Pojam sekularnosti i sekularizma 

Sekularnost, sekularizam i sekularizacija srodni su pojmovi. Kroz povijest su mijenjali

značenje sve do njihovog današnjeg shvaćanja.  

‘Sekularnost se u crkvi koristila kao kategorizacija klera, tako je sekularni kler bio onaj
svjetovni dok je regularni kler ubrajao svećenike i crkvene činovnike pod Božjom zakletvom
redovništva. Danas je poprimio svojevrsnu ateističku definiciju izuzimanja crkve iz poslova i
odluka države. (https://www.bitno.net/academicus/filozofija-academicus/sekularnost-i-
sekularizam-razotkrivanje-skrivenih-zupcanika-sekularistickog-fundamentalizma/)’ 

‘Sekularizam (od latinske riječi Saeculum, koja ukazuje na sve ono što ne pripada religiji) je
ideja da vjeru i vjerska uvjerenja treba odbaciti i zanemariti kada je u pitanju opće dobro ili
upravljanje države. (https://hr.wikipedia.org/wiki/Sekularizam)’ 

‘Na kraju sekularizacija je princip razdvajanja državnih institucija i osoba ovlaštenih za

zastupanje države, od onih vjerskih, tako jamčeći slobodu od religioznih zakona i učenja svim
svojim građanima. (https://hr.wikipedia.org/wiki/Sekularizam)’ 

Izgleda da su dvije kategorije sekularizma odvajanje države i crkve i vjere i kulture.  

Ako uzmemo u obzir broj religija i vjerskih zajednica unutar samo jedne države dolazimo do
jednostavne računice koja kaže da ako bi svaki vjernik koristio Bibliju, Kur'an ili Toru kao
vodilju u oblikovanju države i zakona cijelo društvo bi nazadovalo u vrijeme kada su te svete
knjige pisane. Crkva je religijska institucija koja preispituje duhovna i moralna načela i slijedi
učenja svoga Boga. Država je organizirana društvena zajednica ujedinjena pod zajedničkim
političkim sustavom sa svrhom očuvanja i dobiti za sve svoje članove. Oslobađanjem države
od mišljenja i utjecaja crkve ostavljamo na izbor sljedećim generacijama kako žele oblikovati
svoje društvo i svakidašnjicu. Zato smatram njihovu sekularizaciju neupitno potrebnom. 

Vjera i kultura su potpuno druga stavka. Kultura je cjelokupno društveno nasljeđe koju grade
mišljenja i običaji pojedinaca. Zato ako je neko društvo većinski katoličko nije iznenađujuće
da je velik dio njene kulture ustanovljen na katoličkoj religiji i običajima. Održavanje običaja
i učenje o prošlosti pomaže nam da rastemo kao ljudi. Dok god postoji razumijevanje i
međusobno poštovanje između kultura ne bi trebalo doći do ikakvih većih problema.  

Vjera u nas usađuje moralna viđenja i ideje od malih nogu, oni pomažu u daljnjoj procijeni
kako za osobni tako i za profesionalni život, čine dio našeg karaktera. To nije nužno loše već
postaje problem kada se za neke aktualne probleme referiramo na Bibliju
kao potkrjepu dokaza. 

U zaključku sekularnost i sekularizam kao ideje imaju osnovu i opravdane stavove. Mislim da
pojmovi nisu osobni napad na crkvu već obostrani dogovor o jasnim granicama i
međusobnom poštovanju dviju zajednica (crkve i države).