SRUKTURA PRAVA

TEMA

OBJEKTI PRAVA

Student Profesor

SADRŽAJ

UVOD...............................................................................................................................................3
POJAM PRAVNOG SISTEMA I PRAVNE NORME....................................................................4
OBJEKTI PRAVA...........................................................................................................................5
Pravni objekt.................................................................................................................................5
 Objekti prava................................................................................................................................5
Općenito o stvarima kao objektima stvarnih prava......................................................................6
Općenito o nekretninama kao objektima stvarnih prava..............................................................7
OBJEKTI GRAĐANSKOG PRAVA..............................................................................................8
Objekti građanskog prava su:.......................................................................................................8
Objekti međunarodnog prava.......................................................................................................9
ZAKLJUČAK.................................................................................................................................10
Literatura....................................................................................................................................11

UVOD

Pravni poredak reguliše ljudsko ponašanje u društvu, pa prema tome, pravne norme se odnose u
prvom redu na ljudsko ponašanje. U tom smislu, najširem i najpreciznijem ljudi su subjekti prava,
a stvari objekti prava.
Ipak, treba voditi računa da je bilo pravnih poredaka u kojima neki ljudi nisu bili subjekti nego
objekti prava, kao što ima društvenih tvorevina (ustanova, udruženja) koje su subjekti prava, a
nisu ljudi, iako su od njih sastavljene. Ovo dokazuje da čovjek sam po sebi nije subjekt prava. 
S druge strane, ako se posmatra čovjek kao subjekt prava, onda se zapaža da izvjesni ljudi imaju
razvijenu volju i svijest te mogu shvatiti pravne norme i po njima se upravljati, svjesni posljedica
koje ih očekuju, kao što ima i ljudi koji nemaju takvu volju i svijest i koji se ne mogu ponašati po
pravnim normama, čije ponašanje njima nije uslovljeno i za koje pravne norme nemaju nikakav
značaj.Ako govorimo o čovjeku kao objektu prava onda govorimo o historijskom razvoju
čovječanstva i koliko je napredovalo u praktikovanju prava, jer je opće poznato upravljanju
ljudima kao objetima to jest robovima u rimskom društvu gdje su robovi posmatrani kao objekat
prava.
Smatra se, da se kao subjekti prava pojavljuju ljudi kao fizička lica, koje jednim dijelom prava i
obaveze stiču nezavisno od svoje volje i svijesti, a drugim upravo realizacijom svoje volje, kao i
određene društvene tvorevine, koje takođe stvara čovjek udruživanjem sa drugim ljudima radi
ostvarivanja različitih, zakonom priznatih individualnih društvenih odnosa, koje se u pravu
jednim imenom zovu pravna lica. 
Subjekti prava su ljudi kao pojedinci, kao i brojne institucije (asocijacije) kojima pravni poredak
priznaje svojstvo subjekata prava, tj. posebna pravna ovlašćenja i pravne obaveze...

Objekti prava sve ono na šta je usmjereno, povodom čega ili na čemu se ostvarjuje neko
subjektivno pravo.

POJAM PRAVNOG SISTEMA I PRAVNE NORME

Pravo predstavlja svojevrstan sistem pravnih normi. Za razumevanje pravnog sistema trebamo,
dakle, poći od pravnih normi kao njegovog elementarnog djela.
Pravnim normama regulišu se različiti pravni odnosi, pa one mogu da se grupišu po različitim
kriterijumima u veće cjeline. S obzirom da čine sistem, pravne norme nisu haotična cjeline, već
među njima postoje određene veze koje ih sistematizuju u jedinstvenu cjelinu. U izgradnji
pravnog sistema pravna nauka koristi kao osnovni materijal opšte pravne norme, pošto one čine
izvor prava. Postojeće opšte pravne norme međusobno se grupišu u uže grupe normi koje uređuju
odnose velikog stepena sličnosti. Ove grupe normi nazivaju se ustanove ili institucije. Ustanove
su prvi stepen povezivanja pravnih normi, ali ne i jedini. Sljedeći stepen povezivanja zasniva se
na grupisanju pravnih normi koje uređuju šire pravne odnose, tj. pravne odnose manjeg stepena
sličnosti, ali dovoljno slične da predstavljaju jednu cejlinu. Ovako grupisane pravne norme čine
pojedine grane prava.
U definisanju pravnog sistema uvijek je značajna uloga pravne norme. Međutim, ono što je
karakteristično za svaki sistem jeste određena povezanost njegovih djelova zahvaljujući kojoj on
funkcioniše kao cjelina. Sistematsko mišljenje je u pravnoj nauci nasljeđe prirodnopravnog
učenja.

OBJEKTI PRAVA

Apstraktni pojam predmeta prava praktički je izostao za rimske pravnike - sa njihovim

pragmatičnim i nefilozofskim umovima. Zamijenila ga je konkretnija kategorija "stvari" (res), pa
su čak i ljudski robovi smatrani takvima. Moć glave domaćinstva nad njegovom ženom i djecom
(patria potestas) bila je usko povezana sa zakonom stvari po njihovoj formalnoj pravnoj osnovi.
Za konkretno razumijevanje objekta prava, odsustvo apstraktnog pojma subjektivnog prava kod
Rimljana u potpunosti odgovara preciznom obliku djelovanja - actio. Stoga su rimski autori
uspostavili sustavne podjedinice osoba (personae), stvari (res) i djela (actiones).

Pravni objekt

Pravni objekt je drugi element pravnog odnosa. Ono na što je usmjeren pravni odnos odnosno
na čemu se ostvaruju ovlaštenja i obveze. Sredstvo koje povezuje pravne subjekte u pravni odnos
Primjer: Kupoprodaja. Idemo u knjižaru i kupujmo knjigu. Kupac i prodavač su pravni subjekti
koji posreduju između sebe pomoću nekih predmeta- novaca s jedne strane i knjige s druge
strane. Ugovorenom kupoprodajom kupac ima pravo tražiti knjigu odnosno dužnost predati
novac, a prodavač ima dužnost predati knjigu. (U tom pravnom poslu imamo dvostrana prava i
dužnosti).

Objekti prava

Sve ono na šta je usmjereno, povodom čega ili na čemu se ostvarjuje neko subjektivno pravo. To
su:

1. stvari, u širem smislu sve ono što može da zadovolji neku ljudsku potrebu, a nije čovjek, u
užem smislu to su materijalni dijelovi prirode koji se nalaze u vlasti čovjeka (ne oblak, ne munja)
i koji se nalaze u pravnom prometu (ne čovjek). Stvari se mogu podijeliti na pokretne (sve što
može da se premiješta a ne mijenja svojstva i vrijednost) i nepokretne (zemljište, kuće, brodovi,
avioni, mostovi, tuneli..). Potrošne (obrtna sredstva, ) i nepotrošne (troše se dužom upotrebom,
osnovna sredstva). Zamjenjive i nezamjenjive.

2. ljudske radnje, različite usluge (zanatske, ugostiteljske) koje se preduzimaju u skladu sa

pravom i moralom i za koje se dobija novčana naknada. Krivična djela, ako nisu u skladu sa
pravom i moralom.

3. Proizvodi ljudskog uma ili duha, rezultati umnog rada. Naučna i umjetnička djela, kao i
djela iz oblasti tehnike i tehnologije primenjiva u proizvodnji za koja se takodje može dobiti
novčana naknada (npr. honorar za udžbenik). Da bi bili objekti prava treba da su objavljeni.

Lična dobra, svojstva ljudskog bića koja se pravno uvažavaju ali se ne mogu izraziti u novcu.
Povrede ličnih dobara mogu biti fizičke i moralne. Uvreda (istinito), kleveta (laž). Čast (oseaćnje
sopstvene vrijednosti), ugled (šta drugi misle o nama). Sankcije nisu klasične za povredu ličnih
dobara već su predvidjene:

- materijalna satisfakcija (u novcu)

- moralna satisfakcija (javno izvinjenje)

Lično dobro može biti objekat prava ako od njega neko drugi ima koristi (reklamiranje proizvoda
koje vrše javne ličnosti).

Općenito o stvarima kao objektima stvarnih prava

Objekti prava vlasništva i drugih stvarnih prava integralni su dijelovi prirode u vlasti čovjeka i
sve tjelesne ljudske tvorevine i drugi entiteti koji su zakonom izjednačeni sa stvarima. Objekti
stvarnih prava su tjelesni dijelovi prirode različiti od ljudi, a služe ljudima (fizičkim i pravnim
osobama)radi zadovoljavanja njihovih materijalnih (ekonomskih) i duhovnih potreba ako po
svojim prirodnim osobinama i po zakonu (pravu) mogu biti u vlasti određenog pravnog subjekta,
prirodne sile su stvari “ako su podložne ljudskoj vlasti” (čl. 2. st. 5.). Prema tomu, tjelesna stvar
je uži pojam od stvari kao objekta stvarnih prava. Razvojem znanosti spoznaju se nova svojstva
dijelova prirode (stvari) i nove mogućnosti njihova iskorištavanja, a s tehnološkim napretkom na
njima se obavljaju sve raznovrsnije i sve složenije ljudske djelatnosti. Tehnički (tehnološki)
razvoj obilježen je nizom otkrića od prapočetaka civilizacije do suvremenog globalnog društva,
od početka izrade kamenog oruđa1 i uporabe vatre do stalnih nastambi prelaskom na
zemljoradnju u normativno uređenim ljudskim zajednicama (puno prije nego što su nekretnine
postale objekti prava) pa sve do suvremene informatičke revolucije (nano tehnologija) koja se
nastavlja. Tako je ljudski genij prometejskom snagom gotovo neprekidno širio granice kruga
dobara u “vlasti” čovjeka nad prirodom i otkrivao korisna svojstva dijelova prirode, kako bi se u
naše vrijeme došlo do spoznaje da je obujam uporabljivih dijelova prirode vrlo ograničen (rudno
blago, voda, šume, itd.) i da se njihova svojstva ne mogu prisvajati preko granice koju je odredila
sama priroda, jer će se inače poremetiti krhke sile ravnoteže elemenata u prirodi, na našem
planetu, u čitavoj ekosferi, osobito u biosferi i tako ugroziti život u jedinoj ljudskoj postojbini.
Suvremeni Demiurg može oblikovati “novi svijet” samo u granicama koje je odredila priroda. S
druge strane, aktualna svjetska ekonomska kriza, otkriva ograničenosti i proturječnosti
suvremenog kapitalističkog društva – tržišnog gospodarstva koje ne može djelovati bez državne
intervencije. Po nekima kapitalističkom sustavu već “zvoni posmrtno zvono”7 . Umjesto
“nevidljive ruke” Adama Smitha8 (tržište), u gospodarske odnose

1
Vjerojatno prije više od milijun godina. K. J. Narr, Najranije čovječanstvo i prva kultura, u: Povijest svijeta,
skupina autora (prijevod), Cankarjeva založba, Ljubljana, 1976., str. 53.–69
Općenito o nekretninama kao objektima stvarnih prava

Nekretnine kao objekti stvarnih prava su prostorno ograničeni dijelovi zemljišne površine i sve
što je sa zemljištem trajno spojeno na površini ili ispod nje, dokle dopire pravo vlasništva
određene fizičke ili pravne osobe, ako zakonom nije drukčije određeno2. Na površini zemljišta,
ispod i iznad njegove površine grade se različite zgrade, građevine i druge naprave, postrojenja,
dalekovodi, naftovodi, vodovod, kanalizacija, sustavi za odvodnju ili navodnjavanje itd. Općenito
se smatra da su nekretnine, kao objekti prava, dijelovi zemljišta horizontalno i vertikalno
omeđenih i sve ono što je sa zemljištem trajno spojeno – prirodno ili umjetno, na površini ili
ispod nje. Prirodno spajanje sa zemljištem posljedica je uzročnosti; umjetno spajanje posljedica je
(po pravilu) svrhovite ljudske djelatnosti (sijanje, sađenje, građenje i ugrađivanje). Na zemljištu
ili ispod njegove površine je sve što je čovjek stvorio, izgradio, a nije razoreno ljudskim
radnjama, ili djelovanjem prirodnih sila, ili uzajamnim djelovanjem čovjeka16 i prirode.
Nekretnine su i ostaci tih razaranja koji svjedoče o djelima (dostignućima) ranijih pokoljenja i o
minulim civilizacijama. Nekretnine kao objekti stvarnih prava ograničene su općim i javnim
dobrom.

OBJEKTI GRAĐANSKOG PRAVA

Pod objektima građanskog prava podrazumijeva se sve ono povodom čega pravni subjekti
stupaju u građanskopravne odnose3. Polazeći od ovog opšteg određenja, objekti građanskog prava
dele se na nekoliko vrsta: stvari, ljudske radnje, lična dobra i proizvodi ljudskog duha
(intelektualne tvorevine).

2
Opsežno o tome Tenella Sillani, Ch., “Limiti verticali” della proprietà fondiaria, Giuffrè, Milano, 1994., str. 1.–92
3
Begić M.: Predmet prava vlasništva str. 31
Najčešći, a verovatno i najvažniji objekti građanskog prava koji su predmet građanskopravnih
poslova, jesu stvari. Reč je o predmetima, tj. materijalnim dijelovima prirode, koji moraju
ispunjavati određene uslove da bi bili objekti građanskog prava.

Ona materijalna dobra koja su podobna da budu u posedovanju ljudi i koja su podobna za
razmjenu među različitim subjektima, tj. da su roba, smatraju se objektima građanskog prava.

Polazeći od ovih karakteristika stvari, postoje njihove različite podjele, što je predmet stvarnog
prava.

Među mnogim ljudskim radnjama objekti građanskog prava su one radnje koje se mogu
imovinski izraziti. Isto je i sa ličnim dobrima kao što su čast, zdravlje, društvena priznanja i dr.,
odnosno proizvodima ljudskog duha, među koje spadaju prava autorstva i pronalazačka prava.

Objekti građanskog prava su:

 stvari,

 činidbe,

 prava osobnosti,

 intelektualna prava.

Na objektima prava imaju fizičke ili pravne osobe ("subjekti") tzv. "subjektivna prava"

Na stvarima mogu subjekti imati pravo vlasništva, ili neko od ograničenih prava poput npr.
hipoteke, služnosti puta ili prava koje proizlaze iz ugovora o zakupu.

Činidbe mogu predstavljati obvezu neke osobe da nešto učini, da se od nečega suzdrži ili da
nešto plati.

Prava osobnosti su npr. pravo na tjelesni integritet, ugled, zdravlje. U praksi se često traže
odštete zbog npr. tjelesnih bolova ili nanošenja javne sramote.

Intelektualna prava mogu biti patenti, prava koja imaju umjetnici na svojim tvorevinama i
slično. Npr. smije autor neke knjige koja još nije objavljena zabraniti da se ona ikada objavi; ako
je već objavljena ima pravo na naknadu i razna druga prava.

Objekti međunarodnog prava

Općenito Država bez teritorije ne može postojati, a razgraničenje državne teritorije s teritorijama
drugih država jedno je od temeljnih pitanja međunarodnih poslova. Granice između teritorija
država utvrđene su sporazumima i podložne su dispozitivnim pravilima općeg MP. Sav zemaljski
prostor (kopno, more, zrak, podzemlje i svemir) razlikuje se ovisno o tome je li pod vlašću
određenog entiteta ili ne potpada pod nečiju isključivu vlast (otvorena mora, terra nullius). U
novije vrijeme svemir, morsko dno izvan državnih granica i polarne regije (Antarktika) također
se smatraju područjima koja su izvan jurisdikcije neke zemlje. Svi ti prostori imaju neke
zajedničke karakteristike, pa ih smatramo međunarodnim prostorima, za koje odnose i moći i
međunarodne mehanizme treba precizno definirati.

Objekti međunarodnog prava su: Državno područje, Granice.Međunarodne rijeke.More morsko

dno i podzemlje. Zračni prostor. Svemir. Stjecanje područja Sukcesija država. Međudržavne
služnosti.

ZAKLJUČAK

Predmet prava jedan je od osnovnih sistematskih koncepata jurisprudencije, a usko je povezan s

pojmom pravnog odnosa i pravnog subjekta. "Svaki pravi zakon je zakon neke stvari."
(Korkunov) . Na prvi pogled, radije bi bio subjekt, a ne objekt; međutim, to stvara mnoge
komplikacije. Pojedinačna ljudska bića imaju svoja prava (subjekti međunarodnog prava) ili
mogu zahtijevati i ostvarivati prava samo putem države (objekti međunarodnog prava). Čovjek
sam po sebi nije subjekt prava. 
S druge strane, ako se posmatra čovjek kao subjekt prava, onda se zapaža da izvjesni ljudi imaju
razvijenu volju i svijest te mogu shvatiti pravne norme i po njima se upravljati, svjesni posljedica
koje ih očekuju, kao što ima i ljudi koji nemaju takvu volju i svijest i koji se ne mogu ponašati po
pravnim normama, čije ponašanje njima nije uslovljeno i za koje pravne norme nemaju nikakav
značaj.
Literatura
1. Temelji Međunarodnog prava dr. Danilo Turk.
2. Evgeny Pashukanis, Izabrana djela o marksizmu i pravu (ur. P. Beirne i R. Sharlet),
London i New York 1980, str. 188-4
3. Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, Vol. 30 No. 1, 2009
4. Mustafa Begić UDK 528.44 Stručni rad PREDMET PRAVA VLASNIŠTVA