"To je knjiga koja govori o nečemu što skoro sve knjige govore – nastavi starac.

– Govori o
nesposobnosti ljudi da odaberu sopstvenu sudbinu."Paulo Koeljo.

Svaka osoba ima drugačiji pogled na svijet. Svako od nas teži za nečim za što se nada da će mu
život učiniti lakšim i ljepšim. Tako i ja. Svake večeri kada odem spavati se pitam koja je svrha
života. I za što zapravo ljudi žive jer gledajući druge, vidim ljude koji imaju svoja nadanja, bol
radi gubitka ljudi koje su voljeli, ali i strah da ih ne napuste oni do kojih im je stalo. To sve i
sama osjećam. I bojim se svijeta jer je tako velik i zastašujuć no i dalje ga želim vidjeti cijelog, u
svoj raskoši koju mi može pružiti.Ali zašto imam takve osjećaje? Kako bih doživjela i iskoristila
svaki trenutak svoga života pa otišla? Da, svijet je pun različitih mogućnosti i svaka osoba se
trudi pronaći svoj put i mjesto pod sretnom zvijezdom. Nego što nakon toga? Promišljajući o
životu uviđam kako mi je draže usredotočiti se  na optimističnije stvari u životu, razmišljati o
budućnosti.Vidim se kao osobu koja će pomagati drugim ljudima, onima koji ne znaju postupati
dobro jer su u životu iskusili samo gorčinu. Svijet je pun groznih i sebičnih ljudi, ali i onih koji
su posebni po svojoj dobroti i hrabrosti.Niko ne može biti zao koliko ja mogu bti dobar čovjek.
Svi pokušavamo ostati zapamćeni u smislu da nas se voljeni sjećaju i govore lijepo o nama. To je
jedino što nam ostaje, uspomene i sjećanja. Najbitnije dvije stvari u životu da bi bili sretni je
prava osoba s kojom trebamo provesti svoj život i obrazovanje. Trebamo se svi potruditi da
budemo bolji ljudi to jest DOBAR ČOVJEK jer onda će nam Bog sigurno dati bolji i sretniji
život. Svijet bi bio ljepši kad bi bilo vise dobronamjernih i nesebičnih ljudi.