OSNOVE

ISPRAVNOG
ISLAMSKOG
VJEROVANJA
 OSNOVE
ISPRAVNOG
ISLAMSKOG
VJEROVANJA
S IMENOM ALLAHA
SVEMILOSNOG
MILOSTIVOG
KUFR U TAGUTA I IMAN U ALLAHA
Znaj, Allah ti se smilovao da prva obaveza kojom je Allah
subhanehu ve te’ala zadužio ljude jeste da obožavaju samo Njega
i da zaniječu sva božanstva mimo Njega. Zajednički naziv za sve
što se obožava, pripisuje sebi svojstva ili prava božanstva, mimo
Allaha je tagut. Prema tome, svaki čovjek, životinja, predmet, ideja
ili nešto drugo što se obožava mimo Allaha bilo kojom vrstom
obožavanja, smatra se tagutom.
Kada kažemo “nema boga osim Allaha”, ovaj prvi dio “nema
boga” predstavlja kufr (nevjerovanje) u taguta, a nastavak “osim
Allaha” jeste vjerovanje u Allaha te potvrđivanje obožavanja samo
Allaha subhanehu ve te’ala.
Vjerovanje u Allaha subhanehu znači da čvrsto i nepokolebljivo
vjeruješ da jedino Allah subhanehu polaže pravo na pokornost,
obožavanje mimo svega drugog te da sve oblike pokoravanja,
obožavanja skrušeno usmjeriš samo Allahu subhanehu, a niječući
to pravo svim drugim lažnim božanstvima (tagutima), da voliš
iskrene Allahove robove i s njima prijateljuješ, da prezireš mušrike
(one koji čine širk to jeste obožavaju taguta) i neprijateljski se
prema njima postaviš.

KAKO ISPOLJITI NEVJEROVANJE U

TAGUTA?
Ispoljiti nevjerovanje u taguta znači nepokolebljivo vjerovati u
neispravnost obožavanja bilo čega mimo Allaha, napustiti njegovo
obožavanja, prezirati ga, držati nevjernikom onoga ko ga obožava
i zauzeti neprijateljski stav prema njemu.
“U Ibrahimu i onima što uz njega bijahu krasan uzor imate, kada
su kazali narodu svome: ‘Mi s vama ništa nemamo, a ni s onima
koje umjesto Allaha obožavate; nevjernici ste, a neprijateljstvo
i mržnja među nama trajno ostat će, dok u Allaha jedinoga ne

1
povjerujete’(...)” (el Mumtehinah, 4)

USLOVI ŠEHADETA
Svaki tip obožavanja u islamu ima svoje stubove i uslove koji se
moraju ispuniti da bi bilo prihvaćeno. Da bi molitva bila prihvaćena
moraju se ispuniti uslovi kao što je razum, punoljetnost, propisana
čistoća, pokrivanje stidnih dijelova itd. Kada se ispune uslovi od
roba će biti prihvaćeno kada ispuni stubove molitve kao što su
prvi tekbir, el Fatiha, ruku, sedžda itd. Tako isto važi za najveći i
najplemenitiji ibadet a to je šehadet la ilahe ilellah.
Uslovi šehadeta su:
1. Ihlas; da je izrečen iskreno samo radi Allaha. Ovo podrazu-
mijeva negiranje širka (pridruživanje partnera Allahu u obo-
žavanju) i rija (pretvaranje ili činjenje djela radi pohvale od
strane ljudi).
2. Sidk; da je izrečen iskreno misleći to, te da bude popraćen
djelima i ubijeđenjima. Ovime se negira nifak (govor ili riječi
suprotne od onoga što je u srcu).
3. Kabul; da osoba prihvata značenje šehadeta i onoga što šeha-
det zahtjeva od djela i ubijeđenja. Kabulom se negira poricanje.
4. Ilm; da je šehadet izrečen sa znanjem onoga što znači, šta
zahtjeva i šta ga negira. Znanje negira neznanje.
5. Inkijad; da se izrekne sa pokoravanjem i radom po onome što
znači i zahtjeva. Inkijad negira ostavljanje (onoga što zahtjeva
šehadet).
6. Mehabeh; da osoba voli značenje šehadeta. Ovo negira mržnju
(prema značenju šehadeta).
7. Jekin; da je izrečen sa jasnim ubijeđenjem i vjerovanjem u
njegovo značenje. Ovo negira sumnju.

2
KO JE TAGUT?
Riječ tagut obuhvata sve što se obožava mimo Allaha i što je
zadovoljno da bude obožavano, kao što obuhvaća sve što se slijedi
i čemu se pokorava u onome što je Allah subhanehu zabranio.
Taguta ima mnogo, a glavnih je pet:
Prvi:
Iblis – šejtan koji poziva da se obožava neko drugi mimo Allaha.
Dokaz za to su riječi Uzvišenog:
“Nisam li vam naredio, Sinovi Ademovi, da ne obožavate Šejtana,
jer on vam je neprijatelj očiti, Već da Mene obožavate – to je Put
ispravni?!” (Ja – Sin, 60 – 61)
Drugi:
Nepravedni vladar koji mijenja odredbe (zakon) Allaha subhanehu
ve te’ala. Dokaz za to su ove Allahove riječi:
“Zar ne vidiš one koji tvrde kako vjeruju u to što ti se objavljuje, kao
i u ono što objavljeno je prije tebe, a žele da pred tagutom sudi im
se, premda naređeno im je da ne vjeruju u njega a Šejtan hoće da
ih predaleko zavede!.” (el Nisae, 60)
Treći:
Onaj ko ne sudi prema onome što je Allah subhanehu ve te’ala
objavio. Dokaz za to su riječi Allaha:
“(...) ko god ne sudi prema onome što je Allah objavio, takvi su
uistinu nevjernici.” (el Maideh, 44)
Četvrti:
Onaj ko tvrdi da poznaje nešto od gajba (nepoznatog, nedokuči-
vog). Dokaz tome su riječi Allaha subhanehu:
“Poznavaoc gajba (nepoznatog) i ne otkriva od nepoznatog nikome,
Osim poslaniku kojim je zadovoljan, te ispred i iza njega postavlja

3
one što će ga čuvati” (el Džin, 26 – 27)
“Ključeve gajba (tajni, nepoznatog) On posjeduje – samo On ga
poznaje; šta je na kopnu i moru On znade; ni list ne padne a da
to Njemu poznato nije; nema zrna u tminama Zemlje, ničega što
vlažno ili suho je, a da to u Jasnoj Knjizi nije.” (el En’am, 59)
Peti:
Onaj ko je obožavan mimo Allaha i zadovoljan je s time. Dokaz
za to su riječi Allaha subhanehu:
“Ko od njih kaže: ‘Ja sam bog umjesto Njega’ – takvoga ćemo Dže-
hennemom nagraditi: tako Mi nagrađujemo one koji su nasilni.”
(el Enbijae, 29)

TEVHID I NJEGOVO POJAŠNJENJE

Znaj da se istinsko obožavanje Allaha naziva tevhid a suprotno
tome jeste obožavanje taguta to jeste širk. Tevhid je vjera svih
poslanika i vjerovjesnika koje je Allah subhanehu slao svojim
robovima.
Allah subhanehu kaže:
“Poslanika smo poslali narodu svakome: ‘Allaha obožavajte i taguta
se klonite!’(...)” (el Nehl, 36)

VRSTE TEVHIDA
Tehvid se dijeli na tri vrste:
1.Tehvid el rububijeh (tevhid u Allahovom gospodarstvu i
stvaranju).
2.Tehvid el uluhijeh (vjerovanje da se jedino Allah subhanehu
obožava i da se samo Njemu pokorava).
3.Tevhid el esmai ve el sifat (vjerovanje da samo Allah subhanehu
posjeduje savršena imena i atribute (svojstva).
4
 Tehvid el rububijeh znači potvrđivanje Allahove subhanehu
jednoće kroz Njegova djela, kao što su: stvaranje, opskrbljivanje,
oživljavanje, uskraćivanje, određivanje svih stvari, spuštanje kiše
i sl. Sva ova i slična djela pripadaju samo Allahu subhanehu. Ovu
kategoriju tevhida su priznavali nevjernici u doba resula salallahu
‘alejhi ve sellem ali pošto su činili širk u drugim kategorijama, nisu
ostvarili tevhid.
Tevhid el uluhijeh znači obožavanje Allaha subhanehu i
upućivanje svih oblika ibadeta i pokornosti samo Njemu, kao
što su: dova, klanje (žrtvovanje), zavjetovanje, traženje pomoći
i spasa, strahovanje, ljubav, nada i oslonac te sve ostale vrste
obožavanja. Ovu vrstu tevhida su nevjernici zanijekali i porekli
jer su to obožavanje uputili tagutima.
Tevhid el esma ve el sifat znači vjerovanje u sva Allahova sub-
hanehu imena i Njegova svojstva koja su navedena u Qur’anu i
vjerovjesnikovim hadisima (sunetu), a u kojima je Allah subha-
nehu opisao Sebe ili Ga je opisao Njegov poslanik salallahu ‘alejhi
ve selem.
Allah subhanehu kaže:
“(...)Njemu nije ništa nalik; On je Taj Koji veoma dobro čuje i vidi.”
(el Šura, 11)
Nije dozvoljeno na filozofski način dovoditi u pitanje Allahova
imena i svojstva niti porediti Allaha sa stvorenjima već onako
kako nam je objavljeno u Qur’anu i sunetu vjerovati bez ulaska u
kakvoću, poređenje ili negiranje. Vjerujemo Allahu kako je nazvao
i opisao sebe a znamo da ništa i niko nije kao On. Vjerujemo
Allahu te vjerujemo Njegovu poslaniku salallahu ‘alejhi ve selem,
a ne zanima nas šta tvde nevjernici bilo to naučnici, filozofi i svi
oni koji ne slijede uputu već ih šejtan zabavlja raznim idejama i
razmišljanjima koja nisu u skladu sa uputom.

5
ZAKLJUČAK
Čovjek može postati mušrik, kafir tako što počini širk u bilo
kojoj od ovih kategorija ili zanegira nešto od toga. Ako osoba
izgovara šehadet riječima i čini sve najljepše ibadete ali počini
bilo koju vrstu širka, kufra postaje nevjernik i može se vratiti u
islam samo ako se pokaje za taj širk, kufr te ponovno prihvati
islam. Prijašnji islam ne vrijedi čovjeku nakon počinjenog širka
sve do pokajanja. Pokajanje se sastoji iz toga da prizna da je učinio
širk, kufr, da smatra da je bio nevjernik u tom periodu i da ga više
ne čini te da obožava samo Allaha subhanehu. Osoba ne može
reći “pogriješio sam ali sam ipak bio musliman” ili “nisam znao”
ili “tako sam naučio”. Nema izgovora za širk a kada nam se Allah
smiluje da shvatimo i prihvatimo islam ne treba ulaziti u Allahovu
odredbu sa pitanjima “kako i zašto” ili “a zar nisam mogao saznati”
ili “zašto nisam ranije naučio” već se pomiriti sa time i biti sretan
što nam je Allah podario priliku da se pokajemo i prihvatimo islam.

MUHAMMED JE NJEGOV ROB I POSLANIK

Svjedočenje da je Muhammed Allahov rob i poslanik znači
potvrđivanje onoga sa čime je došao, slijeđenje onoga što je naredio,
napuštanje onoga što je zabranio i vjerovanje da nema pokornosti
Allahu mimo onoga što je on propisao. Često ćemo čuti kod nekih
ljudi izjave kao što su: “nema to u Qur’anu” ili “daj mi dokaz iz
Qur’ana”, dok musliman mora znati da je Allah subhanehu poslao
Muhammeda salallahu ‘alejhi ve selem da dostavi Qur’an i njegovo
pojašnjenje tako da su izvori šeri’aha Allahov govor i ono što je
Muhammed salallahu ‘alejhi ve seleme objasnio, a nije govorio po
svome hiru već po objavi. Onaj ko ne želi da slijedi uputu Muham-
meda salallahu ‘alejhi ve seleme i protivi joj se takav ne vjeruje
u Qur’an niti posjeduje šehadet koji izgovara. Što se tiče hadisa
resula salallahu ‘alejhi ve seleme, Allah subhanehu je omogućio
učenjacima da velikim trudom razdvoje ono što je vjerodostojno

6
prenešeno od onoga što je iz slabog ili izmišljenog izvora. Na
osnovu toga se pristupa govoru Muhammeda salallahu ‘alejhi ve
selem a nikako birati po strastima i sopstvenom mišljenju šta ćemo
prihvatiti ili nećemo. Isto kao što Qur’an ne tumačimo po svojim
strastima tako i hadise ne prihvatamo ili odbijamo po strastima
već na osnovu stepena vjerodostojnosti sa jasnim znanjem koje
učimo od ispravnih prethodnika.

DJELA KOJA IZVODE IZ ISLAMA

1. Ko širk učini – Allahu druga pripiše postaje nevjernik. Allah
subhanehu kaže:
“Allah sigurno ne oprašta da Mu se širk čini a oprašta kome hoće
ono što manje od toga je, jer ko Allahu ravnoga pripiše, taj izmislio
je težak grijeh.” (el Nisae, 48)
“(...)Zaista, ko Allahu ravna pridruži, Allah će mu Džennet zabra-
niti i Oganj će njegovo utočište biti, a nasilnici nikakva pomagača
neće imati.” (el Maidah, 72)
2. Ko između sebe i Allaha učini posrednike, njima se moli,
od njih šefaat – zauzimanje traži i na njih se oslanja postaje
nevjernik.
3. Ko mušrike (one koji čine širk) ne smatra nevjernicima, sum-
nja u njihovo nevjerstvo ili njihov put drži ispravnim, postaje
nevjernik. (Ovo se najčešće dešava radi emocija ili naciona-
lističkih poriva gdje osoba nekoga iz svoje porodice ili nacije
smatra muslimanom samo zato što su u porodičnom srodstvu,
pripadaju istom narodu, odrasli su zajedno i slično).
4. Ko vjeruje da je nečija druga uputa mimo poslanikove salallahu
‘alejhi ve selem ispravnija i potpunija od njegove ili da je nečiji
drugi zakon bolji od njegovog kao oni koji daju prednost zako-
nima taguta (vladara, parlamentaraca, narodnih zakona, itd.)
nad poslanikovim, takav postaje nevjernik.

7
 5. Ko ne podnosi (mrzi, prezire) neki od propisa s kojima je
došao poslanik salallahu ‘alejhi ve selem, pa makar ga u praksi
i sprovodio postaje nevjernik.
6. Ko se izigrava s nečim od vjere ili se ismijava s nekom vjer-
skom nagradom ili kaznom, postaje nevjernik, bilo to u šali sa
nečim od vjere tipa nepriličnog govora, viceva, internet šaljivih
slika – „Memes” ili omaložavanjem i nepriličnim poređenjem.
Vjera nije za zabavu i igru niti ismijavanje .
7. Sihr – čarolija, u što spada i razdvajanje i spajanje (unošenje
mržnje, odnosno ljubavi među određenim osobama). Ko to
čini ili je time zadovoljan postaje nevjernik.
8. Ko podržava mušrike – nevjernike i potpomaže ih protiv
muslimana postaje nevjernik.
9. Ko vjeruje da je pojedinim ljudima dozvoljeno da izađu iz
okvira šeria’ha (islamskog zakona, propisa), postaje nevjernik.
10. Ko se okrene od Allahove vjere ne trudeći se da je spozna i
shodno njoj djeluje, postaje nevjernik.
Sve navedene radnje izvode iz islama učinio ih čovjek namjerno
ili u šali, iz straha ili pod prijetnjom. One predstavljaju veliku
opasnost i ljudi u njih često zapadaju pa je musliman dužan da ih
se čuva te da strahuje da neku od njih ne počini kako ne bi postao
nevjernik. Ovo su 10 najpoznatijih kategorija nevjerstva što ne
znači da su jedine. Čovjeku se može desiti da počini nevjerstvo
samo u slučaju realne prisile pod uslovom da mu srce ostane čvr-
sto u vjerovanju. Prisila je trenutno ostvariva prijetnja ubistvom
ili teškim mučenjem koju ne možemo izbjeći. Allah subhanehu
nam je ovu stvar dozvolio ali nikako se ne smije velika potreba
ili poteškoća porediti sa prisilom te olahko shvatiti ova stvar.
Slijedeće što treba da shvatiš jeste da se iman sastoji od tri stvari
a to su: ubijeđenje, govor i djela. Ako se jedno od navedenog sukobi
sa šehadetom tada imana nema. Prvo djelo koje čovjek mora da

8
ostvari jeste namaz. Allah je propisao 5 dnevnih obaveznih namaza,
pa ko ih ostavi i ne obavlja postao je nevjernik te ne posjeduje
minimalna djela koja su potrebna za islam. Ne postoji izgovor za
ostavljanje namaza. Poteškoća će uvijek biti ali namaz se mora
klanjati makar čovjek bio u velikim problemima i teškim uslovima
pa ako i fizički nije sposoban da regularno obavlja namaz, u takvim
slučajevima postoje olakšice. Kada shvatimo važnost namaza neće
nam se desiti da ga ostavimo iz bilo kojeg razloga. Među ljudima je
prisutno da grijehe koji ne izvode iz islama poput alkohola, kocke,
bluda, krađe, ubistva i ostalih smatraju težim od ostavljanja namaza
i svog ostalog nevjerstva koje je spomenuto u prethodnom tekstu,
međutim realnost nije takva. Težinu grijeha mjerimo prema onome
što je Allah objavio a ne prema svome mišljenju ili navikama.
Ozbiljno shvati ovu stvar i čvrsto se drži na putu islama jer dunjaluk
je kratak spram vječnosti.
Uči sve ono što je neophodno za svakog muslimana da zna i
što mu je potrebno u svakodnevnom životu. Islam nije težak kada
shvatimo svrhu svoga postojanja i kada se nadamo boljem na
budućem svijetu te strahujemo od vječne patnje. Molim Allaha
da nas sačuva od lošeg završetka.

Sva hvala pripada Gospodaru svih svjetova.

9
Qalemun Global 2020