevna soba ili blagovaonica.
Važno je da je u toj prostoriji u vrijeme kada se uči tiho, mirno i prozračno i da
učenika nitko ne uznemirava. Uči se sjedeći za stolom na stolcu od tvrđeg materijala
(fotelje ne dolaze u obzir), na stolu stoje samo knjige i bilježnice iz predmeta koji se
trenutno uči. Znači, bez suvišnih knjiga i nekih drugih stvari koje bi vam odvlačile
pozornost. Prostorija mora biti i dostatno svijetla; ako nema dovoljno dnevne
svjetlosti, upalite svjetiljku (po mogućnosti je postavite s lijeve strane).

Kad smo osigurali prostorne i vremenske uvjete, krećemo s učenjem.

Što prvo trebamo učiti? Kad smo svježi i odmorni, trebamo učiti one predmete
(dijelove gradiva) koji nam nisu laki, a zatim one koji su lakši. Jednako tako nije
preporučljivo učiti jedne iza drugih slične predmete (povijest i zemljopis i sl.) jer će
se vjerojatno pomiješati naučeno.

Kako učiti?
Lekciju bi prvo trebalo podijeliti u odjeljke. Svaki odjeljak pročitajte jednom, zatim
pročitajte još jednom i tom prilikom možete podcrtati ključne riječi. Odjeljak
pročitajte i treći put, a nakon trećeg čitanja ponovite, prepričajte samostalno cijeli
odjeljak. Pomažite se podcrtanim riječima. Tek nakon što ste tako naučili prvi
odjeljak, krenite na isti način dalje. Na kraju ponovite cijelu lekciju dva do tri puta
samostalno. Ako se nečega ne možete sjetiti, slobodno otvorite knjigu i pogledajte, a
zatim nastavite ponavljanje. Prilikom čitanja usmjerite pozornost na ono što čitate jer
tako i razvijamo sposobnost koncentracije koja nam poslije omogućuje uspješno
učenje. Ako ne možete podcrtavati važne dijelove, onda zapisujte bilješke o njima.
Nerazumljive dijelove pokušajte razjasniti uz nečiju pomoć, a ako to ne uspijete,
nemojte ih učiti napamet, već na sljedećem redovitom satu ili satu dopunske nastave
zamolite učitelja za dodatno objašnjenje. Kad u onome što učite ima nekih stranih
nerazumljivih riječi, upotrijebite rječnik stranih riječi ili zamolite za pomoć roditelje
ili nekog za koga mislite da bi mogao znati.

Važno je istaknuti da nije potrebno naučiti cijelu lekciju napamet, nego razumjeti je i
zapamtiti najvažnije dijelove.

"Sad ću vam ja podijeliti letke u kojima je u kratkim crtama opisano ovo što sam vam
ja sad tumačila (tumačio).
(Ovdje su navedena dva letka, odaberite koji ćete podijeliti učenicima, ili
iskombinirajte svoj).

Pročitajte još jedanput i prokomentirajte zajedno s učenicima tekst letka.

Bilo bi poželjno da neki od učenika koji ne uče na ovakav organizirani način ispričaju
kako oni uče i da svi učenici zajedno daju na to svoj komentar.
Učenici koji uče planirano i organizirano neka iznesu svoja iskustva. Zanimljivo bi bilo
usporediti njihov uspjeh, vrijeme koje provedu učeći, i općenito, njihovo zadovoljstvo
školskim uspjehom.

Na kraju učenike treba uputiti na to da svaki dan planiraju učenje i da se drže plana.
USPJEH U UČENJU PROBUDIT ĆE ZANIMANJE ZA DALJNJE NAPREDOVANJE.
OSJETIT ĆEŠ DA ZNAŠ I VOLIŠ UČITI - TO ĆE BITI NAJVEĆA NAGRADA I
VELIKA GARANCIJA ZA USPJEH U ŽIVOTU.

Napomena: Umnožite ovaj letak za sve učenike i podijelite ga.

Na kraju neka svaki učenik usporedi svoje odgovore iz upitnika i podatke sa letka te
na taj način utvrdi što bi trebao mijenjati da poveća učinkovitost tehnike učenja.
Letak mogu zalijepiti na karton i staviti na zid iznad radnog stola kao podsjetnik.
 KAKO UČITI - LAKO UČITI
Mjesto za učenje:
1. Važno je da učiš uvijek na istom mjestu. Čim sjedneš na uobičajeno mjesto za
učenje «program za učenje» se automatski uključuje.
2. Prostorija u kojoj učiš treba biti mirna i dovoljno osvijetljena. Isključi TV.
Možeš slušati glazbu, ako ti godi dok učiš.
3. Uči sjedeći za stolom na stolici od tvrđeg materijala Krevet ili fotelja su
mjesta za odmor, drijemanje, maštu. Na stolici mišići tijela su aktivniji, mozak
se budi i spreman je za rad.
4. Na stolu drži samo knjige, bilježnice i pribor iz predmeta koji učiš. Igračke
i druge stvari «stanuju» na drugim mjestima.
Vrijeme za učenje:
1. Planiraj kad ćeš i što učiti. Organiziraj svoj dan tako da se zna kad je vrijeme
za učenje, a kad za igru i odmaranje.
2. Najbolje je učiti svaki dan u isto vrijeme, jer tako navikavaš svoj mozak da u
određeno vrijeme bude brzo spreman za učenje- da uključi «program za učenje.
3. Najpovoljnije vrijeme za učenje je ujutro od 9 do 11 sati, a popodne od
16 do 18 sati.
4. Neka prođe najmanje 1 sat između objeda i učenja.
Način učenja:
1. Najprije cijelu lekciju pročitaj naglas.
2. Zatim je podijeliti u manje dijelove /odjeljke/
3. Prvi dio pročitaj, ako želiš nešto podcrtaj i na kraju sebi naglas prepričaj. Dok
prepričavaš možeš se pomoći onim što si podcrtao.
4. Zatim pročitaj slijedeći dio lekcije, pa ponovi i tako do kraja.
5. Dobro bi bilo još jednom pročitati svu lekciju i prepričati je cijelu. Već
primjećuješ da je ponavljanje i prepričavanje lekcije najvažniji dio učenja.
6. Na kraju odgovori na pitanja iz udžbenika.
Gradivo možeš ponavljati šećući po sobi. Možeš zamisliti da odgovaraš pred
nastavnikom. Dok stojiš ili hodaš tvoje tijelo i mozak su aktivniji pa bolje pamtiš.
U početku ti se može činiti da ti treba puno vremena za ovakvo učenje. Ubrzo
ćeš uvidjeti da ovako naučeno gradivo razumiješ i jako dugo pamtiš.
Što još pomaže u učenju:
1. Najprije dok si odmoran i svjež uči najteži predmet. Kada naučiš, prijeđi na
lakši. Između napravi malu pauzu od 5 minuta. Ustani i «protegnuti noge».
2. Između sličnih predmeta uči nešto sasvim različito ili napravi veću pauzu.
3. Ako imaš test nemoj učiti sve u zadnji tren pred ispit, jer će se sve pomiješati.
Preporučljivo je prespavati između učenja i testa.
4. Nakon učenja nemoj gledati TV ili igrati kompjutor bar 1 sat vremena. Novi
sadržaji će izbrisati iz pamćenja dio tek naučenog gradiva.
5. Da bi naučeno gradivo ostalo dobro zapamćeno daj mu vremena da se slegne.
Zato nakon učenja izađi vani i igraj neku aktivnu igru, npr. vožnja bicikla,
rolanje, igre s loptom. Na taj način će se tvoje tijelo razgibati, a mozak
odmoriti.
 LETAK ZA UČENIKE - KAKO TREBA UČITI

1. Uči uvijek na istomu mjestu.

2. Po mogućnosti uvijek u isto vrijeme.
3. Svaki dan planiraj učenje za idući dan i drži se plana rada; pozornost usmjeri prema onome
što učiš jer se sposobnost koncentracije razvija u procesu učenja.
4. Razmišljaj o organizaciji vlastitog učenja.

USPJEH U UČENJU PROBUDIT ĆE ZANIMANJE ZA DALJNJE NAPREDOVANJE. OSJETIT

ČEŠ DA ZNAŠ I VOLIŠ UČITI. TO ĆE BITI NAJVEĆA NAGRADA I VELIKA GARANCIJA
ZA USPJEH U ŽIVOTU.

PODSJETNIK ZA UČENIKE
1. Redovito polazi nastavu. U školu dolazi na vrijeme i bez zakašnjenja.
2. Uvijek sa sobom nosi sav potrebni pribor.
3. Aktivno sudjeluj u nastavi i budi pažljiv na satu.
4. Prepiši (i preriši) sve što nastavnik napiše na ploči.
5. Bilješke sa sata kod kuće dopuni bilješkama iz udžbenika.
6. Prije učenja provjetri prostoriju u kojoj ćeš učiti.
7. Pripremi sve što ti je potrebno za učenje. Na tvom radnom stolu ne smije biti ništa suvišno.
8. Prije učenja novoga gradiva ponovi staro.
9. Temeljito i pozorno prouči one dijelove nastavnoga gradiva koji su ti teški. Ako ih ni nakon
toga ne razumiješ, potraži pomoć od učitelja, roditelja ili nekog drugog učenika.
10. Nepoznate riječi objasni koristeći se rječnikom. Pitaj učitelja ili roditelja.
11. Podijeli lekciju u odjeljke.
12. Svaki odjeljak pročitaj tri puta. Pri drugom čitanju podcrtaj ili prepiši važne dijelove.
Nakon trećeg čitanja ponovi odjeljak samostalno, i tek tada kreni dalje.
13. Nakon što si nastavno gradivo tako pročitao, skratio i naučio, ponovi ga bez upotrebe knjige
i bilježnice dva do tri puta. Nezanimljivo gradivo povezuj sa zanimljivim.

VRIJEME UČENJA
• Treba učiti kad je organizam najaktivniji:
- ujutro - od 9 do 11 sati
- popodne - od 16 do 18 sati
MJESTO UČENJA
• Treba uvijek učiti na istomu mjestu.
REDOSLIJED UČENJA PREDMETA
• Prvo treba učiti teže, pa lakše, a na kraju najlakše predmete.
• Slične predmete ne smijemo učiti jedan poslije drugoga.
• Između pojedinih predmeta napravi kraću pauzu.
ORGANIZACIJA UČENJA
• Uči u tihoj i osvijetlijenoj sobi. (Isključi radio, TV, zamoli ukućane da te ne uznemiruju.)
• Prozrači prostoriju u kojoj učiš.
• Sjedi za stolom na drvenom stolcu ili stolici od nekoga tvrđeg materijala.
• Na stolu drži samo bilježnice i knjige iz predmeta koje učiš.
• Aktivno uči:
- podijeli gradivo u odjeljke, svaki odjeljak pročitaj naglas tri puta
- podcrtavj bitne dijelove lekcije ili piši bilješke
- ponavljaj gradivo naglas i/ili odgovaraj na pitanja koja slijede iza lekcije.
 3. UVOD U OSNOVNE PSIHOLOŠKE POTREBE*****

CILJ: Prepoznavanje osnovnih psiholoških potreba, utvrđivanje njihova značenja,.

VRIJEME: 45 minuta.
UVJETI RADA: Učenici sjede na svojim mjestima i rade u malim skupinama.
PRIBOR: Papir, olovke.

POSTUPAK
Uputa učenicima: “Na list papira nacrtajte veliko zrcalo. Ukrasite ga kako želite.
Napišite na list svoje ime da se zna čije je zrcalo. Kad ga svi nacrtate, dajte svoj list
prvom učeniku do sebe. On će vam na vaše zrcalo napisati nešto lijepo, neku vašu lijepu
osobinu koju je primijetio. Kad završi, dodat će list sljedećem učeniku i tako će zrcalo
kružiti vašim redom dok svako iz reda ne upiše nešto pozitivno na vaše zrcalo.
Vaše poruke, koje ćete napisati na zrcalo, mogu se odnositi na izgled ili osobine
učenika, na nešto lijepo što ste zapazili u njegovu ponašanju, nešto što smatrate
posebno vrijednim kod tog učenika, što god želite, ali pazite: vaše poruke trebaju biti
pozitivne, dobronamjerne i odnositi se baš na tog učenika.
Kad vam se ponovno vrate vaša zrcala, pročitajte što su to lijepo o vama napisali
učenici iz reda.
Recite učenicima da se okrenu učenicima iza sebe i tako naprave male skupine. Pustite
učenike da malo prokomentiraju svoja zrcala i sadržaje na njima.
Pitajte ih sviđaju li im se poruke na zrcalu, kako se sada osjećaju, jesu li zadovoljni,
neka razmisle što ih to čini zadovoljnima kad pročitaju poruke.

INFORMIRANJE UČENIKA: osnovne psihološke potrebe

Svi ljudi od početka do kraja života imaju svoje biološke potrebe za: vodom, hranom,
zrakom, snom, … i psihološke potrebe.

Psihološke potrebe su: Označavaju:

LJUBAV: pripadanje, prijateljstvo, druženje, suradnja
VAŽNOST: priznanje, moć, poštivanje drugih, samopoštovanje, pobjeda
ZABAVA: igranje, kreativnost, stvaranje, radost, smijeh, radoznalost i,
zamislite, učenje
SLOBODA: sloboda ponašanja, sloboda izražavanja, nezavisnost

Svi mi, i veliki i mali, imamo jednake potrebe i želimo biti voljeni, cijenjeni,
slobodni i zabaviti se. Što kažete na ovo?
Pustite učenike da kratko prokomentiraju dobivene informacije. Neka razmisle
koje su njihove potrebe zadovoljene porukama sa zrcala. Dajte im radni list i neka u
odgovarajuće likove prepišu poruke prema potrebi koju poruka zadovoljava.
RASPRAVA
Zamolite učenike da podijele iskustvo kako su doživjeli i što su novo naučili iz
ove vježbe. Koliko često dajete drugima ovakve poruke? Kako to utječe na
zadovoljavanje vaših potreba, samopoštovanje, prijateljstvo?
Radni list
OSNOVNE PSIHOLOŠKE POTREBE

U svaki simbol upiši poruke koje zadovoljavaju tu potrebu.

LJUBAV MOĆ

SLOBODA ZABAVA
 4. OSNOVNE PSIHOLOŠKE POTREBE*****

CILJ: Razumijevanje veze između želja i psiholoških potreba te istraživanje aktivnosti

kojima te potrebe mogu zadovoljiti.
VRIJEME: 45 minuta.
UVJETI RADA: Učenici sjede na svojim mjestima i povremeno rade u malim
skupinama.
PRIBOR: Papir, olovke, radni listovi Želje i potrebe i Ostvarenje želja.

POSTUPAK
Zamolite djecu da napišu listu svojih želja. Lista mora imati najmanje 10 želja. Zatim
će u radni list Želje i potrebe u svaku potrebu upisati one želje koje tu potrebu
zadovoljavaju. Jedna te ista želja može zadovoljavati različite potrebe, pa je upišite u
sva polja gdje spada.
Kad učenici završe, ostavite im malo vremena da u malim skupinama prokomentiraju što
su napisali, a zatim im podijelite radni list Ostvarenje želja. Neka odaberu za svaku
potrebu po jednu želju i u svaki odgovarajući lik upišu želju i što će napraviti da je
ostvare i kad će to napraviti. Što trebam uraditi da zadobijem više ljubavi i pažnje?
Što trebam uraditi da dobijem više moći? Što trebam uraditi da dobijem više slobode?
Što trebam uraditi da dobijem više zabave? Ako imate vremena, neka nekoliko
dragovoljaca ispriča što su napisali.
Radni list
OSTVARIVANJE ŽELJA

Prema tome koju potrebu želja zadovoljava, upiši je u odgovarajući simbol . Na

poleđini lista napiši što ćeš napraviti da tu želju ostvariš i kad ćeš to napraviti. Npr.
možeš razmisliti: što trebaš uraditi da zadobiješ više ljubavi, moći, slobode i zabave.

LJUBAV MOĆ

SLOBODA ZABAVA
 5. MOJ PROSTOR*****

CILJ: Opuštanje, spontano izražavanje unutrašnjeg svijeta učenika.

UVJETI RADA: Učenici sjede udobno smješteni u stolcima.
VRIJEME: 45 minuta.
PRIBOR: Pribor za crtanje.

POSTUPAK
Ovu vježbu možete napraviti na satu likovne kulture.
Zamolite učenike da se udobno namjeste u svoje stolce i recite da ćete krenuti na
zamišljeno putovanje. Vi ćete polako čitati tekst, a oni će u mašti slijediti vaš glas i
upute. Čitajte vrlo polako, tišim glasom, sa pauzama, ostavljajući dovoljno vremena
nakon svake upute kako bi djeca napravila ono što im se govori.

Tekst vođene fantazije

Sada ćete zatvoriti oči. Ja ću vas odvesti na zamišljeno putovanje.... Namjestite se što
udobnije.. Zatvorite oči. Pođite vašim tijelom od glave do prstiju na nogama i obratite
pozornost... kako dišete, dišete li duboko ili dišete malim brzim udisajima. Sada
nekoliko puta udahnite vrlo duboko. Pustite zrak sa zvukom. Haaaaaaaaa..... Dobro...
Sada ću vam ispričati malu priču. Povest ću vas na zamišljeno putovanje. Zamislite ono
što ću vam reći i obratite pozornost na to kako se osjećate kad to zamišljate. Kad
dođete do mjesta koja vam se ne sviđaju, ne morate ići tamo. Samo slušajte moj glas i
pratite me.
Zamislite da hodate kroz šumu.... Drveće je svuda oko vas, ptice pjevaju, sunce se
probija kroz drveće. Vrlo je lijepo šetati ovom šumom. Pored puta je cvijeće
prekrasnih boja. Možete čak osjetiti njegov miris. Vi hodate putem. Pored puta su
stijene. Vi povremeno ugledate malu životinjicu... Uskoro primjetite da se penjete uz
brdo... Idete dalje uzbrdo i kada stignete na vrh, sjednete na veliku stijenu da se
odmorite. Gledate oko sebe. Sunce sija i ptice lete oko vas. S druge strane puta je
dolina, a u daljini drugo brdo. Vidite da je na vrhu špilja i poželite biti tamo. Vidite
ptice koje lako prelijeću i poželite biti ptica. Odjednom, jer u mašti je sve moguće,
osjetite da ste se pretvorili u pticu........ Provjeravate krila i stvarno, možete letjeti...
Dignete se i lako preletite na drugu stranu.
Na drugoj strani sletite na stijenu i opet se pretvorite u sebe... Penjete se po
stijenama tražeći ulaz u špilju i vidite mala vrata. Sagnete se, otvorite ih i uđete u
špilju... U špilji je puno prostora i vi se uspravljate. Ispitujete zidove i iznenada
otkrijete prolaz-hodnik. Idete niz taj hodnik i vidite redove vrata, a na svakima piše
ime. Iznenada dolazite do vrata s vašim imenom. Zastajete pred tim vratima.... Znate
da ćete ih uskoro otvoriti i naći se na drugoj strani. Znate da je to tamo-vaš
prostor..... Može to biti mjesto kojega se sjećate, mjesto koje ste sanjali, mjesto koje
ne volite, mjesto koje nikad niste vidjeli. Kakvo god da je, to je vaše mjesto.
Otvarate vrata i prolazite.... Pogledajte vaše mjesto.. Jeste li iznenađeni? Dobro ga
pogledajte. Pogledajte što je tu, gdje je to, je li izvana ili iznutra? Koga ima tu? Ima li
ljudi koje poznajete ili koje ne poznajete? Ima li životinja? Ili nema nikoga? Obratite
pozornost na to kako se osjećate..... Pogledajte, prošetajte svojim mjestom ....... Ako
vam se nešto na tom mjestu ne sviđa, napravite promjenu koju želite.....
Sada se polako vratite ovdje, u naš razred. Možete se vratiti istim putem kojim ste
došli ili jednostavno kad poželite, možete biti ovdje... Kad završite, samo otvorite oči i
vi ste ponovno ovdje u ovom razredu.
Sada nacrtajte svoje mjesto. Nemojte govoriti dok to radite. Ako nemate pravu boju
za svoje mjesto, tiho uzmite što vam treba ili posudite od nekoga. Ako želite, možete
nacrtati svoje osjećaje o tomu mjestu koristeći se bojama, oblicima, linijama. Odlučite
hoćete li sebe staviti na to mjesto i gdje i kako - kao oblik, ili boju ili simbol. Vjerujte
u ono što ste vidjeli kad ste otvorili vrata čak iako vam se ne sviđa. Imate oko deset
minuta. Možete početi kad se osjetite spremnima.

Do kraja sata dajte djeci priliku da nacrtaju svoju fantaziju. Recite im da ako netko
želi, nakon ovog sata može s vama porazgovarati o crtežu. Obratite pozornost na
djecu koju je ova aktivnost uznemirila.

VAŽNA NAPOMENA
Vođene fantazije terapijsko su sredstvo kojim se koristi za relaksaciju, bolji kontakt
s nesvjesnim i rješavanje problema kroz metaforu.
Primjenjive su u radu s djecom i odraslima, u individualnome i grupnom radu. Za vođene
fantazije važno je da ni voditelj ni sudionici ne tumače doživljaje drugih članova
grupe. Vođena je fantazija autentično i jedinstveno iskustvo pojedinca, i svako
tumačenje izvana može više štetiti nego koristiti. Moguće je da sam sudionik nakon
vođene fantazije tumači ono što je doživio i tad je to autentični dio doživljaja.

6. DNEVNIK

CILJ: Poticanje učenika za prepoznavanje i bilježenje

osjećaja i doživljaja u dnevnik.
VRIJEME: 45 minuta.
UVJETI RADA: Učenici mogu sjediti na svojim mjestima.
PRIBOR: Tekst ulomka Tamara iz romana Nikica, autora
Sempe Goscinny.

POSTUPAK
Kratko se najavi tema, npr.: "Danas ćemo razgovarati o prepoznavanju i bilježenju
osjećaja i doživljaja u dnevnik. Na početku, pročitat ću vam ulomak "Tamara" iz
romana NIKICA autora Sempe Goscinny. (Tema, naziv romana i autor istog mogu se
napisati na školskoj ploči.) Molim vas da pozorno pratite ulomak koji ću pročitati i da
zabilježite ili zapamtite riječi koje vam nisu jasne, radi pojašnjenja. Nakon čitanja
razgovarat ćemo i o osjećajima koje ste kod likova u tekstu zapazili i o vašim
dojmovima, zapažanjima i razmišljanjima o pročitanom."
Nakon čitanja voditelj razgovara s učenicima o pročitanom tekstu.
O čemu govori ova priča?
Koje ste osjećaje prepoznali u likovima ovog ulomka?
Kako su se osjećaji izmjenjivali?
Da li se vi ponekad tako osjećate?
Možete li o tome s nekim razgovarati?
Jeste li poželjeli nekad te osjećaje napisati?
Znate li što je dnevnik i zašto ga ljudi pišu? Vodi li netko od vas dnevnik? Ako da, o
čemu najčešće piše, od kada ga vodi i sl.

Nakon toga voditelj može učenicima ponoviti o mogućnosti bilježenja svojih osjećaja,
doživljaja, misli, zapažanja i dr. u dnevnik. U dnevniku možemo pisati i o svemu onome
što nas zabrinjava, tišti ili plaši, a nemamo dovoljno hrabrosti ili povjerenja u druge da
im to ispričamo. Vođenje dnevnika nije obvezno, ali nam može biti vrlo korisno, kako
onda kad smo zabrinuti ili uplašeni, tako i poslije, kad čitajući naše zabilješke, vidimo
da smo mnoge teškoće uspješno rješavali.

3.15. "Tamara"
(odlomak iz romana "Nikica") Sempe Goscinny

-Nisam bio jako sretan kad mi je mama rekla da će jcdna njezina prijateljica
doći s kćerkom na čaj. Ja ne volim curice. To je čaknuto, samo se igra lutkama,
izigrava prodavačice i cmizdri cijelo vrijeme. Naravno, i ja katkad plačem, ali samo kad
je gusto, kao kad sam razbio vazu u dnevnom boravku. Stari me izgrdio, što nije fer
jer je nisam namjerno razbio, a osim toga bila je strašno ružna. Dobro znam da tata
ne voli kad se loptam u kući, ali vani je padala kiša.
-Bit ćeš pažljiv prema Tamari - reče mi mama. - Ona je simpatična djevojčica i
hoću da joj pokažeš kako si dobro odgojen.
Kad mama hoće pokazati kako sam dobro odgojen, obuče me u plavo odijelo s
bijelom košuljom, tako da izgledam kao mutavac. Rekao sam joj da bih više volio ići sa
škvadrom u kino na vestern, ali me mama prostrijelila pogledom kao kad joj nije do
šale.
-I molim te da ne budeš grub prema toj djevojčici, jer ćeš inače imati posla sa
mnom, jasno? - upozorila me mama.
-U četiri je sata mamina prijateljica stigla sa svojom kćerkicom. Zagrlila me,
rekla, kao i svi drugi, da sam veliki dečko i još dodala:
-Ovo je Tamara.
Tamara i ja smo se pogledali. Ona je imala žute pletenice, plave oči, crvenu
haljinu i crveni nos. Na brzinu smo se rukovali prstima. Mama je donijela čaj, što je
gala jer, kad su gosti na čaju, ima i čokoladnih kolača, a može se uzeti i repete. Za
užine Tamara i ja nismo ni pisnuli. Jeli smo i nismo se gledali. Kad smo završili, mama je
rekla:
-A sada se, djeco, lijepo pođite igrati. Nikice, odvedi Tamaru u svoju sobu i
pokaži joj svoje lijepe igračke. Mama se pri tome široko osmjehnula, ali me u isto
vrijeme prostrijelila pogledom tako strašno da mi je srce sišlo u pete. Tamara i ja smo
otišli u moju sobu, a u sobi više nisam znao što bih joj rekao. Tamara je prva
progovorila:
-Izgledaš kao majmun.
To mi se nije svidjelo pa sam joj odbrusio:
-A ti si samo obična curica!
Ošamarila me. Htio sam zaplakati, ali sam se savladao, jer mama hoće da budem
dobro odgojen. Zato sam je puvukao za pletenicu, a ona me udarila nogom u
potkoljenicu. Sad sam ipak morao viknuti "Joj, joj", jer me je zaboljelo. Baš sam joj
htio prilijepiti ćušku, kad je promijenila ploču i rekla: - Onda, hoćeš li mi već jednom
pokazati te igračke? Baš sam joj htio reći da su to igračke za dečke, kad je ugledala
moga medu, kojega sam napola obrijao tatinim brijaćim aparatom. A obrijao sam ga
napola jer aparat nije dulje izdržao.
-Igraš se lutkama - upitala me Tamara i počela se ceriti.
Već sam je htio povući za pletenicu, a ona podigla ruku prema mome licu, kad su
se otvorila vrata i ušle naše mame.
-Onda, djeco - rekla je mama - je li se lijepo zabavljate?
-Je, teta - odvratila je Tamara široko otvorivši oči i brzo zatreptala.
Mama ju je poljubila.
A Tamara se opet razmahala trepavicama.
-Pokaži Tamari svoje lijepe slikovnice - rekla je moja mama, a njezina mama je
zaključila da smo mi dvoje slatkih malih pilića. I mame su otišle.
Skinuo sam knjige s police i pružio ih Tamari, ali ih ona nije ni pogledala nego ih je
bacila na pod, čak i onu famoznu, s mnogo Indijanaca.
-Tvoje me knjige ne zanimaju - kazala je Tamara - nemaš li ništa zabavnije?
Pogledala je na policu i opazila moj gala crveni avion koji leti na gumicu.
-Pusti to - uzviknuo sam - to nije za cure, to je moj avion. Pokušao sam joj ga oduzeti,
ali je ona odskočila u stranu.
-Ja sam tvoj gost i imam se pravo igrati tvojim igračkama - pobunila se ona. -Ako imaš
nešto protiv, pozvat ću mamu pa ćemo vidjeti tko je u pravu.
Nisam znao što bih: bojao sam se da će ga razbiti, a opet nisam želio ni da pozove
mamu, jer bi to izazvalo frku. Dok sam ja o tome razmišljao, Tamara je navila elisu,
napela gumicu i pustila avion. Pustila ga je kroz otvoreni prozor moje sobe i avion je
odletio.
-Gle što si napravila! - povikao sam i rasplakao se. - Propao mi je avion.
-Ma što bi propao, idiote, eno ga u vrtu. Treba samo otići po njega.
Sišli smo u dnevni boravak. Zapitao sam mamu možemo li se ići igrati u vrt. Mama je
odgovorila da je prehladno, ali je Tamara zatreptala okicama i rekla da bi željela
vidjeti naše lijepo cvijeće. Mama je opet rekla da je ona zlatno pilence i upozorila da
se samo dobro obučemo. Trebalo bi naučiti taj trik s treptanjem, očito je da ludo pali.
U vrtu sam podigao avion koji, na sreću, nije bio oštećen.
A Tamara me upitala:
-Što ćemo sad?
-Nemam pojma - odgovorio sam. - Ti si htjela vidjeti cvijeće, pa ga sad gledaj, ima ga
koliko hoćeš.
Tamara je uzvratila da joj se fućka za moje cvijeće, koje je ionako više nego jadno.
Htio sam je udariti po nosu, ali se nisam usudio, jer je prozor dnevnog boravka gledao
u vrt. A u dnevnom boravku sjedile su naše mame.
-Ovdje nemam igračaka - rekao sam - osim nogometne lopte u garaži.
Tamara je rekla da je to sjajna ideja. Otišli smo po loptu. Bio sam na sto muka jer sam
se bojao da me frendovi ne vide kako se loptam s curicom.
-Stani između dva stabla - naredila mi je Tamara - i pokušaj obraniti.
Zbilja mi je ta Tamara bila smiješna, ali ona je uzela zalet i -bum- kakav šut!
Nisam uspio obraniti pa je lopta razbila prozor na garaži.
Mame su istrčale iz kuće. Moja je mama ugledala razbijeni prozor i sve odmah
shvatila.
-Nikice! - ukorila me.-Umjesto da se igraš kao divljak, bolje bi bilo da pripaziš na svoje
goste, osobito kad su tako zlatni kao Tamara.
Potražio sam pogledom Tamaru. U dnu vrta njuškala je tulipane.
Navečer sam ostao bez večere, ali nema veze, Tamara je gala mačka i kad odrastemo,
vjenčat ćemo se.
Ona zbilja ima strašan šut!

7. MOJA NAJDRAŽA (NAJVAŽNIJA) OSOBA

CILJ: Vježbanje izražavanja misli i osjećaja drugoj osobi, povećanje uzajamnog

razumijevanja.
VRIJEME: 45 minuta.
UVJETI RADA: Djeca sjede na svojim mjestima.
PRIBOR: Papir i pribor za crtanje.

POSTUPAK
Recite djeci da se sjete osobe koja im je najdraža ili najvažnija u životu upravo sada.
Mogu zatvoriti oči i zamisliti osobu kao da je sada tu pred njima. Neka je nacrtaju.
Zatim neka iznad osobe nacrtaju četiri oblaka u koje će staviti tekst.
U jednom će se osoba predstaviti (Ja sam...), u drugom će opisati osobu (reći što misli
o njoj), u trećem što osjeća prema njoj i u četvrtom što bi želio za nju u budućnosti.
Zatim neka djeca napišu što žele reći toj osobi (što oni misle i osjećaju u vezi te
osobe). U nastavku djeca mogu napisati pismo toj osobi izražavajući joj svoje misli i
osjećaje o tome što ta osoba znači za njih i zašto.
 8. PREPOZNAVANJE OSJEĆAJA

CILJ: Prepoznavanje i osvješćivanje svojih osjećaja, prepoznavanje osjećaja koje

pokazujemo i koje ne pokazujemo drugima.
VRIJEME: 45 minuta.
UVJETI RADA: Učenici sjede na svojim mjestima, kasnije formiraju malu grupu od 3-
4 učenika.
PRIBOR: Radni listovi, papir za pisanje, olovke.

POSTUPAK
Učenicima recite da ćete razgovarati o osjećajima. Potaknite učenike da navedu
različite osjećaje kojih se mogu sjetiti. Napomenite djeci da su svi osjećaji u redu.
Pitajte učenike kako oni prepoznaju kako se netko osjeća. Raspravu usmjerite ka
prepoznavanju osjećaja prema izrazu lica, položaju tijela, tonu glasa.

Učenicima podijelite radne listove s ucrtanim elipsama. Ispod svake elipse naveden je
jedan osjećaj. Učenici trebaju u elipsu ucrtati odgovarajući izraz lica. Zamolite ih da
rade što samostalnije i da nacrtaju onako kako oni žele. Ako učenici pitaju kako će
nacrtati, recite im da se sjete izraza lica nekoga tko je bio npr. ljut, sretan itd.
Crteže učenici mogu obojiti ako žele. Nema dobrih i loših crteža osjećaja. Svi su u
redu, jer su to njihovi izrazi i odražavaju njihova zapažanja. Kada učenici završe sa
crtanjem, neka u maloj grupi pokažu svoje crteže i kratko prokomentiraju.

Na kraju radionice možete napraviti vježbu relaksacije. Stanite svi u krug. Voditelj se
okrene učeniku do sebe, napravi neki smiješni izraz lica, a učenik treba takav izraz
prenijeti sljedećem učeniku. Vježba je gotova kad se zadnji učenik iz kruga okrene
voditelju i pokaže mu taj izraz lica.
Druga varijanta ove vježbe je da voditelj nakon kraćeg vremena pošalje drugi izraz
lica u krug, pa treći itd.
Dobro je da ulogu voditelja prepustite nekom učeniku.
SVATKO IMA PUNO RAZLIČITIH OSJEĆAJA I SVI SU U REDU!
OSJEĆAJI SE MIJENJAJU.

RADOST TUGA LJUTNJA

STRAH KRIVNJA LJUBOMORA

NACRTAJ IZRAZ LICA ZA OSJEĆAJE.

 9. SREĆA

CILJ: Izražavanje radosnih osjećaja riječima i slikom.

VRIJEME: 45 minuta.
UVJETI RADA: Djeca sjede na svojim mjestima.
PRIBOR: Pribor za crtanje i papir.

POSTUPAK
Recite djeci da ćete danas crtati sreću. Pozovite ih da nacrtaju sliku radosnih
osjećaja. Neka nacrtaju sliku sebe kad su sretni i sve ono što ih čini sretnima i
radosnima. Nakon toga mogu napisati priču ili pjesmu sa naslovom Sretan sam kad...

Rasprava
Zamolite djecu koja žele da vam opišu crtež i pročitaju što su napisali. Recite da su
radost i sreća najugodniji osjećaji koji se javljaju kad god imamo ili postignemo ono
što želimo. Oni nam govore da imamo ili smo postigli ono što nam je važno i motiviraju
nas da radimo dalje na ostvarenju svojih ciljeva.

10. KAKO SE POSTIŽE SREĆA-RADOST

CILJ: Naučiti djecu povezivati osjećaj radosti-sreće sa svakodnevnim životom i

aktivnostima, tj. učiti ih njihovoj vlastitoj ulozi u ostvarivanju sreće.
VRIJEME: 45 minuta.
UVJETI RADA: Djeca sjede u grupama od četiri učenika.
PRIBOR: Olovke, papir i bojice.

POSTUPAK
U maloj grupi učenici najprije napišu što je moguće više situacija u kojima su bili
radosni ili sretni. Zatim za svaku situaciju pišu što više načina na koje su oni osobno
pridonijeli da se situacija dogodi.

U velikoj grupi napravite popis što više aktivnosti i načina razmišljanja koji pomažu da
osoba ostvari sreću ili radost. Koristite tehniku brainstorminga. Na kraju svak nacrta
sebe sretnog, a u oblačiću iznad sebe napiše što čini da postane sretan, izreže crtež
zajedno sa oblačićem i zalijepi ga na zajednički plakat koji ostane izložen na zidu u
razredu. Naslov može biti

MI ZNAMO KAKO SE POSTIŽE SREĆA.

 11. TUŽNA SLIKA *****

CILJ: Ohrabriti djecu da prepoznaju i prihvate svoju tugu, te da je

izraze crtežom i riječima.
VRIJEME: 45 minuta.
UVJETI RADA: Djeca sjede na svojim mjestima.
PRIBOR: Pribor za crtanje i papir.

POSTUPAK
Recite djeci da ćete danas razgovarati o još jednom osjećaju o tuzi. Zamolite djecu
koja žele da vam kažu kad su oni tužni.
Objasnite da je tuga važan osjećaj koji se javlja uvijek kad izgubimo nešto što nam je
važno. Ona nam na neki način govori što nam je važno, do čega nam je stalo i zato smo
tužni kad to izgubimo. Važno je znati prepoznati tugu i izraziti je na pravi način. Ako
smo tužni zbog gubitka igračke ili ljubimca, možda prijatelja ili neke druge drage
osobe, i ako to prepoznamo kao tugu, onda se možemo oprostiti od njih. To će nam
pomoći da ih ostavimo u prošlosti i da nastavimo dalje bez njih, ali da ih se uvijek
možemo sa zahvalnošću sjećati zbog onog lijepog što su nam dali i onog vrijednog što
su nam značili. To će nam pomoći da kasnije steknemo novog prijatelja, prihvatimo
novog ljubimca ili igračku. Tugu mogu izraziti suzama ili tako da pišu o događaju i
osjećajima ili tako da pričaju o tome ili da crtaju slike koje govore o tom događaju ili
da se igraju lutkama na način da lutke pričaju o tužnom događaju. Iako odrasli često
uče djecu da ne treba plakati, to nije sasvim ispravno. Kad si tužan, onda treba
slobodno pustiti suze jer je to način na koji tuga odlazi van iz tijela. (To naravno nije
isto kao kad plačeš zato da bi ti mama nešto kupila što ti želiš. Tuga je kad nešto
izgubiš i kad ti je teško zbog toga i plače ti se.) Ako tugu ne prepoznamo, ne
prihvatimo i ne izrazimo je, ona ostaje u nama i kasnije smo tužni i u situacijama u
kojima ne bismo trebali biti tužni i ne znamo zašto se tako osjećamo.

Neka nacrtaju dvije slike: jedna je slika njih ili nekog drugog kad su tužni ili kako
zamišljaju tugu. Druga slika je kako izgledaju kad tuga prođe.
Na kraju napravite brainstorming što sve pomaže kad su tužni i kako sve mogu izraziti
tugu.
Naglasite ponovo kako je važno svoju tugu pustiti van iz tijela i da je u redu plakati
kad si tužan. Također postoje i drugi načini kako izraziti tugu, a jedan od načina je
ovaj koji ste danas radili.
 12. KAD SAM SAM, KAKO SE ZABAVLJAM

CILJ: Potaknuti učenike da sami kvalitetno ispune svoje slobodno

vrijeme.
VRIJEME: 45 minuta.
UVJETI RADA: Učenici rade u skupinama od 4 do 6 učenika.
PRIBOR: List papira i veliki hamer za svaku skupinu, olovke,
flomasteri.
POSTUPAK
Od učenika tražimo da se sjete što više načina, prvenstveno zabavnih, kojima mogu
ispuniti slobodno vrijeme kada su sami i kada im je dosadno.

Svakoj skupini zadamo da napiše listu ideja što sve mogu raditi kad su sami a što ih
zabavlja. Zatim trebaju na što jednostavniji i originalniji način crtežom predstaviti
svoje ideje vršnjacima. Svaka skupina, u stvari, izrađuje plakat ili strip, poručujući
vršnjacima kako se mogu zabaviti sami. Nakon dvadesetak minuta vođa svake skupine
prezentira plakat ili strip odjelu i obrazlaže ideje skupine. Da bi bilo zabavnije, ako
želite, učenici mogu ideje svoje grupe predstaviti pantomimom.

13. DOBRE VIJESTI

CILJ: Usmjeravanje pažnje na dobre stvari koje djeca rade svaki dan.
Jačanje grupne pripadnosti i samopoštovanja.
VRIJEME: 1-2 školska sata.
UVJETI RADA: Učenici sjede na svojim mjestima, u malim grupama, a
za vrijeme crtanja slobodno se kreću po razredu.
PRIBOR: Bojice, pakpapir ili hamer za grupni crtež.

POSTUPAK
Napišite na ploči dva naslova: Kako djeluju pohvale? Kako djeluju kritike?
Neka djeca odgovaraju, a vi pišite ispod naslova.
Recite učenicima kako provodimo mnogo vremena promatrajući i uočavajući što ljudi
rade loše. Mnogo puta dobre stvari koje ljudi rade, ostaju nezamijećene. Zamolite
učenike da vam kažu što više lijepih osobina, navika ili ponašanja koja mogu primijetiti
kod drugih. Napišite ih na ploči, npr. urednost, lijepo raspoloženje, zabavnost,
pomaganje drugima, marljivost, lijepo izgledati, nešto lijepo uraditi npr. nešto lijepo
otpjevati ili napraviti dobro školsku zadaću itd. Sve ideje koje učenici kažu, napišite
na ploču.
Podijelite učenike u male grupe od četiri člana. Svaki član će na svom listu papira
napisati imena ostale trojice, i pored imena što je dobro primijetio kod njih (neku
pozitivnu aktivnost, npr. nekom su pomogli, ili nešto drugo lijepo što si primijetio, npr.
lijepo su napravili neki zadatak, lijepo su se dotjerali za neku priliku i sl.).. U ovom
dijelu zadatka nema dogovaranja. Kad završe sa pisanjem, neka međusobno ispričaju
što su napisali.

Raspravite zajedno:
• Što ste naučili iz ove vježbe?
• Kako se vi želite ponašati? Zašto?

Na sljedećem satu SRO na veliki list hamer papira napišite naslov: Dobre vijesti. Zbog
veličine razreda možete napraviti dva ili tri hamera. Neka učenici zajednički ukrase
crtežom rub hamera i u sredinu napišu lijepe stvari koje su primijetili kod drugih
učenika iz razreda. Ograničite se na stvari koje su se događale danas. Npr. Maja,
danas si lijepo pjevala na satu glazbenog. Ivane, pomogao si Ani riješiti zadatak iz
matematike. Iva, danas si na ulici pomogla baki prijeći preko pješačkog.

Onaj koji je primijetio djelo, mora napisati ime kome je poruka ili pohvala upućena.
Onaj kome je poruka upućena, mora potpisati kad pročita poruku, tako da pošiljatelj
poruke zna da je poruka primljena. Plakat ostaje na zidu i u njega se upisuje sve dok
ne bude posve ispunjen. Recite da je važno da sva djeca iz razreda na ovaj način
dobiju poruku. S vremena na vrijeme birate osobu sa najviše "dobrih vijesti". U biranju
sudjeluje cijeli razred. Predlagač obrazlaže predložene kandidate, a ostali procjenjuju
tko je zaslužio naslov učenika sa najviše dobrih vijesti.

• Učenici na isti način mogu pisati poruke za učitelje i na kraju polugodišta birati
učitelje sa najviše dobrih vijesti, obrazlažući i procjenjujući kandidate na isti način.
• Učenici na isti način mogu u bilježnicu pisati pozitivne poruke sebi na kraju
svakog dana. Na razrednim sastancima s vremena na vrijeme možete razgovarati o tom
iskustvu. Kako razmišljanje o tome što si dobro napravio u danu koji je upravo iza tebe,
utječe na to kako se osjećaš i što misliš o sebi?
Napomena: Može se raditi i u starijim razredima.
 14. MOJ HEROJ (IDOL)

CILJ: Prepoznati vrijednosti koje cijene u životu.

VRIJEME: 45 minuta.
UVJETI RADA: Djeca sjede na svojim mjestima, a kasnije
formiraju grupe od tri do četiri učenika.
PRIBOR: Papir i pribor za crtanje.

POSTUPAK
Pitajte djecu da vam objasne tko su to heroji (idoli) i zašto oni postoje. Recite da je
to netko kome se divimo, poštujemo ga i slijedimo ga (nastojimo biti kao on). Zamolite
djecu da razmisle o ljudima kojima se dive i željeli bi biti kao oni i da izaberu jednu
osobu i nacrtaju je. Neka ispod crteža napišu osobine ili dostignuća zbog kojih su oni
njihovi idoli. Neka poslije toga zamisle da imaju primanje kod svog heroja i da ga mogu
pitati što god žele, a on će odgovoriti na sva njihova pitanja. Neka napišu taj razgovor
u obliku stripa ili intervjua u bilježnicu. Ako djeca žele neki savjet, neka ga u mašti
slobodno pitaju i neka počekaju odgovor koji će u mašti doći.

Na kraju zamolite dragovoljce, ako žele, da podijele svoje iskustvo iz ove vježbe.
Ponovite zašto je važno imati svoje heroje i ugledati se na njih.

15. MOJE TIJELO SE MIJENJA

CILJ: Prepoznavanje razvojnih tjelesnih promjena, uspoređivanje svojih

promjena s promjenama drugih učenika, osvješćivanje tjelesnih promjena
koje donosi predpubertet, usmjeravanje djece prema zdravim izborima i
očuvanju tjelesnog zravlja.
VRIJEME: 45 minuta.
UVJETI RADA: Učenici mogu sjediti na svojim mjestima ili u krugu, što bi bilo
preporučljivije.
PRIBOR: Fotografije mlađe dobi.

POSTUPAK
Učenicima prethodno recite da donesu fotografije mlađe dobi, iz prvog ili drugog
razreda. Na satu prirode i društva ili SRO najprije ih podijelite u male skupine od 4-5
učenika i recite neka prokomentiraju svoje fotografije: gdje su nastale, kojom
prigodom, tko ih je snimio itd. Nakon toga neka svi sjednu u veliki krug. Svaki će
učenik ostalima pokazati svoju fotografiju “kad je bio mali” i reći u čemu se dosad
promijenio, koje su tjelesne promjene uslijedile.
Učenici će u početku navoditi najopćenitije promjene: visina, težina, promjena frizure.
Vi ih potičete da uoče i neke konkretne promjene koje nisu odmah uočljive,
primjerice: oblik tijela, te razlike u obliku tijela dječaka i djevojčica, promjene i
počeci rasta dojki kod djevojčica, drugačiji raspored i izraženost mišića kod dječaka
i slično. Naglasite im da su to sve promjene koje se javljaju na njihovu tijelu i koje
obilježavaju ulazak u predpubertet. Ako su u nekih učenika evidentirane veće
promjene u debljini, možete s učenicima razgovarati o boljem izboru prehrane i
važnosti tjelovježbe. Također, neka djeca rastu brže od drugih, pa im možete
objasniti da svatko raste svojim tempom i da sadašnje razlike u visini ne određuju
konačnu visinu.

Općenito, dopustite djeci da slobodno razgovaraju i pitaju o ovim temama i, u svakom

slučaju, spriječite etiketiranje ili eventualno ruganje pojedinim učenicima jer je ovo
doista osjetljiva tema za većinu učenika.

16. MOJA OBITELJ

CILJ: Razvijanje osjećaja pripadanja obitelji kroz samoprocjenu

i dijeljenje iskustava, razvijanje pozitivnih osobnih vrijednosti.
VRIJEME: 45 minuta.
UVJETI RADA: Učenici sjede na svojim mjestima.
PRIBOR: Radni list, listovi papira i bojice.

POSTUPAK
Učenici najprije popunjavaju radni list. Zatim sjednu u trojke ili četvorke i
porazgovaraju o onome što su otkrili. Kad završe sa dijeljenjem iskustava, svatko
ponovo sjedne sam i nacrta svoju obitelj razmišljajući o onome o čemu je sada
razgovarao.

Grb moje obitelji

U odgovarajuća polja pod brojem izrazi crtežom ili simbolom:
1. Osobine i talente koje si naslijedio od svoje obitelji
2. Navike koje si naslijedio od svoje obitelji
3. Najsretniji trenutak u tvojoj obitelji
4. Najveći uspjeh u tvojoj obitelji
5. Što najviše voliš kod svoje obitelji
6. Napiši što tvoji roditelji najčešće govore da je najvažnije

Sjedite u trojke, oni koji su najmanje bili zajedno i koji se najmanje druže ili poznaju
međusobno. Porazgovarajte o vašim grbovima u malim grupama
Grb moje obitelji
 17. JA SAM I VOLIM

CILJ: Podrška i suradnja u grupi.

VRIJEME: 20 minuta.
UVJETI RADA: Učenici sjede u krugu ili na svojim mjestima.
PRIBOR: Nije potreban.

POSTUPAK
Možete organizirati malo natjecanje između redova tako da svaki red ima različitu
temu. Postupak je za sve jednak. Prvi učenik treba reći: "Ja sam (svoje ime) i volim (tu
možete odabrati različite stvari: voće, životinje, cvijeće, marku automobila, vrstu
športa, pjevača, idola u športu, hranu, predmete u školi, aktivnosti što vole raditi itd)."
(Dobro je da odabir teme napravite prema većinskom sastavu reda. Ako su dječaci,
neka bude automobilska marka, šport, a ako su djevojčice, cvijeće, odjevni predmet i
slično). Zatim sljedeći učenik do prvoga ponovi: "Ti si (njegovo ime) i voliš (ono što je
rekao), a ja sam (svoje ime) i volim (također nešto od zadanog sadržaja)."
Nakon toga sljedeći ponovi sve od početka, doda svoje ime i što voli, i tako do kraja
reda. Drugom je redu ista uputa, samo što će promijenite temu - što vole. Tu se igra
može završiti.

Iz svakog reda odaberite po jednog učenika koji će biti član povjerenstva za

proglašavanje pobjedničkog reda. Kriteriji za najbolje su uspješnost u radu, točnost
ponavljanja i brzina, ali veće značenje ima podrška ostalih članova pojedinog reda,
borbenost i slično (učenici ne smiju šaptati jedni drugima). Kad proglase pobjednika,
odluku treba argumentirati, objasniti na osnovu čega su pobijedili, po čemu su bili
najbolji.
Za članove prosudbenog povjerenstva možete odabrati učenike koji nisu spremni na
dogovor, već su skloniji u nametanju svog mišljenja. Kad ipak donesu odluku,
razgovarajte o tome kako je tekao dogovor, kako su započeli, kako su se odlučili
promijeniti način rada od inzistiranja na svom mišljenju do suradnje i zajedničkog
rješenja; kakvo im je bilo to iskustvo kad su trebali popustiti, prilagoditi se većini i
slično.
Ovu igru možete iskoristiti kao uvod u razgovor o važnosti pomoći i podrške svih
članova za konačnu pobjedu. To možete prenijeti na čitav odjel i time potaknuti
učenike da pomažu jedni drugima u učenju, posebice učenicima s teškoćama u učenju i
ponašanju.
Radionice za VI.
razred
 1. BRAVO, BRAVO

CILJ: Razvijanje samopoštovanja i pozitivne slike o sebi.

VRIJEME: 45 do 60 minuta.
UVJETI RADA: Učenici sjede na svojim mjestima; dva po dva izlaze
pred školsku ploču okrenuti prema razredu.
PRIBOR: Nije potreban.

POSTUPAK
Učenicima kažemo da ćemo jedni drugima i sami sebi dijeliti istinske komplimente, za
ono što je dobro ili što dobro činimo. Pitajte učenike kako oni reagiraju na pohvale.
Dajte mogućnost učenicima da komentiraju u što većem broju. Ponekad se osjećamo
neugodno, sramimo se, pa na pohvale reagiramo odbijanjem (npr.: "Ma, nije to ništa, to
sam bez veze uradio-la.") ili umanjivanjem pohvale (npr.: "To može svatko učiniti, to je
jednostavno izraditi" i sl.).
Važno je naučiti prihvatiti pohvalu i reći koliko nam je drago što je nama namijenjena
(npr.: "I ja se radujem što sam uspio", ili "Drago mi je što si i ti to primijetio(la)", ili
jednostavno: "Hvala na komplimentu", ili kažete samo sebi: "Bravo ja.").
Osim toga, važno je znati istaknuti svoje vještine, prednosti ili uspjehe, npr.: "Znam
dobro pripremati rođendanske zabave".
Drugome možemo i ponuditi pomoć u onome u čemu smo uspješni, npr.: "Mogu ti pomoći
pripremiti zabavu za rođendan, imam puno ideja!"

U uputi za igru "Bravo, bravo" kažemo učenicima da će vježbati davanje pohvala, što je
važna socijalna vještina.
Učenici izlaze u paru ispred ploče, ili u sredinu kruga ako učenici sjede u krugu. Jedan
učenik kaže drugome jednu istinsku pohvalu, a na to drugi učenik odgovara: "Da,
slažem se", ali dodaje i jedan vlastiti kompliment o sebi. Nakon oba komplimenta za
jednog učenika, svi učenici plješću i uzvikuju: "Bravo bravo!" Učenici tada mijenjaju
uloge i postupak se ponavlja u svakom paru, dok se svi parovi ne izmijene.

2. SAMOPOŠTOVANJE*****

CILJ: Jačanje samopoštovanja i osjećaja odgovornosti za sebe i

druge.
VRIJEME: 45 minuta.
UVJETI RADA: Učenici sjede u grupama od tri do četiri učenika.
PRIBOR: Papir i olovka.
METODA: Brainstorming, rasprava u maloj i velikoj grupi.

POSTUPAK:
Napišite pitanja na ploču. Učenici imaju zadatak da zajednički odgovore na ta pitanja
u maloj grupi, koristeći tehniku brainstorminga. Predstavnik svake grupe će svoje
odgovore predstaviti ostalima. Raspravite na kraju zašto je važno da znate odgovor na
ova četiri pitanja.

Definirajte samopoštovanje i dajte primjere za sljedeće situacije:

• na koji način cijenim svoju vrijednost i važnost
• na koji način cijenim vrijednost i važnost drugih

• na koji način pokazujem svoju odgovornost za svoja djela

• na koji način pokazujem svoju odgovornost prema drugima.

3. PITALICE

CILJ: Prepoznavanje svojih želja i potreba, upoznavanje potreba

drugih.
VRIJEME: 30 - 45 minuta (ovisi o broju učenika).
UVJETI RADA: Djeca sjede u krugu, a ako to nije moguće, mogu
na svojim stolcima.
PRIBOR: Mali papirići i najlonske vrećice.

POSTUPAK:
Pitalice se mogu unaprijed napisati na male papiriće i staviti u vrećicu da ih djeca
izvlače. Kad dijete izvuče pitanje, odgovori na njega i tek onda preda vrećicu s
pitanjima učeniku do sebe.
1. Da imam veliku moć, kako bih je upotrijebio da promijenim svoj sadašnji život?
2. Kako bi izgledao svijet da njime vladaju djeca?
3. Da sam ravnatelj škole, što bih učinio?
4. O čemu sam maštao kad sam bio malen?
5. U čemu sam uspješan u školi?
6. Po čemu sam dobar dječak/djevojčica?
7. Što najviše volim u školi?
8. Kad bih imao...(što), život u školi bio bi mi lakši.
9. Najljepše mi je ...(što).
10. Što bih želio dobiti za rođendan?
11. Što radim kad sam sretan?
12. Nešto u što sam vjerovao, a ne vjerujem više.
13. Kako sam se osjećao kad sam prvi put došao u ovu školu (ovaj razred)?
14. Što kažem sebi kad sam u nevolji?
15. Čega sam se bojao kad sam bio malen? Jesam li to prevladao i kako?
16. Ponosan sam na ...(što).
17. Nešto što sam jednom učinio i ne bih nikad više?
18. Što radim kad sam usamljen?
19. Što radim kad dobijem slabu ocjenu ili slabiju nego sam očekivao?
20. Što mi je potrebno od drugih učenika u razredu?
21. Kako sam pomogao nekome tko je trebao pomoć?
22. Želio bih da odrasli znaju o djeci ...(što).
23. Kad bih jedan dan mogao biti netko drugi, tko bih bio, zašto, što bih učinio?
24. Volio bih da u školi ima više...(čega).
25. Kad bih na svoj rođendan mogao pozvati neku poznatu osobu, tko bi to bio?
26. Kako ću izgledati i što ću raditi za 10 godina?
27. Kad bih imao čarobni štapić ..., što bih učinio?

NAPOMENA:
Neke od ovih pitalica možete postaviti čitavom razredu, a možete se njima koristiti i
kao uvodom za razgovor o, primjerice, prošlosti: pitalice 12, 13, 15, 17, 21, ili
budućnosti, ili za uvod pri obradi novog štiva sa sličnom tematikom.

4. JEZIK ZMIJE I ŽIRAFE

CILJ: Razlikovanje govora prihvaćanja i govora odbijanja, prepoznavanje i imenovanje

osjećaja.
VRIJEME: 45 minuta.
UVJETI RADA: Učenici sjede na svojim mjestima, glume pred razredom.
PRIBOR: Pripremljene kartice situacija (kartice zmije i žirafe).

POSTUPAK:
Danas ćemo raditi vježbu u kojoj ćemo vježbati govor prihvaćanja i govor odbijanja.
Ja ću vam sada pokazati dva različita načina kako se može postupiti u istoj situaciji, a
poslije ćemo o tome razgovarati.
Voditelj što izražajnije, pred cijelim razredom pročita tekst sa kartice Učiteljica.
Najprije jezikom zmije, a zatim jezikom žirafe. Učenici trebaju odgovoriti u čemu se
razlikuju ova dva govora i kako se oni osjećaju kada se govori na jedan, a kako kada se
govori na drugi način. Objasnite im da ćemo ova dva načina govora nazvati jezikom
zmije i jezikom žirafe.
Govor jezikom zmije je hladan, optužujući, napadački. Osoba kritizira, okrivljuje i
etiketira drugu osobu. Osoba koja tako govori ne daje priliku drugoj osobi da se
opravda, prebacuje svu krivicu na drugoga.
Govor jezikom žirafe je topao, prijateljski, iskren, govori o onome što se dogodilo, o
vlastitim osjećajima i željama. Ovaj govor je otvoren za nastavak razgovora, dok jezik
zmije onemogućava dalji dogovor i razgovor.
Podijelite preostale kartice dvanaestorici učenika. Svaki učenik dobije po jednu
karticu. Neka svoju karticu pročitaju nekoliko puta i pripreme se da je pred cijelim
razredom što vjernije odglume. Pozovite prvi par kartica npr. dva roditelja i još
jednog učenika. Sada će roditelji i dijete odglumiti dvije različite situacije. Jedan
roditelj će odglumiti svoj tekst, a dijete će odgovoriti. Zatim će drugi roditelj
odglumiti svoj tekst, a dijete odgovoriti. Raspravite s učenicima tko je govorio
jezikom zmije, a tko jezikom žirafe, zašto, i na kraju pitajte dijete kako se osjećalo u
jednoj i drugoj situaciji. Isto ponovite i s ostalim parovima kartica.

Na kraju ponovite razliku između jezika zmije i jezika žirafe.

Pokažite im formulu za jezik žirafe. Jezik žirafe govori o situaciji, o tome kako se ja
osjećam i što bih želio od druge osobe.

INFORMACIJA OSJEĆAJ ŽELJA

KAD SE DOGODI JA SE OSJEĆAM ŽELIO BIH

U formi jezika žirafe odvježbajte nekoliko situacija iz života.

UČITELJICA UČITELJICA
Ovo nije prvi put da si mi došao bez zadaće! A pored toga željela bih da bolje napreduješ u
matematici pa sam nezadovoljna što redovno ne
pišeš zadaće.
DJEVOJKA DJEVOJKA
Pustio si me da čekam puna tri sata. Stvarno si Ljuta sam zato što ovdje dosta dugo čekam.
bezobrazan. Htjela bih da poštuješ naš dogovor.
KONDUKTER KONDUKTER
Skidaj te noge sa sjedala. Je li ti kod kuće tako Molim vas, nemojte držati noge na sjedalu. Htio
držiš noge na stolici!? bih da i drugi putnici mogu sjesti na čisto sjedalo.
VOZAČ VOZAČ
Što voziš auto kad ne znaš ni parkirati? Molim vas da malo pomaknete svoj auto jer mi je
zatvorio izlaz s parkirališta. Ljut sam kad vidim da
ne mogu otići, a žuri mi se.
RODITELJ RODITELJ
Ti si propalica, svaki dan kasniš, a danas si stvarno Brinem se kad kasniš. Htio bih da si više kod kuće i
pretjerao. Ja se toliko mučim, a ti tako. da je cijela obitelj više na okupu. A kad kasniš,
bojim se da ti se nije što dogodilo.
RAVNATELJ RAVNATELJ
Vi kolegice stalno zakašnjavate na posao. Izletjet Primijetio sam da ste danas malo zakasnili. Želim
ćeš ti s posla. da se nastava uredno odvija i da dolazite na
vrijeme.
PRODAVAČICA PRODAVAČICA
Što toliko razgledate te police? Roba se ne smije Oprostite, ali kupci iza vas žele uzeti nešto s ove
dirati. police. Mogu li vam pomoći naći robu koju trebate?
 5. TJELESNE I PSIHOLOŠKE PROMJENE U PUBERTETU

CILJ: Prepoznavanje tih promjena kod sebe i svojih vršnjaka, osvješćivanje promjena.
VRIJEME: 2 školska sata.
UVJETI RADA: Učenici sjede na svojim mjestima, u drugom
dijelu rade u malim skupinama.
PRIBOR: Papir, olovka.

POSTUPAK
Uputa učenicima: “Vi ste već učili o tome što je pubertet i o promjenama koje ga
obilježavaju. Vjerojatno su vam roditelji i drugi odrasli govorili o tome, čitali ste i
vjerujem da dosta o pubertetu znate. Ali sada pripremite papir i olovke i napišite
odgovore na pitanja: (Ova pitanja vi napišite na ploči.)

1. Što ti misliš da je pubertet?

2. Po kojim promjenama primjećuješ da je netko u pubertetu? “

Potaknite učenike da svatko piše za sebe i da što detaljnije opiše promjene kod sebe i
svojih vršnjaka po kojima zaključuje da je netko u pubertetu.
Napomenite im da svoje pismene radove mogu upotpuniti prikladnim crtežima.
Kad završe, dozvolite im da u malim skupinama kratko prokomentiraju što su
napisali. Zatim neka predstavnik svake skupine pročita što je napisala njegova skupina i
ako žele, pokažu crteže ostalima. Nemojte kritizirati odgovore učenika jer tu nije
bitno njihovo znanje, već njihovo mišljenje o ovoj temi. Dopustite učenicima što
ležerniju atmosferu jer je ovo pomalo “škakljiva” tema, i oni se smijehom i upadicama
oslobađaju napetosti koju osjećaju kad govore o tome.
Dok učenici čitaju o znakovima puberteta, vi ih pišite na ploču. Pri tome ih podijelite u
dva stupca: tjelesne i psihološke promjene u pubertetu.

Rasprava
S učenicima prokomentirajte dobivene podatke kroz pitanja:
1. Kojih znakova ima više, što mislite koje je lakše prepoznati, zašto?
2. Koji su znakovi najučestaliji u većine učenika?
3. Kako odrasli (roditelji, učitelji) reagiraju na ove promjene?
4. Koje promjene vas vesele, a koje vam nisu baš lake?
5. Što mislite čemu služe sve ove promjene u pubertetu?
6. Ulaze li svi u isto vrijeme u pubertet?
7. Kako vi doživljavate te razlike?
Recite im da dječaci ulaze u pubertet nešto kasnije od djevojčica, ali da dostižu
djevojčice i izjednačavaju se.
Budući da ćete sigurno dobiti dosta zanimljivih odgovora i crteža, a vjerojatno i
duhovitih, možete ih staviti na pano. To će sigurno biti zanimljivo i drugim učenicima,
ali i roditeljima.Odgovore koje dobijete na ovoj radionici možete koristiti kao temu
za roditeljski sastanak.
 6. ODRASTANJE I ODGOVORNOST

Nastavak teme Tjelesne i psihološke promjene u pubertetu kroz raspravu prema

sljedećim pitanjima.

Recite da tjelesno i psihičko sazrijevanje ne označava samo veća prava nego i veću
odgovornost za svoje ponašanje. Raspravite:

1. Što je za vas odgovornost i što je odgovorno ponašanje?

Svi zajedno definirajte pojam odgovornosti i odgovornog ponašanja u nekoliko
različitih situacija. (Odgovorno ponašanje znači zadovoljavanje svojih psihičkih
i fizičkih potreba na način koji osobi omogućuje ostvarivanje ciljeva, a
istodobno omogućava i drugim ljudima zadovoljavanje njihovih potreba i
ostvarivanje njihovih ciljeva. Odgovorno ponašanje također uključuje slijeđenje
pravila.)
2. Zašto su potrebna pravila? Nabrojte neka pravila kod kuće i neka pravila u školi.
Što bi bilo kada ne bi bilo pravila?
3. Zašto se roditelji “naglo” počnu brinuti zbog vaših izlazaka i prijatelja s kojima
se družite? Što je odgovornost u novoj situaciji izlazaka?
4. Kako možete pomoći roditeljima da prihvate vaše odrastanje tako da oni i vi
budete zadovoljni?

Opišite nekoliko situacija u kojima ste objasnili definiciju odgovornosti. Npr. roditelji
imaju cilj odgojiti djecu i pomoći im da postanu uspješni i odgovorni odrasli. Kako djeca
mogu zadovoljavati svoje potrebe i svoje ciljeve i istodobno omogućiti roditeljima
obavljanje njihove uloge? U školi su zadaća i cilj učitelja da djecu nauče propisano
gradivo. Kako djeca mogu zadovoljavati svoje potrebe, a da ne ugroze zadovoljavanje
potreba i zadaće učitelja?
Kako učitelji i roditelji mogu zadovoljavati svoje potrebe i ostvarivati svoje ciljeve
(odgajati i poučavati djecu), a da ne ugroze zadovoljavanje dječjih potreba?

Podijelite učenike u grupe od tri člana. Svaka grupa treba opisati nekoliko odgovornih
ponašanja za djecu njihovih godina i objasniti kako ta odgovorna ponašanja pomažu
njima i njihovim roditeljima (učiteljima) u zadovoljavanju njihovih potreba i
ostvarivanju njihovih ciljeva. Primjer odgovornog ponašanja je dogovarati se s
roditeljima o izlasku vani, reći gdje ideš i poštivati dogovoreno, dogovarati se oko
vremena dolaska i poštivati dogovor, planirati učenje i ispunjavanje plana itd.
Ovu temu možete ponoviti u VIII. razredu i započeti s pitanjem: Kako se odgovornost
u VIII. razredu razlikuje od odgovornosti u VI. razredu?
Ovu istu temu možete uraditi na roditeljskom sastanku sa roditeljima tako da pitanja
preuredite za roditelje. U malim grupama dajte zadatak da izmjenjaju svoja iskustva o
ponašanjima koja koriste kako bi pomogli djeci da odrastu na odgovoran način, da
procijene svoja odgovorna ponašanja i da usmjere svoju pozornost na ponašanja i
vještine koje bi mogli unaprijediti tako da budu još uspješniji u zadovoljavanju svojih
potreba i ciljeva, na način koji će i djeci omogućiti da maksimalno zadovolje svoje
potrebe i ciljeve.

7. OSNOVNE PSIHOLOŠKE POTREBE KROZ AKTIVNOSTI*****

CILJ: Zadovoljenje psiholoških potreba kroz aktivnosti,

proširivanje izbora efikasnih ponašanja za zadovoljenje potreba.
VRIJEME: 45 minuta.
UVJETI RADA: Učenici sjede na svojim mjestima.
PRIBOR: Papir, olovke.

POSTUPAK
Podijelite učenicima radne listove. Recite im da se sjete desetak aktivnosti koje vole
raditi i napišu ih na vrhu radnog lista.

Zatim im dajte sljedeće objašnjenje: "Sjetite se osnovnih psiholoških potreba: za

ljubavlju, važnošću, zabavom i slobodom. Te potrebe nas potiču na različite aktivnosti
kojima ih nastojimo zadovoljiti. Sve što želimo, sve što radimo potječe od naših
potreba. Ako ostvarimo ono što želimo, ako radimo ono što nas veseli, naše potrebe za
ljubavlju, važnošću, slobodom i zabavom su ispunjene i mi se osjećamo zadovoljni."
Sada za svaku vašu aktivnost razmislite koju potrebu zadovoljavate dok radite tu
aktivnost. Upišite je u odgovarajući dio Kruga potreba. Pri tome se pomozite pitanjima
za svaku potrebu koja se nalazi iznad kruga.
Razmislite o još nekim načinima, još nekim aktivnostima koje će vam omogućiti da što
bolje ispunite svoje potrebe.

Kad učenici završe, formirajte male skupine. Neka učenici usporede svoje crteže i
aktivnosti po sličnostima i razlikama. Neka posebno usmjere svoju pažnju na razlike i
primijete koliko bi novih aktivnosti mogli naučiti da povećaju svoj izbor aktivnosti za
zadovoljenje svojih potreba. Neka pronađu dvije do tri nove aktivnosti i naprave plan
kad bi ih mogli isprobati. Neka ispričaju ostalim članovima u grupi i dogovore se kad će
jedni drugima dati izvješće o učinjenom.

MOĆ LJUBAV ZABAVA SLOBODA

 OSNOVNE PSIHOLOŠKE POTREBE KROZ AKTIVNOSTI
Radni list za učenike

Ovo volim raditi:___________________________________________________

________________________________________________________________

• Ljubav Kad to radim, osjećam li se kao pripadnik tima, grupe, obitelji?

• Moć Kad to radim, osjećam li se važno, stručno, sposobno?
• Zabava Kad to radim, osjećam li zadovoljstvo, zabavljam li se, otkrivam li nove
stvari, uživam li?
• Sloboda Kad to radim, osjećam li da je to moj izbor, osjećam li neovisnost,
mogućnost da biram i donosim odluke?

U svaki dio ovog kruga upiši aktivnosti koje zadovoljavaju neku od navedenih potreba.
 8. POZITIVNE PORUKE SEBI

CILJ: Jačanje samopoštovanja kroz samoprocjenu, pozitivno razmišljanje i

predstavljanje drugima.
VRIJEME: 45 minuta.
UVJETI RADA: Djeca sjede na svojim mjestima.
PRIBOR: Pakpapir, škarice, boje, ljepilo.

POSTUPAK:
Djeca će najprije izraditi majice od papira prema slici. Zatim će osmisliti pozitivnu
poruku za sebe te je nacrtati i napisati na majicu. Važno je da to bude poruka koja im
pomaže da se bolje osjećaju i da imaju bolje mišljenje o sebi.

Kad završe sa izradom, obući će majice, prošetati se po razredu tako da se sretnu sa

svim ostalim učenicima. Svatko će svakom predstaviti svoju poruku, objasniti što ta
poruka znači i zašto su baš nju izabrali. Možete napraviti i pano sa izložbom najboljih
majica. Napravite mali žiri za izbor. Ocjene su od 1-5.

Ocjenjuje se:

1. sadržaj poruke i njena razumljivost

2. uvjerljivost i pouzdanje s kojim je netko predstavljao svoju majicu
3. estetski dojam majice i poruke.

Uputa za izradu majice:

Iskrojite dva ovakva dijela od pak
papira i zalijepite na ramenima.
 9. PIRAMIDA PRIJATELJSTVA

CILJ: Poticanje razvijanja prijateljstva, istraživanje i razvijanje

vrijednosnog sustava o prijateljstvu, razvijanje zajedništva u odjelu.
VRIJEME: 45 minuta.
UVJETI RADA: Učenici mogu sjediti u krugu ili na svojim mjestima.
PRIBOR: Radni listovi za učenike, ploča, kreda (može i hamer i
markeri).

POSTUPAK
Recite učenicima da razmisle o osobinama ili kvalitetama koje čine pravo
prijateljestvo. Podijelite svakom učeniku radni list s nacrtanom piramidom. Ako
nemate pripremljene radne listove, neka učenici nacrtaju piramidu od sedam dijelova
kao na slici iz priručnika.
Recite da osobine ili kvalitete grade prijateljstvo jednako kao što kamenje gradi
piramidu. Što je kamenje čvršće i solidnije, to je i piramida jača i stabilnija. Što su
kvalitete i osobine prijateljstva vrjednije, to je i prijateljstvo čvršće i trajnije.
Recite da će najprije u parovima, onako kako sjede, jedan drugome postavljati jedno
te isto pitanje, najmanje 10 puta i upisivati odgovor na radni list učenika kojeg
ispituju. Pitanje je: Što je važno za prijateljstvo? Kad drugi učenik odgovori, upisat će
odgovor na slobodan prostor sa strane piramide. Tako 10 puta. Zatim zamijene uloge.
Kad učenici završe s međusobnim ispitivanjem, svatko na svom papiru ispred osobina ili
kvaliteta koje su važne za prijateljstvo, stavlja brojeve tako da ona osobina koju
smatraju najvažnijom dobije broj 1, druga po važnosti 2, treća 3 itd. Kad završe rang
listu vrijednosti o prijateljstvu, upisuju ih u piramidu na isti način. Najvrjednije
osobine dolaze na dno kao kameni temeljci, a sljedeće po važnosti prema vrhu
piramide.

Dok učenici rade zadaću, učitelj će na ploči nacrtati veliku piramidu istog oblika.
(Također možete veliku piramidu nacrtati na hameru da bi vam i nakon vježbe ostala u
odjelu.) Kad svi učenici ispune svoje piramide po redu, čitaju osobine koje su napisali
na svojim listovima, i to tako da naglase koje su temeljne. Učitelj ih upisuje na
piramidu na ploči (ili na hameru). Hamer ostaje u razredu kao podsjetnik. Na vrhu
hamera napišite naslov Piramida prijateljstva u V.x.. razredu.
 PIRAMIDA PRIJATELJSTVA

Koje osobine ili kvalitete čine pravo prijateljstvo? Najprije upišite osnovne, temeljne
osobine na polja 1, 2, 3. To su najvažnije i najvrjednije osobine ili kvalitete, one koje
najviše cijenite. Prema gore, na polja 4, 5, 6 i 7 upišite i ostale osobine ili kvalitete
koje su važne za dobro prijateljstvo.
 10. DVORAC NA DNU MORA

CILJ: Osvješćivanje svojih unutarnjih želja, opuštanje.

VRIJEME: 45 minuta.
UVJETI RADA: Učenici sjede u krugu ili na svojim mjestima.
PRIBOR: Listovi za crtanje, flomasteri.

POSTUPAK
Uputa za učenike:
"Sada ćemo putovati u mašti. Udobno se smjestite na stolicama. Zatvorite oči.
Opustite noge, tijelo, ruke, nađite najudobniji položaj.
Zamisli da izlaziš iz ove prostorije i ideš ulicom do kraja grada. Dolazi do velike
cvjetne livade. Osjeti miris cvijeća, meke trave dok hodaš, primijeti prekrasne boje
poljskog cvijeća. Hodaš dalje i dolaziš do stijene koja se spušta do mora. Polako silaziš
do obale. More te zapljuskuje po nogama, miriše na alge i sol, toplo je i ugodno za
kupanje. Ulaziš u more. Osjećaš ga po cijelom tijelu. Zaplivaš i uživaš u plivanju i
blagom dodiru ugodne vode, a onda polako zaroniš, roniš do dna.
Odjednom ugledaš prekrasan dvorac. Dolaziš do velikih vrata koja se otvaraju. Ulaziš u
veliko prekrasno predvorje.
Otvaraju se jedna vrata, uđi unutra i pogledaj. U sobi je je prekrasni princ (princeza)
koji te očekuje. Pogledaj kako izgleda. Kako se ti osjećaš? Princ (princeza) ti prilazi i
daje nešto, jedan poklon u znak ljubavi prema tebi. Nemoj odmah gledati što je to.
Obrati pažnju na svoje osjećaje, misli , doživljaj.
Polako iziđi iz te sobe u predvorje, iziđi iz dvorca. Ponovo si u moru, roni do površine.
Sa sobom nosiš svoj poklon. Iziđi iz mora na toplu stijenu. Sunce te obasjava, sjedi na
stijenu, malo se odmori i otvori poklon. Pogledaj što je to. Kako se osjećaš? Zadrži se u
tom osjećaju. Polako se popni do cvjetne livade, pređi je do ulice koja vodi do naše
škole i učionice. Opet si ovdje, na svojoj stolici.. Polako otvori oči.
Ostavite djeci malo vremena da se "vrate".

UPUTA:
Sada uzmite listove za crtanje i flomastere i nacrtajte što ste dobili od
princa/princeze. Sjetite se kako je izgledao dvorac, princ/princeza i to možete
nacrtati.
Nakon crtanja recite djeci da, ako žele, ispričaju kako je proteklo putovanje, kako su
ga doživjeli, kako su se osjećali.
Djeca jako vole ovakve igre koje se zovu vođene fantazije.
 11. PREPOZNAVANJE OSJEĆAJA NA TJELESNOM NIVOU *****

CILJ: Prepoznavanje osjećaja , prepoznavanje i osvješćivanje tjelesnih manifestacija

osjećaja.
VRIJEME: 45 minuta.
UVJETI RADA: Učenici sjede na svojim mjestima.
PRIBOR: Bilježnica, flomasteri ili bojice.
POSTUPAK
Recite učenicima da se sjete neke situacije u kojoj su osjećali radost i neka prepoznaju
mjesto u tijelu gdje osjećaju taj osjećaj. (Dajte učenicima dovoljno vremena da se užive u
situaciju i da osjete taj dio tijela.) Zamolite nekoliko učenika da vam pokažu gdje su
osjetili zadani osjećaj, dok ne utvrdite da su učenici shvatili zadatak. Recite da je u redu
ako pokažu različita mjesta, zato jer svatko od nas različito doživljava osjećaje.
Dozvolite im potpunu slobodu u tome, podržite tu razliku i naglasite da je važno da svatko
traži za sebe i u svom tijelu i da to isto dozvoli i drugim učenicima.
Napišite listu različitih osjećaja koje vam učenici kažu (tehnikom brainstorminga) na
ploču. Ako se učenici ne sjete, uz ostale osjećaje, dodajte osjećaj umora, ljubomore,
zavisti, razočaranja. Pokažite im kako će nacrtati sebe u bilježnice i na crtežu označiti
mjesto gdje doživljavaju ove osjećaje. Osjećaje sa liste tražit će na isti način na koji su
otkrivali gdje se u tijelu nalazi radost. Bilo bi dobro da ih potraže sve, ali u redu je ako
odaberu samo neke. Tražit će ih jednog po jednog. Da bi bilo lakše, za svaki osjećaj će se
sjetiti neke situacije u kojoj su taj osjećaj osjećali. Uživjeti se u taj događaj, osjetiti ga,
zatim pronać gdje ga u tijelu osjećaju i onda ga ucrtati na svoj crtež u bilježnici. Da bi
razlikovali mjesta i različite osjećaje, svaki će osjećaj predstaviti drugom bojom, onom
bojom koju sami izaberu. Sa strane crteža napisat će za svaki osjećaj kojom bojom su ga
prikazali, npr. tuga-plava itd.
Dajte učenicima dovoljno vremena i recite da rade polako i pažljivo. Potrebno je omogućiti
što tišu i ugodniju atmosferu u razredu. Zamolite učenike da ne komentiraju naglas svoje
doživljaje i da rade samostalno. Sigurno će neki učenici reći da ne mogu prepoznati neke
osjećaje.
Potaknite ih da pokušaju, da zamisle neku situaciju, ali ako odbijaju neke osjećaje, pustite
ih. Za neku djecu je to možda preteško. Dozvolite im izbor da to ne urade.
Ako različite osjećaje imaju na istom dijelu tijela, neka ih tako i ucrtaju. Puno je važnije
prepoznati lokacije, nego estetski dojam crteža.
Kada učenici završe, neka u malim grupama prodiskutiraju svoje crteže.

RASPRAVA
Pitajte učenike kako im se svidio zadatak? Jesu li do sada razmišljali o tome kako
osjećaje smještamo u različite dijelove tijela? Koje su osjećaje našli lako, a koje ne baš
lako, a koje uopće nisu našli? Što misle zašto je to tako? Ako je neki osjećaj bilo teško
naći, znači li to možda da smo neke osjećaje naučili prihvaćati i izražavati, a neke ne?

Napomena
Ovo nije obavezna vježba. Koordinator će procijeniti kada je treba napraviti. Općenito se
preporuča pred kraj obrazovnog razdoblja, kad su učenici pod stresom i mnogi pokazuju
osjećaj umora ili psihosomatske tegobe, najčešće bolove.
 12. POŠTIVANJE DRUGIH

CILJ: Uvažavanje osjećaja drugih osoba, uvažavanje međusobnih

različitosti.
VRIJEME: 45 minuta.
UVJETI RADA: Sjedenje u krugu, igra uloga.
PRIBOR: Listić papira za svakog učenika, nekoliko araka papira A3
ili A2, flomasteri.
POSTUPAK
Na početku radionice pročita se Priča o pajacima Sunčane Škrinjarić. Nakon toga se
potakne razgovor o priči koju su upravo čuli. Pitanja za poticaj diskusije:
Kako su izgledali pajaci?
Kako su živjeli?
Kako su se ponašali?
Što su "posjedovali"?
Kako su izgledali stanari?
Kako su razmišljali o pajacima?
Što ih je najviše smetalo kod pajaca?
Kako su se stanari ponašali?
Što su govorili?
Kako je priča završila?
Što mislite o postupcima stanara?
Nakon diskusije podijeli se skupina na manje dijelove od 4-5 učenika. Neka svaka
skupina napiše zajedničku poruku pajacima i susjedima na arku papira. Kad svaka
skupina završi, poredaju se arci papira (zalijepe se na zid) i prodiskutira se o
porukama: što im je zajedničko, koji dijelovi su poruka posebno lijepi, kako bi reagirali
pajaci na njihove poruke, a kako stanari?
Ako ostane vremena, može se odigrati ova situacija s izmjenama uloga. Izaberu se dva
dragovoljca. Zamisle da jedan učenik ima na sebi staru odjeću, a drugi mu se zbog
toga naprestano ruga.. Komentar ove igre možda uopće neće biti potreban.

PRIČA O PAJACIMA
U našu su se kuću uselili novi stanari. Bila su to dva pajaca: jedan zelen, a drugi
plav. Zeleni pajac nosio je torbu i kišobran, a plavi loptu i utege. Bili su odjeveni u
baršunasta odijela. Kosa im je vijorila zrakom. Koji put bi je vezali u perčine. Pajaci su
spavali u mrežama za njihanje: plavi u zelenoj mreži, a zeleni u plavoj. Oba su nosila
gumene čarape, a doručkovali su meko kuhana jaja s prženim kruhom.
Pajaci su imali bijelog, kovrčave dlake psa. Živio je u stanu, ali u vlastitoj
drvenoj kućici. Stanari su tražili da i pas plaća vodu. Stanari su tražili da pas ne laje.
Pas je rado sjedio na prozoru. Pajaci su sjedili na balkonu, pili su čaj i kartali se.
Izvodili su trikove igraćim kartama. Pravili su i mjehure od sapunice. Mala djeca
hvatala su mjehure rukama i pritom se smijala. Pajaci su se klizali potrbuške niz
ogradu na stubištu, a koji put su hodali na rukama. Oni nisu imali namještaj, samo
kutije, kovčege, svjetiljke i sag na kojem se moglo spavati ako im dosadi ljuljanje u
mrežama.
U našoj kući se sve zna. Ljudi proviruju iza staklenih okana na vratima, iza
zastora, roleta i rublja što se suši na balkonima. Ljudi zaviruju u poštanske sandučiće i
kante za smeće. Ljudi prisluškuju kad se netko svađa, plače ili pjeva.
Pajaci nisu imali automobil. Oni nisu čak imali ni televizor, a to imaju svi, osim
slijepog profesora na četvrtom katu, koji umjesto televizora ima dva radio aparata i
gramofon. I mnogi drugi ljudi imaju gramofon. Neki imaju i magnetofon, a gotovo svi
imaju telefon. Svi imaju i hladnjak, a čini mi se da svi, osim čistačice u prizemlju,
imaju stroj za pranje rublja.
Pajaci nisu imali štednjak, samo okruglo i malo kuhalo. Oni su nacrtali ormar na
zidu, a baršunasta su odijela držali u kovčegu.
Njihova prva susjeda, u blještavoj kućnoj haljini s cvjetićima, rekla je
predsjedniku. kućnog savjeta:
-To je strašno!... Oni nemaju ničega.
To, dakako, nije bila istina. Pajaci su imali tucet raznobojnih, šarenih marama,
dva kaleidoskopa, tri cilindra, nekoliko pari papuča, mnogo "špekula" i klikera, mirisne
štapiće iz Indije i zelene čajeve iz Kine. Osim toga, tu je bio i pas. On se prao samo
dječjim sapunom.
Ipak, susjeda u blještavoj kućnoj haljini je govorila:
-To je čudno: Tako se ne može živjeti. To nije način. Druga susjeda, s perikom i
mužem u prugastoj pidžami, nastavila je:
-To je sramota. To nisu pristojni ljudi. Oni loše djeluju na našu djecu.
To je, tek, bila laž. Pajaci su skupljali papir i obrezivali grmlje u parku. Oni su
djeci posuđivali psa. Hranili su vrapce i golubove na svom balkonu. Svirali su usnu
harmoniku i priređivali besplatne vatromete. Oni su znali hodati po užetu. Oni su znali
sve što nitko nije znao.
Oni nemaju ormar - rckla je susjeda s prugastim mužem. I nastavila: - Oni
nemaju usisivač. Oni žive kao divljaci. Mora se nešto poduzeti.
Kakvi su to ljudi! - rekao je starac prodavačici povrća. - Nemaju ništa, a smiju
se. To je jako sumnjivo.
Pajaci su bili bezbrižni. Nabavili su sat s kukavicom i sašili dva nova baršunasta
odijela. Možda su mislili zauvijek ostati u našem naselju.
Ali, odrasli ljudi nisu tako mislili. Susjeda u blještavoj kućnoj haljini i nadalje•je
govorila:
-Oni nisu ništa nabavili. Oni još uvijek nisu kupili štednjak. Kako se može živjeti s
takvim svijetom u kući? Kamo to vodi?
-To vodi u propast - odgovorili su stanari u zboru, a muž u prugastoj pidžami strugao
je papučama. On jedini nije rekao ništa, a djecu nije nitko ništa pitao. Rekli su
pajacima da idu, a predsjednik kućnog savjeta uručio im je otkaz.
-To je opasno - rekao je starac prodavačici ribe. - Takve treba izbjegavati. Oni
nemaju stol, a pjevaju. Dajte mi jednog šarana. Samo nemojte da je mastan.
 I pajaci su otišli. Zeleni pajac je ronio plave suze, a plavi pajac zelene. Iza njih
je ostala trava i plavo cvijeće izniklo na stubištu. Pas je lajao i mahao repom. Pajaci su
izbrisali gumicom ormar na zidu. Odnijeli su ono ništa što su imali.
Susjeda je navukla novu blještavu haljinu i prošetala stubištem.
-To je moja zasluga - rekla je ponosno.
-Nije istina - rekla je druga susjeda mužu u prugastoj pidžami. -Ja sam prva
rekla da ih treba izbaciti.
Predsjednik kućnog savjeta naredio je da se počupa trava i plavo cvijeće što je
niklo po stubama. Sada je u našoj kući ponovno red.
SUNČANA ŠKRINJARIĆ

13. NAŠA PJESMA

CILJ: Poticanje kreativnosti, zabava.

VRIJEME: Do 30 minuta.
UVJETI RADA: Učenici mogu sjediti u krugu ili na svojim
mjestima.
PRIBOR: List papira za svakog učenika, olovke.

POSTUPAK
U većem razredu neka svaki red radi svoju pjesmu. Na dnu lista učenici najprije napišu
svoje ime, a na vrhu lista neki stih, misao ili što žele, ali samo jedan red. Napomenite
djeci da pišu što čitkije; mogu i tiskanim slovima.
Nakon što je svatko napisao tekst, svoj list doda prvom susjedu do sebe. On treba
napisati jedan red nastavka koji je po smislu povezan s prethodnim. To može biti u
obliku rime, ali i ne mora.
Dobro je napomenuti učenicima da ne pričaju između sebe, već se usmjere na pisanje,
jer je obično najbolje ono što im prvo padne na pamet čim pročitaju tekst. Nakon što
svi napišu novi red, trebaju saviti prvi red da se ne vidi, a drugi ostave otvoren i list
dodaju sljedećem učeniku u svom redu. Nakon svakog reda koji napišu, postupak se
ponavlja. Važno je da svaki put saviju list tako da ostane otvoren samo zadnji red.
Listovi putuju do zadnjeg učenika. Kad završe, svatko uzme svoj i pročita pjesmu.
Nakon toga svaki učenik pročita svoju pjesmu naglas. Izaberite tri najljepše pjesme i
pročitajte ih još jedanput uz buran aplauz.

14. PROBLEMI DJECE

CILJ: Upoznavanje s problemima djece svog uzrasta.

VRIJEME: 45 minuta.
UVJETI RADA: Učenici rade u skupinama od 5 članova.
PRIBOR: Olovke, papiri, veliki list papira za zajedničku listu, flomaster, ljepljiva traka
i škare.
POSTUPAK
Učitelj daje kratak uvod prije najave teme. Npr. "Svatko od nas imao je trenutaka
kad je pomislio da od svih ljudi na svijetu, baš on, ima najviše problema. Kako bismo
koju teškoću riješili ili bi ona sama iščezla, osjećali smo se lakše."

Svaki učenik treba razmisliti, a zatim napisati na listu papira problem koji ima u
obitelji, školi, među prijateljima ili uopće u životu. Učenici će zatim u skupinama od 5
članova komentirati ono što su napisali, a jedan član svake skupine objediniti će
iznesene probleme i izvijestiti cijeli odjel. Na većem listu papira pričvršćenom na
školsku ploču učitelj bilježi probleme dok ih iznosi vođa svake grupe.

Potom učenici glasovanjem izaberu jedan problem za koji će, na sljedećem satu,
pokušati naći rješenje.

15. ZAJEDNO DO RJEŠENJA

CILJ: Zajedničko rješavanje problema, suradnja, podrška

grupe.
VRIJEME: 20 do 30 minuta.
UVJETI RADA: Učenici sjede u krugu.
PRIBOR: Ploča, kreda.

POSTUPAK
Podsjetite učenike da će rješavati problem koji su izabrali prošli sat.
Nastojte ga s učenicima što konkretnije i preciznije formulirati. Zatim ga ispišite na
ploču. Svaki učenik treba razmisliti kako bi on riješio taj problem, što i tko bi mogao
pomoći, što bi trebalo učiniti.
Podijelite učenike u manje skupine po 4-5 učenika, koji će zajedno osmisliti rješenje, a
predstavnici skupina iznijet će ih razredu. Vi ih pišite na ploči.
Važno je potaknuti učenike da slobodno iznose svoje prijedloge, bez straha, a vi
ih nemojte procjenjivati ili odbacivati.

Rasprava
Pitajte učenika čiji je to problem. Je li zadovoljan ponuđenim rješenjima, jesu li mu
prihvatljiva, ostvarljiva; što će od predloženog poduzeti? Je li on sam dobio ideju kako
prevladati problem, od koga će eventualno tražiti pomoć. Ostale učenike pitajte kako
su se osjećali pomažući učeniku, kako su došli do zajedničkog prijedloga u malim
skupinama, i kako se sada osjećaju?
Postupak ponovite s ostalim problemima s liste.
NAPOMENA: U ovoj je igri jako važno da ne komentirate ili ne omalovažavate
prijedloge dok ih učenici iznose. Ostavite im slobodu da traže, ispituju mogućnosti.
Kod prvog vašeg prijedloga ili komentara oni bi prestali potragu i poveli se za vašim
prijedlogom.
 16. MOJ CVIJET

CILJ: Prepoznavanje vlastitih kvaliteta i pozitivno

samodoživljavanje.
VRIJEME: 40 minuta.
UVJETI RADA: Rad u malim grupama.
PRIBOR: Papir A4, olovke.

POSTUPAK
Učitelj kaže učenicima da nacrtaju cvijet s pet latica, s krugom u sredini.
1. U središnji krug upiši svoje dvije najveće želje.
U latice redom upišite odgovore na slijedeća pitanja:
2. Što najbolje radiš?
3. Gdje bi sad želio biti?
4. Moja najveća snaga je u...
5. Stvari koje me čine dobrim prijateljem...
6. Moja poruka odraslima.

Zatim se ponudi sudionicima (uvijek najprije oni koji to žele, a onda poticati one
povučene) da komentiraju svoje latice u malim grupama. Pitajte ih jesu li sada korak
bliže ostvarenju napisanih želja ili drugih.

Koristeći odgovore učenika na 4. pitanje izradite plakat SNAGA NAŠEG RAZREDA.

Na vrh hamera učitelj napiše ovaj naslov, a učenici ispod upisuju svoje odgovore na 4.
pitanje. Plakat stavite na školski pano.

17. KAKO REĆI NE*****

CILJ: Vježbati vještinu odbijanja (kako reći NE) kroz igranje uloga.
VRIJEME: 25-30 minuta.
UVJETI RADA: Učenici rade u parovima, mogu se kretati po razredu, za vrijeme
rasprave sjede na svojim mjestima.
PRIBOR: Nije potreban.

POSTUPAK
Recite učenicima da stanu u parove. Imaju zadatak da jedan od drugoga pokušaju
dobiti nešto što druga osoba ima na sebi ili kod sebe (naočale, sat, majicu, olovku itd.).
Mogu koristiti sve načine uvjeravanja kojih se mogu sjetiti. Zadatak druge osobe je
da ni na koji način ne da predmet koji se od nje traži. Uloge se izmjenjuju. Kad završe
igru u jednom paru, promijene par, po mogućnosti s osobom s kojom se najmanje
druže. Poželjno je da promijene više partnera kako bi iskusili različite načine
uvjeravanja i vježbali različite načine odbijanja.
Kad završe igranje, zamolite dragovoljce da podijele svoje iskustvo. Koja uloga vam je
bila lakša? Kako je to bilo različito sa različitim partnerima? Što ste naučili iz ove
vježbe? Kome je uspjelo dobiti traženi predmet? Kako ova situacja izgleda inače u
životu, za svakog od učenika? Koliko su vješti u uvjeravanju drugih, koliko su vješti u
odbijanju i obrani svog stava? Zanimljivo je kad na ploču pišete “metode” uvjeravanja i
“metode” odbijanja, te prokomentirate koje su uspješne.
Zamolite ih da se sjete situacija u kojima su nekog odbili. Koji su bili razlozi da su ga
odbili? Je li se kad dogodilo da ste željeli reći NE, ali ste se zbog nekog razloga dali
nagovoriti? Zašto i u kojim situacijama čovjek mora znati reći NE? Ako osoba zna reći
NE, što to govori o osobi?

18. MOJA ŠKOLA (RAZRED)

CILJ: Prepoznati i raspraviti o tome što vole, a

što ne vole u školi (razredu).
VRIJEME: 2 školska sata.
UVJETI RADA: Djeca sjede na svojim mjestima,
kasnije rade u grupama od tri-četiri učenika.
PRIBOR: Papir i olovka.

POSTUPAK
Prvi školski sat djeca imaju zadatak da opišu
svoju školu ili razred. Neka navedu sve što vole i sve što ne vole i kako se osjećaju u
školi (razredu).

Sljedeći školski sat podijelite učenike u male grupe od tri-četiri člana. Učenici će
zajednički odgovoriti na pitanja:
1. Što volimo u našoj školi (razredu) i zašto?
2. Što ne volimo u našoj školi (razredu) i zašto?
3. Što bismo željeli promijeniti i zašto?
4. Napišite nekoliko ideja kako biste mogli napraviti promjenu koju želite.

Odgovore iz prvog i četvrtog pitanja neka nacrtaju na papiru, obojaju i izrežu, te

nalijepe na hamer papir sa naslovom MOJA ŠKOLA.
Na kraju prokomentirajte nekoliko odgovora u velikoj grupi. Hamer stavite na zid u
učionici.
Ovisno o odgovorima možete napraviti eventualne planove za postizanje željene
promjene.
 19. POTPORA I POVJERENJE

CILJ: Razvijanje povjerenja i pripadanja u grupi kroz dijeljenje

iskustava i osjećaja.
VRIJEME: 30-40 minuta.
UVJETI RADA: Učenici sjede u krugu (Ako je grupa veća od 20
učenika podijelite je u dvije manje grupe).
PRIBOR: Mala krpena lutka (po jedna lutka za svaku grupu).

POSTUPAK
Svrha je dati učenicima mogućnost da podijele neko za njih značajno iskustvo.
Objasnite im da će nekoliko sljedećih minuta govoriti o stvarima koje su njima važne iz
bilo kojeg razloga. Recite im da razmisle o nečem važnom o čemu često ramišljaju. To
može biti neki događaj kojeg se često sjete, neki uspjeh ili neuspjeh o kojem
razmišljaju, konflikt sa članom obitelji ili prijateljem, želje koje žele ostvariti i sl.
Važno je da to bude nešto što im je istinski važno. Dajte im nekoliko minuta da
razmisle o čemu žele govoriti drugima.
Recite da u ovoj igri smije govoriti samo osoba koja dobije pravo da govori. Pravo
govora ima osoba koja dobije u ruke "malog govornika". (Mali govornik je mala krpena
lutkica koju ćete nabaviti za ovu vježbu.) Dajte im uputu da jedan drugog slušaju
pažljivo i s razumijevanjem, jer će tako najbolje pokazati svoju pažnju i
zainteresiranost, a to je važno kad ljudi govore o sebi.

Onaj koji dobije "malog govornika" u ruke, reći će o čemu razmišlja, zašto je to važno
za njega i što bi glede toga želio u budućnosti. Svako ima jednu minutu da kaže nešto o
svom iskustvu.

Rečenice započnite sa
Razmišljam o.....
U vezi toga se osjećam....
To mi je važno zato što ....
U budućnosti želim .....

Igra započinje tako da prvi igrač uzme "malog govornika" i drži ga u ruci dok govori.
Kad završi, daje lutku sljedećem učeniku, koji time dobija pravo govora. Igra traje sve
dok se svi učenici ne izredaju. Svak ima priliku govoriti samo jednom.

Na kraju možete zajednički odgovoriti na pitanja:

Kako im se svidjela ova igra?
Kako se osjećaju nakon ove igre?
Što misle zašto su ovakvi razgovori važni?
Tko su ljudi s kojima bi trebalo razgovarati na ovaj način i zašto?
 20. ZLATNA RIBICA

CILJ: Istraživanje svijeta želja.

VRIJEME: 45 minuta.
UVJETI RADA: Djeca sjede u klupama.
PRIBOR: Papir i pribor za crtanje.

POSTUPAK
Podsjetite djecu na bajku o zlatnoj ribici. Recite im da zamisle da se
nalaze na prekrasnoj morskoj obali u malom čamcu i da su upravo
ulovili neobičnu ribicu. Samo što su je izvukli iznad površine vode,
ona je progovorila: "Pustite me natrag u more. Ispunit ću vam tri
želje koje god zaželite." Zamislite da imate mogućnost da vam se ostvare tri želje,
koje god poželite. Razmislite malo, napišite svoje želje, a zatim ih nacrtajte.

Kad djeca završe s crtanjem, zamolite ih da podijele svoje želje sa ostalima, ako to
netko želi. (I ovu vježbu možete napraviti tako da prvo pričaju o svojim željama u
malim grupama kako bi svatko imao priliku govoriti o sebi, a onda zajednički svaka
grupa govori svoje želje ostalima.)
Raspravite zašto su poželjeli baš te želje i što to govori o svijetu u kojem žive. Neka
rasprave koje želje su ostvarive, a koje ne, ostvarenje kojih želja ovisi o njima, a na
koje želje nemaju utjecaja, itd. Možete zaključiti da svijet nije uvijek savršen, da ga
se nekad može učiniti boljim, a nekad ga treba prihvatiti onakvog kakav jest i naučiti
pronalaziti lijepo u onome što imamo.
Isto tako, ponekad nam neke želje izgledaju neostvarive, a onda otkrijemo da ih
možemo ostvariti ako se potrudimo. Na kraju neka zamisle situacije u kojima bi mogli
ostvariti neke od želja koje su stavili u grupu ostvarivih želja.

21. DRVO ŽELJA

CILJ: Postavljanje ciljeva i motiviranje za njihovu realizaciju.

UVJETI RADA: Učenici sjede na svojim mjestima.
PRIBOR: Hamer, list papira u obliku lista za svakog učenika,
pribadače.
POSTUPAK:
Recite djeci da razmisle što sve žele postići u školi i izvan škole u narednih tjedan
dana. Učiteljica na hameru nacrta stablo (razgranato) i pričvrsti ga na zid. Učenici
sjede na svojim mjestima i na papiru u obliku lista pišu svoje želje (ciljeve), svatko za
sebe, zatim ga pričvrste na stablo. Stablo stoji na zidu, a djeca kad ostvare cilj,
obojaju svoj list sa stabla u boju koju žele i ponovo vrate na stablo. Stablo stoji sve
dok svi listovi ne dobiju boju.
 22. PIRAMIDA ŽIVOTA

CILJ: razmišljanje o vrijednostima u životu

VRIJEME: 45 minuta
UVJETI RADA: učenici mogu sjediti u krugu ili na svojim mjestima
PRIBOR: radni listovi za učenike, olovka

POSTUPAK
Recite učenicima da razmisle što im je važno u životu? Podijelite svakom učeniku radni
list s nacrtanom piramidom. Ako nemate pripremljene radne listove, neka učenici
nacrtaju piramidu od sedam dijelova kao na slici iz priručnika.
Recite djeci da će oni sada pomoću kamenja napraviti piramidu života, tj. onoga što je
važno u životu ostvariti ili posjedovati da bi život bio vrijedan, dobar i sretan. Neka
svaki učenik za sebe odredi što misli da je važno u životu. Neka najprije na papir
napiše deset stvari koje su važne za dobar život. Kad ih napiše neka ispred svake
stvari stavi brojku kojom označava redoslijed važnosti. Ono što je najvažnije je broj
1, što je iza toga 2 itd. a što je najmanje važno je broj 10. Neka zatim upišu u kamenje
vrijednosti, na način da u svaki kamen upišu jednu vrijednost (prvih 7). U temelje
upisuju one vrijednosti koje su najvažnije a prema gore one koje slijede po važnosti.
Kad završe neka u malim grupama prokomentiraju svoje piramide.

Dok učenici rade zadaću, učitelj će na ploči nacrtati veliku piramidu istog oblika.
(Također možete veliku piramidu nacrtati na hameru da bi vam i nakon vježbe ostala u
odjelu.) Kad svi učenici završe razgovor u malim grupama, čitaju vrijednosti koje su
napisali na svojim listovima, i to tako da naglase koje su temeljne. Učitelj ih upisuje na
piramidu na ploči (ili na hameru). Hamer ostaje u razredu kao podsjetnik.

Raspravite zajedno koje su temeljne, najvažnije vrijednosti u životu, da bi život bio

vrijedan, dobar i sretan i zašto su te vrijednosti važne. Isto tako raspravite kako ljudi
ostvaruju te vrijednosti u životu. Neka se svatko sjeti jedne osobe koju cijeni zbog
nečeg i neka razmisli što je to zbog čega cijeni tu osobu. Neka vam kažu nekoliko
primjera a vi ih usporedite sa vrijednostima koje ste napisali na piramidi.

Napomena: Na početku objasnite djeci da vrijednosti mogu biti vrlo različite. To mogu
biti osobine ili opće kvalitete koje ljudi posjeduju; poštenje, marljivost. To mogu biti
aktivnosti; ostvariti ciljeve, uspjeti u životu ili okolnosti;. rodit se u dobroj obitelji,
imati dobre prijatelje ili vjerovanja; vjerovati u boga, imati vjeru u budućnost.
Materijalne vrijednosti su npr. imati kuću, novac i sl.

Važno je da djeci pomognete osvijestiti što više vrijednosti u životu i da ih potaknete

na razmišljanje zašto i kako su one važne.
 PIRAMIDA ŽIVOTA

Uz ovdje napisane radionice preporučamo da u šestom razredu obradite i teme iz

nastavnog paketa: Siguran korak i pravo na zrak - Mladi, pušenje i alkohol
Radionica br. 38. Pravo na zrak-poruka odraslima, str. 97.
Radionica 39. Reklame, str 98
Radionica 40. (Anti)propaganda, str. 99.
Radionica br. 42. Mali princ, str.102
Radionica br.47. Trčati ili klonuti, str.112.
Radionice za VII.
razred
 1. KRUG POVJERENJA

CILJ: Osvijestiti važnost uzajamne podrške i osobnog doprinosa u postizanju

zajedničkih ciljeva kroz igru.
VRIJEME: 15-20 minuta.
UVJETI RADA: Dovoljno prostora da se u njemu može formirati krug od svih učenika
Ako želite, možete učenike podijeliti u dva kruga.
PRIBOR: Nije potreban.

POSTUPAK
Recite da ćete sad napraviti demonstraciju važnosti uzajamne podrške i suradnje i
usput ćete se malo zabaviti. Postavite cijelu grupu u krug, rame uz rame. Neka svi
budu okrenuti prema sredini kruga. Zatim se svi okrenu za 90 stupnjeva na desno, tako
da su svi okrenuti u istom smjeru, jedan iza drugoga, lijevim ramenom okrenuti prema
sredini. Zamolite učenike da smanje krug i da zakorače jedan prema drugom tako da
im se tijela skoro dodiruju. Recite im da uhvate za struk osobu ispred sebe. Nakon što
izbrojite do tri, neka svatko pomalo sjedne u krilo osobi iza sebe. Izbrojite opet do
tri i neka svi podignu ruke u zrak, a zatim ih vrate na struk osobe ispred sebe.
Na sljedeće brojenje do tri neka svi učine male korake naprijed krećući prvo nogom
bližom sredini kruga, a zatim drugom nogom. Na konačno brojanje do tri neka svi
ustanu.

Kada se učenici vrate na svoja mjesta, pitajte ih zašto je ovaj krug djelovao. (Ako vam
ne uspije uspješno obaviti vježbu od prvog puta, ponavljajte sve dok ne uspijete).
Nakon njihovih odgovora, naglasite dvije stvari: Kad imamo zajednički cilj ili zadatak,
onda ga možemo obaviti samo ako svi obavljamo svoj dio zadatka i ako jedni druge
podržavamo i pomažemo. Što bi se dogodilo da netko nije poslušao upute ili da je
namjerno otišao u drugom smjeru? Što bi se dogodilo da netko nije htio prihvatiti
osobu ispred sebe i podržati je? Je li ovaj zadatak mogao obaviti pojedinac sam?

U svakoj zajednici postoji čitav niz situacija i zadataka koje ne može riješiti
pojedinac ili manji broj ljudi. Čak i one zadatke koje može riješiti manji broj ljudi,
uspješnije će riješiti ako se u njihovo rješavanje uključi čitava zajednica. Bilo koji
problem u razredu riješit ćete brže i lakše ako se svi pomažete i pridonosite njegovu
rješenju.
Uzmite neki primjer iz razreda u kojem se očitovao ovaj princip (situacija iz prošlosti
koju su uspješno riješili jer su se svi uključili).
Uzmite neki aktualni problem iz razreda koji bi se mogao riješiti uz pomoć ovog
principa. Raspravite situaciju (problem) i donesite zaključke.
 2. NEDOVRŠENE REČENICE

CILJ: Upoznavanje sebe, jačanje samopoštovanja.

VRIJEME: 45 minuta.
UVJETI RADA: Učenici sjede na svojim mjestima.
PRIBOR: Ploča, papir A 4 format i olovke.
POSTUPAK
Na ploči učitelj napiše slijedeći zadatak:

Dovrši započete rečenice

Moje ime je.........
Rođen sam .........
Živim sa ..........
Moj hobi je........
U slobodno vrijeme........
Kod sebe najviše volim........
U budućnosti sebe vidim kao..........
Osjećam se važnim kad ...........
Ljudi me poštuju kad........
Najviše me raduje......
U školi najviše volim.....

Neka se podijele u grupe od 3 člana i prokomentiraju svoje odgovore.

Pitajte ih kako je pisati o sebi i što je bilo najlakše, a što nije bilo lako. Što su novo
naučili o sebi?

Napomena:
Na kraju im zadajte zadatak da napišu pismo samome sebi koje započinje sa: Dragi ja
 3. OVO SAM JA
CILJ: Usmjeravanje pažnje na sebe i svoje postupke; jačanje samopoštovanja.
VRIJEME: 30 minuta.
UVJETI RADA: Za vrijeme prvog dijela sata učenici sjede na svojim mjestima, a
kasnije u malim grupama razgovaraju o svojim odgovorima.
PRIBOR: Olovke, radni listovi (pripremljeni ili ih izdiktirajte u bilježnice).

POSTUPAK
Podijelite radne listove. Svaki učenik ispunja svoj list samostalno. Zatim izabere osobu
u razredu s kojom se najmanje poznaje i u paru prokomentiraju svoje liste. Zatim
pronađu još jedan par i popričaju o svojim listama tako da svatko predstavlja svog
para umjesto sebe. Na kraju zamolite dragovoljce da podijele nešto iz svojih listova sa
cijelim razredom.

RADNI LIST ZA UČENIKE

Ovo sam ja

Nešto na što sam ponosan Najgluplja stvar koju sam ikad napravio

Tri stvari kojih se bojim Mjesto koje me čini sretnim

Nešto po čemu bih želio da me pamte Što želim biti kad odrastem

Moja najljepša uspomena Nešto što bih kod sebe želio unaprijediti
 4. KAKO SE BAVIMO FRUSTRACIJOM*****

CILJ: Učenje pozitivnih načina bavljenja frustracijom.

VRIJEME: 60 minuta.
UVJETI RADA: Za igru “Kuća od karata” djeca rade u grupama
po troje +promatrač. Tijekom rasprave učenici sjede na svojim
mjestima.
PRIBOR: Komplet igraćih karata za svaku grupu djece.

POSTUPAK
Učenicima, bez najave teme, kažemo da ćemo se malo zabaviti. Izvedite 7-8 učenika
van na hodnik i dajte im upute: učenici u razredu bit će podijeljeni u male grupe od tri
učenika. Njihov zadatak bit će da od kompleta karata slože kuću na tri kata. Dok oni
budu radili, vi ćete promatrati i bilježiti njihove reakcije (što su govorili, što su radili,
kako su se osjećali) na papir. Nastojte to raditi što diskretnije. Sjedite ili možete se
kretati u blizini vaše grupe. Kad uđete, razmjestite se tako da je po jedan promatrač
na svaku grupu. Učenike u razredu podijelite u trojke i dajte im upute za slaganje
kuće. Pobjednik je ona grupa koja prva izgradi kuću, s tim da kuća mora ostati cijela
najmanje dvije minute. Pozovite promatrače, a učenicima recite da će oni pratiti
vrijeme.
Svakoj grupi damo komplet karata i igra počinje.
Nakon deset minuta završavamo s igrom i razgovaramo o njoj (zapažanja prvo iznose
po jedan član iz svake grupe, a zatim promatrači).
Pitamo učenike kako im se svidjela igra i kako su se osjećali. Pišite osjećaje na ploču.
Potcrtajte riječi koje označavaju frustraciju, nezadovoljstvo, ljutnju. Objasnimo im
što je frustracija. (Frustracija je reakcija na neuspjeh u ostvarivanju neke naše
potrebe ili želje, često manifestirana u obliku ljutnje, nezadovoljstva, ponekad tuge i
sl.)
Neka razmisle o svojim ponašanjima u grupi dok su igrali ovu igru i neka vam izdiktiraju
ponašanja koja su smanjivala frustraciju i pomagala sagraditi kuću pa onda ponašanja
koja su frustraciju još više povećavala. Pišite odgovore na ploči u dva stupca. Pitajmo
učenike da definiraju što su pozitivni, a što negativni načini bavljenja frustracijom.
(Pozitivne reakcije na frustraciju doprinose smanjenju frustracije i rješavanju
konkretnog zadatka, npr. ustrajnost, pronalaženje novih mogućnosti za rješenje
zadatka i dr. Negativne reakcije na frustraciju ne doprinose rješavanju konkretnog
zadatka.) Iznad stupaca napišite naslove: Pozitivni načini bavljenja frustracijom i
Negativni načini bavljenja frustracijom, prema tome koji način opisuje stupac ispod
naslova.
Na kraju porazgovarajte kako inače reagiraju na frustraciju i kako je rješavaju.
Dopisujte nove ideje u stupce na ploči.
 5. KAKO DONOSIMO ODLUKE *****

CILJ: Vježbati vještinu donošenja odluka.

VRIJEME: 45 minuta.
UVJETI RADA: Učenici sjede na svojim mjestima, u uvodnom dijelu
kreću se po razredu, kasnije sjede u malim grupama.
PRIBOR: Listovi papira sa nacrtanim ili napisanim pojmovima hrane,
osobine ili aktivnosti, papir za pisanje i olovke.

POSTUPAK
U svaki kut učionice stavite papir na kojem je nacrtano nešto od hrane ili naziv
ponašanja ili nešto drugo (npr. u jednom kutu je hamburger, u drugom voće, u trećem
pepsi itd., ili u jednom je zabava, u drugom glazba, u trećem sport, u četvrtom znanje i
sl.). Svaki učenik mora se odlučiti za jedan od uglova prema tome što najviše voli i otići
u taj ugao. Neka nakon toga u uglovima međusobno popričaju zašto su izabrali baš taj
kut. Kad se vrate na mjesta, neka predstavnik svake grupe objasni zašto je njegova
grupa izabrala taj ugao.

Uvođenje u proces donošenja odluka

Komentirajte da su učenici upravo razgovarali o odlukama koje ljudi svakodnevno
donose. To su odluke sa manjim ili većim značenjem za njihov život. Ponekad su to
sudbonosne odluke poput odluke da se oženite ili koju školu ćete upisati. Razmislite na
trenutak koliko pažnje posvećujete svojim odlukama, koliko ste svijesni da ih donosite,
i kako ih donosite. Dovodite li se ponekad, rijetko ili često u situaciju da umjesto vas,
odluku donese netko drugi. Ne donijeti odluku u nekom trenutku znači odlučiti da to
netko drugi uradi za vas.
Neka učenici zatvore oči i razmišljaju o odluci koju su napravili u zadnja dva dana i
kako su je napravili i neka u grupama prodiskutiraju o svojim odlukama.
Donošenje odluka toliko je sastavni dio života da mi često i nismo svijesni donosimo li
odluke ili nam se one jednostavno događaju. Kako ljudi donose odluke ili izbore u
životu, od presudnog je značenja za njihov svakodnevni život. Dobro je poznavati
način na koji donosimo odluke kako bismo uvijek mogli provjeriti kakvu odluku i kako
smo je donijeli. Ovaj proces pomaže nam da budemo odgovorni u rješavanju bilo kojeg
problema.
Pitajte učenike kako oni obično donose odluke. Zamolite da vam kažu koja su pitanja
koja moraju sebi postaviti kako bi donijeli ispravnu odluku. Pišite na pakpapir njihove
odgovore.
Na kraju ponovite njihove odgovore na način da ih prikažete kroz niže navedenu
shemu. Dajte im radni list i zadatak da kroz pitanja na radnom listu prođu neku svoju
dilemu i proces donošenja odluke.
• Rasprava
Raspravite zajednički odgovore na pitanja. Komentirajte na kraju da izbor između više
alternativa nije uvijek lagan posao. Kad ljudi ne donesu aktivnu odluku, obično požale.
(Tad je donesu drugi za njih.) Npr., kad nas drugi dovedu u situaciju da napravimo
nešto što nismo željeli. Nedonošenje odluke je u stvari donošenje odluke da se
odustane od toga da se napravi svoj izbor. Objasnite da je donošenje odluka vještina
koju treba naučiti vježbanjem kao i svaku drugu vještinu. Napravite vježbu donošenja
odluke da se proba ponuđena cigareta. Učenici će proći vježbu u malim grupama
zajednički odgovarajući na pitanja. Kad završe, pitajte za odluku koju su donijeli, zašto
su donijeli baš tu odluku. Složite se s njima da donošenje odluka često nije lak posao.
U životu nam pomaže da znamo prepoznati i cijeniti svoje vrijednosti. Što mi je važno i
koliko cijenim i poštujem sebe? Odbijanje da se proba cigareta može rezultirati
gubitkom pripadanja, neugodnošću, vrijeđanjem nečijih osjećaja itd. S druge strane,
uzeti cigaretu, znači štetiti svom zdravlju; može ti biti muka, može ti se povraćati i
boljeti te glava, možeš štetiti svom izgledu; neugodan zadah i žuti i smrdljivi prsti na
rukama, žuti zubi, možeš povrijediti osjećaje i povjerenje roditelja, dugoročno to
može značiti uvod u ovisnost, koja će kasnije činiti mnoge probleme, nervozu kad
nemaš cigaretu, biti uzrok brojnih bolesti koje cigareta izaziva itd.

Radni list
PROCES DONOŠENJA ODLUKE

1. Opiši dilemu, problem.

•Što je problem?
•O čemu odlučuješ?
•Što želiš?

2. Prikupi informacije koje će te odvesti do odluke.

•Koje informacije trebaš?
•Gdje ih možeš dobiti?
•Zašto trebaš baš te informacije?

3. Razmisli o izborima.
•Što sve možeš napraviti (koristi svoje iskustvo, iskustvo drugih, znanje)?

4. Razmotri posljedice svakog od izbora.

•Što će se dogoditi kao rezultat svakog izbora? (Ovo uključuje razmatranje
pozitivnih i negativnih rezultata odluka. Nacrtajte vagu i na svaku stranu
napišite što dobivate, a što gubite.)
•Što će se dogoditi kratkoročno, što će se dogoditi dugoročno?
•Kako bi na tvoj izbor gledala tvoja obitelj ili neka druga tebi važna osoba?
Možeš li biti ponosan na svoju odluku?
5. Napravi izbor i djeluj. (Što ćeš odlučiti?)
 6. ZABAVI SE I NAĐI PRIJATELJA

CILJ: Razvijanje osjećaja pripadanja odjelu, pronalaženje novih prijatelja kroz igru i
razgovor.
VRIJEME: 45 minuta.
UVJETI RADA: Učenici sjede na svojim mjestima.
PRIBOR: Radni list za svakog učenika.

POSTUPAK
Učenicima se podijele radni listovi. Svaki učenik upiše na vrhu svoje ime i prezime, a
zatim u prvom stupcu (TO SAM JA) sve osobne podatke počevši od mjeseca svog
rođenja do različitih drugih podataka o sebi i svojim interesima. Kada sve ispuni, u
dogovorenom smjeru, šalje svoj list dalje prvom učeniku koji se potpisuje u svaku
rubriku u kojoj je identičan vlasniku lista. Na primjer, ako učenik voli istu boju upisanu
u stupac "To sam ja", u istom redu, (omiljena boja) i stupcu "To smo mi" napisat će
svoje ime. Kada se potpiše za sva područja (rubrike) u kojima je isti kao vršnjak -
vlasnik lista, šalje list dalje, sljedećem učeniku koji ga na isti način ispunjava.
Kao što svi učenici istovremeno ispunjavaju za sebe stupac "To sam ja", tako i kasnije
svi učenici u isto vrijeme ispunjavaju stupac "To smo mi". Radni listovi idu od jednog
do drugog učenika, dok se nakon cijelog kruga, ne vrate vlasniku.

Na kraju sata, učenici koji žele, mogu navesti imena jednog do dva učenika koji su im
najsličniji, te precizirati u kojim područjima se najbolje slažu.
 RADNI LIST ZA UČENIKE

Zabavi se i nađi prijatelja

Ime i prezime: TO SAM JA TO SMO MI

mjesec rođenja

horoskopski znak

mjesto rođenja

broj braće

broj sestara

broj cipela

hobi

omiljeno jelo

omiljeni glumac

omiljena boja

omiljeno doba dana

najdraži dan u tjednu

vrsta filmova koje voliš

najljepši mjesec u godini

omiljeni pjevač

omiljena pjesma

najdraži kolač

omiljeni sport

moja zemlja snova

omiljena životinja
 7. DA SAM JA ......

CILJ: Razvijanje dječje mašte, osjećaja moći i pozitivnog stava za rješavanje

problema, uživljavanje u različite uloge i predviđanje novih rješenja za različite
situacije.
VRIJEME: 45 minuta.
UVJETI RADA: Djeca sjede na svojim mjestima.
PRIBOR: Papir i olovka.

POSTUPAK
• Recite djeci da napišu pjesmu koja se sastoji od rečenica:
Da sam ja ....., ja bih.... zato
Da sam ja ......., ja bih ......
Pjesma se ne mora rimovati
• Dajte im ideje za različite uloge koje mogu izabrati npr.
Da sam ja moja mama, ja bih ........
Da sam ja moj tata, ja bih .......
Da sam ja moj brat (sestra), ja bih ......
Da sam ja pjesnik, ja bih .....
Da sam ja učiteljica, ja bih ......
Da sam ja ravnatelj škole, ja bih ......
Da sam ja direktor cirkusa, ja bih .....
Da sam ja gradonačelnik, ja bih ...
Da sam ja životinja, ja bih .......
Da sam ja ptica, ja bih .....

Zamolite dragovoljce, na kraju, da pročitaju svoje pjesme. Možete napraviti i tako da

djeca u manjim grupama pročitaju i izaberu najbolju pjesmu. Sve najbolje pjesme
stavite na pano u razredu. Možete raspraviti i o tome što će oni napraviti drugačije
jednog dana kad budu u nekoj od tih uloga i zašto.
 8. KONSTRUKTIVNO KORIŠTENJE SLOBODNIM VREMENOM
KAKO SE ZABAVLJAMO NA ROĐENDANIMA, IZLETIMA, ZABAVAMA

CILJ: Upoznavanje s različitim oblicima korištenja slobodnog

vremena, zabava.
VRIJEME: 45 ili 90 minuta.
UVJETI RADA: Prema zahtjevima igara.
PRIBOR: Prema zahtjevima igara.

POSTUPAK
Priprema
Ovaj zadatak dati ćete na prethodnom satu razrednog odjela:
Svaki učenik treba doznati što više zabavnih aktivnosti, igara koje mogu poslužiti na
zabavama, rođendanima, izletima ili u njihovu svakodnevnom druženju. Podijelite
učenike u manje grupe po 4-5 članova koji će napraviti zajedničku listu igara svoje
grupe. Izvjestitelj prve grupe čita tu listu, a učitelj je zapisuje na ploču. Izvjestitelji
sljedećih grupa dodaju na listu aktivnosti koje do tada nisu navedene. Neka objasne i
demonstriraju igre koje nisu poznate ostalim učenicima.
Na taj način dobit ćete zajedničku listu zabavnih aktivnosti. Na popis možete još
dodati Igre za relaksaciju i zabavu iz ovog Priručnika.

Na kraju neka svatko zamisli neki budući rođendan, izlet, zabavu i neka osmisli kako
ove igre
može tamo koristiti. Dozvolite im da međusobno ispričaju kako su to zamislili.
Ako ima dragovoljaca, mogu to pokazati vođenjem igre sa ostalim učenicima na ovom
SRO ili nekom drugom. Tako možete dobiti pomagače za vođenje igara na budućim
SRO.

9. PRAVILA LIJEPOG PONAŠANJA U KOMUNIKACIJI PISMOM I

TELEFONOM

CILJ: Uputiti učenika u pravila komunikacije pismom i telefonom.

VRIJEME: 45 minuta.
UVJETI RADA: Za vrijeme igranja uloga, učenici “glumci” igraju
uloge pred cijelim odjelom, dok drugi sjede u klupi. Tijekom
rasprave i izrade pravila učenici sjede na svojim mjestima.
PRIBOR: Kartice za igranje uloga, dva velika hamer papira, flomasteri.
POSTUPAK
Priprema
Tjedan dana prije realizacije ove teme, najavimo temu učenicima i zadamo im da iz
literature prikupe pravila ponašanja u komunikaciji pismom i telefonom, koji zauzimaju
važno mjesto u komunikaciji mladih, kako među prijateljima, tako i između osoba
suprotnog spola. (Učenike možemo uputiti u Bonton za tinejdžere autorice J.
Goldman.)
Neka učenici sami pripreme kartice sa sadržajima i situacijama za igranje uloga na ovu
temu.
Realizacija
Učenici koji žele glumiti, dobiju karticu na kojoj im je zadana uloga. Prvi put odigraju
zadanu situaciju ne pridržavajući se bon-tona, a drugi put istu komunikaciju
pridržavajući se pravila lijepog ponašanja.
Nakon igranja uloga, s učenicima se raspravlja o najvažnijim pravilima u komunikaciji
pismom i telefonom.

Kao zaključak, učenici na dva hamera ispisuju pravila lijepog ponašanja (jedan hamer
za komunikaciju pismom, a drugi za komunikaciju telefonom). Učenici mogu
naizmjenično pisati na hamere kako bismo ih što više uključili u ispisivanje pravila.
Pravila se mogu ispisati ili natipkati na format A-4 ili A-8 te fotokopirati i podijeliti
učenicima kao letak koji su sami kreirali.

10. AKTIVNO I PASIVNO SLUŠANJE

CILJ: Razlikovanje aktivnog i pasivnog slušanja.

VRIJEME: 45 minuta.
UVJETI RADA: Sjedenje u dva koncentrična kruga, rad u
parovima.

POSTUPAK
Cijela se grupa razbroji u parove. Jedinice ostanu u vanjskom krugu, dvojke
formiraju unutrašnji i svi se okrenu licem jedni prema drugima.
Jedinice pričaju o jednom svom događaju. Dvojke samo slušaju. Sjede mirno i ne
pokazuju svoje reakcije ni riječima, ni mimikom.
Zatim se svi igrači pomaknu za jedno mjesto udesno. Jedinice ponovo pričaju isti
događaj. Dvojke slušaju, mimikom, klimanjem glave, kratkim riječima i rečenicama
odražavaju ono što su čuli (dakle vrlo malo govore).
Po završetku igre Jedinice pričaju kako su se osjećale kada su Dvojke pasivno
slušale (tj. kad nisu pokazivale zanimanje), a kako kad sugovornik pokazuje svoju
pažnju. Što im je najviše davalo osjećaj prihvaćanja, osjećaj da ih onaj koji sluša
razumije.
Ako ostane dostatno vremena, parovi neka izmijene uloge kako bi oni koji su
dotada slušali, osjetili kako ono što su sami radili, djeluje kad se primijeni na njih.
 11. KATRAN U PLUĆIMA

CILJ:Pokazati količinu duhanskog dima i katrana koju pušač udiše i čime zagađuje
pluća prilikom pušenja. Ukazati na štetno djelovanje duhanskog dima na pluća.
VRIJEME: 45 minuta.
UVJETI RADA: Djeca sjede na svojim mjestima.
PRIBOR: Prethodno pripremite stroj za pušenje.

POSTUPAK
Ako vam je vrijeme ograničeno, ranije napravite stroj za pušenje. Koristite ga kao
sredstvo za demonstraciju.
• Materijal:
Čista plastična prozirna boca od deterdženta s čepom
Cijev od 5 do 7,5 cm veličine cigarete
Glina
Cigareta (po mogućnosti bez filtera)
Šibice i kuglica vate

• Što učiniti:
Isperite bocu.
Napravite rupu na čepu veličine cijevi.
Stavite vatu na jedan kraj cijevi-boce i cigaretu na drugi.
Zavrnite čep.
Istisnite zrak iz boce čvrstim stiskanjem boce.
Zapalite cigaretu i počnite pumpati bocu polako i ustrajno.
• Rezultat
Kako nakon pokusa izgleda vata?
Kako izgleda boca?
Što mislite kako dim cigarete djeluje na pluća?
Istrljajte vatom koju ste koristili u stroju za pušenje, lišće i stabljike nekoliko biljaka.
Što se događa?

1. Cigareta
2. Glina za zatvaranje
3. Rupe na čepu
4. Čep
5. Gumena cijev
6. Vata
Možete djecu pitati tko ima bicikl ili motor kod kuće. Vlasnike pitajte bi li oni umjesto
ulja u svoj motor ulili kiselinu ili bi svoj bicikl premazali katranom. Kad kažu da ne bi,
pitajte zašto ne bi. Odrasli svoja pluća podmazuju katranom i ne samo svoja nego i
njihova kad su u istoj prostoriji. Što misle zašto to odrasli rade. Porazgovarajte s
učenicima o ovom eksperimentu koji ste upravo napravili. Neka netko ponovi što ste
napravili i što ste dobili kao rezultat. Zamolite nekog učenika da podsjeti djecu na
štetne posljedice pušenja koje su učili iz biologije. Neka učenici podijele iskustvo kako
su doživjeli ovu vježbu i što oni misle o zagađivanju pluća na ovaj način.

12. CIJENA PUŠENJA

CILJ: Utvrđivanje cijene pušenja u novcu, utjecaja na

zdravlje i izgled mladih.
VRIJEME: 45 minuta.
UVJETI RADA: Učenici rade u malim skupinama.
PRIBOR: Papir, olovke, 2 velika hamera, ploča, kreda.

POSTUPAK
Pitajte učenike da ukratko naznače štetne posljedice pušenja. Potaknite ih da razmisle
o štetnosti na: zdravlje, ljepotu, higijenu usta i zubi, higijenu tijela, čistoću stana,
moguća oštećenja u stanu i na odjeći.
Podijelite učenike u male skupine po 4-5 članova. Neka razgovaraju za što sve pušači
troše više novca od nepušača. Recite im da naprave popis dodatnih troškova zbog
pušenja za 1 mjesec. Neka točno naznače što moraju više trošiti i koliko to košta.
Predstavnik grupe čita njihovu listu, a drugi član piše na hamere. Kad sve grupe napišu
svoja izvješća, neka dva učenika zbroje ukupnu potrošnju novca za 1 mjesec. Potaknite
ih da budu objektivni i ne pretjeruju s iznosima novca. Recite da u Americi pušači
plaćaju značajno veći iznos za zdravstveno osiguranje i da teže dobijaju posao od
nepušača.

Rasprava
Jesu li prije razmišljali o tome koliko pušači troše za svoju ovisnost?
Što bi se sve moglo kupiti za taj novac u jednom mjesecu ili nakon dužeg perioda?
Ako žele, neka prepišu “troškovnik” na papir i pokažu svojim roditeljima, rođacima i
poznanicima koji puše.
 13. DEBATA I ARGUMENTACIJA

CILJ: Uvježbavanje iznošenja i zastupanja osobnih

uvjerenja i mišljenja, te poticanje poštivanja i
toleriranja mišljenja drugih.
VRIJEME: 45-90 minuta.
UVJETI RADA: Učenici su na svojim mjestima.
PRIBOR: Radni list (u prilogu).

POSTUPAK
Voditelj upoznaje učenike sa sadržajem današnje
radionice: "Danas ćemo razgovarati o nekoliko važnih
pitanja. Ali, naš razgovor imati će nekoliko pravila kojih ćemo se strogo pridržavati."
Ispisuje pravila na ploču:

1. Slušaj, pričekaj da sugovornik dovrši ili da ti voditelj “da” riječ.

2. Govori kratko, jasno.
3. Drži se teme razgovora.
4. Pozorno slušaj što drugi govore.
5. Pazi na jačinu glasa i budi pristojan prema sugovornicima.

"Ovo su pravila tzv. DEBATE, odnosno stručnog razgovora potkrijepljenoga dokazima i

obrazloženjima na zadanu temu. Sada ću vam podijeliti radne listiće s pitanjima.
Upotrijebit ćete ih tako što ćete za vrijeme razgovora, ako taj tren netko drugi ima
riječ, ispod pitanja o kojem se tad bude razgovaralo zabilježiti ono što želite reći
kako bi zapamtili misao. Kad dođete na red, uz pomoć tih natuknica ćete lakše
govoriti."
Nakon vježbe slijede pitanja: O kojem vam je pitanju bilo najteže, a o kojem najlakše
razgovarati? Kako vam se svidjela debata kao način razgovora? Je li bilo teško
pridržavati se pravila? Koje je pravilo bilo najteže poštivati? Što mislite jesu li ova
pravila dobra, ima li tu koje nepotrebno pravilo?
Napomena: Uloga je voditelja da usmjerava na problem (tehnikom sažimanja i
pojašnjavanja) i da smiruje kada primijeti da “emotivna zagrijavanja” učenika prelaze
razumnu mjeru.
 RADNI LIST
DEBATA

1. Trebaju li roditelji svoju djecu, kad teško griješe, kažnjavati batinama?

2. Treba li zakonom zabraniti proizvodnju duhana?

3. Treba li zakonom zabraniti uživanje droga?

4. Treba li zakonom prisiliti narkomane na obvezno liječenje?

5. Ako se roditelji ne slažu, je li bolje da se razvedu, nego da se svađaju pred

djecom?
 14. PITANJA ZA ŠEŠIR
(koristiti u 7. i 8. razredu)

CILJ: Stvaranje boljeg međusobnog razumijevanja i

prihvaćanja u grupi kroz dijeljenje iskustava i osjećaja.
VRIJEME: 20-30 minuta (ovisi o tome koliko djeca budu
željela igrati).
UVJETI RADA: Učenici sjede u krugu, podijeljeni u dvije do
tri grupe.
PRIBOR: Šešir sa napisanim pitanjima na karticama za svaku
grupu učenika.

POSTUPAK
Šešir ide od učenika do učenika i svaki učenik uzima jednu karticu sa pitanjem tj.
nedovršenom rečenicom. Nakon što na nju odgovori, predaje šešir drugom učeniku koji
uzima karticu i odgovara itd.

Kako si se osjećao i što si mislio o sebi zadnji put kada si se pogledao u ogledalo?
Kako si se osjećao i što si mislio o sebi zadnji put kada ti je netko rekao nešto lijepo?
Kako si se osjećao i što si mislio o sebi zadnji put kada ti je netko rekao nešto ružno?
Kako si se osjećao i što si mislio o sebi zadnji put kada si napravio nešto smiješno?
Kako si se osjećao i što si mislio o sebi zadnji put kada si razgovarao sa svojim
roditeljima?
Kako si se osjećao i što si mislio o sebi zadnji put kada si imao konflikt kod kuće?
Kako si se osjećao i što si mislio o sebi na svom zadnjem rođendanu?
Kako si se osjećao i što si mislio o sebi zadnji put kad si dobio negativnu ocjenu?
Moja omiljena priča i zašto
Moja omiljena knjiga
Moj omiljeni film
Moj omiljeni tip ličnosti (kakve ljude volim)
Što najviše volim raditi?
Što najviše volim raditi sam?
Što najviše volim raditi u društvu?
O čemu često sanjarim danju?
Nešto što bih želio imati
Nešto što bih volio da mogu uraditi
Mjesta na koja se volim skrivati
Vrijeme kad se osjećam najusamljenije
San koji imam (koji stalno sanjam, koji se ponavlja-neostvareni)
San koji ne želim ponovo sanjati
San u kojem uživam
Moje brige
Nešto što stalno govorim sebi ( u svojim mislima)
Nešto čega se bojim
Ljubimac - domaća životinja (kojeg imam, imao sam, želio bih imati)
Strah koji sam savladao
Što radim kad sam sretan (veseo, uspješan, ponosan, važan)?
Što radim kad se osjećam tužan (povrijeđen, ljut, odbačen, neuspješan)?
Osoba koja mi mnogo znači (veoma važna osoba za mene)
Moje misli o nadprirodnom
Nešto u meni samom što ne razumijem
Nešto što za mene nema smisla, što me izluđuje
Što mislim o školi?
Što mislim o školskim (domskim, obiteljskim) pravilima?
Sreća je
Bijeda je
Način mišljenja za koji mi se čini da utječe na mene
Nešto u što sam vjerovao, a ne vjerujem više
Nešto što sam želio, a ne želim više
Nešto što sam osjećao, a ne osjećam više
Način koji sam pronašao da mi se ostvaruju želje
Nešto zbog čega se ljutim
Kako sam se osjećao kad sam bio nov u nekoj sredini?
Što sebi kažem kad sam u nevolji?
Što sebi kažem kad trebam donijeti odluku?
Što sebi kažem kad sam zbunjen?
Što sebi kažem kad imam problema?
Što sebi kažem kad se moram suočiti s nekim?
Nešto u prošlosti o čemu mnogo razmišljam
Nešto u budućnosti o čemu mnogo razmišljam
Kad bih imao milion dolara
Nešto iza čega stojim
Kako izbjegavam nevolje
Nešto što sam uradio što mi je dalo lekciju
Vrijeme kada sam se osjećao najbespomoćnije
Vrijeme kad sam se osjećao najviše važan
Nešto što izbjegavam, a znam da ne bi trebalo
Tip, vrsta osobe na koju se ugledam (koja mi je uzor)
Kad bih jedan dan mogao biti netko drugi
Tri riječi koje bih želio čuti o sebi
Način na koji se osjećam drugačiji od ostalih
Način na koji se osjećam jednak kao drugi
Kako način na koji razmišljam utječe na ono što radim?
Nešto što volim kod sebe
Nešto što ne volim kod sebe
Nešto što bih želio uraditi bolje
Nešto na što sam ponosan
Nešto u meni što prihvaćam kao ograničenje
Odluka za koju mi je drago da sam je donio
Što obično radim kad treba donijeti tešku odluku?
Što radim da se prestanem osjećati loše?
Što radim da se prestanem osjećati povrijeđeno?
Što radim da se prestanem osjećati ljuto?
Situacija u kojoj sam se osjećao pametno
Situacija u kojoj sam se osjećao glupo
Što planiram biti kad odrastem?
Što planiram uraditi kao roditelj?
Nešto za što znam da ne mogu promijeniti
Nešto za što znam da mogu promijeniti
Nešto u čemu sam dobar u školi
Nešto u čemu nisam dobar u školi
Nešto što sam uradio sada, a što će mi koristiti kada odrastem
Kako se bunim protiv autoriteta?
Zbog čega (kada) se osjećam buntovnički?
Nešto što nisam mislio da mogu uraditi
Nešto što smatram nepravednim, ali ne mogu ništa poduzeti
Nešto što smatram nepravednim, a mogu nešto poduzeti
Kako postignem da ljudi rade što želim?
Prilika kad sam lošu situaciju preokrenuo u dobru
Što tražim u prijatelju
Netko je uradio nešto lijepo za mene
Učinio sam nešto lijepo za nekog
Kad bih mogao promijeniti svijet?
Netko tko me zaista razumije
Kako stječem prijatelje?
Kako pridobiti nekog da obrati pažnju na mene?
Nešto što je netko učinio i to me inspiriralo
Vrijeme kad sam se osjećao prihvaćen
Vrijeme kada sam se nekog bojao i kad sam to prebrodio
Nešto što poštujem kod drugih ljudi
Najbolja stvar u mojoj zajednici
Najgora stvar u mojoj zajednici (društvu)
Nešto o čemu bih volio da ljudi više vode brigu
Tri stvari koje bi imalo moje idealno društvo
Što je najvažnije u obitelji?
Moje nade za budućnost svijeta
Nešto što mi je bilo potrebno, a nisu mi dali, kako sam im to stavio do znanja
Moja ideja o onome što čini “pravog čovjeka” muškarca idealnog
Moja ideja što čini “pravog čovjeka” ženu idealnom
Kako se osjećam kad netko ovisi o meni?
Nešto što djeca trebaju od odraslih
Nešto što odrasli trebaju od djece
Kako mi se sviđa ponašanje ljudi kojima sam okružen?
Najsretniji sam kada
Za mene je pripadanje
Što biste htjeli ostvariti/učiniti sljedeću godinu?
 15. MUDRO STABLO

CILJ: Kroz vođenu fantaziju postići opuštanje i nesvjesno

usvajanje stava da za svako pitanje imamo odgovor (za svaki
problem postoji rješenje).
VRIJEME: 45 minuta.
UVJETI RADA: Učenici sjede na svojim mjestima.
PRIBOR: Papir i pribor za crtanje.

POSTUPAK
Vođenu fantaziju čitajte polako, nešto tišim i dubljim glasom nego je obično čitanje.
Pazite na stanke, dajte dovoljno vremena svaki put kad djeca imaju obaviti neki
zadatak. Ako želite, ovaj tekst možete čitati uz neku tihu, laganu glazbu. Na kraju, u
tišini djeca će nacrtati svoj doživljaj ove vođene fantazije.
Želim da zamislite ispred sebe jedan put negdje u prirodi. To može biti bilo kakav put,
kako god ga zamislite, dobro je. Može biti širok ili možda uzak, vijugav ili prav, pored
mora ili rijeke ili možda negdje u šumi ili na nekom drugom mjestu gdje god poželite da
se nalazi vaš put.... Želim da idete putem i primijetite što se sve nalazi oko i ispred
njega i da na kraju dođete do jednog stabla, prekrasnog stabla sa mnogo, mnogo grana.
To je vaše stablo za nevolje, stablo na koje ostavljate sve svoje nevolje......... sve svoje
nevolje ma kako malene bile.. Objesite sve svoje nevolje na stablo prije nego krenete
dalje.... Provjerite da niste neku zaboravili.... Stablo za nevolje ima tako mnogo
grana....Tu ima mjesta za sve vrste nevolja. Sada krenite dalje sve dok ne dođete do
vrata vašeg vrta. To je najljepši vrt kakav možete zamisliti. Kako otvarate vrata,
primijetite da tu sunce sjaji sjajnije nego igdje drugdje, a nebo ima najljepšu plavu
boju koju ste ikada vidjeli. Oko vas čuje se pjev ptica, a trava pod vašim stopalima je
tako mekana i svježa. Hodate vašim vrtom dok dođete do vrlo velikog raskošnog stabla,
najvećeg stabla koje ste ikad vidjeli, koje je tako veliko da mu ne možete vidjeti vrh,
a svojim najvišim granama dodiruje oblake.......Deblo stabla je ogromno, a na njegovom
dnu nalazi se mali otvor taman dovoljan da stanete u njega. I kako se približavate i
obraćate pažnju na deblo stabla, čini vam se kao da se pojavljuje lice, vrlo ugodno i
mudro lice, poput dragog starca koji vas možda podsjeća na djeda, na neko lice iz
bajke ili neku drugu dragu osobu iz vašeg stvarnog života ili vaše mašte. Čini vam se da
vas poziva i vi polako ulazite u otvor na deblu i nađete se u unutrašnjosti debla. Kako
vam se oči prilagođavaju na svjetlo, vidite kako je ta unutrašnjost debla jako velika i
jako razgranata, sa mnogo vrata. Svaka vrata vode u jedan dio kore stabla i jedan god,
a unutar tih godova nalazi se sva mudrost koju ćete ikada trebati. Imate li pitanje na
koje tražite odgovor? Bilo koje pitanje na koje trebate odgovor. Dok razmišljate o
pitanju, iako ne morate biti svijesni koje je to pitanje, otvaraju se, kao čarolijom, mala
vrata u kori debla. To su vrata iza kojih se nalazi odgovor na vaše pitanje. Pođite
prema otvorenim vratima i budite spremni primiti odgovor, može biti napisan na
komadiću papira, možete ga vidjeti u slici ili ga možete čuti ili možda uopće niste
svijesni odgovora koji ste primili u ovom trenutku..... samo budite otvoreni da ga
primite iako možda ne morate biti svijesni što je vaše pitanje i odgovor.... i iako će
možda vaš odgovor stići tek sutra ili u neko drugo skoro vrijeme kada ga budete
trebali i kad budete spremni da ga primite.... i možete ga primiti posve nesvijesno... i
jedino je važno da znate posve sigurno da će vaš odgovor stići.....I sada se možete
spremiti na povratak. Vratite se polako iz debla istim putem kojim ste došli i izađite u
vaš vrt. Okrenite se prema stablu i zahvalite mu što je tu za vas...sa svom tom
mudrošću... zato... jer je to vaše mjesto za odgovore.... Dok idete prema vratima vrta,
zahvalite se i vašem vrtu što je tu za vas i što je tako savršen, znajući da će uvijek biti
tu kada ga trebate.
Na kraju možete dati učenicima zadatak da nacrtaju ili opišu svoj vrt. Na dnu crteža
mogu napisati jednu rečenicu o tome što taj vrt predstavlja.

16. ZADOVOLJAVANJE PSIHOLOŠKIH POTREBA*****

CILJ: Prepoznavanje i razumijevanje potreba koje nas pokreću na ponašanje,

proširivanje izbora za uspješnije zadovoljavanje potreba.
VRIJEME: 45 minuta.
UVJETI RADA: Učenici sjede na svojim mjestima, dijele se u male grupe.
PRIBOR: Radni listovi, olovke.

POSTUPAK
Učenicima podijelite radne listove. Napomenite im da ćete im za svaki stupac dati
uputu za rad.
• Uputa za stupac A: ”Sjetite se što ste jučer radili u slobodno vrijeme. U stupac
A napišite desetak aktivnosti koje ste jučer radili u slobodno vrijeme, jednu
ispod druge. Sve aktivnosti koje ste radili, radili ste da biste zadovoljili svoje
biološke i psihološke potrebe. Biološke su potrebe: potrebe za hranom, pićem,
zrakom, spavanjem i sl., a ostalo su psihološke potrebe. Na radnom listu, na
vašem popisu prekrižite aktivnosti: jeo sam, spavao, pio i sl. jer o njima danas
nećemo razgovarati.
• Uputa za stupac B: ”Sada razmislite za svaku aktivnost zašto ste je radili, što
ste željeli postići tom aktivnošću i to napišite pored svake aktivnosti.”
• Uputa za stupac C: “Ocjenom od 1-5 procjenite koliko ste tom aktivnošću uspjeli
postići i dobiti od onoga što ste željeli.”
• Uputa za stupac D: Pored svake aktivnosti napišite koju ste potrebu željeli
zadovoljiti. Podsjetimo se - te potrebe su (napišite ih na ploču):

Ljubav - želimo pripadanje, prijateljstvo, druženje, suradnju.

Moć - želimo priznanje, važnost, samopoštovanje.
Zabava - želimo igranje, kreativnost, radost, smijeh, radoznalost, učenje.
Sloboda - želimo slobodu ponašanja i izražavanja, nezavisnost.
Objašnjenje:
"Svi ljudi od početka pa do kraja života imaju ove iste potrebe, pa tako ih imate i vi,
vaši prijatelji, roditelji i učitelji. Sve što radimo, i ono za što mislimo da su nas drugi
natjerali, sve to radimo da bismo zadovoljili naše 4 psihološke potrebe. Ako su naše
potrebe zadovoljene, mi smo zadovoljni i sretni. Ako nisu mi smo nezadovoljni i
nesretni.

Nakon toga recite im da međusobno u malim skupinama prokomentiraju kojim su

ocjenama ocijenili svoje zadovoljstvo pojedinom aktivnošću i usporede s potrebama
koje su željeli ispuniti. Primjerice: ako su pored aktivnosti - igra s prijateljima -
napisali ljubav, zabava i ocjenu 5, što to znači. (To znači da im ta aktivnost u
potpunosti zadovoljava ove potrebe. Ako su zadovoljstvo nekom aktivnošću ocijenili s
1, to znači da im ta aktivnost ne zadovoljava potrebu koju su napisali pored nje.)
Recite im neka međusobno prokomentiraju koje su iste aktivnosti napisali, jesu li
pored njih i iste potrebe?
Posebno neka prokomentiraju aktivnosti koje su zadovoljile pojedine potrebe za
ocjene 3, 4 i 5.
Uputa: “Aktivnosti koje imaju ocjene 1 i 2 znače da slabo ili uopće ne zadovoljavaju
vaše potrebe. Sada se vratite na svoja mjesta i razmislite koje bi druge, možda slične
aktivnosti, mogle bolje, u većoj mjeri, zadovoljiti istu potrebu. Pri tome moramo voditi
računa o tome da i drugi ljudi imaju jednake potrebe i da traže načina da ih zadovolje.

Rasprava
Pitajte učenike je li im se svidio ovakav način rada, je li im neobično da sve što radimo,
radimo da bismo zadovoljili samo 4 potrebe, i što su novo otkrili o sebi.
Neka opet u malim skupinama usporede svoje podatke: Koju potrebu najbolje
zadovoljavaju, na kojoj još treba raditi i tražiti efikasnije ponašanje za zadovoljenje.
 RADNI LIST
Psihološke potrebe

A B C D
Radio sam Želio sam postići Ocjena Potrebe
2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

Stupac A: Aktivnosti koje sam jučer radio.

Stupac B: Što sam želio postići tom aktivnošću?

Stupac C: Ocjenom od 1 do 5 izrazi koliko si u tome uspio, koliko si bio zadovoljan

svakom aktivnošću.

Stupac D: Za svaku aktivnost naznači potrebu koju si želio zadovoljiti tom aktivnošću
(pogledajte stupac B).
 17. USPJEŠNI I NEUSPJEŠNI NAČINI ZADOVOLJAVANJA
POTREBA

CILJ: Prepoznati uspješne i neuspješne načine zadovoljavanja potreba koristeći

tehniku brainstorminga, samoprocjene i rasprave.
VRIJEME: 45 minuta.
UVJETI RADA: Djeca sjede na svojim mjestima, tri do četiri u grupi.
PRIBOR: Papir i olovka.

POSTUPAK: Podsjetite djecu na prošli sat i na aktivnosti koje poduzimaju da

zadovolje svoje potrebe. Pitajte ih jesu li sve aktivnosti koje poduzimamo uspješne? O
čemu to ovisi?
Recite djeci da se sjete što je moguće više ideja o tome što sve rade kad žele
zadovoljiti neku od svojih potreba (želja). Neka se sjete što više životnih situacija u
odnosu sa roditeljima, braćom, sestrama, učiteljima, prijateljima i onoga što oni zaista
rade u životu u takvim situacijama (razgovaraju, ljute se, plaču, razmisle pa
poduzimaju aktivnost itd.).
1. Pišite njihove ideje na ploču.
2. Zajedno se dogovorite kod svake ideje koliko je uspješna. U takvim primjerima
pokušajte kao razred općenito procijeniti uspješnost takvog postupka u odnosu
na posljedice i uobičajena reagiranja ljudi. Možete koristiti skalu jednostavno
uspješno (+), neuspješno (-) i može biti uspješno (+/-). (Ako želite, možete
koristiti i skalu u % od 0-100%.)
3. Kod svake ideje zapišite kraticom što ste zajednički zaključili.
4. Kad završite sa procjenom, neka učenici prepiši listu s ploče u bilježnicu, a
zatim svatko za sebe još jednom razmisli koja ponašanja on koristi i koliko je
zadovoljan sa njihovom uspješnošću. Neka ta ponašanja podcrta u bilježnici.
5. Neka sa liste odabere neko ponašanje za koje procjenjuje da bi moglo biti
uspješnije od onog ponašanja koje je do sada koristio u istoj situaciji i napiše ga
velikim slovima.
6. U malim grupama od 3-4 člana neka prokomentiraju što su podcrtali i napisali
slovima.
 18. ZAR SAM TO JA

CILJ: Uspoređivanje slike o sebi s onim kako nas drugi vide,

zabava.
VRIJEME: 30 minuta.
UVJETI RADA: Učenici sjede u krugu.
PRIBOR: Mali komadići papira, olovke, najlonska vrećica.

POSTUPAK
Svaki učenik napiše na papirić jednu svoju osobinu koja ga najbolje opisuje, koja je za
njega najkarakterističnija. (Treba napisati osobinu ličnosti, npr: lukav, duhovit,
snalažljiv; a ne osobinu koja se odnosi na izgled.) Smota papirić i stavi ga u vrećicu.
Svaki učenik izvlači po jedan papirić, pročita na glas osobinu i reče kome ona pripada.
Imenovani treba reći je li on to zaista napisao ili ne. Ako je učenik pogodio “vlasnika”,
papirić se stavlja sa strane, a ako ne, ponovno u vrećicu. Ako izvuče svoj papirić, vraća
ga u vrećicu, i igra ide dalje. Kad sve završe, pitajte ih da razmisle što je to što oni
rade pa drugi ljudi u njima prepoznaju određene osobine. Ako drugi ne prepoznaju te
osobine, pitajte ih koliko jasno oni te osobine pokazuju drugima. Možete nastaviti
raspravu o različitim osobinama i kako se one mogu različito prikazivati ili u određenim
situacijama ih pokazati, a u drugim ne pokazati.

19. POSTAVLJANJE OSOBNIH CILJEVA I

PRAĆENJE REALIZACIJE POSTAVLJENIH CILJEVA

CILJ: Razvijanje svijesti o osobnim željama i planovima, potrebnim koracima do

realizacije ciljeva, razvijanje grupne povezanosti.
VRIJEME: 45 minuta.
UVJETI RADA: Učenici sjede u krugu.
PRIBOR: Radni listovi s nacrtanim piramidama i olovke.

POSTUPAK
"Zamislite sada da ćete graditi svoju budućnost pomoću piramide na radnim listovima.
Zamislite koji biste cilj željeli postići u budućnosti i napišite ga na vrh piramide na
kamen broj 7. Razmislite što bi vam sve bilo potrebno da ga postignete, koje vaše
aktivnosti, sposobnosti, sve što će vam biti potrebno i što bi vam moglo pomoći u
ostvarenju željenog cilja. Neke će stvari biti važnije i potrebnije. Njih upišite u
temelje piramide. To su temeljni, osnovni preduvjeti da postignete ono što ste željeli.
Gradeći prema vrhu, na svaki kamen upišite sljedeće važne stvari koje su vam
potrebne da biste u budućnosti imali ono što ste sebi postavili za cilj."
Dajte učenicima dovoljno vremena da sami zamisle i odrede svoj cilj.

Kad svi završe, možete sjesti u krug i dati priliku svakom učeniku da pročita svoj cilj i
ono što mu je potrebno da bi ga ostvario. Na ploči možemo napisati sve što su napisali
da im je potrebno u ostvarenju cilja i povesti raspravu o najčešćim odgovorima.
Također možete raspravljati o sličnosti i razlikama u izboru ciljeva i načina kako ih
ostvariti.
 RADNI LIST
Postavljanje osobnih ciljeva

Na vrh piramide upišite cilj koji želite postići, a na ostala polja upišite sposobnosti,
aktivnosti i drugo što vam je potrebno da ostvarite cilj.
 20. KAKO ME DRUGI VIDE

CILJ: Osvješćivanje slike o sebi kroz povratne informacije od drugih učenika, jačanje
grupne povezanosti.
VRIJEME: oko 20 minuta.
UVJETI RADA: Djeca se slobodno kreću po razredu, a nakon toga bilo bi poželjno da
sjednu u krug.
PRIBOR: Listovi papira A4 za svakog učenika, olovke, ljepljiva traka.

POSTUPAK
Učenici međusobno nalijepe jedni drugima list papira na leđa. Zatim pišu vlasniku na
papir lijepe, dobre osobine ili nešto što im se kod njega sviđa. Kad napišu 5 osobina
svakom učeniku, igra se prekida. Svatko skine svoj popis i pročita.
Nakon igre, u krugu otvorite raspravu. Jesu li iznenađeni onim što drugi učenici misle
o njima, jesu li zadovoljni...Koja vam se osobina koju su vam drugi učenici napisali
najviše sviđa, zašto? Koliko su osobine koje su vam drugi napsiali slične ili različite od
onih osobina koje vi prepoznajete i volite kod sebe?

21. DVOJBE *****

CILJ: Potaknuti učenike na razmišljanje o posljedicama

stava i odluke koju mogu donijeti glede korištenja
sredstava ovisnosti od strane njihovih prijatelja.
VRIJEME: 30 minuta.
UVJETI RADA: Radi se u malim grupama od četiri učenika.
PRIBOR: Listovi sa napisanim situacijama (broj listova
jednak je broju učenika).

POSTUPAK
• Recite učenicima: "Zamislite da se sve ove situacije događaju u školi. Razmislite
što ćete napraviti?" Podijelite svakom učeniku listove sa situacijama “DVOJBE”.
Zamolite ih da najprije odgovore svak za sebe, tako da napišu odgovor na prazan
prostor ispod situacije. Kad završe, neka formiraju grupe od četvero i zajedno
ponovo prodiskutiraju iste situacije. Za svaku situaciju moraju se dogovoriti o
zajedničkom odgovoru za grupu.
• Na kraju diskutirajte u velikoj grupi, nakon što svaka grupa da svoj zajednički
odgovor za svaku situaciju. Raspravite sljedeća pitanja prateći logiku odgovora
koje dobijete:
Kako ste donosili odluke? Što su bili kriteriji za donošenje odluka?
Jesu li vaši odgovori bili isti ili različiti? Kako ste se dogovorili o zajedničkom
odgovoru?
Kako ste se osjećali kad ste vidjeli da drugi imaju drugačije odgovore i kako ste
se dalje ponašali? Za one koji su se predomislili, kako je tekao proces vašeg
predomišljanja?
Je li netko odustao od svog odgovora jer su ga ostali nadglasali? Kako ste se
osjećali kad su vas ostali nadglasali? Jeste li (stvarno) promijenili svoje
mišljenje ili ste prepustili odluku većini?
Što je lakše (kad se bolje osjećate), kad se predomislite ili kad vas nadglasaju?
Je li netko uspio uvjeriti druge u svoje mišljenje?
Kako to inače radite u životu, da li se češće predomislite ili dozvolite da vas
nadglasaju ili vi uvjerite druge u svoje mišljenje? Koja situacija vam je bila
najteža i zašto?
Je li bilo grupa koje se nikako nisu mogle složiti?
Jeste li se ikad sreli sa sličnom situacijom? Što ste napravili?
S kakvim dilemama se susrećete svakodnevno i kako ih rješavate?
Što vam pomaže, a što odmaže u donošenju odluka o nekoj situaciji?
Raspravite značenje osobnih stavova-vrijednosnog sustava, točnosti
informacije, samopoštovanja, vještina kritičkog razmišljanja i vještina donošenja
odluka.
 Radni list

Dvojbe

Što ćeš učiniti? 1.

Reći nešto što će promijeniti Nećeš biti sudac. Pokušat ćeš poći
njihove planove. s njima da se uvjeriš da se ništa
ozbiljno neće dogoditi.

Tvoji prijatelji razgovaraju o tome da

kupe alkohol i odu ga piti u park.
Čuo si da se u tom parku skupljaju ljudi
koji puše "travu". ŠTO ĆEŠ UČINITI??????

Započeti diskusiju o opasnosti Nećeš ništa reći jer to nije tvoj posao.
uzimanja droga, a pogotovo o Osim toga događa se izvan škole.
njihovom miješanju.

Što ćeš učiniti? 2.

Reći im istinu o tome Pronaći način da promijeniš temu i

uzimaš li ili ne uzimaš droge. započneš razgovor o nečem drugom.

Grupa mladih koja je počela pušiti

"travu", pita te: Jesi li ikada uzeo neku
ilegalnu drogu? ŠTO ĆEŠ UČINITI????

Nešto drugo-što? Lagati o svom uzimanju

___________________________ droga.
 22. KAKVA OSOBA ŽELIM BITI

CILJ: Potaknuti učenike na razmišljanje o pozitivnim vrijednostima i osobinama koje

žele razvijati kod sebe u budućnosti.
VRIJEME: Jedan školski sat.
UVJETI RADA: Učenici sjede na svojim mjestima.
PRIBOR: Olovke i papir, radni list Kakva osoba želim biti.

POSTUPAK
Uvod
Ljudi koji su zadovoljni sobom donose odgovornije, zdravije i uspješnije odluke u
životu, a tako i kad je u pitanju upotreba alkohola i drugih droga. Mladi ljudi u školi, u
obitelji i na ulici sa svojim prijateljima dobijaju mnogo različitih poruka o tome tko su
oni i što mogu postati. Negativne poruke poput “Nikad ne napraviš ništa kako treba,
ništa od tebe neće postati” sigurno ne pomažu mladom čovjeku da otkrije i razvije
svoje potencijale. Pa ipak pokušajte se sjetiti koliko često ste takvu ili sličnu poruku
čuli u obitelji, na ulici i u školi. Mladi trebaju mnogo pozitivnih poruka za
samopoštovanje i rast. Pozitivne iskrene poruke jačaju snagu i pomažu otkriti pozitivnu
sliku o sebi. Gradeći pozitivnu sliku o sebi, gradimo temelj za naše pozitivno ponašanje.
Zajedno pročitajte radni list Kakva osoba želim biti. Objasnite osobine napisane na
listu.
Podijelite razred u male grupe od tri do četiri člana. Svaki član ima zadatak da za
svaku od osobina koje su napisane na listu, pronađe primjer kad su se tako ponašali.
Međusobno će podijeliti primjere u grupi i izabrati jedan ili dva koja će ispričati
ostalim učenicima u razredu. Na kraju mogu u bilježnicu razrednih sastanaka upisati
rečenicu: "Mi smo razred u kojem rastu ljudi koji cijene i njeguju neovisnost,
odgovornost, odanost osobnim vrijednostima, uspješnost, zdravlje, prijazan i brižan
način ophođenja, samopoštovanje." (Možete se dogovoriti da povreda nekog od ovih
načela može biti povod za raspravu na razrednom sastanku. Cilj rasprave je obrana i
ponovno uspostavljanje te vrijednosti koja je povrijeđena.)

Radni list
KAKVA OSOBA ŽELIM BITI
• NEOVISNA Vjerovati u sebe i svoje odluke. Biti spreman prihvatiti posljedice, i
pozitivne i negativne. Braniti svoj stav i mišljenje. Biti svoj ne znači biti sam.
Biti svoj znači prihvatiti da su ljudi različiti i naučiti prihvaćati druge ljude i
kad nemaju isto mišljenje kao mi.
• ODGOVORNA Dati najbolje od sebe, nikad ne odustajati čak i onda kada ti se
čini da je situacija bezizgledna. Živjeti svoj život ne ugrožavajući prava drugih.
• ODAN SVOJIM VRIJEDNOSTIMA Osjećaj se slobodnim izraziti svoja
uvjerenja i imaj hrabrosti braniti ih. Na isti način dozvoli drugima da izraze
svoje ideje. Zajedno možete raspraviti na koji način je za svakog od vas
ispravno vjerovanje koje ste izabrali.
• USPJEŠNA u pronalaženju svojih osobnih interesa i ispunjavanju svojih želja,
bez obzira kakvi interesi i želje bili (mali ili veliki). Budi ponosan na svoja
dostignuća.
• ZDRAVA Poštuj svoje tijelo i čuvaj ga zdravim, jer ono će te nositi kroz život.
• PRIJAZNA I BRIŽNA Poštuj i uvažavaj druge ljude, budi brižan i suosjećajan,
budi sposoban dati i primiti ljubav.
• IMATI SAMOPOŠTOVANJE Osjećaj se dobro s time tko si ti, što si i kuda
ideš. Cijeni svoju jedinstvenost.

23. PITANJA ZA BUDUĆNOST

CILJ: Vježbanje vještine postavljanja ciljeva u budućnosti.

VRIJEME: 30 minuta.
UVJETI RADA: Učenici sjede u grupama od tri do četiri učenika.
PRIBOR: Papir i olovka.

POSTUPAK
Podijelite učenike u grupe od tri do četiri učenika i dajte kartice sa pitanjima ili
pitanja izdiktirajte.

RADNI LIST
Pitanja za budućnost

1. Što si ikad napravio što je nadmašilo tvoja vjerovanja da bi

mogao postići?
2. Koje ciljeve intenzivno želiš postići baš sad? Ako nemaš ni
jedan cilj, zašto ga nemaš?
3. Razmisli o jednoj svojoj slabosti. Što bi mogao napraviti da to pretvoriš u
snagu? Neka ti drugi pomognu sa idejama.
4. Razmišljaj o sebi kao o zemljoradniku koji sije sjeme uspjeha, a zatim ga
kultivira svojim zalaganjem, ljubavlju i energijom.
5. Raspravite u maloj grupi što je to uspjeh.
6. Nek svatko za sebe razmisli
•o jednom svom velikom cilju u životu (npr postati glazbenik, otvoriti
automehaničarsku radnju, postati liječnik, imati skladnu obitelj, pomagati
drugim ljudima).
•Razmisli o stepenicama koje moraš proći i teškoćama na koje možeš naići.
•Napravi vremenski plan, kada ćeš što uraditi (npr. u ovoj godini ću završiti 3
god. glazbene škole, dogodine ću uzeti dodatne satove, itd).
Na kraju zamolite učenike da podijele svoje iskustvo iz ove vježbe.
Uz ovdje napisane radionice preporučamo da u sedmom razredu obradite i teme iz
nastavnog paketa: Siguran korak i pravo na zrak - Mladi, pušenje i alkohol

1. Radionica br. 50. Hvala, ja ne pušim, str. 126.

2. Radionica br. 51. Male stvari puno znače, str. 127.
3. Radionica br. 52. Zašto mladi puše, str. 128.
4. Radionica br. 53. Pušenje i zdravlje, str. 129.
5. Radionica br. 54. Svi puše, moram i ja, str.131.
6. Radionica br. 55. Imam svoje stajalište, str. 132.
Radionice za VIII.
razred
 1. KOMUNIKACIJA

CILJ: Prepoznavanje "šumova" u komunikaciji,.

VRIJEME: 20 minuta.
UVJETI RADA: Učenici sjede na svojim mjestima ili u krugu.
PRIBOR: Nije potreban.

POSTUPAK
Voditelj poziva pet dragovoljaca. Četvero napušta prostoriju, a peti ostaje unutra.
Voditelj osobi koja je ostala u prostoriji predaje papirić na kojemu piše: "U čekaonici
Doma zdravlja u Copacabani sjedi osamnaestoro ljudi. Na vratima sobe ispred koje
sjedi najviše ljudi piše: "Dr. Pero Pletikosa, psihijatar, medicinska sestra Pavica
Marić." U čekaonici sjedi časnik u civilu, čovjek u crnim cipelama, bijela žena s malim
trogodišnjim crnčićem, žena s uvijačima na glavi, nekoliko djevojaka i mladića, te
čovjek s velikim nosom. Odjednom se hodnikom začuje oštar zvuk ubrzanih koraka i u
čekaonicu ulazi zgodna četrdesetogodišnjakinja, a za njom kaska debeljuškast, ali
namršten čovjek. Žena šmrca. Ulaze u ordinaciju bez kucanja. Izvana se čuje zvuk
automobila i šum vjetra. Jesen je. Časnik u civilu upravo je glasno zakašljao, kad se
jednom od mladića u čekaonici učinilo da je čuo pucanj. Crvenokosa
četrdesetogodišnjakinja bijesno izlazi iz ordinacije. Za njom trči doktor Pletikosa
držeći se za glavu. Mali crnčić je zaplakao."
Voditelj upućuje osobu koja je pročitala priču da je prepriča prvoj osobi koju će
pozvati da uđe. Nakon toga, ta osoba priča istu pripovijest sljedećoj i tako redom.
Najčešće, na kraju od priče ostaje samo nekoliko pojedinosti koje su toliko
izmijenjene, te malo nalikuju početnoj priči.

Na kraju voditelj čita pripovijest u cijelosti.

• Nakon igre
Dobro je govoriti o šumovima u komunikaciji; iskrivljavanju, otpisivanju i poopćavanju.
Zanimljivo je obratiti pažnju na to koji su se sadržaji zapamtili i zašto, koji su se
detalji dodali i koji su se izmijenili.
• Komentar
Ta je igra dobra za prepoznavanje šumova u komunikaciji i za usmjeravanje pažnje na
to koliko se zapravo slušamo i u kojoj mjeri je poslana poruka primljena. Voditelj može
uvesti bilo koji odgovarajući sadržaj u obliku priče i vidjeti koje činitelje učenici
pamte, a koje ne.
 2. SURADNJOM DO USPJEHA

CILJ: Prepoznavanje važnosti jasnog izražavanja i suradnje u ostvarivanju zajedničkih

ciljeva.
VRIJEME: 30 minuta.
UVJETI RADA: Učenici sjede na svojim mjestima i u parovima. Dok rade u parovima
okrenuti su leđima jedan drugome.
PRIBOR: Papiri, olovke, crteži (predlošci).

POSTUPAK
U uvodu učenicima najavimo da će zajednički ostvariti neki cilj. Da bi to uspjeli,
moraju surađivati, pomagati i prihvaćati pomoć. Zamolite učenike da vam objasne što
je to suradnja i koja ponašanja ljudi koriste u suradnji. Važno je uskladiti aktivnosti
koje vode do cilja i imati povjerenja u onog s kojim radimo. Moramo razgovarati,
slušati se, osjećati uzajamnu naklonost. Ako surađujemo u rješavanju bilo kakvog
zajedničkog problema, lakše ćemo utjecati jedan na drugoga, te nećemo imati osjećaj
prisile da nešto moramo napraviti. Više ćemo se obazirati na mišljenja drugih, imati
više ideja za rješenje problema, a kao pozitivnu posljedicu imat ćemo i uspješnije
ostvaren cilj (bolju ideju, proizvod, rješenje, program rada i slično).
Učenici igru "Suradnjom do uspjeha" ostvaruju istovremeno, u parovima. Učenici
sjednu u paru, okrenuti leđima jedan drugome. Jedan učenik drži u ruci nacrtani
predložak i daje upute drugoj osobi u paru kako i što treba nacrtati. Pomagač daje
jasne i detaljne upute, a druga osoba u paru ga sluša i crta po uputama. Ukoliko mu
upute nisu jasne, može pitati pojašnjenje. Kada završi s crtanjem, svaki par
uspoređuje predložak i crtež nacrtan po uputstvu. Nakon toga izmjenjuju uloge, a
pomagač dobiva novi predložak te na kraju opet uspoređuju crtež s predloška i crtež
nacrtan po uputi.
Razrednik može izdvojiti crteže nekoliko parova koji su odraz visoke, odnosno niske
(ili slabije) suradnje, te usporediti u razgovoru s učenicima njihove načine
ostvarivanja zajedničkog cilja.
Sa svim učenicima možemo porazgovarati kako su se snalazili u svakoj ulozi. Što je
lakše, pružati ili primati pomoć? Kako su nadoknadili nemogućnost da jedan drugog
vide? Da ponovo rade istu vježbu, kako bi poboljšali suradnju? Ako želite, možete
organizirati malo natjecanje između redova. Svaki red izabere svoje predstavnike, a
crtež koji pokazuje najveću razinu suradnje, pobjeđuje.
 3. AH, TI DEČKI - AH, TE CURE

CILJ: Osvješćivanje stereotipa i izvora stereotipa o

suprotnom spolu, prepoznavanje problema u odnosima među
spolovima koji su posljedica stereotipa, važnost objektivne
procjene.
VRIJEME: 40 minuta.
UVJETI RADA: Rad u malim skupinama.
PRIBOR: Papir, olovka, ploča, kreda.

POSTUPAK
Učenici na papir napišu: Djevoke su: …………. Djevojke napišu: Dečki su: ……….
i dopisuju sve čega se sjete: osobine, karakteristike ……
Kad završe, podijele se u manje skupine istog spola po 4-5 učenika. Na zajednički papir
napišu sve osobine i karakteristike za suprotni spol koje su svi članovi grupe napisali i
broj koliko učenika je to isto napisalo. Izdvoje najčešće napisane osobine i upišu broj
učestalosti. Zatim predstavnici svih muških grupa na isti način sjedine podatke. To
urade predstavnice ženskih grupa.
Za to vrijeme ostali učenici međusobno komentiraju što su napisali za suprotni spol.
Predstavnici muških i ženskih skupina istodobno, svaki na svojoj polovici ploče, pišu
skupne podatke.
Dopustite im vrijeme za komentare, koji će sigurno biti burni. Pitajte ih:
Kako se osjećate kad vidite što suprotni spol misli o vama?
Jeste li znali da tako mislite o suprotnom spolu?
Jesu li sve djevojke i svi momci takvi kako su opisani?
(Raspravu usmjerite tako da poljuljate istinitost navedenih podataka.)
Što mislite, odakle vam takva mišljenja o suprotnom spolu, kako ste ih stekli?
Koje i kakve poteškoće u odnosima mladih izazivaju takva, unaprijed formirana
mišljenja?
Informirajte učenike da su takva uobičajena mišljenja najčešće netočna ili bar
neprecizna i da se zovu STEREOTIPI. Uče se od odraslih u obitelji i izvan nje, pod
utjecajem medija, osobnih necjelovitih iskustava i slično.
Kako se takva mišljenja i stavovi odražavaju na odnose među spolovima?
Napomena
Možete raditi raspravu tako da je vode dvoje učenika različitog spola prema ovim
pitanjima. Naravno, mogu dodati i svoja.
Na kraju odigrajte jednu igru. Dečki i djevojke naprave parove. Okrenu se leđima,
uhvate za ruke ispod lakta i nastoje hodati. Najprije vodi jedan član para, a na vaš
znak drugi član para.
 4. PRVE SIMPATIJE - PRVI IZLASCI

CILJ: Stjecanje sigumosti u kontaktima s vršnjacima suprotnog

spola i poticanje međusobnog uvažavanje spolova.
VRIJEME: 45 minuta.
UVJETI RADA: Učenici sjede na svojim mjestima.
PRIBOR: Literatura za pripremu tema (učenici će se obratiti
koordinatoru za pomoć u prikupljanju literature i pripremu ove
teme).

POSTUPAK
Dva tjedna prije realizacije teme, razrednik će se dogovoriti s četiri učenika (dvije
djevojke i dva mladića) da zajedno pripreme ovu temu. Učenike ćemo uputiti na
literaturu, ali i predložiti da sakupe iskustva i šaljive zgode vršnjaka i odraslih na temu
prvih izlazaka.
Izabrani učenici izložit će temu nakon dva tjedna. Tema je: kako prići, razgovarati,
pokazati osjećaje, dogovoriti izlazak, te kako se ponašati prema osobi suprotnog spola
s kojom izlazimo. Uz preporuke vršnjacima, prepričat će i nekoliko šaljivih zgoda,
ilustrirajući primjerom nesigurnost, nespretnost, ali i snalažljivost mladih u realizaciji
prvih bliskijih kontakata s vršnjacima suprotnog spola.
Razrednik treba dati do znanja učenicima da se potreba za izlaženjem s vršjacima
suprotnog spola, prirodno, javlja u različito vrijeme kod mladih. Vjerojatno nisu znali
da neka djeca najbrže rastu u jesen, a neka u proljeće. Isto tako, vrijeme kad će
netko početi ostvarivati kontakt sa suprotnim spolom je za svakog pojedinca
drugačije. Važno je poštivati svoj ritam odrastanja, jer to najviše osigurava sklad sa
samim sobom i sa drugima, a to isto tako pokazuje da cijenite i volite sebe.
S učenicima možete raspraviti o "hodanju" radi stjecanja popularnosti među
vršnjacima. Pitajte ih što oni misle o onima koji imaju česte i kratkotrajne "veze".
S učenicima možemo raspraviti o pozitivnim i negativnim načinima dokazivanja mladih
pred vršnjacima suprotnog spola.
Na temelju prikupljenih anegdota, učenici i voditelji mogu pripremiti igranje uloga te
podijeliti uloge dragovoljcima iz odjela.

5. SKRIVENO BLAGO

CILJ: Jačanje pozitivne slike o sebi, poticanje samopouzdanja.

VRIJEME: 45minuta.
UVJETI RADA: Učenici mogu sjediti na svojim mjestima.
POTREBAN PRIBOR: Veliki arak papira, flomaster ili marker,
ljepljiva traka i škare.
POSTUPAK
Sat može početi kratkim uvodnim izlaganjem o tome što je to slika o sebi i kako je
stvaramo.
Što je to slika o sebi ili spoznaja sebe?
Način na koji vidimo sebe, kako opisujemo sebe i svoja unutrašnja stanja, zove se slika
o sebi ili spoznaja sebe. Spoznaja sebe zanimljiv je i izazovan posao.
Kako i na koji način stvaramo sliku o sebi?
Dijete počinje spoznavati sebe već u prvim mjesecima života, kada gradi povjerenje u
svoje roditelje. Ono upoznaje sebe igrajući se, a odnos prema sebi gradi ponajprije na
temelju roditeljskog reagiranja prema njemu - na temelju komentara koje mu odrasli
upućuju, onoga što roditelji o njemu misle, kada i kako ga hvale, kada i zbog čega ga
kude. Ti roditeljski komentari, mišljenja, pohvale, pokude, primjedbe odlučujući su za
djetetovo viđenje sebe, ili kao vrijedne, ili kao manje vrijedne osobe. Poslije se odnos
prema sebi gradi na temelju reagiranja drugih važnih osoba: vršnjaka, prijatelja,
učitelja, i rezultata koje postižemo.
Slika koju imamo o sebi može biti pozitivna ili negativna.
Što znači imati pozitivnu sliku o sebi ili imati zdrav, pozitivan odnos prema sebi?
To znači da dijete ili odrastao čovjek poznaje sebe, svoje najbolje i najslabije strane,
poznaje svoje prednosti i ograničenja, zna što može, a što ne može, zna u čemu je
dobro, a na čemu još treba raditi. Ono prihvaća sebe takvim kakvo jest i voli sebe.
Nakon uvoda, učitelj može započeti igru riječima: "Svatko od vas neka malo razmisli i
predstavi se tako da kaže jednu svoju pozitivnu osobinu koju drugi rijetko primjećuju.
Ako netko ima problema da se dosjeti neke takve osobine, neka kaže bilo koju svoju
dobru osobinu.
Učitelj ispisuje sve što učenici govore na veliki list papira učvršćen na ploči. Na kraju,
na vrhu papira ispisuje naslov SKRIVENO BLAGO. To je sve ono vrijedno, lijepo što
nosimo u sebi, a da toga ni mi sami nismo uvijek svijesni.
Nastavite razgovor s učenicima o važnosti posjedovanja pozitivne slike o sebi i kako je
možemo . Na primjer:" Što mislite, koje još pozitivne osobine ima svatko od nas?"
Dajte im priliku da u dvojkama porazgovaraju o najmanje pet-šest pozitivnih osobina
koje posjeduju. Na kraju razgovora neka svatko sebe potapše po ramenu za svoje
pozitivne osobine. Hoće li naznačene i druge pozitivne osobine, po vašem mišljenju,
donijeti jačanju pozitivne ili (negativne) slike o sebi? Zbog čega je važno da djeca i
odrasli imaju pozitivnu sliku o sebi?
Prema potrebi, učitelj će učenikove odgovore nadopuniti ponuđenim informacijama.
Pozitivna slika pridonosi djetetovu odnosno čovjekovu:
• samopouzdanju, samopoštovanju, njegovoj sigurnosti u sebe,
• boljem školskom uspjehu, kad je riječ o učenicima,
• skladnijim odnosima s drugima, pozitivnom odnosu prema drugima, povjerenju u druge,
• razvoju čuvstvene stabilnosti,
• povećanju vjerojatnosti uspješnog "nošenja" sa stresom u životno nepovoljnim situacijama kao
što su gubitak voljene osobe, neuspjeh i dr.,
• povećanju učinkovitosti u svim aktivnostima kojima se čovjek bavi.
Razrednik može navesti primjer uspjeha u športu kada ne uspijevaju samo nadareni za
pojedine športske grane i koji puno treniraju, nego i oni koji imaju pozitinu sliku o sebi.
 6. KRUG PRIVATNOSTI

CILJ: Osvješćivanje odnosa i različite razine povjerenja prema ljudima s kojima smo
bliski.
VRIJEME: 45 minuta.
UVJETI RADA: Učenici sjede na svojim mjestima.
PRIBOR: Radni list i olovka.

POSTUPAK
Učenicima podijelite radne listove. Radne listove ispunjava svak za sebe. Kad odgovore
na sva pitanja, neka se okrenu učenicima iza sebe i podijele iskustvo iz vježbe. Što su
novo saznali o sebi? Zamolite da predstavnik svake grupe kaže nešto o tome što su
novo naučili ili otkrili ostalima.

Krug privatnosti nam omogućuje da razmišljamo o ljudima sa kojima smo u odnosu.

Učenici će u svaki krug upisati imena ljudi, djece sa kojima dijele otvoren odnos i
komunikaciju. Krug privatnosti uključuje imena osoba u svakom krugu. U sredini će biti
imena onih s kojima su u najbliskijem odnosu, a prema vani imena onih s kojima su
manje bliski. Ako žele, mogu dodati još koji krug da naznače razliku u odnosima.

Radni list
Krug privatnosti

roditelji
braća i sestre
prijatelji
ostala rodbina
učitelji
ostali odrasli
 7. PROBLEMI MLADIH

CILJ: Raspraviti o najčešćim problemima mladih i načinima njihovog rješavanja;

usvajanje stava da je traženje pomoći znak snage, a ne slabosti.
VRIJEME: 45 minuta
UVJETI RADA: Učenici sjede u malim grupama od tri do četiri učenika.
PRIBOR: Papir i olovke, kreda i ploča ili veliki komadi pakpapira na zidu, listići sa
pitanjima.

POSTUPAK
Podijelite učenike u male grupe i podijelite listiće s pitanjima. (Pitanja možete i
diktirati.) Učenici najprije zajednički u malim grupama odgovaraju na pitanja sa
listića. Kad završe, svaka grupa čita svoje odgovore ostalima, a voditelj ih piše na
ploču ili pakpapir. U velikoj grupi voditelj zajedno sa učenicima ispisuje, pored
navedenih problema, odgovore prema ostalim pitanjima. Primjerice: uz problem koji
rješavaju sami, stavlja znak "S", a uz problem za koji traže pomoć, stavlja znak "P".
Prema ostalim pitanjima s radnog lista otvori raspravu. Na kraju upisuje na papir sve
navedene osobe i ustanove od kojih učenici mogu tražiti pomoć. Važno je da voditelj i
učenici izvedu zaključak i da učenici usvoje stav da je traženje pomoći znak snage.
Što je veći broj osoba od kojih možemo tražiti pomoć, to ćemo lakše i brže riješiti
problem. Što smo vještiji u definiranju problema, vještiji smo u traženju rješenja.
Problemi su normalan dio odrastanja i učeći ih rješavati, mi se učimo životu i uspjehu.
Sam problem nije problem. Problem je onda kad ga ne rješavamo.

Napišite na kraju velikim slovima: TRAŽENJE POMOĆI JE ZNAK SNAGE.

PITANJA ZA UČENIKE
Problemi mladih

1. Koristeći tehniku brainstorminga (oluje u mozgu) napišite što više problema koji
muče vaše vršnjake.
2. Koje probleme rješavate sami?
3. Za koje probleme tražite pomoć i od koga?
4. Kako znate kad ste pomoć dobili, tj. kako znate da vam je netko pomogao?
5. Iz vašeg iskustva, tko najbolje pomaže u rješavanju problema i zašto? (Od koga
najčešće tražite pomoć?)
6. Je li traženje pomoći znak snage ili slabosti?
7. Tko su osobe u vašoj školi od kojih možete tražiti pomoć?
8. Gdje sve možete tražiti pomoć? (Nabrojite sve osobe, stručne osobe ili
institucije kojih se sjetite, a razmišljajući i o listi problema koju ste napisali na
početku.)
 8. TKO SAM JA

CILJ: Razvijanje svijesti o sebi i svom razvoju, razumijevanje povezanosti prošlih,

sadašnjih i budućih događaja u životu pojedinca, razvijanje samopoštovanja.
VRIJEME: 30 minuta
UVJETI RADA: Učenici sjede na svojim mjestima i u malim grupama od 3-4 učenika.
PRIBOR: Radni list Tko sam ja za svakog učenika i olovke.

POSTUPAK
Zamolite učenike da ispune list Tko sam ja tako da ispune oblake tekstom ili simbolom
koji predstavlja odgovor na pitanje za taj oblak. Ako nemaju dovoljno prostora, mogu
pisati odgovore na poleđini lista.
Nakon što svi učenici dovrše zadatak, neka porazgovaraju o svojim listovima u malim
grupama a zatim porazgovarajte: Što ste novo doznali o sebi? Je li vas nešto
iznenadilo? Kakva je veza između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti? Ima li nešto što
biste htjeli promijeniti da u budućnosti bude još bolje. Zamolite dragovoljce da
podijele neke od svojih odgovora.
 RADNI LIST ZA UČENIKE
Tko sam ja

Prošlost Najvažniji događaji koji su

Ljudi koji su utjecali na mene Neka od mojih dostignuća se dogodili u mom životu

Na što sam ponosan? Kakav sam bio kao malo dijete? U čemu sam bio dobar?

Budućnost
Kako bih želio da izgleda Ima li nešto u meni Kako bih želio da me
moja budućnost? što želim promijeniti? drugi opišu?

Sadašnjost
U čemu sam ja dobar? Kakva sam ja osoba? Koje su mi stvari važne?

Što radim sada što će mi

pomoći da postignem svoje Kako provodim svoje vrijeme? Koji ljudi su mi značajni?
ciljeve u budućnosti?
 9. ŠTO POSIJEŠ, TO POŽANJEŠ I

CILJ: Osvješćivanje i razumijevanje načina na koje formiramo

ponašanja i navike i kako to utječe na naš život. Vježbanje
davanja sebi pozitivnih poruka.
VRIJEME: 45 minuta
UVJETI RADA: Učenici sjede za stolom u grupama od 4-5
učenika.
PRIBOR: Papir i olovka.

POSTUPAK
Napišite na male komade papira misli engleskog pisca Williama Makepeace Thackerayja
s pitanjima. Podijelite ih tako da svaki stol ima jedan papir. Zajedno pročitajte tekst
misli i zamolite grupe da odgovore na pitanja u bilježnicu. Na kraju potaknite
zajedničku raspravu u velikoj grupi. Što su naučili iz ovog malog teksta?

Zasijali smo misao i požnjeli ponašanje;

Zasijali smo ponašanje i požnjeli naviku;
Zasijali smo naviku i požnjeli karakter;
Zasijali smo karakter i požnjeli sudbinu.

1. O čemu govori ovaj kratki tekst?

2. Navedite nekoliko primjera iz života kojima ćete potkrijepiti svaku od tvrdnji
teksta.
3. Kako nastaje ponašanje?
4. Kako se formiraju navike?
5. Kako ponašanje i navike utječe na to tko smo mi?
6. Kako ideja o tome tko smo mi utječe na ono što nam se događa u životu?
7. Pronađite neki primjer kako je neka ideja koja vas je vodila u neko ponašanje,
neku aktivnost (dobru ili lošu), utjecala na članove vaše obitelji?

Sljedeća dva tjedna učenici će voditi dnevnik. Prvi tjedan pisat će o svojim mislima,
osjećajima i aktivnostima. Drugi tjedan će svakodnevno, svaki put kad se pogledaju u
ogledalo, reći sami sebi : "Ti si prekrasna osoba, volim te." I dalje će pisati o svojim
mislima, osjećajima i aktivnostima i o tome kako ova izjava utječe na osjećaje, misli i
ponašanja. Za dva tjedna će o tom iskustvu razgovarati u razredu. Provjeravajte
učenike pišu li svoje dnevnike i potičite ih u pisanju. (Lako je moguće da će većina
učenika nastojati izbjeći ovaj zadatak, stoga je od neobične važnosti vaš angažman u
tome da ih motivirate i potičete u ovom za njih teškom zadatku.)
 10. DEFINICIJA I PREPOZNAVANJE OSJEĆAJA*****

CILJ: Učenje o osjećajima i njihovoj ulozi.

VRIJEME: 45 minuta
UVJETI RADA: Učenici sjede u malim grupama.
PRIBOR: Olovke i papir, pakpapir.

POSTUPAK
Podijelite učenike u grupe od tri-četiri učenika. Svakoj grupi dajte kartice s pitanjima
ili pitanja izdiktirajte. Kad završe, grupe će zajednički odgovarati na pitanja, a
predstavnik grupe će prezentirati zaključke grupe ostalima. Učitelj će voditi raspravu
prema zaključcima u skladu sa dolje napisanim podsjetnikom za učitelje.
Pitanja za raspravu u maloj grupi
• Što su to osjećaji?
• Čemu služe osjećaji?
• Koje sve osjećaje imamo?
• Kako se osjećaji mijenjaju tijekom dana?
• Što izaziva osjećaje?
• Kako mi možemo utjecati na naše osjećaje?
• Što je to raspoloženje?
• Kako i koliko često se raspoloženja mijenjaju u našim godinama?
• U kakvoj su vezi osjećaji i ponašanje?
• Koliko dobro prepoznajem osjećaje kod sebe i koliko ih pokazujem drugima?
• Kako izražavam osjećaje? (Kako izražavam ljutnju, tugu, strah, radost.)
• Koje osjećaje skrivam ili ih ne izražavam u potpunosti?

Slijedi prezentacija odgovora grupa i rasprava u velikoj grupi.

Podsjetnik za učitelje
U ovom periodu života djece karakteristično je i zajedničko svima da osjećaju vrlo
različite osjećaje i da se oni brzo izmjenjuju u kratkom vremenu. Npr. možete se
probuditi ujutro i osjećati se izvrsno. Brat ili sestra ili netko od ukućana vam nešto
kaže i vi osjećate kako vas hvata bijes. Sat vremena kasnije, prijatelj vas nazove i
kaže da otpada dogovor o zajedničkom izletu. Vi se osjećate frustrirano da biste
mogli početi plakati itd. Ova promjena je zajednička za ljude vaše dobi. Nemojte se
čuditi zbog tih naglih promjena. To je normalno. Važno je da prihvatite ove osjećaje i
da se naučite baviti njima tako da vi kontrolirate njih, a ne oni vas.
Riječ osjećaji dolazi od riječi sjećanje - o sjećanju ili riječi emocije od e motio, što
znači pokretati. Osjećaji nas motiviraju na ponašanje, pokreću nas, govore nam da nam
je nešto važno. Osjećaji su reakcije koje osjećamo u sebi kao odgovor na ono što se
oko nas događa. (Dajte neki primjer koji su djeca u raspravi spomenula). Naši osjećaji
su odgovor na ono što vidimo, čujemo, dodirujemo, mirišemo, kušamo ili o čemu
razmišljamo. Javljaju se uvijek u situaciji u kojoj procjenjujemo da je došlo do važne
promjene između nas i svijeta (negativne ili pozitivne). Njihov cilj je pokrenuti nas na
aktivnosti koje će u vanjskom svijetu dati ono što mi želimo. Kad ne bi bilo osjećaja, mi
ne bismo znali kad smo zadovoljni, a kad nismo, ni zašto da nešto radimo ili ne. Ne bi
nam stalo ni do čega, i uopće ne bismo imali potrebu raditi ništa. Iz toga proizlazi da
su osjećaji zapravo vrlo racionalni, a ne iracionalni kako ih obično smatramo. (Naša
kultura podcjenjuje osjećaje, često ih nazivajući iracionalnim.) Njihov je zadatak da
uspostave ravnotežu između nas i svijeta. Pri tom -mi- znači naše zadovoljene ili
nezadovoljene psihološke potrebe.
Prvi korak u učenju o osjećajima je da ih prepoznamo, da kažemo koji su to sve
osjećaji, da im damo imena.
Četiri glavna osjećaja su: radost, strah, tuga i ljutnja.
Kako nas motiviraju na ponašanje i kakvu ulogu uopće imaju u našem životu i u krajnjem
slučaju samom preživljavanju? Npr., strah nas sprječava da pretrčimo cestu
neposredno ispred jurećeg automobila; ljutnja nam je pomogla da se branimo kada smo
bili napadnuti; tuga nam govori da smo nešto izgubili i tako nas uči što nam je važno u
životu i da to čuvamo; radost nam govori kad su naše potrebe zadovoljene i kaže nam
kako ćemo se osjećati kad ostvarimo ono što želimo. Svi osjećaji zajedno nam govore
je li svijet u kojem živimo onakav kakav bismo željeli i potiču nas da nešto napravimo
da ga približimo našoj željenoj slici.

Vodite raspravu tako da vaši zaključci uključe sljedeće spoznaje:

• Svatko ima osjećaje.
• Normalno je i zdravo osjećati čitav niz različitih osjećaja.
• Osjećaji su ugodni ili neugodni, a ne dobri ili loši. Oni nam pokazuju gdje smo mi
u odnosu na ono gdje želimo biti u svom životu, odnosno pokazuju nam dobivamo li ono
što želimo ili ne, motiviraju nas i pokreću na aktivnosti.
• Osjećaje izazivaju različite situacije i svatko odgovara različito na svoj način.
• Važno je poštivati tuđe osjećaje.
• Kada ljudi nauče da razumiju i pokazuju svoje osjećaje, bit će sposobniji da
kontroliraju svoje osjećaje umjesto da osjećaji kontroliraju njih.
• Nakon svake tvrdnje prokomentirajte s grupom i zatražite da vam kažu
primjere iz života, pomozite im. Možete ih podsjetiti na definiciju u kojoj nam
osjećaji govore o onome što nam je važno i da nas pokreću, da su različitih intenziteta
ovisno o podražaju i značenju koje osoba daje tom podražaju.

• Kada pomažemo drugim ljudima, važno je poštivati njihove osjećaje i imati na

umu da su njihove reakcije na događanja drugačije od naših. Nešto što se nama čini
beznačajnim, nekom drugom može biti od životne važnosti. Zato je važno prepoznati
tuđe osjećaje i razumjeti ih da bismo osobi mogli zaista pomoći.
 11. DUGA OSJEĆAJA

CILJ: prepoznavanje različitih osjećaja, njihovih

naziva i načina izražavanja, vježbanje izražavanja
osjećaja riječima.
VRIJEME: 45 minuta.
UVJETI RADA: Učenici sjede na svojim mjestima, a za vrijeme crtanja duge i pisanja
osjećaja kreću se po razredu.
PRIBOR: Hamer papir, boje, pakpapir, kreda, ploča.

POSTUPAK
Uvod
Ponovite zašto je važno učiti o osjećajima? Ako su riječi kojima nazivamo svoje
osjećaje previše neodređene, tada ni mi ne možemo biti u kontaktu sa svojim pravim
osjećajima (a time i sa samima sobom) kako bi trebalo. Kad ne znamo što stvarno
osjećamo, to nas blokira i u aktivnosti koju bismo mogli napraviti da osjećaj
razriješimo, osobito kad su u pitanju neugodni osjećaji.
Napravite četiri stupca na ploči ili na pakpapiru (ako želite da pakpapir ostane neko
vrijeme na zidu kao podsjetnik). Na vrh svakog stavite jedno od glavnih osjećaja.
Učenici će nabrajati što veći broj osjećaja i raspoloženja kojih se mogu sjetiti za
svaki osjećaj. Objasnite da izraz raspoloženje koristimo za osjećaj koji traje.
Raspoloženje može biti i rezultat više osjećaja koje osjećate istovremeno.
Raspoloženje traje dulje i u cjelini, manje je intenzivno od čistog osjećaja. Pišite
nazive osjećaja i raspoloženja, kako učenici navode, ispod naziva glavnog osjećaja
onako kako pripadaju kojoj vrsti osjećaja. Uz svaki naziv možete napisati boju na koju
vas asocira.
Zajednički nacrtajte veliku dugu na hamer papiru. Na svaku boju u dugi upišite osjećaj
na koji vas asocira. Duga će visjeti na zidu učionice, a učenici mogu upisivati kad god
se sjete nekog osjećaja koji još nije upisan u dugu.
Kad završite crtanje duge, raspravite načine na koje djeca pokazuju osjećaje. Npr.:
Kako izražavamo osjećaje i kako prepoznajete da je netko ljut, radostan, tužan, da se
boji? Neka djeca odglume svaki od osjećaja. Pokazujemo li uvijek svu svoju ljutnju, ili
tugu ili strah? Zašto zanemarujemo ili potiskujemo osjećaje. Kad i kako to radimo?
Na ploči (ili pakpapiru) napišite naslov Kako izražavam osjećaje, a ispod podnaslove
Strah, Ljutnja, Zavist, Ljubomora, Tuga, Krivnja, Radost, Zadovoljstvo. Učenici će
davati odgovore za svaki od osjećaja, a učitelj će pisati u stupcima ispod podnaslova.
Najbolje da se kod svakog osjećaja učenici sjete kako su se osjećali kad su zadnji put
osjećali taj osjećaj i kako su ga izražavali. Na kraju prodiskutirajte kako bi svaki od
tih osjećaja mogli izraziti riječima i kako bi druga osoba reagirala. Za svaki osjećaj i
izražavanje osjećaja odaberite dva glumca da odigraju situaciju. Nakon što na ovaj
način prođete kroz sve situacije izražavanja osjećaja riječima, pitajte učenike kakvo
je iskustvo bilo izražavati osjećaj riječima drugoj osobi i kakvo je to iskustvo bilo čuti
drugu osobu da govori o svojim osjećajima. Kako ste doživjeli drugu osobu, pitajte za
obje uloge.
Na kraju, ako želite, možete pročitati tekst:
Za kraj usmjerite svoju pažnju na dugu na zidu, ili možete misliti na pravu dugu koju
možete vidjeti ponekad poslije kiše, na sve one prekrasne boje od kojih se sastoji.
Možete zamisliti kako tu dugu nosite u svojim grudima. Smjestite je u predio vašeg
srca i možete osjetiti kako rastete zajedno s njom i osjećate se dobro sa svim tim
različitim osjećajima jer vam oni pokazuju gdje se nalazite na svom putu i pomažu vam
donijeti odluku o tome što da promijenite u svom životu da bi vaš život bio još bolji i
kvalitetniji. Za sada ostanite malo sa tim osjećajem boja i energije u grudima, svijesni
da je to bogatstvo koje nosite svuda sa sobom. Bez njega bili biste prazna tijela.
Osjetite zahvalnost Vašem umu i Vašim tijelima što Vam daju tako dragocjen poklon
kao što su osjećaji...
Ugodni ili neugodni, oni su uvijek vaš smjerokaz na putu ka životu kakav želite. Naučite
ih prihvaćati, razumjeti, izražavati i slijediti njihove poruke.

12. ŠTO POSIJEŠ, TO POŽANJEŠ II

CILJ: Osvješćivanje i razumijevanje načina na koje formiramo

ponašanja i navike i kako to utječe na naš život. Vježbanje davanja i
primanja pozitivnih mišljenja i opažanja.
VRIJEME: 45 minuta.
UVJETI RADA: Učenici sjede za stolom u grupama od 4-5 učenika.
PRIBOR: Nije potreban.

POSTUPAK
Otvorite raspravu o iskustvu vođenja dnevnika prethodna dva tjedna, kakva je razlika
između prvog i drugog tjedna. Potaknite raspravu kako naše misli o nama samima
utječu na naše osjećaje, misli i ponašanja? Kako primjedbe drugih o nama utječu na
naše osjećaje, misli i ponašanja? Kako reagiramo na primjedbe drugih ljudi? Kako kad
su negativne, kako kad su pozitivne? Čemu služe negativne, čemu pozitivne poruke?
(Otkrit ćete da i jedne i druge služe da bismo mi postali bolji.) Koje je ljepše primati,
koje nas bolje motiviraju da postanemo osobe kakve želimo biti?
Odigrajte vježbu tako da jedan učenik ustane i kaže nešto što mu se kod njega ne
sviđa. Ostali imaju zadatak da mu govore lijepe stvari o njemu, tj. ono što im se sviđa
kod njega. Učenik treba reći kako se osjećao dok je govorio o sebi i kako se osjećao
dok je slušao o svojim dobrim osobinama. Kad jedan učenik završi, drugi ustaje i igra
se nastavlja. Možete razred podijeliti u dvije manje grupe koje će sjediti u krugu,
tako da svak svakoga vidi. Pomažite učenicima u izražavanju pozitivnih osobina.
 13. TELEFONSKA GOVORNICA

CILJ: Vježbanje tehnike rješavanje sukoba interesa.

VRIJEME: 45 minuta.
UVJETI RADA: Podjela učenika na promatrače i glumce (6 glumaca
dragovoljaca).
PRIBOR: Arak papira na kojem je nacrtana telefonska govornica, jedna tel. slušalica
(od priručnog materijala).

POSTUPAK
Šest dobrovoljaca iziđe iz prostorije i podijeli se u parove: tri osobe A i tri osobe B.
Uputa osobama A: Razgovarate telefonom (javna govornica) o nekom svom problemu
(događaju, osobi, stvari, želji, snu, primjerice što ste dobili na poklon, o utakmici, o
kuharskom receptu, filmu koji ste gledali i sl.). Nemojte se dati s telefona dok se ne
napričate koliko vam drago.
Uputa osobama B: U krugu od 10 km nema telefonske govornice ni telefona iz
usluge, a vama se dogodilo (u kući, u susjedstvu) nešto zbog čega hitno trebate
telefon (požar, poplava, provala).
Uputa promatračima u razredu:" Ovdje ćemo imati tipične primjere
konfliktnih situacija. Promatrajte sudionike, njihove pokrete i riječi, način govora,
kako temperatura raste ili pada tijekom sukoba, te ako se problem riješi, kako se
riješio. Pokušajte razabrati što osjećaju sudionici, koji su to osjećaji, kakva je njihova
jačina, kako se mijenjaju."
U prostoriju će na poziv voditelja najprije ući osoba A (iz prvog para) i početi
razgovarati telefonom s imaginarnim sugovornikom. Ubrzo će, također na poziv, ući
osoba B iz prvog para i htjeti što prije doći do telefona. Voditelj ostavlja prema
svojoj prosudbi o razvoju spora/sporazuma dovoljno vremena za rješenje situacije.
Ukoliko se rješenje ne nazire, prekida igru, zahvaljuje glumcima i poziva sljedeći par.
Nakon trećeg para svi se ponovno nalaze u zajedničkom krugu.
Razgovor nakon igre uloga
Prvo govore osobe A o tome kako su se osjećale (napadnute/nenapadnute, iznenađene,
zlovoljne), kako i zašto, jesu li ili nisu prepustile telefon osobi B. Ako su prepustile, što
ih je navelo da to učine.
Zatim govore osobe B kako su odabrale situaciju, jesu li planirale kako će postupiti,
jesu li taj plan mijenjale, što je kod druge osobe utjecalo na njihovo raspoloženje, što
su osjećale i koliko jako.
Promatrači govore na kraju što je tko primijetio kao specifičnost, odnosno kao
zajedničko u ponašanju sva tri para (u sve tri konfliktne situacije), kako su se ponašali
sudionici, i kako je situacija u pojedinom primjeru riješena. Ako su razabrali o kojim se
osjećajima radi, neka kažu zašto se po njihovu mišljenju oni javljaju kod osoba A i B.
Ako se ni u jednom od tri slučaja situacija nije riješila, koji je njihov prijedlog načina
rješavanja ovakvog konflikta. Dva dragovoljca mogu odglumiti taj prijedlog uspješnog
rješenja situacije.
 14. RJEŠAVANJE PROBLEMA

CILJ: Svladavanje tehnike rješavanja problema.

VRIJEME: 1-2 školska sata.
UVJETI RADA: Učenici su na svojim mjestima.
PRIBOR: Radni listić.

POSTUPAK
Podsjetite učenike na vježbu Problemi mladih. Pitajte ih kako oni rješavaju svoje
probleme i kako su zadovoljni s načinom na koji ih rješavaju. Recite im da ćete danas
nešto više učiti o tehnikama rješavanja problema.

Podijelite radne listove. Voditelj pomaže učenicima objasniti da vrijeme rješavanja

ovisi o vremenu koje je potrebno da bi neku situaciju razriješili, promijenili, poboljšali,
da broj potrebnih koraka ovisi o pojedinačnoj situaciji i sl.

Po završetku rada voditelj pita učenike kako im se sviđa ovaj način rada. Kako bi mogli
ovu tehniku koristiti u budućnosti? Zamolite nekolicinu da kažu koji problem će
rješavati ovom tehnikom....

S vremena na vrijeme, tijekom godine, voditelj traži povratnu informaciju kako

napreduje rješavanje problema na ovaj način, razmjenjuju se iskustva.
 RADNI LIST RJEŠAVANJE PROBLEMA

a) Ovo bih volio promijeniti, riješiti, poboljšati:

1.
2.
3.
b) Izaberi jedan od tri problema koji bi prvo htio (htjela) riješiti: (Daj mu radni naziv.)

c) Ovo želim postići:

d) Do kada bih želio da problem bude riješen: Možeš napisati datum ili otprilike neki
period (pet

dana, mjesec, godinu, više godina, i sl.)

e) Ovo su potrebni postupci (koraci):

1. korak

2. korak

3. korak

4. korak

5. korak

6. korak

f) Potrebni su mi ovi suradnici, pomoćnici, savjetodavci:

_____________________________________________za korak 1.
_____________________________________________za korak 2.
_____________________________________________za korak 3.
_____________________________________________za korak 4.
_____________________________________________za korak 5.
_____________________________________________za korak 6.

g) Ovako ocjenjujem trenutno stanje: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10

h) Ovako želim da bude: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
i) OVO SAM OSTVARIO:

OCJENA: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
 15. ŠKOLA KAKVU BISMO ŽELJELI IMATI

CILJ: Potaknuti učenike na stvaranje slike pozitivne budućnosti, učenje planiranja za

budućnost.
VRIJEME: 2-3 školska sata, po potrebi i više ako pokrenete program za unapređenje
kvalitete života u školi. (Umjesto škole, na isti način možete raditi na viziji mjesta ili
grada u kojem žive, svog susjedstva i sl.)
UVJETI RADA: Učenici sjede na svojim mjestima i u grupama od 5-6 za stolom.
PRIBOR: Veliki komadi hamer papira ili pakpapira, boje (flomasteri) za crtanje.

POSTUPAK
Recite da ćete sad napraviti malo zamišljeno putovanje u budućnost i to ne bilo kakvu
budućnost, nego u budućnost kakvu bi svatko od nas želio kad bi bilo moguće, tj u
idealno zamišljenu budućnost iz naših snova i naših najljepših želja. Objasnite: Da bi
ljudi krenuli u pravcu svojih najdubljih i najljepših želja, moraju prvo osvijestiti slike
koje imaju u svojim maštanjima. Kad ih osvijeste, onda mogu pronaći način da sve ili
nešto od toga ostvare i učine svoj život boljim i kvalitetnijim. Zato ćemo mi sad otići
na jedno takvo putovanje da otkrijemo svoje najljepše snove o svome gradu i zajednici
u kojoj živimo i svojoj školi u kojoj provodimo toliko vremena, u namjeri da otkrijemo
kako naš život učiniti ljepšim i ugodnijim za življenje.

(Čitajte tekst polako i pažljivo, pazite na visinu i ritam glasa.)

Nađite najugodniji položaj u svojim stolicama tako da se lako i jednostavno možete
opustiti. Ako želite, možete zatvoriti oči, zato jer je lakše maštati zatvorenih očiju,
ali ako želite, možete ih ostaviti i otvorene, kako god je ugodnije za vas. Sad ćemo
napraviti izlet u budućnost. Otputovat ćemo u Dubrovnik kakav tek treba postati, u
idealni Dubrovnik, dvadeset godina ili možda još više godina od današnjeg dana. To nije
Dubrovnik kakav je danas, niti je to Dubrovnik kakav vjerujemo da će biti - to je
Dubrovnik kakav bismo mi željeli imati, ako sve naše akcije budu uspješne i mi istinski
postanemo idealan grad u kojem ljudi u miru i blagostanju i skladu ostvaruju svoje
pune potencijale.
Tako.......... namjestite se doista udobno, možete naći korisnim da zatvorite oči tako da
možete lakše vidjeti budući grad.... očima vašeg duha.. i.. vašeg uma. Sada možete
zamisliti da se nalazite iznad Dubrovnika, da lebdite iznad idealnog željenog
Dubrovnika u budućnosti... možete osjetitit strujanje vjetra i miris zraka i možete
pogledati dole na grad ispod vas... Što vidite?.. Koje su boje i slike koje vidite?.. Koje
je doba godine?.. Uočite oblike zgrada i strukturu grada, njegove zelene površine,
luku, obalu, more. Možete li vidjeti kako se ljudi i stvari kreću u raznim smjerovima?
Koji zvukovi dopiru do vas iz grada i koji mirisi? ......Sada u vidokrugu potražite mjesto
gdje bi trebala biti vaša škola. Što vidite? Uputite se polako u tom pravcu. Primijetite
što se sve nalazi u njenom okolišu, pažljivo osmotrite okoliš škole i sve što se u njemu
nalazi, kakav je prilaz školi, tko se nalazi u njenoj okolini, što čujete, kakve su boje,
zvukovi, mirisi?..... Onda se polako spustite na školsko igralište. Tko se sve nalazi na
igralištu? Koje se aktivnosti događaju tamo? Kakva je atmosfera, kako reagiraju na vaš
dolazak i kako se ponašaju međusobno?.. Kako izgleda prostor? Da li se osjeća
sigurnost?.. Što govore jedni drugima, kakav im je izraz na licu, kako su raspoloženi?
Nakon što u potpunosti osjetite atmosferu školskog okoliša, krenite prema ulaznim
vratima škole. Kakav je ulaz, tko ili što vas tamo dočekuje....kako vam se obraća na
ulazu?..... Ulazite u hodnik. Što tamo vidite, čujete, osjećate? Otvarate vrata prve
učionice... Što vas dočekuje, što sve vidite u razredu, kakvi su izrazi na licu, kako se
učenici ponašaju, kako se ponašaju međusobno, što sve čujete, što osjećate pri tom,
kako izgleda njihov školski sat i kako se osjećaju u školi? Vole li školu, imaju li domaćih
zadataka i kakvi su? O čemu uče i kako se znanje provjerava, i što uče o životu i
zdravlju? Kakva je atmosfera u razredu? Da li se učenici međusobno pomažu, kakvi su
učitelji i kako se oni ponašaju u razredu? Izlazite polako iz tog razreda i idete u
susjedni. Što se tamo događa, što vidite, čujete, kako se pri tom osjećate? Pa onda još
jedna vrata, još jedan razred, pa još jedan, prođite kroz sve razrede u školi, od
razreda u kojima su najmlađi do razreda u kojima su najstariji učenici, različiti
kabineti, razni učitelji. Na kraju otvorite vrata zbornice, pogledajte lica učitelja. Što
vidite na njima, što čujete u zbornici, kako se osjećate i kako se osjećaju učitelji u toj
zbornici? Kako se oni međusobno ponašaju i kako govore o učenicima i njihovim
roditeljima? Kad napustite zbornicu, ugledate grupu roditelja kako ulazi u školu na
roditeljski sastanak. Pođite za njima u razred, sjedite u klupu i samo obratite pažnju
na to kako je biti na roditeljskom sastanku u vašoj školi iz budućnosti. Kakva je
atmosfera, kako se osjećate, što pričaju roditelji učitelju i što učitelj priča
roditeljima? Ima li tu i djece i kako se oni svi zajedno odnose jedni prema drugima?
Što čujete, što vidite, što osjećate? Samo obratite pažnju i zapamtite sve što ste
tamo našli......A onda polako izađite iz razreda, prođite kroz sve hodnike u školi, noseći
u sebi dojmove koje ste upravo dobili o školi. Napustite je polako i tiho. Sjetite se...
ovo je vaš idealni Dubrovnik kao idealna zajednica, kao Dubrovnik kakvog čuvate i
njegujete u svojoj mašti i svom srcu. Što djeca rade vikendom u gradu iz vaše mašte?
Što rade u svoje slobodno vrijeme? Kako se rekreiraju ili odmaraju..ili uče..ili
istražuju..ili druže..i koje aktivnosti poduzimaju u tom cilju? Što se događa u gradu i
zajednici? Odlaze li djeca u prirodu i kamo odlaze?
Sada, prije nego napustimo ovo idealno mjesto, sjetite se svega što ste tamo vidjeli.
Sjetite se još jednom svih mjesta kojima ste prošli....i kako ste se osjećali....i kako ste
osjećali da se osjećaju ljudi oko vas?.....Vaš Dubrovnik, iz vašeg srca, iz budućnosti. Još
jednom usmjerite svoju pažnju na slike koje ste upravo vidjeli ... riječi i zvukove koje
ste čuli.... osjećaje koje ste osjetili..... i što ste razmišljali pri tom.... Sada želim da se
polako vratite u sadašnje vrijeme, u prostoriju iz koje smo krenuli. Pripremite se da
napišete na papir sve što ste tamo vidjeli, osjetili, čuli, mirisali, dodirnuli, sve stvari
koje su vas iznenadile... stvari koje su vas uznemirile... stvari koje su bile ugodne... Što
vas se najviše dojmilo u vašoj idealnoj školi u vašem idealnom Dubrovniku....?
Kad budete spremni polako otvorite oči, a onda polako rastegnite vaše noge i ruke i
tijela i vi ste ponovo ovdje u ovoj sobi iz koje ste krenuli. Ako želite, možete ustati na
kratko i prošetati po razredu. Svi zajedno se prošetajte po razredu 2-3 minute,
rastežući se.

• I. zadatak: Svaki će učenik napisati na jedan list papira svoje najživlje

impresije onog što je tamo vidio, čuo ili osjetio, najneobičnije, iznenađujuće,
najugodnije, najuzbudljivije...

Podijelite grupu u manje grupe po 5-6 učenika.

• II. zadatak: Svaka grupa će nacrtati svoju viziju tako da svatko nacrta što više
od svoje vizije u zajedničku sliku. Na kraju će svaka grupa opisati drugima svoju sliku,
tj. kako vidi život u školi iz budućnosti, idealnoj školi u kakvu bi oni željeli ići.
Prezentaciju možete napraviti tako da predstavnik grupe jednostavno drugima objasni
sliku. Ako želite, čitav rad možete učiniti kreativnijim ako date i zadatak da
prezentaciju učine na što je moguće kreativniji način, kao predstavu, pjesmu, skeč,
pantomimu.
• III. zadatak: Zajednički se dogovorite, raspravljajući o zaključcima grupa, što
bi iz slike iz budućnosti mogli promijeniti već sada. Pokušajte pronaći neki realno
ostvariv cilj koji želite ostvariti već sada i napravite plan kako ćete to postići.

Pitanja za izradu plana:

Što želimo ostvariti? (Jasno definirajte cilj.)
Za koga je ostvarenje cilja značajno?
Zašto je ostvarenje cilja značajno nama? Što ćemo mi dobiti kad se cilj ostvari?Što
će dobiti drugi?
Kako ćemo program nazvati?
Što nam je potrebno za ostvarenje tog cilja (ljudi, znanja, vještine, sredstva)?
Gdje možemo potražiti pomoć?
Koji su koraci u dostizanju cilja? (Što treba napraviti prvo, što drugo itd.)
Tko sve treba sudjelovati? Kako ćemo ga motivirati?
Kako ćemo znati da smo ostvarili cilj? Kako ćemo izmjeriti rezultat?
Tko će napraviti što i kojim vremenskim slijedom?
Koliko često ćemo raspravljati o tome koliko smo napredovali u ostvarenju cilja?
Napravite plakat za promidžbu akcije.
 16. NEGATIVNE I POZITIVNE OVISNOSTI*****

CILJ: Osvijestiti kod učenika mogućnost izbora između negativne i pozitivne ovisnosti,
te prepoznavanje i njegovanje vlastite pozitivne ovisnosti kao zdravog izbora.
VRIJEME: 45 minuta.
UVJETI RADA: Za vrijeme izlaganja razrednika, učenici sjede na svojim mjestima, a
kasnije rade u grupama od 5-7 učenika.
PRIBOR: Olovka i papir za svaku grupu, 2 hamer papira.

POSTUPAK
Uvodno izlaganje razrednika
Danas ćemo govoriti o negativnim i pozitivnim ovisnostima. Pojam "ovisnost" sigurno
vam je poznat. U svakodnevnom govoru riječ "ovisnost' ima samo negativno značenje.
Nabrojite im negativne ovisnosti: pušenje, alkoholizam, ovisnost o ilegalnim drogama.
Zbog čega su te ovisnosti negativne? Jer štete ljudskom zdravlju i potiču psihološku
i/ili fizičku ovisnost. Jeste li primijetili kako se ponaša pušač kada nema cigarete kod
sebe? Nervozan je i razdražljiv. Zbog toga što se tijelo ovisnika naviklo na droge, ono
više bez nje ne može dobro funkcionirati. On puši, pije ili se drogira da se ne bi
osjećao loše tj. da bi unio u tijelo kemijsku supstancu koja mu nedostaje i o kojoj je
tijelo već ovisno. On to sve više radi ne zato da bi se osjećao dobro, nego da bi
izbjegao patnju koja nastaje zbog nedostatka droge.
Za razliku od negativnih ovisnosti, svatko od nas ima priliku izabrati neku aktivnost
koju može razviti u pozitivnu ovisnost. Imaš li neku aktivnost koju voliš i koja te
opušta? Npr. igra, bavljenje nekim hobijem, šetanje, trčanje, vožnja biciklom, čitanje,
crtanje, slušanje glazbe, maštanje.. ? Jesi li u svojim mislima ili s nekim razgovaraš dok
obavljaš tu aktivnost?
Radiš li svaki dan nešto što voliš i što te opušta, da li bez te aktivnosti jednostavno ne
možeš?
Pozitivna ovisnost može biti bilo koja aktivnost koja ima sve ove osobitosti:
• biramo je sami
• nije natjecateljska aktivnost - obavljamo je bez samokritike
• obavljamo je svaki dan najmanje pola sata
• obavljamo je sami, a ako smo u društvu, ne razgovaramo s drugima
• dok obavljamo tu aktivnost, osjećamo se ugodno, opušteno, zadovoljno
• ako je ne obavljamo, osjećamo se loše.
Može li netko navesti svoju pozitivnu ovisnost? Kako se osjećaš dok radiš svoju
omiljenu aktivnost? Istraživanja su pokazala da tijekom obavljanja aktivnosti o kojoj
smo pozitivno ovisni, mozak emitira alfa-valove, valove opuštanja. Cijelo tijelo oslobađa
se napetosti, umora i skuplja energiju za brojne obveze koje nas čekaju. Nivo hormona
zadovoljstva /endorfina/ u tijelu se povećava, te je ovo stanje slično transu.
Nema univerzalne aktivnosti za pozitivnu ovisnost; pronaći ćemo onu aktivnost koja
nama osobno "leži" i godi nam - nekoga će čitanje umarati i naprezati, a drugoga
opuštati, te će u toj aktivnosti, jednostavno, uživati.

Nakon uvodnog izlaganja, podijelimo učenike u grupe i damo im pitanja koja će

zajednički raspraviti. Predstavnik svake grupe izvješćuje odjel što su zaključili, a
razrednik odgovore učenika bilježi na velikom hameru. Jednog do dva učenika možemo
zamoliti da, na osnovi bilježaka sa hamera, pojedine zaključke grupa sažmu u
objedinjeni zaključak odjela.

Odgovori (za informaciju učiteljima):

1. igranje, plivanje, šetanje, trčanje, pletenje, čišćenje, slaganje, crtanje, pisanje,
vođenje dnevnika ili leksikona, slikanje, pjevanje, slušanje glazbe...
2. osjećaj ugode, zadovoljstva, bezbrižnosti, opuštenosti, ispunjenosti,
samopoštovanja, važnosti, ponosa, radosti, sreće, uspjeha, optimizma, otvorenosti,
upornosti, ambicioznosti, tjelesne snage, živosti, zdravlja, uzbuđenosti, avanturizma,
ljubavi...
3. Negativna ovisnost ugrožava zdravlje tjelesnih organa (prvenstveno mozga i
nervnog sustava, pluća, jetre), smanjuje tjel. težinu i snagu (mršavljenje, osjećaj
umora i iscrpljenosti, slabljenje spolne moći), smanjuje otpornost organizma na
različite bolesti, psihičko zdravlje je narušeno (nesanica, nedostatak apetita,
neugodne promjene raspoloženja, nervoza, razdražljivost). Narušavanje tjel. zdravlja
može dovesti ovisnika u kroničnu bolest ili smrt.
4. Pozitivna ovisnost čuva prvenstveno psihičko zdravlje čovjeka, a indirektno i
tjelesno zdravlje (čovjek koji je psihički zdrav, ima bolji imunitet). Osim toga, osoba
koja ne unosi različite štetne kemijske tvari u tijelo, izravno čuva svoj organizam od
ovakvih štetnih utjecaja. Lučenje hormona zadovoljstva (endorfina) doprinosi
tjelesnoj i psihičkoj ravnoteži osobe.

(Umjesto umnožavanja radnog lista, možete pitanja napisati na ploči.)

RADNI LIST
Negativne i pozitivne ovisnosti
Pitanja za učenike
1. Navedite što više aktivnosti koje vam donose ugodu i zadovoljstvo te mogu prerasti
u pozitivnu ovisnost (ili već predstavljaju vašu pozitivnu ovisnost).
2. Navedite kakva sve raspoloženja i osjećaje potiče pozitivna ovisnost (tijekom i
nakon obavljanja omiljene aktivnosti)?
3. a) Kako negativna ovisnost ugrožava zdravlje?
b) Kako pozitivna ovisnost njeguje zdravlje?
 17. ŠTETE OD DROGA

CILJ: Utvrđivanje kratkoročnih i dugoročnih posljedica uzimanja ilegalnih droga na

korisnika i njegovu obitelj, aktivan pristup problemu.
VRIJEME: 45 do 90 minuta.
UVJETI RADA: Učenici sjede u krugu.
PRIBOR: Pitanja za stručnjake, izvješća učenika (2 tjedna prije ovog SRO podijelite
pitanja i dogovorite tko će razgovarati s kojim stručnjakom. Na sat će donijeti već
pripremljena izvješća koja će pripremiti uz pomoć koordinatora.)

POSTUPAK
Pitajte učenike da naznače koji sve stručnjaci rade s korisnicima ilegalnih droga. Od
njih će učenici trebati prikupiti podatke kako bi odgovorili na sljedeća pitanja:

KOJE SU KRATKOROČNE I DUGOROČNE ŠTETE OD DROGA ZA OVISNIKA I ZA

NJEGOVU OBITELJ?
OBJASNITE ZAKON O POSJEDOVANJU I UPORABI DROGE I KAZNAMA.
Svaki učenik (ili po dvojica) odabrat će od kojeg će stručnjaka tražiti ove informacije.
Ti stručnjaci neka budu: liječnici što više specijalnosti (psihijatar, internista,
obiteljski liječnik, pedijatar, ginekolog), policijski inspektor za droge, prometni
policajci, socijalni radnik, psiholog iz Centra za prevenciju ovisnosti i izvanbolničko
liječenje ovisnika, i pravnik (odvjetnik).
Od pravnika (odvjetnika) i policijskog inspektora za droge neka traže informaciju o
zakonima kojima se zabranjuje posjedovanje i uporaba ilegalnih droga, te o kaznama
za prekršitelje.
Kad učenici prikupe podatke, pozorno ih pregledajte ili uputite koordinatoru, jer je
važno kako će učenici prikazati dobivene podatke.

RASPRAVA
Kad je priprema obavljena, svaki učenik će u što kraćim crtama pred ostalim učenicima
izvijestiti o odgovorima do kojih je došao. Potaknite učenike na raspravu o
kratkoročnim i dugoročnim štetama za pojedinca i društvo.
Možete na ploču nacrtati vagu. Na jednu stranu vage napišite sve štete, a na drugu
stranu koristi za pojedinca. Isto napravite za njegovu obitelj i još jednu za društvo.
Na kraju procijenite ukupne štete, a za svaku od koristi koju djeca predlože,
pronađite 4-5 drugih načina kako se može dobiti isto, ali na pozitivan i zdrav način.
Na isti način obradite temu legalne droge (duhan i alkohol).
 18. ŠTO MLADI LJUDI, RODITELJI I NASTAVNICI MOGU
NAPRAVITI DA SPRIJEČE PROBLEM OVISNOSTI

CILJ: Potaknuti učenike da razmišljaju o načinima na koje se može spriječiti problem

ovisnosti, stvaranje odluke za zdrav život.
VRIJEME: 45 minuta.
UVJETI RADA: Radi se u malim grupama.
PRIBOR: Kartice sa pitanjima, olovke i pakpapir.
POSTUPAK
Najprije dajte nekoliko informacija za uvodni dio. Recite: "U jednom istraživanju koje
je tražilo odgovor na pitanje zašto mladi koji žive na zdrav način (i u sklopu toga ne
konzumiraju drogu) dobiveni su rezultati: Drogu ne uzimam zbog
a) sebe 50%
b) mojih roditelja 26,50 %
c) mojih prijatelja 12,25 %
d) jer je kažnjivo. 11,25%
Odnos prema sebi i roditeljima u tri četvrtine slučajeva diktira stav mladih prema
drogama. Zdravi mladi ljudi na prvom mjestu kao razlog apstinencije od droga ističu
sebe. Onaj tko drži do sebe, tko sebe poštuje, živi zdravim stilom života, taj odbacuje
i drogu i pomisao na drogu.
• Koristeći svoje dosadašnje znanje i iskustvo, sada ćete raspraviti o načinu kako
pomoći mladim ljudima u sprječavanju problema ovisnosti.
• Podijelite grupu u tri manje grupe. Svakoj dajte zadatak na kartici.

KARTICE
• Kartica 1. Razmislite o što više mogućih ideja o tome kako mladi ljudi mogu
pomoći jedan drugome u sprječavanju problema ovisnosti. Koristite metodu
“oluje u mozgu”. Ispišite vaše ideje na list pakpapira. Razmislite o tome što ljudi
stvarno rade i kako bi se trebali ponašati jedni prema drugima.
• Kartica 2. Razmislite o što više mogućih ideja o tome kako roditelji mogu pomoći
da se spriječi problem ovisnosti. Koristite metodu “oluje u mozgu”. Ispišite vaše
ideje na list pakpapira. Razmislite o tome što roditelji stvarno rade i kako bi se
trebali ponašati prema mladim ljudima.
• Kartica 3. Razmislite o što više mogućih ideja o tome kako učitelji mogu pomoći
da se spriječi problem ovisnosti. Koristite metodu “oluje u mozgu”. Ispišite vaše
ideje na list pakpapira. Razmislite o tome što učitelji stvarno rade i kako bi se
trebali ponašati prema mladim ljudima.
Dok učenici rade, obilazite grupe, pomozite im pitanjima i objašnjenjima. Kad završe
pisanje, neka svaka grupa preda svoj pakpapir drugoj grupi, a druga grupa će dodati
ideje koje još nisu napisane. Učinite to još jednom, tako da svaka grupa raspravi svaku
od lista.
Kad je svaka grupa dobila svoj pakpapir natrag, neka raspravi o tome kojih pet ideja sa
pakpapira smatra najvažnijima. Što misle da može najbolje pomoći u sprječavanju
ovisnosti? Podcrtajte pet ideja koje smatrate najvažnijim.
Sad svaka grupa prezentira svoj list ostalima, diskutirajući pet stvari koje su izabrali
kao najznačajnije.
• Rasprava Voditelj vodi grupnu diskusiju prema odgovoru na sljedeća pitanja:
a) Da li mladi ljudi, roditelji i učitelji stvarno rade stvari koje su potrebite da bi
se spriječio problem ovisnosti?
b) Ako ne, zašto mislite da je to tako i što bi trebalo napraviti da ih se potakne da
djeluju u tom pravcu?
c) Što biste vi praktično mogli poduzeti da potaknete proces u kojem bi mladi,
roditelji i učitelji imali pozitivnu ulogu u pomoći mladim ljudima da razviju
zdrave odnose i zdrave stilove života i tako ujedno spriječe i problem ovisnosti?
Odgovori mogu poslužiti kao tema za roditeljski sastanak koji mogu voditi učenici
dragovoljci uz pomoć koordinatora.
Dodatak 1. Javna obveza
Ako procijenite da je prikladno, možete pitati učenike: Što mislite o javnoj obvezi?
Ako se neko javno obveže da neće uzimati sredstva ovisnosti, kakvog to odjeka ili
reakcije može izazvati? Ako kažu da to nema smisla, uvažavajte njihov odgovor, ne
inzistirajte na aktivnosti. Ako kažu da bi to moglo biti dobro, možete potaknuti
pisanje peticije u školi ili lokalnoj zajednici, ako ocijenite da bi to učenici prihvatili i
proveli u svojoj sredini. Učenici se javno obvezuju da će izbjegavati uporabu duhana,
alkohola i psihoaktivnih droga. Pokreću peticiju u svojoj lokalnoj zajednici (školi,
susjedstvu, klubu) i pozivaju sve one koji im se žele priključiti. Učenici se mogu
obvezati na isto i samo u okviru vaše grupe, znači bez akcije prema van. Izaberite
ovisno o situaciji. To obećanje (obveza) pomaže oblikovanju trajne odluke da se ne
eksperimentira s drogama. Na ovu izjavu u pismenom obliku idite tek ako ste sigurni da
je grupa za to spremna. Pitajte ih žele li pokrenuti peticiju protiv droge, za zdrav
život, tko se želi pridružiti peticiji, gdje će je izvjesiti, kome će je uputiti, i druge
detalje. Neka naprave cijeli plan.
Dodatak 2. Roditeljski sastanak
Na isti način možete organizirati zajednički sastanak roditelja i djece. Odgovaraju
najprije u odvojenim grupama (grupe mladih i grupe roditelja) na pitanja sa kartica.
Nakon odgovora predstavljaju svoje odgovore ostalima. Zatim u miješanim grupama
(roditelji i djeca zajedno) odgovaraju na sljedeća pitanja:
Definirajte ulogu roditelja u odnosu na ponašanje mladih glede uporabe sredstava
ovisnosti?
Tko je odgovoran za ponašanje djeteta kada je u pitanju konzumiranje sredstava
ovisnosti (roditelj, dijete ili oboje)?
Što je to odgovornost? Za što je odgovoran roditelj, a za što dijete? Što su granice
za ponašanje i tko i kako ih treba postaviti i kontrolirati?
Ako dijete posegne za ilegalnom drogom, što treba napraviti dijete, što roditelj, što
prijatelji u školi?
 19. ZDRAVLJE

CILJ: Definiranje pojma zdravlja i razumijevanje različitih

aspekata zdravlja; razvijanje svjesnosti o vlastitoj ulozi u
formiranju i očuvanju zdravlja.
VRIJEME: 30 minuta.
UVJETI RADA: Učenici rade u malim grupama na svojim
mjestima.
PRIBOR: Papir, olovke.

POSTUPAK
Zamolite učenike da vam kažu svaku riječ koja na bilo koji način ima veze sa
zdravljem. Koristite tehniku brainstorminga. Na pakpapir ili ploču napišite Zdravlje
je... i dodajte sve što učenici kažu.
Podijelite učenicima upitnik ili diktirajte pitanja u bilježnicu.
1. Što podrazumijevate pod riječju zdravlje?
2. Napišite tri različite stvari koje čine da se osjećate dobro.
3. Napišite tri različite stvari koje čine da se osjećate loše.
4. Napišite tri različite stvari koje čine da se osjećate slobodno i puni
energije.
5. Napišite tri različite stvari koje čine da se osjećate ograničeno, kao u
zatvoru.
6. Mislite li da bi u narednih šest mjeseci mogli imati neki problem koji bi
vas mučio. Ako da, opišite što bi to moglo biti.
7. Što ste radili u zadnja tri mjeseca u cilju poboljšanja zdravlja i općeg
dobrog osjećanja? Ako niste ništa, upišite “ništa“.
8. Nabrojite okolinske čimbenike značajne za formiranje i očuvanje
zdravlja.
9. Objasnite životni stil koji vodi očuvanju i unapređenju zdravlja.
Kad završe upitnik, neka najprije prodiskutiraju svoje odgovore u svojim malim
grupama, a zatim neka predstavnik svake grupe da grupno izvješće za grupu.
Na kraju definirajte zdravlje pojmovima koje ste ispisali na ploči i pojmovima koje su
učenici dobili odgovarajući na pitanja.

Rasprava
Koristeći informacije, ideje, razmišljanja sa današnjeg sata raspravite:
• zašto je važno brinuti o svome zdravlju
• koja je uloga pojedinca u očuvanju i unapređenju svoga zdravlja
• što sve pojedinac može napraviti za svoje zdravlje (posebno se osvrnite na
negativne okolinske čimbenike npr. siromaštvo, alkoholizam u obitelji)
• definirajte zdrave životne stilove.
Kao voditelj pomozite grupama u odgovaranju na ova pitanja podpitanjima i primjerima.
Podsjetnik za učitelja
Navikli smo da o zdravlju razmišljamo u terminima biti, odnosno ne biti bolestan. Ali,
zdravlje je mnogo više nego samo odsustvo bolesti. Npr. do velikog i naglog
unapređenja zdravstvenog stanja ljudi u Europi, u prošlom stoljeću, nije došlo zbog
medicinskih otkrića, nego zbog poboljšanja standarda. Npr., do smanjenja zaraznih
bolesti došlo je mnogo prije otkrića penicilina zato što su se poboljšale higijenske
prilike i ljudi su shvatili značaj higijene u sprječavanju nastanka bolesti. Zdravlje u
svom najširem smislu, znači mogućnost zadovoljenja svih istinskih ljudskih potreba.
Zdravlje uključuje zadovoljenje i međudjelovanje bioloških, psihoemocionalnih i
socijalnih potreba ljudi. Zdravi smo onda kad su naše psihičke i fizičke potrebe
zadovoljene, a naša osjećanja izražena u punoj mjeri. To znači da i osoba sa
hendikepom može biti zdrava, ako u skladu sa svojim mogućnostima i željama
zadovoljava sve svoje potrebe. Zdravlje znači prisustvo energije, životnosti i zabave.
Pa iako zdravlje često vezujemo uz medicinu, zdravlje je stanje o kojem medicina
nema što reći. Ono je rezultat cjelokupnog čovjekova življenja i uvjeta života, u kojem
medicina zauzima mali dio.
Istraživanja pokazuju da socijalni kontekst ima velikog utjecaja na zdravlje. Okolina
utječe sa 25%, životni stil sa 50%, naslijeđe sa 20%, a zdravstveni servisi tek sa 5%
udjela čine da jedna individua i društvo u cjelini budu manje ili više zdravi.

20. MOJ ZDRAVSTVENI PROFIL

CILJ: Samoprocjena svog zdravlja i planiranje za unapređenje zdravlja.

VRIJEME: 45 minuta.
UVJETI RADA: Učenici sjede u svojim klupama.
PRIBOR: Radni list i olovka.

POSTUPAK
Podijelite učenicima radne listove i zamolite ih da ispune upitnik. Kada završe upitnik,
neka sjednu u grupe po četvero. Na kraju, u malim grupama diskutiraju odgovore na
kraju zadatka. Iste odgovore prodiskutirajte u velikoj grupi kao zaključak. Posebnu
pažnju obratite na stavove o zdravlju i kako oni utječu na ponašanja.
 RADNI LIST
Moj zdravstveni profil
Zaokruži broj ispod odgovora koji najbolje opisuje tvoje stanje.

Emocionalni profil

1. Osjećam se dobro sa tim tko sam i kakva sam osoba.

cijelo vrijeme većinu vremena ponekad nikad
4 3 2 1

2. Osjećam se u minusu (depresivno, bezvoljno).

gotovo svakog tri do četiri jednom do dva gotovo nikad
dana puta tjedno puta tjedno
1 2 3 4

3. Osjećam se nervozno, uznemireno ili napeto.

gotovo svakog tri do četiri jednom do dva gotovo nikad
dana puta tjedno puta tjedno
1 2 3 4

Tjelesna kategorija

4. Vježbam redovito (trčanje, sportske aktivnosti, plivanje itd).

gotovo svakog tri do četiri jednom do dva gotovo nikad
dana puta tjedno puta tjedno
1 2 3 4

5. Moji dnevni obroci uključuju sve navedene stvari: voće i povrće, kruh od integralnog
brašna, meso i mlijeko ili sir.
uvijek većinom pola dana da gotovo nikad
4 3 2 1

6. Pušim cigarete.
svakodnevno dva i više rijetko, samo nikad
puta tjedno u društvu
1 2 3 4

Društvena kategorija

7. Kada brinem o nečemu, mogu razgovarati sa:

više osoba dvoje ljudi uglavnom samo sa obično ni s kim
jednom osobom
4 3 2 1
8. Svoje osjećaje i misli mogu podijeliti sa drugima.
vrlo dobro dobro slabo uopće ne mogu
4 3 2 1

9. Ja ulažem vrijeme i energiju u stvaranje i održavanje prijateljstava.

uvijek često ponekad gotovo nikad
4 3 2 1

Koristeći vaše odgovore, možete ispuniti dijagram koji pokazuje vaše zdravlje. Obojite
onoliko svakog stupca, koliko odgovara broju bodova za pojedini odgovor.
(Ako je vaš odgovor na prvo pitanje 4, onda ćete obojiti cijeli stupac pitanja br.1. Ako
je odgovor 1, onda ćete obojiti samo jednu četvrtinu uz centar kruga.)

U malim grupama
prodiskutirajte:

1. Kako ste zadovoljni ispunjenošću stupaca u zdravstvenom profilu?

2. Koji je najviše, a koji najmanje ispunjen?
3. Odaberite tri stvari koje biste mogli raditi još bolje ili nešto što do sada niste
radili, a trebali biste, da slabije ispunjen stupac ispunite onoliko koliko biste
željeli.
4. Razmislite koji stavovi i ponašanja poboljšavaju vaše zdravlje, a koji djeluju
suprotno?
 21. USPJEH*****

CILJ: Razmišljanje o ciljevima koje bismo željeli postići u životu,

planiranje za uspjeh.
VRIJEME: 45 minuta.
UVJETI RADA: Djeca sjede na svojim mjestima.
PRIBOR: Olovka i papir.
METODA: Vođeno maštanje, izražavanje riječima.

POSTUPAK
Recite djeci da zamisle neki cilj koji bi željeli postići u životu. Dajte dovoljno vremena
da svatko zamisli neki cilj za sebe. Zatim recite: Zamislite da se možete izdići iznad
sada i odlebdjeti u budućnost, u vrijeme kada ste cilj već ostvarili. Ako želite, možete
zatvoriti oči jer ćete tako lakše zamišljati, ali ako ne želite, ne morate. Uzmite
dovoljno vremena da odlebdite u budućnost i dođete točno iznad vremena u kojem je
vaš cilj već ostvaren. Spustite se u to vrijeme i iskusite kako je to kada ostvarite svoj
cilj. Primijetite što vidite oko sebe, što čujete, kako se osjećate, kako razmišljate o
sebi, što drugi govore o vama, kako vas drugi vide. Uživajte u tom osjećaju
postignuća... Iskusite taj osjećaj u potpunosti.... i uživajte u njemu..... Pogledajte sada
iz tog vremena iz budućnosti prema sada i primijetite koje ste sve korake bili poduzeli
da ostvarite svoj cilj. Zamislite da lokalne novine žele objaviti članak o vama.
Razgovarate sa lokalnim novinarom koji radi intervju sa vama. Ispričajte mu kako ste
ostvarili svoj cilj......Što ste sve bili radili? Kako ste započeli? Kako ste planirali....kako
poduzimali pojedine korake u ostvarenju vašeg cilja? ...... Kad završite, vratite se
ponovo u sada, tako da se izdignete iznad zamišljene budućnosti i istim putem vratite
natrag i spustite se u sada. Kad dođete natrag ... ovdje ... u svoju stolicu ..... otvorite
oči, uzmite olovku i napišite kratak sastav o svom uspjehu. Pišite u prošlom vremenu,
zato jer gledano očima budućnosti, vaš cilj je već ostvaren. Kad završe pisanje neka
zamisle da je prošlo 15 godina i da su se ponovo sreli. Neka se svako susretne sa
svakim i kaže nekoliko rečenica o svome uspjehu i kako ga je ostvario. Zamolite ih da
se užive u ulogu i što vjernije ispričaju o događajima koji su prethodili njihovom
današnjem uspjehu.

Recite, na kraju, da je važno zamišljati sebe u budućnosti, jer mi u životu ostvarimo

samo ono što smo zamislili. Ono što nismo najprije zamislili, rijetko možemo ostvariti.
 22. DVOJBE*****

CILJ: Poticanje razmišljanja za odgovorno ponašanje glede

uzimanja sredstava ovisnosti kod prijatelja.
VRIJEME: 45 minuta.
UVJETI RADA: Učenici sjede u grupama od četvero učenika.
PRIBOR: Papir i olovka.
POSTUPAK
Napišite pitanja na kartice i podijelite grupama ili možete pitanja izdiktirati.
Zamislite situaciju da je netko koga znate doznao da je njegov prijatelj uzeo drogu.
1. Što bi po vašem mišljenju ta osoba trebala napraviti?
2. Koje su negativne posljedice ili rizici koji se mogu dogoditi ako to nekome kaže?
Kome bi mogao reći i koje su posljedice u kojem slučaju? (kratkoročno i
dugoročno)
3. Koje su negativne posljedice ili rizici koji se mogu dogoditi ako ne kaže?
(kratkoročno i dugoročno)
4. Što možete poduzeti ako odlučite pomoći prijatelju?
5. Napišite listu ljudi koji mogu pomoći.
6. Što bi ti napravio da si na njegovom mjestu?

Raspravite u velikoj grupi o dugoročnim i kratkoročnim posljedicama za prijatelja ako

nešto poduzmemo ili ako ništa ne poduzmemo i što se može poduzeti u takvom slučaju
kad je u pitanju droga. Gdje mogu dobiti više informacija o tome?

Uz ovdje napisane radionice preporučamo da u osmom razredu obradite i teme iz

nastavnog paketa: Siguran korak i pravo na zrak - Mladi, pušenje i alkohol
Radionica br.36, Ivanova odluka, str 94.
Radionica br. 56, VIIIA ide na maturalno, str. 133.
Radionica br. 12, Izrada plakata, str. 58.
Radionica 17, Zagonetke: "Zdrav život " i "Neprijatelji zdravlja", str. 63.
 23. TEORIJSKI TEKST ZA PRIPREMU TEME
O ILEGALNIM DROGAMA *****

OSNOVNE PSIHOLOŠKE POTREBE

Da bismo se osjećali dobro i bili zadovoljni u životu, potrebno je da budu zadovoljene
naše osnovne psihološke potrebe. To su potreba za LJUBAVI, MOĆI, ZABAVOM I
SLOBODOM.
• Potreba za ljubavi
je potreba za pripadanjem, sudjelovanjem, prijateljstvom, suradnjom. Tu
potrebu zadovoljavamo sa obitelji, prijateljima, ljudima s kojima sudjelujemo u
različitim zajedničkim aktivnostima.
• Potreba za moći
je potreba za vladanjem, dominacijom, priznanjem, važnošću, poštovanjem (u
vašim godinama, ali ne samo u vašim godinama, posebno često se uspoređujemo s
drugima, tko je ljepše obučen, tko ima moderniju frizuru, tko je uspješniji u
nečemu, tko je priznatiji u grupi, jesmo li jednako dobri ili bolji nego drugi.).
Moć se može zadobiti tako da nekoga pobijedimo u tučnjavi. To je negativan
način dobivanja osjećaja važnosti i pri tom uzimamo moć drugome. Pozitivan
način zadobivanja moći je kada zadovoljavamo svoju potrebu za moći i
dozvoljavamo drugima da i oni zadovolje svoje potrebe. Jedan od načina
zadovoljavanja potrebe za moći jest zadobivanje priznanja, dobre ocjene,
pomaganje drugome. Većina ljudi ne shvaća da kada drugima dajete moć
(važnost), da tada i vaša moć (važnost) raste. I na kraju, većina ljudi ne shvaća
koliko je važno da sami sebi damo priznanje za stvari koje smo dobro uradili.
• Potrebu za slobodom
zadovoljavamo kroz mogućnost izbora. To znači da ja odlučujem o stvarima koje
su meni važne. Ako nemamo slobodu izbora i zadobivanja stanovite kontrole nad
vlastitim životom, tada ne možemo zadovoljiti ni svoje ostale potrebe. Isto tako
uzimanje prevelike slobode za sebe može ugroziti potrebe drugih ljudi, ili čak
naše vlastite, npr. prevelika sloboda da uzmemo očev automobil ili vozimo 100
km na sat, može ugroziti i naš život. Slično je i kada se uzme sloboda da se uzmu
droge.
Potrebna je mudrost da se koristi sloboda ispunjenja vlastitih potreba. Treba
naučiti kako da dobijemo ono što želimo na način koji štiti druge ljude u
nastojanjima da zadovolje svoje potrebe i štiti nas same (naše druge potrebe ili
sam život).
• Potreba za zabavom
je najviše osporavana potreba. Svi odrasli će djeci i mladima često predbaciti
da su neozbiljni i neodgovorni kada se žele neprekidno igrati i zabavljati.
Istovremeno oni svoje čitanje novina, gledanje nogometne utakmice, televizije,
časkanje sa prijateljima, ne smatraju neozbiljnom zabavom. Mark Twain je dao
definiciju zabave- “Zabava je kad činite ono što ne morate”. Nije li najljepše
 upravo to, raditi ono što ne morate. Zabava je igra. Sjetite se kako ste učili
stvari dok ste bili mali, kako ste učili voziti bicikl, kako ste učili bacati kamenje
po površini vode, kad ste prvi put učili slova. Učenje je zabava sve dok djeca ne
pođu u školu. Tada učenje najčešće postaje rad, a moglo bi biti i dalje zabava
ako bismo naučili učiti na način koji zadovoljava našu znatiželju. Potrebu za
zabavom zadovoljavamo uvijek onda kada um koristimo na spontan način;
ispričamo vic, kažemo nešto luckasto. Pustimo mislima na volju i zapamtimo da
učenje može biti zabava uvijek kada svoj um koristimo na spontan način.

ŠTO SU DROGE?
• Droge su prirodno ili umjetno dobijeni kemijski spojevi koji, kada se uzmu, imaju
djelovanje na središnji živčani sustav mijenjajući stanje svijesti. Prema vrsti
djelovanja možemo ih podijeliti na stimulanse (kava, amfetamin, kokain) tj.
droge koje ubrzavaju rad organizma; depresore (lijekovi sedativi i slični, heroin,
alkohol) tj. lijekove koji usporavaju rad organizma; halucinogene (LSD) tj droge
koji izazivaju halucinacije. Podjela i ne mora biti tako stroga jer Ectasy npr
djeluje i kao stimulant i kao halucinogen, a marihuana može imati različito
djelovanje ovisno o količini i raspoloženju osobe.

ŠTO JE OVISNOST?
• Sve droge djeluju tako da razvijaju ovisnost. Ovisnost je stanje u kojem osoba
mora uzimati drogu da bi mogla normalno funkcionirati ili da bi se mogla osjećati
dobro. Ovisnost može biti psihička i fizička. Psihička ovisnost znači da osoba
ima neodoljivu psihičku potrebu za uzimanjem sredstva ovisnosti, jer se njeno
tijelo naviklo na to sredstvo i više se ne može osjećati dobro bez tog sredstva.
Fizička ovisnost znači da je droga postala sastavni dio našeg tijela i tijelo više
ne može normalno raditi bez prisustva droge. Uz svakodnevno uzimanje heroina
ovisnost se može razviti za tri tjedna. Iskustva iz Vijetnama govore da je 75%
vojnika postalo ovisnima nakon pet uzimanja heroina.

KAKO DROGE DJELUJU?

(DROGE-KEMIJSKA KONTROLA ŽIVOTA)
• Kad god se osjećamo dobro, naš mozak luči određene spojeve (najpoznatiji od
njih je endogeni opijatski peptid-endorfih) koje možemo nazvati našom
prirodnom vlastitom drogom. Ti spojevi koje luči mozak izazivaju dobro
raspoloženje, smanjuju bol, izazivaju osjećaj ugode, zadovoljstva ili uzbuđenja u
životu u trenucima kada dobijemo ili ostvarimo ono što želimo, kada nam je
ugodno i lijepo s prijateljima, kada se zabavljamo, šalimo ili igramo i sl. Osim
toga, osjećaji koje pri tom osjećamo služe nam kao orijentir u životu. Osjećaji
nas motiviraju tako da je osjećaj nezadovoljstva npr. signal da nešto u našem
 životu nije onako kako bismo mi željeli i da nešto napravimo da dovedemo život u
kontrolu tj. da napravimo nešto zbog čega ćemo biti zadovoljni. Kada smo
zadovoljni, to nas opet motivira da radimo iste te stvari u budućnosti kako
bismo ponovo ostvarili taj isti osjećaj ugode. Npr. uhvati nas panika kada
saznamo za iznenadnu zadaću iz predmeta iz kojeg se nismo spremili, što nas
potiče da redovito učimo ako želimo imati dobar uspjeh. Isto tako uživamo u
bujici čistog zadovoljstva kada saznamo da se djevojčica ili dječak koji nam se
sviđa, zanima za nas, a to nas potiče da otvorenije pokažemo svoje zanimanje
itd.
• Naučili smo i zapamtili da se osjećamo dobro uvijek kada zadovoljavamo naše
psihičke potrebe. Tada imamo osjećaj da je sve onako kako treba biti. To je
osjećaj da imamo kontrolu nad našim životom. To je stvarno tako osim u jednom
slučaju, a to je kada se uzme droga (cigarete, alkohol, heroin, kokain, marihuana
i druge droge).
• Ako se nastavi s korištenjem bilo koje droge, bez obzira kako se dobro osjećali,
život će sve više i više izmicati kontroli, jer će biti potrebna sve veća količina
droge za isti osjećaj, a dobar osjećaj bit će sve slabiji.
• Što se događa u mozgu kada se uzme droga? Droge u našem središnjem
živčanom sustavu oštećuju normalnu razmjenu prirodnih tvari odgovornih za
dobro raspoloženje. One se natječu sa onim spojevima mozga koji su odgovorni
za dobro raspoloženje ili izazivaju njihovo pojačano lučenje.
• Mozak ne može bezgranično proizvoditi te spojeve. Njegov kapacitet je
ograničen. Droge koje se uzmu izvana dovode do toga da se ti kapaciteti na
brzinu istroše i poslije toga mozak više nije u stanju proizvoditi te spojeve niti
je u stanju reagirati na vanjsku drogu ni u kojem slučaju.
• Možemo reći da droge, svaka na svoj način kao da potroše sposobnost naših
moždanih stanica na proizvodnju naših prirodnih droga. Zbog toga ih mozak više
ne može proizvoditi, a to ima za posljedicu da se osoba više ne može osjećati
dobro bez droge. Što više, nakon nekog vremena ni velike količine droge nemaju
efekta, pa najprije jako povećaju količinu koju uzimaju, a onda moraju prijeći na
drugu drogu kako bi se uopće mogli osjećati dobro. Bez droge osjećaju se jadno,
depresivno, bezvoljno, nervozno i imaju još neke druge simptome. Kad na isti
način oštete mehanizam djelovanja drugog sustava za osjećaje ili raspoloženja,
onda preijeđu na treći sustav sa trećom drogom, dok ih sve ne iscrpe. Tih
sustava ima svega nekoliko. Nakon toga više ni jedna droga nije u stanju u njima
izazvati dobro raspoloženje, a sam mozak dugo vremena nakon toga nije u stanju
obnoviti svoju sposobnost normalnog rada i proizvodnje vlastitih spojeva koji
izazivaju dobre osjećaje. Na kraju ti ovisnici ne mogu uopće funkcionirati ni sa
drogom ni bez droge. Ta blokada je to dulja što je upotreba droga bila dulja.
Takva stanja se teško liječe. Sama ovisnost je uvrštena u kronične
recidivirajuće bolesti. To znači kad osoba postane ovisna, onda je to neizlječiva
bolest u kojoj osoba jedno vrijeme može ne uzimati sredstvo ovisnosti, a onda
se opet vrati ovisničkom ponašanju. Procjenjuje se da se od ovisnosti o heroinu
npr. izliječi svega 10-20% ovisnika.
TOLERANCIJA
• Tolerancija je pojava da se organizam navikava na sredstvo ovisnosti, pa ista
količina droge više ne izaziva isti efekat. Zbog toga je potrebno uzimati sve
veće količine droge da bi se dobio osjećaj koji se dobijao u početku. Na kraju ni
opasno velike količine droge više nisu u stanju dati taj željeni osjećaj. To je
zato jer su se iscrpli neurokemijski mehanizmi u mozgu koji su odgovorni za
lučenje spojeva koji izazivaju određena osjećanja.

APSTINENCIJSKA KRIZA
• Apstinencijska kriza je kriza koja nastaje kada osoba prestane uzimati
sredstvo koje je uzimala. Kriza može biti psihička ili fizička. Psihička kriza je
neodoljiva psihička potreba za uzimanjem sredstva jer se bez sredstva osoba
osjeća jadno i prazno. Fizička kriza je stanje u kojem je droga postala sastavni
dio organizma i tijelo ne može normalno funkcionirati bez droge. Npr. u
apstinencijskoj krizi kod opijata nastaju simptomi koje neki opisuju kao gripu,
samo 500 puta jaču. To su jaki bolovi u mišićima i kostima, poremećaj rada
probavnih organa, grčevi u stomku, proljev i povraćanje, znojenje itd. Ovo
stanje traje tjedan-dva, a nakon toga ostaju znaci psihičke krize: nemir,
osjećaj praznine, nesanica, depresija. Ovi simptomi dovedu do ponovnog
uzimanja droge ukoliko se osoba ne uključi u terapijski program.

SOCIJALNE POSLJEDICE UZIMANJA DROGA

• Socijalne posljedice nisu iste za sve vrste droga. Društveno prihvatljive droge
kao cigarete i alkohol nemaju socijalnih posljedica sve do onog trenutka kad
osoba uzme preveliku dozu alkohola pa prouzroči probleme svojoj okolini ili kada
nakon duže upotrebe alkohola postane ovisna, zanemari svoje obveze u obitelji i
na radnom mjestu. Nakon više godina pušenja osoba može oboljeti od neke
bolesti kao karcinoma pluća ili bolesti krvnih žila, zbog čega ne može raditi i
zarađivati kao prije, što utječe na socijalnu sigurnost njezine obitelji. Ako
netko preživi srčani ili moždani udar, sigurno da više ne može raditi i živjeti
jednako kao prije.
• Socijalne posljedice ilegalnih droga su da osoba koja uzima ilegalne droge
(marihuana, ectasy, heroin, LSD, kokain), podliježe zakonu o drogama i čini
kažnjivo djelo pa može biti uhvaćena od strane policije. Policija svakodnevno
pravi racije, a osobe kod kojih nađe ilegalnu drogu, upućuje u krivični postupak.
Uzimanje ilegalnih droga mnogo brže oštećuje živčani sustav ljudi, što uzrokuje
promjenu u njihovom socijalnom životu na način da se otuđuju od svojih
normalnih vršnjaka, da zanemaruju svoje obveze, svoje prijatelje i obitelj, da su
skloni kriminalnim radnjama da bi dobili novac za drogu. Dugoročne posljedice su
te da nastane potpuno oštećenje ličnosti, nastanu različiti psihički i
psihijatrijski poremećaji ili bolesti, teški problemi u obitelji.
ZDRAVSTVENE POSLJEDICE UZIMANJA DROGA
• Duhan je jedan od najvećih uzroka smrti u svijetu. U Americi su npr. izračunali
da godišnje od posljedice pušenja cigareta umre 400 000 ljudi. To je kao da se
tri jumbo jeta sruše svaki dan. Procjenjuje se da u Hrvatskoj svake godine umre
oko 7000 ljudi od posljedica pušenja. 1993. god. npr. zbog posljedica pušenja
bilo je bolesno od srčanih bolesti oko 300 000 ljudi. 4700 ljudi je imalo
karcinom pluća i bronha također kao posljedicu pušenja. 10 000 prometnih
nesreća uzrokovano je alkoholiziranošću vozača. 1569 ubojstava i namjerno
nanesenih tjelesnih ozljeda drugim ljudima također su gotovo u pravilu povezani
sa konzumiranjem alkohola. 198 djece je namjerno ubijeno ili je dobilo teške
tjelesne ozljede od strane osoba koje su najčešće bile pod utjecajem alkohola.
Računa se da u Hrvastkoj ima više od 200 000 ovisnika o alkoholu. U pravilu
obitelji alkoholičara jako stradaju zbog prisutnog zlostavljanja ostalih članova
obitelji od alkoholičara.
• Svake godine umre 20-40 mladih ljudi zbog posljedice predoziranja heroinom.
Zbog nesterilnog rukovanja iglama oboli velik broj ovisnika od hepatitisa B ili C.
Moguća je i zaraza virusom AIDS-a, bakterijska infekcija vena ili prijenos neke
druge bolesti. U našem gradu je veći broj ovisnika o heroinu zaražen virusom
hepatitsa C što je vrlo teška i opasna bolest jer u velikom postotku završava
smrću. Problem je tim veći što ti zaraženi dalje prenose virus i spolnim putem, a
ne samo iglom, pa je mogućnost da se zarazi i velik dio mladih koji niti ne
uzimaju drogu.
• Nitko ne zna točan broj mladih ljudi koji stradaju u prometnim nesrećama pod
djelovanjem nekog od sredstava ovisnosti (npr alkohola, marihuane, LSD-a ili
drugog).
• Sve veći je broj onih koji stradaju (često skoče s neke visine) kao posljedica
djelovanja LSD-a ili flash becka.
• Mnogi stradaju od dilera (jer ih ovi, ako osoba odustane od uzimanja, znaju
fizički napasti). Takvih primjera ima i u našem gradu.
• Uzimanje droga povećava broj psihijatrijskih bolesti i stanja npr. depresija i
psihoza kod onih koji uzimaju ilegalne droge, ali i kod onih koji uzimaju alkohol.
• Marihuana izaziva amotivacijski sindrom koji također može voditi u depresiju,
izaziva "rupe u sjećanju" i posebno oštećuje pluća i spolne organe. Kod
pojedinaca može izazvati početak psihoze koja se inače ne bi razvila da se nije
uzela marihuana.

MLADI I DROGA
• Droga se najčešće počne uzimati zbog osjećaja nesigurnosti. Da bi se napravili
važni, mladi lako posegnu za cigaretom i alkoholom. Vrijeme odrastanja je
vrijeme koje je puno frustracija. To je ujedno vrijeme kada se moramo naučiti
kako savladati te frustracije, kako se ponašati u društvu, kako razviti u sebi
osjećaj samopoštovanja i još mnoge druge vještine. Mladi ljudi danas imaju veću
slobodu nego su njihove sposobnosti za savladavanje različitih novih situacija.
 Rezultat je toga da lako prihvaćaju ponuđenu drogu počev od cigarete i
alkohola, jer je to način da sakriju svoju nesigurnost i nezrelost. Dodatni
problem je da oni istovremeno na taj način sebe zaustavljaju u svom normalnom
razvoju i sazrijevanju. Tako npr. ako osoba počne uzimati neko sredstvo sa 15
godina, kada se osvijesti u 19-oj godini, ona je psihički na razini
petnaestogodišnjaka i još uvijek mora naučiti one zadatke koji stoje pred
petnaestogodišnjakom.
Kriminalci čiji je interes zarada, uvjerili su mnogu djecu da droge nisu štetne, a
pogotovo marihuana. Neki čak zagovaraju da se legalizira. Neki zagovaraju da je
uzimanje droga osobna stvar pojedinca. Je li je osobna stvar pojedinca ako
netko, zato što se napušio pregazi dijete, ako prouzroči prometnu nesreću u
kojoj stradaju nečiji sin, otac ili kći. Je li osobna stvar pojedinca ako je broj
oboljelih od hepatitisa C sve veći u populaciji pa raste vjerojatnost da bilo tko
od nas dobije tu tešku smrtnu bolest? Je li osobna stvar pojedinca ako se neko
dijete nabode na iglu ovisnika zaraženog hepatitisom C? Je li osobna stvar
pojedinca ako osoba kojoj treba droga, opljačka nečiju kuću da bi došla do
novca ili napadne i ozlijedi nečiju baku, mamu, tatu... Je li osobna stvar ako ulice
postanu takva mjesta gdje vas je strah proći u kasne sate, jer vas netko može
napasti, ozlijediti i opljačkati? Poznato je da sa dolaskom droge rastu kriminal i
ubojstva. Taj odnos je upravo proporcionalan u svim statistikama svijeta. Je li
osobna stvar pojedinca da velik broj ljudi koji su pod djelovanjem droga nisu
motivirani ni sposobni pridonijeti društvu, pa umjesto da mu koriste, štete mu
itd. Biste li htjeli da se vozite autobusom ili avionom čiji se vozač napušio, ili da
vas operira ili vam popravlja zub liječnik koji je pijan ili je uzeo LSD? Je li
osobna stvar da društvo tako gubi svoje talente i potencijale i novac, pa umjesto
zdravih sposobnih ljudi koji će stvarati budućnost i unapređivati društvo, ima
balast nesposobnih, asocijalnih i bolesnih na koje troši ogromne količine novca
za institucije koje će ih rehabilitirati?

Zaključak
• Droge su spojevi dobijeni iz prirodnih izvora ili umjetno napravljeni, a djeluju na
središnji živčani sustav tako da mijenjaju njegove funkcije. Najpoznatije droge
su duhan, alkohol, marihuana, kokain, heroin (opijate), amfetamini, LSD, Ectasy i
druge. Različite droge imaju različita djelovanja. Neke droge djeluju tako da
pojačavaju i ubrzavaju rad središnjeg živčanog sustava, neke usporavaju, a neke
mijenjaju doživljaj okoline ili izazivaju halucinacije. Osim na središnji živčani
sustav droge djeluju i na druge organe u tijelu i oštećuju ih. Na mozak droge
djeluju tako da oštećuju normalnu funkciju rada mozga, oštećujući normalne
biokemijske procese koji su odgovorni za proizvodnju i prenošenje naših
vlastitih prirodnih spojeva koji su odgovorni za dobro osjećanje. Nakon što
droge iscrpe te sustave, njihovo djelovanje se gubi pa se osoba više ne može
osjećati dobro ni s drogom ni bez droge. Upravo, zato ljudi koji uzimaju drogu
ne mogu prestati sa uzimanjem. Ako prestanu, tada nastupa bolno stanje bez
 zadovoljstva i dobrog osjećaja koji imamo u trenucima kada smo zadovoljni i
sretni. Samo je krajnje mali broj ljudi ovisnika spreman proći kroz taj bolni
period i zato se broj stvarno izliječenih ovisnika npr. kreće tek oko 10-20 %.
Alkohol djeluje direktno na mozak i izaziva osjećaj kontrole.
• Sve droge izazivaju ovisnost, bilo psihičku, bilo fizičku, a neke droge izazivaju i
psihičku i fizičku ovisnost. Neki smatraju da su droge koje izazivaju samo
psihičku ovisnost, manje opasne, no to nije istina, jer je psihička ovisnost razlog
zašto se ovisnik vraća drogi, a ne fizička ovisnost koju je moguće lijekovima
prevladati za relativno kraće vrijeme.
• Droge oštećuju i druge organe, npr pluća, krvne žile, srce, spolne žlijezde, jetru,
a posebno su opasne za trudnice tj. njihovu nerođenu djecu jer izazivaju
različita tjelesna oštećenja ili mentalnu retardaciju (duševnu zaostalost) kod
još nerođene djece.
• Rekli smo da su osjećaji potrebni kako bismo znali gdje smo sa svojim životom i
da nam pomognu orijentirati se u životu. Kada ljudi uzimaju droge i umjetno
izazivaju osjećaje, osjećaji više nemaju svoju prirodnu ulogu vodiča u njihovom
životu pa oni gube orijentaciju i kontakt sa stvarnim životom. Postaju poput
lutki na navijanje. Kad ih naviješ, rade, kad ih ne naviješ, samo su prazna tijela.
Tako je i sa ovisnicima o drogi. Kad uzmu drogu, funkcioniraju, osjećaju se
dobro. Kad je ne uzmu, osjećaju prazninu i pustoš. Uzimajući drogu, adolescenti
koji žele smanjiti strahove i frustracije odrastanja, zaustavljaju svoj normalni
razvoj i sazrijevanje za onaj period u kojem uzimaju drogu. Ako ikad prestanu
sa uzimanjem, još uvijek moraju naučiti i nadoknaditi svoj razvoj i sazrijevanje i
naučiti sve one vještine koje su propustili naučiti, a potrebne su da bi ih odvele
u svijet odraslih.
• U jednom istraživanju koje je tražilo odgovor na pitanje zašto mladi koji ne
uzimaju drogu, ne uzimaju drogu, korišten je upitnik:
Drogu ne uzimam zbog
a) sebe,
b) svojih roditelja,
c) svojih prijatelja,
d) jer je kažnjivo.
Rezultati ankete su:
50% mladih je odgovorilo da drogu ne uzima zbog sebe,
26,50% zbog roditelja,
12,25% zbog prijatelja,
11,25% zato jer je to kažnjivo.
Odnos prema sebi i roditeljima u tri četvrtine slučajeva diktira stav djeteta prema
drogama. Neovisnici na prvom mjestu kao razlog neuzimanja droga ističu sebe, što
potvrđuje mišljenje o važnosti pozitivne slike o sebi u sprječavanju ovisnosti o
drogama. Sva istraživanja na području, prevencije ovisnosti pokazuju da je
samopoštovanje vrlo veliki zaštitni čimbenik u sprječavanju ovisnosti.
KAD SVE OVO ZNAMO MOŽEMO ZAKLJUČITI DA JE JEDINA PAMETNA STVAR:
SA DROGOM NIKAD NE POČETI.

Test donošenja odluka

Uzeti ili ne uzeti ponuđenu cigaretu ili nešto drugo što ti mogu ponuditi na ulici, disku,
kafiću nije jedina situacija u kojoj moraš donijeti odluku. Mnogo puta u mnogim
situacijama donosimo različite odluke. Ovdje je test za donošenje odluka. On nam
pomaže donijeti ispravnu odluku, to jest onu odluku zbog koje ćemo kasnije biti
zadovoljni.

1. Hoće li tvoja odluka rezultirati dobrom ili bi mogla koga povrijediti?

2. Jesi li spreman otvoreno porazgovarati o svojoj odluci sa ljudima koji su ti
važni? Možeš li biti ponosan na odluku?
3. Što bi se dogodilo kad bi svi ljudi na svijetu donijeli istu odluku? Bi li želio
živjeti u takvu svijetu?
4. Zamisli da je tvoja odluka već ostvarila rezultate.
5. Što se dogodilo? Kako je tvoja odluka utjecala na tvoje ponašanje, odnose sa
obitelji i prijateljima, tvoju budućnost, tvoje osjećaje. Misliš li još uvijek da je
odluka bila ispravna? Osjećaš li se još uvijek dobro zbog svoje odluke? Želiš li s
kime porazgovarati o svojoj odluci?

MARIHUANA
• U marihuani se nalazi više od 70 spojeva koji se zovu kanabinoidi. Svi su biološki
aktivni, a to znači da svaki od njih utječe na neku normalnu funkciju živoga
organizma. Svi kanabinoidi su topivi u mastima. Pošto su masti sastavni dio građe
svih stanica u našem tijelu, svi kanabinoidi djeluju na sve tipove živih stanica
ometajući ih u funkciji. Kanabinoidi djeluju u tijelu tako da ometaju proces
dijeljenja stanice. To sprječava stvaranje DNA, RNA i bjelančevina u stanici,
čime je općenito smanjena aktivnost stanice. Šteta koju kanabinoidi nanose,
ovisi o vremenu u kojem se nalaze u tijelu. U mozgu marihuana mijenja kemijske
funkcije tako da ometa proces motivacije i mišljenja, slabi pamćenje i
koncentraciju. U većim dozama izaziva halucinacije, paniku, tjeskobu,
flashbackove i psihoze poput LSD-a. Marihuana utječe na motoričke
sposobnosti čime smanjuje sposobnost za sigurnu vožnju. Kod nekih osoba
višestruko povećava rizik javljanja psihotičkih stanja i shizofrenije. Dugotrajna
upotreba može dovesti do trajnih oštećenja mozga i njegovih funkcija. Kod
takvih korisnika javljaju se tzv. "rupe u pamćenju". Osoba se ne može sjetiti
što se jučer dogodilo, što je upravo htjela reći i sl. Na pluća marihuana djeluje
poput duhana. Najnoviji nalazi govore da jedan joint ima djelovanje jedne kutije
cigareta. Kod muškaraca smanjuje nivo testosterona. Česta i dugotrajna
upotreba može toliko smanjiti razinu hormona da izazove smetnje u spolnom
sazrijevanju dječaka. Utječe i na smanjenu plodnost, smanjujući pokretljivost i broj
spermija, a također povećava mogućnost stvaranja abnormalnih spermija. Kod
žena može izazvati smetnje u ovulaciji, zbog čega se smanjuje plodnost, kao i
kod muškaraca. Može biti uzrokom pobačaja, mrtvorođenosti, a povećana je i
smrtnost novorođenčadi majki koje su uzimale marihuanu.

LSD
• LSD je droga koja izaziva halucinacije. To znači da osoba vidi ili čuje ono čega
stvarno nema. Halucinacije mogu biti takvog sadržaja da su korisnici u stanju
skočiti kroz prozor zato što bježe od svojih halucinacija ili misle da mogu
letjeti. Mogu biti opasni za okolinu ako su halucinacije takvog tipa da svoju
okolinu vide kao neprijateljsku. Zbog tog razloga ovisnost na LSD je znatno
rjeđa. Njegovo je djelovanje previše nepredvidljivo, ali i samo probanje može
biti krajnje opasno i završiti s tragičnim posljedicama, posebno zbog naknadnog
djelovanja zvanog “flash back”, kada se i nekoliko mjeseci nakon uzimanja, mogu
iznenada javiti halucinacije. Npr. osoba može voziti auto i kad joj se javi "flash
back", može doživjeti prometnu nesreću i ubiti ne samo sebe nego i nekog tko se
nađe na putu. Velik broj korisnika LSD-a javlja se na liječenje upravo zbog flash
backa, no ne postoji lijek za tu vrst poremećaja koji nastaje nakon uzimanja
LSD-a.

ECTASY
• Ectasy (kemijski naziv MDMA) ima djelovanje amfetamina (stimulator poput
kokaina, samo slabiji) i LSD-a. To je umjetni spoj obično u obliku tableta.
Djeluje tako da pojačava doživljaj okoline. Moguće su halucinacije kod
osjetljivih osoba, ako je doza velika ili ako su umiješani i drugi halucinogeni, što
je dosta često. Nakon popuštanja djelovanja droge razvija se osjećaj umora,
iscrpljenosti i depresije. Nakon prekida uzimanja tjednima su moguće flashback
epizode u kojima se mnogo češće vraćaju negativni doživljaji djelovanja droge.
Dugotrajno uzimanje smanjuje imunitet, čime povećava rizik obolijevanja od
zaraznih bolesti. Može oštetiti jetru. Kao i druge ilegalne droge, djeluje na
funkcioniranje neurotransmiterskog sustava i oštećuje ga, pa može izazvati
stanje dugotrajne bezvoljnosti i teške depresije, što onda povećava žudnju za
uzimanjem i drugih sredstava ovisnosti.
KOKAIN
• Kokain djeluje tako da energizira naš sustav ponašanja. Na kratko vrijeme može
djelovati tako da osoba brže savladava dnevne napore, nakon čega nastupa
period produženog spavanja. Izaziva tešku ovisnost, gubitak zanimanja za
prijatelje, hobije i druge aktivnosti. Mogu se osjećati depresivno, često i naglo
mijenjaju raspoloženja, nestrpljivi su, nervozni, nerijetko imaju agresivne
reakcije. Duže uzimanje vrlo često izaziva psihozu i oštećenje mozga. Kokain
djeluje na mozak preko kemijskog prenosioca živčanih impulsa
 (neurotransmitera). Normalno, kada dopamin završi svoj put među neuronima, on
se vraća do početnog neurona da prihvati sljedeću informaciju. Kokain remeti
taj proces i uzrokuje euforički efekt. Ponavljano uzimanje kokaina može iscrpiti
zalihu dopamina. Zato nakon prestanka djelovanja droge osoba zapada u stanje
dubokog sna, zbog čega je prisiljena uzimati sve veće i veće količine droge da bi
se ponovo mogla osjećati normalno i sretno. Kokain steže krvne žile srca i
povećava brzinu krvnog protoka kroz tijelo povećavajući srčano opterećenje,
što može izazvati bol u prsima, a može i poremetiti srčani ritam. Sve zajedno
može rezultirati srčanim zastojem ili srčanim udarom. Kokain djeluje na
nerođeno dijete tako da može izazvati pobačaj, abnormalnosti ili
mrtvorođenost. Može izazvati prerano odvajanje posteljice i ugroziti život i
majke i djeteta. Nakon rođenja dijete može doživjeti moždani ili srčani udar, i
izloženije je sindromu nagle smrti novorođenčadi.

PSIHODEPRESORI
• Psihodepresori su lijekovi za različite psihičke tegobe koje prepisuje liječnik.
Ove droge djeluju smirujuće na sustav ponašanja, a u dovoljnim količinama
dovest će do stanja sličnog spavanju koje niti približno ne odmara kao normalan
san. Kod dužeg uzimanja stvaraju ovisnost. Pod djelovanjem tih droga
sposobnost rasuđivanja i motorička sposobnost su znatno smanjene, govor može
biti nerazgovijetan. Osobito je opasno miješati psihodepresore sa alkoholom jer
to može dovesti do smrti.

ALKOHOL
• Alkohol je također droga koja djeluje umirujuće. Djeluje direktno na središnji
živčani sustav izazivajući osjećaj kontrole na način da osoba osjeća da može
raditi stvari koje inače nije u stanju raditi kada nije pod djelovanjem alkohola
(npr. ima osjećaj hrabrosti, opuštenosti, veselosti). Za razliku od heroina i
marihuane, koji korisnike čine pasivnim, alkohol često vodi svoje korisnike
prema činjenju nečeg aktivnog kako bi i sami povećali osjećaj kontrole koji im je
alkohol dao. Nevolja je tim veća što ta aktivnost najčešće vodi radnjama koje
stvaraju probleme samom korisniku i njegovoj okolini pa je krajnji rezultat sve
veći i veći gubitak kontrole nad životom. Korisnik alkohola sve je dalje i dalje od
onoga što želi postići i sve više tone u alkohol, jer jedino tako može imati svoju
lažnu sliku sebe, sliku onakvog kakav bi želio biti u stvarnosti. Nakon pijenja
alkohola povećana je opasnost od nesreća. Uziman u većim količinama kroz dulje
razdoblje alkohol oštećuje jetru, mozak i srce, izaziva čireve i gastritis, upalu
gušterače. Česta je neuhranjenost, anemija i oslabljene seksualne funkcije. U
velikim dozama može izazvati komu i smrt, djelujući na centre u mozgu koji
upravljaju radom srca i disanjem. Posebno je opasan za trudnice jer izaziva
oštećenje djeteta. Oštećenja mogu biti tjelesna ili izaziva duševnu zaostalost.
 Ne postoji sigurna doza alkohola. I vrlo mala količina alkohola u trudnoći može
izazvati deformacije i oštećenja. Među mladima alkohol je najpopularnije
sredstvo za omamljivanje, društveno je prihvatljiv i pored duhana najdostupniji
od svih sredstava ovisnosti. Alkohol kod mladih uzrokuje probleme u školi,
destruktivno i delikventno ponašanje, nasilje i vodeći je uzrok nesreća, tj.
ozljeda i smrti kod mladih ljudi. Zbog gubitka kontrole nad ponašanjem, alkohol
povećava promiskuitet, opasnost od spolno prenosivih bolesti i adolescentne
trudnoće.
• Alkoholizam u tolikoj mjeri utječe na ljude oko alkoholičara da ga zovemo
bolesti obitelji, jer udruženo sa nasiljem u obitelji, zlostavljanjem djece i
bračnog druga, često rezultira razvodom braka, a iz takvih obitelji djeca češće
izrastaju u odrasle alkoholičare.
Igre za razonodu i
relaksaciju
 MOJ PAR

CILJ: zabava, relaksacija, govor tijela

VRIJEME: 10 minuta
UVJETI RADA: otvoreni prostor
PRIBOR: onoliko papirića koliko ima učenika u odjelu, najlonska vrećica

POSTUPAK
Na dva papirića učenici upisuju istu životinju, primjerice: koza, mačka, miš, ovca krava,
pas, ptica, magarac, prase, kokoš, prase, pijetao itd. Ceduljice smotaju i stave u
vrećicu. Svaki učenik izvuče jednu ceduljicu i, da mu nitko ne vidi, pročita što piše na
njoj. Zadaća svakog učenika je naći svog para, istu životinju, s pomoću pokreta tijela
ili, može, glasanja određene životine. Ako djeca žele, igru možete ponoviti.

IGRA MAČKE I MIŠA

CILJ: razvijanje povjerenja, prihvaćanje i zabava

VRIJEME: 40 minuta
UVJETI RADA: dovoljno slobodnog prostora za igru
PRIBOR: nije potreban

POSTUPAK:
Svi učenici igraju zajedno. Izaberu se dva dragovoljca. Jedno je dijete mačka, a
drugo miš. Ostali učenici se uhvate čvrsto za ruke i naprave krug. U krugu se nalazi
"miš", a izvan kruga je "mačka". "Mačka" želi uhvatiti "miša". "Mačka" (izvan kruga) i
"miš" (unutar kruga) lagano trče istim smjerom. Djeca se čvrsto drže za ruke i ne
dopuštaju "mački" da uđe kroz rupe između njih u krug. Učenici čučnu i stežu krug.
Ako "mačka" uspije ući u krug, učenici "miša" puštaju, a "mačku" drže u krugu.. Ukoliko
"mačka" uhvati "miša", igra se ponavlja i biraju se novi učenici za te uloge.
Na kraju učenici pričaju o svom iskustvu u različitim ulogama.

KIPARI I GLINA

CILJ: rad na tijelu, uspostavljanje veze s tijelom i pojačavanje doživljaja sebe

VRIJEME: 45 minuta
UVJETI RADA: rad u parovima
PRIBOR: nije potreban
POSTUPAK:
Učenici rade u parovima: jedan je kipar, a drugi je glina. Kipar od gline polako stvara
svoju sklupturu. Kad je dovršena, pokazuje je drugima, a oni pogađaju što skulptura
pokazuje i kako na njih djeluje. Zatim kipar i glina zamijene uloge.
Nakon igre svaki sudionik treba opisati kako je doživio svoju ulogu i kako se osjećao
kao kipar ili glina (odnosno skulptura), što mu je predstavljalo teškoće, što mu se
svidjelo i sl.
Skulpture se mogu raditi i na neku zadanu temu, npr. ljubav, mir, igra i sl.
Može se igrati i tako da svi sudionici plešu ili izvode različite pokrete u ritmu glazbe, a
kad glazba prestane, “zamrznu” se u položaju u kojem su se našli.

KAKO ME DRUGI VIDE

CILJ: osvješćivanje slike o sebi kroz povratne informacije od drugih učenika, jačanje
grupne povezanosti.
VRIJEME: oko 20 min.
UVJETI RADA: djeca se slobodno kreću po razredu, a nakon toga bilo bi poželjno da
sjednu u krug.
PRIBOR: listovi papira A4 za svakog učenika, olovke, ljepljiva traka.

POSTUPAK:
Učenici međusobno nalijepe jedni drugima list papira na leđa. Zatim pišu vlasniku na
papir lijepe, dobre osobine ili nešto što im se kod njega sviđa. Kad napišu 5 osobina
svakom učeniku, igra se prekida. Svatko skine svoj popis i pročita.
Nakon igre: U krugu otvorite raspravu: jesu li iznenađeni onim što drugi učenici misle o
njima, jesu li zadovoljni...

BILO JE TAKO SMIJEŠNO

CILJ: razvijanje grupne dinamike i kreativnosti, opuštanje

VRIJEME: nekoliko minuta za svakog člana
PRIBOR: nije potreban.

POSTUPAK
Voditelj treba zatražiti od članova skupine da se sjete nečega što su tog dana
(prethodnog dana, u bližoj prošlosti...) uradili ili kazali, a što ih je jako nasmijalo. Svaki
bi član trebao ispričati i odglumiti taj događaj. Voditelj treba potaknuti svakog člana
da sudjeluje u igri, makar ispričao samo neki vic.

Nakon igre: "Kako se osjećate sada, nakon igre? Koji je događaj bio najsmješniji? Koja
je interpretacija bila najsmješnija? Je li vam bilo teško ispričati ili odglumiti događaj?
Biste li željeli ponoviti igru drugi put?"

Komentar: Igra je dobra za razvoj grupne dinamike, za uključivanje pasivnih članova.

Igra se može preobraziti u pričaonicu viceva, što samo po sebi nije loše, ali to nije cilj
igri - pogotovo ako viceve priča uvijek ista osoba.

PITALICE

CILJ: prepoznavanje svojih želja i potreba, upoznavanje potreba drugih

VRIJEME: 30 - 45 minuta (ovisi o broju učenika)
UVJETI RADA: djeca sjede u krugu, a ako to nije moguće, mogu na svojim stolcima
PRIBOR: mali papirići i najlonske vrećice

POSTUPAK:
Pitalice se mogu unaprijed napisati na male papiriće i staviti u vrećicu da ih djeca
izvlače. Kad dijete izvuče pitanje, odgovori na njega i tek onda preda vrećicu s
pitanjima učeniku do sebe.
1. Da imam veliku moć, kako bih je upotrijebio da promijenim svoj sadašnji život?
2. Kako bi izgledao svijet da njime vladaju djeca?
3. Da sam ravnatelj škole, što bih učinio?
4. O čemu sam maštao kad sam bio malen?
5. U čemu sam uspješan u školi?
6. Po čemu sam dobar dječak/djevojčica?
7. Što najviše volim u školi?
8. Kad bih imao...(što), život u školi bi mi bio lakši?
9. Najljepše mi je ...(što)?
10. Što bih želio dobiti za rođendan?
11. Što radim kad sam sretan?
12. Nešto u što sam vjerovao, a ne vjerujem više.
13. Kako sam se osjećao kad sam prvi put došao u ovu školu (ovaj razred)?
14. Što kažem sebi kad sam u nevolji?
15. Čega sam se bojao kad sam bio malen? Jesam li to prevladao i kako?
16. Ponosan sam na ...(što)?
17. Nešto što sam jednom učinio i ne bih nikad više?
18. Što radim kad sam usamljen?
19. Što radim kad dobijem slabu ocjenu ili slabiju nego sam očekivao?
20. Što mi je potrebno od drugih učenika u razredu?
21. Kako sam pomogao nekome tko je trebao pomoć?
22. Želio bih da odrasli znaju o djeci ...(što)?
23. Kad bih jedan dan mogao biti netko drugi, tko bih bio, zašto, što bih učinio?
24. Volio bih da u školi ima više...(čega)?
25. Kad bih na svoj rođendan mogao pozvati neku poznatu osobu, tko bi to bio?
26. Kako ću izgledati i što ću raditi za 10 godina?
27. Kad bih imao čarobni štapić ..., što bih učinio?

NAPOMENA:
Neke od ovih pitalica možete postaviti čitavom razredu, a možete se njima koristiti i
kao uvodom za razgovor o primjerice prošlosti: pitalice 12, 13, 15, 17, 21, ili budućnosti
ili za uvod pri obradi novog štiva sa sličnom tematikom.

PREPOZNAVANJE DODIROM

CILJ: rad na osjetilima

VRIJEME: 45 minuta
UVJETI RADA: učenici sjede u krugu
PRIBOR: povez za oči

POSTUPAK
Učenici sjede u krugu, jednom dragovoljcu stavi se povez preko očiju, a zatim ostali
sudionici izmijene mjesta sjedenja. Učenik prilazi jednom djetetu i pokušava opipom
prepoznati o kome se radi. Ako ne može prepoznati, ide do drugoga učenika. Kad
uspije, daje traku tom učeniku koji tada ponavlja postupak.
Igra se dok se svi sudionici ne izredaju u ulozi onoga koji prepoznaje opipom.
Nakon igre voditelj povede razgovor o tome kako se učenicima svidjela igra, je li bilo
teško prepoznati svoje prijatelje, što im je najviše pomoglo u prepoznavanju...
Ako ostane vremena, može se odigrati igra Zapetljavanje.
Tijek igre: sudionici stanu u krug i ispruže ruke. Zatvore oči i svatko ulovi po dvije (po
mogućnosti) različite ruke. Otvore oči i pokušaju se raspetljati, a da ne puštaju ruke.
Igra je završena kad svi stoje raspetljani držeći se za ruke. Igra je zabavna i potiče
kooperativnost.

IGRA S BALONIMA

CILJ: razgibavanje, relaksacija

VRIJEME: 15 minuta
UVJETI RADA: rašćišćena prostorija, bez prepreka
PRIBOR: dva - tri balona

POSTUPAK
Igra se može igrati u zatvorenom ili otvorenom prostoru (tad je teža).
Igra se balonima koje igrači udaraju ne dopuštajući da padnu na pod. Treba zadati
pravilo da se balon može udarati samo jednim određenim dijelom tijela ili na određeni
način. Npr. samo glavom, nosom, lijevom ili desnom rukom, lijevim ili desnim koljenom,
petom, stražnjicom... Moguće su promjene pravila tijekom igre kako bi se postigla veća
dinamičnost.

NAŠA PJESMA

CILJ: poticanje kreativnosti, zabava

VRIJEME: do 30 minuta
UVJETI RADA: učenici mogu sjediti u krugu ili na svojim mjestima
PRIBOR: list papira za svakog učenika, olovke

POSTUPAK
U većem razredu neka svaki red radi svoju pjesmu. Na dnu lista učenici najprije napišu
svoje ime, a na vrhu lista neki stih, misao ili što žele, ali samo jedan red. Napomenite
djeci da pišu što čitkije; mogu i tiskanim slovima.
Nakon što je svatko napisao tekst, svoj list doda prvom susjedu do sebe. On treba
napisati jedan red nastavka koji je po smislu povezan s prethodnim. To može biti u
obliku rime, ali i ne mora.
Dobro je napomenuti učenicima da ne pričaju između sebe, već se usmjere na pisanje,
jer je obično najbolje ono što im prvo padne na pamet čim pročitaju tekst. Nakon toga
što svi napišu novi red, trebaju saviti prvi red da se ne vidi, a drugi ostave otvoren i
list dodaju sljedećem učeniku u svom redu. Nakon svakog reda koji napišu, postupak se
ponavlja. Važno je da svaki put saviju list tako da ostane otvoren samo zadnji red.
Listovi putuju do zadnjeg učenika. Kad završe, svatko uzme svoj i pročita pjesmu.
Nakon toga svaki učenik pročita svoju pjesmu naglas.

VJEŽBA DISANJA

CILJ: opuštanje, priprema za vođene fantazije koje bi se primjenjivale u višim

razredima
VRIJEME: 15 minuta
UVJETI RADA: učenici sjede u krugu ili u svojim klupama

POSTUPAK
Učenicima se objasni da će danas učiti poseban način disanja, koji je vrlo koristan za
opuštanje (ili im se zada da oni nakon vježbe zaključe čemu bi moglo koristiti ovakvo
disanje).
Voditelj nakon uvoda izgovara sljedeće: “Zauzmite ugodan položaj. Leđa izravnajte,
noge malo razmaknite. Ruke položite na koljena. Bitno je da stopala punom svojom
dužinom bude na podu. Pokušajte opustiti sve svoje mišiće...Zatvorite oči...
Svu pozornost sad posvetite disanju. Duboko i vrlo polagano udahnite kroz nos, tako
da vam se cijela prsa ispune zrakom. Kratko zadržite dah. Sad vrlo polagano izdišite
zrak kroz usta ali tako kao da pušete svjećice na torti.”
Postupak se ponavlja tri puta. Važno je da se sve izvodi vrlo polagano. Da bi djeca
bolje shvatila zadatak, učitelj može prvi put sam demonstrirati vježbu.

Razgovor nakon obje vježbe: Kako im se dopala igra balonima, što im je bilo
najsmješnije, kako su se osjećali tijekom igre, a kako nakon vježbe disanja...?

KREĆIMO SE

CILJ: razgibavanje, relaksacija, razvijanje svijesti o porukama koje tijelo šalje

VRIJEME: 25 minuta
UVJETI RADA: rašćišćena prostorija, bez prepreka

POSTUPAK
Svi ustanu i kreću se na način koji ima zada voditelj: “Hodajte kao zabrinuti ljudi, kao
poslovni ljudi, kao kauboji, kao kraljica, kao netko s nogom u gipsu, kao netko kome
ispadaju cipele, kao netko koga žulje cipele itd. Hodajte kroz blato, bosi po vrućem
asfaltu, po snijegu, po bodljikavoj podlogi. Pokažite kako ljudi hodaju kad su zabrinuti,
preplašeni, tužni, sretni."
Ova se igra može igrati i tako da se učenici podijele u manje skupine. Prva skupina
hoda na način koji se prvi zada, a ostali promatraju, zatim druga skupina hoda na
sljedeći način (prva se pridružuje promatračima) i tako redom.
Nakon igre sudionici pričaju kako su doživjeli ovu igru, koji hod im je bio posebno
zanimljiv, a koji najteži, može li se prema načinu hodanja nešto doznati o nekome i sl.

VREĆA KRUMPIRA

CILJ: razgibavanje, relaksacija

VRIJEME: 5 - 10 minuta
UVJETI RADA: raščišćena prostorija

POSTUPAK
Djeca se rasporede tako da svatko ima dovoljno mjesta za savijanje. Zatim se djeca
upute da zamisle kako su vreća krumpira svezana na vrhu. Vrh je vreće njihova glava.
Krumpiri predstavljaju brige i probleme kojih se žele riješiti (npr. loši osjećaji, mržnja
prema nekome, neprijateljstva, ljutnja, strah).
Sudionici trebaju duboko udahnuti i naglo se presaviti u struku, opuštajući ruke prema
tlu, savijajući gornji dio tijela prema donjem. (Voditelj može istodobno dok govori
pokazati kretnje). Djeca zamišljaju da se krumpiri (problemi) kotrljaju iz njih svaki
put kad izdahnu.
Nakon vježbe svatko treba reći kako je doživio igru i kako se osjeća.

ČVOR

CILJ: zagrijavanje, energiziranje, slikovito prikazivanje suradnje

VRIJEME: 10 min
UVJETI RADA: slobodan prostor

POSTUPAK
Učenici se podijele u dvije tri skupine od 9-10 članova, stanu u krug, zatvore oči i
ispruže ruke. Polako se približavaju jedni drugima i svakom rukom hvataju nečiju
slobodnu ruku. Kad su se svi uhvatili za ruke, otvore oči i pokušaju se raspetljati, ali
tako da ne puštaju ničiju ruku. Kraj igre je kad svi stoje u krugu raspetljani držeći se
za ruke (ako uspiju).

MASAŽA

CILJ: osvježavanje umorne grupe, relaksacija

VRIJEME: 10 min
UVJETI RADA:slobodan prostor

POSTUPAK:
Učenici slobodno, polako hodaju u svim pravcima (oko dvije - tri minute). Pri tom im
skrenite pažnju da dišu duboko i polako, tako da prvo cijela pluća ispune zrakom, a
zatim polako izdahnu. Nakon dvije-tri minute, recite im da se zaustave gdje se tko
zatekao. Neka izmasiraju najbližeg učenika tamo gdje i kako on to želi. Nakon toga
zamjene uloge.

TUŠIRANJE

CILJ: relaksacija, zajedništvo, zabava

VRIJEME: 15-20 min
UVJETI RADA: slobodan prostor

POSTUPAK:
Učenici se podijele u tri ili četiri manje skupine. Stanu u krug. Dragovoljac uđe u krug.
Ostali učenici ga “masiraju” od glave prema stopalima tako da ga najprije lagano
dodiruju oponašajući kapljice vode. Zatim prelaze rukama od glave prema stopalima
oponašajući mlaz vode i na kraju ponovo oponašaju kapljice vode laganim dodirima.

UH, UH

CILJ: osvježavanje, rasterećenje, razbuđivanje

VRIJEME: 10-15 min
UVJETI RADA: otvoren prostor

POSTUPAK:
Igra se radi u parovima. Učenici se okrenu jedan prema drugome. Jedan član kaže
jednostavnu riječ primjerice: “OH”, “UH”, “AH”, a drugi član para ponovi tu riječ malo
glasnije. Zatim prvi član ponovi još glasnije. Igra se igra nadglasavanjem sve dok sami
ne prekinu igru. Igru mogu raditi svi zajedno ili jedan pojedan par.

POKRETNA TRAKA

CILJ: bolja grupna povezanost, poticanje razvoja povjerenja, podrške i bliskosti u

odjelu
VRIJEME: 30 min
UVJETI RADA:slobodan prostor

POSTUPAK:
Učenici stanu u dva usporedna reda, okrenuti jedni prema drugima. Svaki učenik
ispruži ruke prema svom paru iz suprotnog reda i čvrsto se uhvate za obje ruke. Parovi
stanu u niz što bliže jedan drugome. Učenik dragovoljac legne na početak na ruke
prvih učenika, a ostali učenici podižući i spuštajući ruke ga “bacaju” i pomiču od
početka reda prema kraju i natrag. Važno je napomenuti učenicima da se čvrsto drže
za ruke i pažljivo izvode ovu igru. Nakon prvog učenika ostali se izmjenjuju s njim i
igra se ponavlja dok ima zainteresiranih za “vožnju po pokretnoj traci”.

KRUG POVJERENJA

CILJ: bolja grupna povezanost, poticanje razvoja povjerenja, podrške i bliskosti u

odjelu
VRIJEME: 30 min
UVJETI RADA:slobodan prostor
POSTUPAK:
Učenici se podijele na manje skupine po 6 članova. Jedan stane u sredinu, a ostali u
krug oko njega na udaljenosti poluispruženih ruku. Učenik u sredini se opusti i nagne
na jednu stranu a ostali ga trebaju podržavati i polagano pokretati u raznim
smjerovima. Igra traje sve dok se svi učenici ne izmjene u sredini kruga.

VJETAR PUŠE

CILJ: zabava, energiziranje grupe

VRIJEME: 10-15 min
UVJETI RADA: učenici sjede u krugu, osim jednog učenika, koji stoji u sredini.

POSTUPAK:
Učenik koji stoji u sredini kaže: “Vjetar puše za sve one koji ... “ i dovrši rečenicu po
svom izboru. Ukoliko npr. za sve one koji imaju plave oči, svi učenici s plavim očima
moraju ustati i naći drugu stolicu za sjedenje. Onaj koji ne uspije naći slobodnu stolicu
ostaje u sredini kruga i daje novu uputu “Vjetar puše za sve one koji...” a učenici sa
zadanim obilježjima mjenjaju svoja mjesta.

GLAZBENE STOLICE

CILJ: zabava, energiziranje grupe

VRIJEME: 10-15 min
UVJETI RADA: učenici sjede u krugu
PRIBOR: kazetofon i kazeta sa zabavnom glazbom

POSTUPAK:
Učenici sjede u krugu na stolicama. Voditelj uključi glazbu a učenici imaju zadatak
da se ustanu i plešu. Dok djeca plešu voditelj diže jednu stolicu iz kruga . Kad isključi
glazbu djeca trebaju brzo sjesti na najbližu stolicu. Učenik koji ne uspije pronaći
slobodnu stolicu ostaje stajati u krugu. Sa ponovnim uključivanjem glazbe djeca ustaju
i plešu, a sa isključivanjem glazbe brzo nalaze slobodnu stolicu. Igra se igra 10-15
minuta.

Igru možete igrati i tako da plešu u parovima ili da učenik koji ne uspije naći stolicu
ispada iz igre, a svakim novim krugom diže se iz kruga nova stolica.
 TIHO-GLASNO

CILJ: zabava, energiziranje grupe

VRIJEME: 10-15 min
UVJETI RADA: učenici sjede na svojim mjestima ili u krugu

POSTUPAK:
Jedan učenik izlazi iz učionice, dok drugi skrivaju određeni predmet u učionici gdje
žele. Kada ga sakriju, zovu učenika u učionicu i on ima zadatak pronaći skriveni
predmet. Ako je učenik, dok traži daleko od skrivwenog predmeta učenici pjevaju
unaprijed dogovorenu pjesmu vrlo tiho. Što se više približava skrivenom predemtu,
učenici pjevaju glasnije, a kad je u njegovoj neposrednoj blizini pjevaju vrlo glasno.
Kada učenik pronađe predmet, iz učionice izlazi drugi učenik i nakon povratka traži
skriveni predmet na isti način.

PRIČANJE PRIČA

CILJ: zabava, energiziranje grupe, razvijanje mašte i suradnja

VRIJEME: 25-30 min
UVJETI RADA: učenici sjede u krugu ili na svojim mjestima
PRIBOR: nije potreban

POSTUPAK:
Jedan učenik počinje priču a svaki drugi dodaje još nešto dok se svi ne izredaju. Teme
mogu biti: putovanje na Mars, planiranje zabave, tko je ukrao novac, kakvi su stvarno
naši gradovi. Ovo se može ponavljati, a ako imate dovoljno vremena i interesa, čak
usmjeriti i na pismeno izražavanje. Istaknite kako je više zanimljivh i smiješnih priča
kada čitav razred zajedno sudjeluje u njihovom stvaranju.

NASMIJANA LICA

CILJ: zabava, energiziranje grupe

VRIJEME: 5-30 min
UVJETI RADA: učenici stoje u krugu
PRIBOR: nije potreban

POSTUPAK:
Ova vježba pomaže djeci u skupini, ili individualno kako naučiti druge nasmijati.
Izaberite neko dijete koje će započeti. Njegov je zadatak okrenuti se prema osobi
koja stoji desno i reči i učiniti nešto što će nasmijati tu osobu, npr. treba napraviti
smiješan izraz lica, dati neki kompliment, ispričati šalu ili slično. Ako se ovo ne može
uspješno izvoditi pojedinačno, usmjerite aktivnosti na čitavu skupinu. Pitajte što mora
učiniti Davor da nasmije Anu. Par djece može pokušati.

LITERATURA:

1. D. Maleš, I. Stričević, S. Junaković: Najljepše je biti dijete - Dječja prava,

Tipex, Zagreb, 1996.
2. M. Čudina Obradović, D. Težak: Mirotvorni razed, Znamen, Zagreb, 1995
3. Grupa autora: 125 igara, RT edicija, Rijeka 1989.
4. M. Uzelac, L.Bognar, A.Bagić: Budimo prijatelji, Slon, Zagreb, 1994
5. M. Èudina Obradović, D. Težak: Priče o dobru, priče o zlu, Zagreb, Školska
knjiga 1993
6. D. Nenadić-Bilan: Moja nova slikovnica, Stožer za borbu protiv ovisnosti, Zadar
7. V. Ouklender: Prozor prema našoj djeci. Školska knjiga, Zagreb, 1996
8. Grupa autora: Programi psihosocijalne pomoći prognanoj i izbjegloj djeci,
Društvo za psihološku pomoć, Zagreb, 1995.
9. L. Capacchione: The Creative Journal for Children, Shambhala, Boston&London
1989.
10. J. Day: Creative Visualization with Children, Element, Dorset, 1994.
11. K. Bunčić, Ivković, J. Janković: Igrom do sebe, Alinea, Zagreb,
12. Pery Good: Kako pomoći klincima da si sami pomognu, Alinea, Zagreb, 1994.
13. R. A. Sullo: Učite ih da budu sretni, Alinea, Zagreb, 1995.
14. E. Janikovsky: Da sam odrastao, Hena Com, Zagreb, 1996.
15. W. Glasser: Teorija kontrole, Alinea, Zagreb, 1997.
16. H. Thorne: Dečko sa stilom, Mozaik, Zagreb, 1997.
17. S. Rugen: Budi spremna djevojko, Mozaik, Zagreb, 1997.
18. J. Goldman: Za vjenčanja, sprovode i uvijek kad pocrveniš, Mozaik, Zagreb,
1997. 19. J. Janković: Vrtić-škola-droga, Školske novine, Zagreb, 1998.
19. Grupa autora: Siguran korak i pravo na zrak, Zagreb, Škola narodnog zdravlja
"Andrija Štampar' i Hrvatska mreža škola koje promiču zdravlje, 1997
20. The Natural Helpers Program - People at Roberts 1982
21. Skills-Building Methods to Prevent Smoking by Adolescents Steven Paul
Schinke, i suradnici
22. Instant Programs For Youth Groups, Me and God Responsibility Emotions 2,
From the editors of Group Publishing, Group Books
23. "Alkohol i ostale droge" Susan Shapiro

PREPORUČENA LITERATURA igara za zagrijavanje i relaksaciju

125 igara, Edicija RT, Rijeka 1989
Janković J. Sukob ili suradnja. Zagreb: Alinea, 1996
Bunčić, Ivković, Janković: Igrom do sebe, Zagreb, Alinea, 1994