Povmat 5

Kineska matematika Indijska matematika Rana srednjevjekovna Europa
Povijest matematike
Kineska i indijska matematika (do ca 1300. g.); rana
srednjevjekovna Europa
Franka Miriam Brückler
ak. g. 2014./15.

Povijest matematike
Malo kineske povijesti

najstarije kulture oko rijeka Huang He i Jangce: 3000.–1500. pr. Kr.
(iza 2000.: kinesko pismo; iza 1500.: dekadski brojevni sustav)
već rano razvijena astronomija
kineski zid: 221.-207. prvi car Shi-Huang-ti
prvi pouzdaniji podaci: iz doba dinastije Zhou (Chou) (11.–5. st. pr.
Kr.): Halleyev komet, kalendari, Konfucije i Lao Ce
od doba dinastija Han (206. pr. Kr. – 220.) procvat matematike,
pridaje se važnost matematičkom obrazovanju, najstariji sačuvani
matematički tekstovi; proizvodnja papira; Sunčeve pjege, Zhang
Heng (78.–139.) uči da je Zemlja kuglastog oblika i konstrura
seizmograf; u 1. st. prodire budizam iz Indije; u 3. st. carstvo se
raspalo
618.–906. dinastija Tang: novi procvat uz dominaciju budizma
960.–1278. sjeverna pa južna dinastija Sung: tisak s pomičnim
slovima, državni ispiti za službenike, konfucijanizam obvezan
u 13. st. Mongoli (Marko Polo: 1275. u Pekingu); nula
Povijest matematike
Opće karakteristike kineske matematike
praktična orijentacija
konkretni problemi i postupci za rješavanja istih (kalendar,
trgovina, zemljomjerstvo, arhitektura, porezi,. . . )
aritmetičke operacije: pomoću štapića, nakon 2. st. pr. Kr.
abakus (suanpan)
najkasnije u 5. st.: pozitivni ( shi”=blago) i negativni
”
( fa”=dug) brojevi
”
krug kao simbol za nulu tek u 13. st.

Povijest matematike
Kineske brojke

Povijest matematike
Kineske štapićaste brojke
razvijene nakon 4. st. pr. Kr., a donekle se i danas koriste

vertikalno za parne potencije od 10
horizontalno za neparne
pišu se slijeva udesno
pravilno potpisivanje pri računanju
Zbrajanje 3748+289=4037

Povijest matematike
Magični kvadrati
Prema legendi, kad je oko 2800. pr. Kr., u Kini zavladala velika poplava, narod je
nudio žrtvu bogu rijeke Lo. Tada je iz rijeke isplivala kornjača na čijem oklopu je bio
vidljiv magični kvadrat: tablica s tri reda i tri stupca u kojoj su bili brojevi 1, . . . , 9
poredani tako da je zbroj u svakom retku, stupcu ili na dijagonali jednak 15. Broj 15
je postao broj potrebnih žrtvi bogu, a ujedno je broj dana u svakom od 24 ciklusa
kineske sunčane godine. Taj, do na rotaciju ili zrcaljenje, jedinstveni magični kvadrat
tipa 3 × 3 je prema opisanoj legendi poznat i kao Lo Shu kvadrat. Veći magični
kvadrati se spominju u Kini tek u 13. stoljeću, a nešto ranije poznati su u Indiji.
Arapski matematičari će se magičnim kvadratima baviti od devetog stoljeća.
Povijest matematike
Zhoubi suanjing (Aritmetika Zhou-gnomona)

Jedan od najstarijih sačuvanih matematičkih tekstova.
Potječe iz ca. 100. pr. Kr., ali sadržaj je vjerojatno dosta stariji.
Sadrži grafiku koja se lako poopćava na dokaz Pitagorinog teorema
(u Kineza: pravilo gougu).
ab
c2 = 4 · + (a − b)2
2
Povijest matematike
Devet poglavlja umijeća računanja (Jiuzhang Suanshu)

1 mjerenje (površine) uključivo računa s
razlomcima; π ≈ 3
2 preračunavanja količina za razmjenu (pravilo
trojno)
3 raspodjela dobara i novca (proporcionalnost)
4 geometrijski problemi: kvadratni i kubni korijeni,
iracionalni brojevi, površine i volumeni
5 radni učinci (volumeni, čak i kompliciranih tijela)
6 porezni računi (proporcije)
246 zadataka u 9 7 višak i manjak (linearne jednadžbe)
poglavlja. Vrlo
utjecajno djelo,
8 pravokutne tablice (sustavi linearnih jednadžbi se
kompilacija raznih rješavaju metodom fang-cheng koja je u osnovi
manuskripta iz Gaussova metoda eliminacija!)
200. pr. Kr.–300. 9 pravokutni trokut (Pitagorin teorem)
Povijest matematike
Jedan zadatak iz sedme knjige
Imamo zid, debel 5 stopa. Dva štakora se probijaju kroz njeg jedan
prema drugom. Pritom veliki štakor prvi dan probije 1 stopu; i mali
štakor prvi dan probije 1 stopu. Veliki štakor dalje svaki dan
prokopa dvostruko od prethodnog dana, a mali upola manje nego
prethodnog dana. Nakon koliko dana će se sresti i koliko je koji
prokopao?
2
Odgovor kaže: 2 17 dana treba. Veliki štakor prokopa 3 stope i 4 12
17
5
palca. Mali štakor prokopa 1 stopu i 5 17 palaca.
linearna interpolacija!!!

Povijest matematike
I jedan iz osme knjige
Pet obitelji zajedno posjeduju bunar. Da bi se dosegnula površina

vode u njemu potrebna su dva konopa obitelji A i jedan konop
obitelji B, ili tri konopa obitelji B i jedan konop obitelji B, ili četiri
konopa obitelji C i jedan konop obitelji D, ili pet konopa obitelji D
i jedan konop obitelji E , ili šest konopa obitelji E i jedan konop
obitelji A. Koliko je dubok bunar (do površine vode) i koliko su
dugi konopi koje obitelji? Pretpostavlja se da su sve duljine cijeli
brojevi.

Povijest matematike
π u starih Kineza
astronom Zhang Heng (1./2.

√ st.) — prva teorijska
aproksimacija broja π ( 10: kvadrat opsega kruga se prema
kvadratu opsega krugu opisanog kvadrata odnosi u omjeru
5 : 8)
vojskovoda Wang Fan (3. st.) — π ≈ 142/45 = 3,15555 . . .
Liu Hui (3. st.) — komentar Devet poglavlja; π ≈ 3,14150
metodom sličnoj Arhimedovoj (upisuje k · 2n -terokute počevši
od šesterokuta)
astronom, matematičar i inženjer Zu Chongzhi (5. st.)
3,1415926 < π < 3,1415927, odnosno π ≈ 355/113

Povijest matematike
Liu Hui, 3. stoljeće

Objavio je (najstariju sačuvanu) kopiju Devet poglavlja
s vlastitim komenzarima. Uz navedenu aproksimaciju
za π detaljno opisuje i metodu eliminacija za rješavanje
sustava linearnih jednadžbi, a daje i Cavalierijev princip
za računanje volumena valjka i prodora dvaju valjaka.
Drugo bitno djelo mu je Matematički priručnik o
jednom otoku u moru. Radi se o odredivanju
udaljenosti i veličina nedostupnih objekata.
Neka su dva štapa visine 5 pua zabijeni u zemlju i razmaknuti 1000 pua. Jedan je bliži
udaljenom otoku nego drugi. Ako promatrač stoji 123 pua iza prvoga, vidi vrh otoka u
liniji s vrhom tog štapa, a ako stoji 127 pua iza drugoga, vidi vrh otoka u liniji s vrhom
tog drugog štapa. Koliko je visok otok i koliko je daleko od bližeg mu štapa?
Povijest matematike
Teorija brojeva
Sunzi (?5. st.): Kineski teorem o ostatcima: Prebroji po 3,
”
ostanu 2; prebroji po 5, ostane 3; prebroji po 7, ostane 2.
Koliko je toga?”
problemi tipa sustava kongruencija vjerojatno su se razvili
vezano za astronomska pitanje
Zhang Qiujian (5. st.): Zhang Quijianov matematički
priručnik — malo naprednija verzija Devet poglavlja
Zadatak 100 ptica”: Koliko pijevaca, kokoši i pilića se mogu
”
kupiti za 100 giana ako ih se kupi ukupno 100 i ako pijevci
koštaju po 5 giana, kokoši po 3, a tri pilića koštaju po 1?
zadatak nema jedinstveno rješenje (diofantski sustav)
u 13. st. Quin Jiushao: sustavi kongruencija (i Kineski teorem
o ostacima);
Povijest matematike
Numerička matematika
Wang Xiaotong (oko 580.–640.) je našao algoritam za

približno rješenje jednadžbe oblika x 3 + ax 2 = b.
u 7. stoljeću su nadeni i algoritmi za približno rješavanje opće
kubne jednadžbe
u 13. stoljeću poopćene su aproksimativne metode rješavanja
kubnih jednadžbi na jednadžbe višeg stupnja:
Quin Jiushao rješava neke jednadžbe trećeg i četvrtog stupnja
metodom koja je u biti Hornerova (tianyuan)
Nakon obrazovnih reformi (od 6. st. nadalje) matematika se podučavala
na Carskoj akademiji. Devet poglavlja postala je jedno od desetak
službenih udžbenika (Deset matematičkih klasika), kao i Sun-Tsuov i
Zhang Quijianov matematički tekst te Liu-Huijev O jednom otoku u
moru. Negdje na prijelazu 7./8. st. preuzete su indijske brojke.
Povijest matematike
13. stoljeće
Li Zhi: algebarska formulacija geometrijskih

zadataka
Quin Jiushao: Devet knjiga o matematici
Yang Hui: decimalni razlomci; Pascalov trokut;
magični kvadrati do 10 × 10
Zhu Shije:
Uvod u matematiku za početnike i Dragocjeno ogledalo četiri elementa
koje je vrhunac kineske matematike i nakon njega dulje vremena nema
napretka u matematici. Sadrži metodu transformacija za rješavanje
jednadžbi, koju koristi do stupnja 14, a koju su kasnije ponovno otkrili
Horner i Ruffini (18./19. stoljeće). Tu je i Pascalov trokut, a daje i
formule za konačne sume oblika 1 + 2 + 3 + 4 + · · · , 1 + 3 + 6 + 10 + · · · ,
1 + 4 + 10 + 20 + · · · , 1 + 5 + 15 + 35 + · · · , 1 + 6 + 21 + 56 + · · · .
Povijest matematike
Malo indijske povijesti

u 3. tisućljeću pr. Kr. gradske civilizacije oko rijeke Ind (Mohenda
Dara, Harappa) — decimalni sustav mjera
iza 1500. pr. Kr. indoarijski doseljenici
1200.–500.: razdoblje veda (druga datiranja: 1500.–800.), prve
države, veliki brojevi
oko 600. pr. Kr.: sanskrt (jezik brahmana)
u to doba nastaju pravila za oltare (početak geometrije)
oko 500. pr. Kr.: budizam, jainizam, hinduizam
327.–325. Aleksandar Veliki na Indu
322.–184. dinastija Maurya
nakon 184. pr. Kr. helenistički utjecaj
320.–544. dinastija Gupta: vrhunac indijske civilizacije
5.–12. st.: razne dinastije u malim državama; vrhunac indijske
matematike
Povijest matematike
Izvori
Vrlo je teško indijska matematička djela uklopiti u indijsku povijest:
Indijci su bili jako maštoviti, ali baš nisu imali smisla za povijest
[Wussing]. Za neke od izvora je vrijeme nastanka toliko nesigurno da se
ne može procijenniti ni unutar pet i više stoljeća.
Najpoznatiji primjer: rukopis Bakhshali koji se datira izmedu 2. st. pr. Kr.
i 12. st. n. e.

Povijest matematike
Izvori
Vrlo je teško indijska matematička djela uklopiti u indijsku povijest:
Indijci su bili jako maštoviti, ali baš nisu imali smisla za povijest
[Wussing]. Za neke od izvora je vrijeme nastanka toliko nesigurno da se
ne može procijenniti ni unutar pet i više stoljeća.
Najpoznatiji primjer: rukopis Bakhshali koji se datira izmedu 2. st. pr. Kr.
i 12. st. n. e.
Ugrubo se staroindijska matematika može podijeliti na dva razdoblja:

1 Doba Sulb(v)asutra ( pravila konopa”) — ca. 8.–5. st. pr. Kr.
”
2 Doba procvata matematike (5.–12. st.)
Glavne karakteristike indijske matematike: praktična orijentacija,
uglavnom iskustvena — razvoj matematičkih postupaka (ganita —
znanost o računanju), nema dokaza, ravnopravnost racionalnih i
iracionalnih brojeva
Povijest matematike
Sulvasutre
- dodatci vedskim tekstovima, opisuju mjerenja i konstrukcije

vezane za izgradnju hramova i oltara
- elementarna geometrija
- sva pravila su dana bez dokaza
- egzaktne i aproksimativne konstrukcije (no nigdje se ne ističe
razlika)
- najvažnije Sulvasutre (imena = imena pisaca): Baudhayana (ca.
800. pr. Kr.) i Apastamba (ca. 600. pr. Kr.)
U
√ objema: geometrijsko rješenje jednadžbe ax = b; aproksimacija
2 (nepotrebno?) točna na pet decimala:
√ 1 1 1 577
2≈1+ + − = = 1,414215686.
3 3 · 4 3 · 4 · 34 408

Povijest matematike
Pitagorin poučak
Baudhayana: Konop rastegnut preko dijagonale kvadrata daje

površinu dvostruku površini polaznog kvadrata.
Katyayana (oko 200. pr. Kr.): Konop rastegnut preko dijagonale
pravokutnika daje površinu koju čine vodoravna i okomita stranica.
U Sulvasutrama se pojavljuju i razne pitagorejske trojke:
(5, 12, 13), (12, 16, 20), (8, 15, 17), (15, 20, 25), (12, 35, 37),
(15, 36, 39), (5/2, 6, 13/2) i (15/2, 10, 25/2).

Povijest matematike
Kvadratura kruga
U svim se sulvasutrama daju i metode za konstrukciju kvadrata iste
površine kao zadani krug. Najčešće se uzima 13
15 promjera kao
stranica kvadrata (što odgovara ne baš dobroj aproksimaciji
π ≈ 3, 00444). No ,pojavljuju se i mnoge druge aproksimacije,
ovisno o konstrukcijama, i to čak i unutar iste Sulvasutre. Tako se
mogu naći opisi koji se svode na aproksimacije 2,99, 3, 3,004,
3,029, 3,047, 3,088, 3,114, 3,125, 3,16049 i 3,202 za π.
Pojavljuje se i inverzni problem konstrukcije kruga danom kvadratu
jednake površine.
Nadi središte kvadrata O. Zarotiraj pola dijagonale
oko njega do položaja OE okomitog na stranicu
kvadrata i siječe ju u P. Krug središta O s kroz
točku Q koja PE dijeli u omjeru
√ 2 : 1√ je traženi
krug. Ovo se svodi na r = a 2 − 23 a( 2 − 2) =
√
a 2+3 2 , odnosno π ≈ 3,088.
Povijest matematike
Kvadriranje
Mnoge sulvasutre daju pravilo kako naći kvadrat po površini jednak
dvama nejednakim kvadratima (stranica a i b, recimo a < b). Na
stranici AB većega od njih (ABCD) nademo točku X takvu da je
|AX | = a. Onda je spojnica točke X s D stranica traženog
kvadrata.
Baudhayana i još neke sulvasture opisuju i kvadriranje proizvoljnog
pravokutnika: Ako je pravokutnik ABCD, onda na duljoj mu
stranici AD nademo točku L takvu da je |AL| = |AB|. Dopunimo
BAL do kvadrata ABML. Prepolovimo LD u točki X i prepolovimo
pravokutnik LMCD pravcem XY . Pomaknimo pravokutnik XYCD
u poziciju MBQN i dopunimo do kvadrata AQPX . Rotiramo PQ
oko Q do pozicije QR s R na BY . Tada je QP = QR. Povučemo
RE paralelno s YP i dopunimo do kvadrata QEFG koji je rješenje
problema.
Povijest matematike
Brahmanske brojke
- oko 400. pr. Kr.

- slijeva udesno
- znamenkasto aditivan sustav do 100, dalje multiplikativno
aditivan
Korišteni su i alfasilabički sustavi: slično alfabetskim sustavima —

slova predstavljaju slogove (točnije: suglasnici s dijakritičkim
znakovima za slogove)

Povijest matematike
U 6. st. pr. Kr. zamire vedska

religija. Jedna od religija koje se
tad pojavljuju je jainizam. O
matematici sljedećeg razdoblja ne
zna se puno, ali se smatra da u
to doba seže razlikovanje
različitih vrsta beskonačnosti i
bavljenje velikim brojevima,
osnove kombinatorike, bavljenje
teorijom brojeva i algebrom.

Povijest matematike
Nula
Indijci su tijekom prvog tisućljeća n. e. razvili dekadski pozicijski

sustav s nulom. Nula se pojavljuje najkasnije u 7. st.: kmerski
natpis (Sambor, 683.)
Prvo poznato korištenje posebnih simbola za decimalne znamenke

uključivo simbola za znamenku nula (mali krug) je na kamenom
natpisu u hramu u Gwalioru (876.): link
Nulu indijci nazivaju sunya, što znači praznina. U arapskom
prijevodu to je sifr, što je u latiniziranoj verziji dalo pojam cifre.

Povijest matematike
Aritmetika i algebra
Indijci su značajni i po uvodenju negativnih brojeva, izvorno

tumačenih kao iznosa dugova.
Razvili su efikasne algoritme za računske operacije.
Uočili su i postojanje pozitivnog i negativnog kvadratnog korijena
te nemogućnost vadenja kvadratnog korijena iz negativnog broja.
Razvili su i neke od prvih algebarskih oznaka, npr. nepoznanica je
yavat-tavat (koliko-toliko) pa joj je oznaka ya).

Povijest matematike
Klasično razdoblje (5.–12. st.)

Glavni znanstveni centri tog doba su astronomski opservatorij u
Ujjainu te matematičko-astronomski centar u Kusumapuri.

Povijest matematike
Klasično razdoblje (5.–12. st.)

Glavni znanstveni centri tog doba su astronomski opservatorij u
Ujjainu te matematičko-astronomski centar u Kusumapuri.
Prvi poznati indijski matematičar je Aryabhata stariji (476.–550.),
koji je napisao Aryabhatiya, skup poznatih rezultata indijske
matematike do tog vremena. Pisana je u stihovima. Pokriva
područja astronomije, sferne i ravninske trigonometrije, aritmetike i
algebre. Aryabhata piše i o verižnim razlomcima, kvadratnim
jednadžbama, zbrojevima potencija. U ovom se djelu pojavljuje i,
koliko je poznato prva, tablica sinusa (polutetiva) i kosinusa; neki
autori spominju jedan nešto stariji rukopis nepoznatog autora kao
prvu pojavu sinusa.
Aryabhata daje dosta točnu aproksimaciju za: Dodaj 4 k 100,
pomnoži s 8 i svemu dodaj 62000. To što si dobio je približna
duljina opsega kruga s promjerom 20000 (π ≈ 3,14164).
Povijest matematike
Brahmagupta (598.–670.)
Najveći indijski matematičar svog doba. Bitno je doprinijeo razvoju
brojevnog sustava, uključivo korištenja nule i negativnih brojeva. Bavio se
i aritmetičkim nizovima, kvadratnim jednadžbama, diofantskim
jednadžbama (npr. Pellovom jednadžbom nx 2 + 1 = y 2 ), a za izradu
trigonometrijskih tablica osmislio je i tehnike interpretacije. Nulu je
definirao kao rezultat oduzimanja broja od sebe. Pravila za računanje (+,
−, ·, :) s pozitivnim i negativnim brojevima te nulom dao je ispravno, u
terminima imanja i duga. Iznimka u ispravnosti je dijeljenje s nulom: kod
njega je 0 : 0 = 0, a dozvoljava i razlomke oblika m/0. Za računanje
kvadratnih korijena koristi metodu koja je u osnovi Newton-Raphsonova.
Brahmaguptin teorem: u tetivnom četverokutu s okomitim dijagonalama
visine iz sjecišta dijagonala na pojedine stranice prepolavljaju njima
nasuprotne.
Brahmaguptina formula: poopćenje Heronove formule na tetivne
p
četverokute; P = (s − a)(s − b)(s − c)(s − d).

Povijest matematike
Mahavira, 9. st.
Autor prvog indijskog samo matematici posvećenog teksta. Koristi

pozicijski sustav, opisuje rastave razlomka na jedinične razlomke,
bavio se linearnim diofantskim jednadžbama, daje pravila za
korištenje permutacija i kombinacija, . . . Pravilno navodi pravila
a · 0 = 0, a − 0 = a, ali i nepravilno tvrdi da je a : 0 = a.
”Devet puta korijen iz dvije trećine krda slonova i još šest put
korijen iz tri petine ostatka su u šumi. Ima ih još 24. Koliko ih je
ukupno?”

Povijest matematike
Trigonometrija
Već u 5. stoljeću indijski su se matematičari odmakli od
starogrčkog računa tetiva na jednostavniji račun polutetiva, tj.
sinusa. Može se reći da moderna trigonometrija potječe iz Indije.
Oko 500. g. već se pojavljuju pravila ekvivalentna mnogim važnim
trigonometrijskim formulama.
U 10. st. se već sinusi i kosinusi gledaju u sva četiri kvadranta.
Ipak, indijska trigonometrija nije postala sustavna disciplina, nego
se radilo o rješavanju pojedinačnih problema.
Zanimljivost
U sanskrtu se sinus (polutetiva) nazivao bhuja jya, tj. tetivom,
skraćeno jya jia. Arapi su taj izraz modificirali u giba, koji je kasnije
postao gaib: prsa, izrez na haljini, izdignuće. Pri prijevodu jednog
arapskog djela je Robert iz Chestera 1154. na odgovarajućem
mjestu upotrijebio latinski izraz sinus (zaobljenost, uvala, prsa).
Povijest matematike
Bhaskara II, 12. st.
Najveći matematičar klasičnog indijskog razdoblja. Bitno je

doprinijeo razumijevanju brojevnih sustava i algebri. Znao je da
primjerice jednadžba x 2 = 9 ima dva rješenja. Bavio se
diofantskim jednadžbama, posebice Pellovom x 2 = 1 + py 2 za
p = 8, 11, 32, 61, 67 i za p = 61 je našao rješenje x = 1766319049,
y = 226153980.
Glavna su mu matematička djela Lilavati ( Lijepa”, vj. ime kćeri) i
”
Bijaganita ( Brojanje zrnja”).
”

Povijest matematike
Lilavati
- uočio je problem dijeljenja s nulom

- dekadski zapis brojeva (npr. traži brojeve sa zadanim zbrojem
znamenaka)
- opisuje računske postupke
- navodi pravilo trojno
- bavi se aritmetičkim i geometrijskim nizovima
- ...

Povijest matematike
Bijaganita
- pozitivni i negativni brojevi, nula (negativne brojeve označava s

točkom iznad; a/0 = ∞)
- kvadratne jednadžbe
- elementarnim metodama je riješio jednadžbu
x 4 − 2x 2 − 400x
q=√ 9999
p √ a+ a2 −b
q √
a− a2 −b
- a± b = 2 ± 2 i
p √ √ √
a + b + 2 ab = a + b
- metoda kutaka za rješavanje linearnih diofantskih jednadžbi

Povijest matematike
Još malo o Bhaskari II
Bavio se ravninskom i sfernom trigonometrijom. Izračunao je

sin 18◦ i sin 36◦ . Dao je i adicione formule za sinus.
Kao dokaz za Pitagorin teorem navodi Vidi” uz sliku
”

Povijest matematike
Matematika u rimskoj državi
U antičkom Rimu pažnja se posvećivala isključivo praktičnoj

matematici. Samostalnih matematičkih doprinosa nije bilo, a
mnogi grčki izvori preneseni su, odnosno prevedeni iskrivljeno i bez
razumijevanja. U školama se uči računanje na prste, u glavi i
pomoću abakusa.
Povijest matematike
Unus, duo, tres —

tu adire scholam
debes.
Quattuour, quinque,
sex —
ibi non es rex.
Septem, octo, novem
—
te faciunt officiosum
civem.
Decem —
iam comprendis
legem.

Povijest matematike
Rimski brojevni sustav
Današnja verzija je jedva nešto starija od zapadne verzije

indoarapskih brojki. Rimski je sustav primarno dekadski, ali sa tzv.
sekundarnom bazom 5. Suptraktivan je, tj. aditivan, osim što se u
slučaju da se ispred simbola veće vrijednosti nade simbol manje
vrijednosti, ta manja oduzima od veće: IV = IIII.
Rimljani su kod podjele jedinica mase i novca koristili
duodecimalne razlomke. As se dijelio na 12 unci. Znak za uncu
bila je točka , a za polovinu slovo S. Ostali razlomci izmedu 1/12 i
1 zapisivali su se aditivno korištenjem navedenih, a svaki je imao i
svoj poseban naziv, npr. 2/3 je bes, zapisan kao S··. Korišteni su i
egipatski razlomci.

Povijest matematike
Anicius Manlius Severinus Boethius, 475.–524.
Studirao u Ateni, a živio u Rimu.

Glavna djela su mu Aritmetika, koja je u biti prijevod istoimenog
Nikomahova djela, i Geometrija; oba djela su na nivou standardnih
srednjovjekovnih školskih udžbenika.
Boethius prvi koristi pojam quadrivium za četiri slobodna umijeća
(artes liberales): aritmetiku, geometriju, astronomiju i glazbu.
Ovaj se pojam prenosi u srednji vijek, kad mu je dodan trivium
gramatike, retorike i dijalektike, čime je uspostavljen standardni
popis sedam artes liberales srednjeg vijeka.

Povijest matematike
O okolnostima
U 4. st. u Europu prodiru Huni i Germani. Godine 375. podijeljeno

je Rimsko carstvo; Zapadno rimsko carstvo propalo je 476.
Godine 529. car Justinijan I boreći se protiv pogana zatvario je
Akademiju u Ateni i time prekinuo tisućljetni razvoj grčke
matematike.
U 5. st. nastala je Franačka. Karlo Veliki (okrunjen godine 800.)
bio je prvi koji je nakon toga potaknuo organizaciju (crkvenih)
škola kako bi Europu sačuvao od intelektualnog propadanja. 843.
franačko karolinško carstvo podijeljeno je na tri dijela.
Matematika se, u Boethiusovoj tradiciji, u srednjovjekovnoj Europi
poučavala u sklopu sedam artes liberales, točnije u sklopu
quadrivium-a koji se sastojao od aritmetike, geometrije,
astronomije i glazbe.

Povijest matematike
U samostanskim i katedralnim školama učilo se računanje

napamet, na prste i abakusom (sa stupcima, vidi niže).
Po abakusu nazvana je škola abacista. Nasuprot njima postojala je
škola algoritmičara, koji su računali na indijski način koristeći nulu.
Od matematičkih problema, najznačajniji su izrada kalendara i
odredivanje datuma Uskrsa, a naden je i skup računskih zagonetki
sličan grčkim i indijskim. Napomenimo da je do oko 1200. godine,
pa i kasnije, u Europi korišten rimski brojevni sustav.

Povijest matematike
Alkuin (oko 732.–804.)

Prijatelj, savjetnik i učitelj sinova Karla
Velikog, djelovao na njegovom dvoru.
Medu ostalim, razvio je karolinške minuskule,
temeljni alfabet za današnje latinično pismo,
koji je omogućio lakše čitanje knjiga. Osnovao
je niz škola i pisao matematičke udžbenike, a
napisao(?) je i zbirku zadataka Propositiones
ad acuendos iuvenes sa zadacima i rješenjima
(uglavnom bez postupka).
Jedan zadatak iz Propositiones
Lastavica je pozvala puža na jelo. Put je dug jednu milju (leuvu). Puž ne
može dnevno prijeći više od jedne unce stope. Reci, tko želi, koliko dana
putuje puž na jelo?
Rješenje: 1 leuva = 7500 stopa, 1 unca = 1/12, dobije se 246 godine i
210 dana.
http:
Povijest matematike
Gerbert od Aurillaca (oko 946.–1003.)
Studirao je u Kataloniji (Vich), gdje je naučio

koristiti indijske brojke (bez nule) i susreo se s
islamskom matematikom.
Pisao je o aritmetici i geometriji i bavio se
relativno jednostavnim zadacima, ali je
značajan po tom što ipak ima samostalnih
doprinosa. Zbog bavljenja matematikom i
sposobnosti dijeljenja velikih brojeva čak je
optuživan da je sklopio pakt s vragom, no ipak
je 999. izabran za papu Silvestra II.

Povijest matematike
Gerbertov abakus
Gerbert je popularizirao školu abacista i iz njegovih djela

saznajemo kako se koristio abakus sa stupcima: apices (kamenči’¸i s
oznakama znamenki).
Izvor: http://nancymariebrown.blogspot.com/2012/05/
popes-abacus.html

Povijest matematike
Srednjevjekovno dijeljenje
Npr. dijeljenje 688 sa 16 se provodilo tako da se uveća divizor (16)

do nekog zgodnog broja, npr. do 20 (komplement je 4) i dijeli s tim
uvećanim divizorom; ostatak tog dijeljenja se uvećao za produkt
dobivenog kvocijenta s komplementom i postupak se ponavljao:
688 600 : 20 = 30 688 : 20 = 30
88
88 + 4 · 30 = 208 200 : 20 = 10 208 : 20 = 10
8
8 + 4 · 10 = 48 40 : 20 = 2 48 : 20 = 2
8
8 + 4 · 2 = 16 < 20 16 : 16 = 1
Dakle, kvocijent je 30 + 10 + 2 + 1 = 43.

Povijest matematike

Povmat 5

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Povmat 5

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Kineska matematika Indijska matematika Rana srednjevjekovna Europa

Franka Miriam Brückler

Franka Miriam Brückler

Malo kineske povijesti

Opće karakteristike kineske matematike

Franka Miriam Brückler

Franka Miriam Brückler

Kineske štapićaste brojke

razvijene nakon 4. st. pr. Kr., a donekle se i danas koriste

Franka Miriam Brückler

Zhoubi suanjing (Aritmetika Zhou-gnomona)

Devet poglavlja umijeća računanja (Jiuzhang Suanshu)

Jedan zadatak iz sedme knjige

Franka Miriam Brückler

I jedan iz osme knjige

Pet obitelji zajedno posjeduju bunar. Da bi se dosegnula površina

Franka Miriam Brückler

astronom Zhang Heng (1./2.

Franka Miriam Brückler

Liu Hui, 3. stoljeće

Wang Xiaotong (oko 580.–640.) je našao algoritam za

Li Zhi: algebarska formulacija geometrijskih

Malo indijske povijesti

Franka Miriam Brückler

Ugrubo se staroindijska matematika može podijeliti na dva razdoblja:

- dodatci vedskim tekstovima, opisuju mjerenja i konstrukcije

Franka Miriam Brückler

Baudhayana: Konop rastegnut preko dijagonale kvadrata daje

Franka Miriam Brückler

- oko 400. pr. Kr.

Korišteni su i alfasilabički sustavi: slično alfabetskim sustavima —

Franka Miriam Brückler

U 6. st. pr. Kr. zamire vedska

Franka Miriam Brückler

Indijci su tijekom prvog tisućljeća n. e. razvili dekadski pozicijski

Prvo poznato korištenje posebnih simbola za decimalne znamenke

Franka Miriam Brückler

Indijci su značajni i po uvodenju negativnih brojeva, izvorno

Franka Miriam Brückler

Klasično razdoblje (5.–12. st.)

Franka Miriam Brückler

Klasično razdoblje (5.–12. st.)

Franka Miriam Brückler

Autor prvog indijskog samo matematici posvećenog teksta. Koristi

Franka Miriam Brückler

Bhaskara II, 12. st.

Najveći matematičar klasičnog indijskog razdoblja. Bitno je

Franka Miriam Brückler

- uočio je problem dijeljenja s nulom

Franka Miriam Brückler

- pozitivni i negativni brojevi, nula (negativne brojeve označava s

Franka Miriam Brückler

Još malo o Bhaskari II

Bavio se ravninskom i sfernom trigonometrijom. Izračunao je

Franka Miriam Brückler

Matematika u rimskoj državi

U antičkom Rimu pažnja se posvećivala isključivo praktičnoj

Unus, duo, tres —

Franka Miriam Brückler

Rimski brojevni sustav

Današnja verzija je jedva nešto starija od zapadne verzije

Franka Miriam Brückler

Anicius Manlius Severinus Boethius, 475.–524.