Metodika kondicijskog treninga

Kondicijski trening, volumen 4, broj 1, stranica 25-39

TRENING OPĆE KOORDINACIJE U

SPORTSKIM IGRAMA
Luka Šimić, mr.sc. Sanja Šimek
Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Abstract

General coordination training in sport games

Coordination is an ability which consists of the fol-
lowing components: rythm, balance, reaction speed,
kinesthetic differentiation ability, space orientation,
movement economy and movement synchronization in
time. Coordination is crucial in sport games, where it is
important to perform accurately both simple and complex
movements at high speed in the shortest possible time
and within the environment that changes continuously
due to the presence of the opponent. Coordination can
be understood as general and specific. General coor-
dination is a basis for development of the specific coor-
dination in certain sport. This paper will explain didactic
principles of the development of general coordination in
sport games, and present of exercise contents for the
development of coordination components.

1. Uvod ritmičnost, ravnoteža, sposobnost na druge motoričke centre koji

Koordinacija predstavlja sposo-
bnost da se ispune zadaće kretanja
koje zahtijevaju suradnju više dije-
lova tijela bez mentalnih tenzija ili
pogrešaka i s minimalnim trudom
(Drabik, 1996). Koordinacija bi se
najjednostavnije mogla opisati kao
sposobnost izvođenja jednostavnih
i složenih pokreta, tj. sposobnost
izvedbe kompleksnih kretanja, ali i
brzog učenja novih pokreta i brze
izmjene jednoga kretanja s drugim
(Drabik, 1996). O strukturi koordi-
nacije provedena su mnoga istra-
živanja (vidi Metikoš i sur., 2003;
Neljak i Višković, 2004) na temelju
kojih je utvrđeno da se koordinacija
sastoji od sljedećih komponenata:
reakcije, sposobnost kinesteti- upravljaju drugim dijelovima tijela.
čke diferencijacije, orijentacija u Dobro razvijen osjećaj za kretanje
prostoru, adekvatnost kretanja i (kinestetički osjet) važan je za
sinkronizacija pokreta u vremenu dobru koordinaciju. Ovaj osjećaj,
(Drabik, 1996). uz prisutnost vidnih i zvučnih in-
Fiziološka baza koordinacije formacija, omogućava sportašu
leži u sinkronizaciji živčano-miši- primanje informacija o poziciji
ćnog sustava i prijenosu podra- različitih dijelova tijela, napetosti
žaja iz jednog motoričkog centra i akcijama različitih mišića, kao i
OSJEĆAJ
RAVNOTEŽA REAKCIJA
ZA RITAM
SINKRONIZACIJA
KINESTETIČKA ORIJENTACIJA U ADEKVATNOST POKRETA U
DIFERENCIJACIJA PROSTORU KRETANJA VREMENU
Slika 1. Prikaz komponenata koordinacije (Drabik, 1996).

Kondicijski trening, 4(1) 2006. 25

o tjelesnoj prostornoj poziciji i di-
namici pokreta. Sportaši s dobro
razvijenom ovom sposobnošću
mogu ispravljati pogreške tijekom
same izvedbe pokreta. Za dobru
koordinaciju karakteristično je da
se uključuju mišići najprimjereniji
za određene zadaće po najefika-
snijem redu, inhibirajući pritom an-
tagoniste i regulirajući frekvenciju
živčanih impulsa. Za rješavanje
koordinacijskih problema nužna je
potpuna sinkronizacija viših regula-
cijskih centara i perifernih dijelova
lokomotornog aparata (Metikoš
i sur., 2003). Dobro koordinirani
pokreti su ekonomičniji i brži od
loše koordiniranih pokreta. Koordi-
nacija je, naravno, usko povezana
s tehnikom sportske grane. Da bi
sportaš efikasno i bez poteškoća
mogao vladati tehnikom određene
sportske grane, mora imati dobro
razvijenu koordinaciju. Dobro koor-
diniran sportaš uvijek usvaja novu
vještinu brzo i u stanju ju je dobro
izvoditi. I što je vrlo bitno, sportaš
koji je bolje koordiniran od drugog
sportaša, za izvedbu istog pokre-
ta troši manje energije (Bompa,
2000).
Na koordinaciju utječe više fa-
ktora (Drabik, 1996): inteligencija
sportaša (mogućnost rješavanja
kompleksnih, nepredvidivih moto-
ričkih zadataka), sustavan trening
(unapređuje kinestetička osjetila
i na taj način koordinaciju, preci-
znost i brzinu pokreta); stečena
motorička znanja (motoričko isku-
stvo) te razina razvijenosti drugih
motoričkih sposobnosti (niska
razina razvijenosti brzine, snage,
izdržljivosti, fleksibilnosti i drugih
motoričkih sposobnosti loše utječe
na koordinaciju).
Koordinacija se može podijeliti
na opću i specifičnu. Opća koordi-
nacija je osnova, baza za razvoj
specifične koordinacije. Svestrani
razvoj sportaša i raznovrsnost u
daljnjim etapama sportske specijali-
zacije razvoja ovisit će o sustavnom
radu na općoj koordinaciji, odnosno
o izloženosti višestrano usmjere-
nim vježbama i vještinama tijekom
djetinjstva i adolescencije (Drabik,
1996; Bompa, 2000). Specifična
koordinacija dozvoljava sportašu
da brzo, precizno i s lakoćom izvodi
kompleksne tehničke i taktičke stru-
kture u različitim uvjetima. Može
se razvijati izvođenjem specifičnih
akcija nekog sporta iz neobičnih
početnih pozicija i u koordinacijski
zahtjevnijim uvjetima. Specifična
koordinacija naročito dolazi do
izražaja u onim sportskim granama
koje obiluju tehničkim elementima
(sportske igre).
U sportskim igrama važno je
precizno izvođenje jednostavnih
i složenih vještina što je moguće
brže u zadanom vremenu te u kon-
tinuiranom mijenjanju okoline zbog
prisutnosti protivnika.
Koordinacijski zahtjevi posta-
vljeni pred sportaše u sportskim
igrama prikazani su tablici 1.
2. Metodika treninga
koordinacije
Cilj koordinacijskog treninga
treba biti potpuni razvoj svih neu-
romotoričkih sustava (Hirtz, 1976),
odnosno postizanje visoke razine
funkcija svih kontrola kretnih pro-
cesa te adekvatne prilagodbe na
promjenjive situacije, zatim učenje
i stabilizacija novih vještina te nji-
hova automatizacija.
U treningu koordinacije treba
poštovati nekoliko metodičkih
principa:
a) povećati djetetov potencijal za
koordinaciju od najranije dobi
Koordinacija se unapređuje
zahvaljujući učenju novih pokreta.
Visoka razina koordinacije omogu-
ćuje učenje težih motoričkih zada-

Tablica 1. Strukture tehničko-taktičkog djelovanja za čije je izvođenje potrebna dobra koordinacija (Hirtz i Nieber, 2005)

Odbojka Košarka Rukomet Nogomet

Anticipiranje putanje lopte,
vremensko usklađivanje
(timing) kretanja do
lopte, opažanje kretanja
suigrača i protivnika, veliki
vremenski pritisak uslijed
stapanja obrane i pripreme
napada, osjećaj za loptu
kod prijema servisa,
blokiranje lopte te precizno
dodavanje lopte.
Anticipiranje putanje lopte (naročito kod
ubacivanja u koš), primanje i predavanje
lopte, vremenski usklađeno kretanje (timing)
do lopte, opažanje brzih promjena smjera
kretanja suigrača i protivničkih igrača,
specifična sposobnost orijentacije, veliki
vremenski pritisak zbog toga što je napad
vremenski ograničen prema pravilima, fino
diferencirana primjena snage i preciznosti
prilikom ubacivanja u koš, izražena kontrola
tijela tijekom napada – zbog pravila o koracima
u napadu i osobnih pogrešaka u obrani.
Velika sposobnost Zahtjevna koordinacija oko
anticipiranja, reakcije i – noga, visoka sposobnost
orijentacije, sposobnost orijentacije pri dodavanju i
kinestetičkog upućivanju udaraca prema boku
diferenciranja na temelju kao i njihovo primanje u visokom
oštrine i udaljenosti kod tempu igre i na velike udaljenosti,
dodavanja i primanja sposobnost održavanja ravnoteže
lopte, kao i sposobnost kod tjelesno zahtjevnih dvoboja,
održavanja ravnoteže naročito u igri glavom, veliki
pod teškim uvjetima u pritisak zbog kompleksnosti
obrani. uzrokovane velikim brojem
suigrača i protivničkih igrača.

26 Kondicijski trening, 4(1) 2006.

taka, što je povezano sa svladava-
njem tehnike određene sportske
grane ili discipline. Zahtjevnost
tehničkih zadataka u sportskoj se
izobrazbi progresivno povećava,
pa što prije sportaš počinje učiti,
što više kretnih vještina posjeduje,
bit će bolja njegova koordinacija, a
samim time i sposobnost svlada-
vanja novih elemenata tehnike u
izabranom sportu.
b) postaviti izazov djetetu vje-
žbama za njegovu razinu bio-
loškog razvoja, intelektualnog
kapaciteta i motoričkih sposo-
bnosti
Vježbe koje su prelagane, do-
sadne su i monotone i, najvažnije,
ne razvijaju koordinaciju. S druge
strane, vježbe koje su preteške,
obeshrabruju dijete i sputavaju
ga u daljnjim pokušajima. Dakle,
iz ovoga treba zaključiti da djetetu
treba davati vježbe u skladu s kara-
kteristikama kronološke i biološke
dobi te stupnjem razvijenosti oso-
bina, sposobnosti i znanja. Vježbe
treba primjenjivati u skladu sa sen-
zitivnim fazama razvoja pojedinih
komponenata koordinacije.
c) stalno unapređivati i mijenjati
vježbe
Upravo prethodna dva principa
objašnjavaju ovaj princip - što više
vježbi sportaš poznaje, to je bolje,
zato jer i one vježbe koje su po-
znate, nisu do kraja ispunile svoju
svrhu te olakšavaju i ubrzavaju
učenje novih.
d) učiti koordinacijske vještine
kroz tri razine
Prvo, treba naučiti spacijalnu
(prostornu) formu pokreta. Drugo,
treba naučiti izvoditi pokret zada-
nom brzinom i ritmom te treće,
potrebno je naučiti izvoditi pokret
u izmijenjenim uvjetima.
e) izvoditi svladane vježbe u
promjenjivim uvjetima koji for-
siraju promjene u prostornoj
formi, vremenskoj usklađenosti
(timing) i dinamici tih svladanih
vježbi
To se može odnositi na pro-
mjene u smjeru kretanja, startnoj
poziciji, završnoj poziciji, nadalje
na povećanje dometa kretanja, li-
mitiranje vremena izvedbe pokreta,
dodavanje zadaća tijekom izvedbe
vježbe, promjene opterećenja (vi-
sina prepreke, težina opreme…),
okoline (veličina terena, tip podlo-
ge…), promjene vrste signala u
vježbama koje zahtijevaju reakciju
na signal, izvedbu koordinacijskih
vježbi nakon nekih drugih vježbi
(ravnoteža nakon okreta, precizni
pokreti na kraju vježbi kada su
djeca izmorena).
Za ostvarivanje ciljeva koor-
dinacijskog treninga predlaže se
(Drabik, 1996):
– da trening koordinacije sadrži
velik broj raznolikih sadržaja
– koristiti različite prirodne obli-
ke kretanja (hodanje, trčanje,
skakanje, balansiranje, penja-
nje, bacanje, hvatanje) s ciljem
planiranog i sustavnog razvoja
ove motoričke vještine
– usavršiti osnovne faktore koor-
dinacije (kinestetičko diferen-
ciranje, prostorna orijentacija,
ravnoteža, osjećaj za ritam,
reakcija na signal)
– treba krenuti od jednostavnijih
vježbi prema složenijima, od
poznatih prema nepoznatima.
– poznate vježbe izvoditi iz novih
pozicija, s dodatnim pokretima
te u izmijenjenim uvjetima.
Nakon toga treba usavršavati
koordinacijske sposobnosti u ek-
Kondicijski trening, 4(1) 2006.
stremnim uvjetima i u uvjetima u
kojima postoji više rješenja moto-
ričkih problema.
– kada dijete nauči grubu formu
pokreta u zadanim koordina-
cijskim vježbama, treba dodati
nove elemente ili pokazati nove
vježbe.
– koristiti odgovarajuće metode
učenja tehnike sportske grane,
kombinirajući razvoj koordina-
cijskih sposobnosti s učenjem
sportskih vještina
– kombinirati razvoj optimalnih
kondicijskih sposobnosti (sna-
ga, brzina, izdržljivost) s koor-
dinacijom
– u razvoju koordinacije vrlo do-
bro je koristiti metodu ponavlja-
nja
Koordinacijske vježbe zahtije-
vaju najvišu razinu koncentracije
te postavljaju vrlo visoke zahtjeve
na živčani sustav, stoga se primje-
nom koordinacijskih vježbi živčani
sustav vrlo brzo umara. Najbolje
vrijeme za izvedbu koordinacijskih
vježbi je završetak zagrijavanja ili
početak glavnog dijela treninga.
Sve mlađe dobne skupine bi na
svakom treningu barem 10 – 15
minuta trebale raditi na koordina-
ciji. Vježbe treba izabrati prema
individualnim sposobnostima i
sportskom potencijalu. Ne bi tre-
balo provoditi treninge koji su u
potpunosti posvećeni koordinaciji,
već je potrebno kratko, ali često
raditi na razvoju koordinacije (Dra-
bik, 1996). U dugoročnom razvoju
trener svake godine treba zamijeniti
10 – 20 % koordinacijskih sadržaja
novima.
Koordinacija se može razvijati
u nekoliko osnovnih etapa:
1. izvođenje standardnih tehničkih
struktura sportske grane
27
2. izvođenje svih vježbi na supro-
tnoj strani (ljevaci na desnoj i
obratno)
3. promjene brzine i ritma u izvo-
đenju vježbi
4. promjena elemenata poznatih
tehnika
5. dodavanje novih pokreta po-
znatim tehnikama
6. povećanje opterećenja u situa-
cijskim vježbama
7. učenje tehničkih vještina drugih
sportova.
a) Ravnoteža
Ravnoteža je sposobnost uspo-
stavljanja i zadržavanja određenog
statičkog položaja ili održavanje
stabilnog položaja tijekom dina-
mičkih struktura kretanja. Najbolje
1 2
4 5a
28
razdoblje za razvoj ravnoteže je
kod dječaka između 10. i 11. go-
dine, a kod djevojčica između 9.
i 10. godine. Za razvoj ravnoteže
koriste se različite statičke i dina-
mičke vježbe:
1. stajanje na jednoj nozi, oči otvo-
rene ili zatvorene, uz dodavanje
različitih zadataka, npr. rukama
kružiti u ramenom zglobu, sva-
ka ruka u suprotnom smjeru,
a podignutom nogom kružimo
prema unutra ili prema van (sli-
ka 1)
2. stajanje na jednoj nozi, ruke su
u odručenju; prebacivati loptu
iz ruke u ruku (slika 2)
3. jednonožni skokovi s okretima
od 90, 180, 270 i 360 stupnjeva
(slike 3a i 3b)
3a
5b
Kondicijski trening, 4(1) 2006.
4. klečanje na lijevom koljenu i
upor desnom rukom o pod;
izvoditi simultane pokrete kru-
ženja lijevom rukom i desnom
nogom (slika 4)
5. različite vrste skokova unatrag,
npr. skokovi unatrag s podi-
zanjem koljena na prsa u letu
(slika 5a, 5b i 5c)
6. trčanje po švedskoj klupi; po-
navljati nekoliko puta za redom
(slike 6a i 6b)
7. hodanje po švedskoj klupi i
uskoj gredi uz vođenje lopte po
tlu (slike 7a i 7b)
8. prilikom vođenja košarkaške
lopte u mjestu napraviti poluo-
kret skokom za 180 stupnjeva
i nastaviti voditi loptu drugom
rukom (slike 8a, 8b i 8c)
3b
5c
9. stojeći na jednoj nozi, dodava-
nje nogometnom loptom u paru
(slika 9)
10. stajanje na nestabilnim po-
vršinama i dodavanje loptom
(odbojka) (slike 10a i 10b)
6a
7a
8a
9 10a
11. skokovi u vis, ruke na kukovima;
doskok uvijek na isto mjesto
(slike 11a, 11b i 11c)
12. stojeći na nestabilnoj površini,
voditi loptu oko tijela u oba
smjera (slike 12a i 12b)
6b
7b
8b
Kondicijski trening, 4(1) 2006.
b) Ritam
Osjećaj za ritam je sposobnost
za određivanje duljine ili opsega
pokreta u odgovarajućim vremen-
skim razmacima zadane vježbe. Za
razvoj osjećaja za ritam koriste se
sljedeće vježbe:
8c
10b
29
 11a 11b 11c

12a 12b

13a 13b 13c 13d 13e

1. visoki skip, niski skip, zabaci-
vanje potkoljenica, izbacivanje
potkoljenica, dječji poskoci (sli-
ke 13a, 13b, 13c, 13d i 13e)
2. niski skip, a svaki treći ili četvrti
korak visoki skip (slike 14a, 14b
i 14c)
3. trčanje preko prepreka koje
su jednako udaljene jedna od
druge (slike 15a, 15b i 15c)
4. trčanje preko 4–8 prepreka koje
se nalaze na različitim udalje-
nostima jedna od druge (slike
16a, 16b i 16c)
5. vođenje lopte – slalom, tako da
su stalci jednako udaljeni jedan
od drugoga, npr. 1m, 1,5 m, ili 2
m (slike 17a, 17b i 17c)
6. vođenje lopte - slalom tako da
su stalci različito udaljeni jedan
od drugoga, npr., 1m, 1,5 m ili 2
m (slike 18a, 18b i 18c)

30 Kondicijski trening, 4(1) 2006.

 14a 14b 14c

15a 15b 15c

16a 16b 16c

17a 17b 17c

18a 18b 18c

Kondicijski trening, 4(1) 2006. 31

7. različite gimnastičke vježbe
koje se izvode uz glazbu
8. odbijanje lopte od zida nogom
bez prekida (slike 19a i 19b)
9. vođenje lopte u mjestu s pro-
mjenom ritma.
19a
20a
20d
32
c) Orijentacija u prostoru
(spacijalna orijentacija)
Spacijalna orijentacija je sposo-
bnost položaja osjeta vlastitog tijela
ili dijela tijela u prostoru.
Ovu sposobnost najbolje je
razvijati u senzitivnim fazama,
19b
20b
20e
Kondicijski trening, 4(1) 2006.
odnosno između 12. i 14. godine.
Za razvoj ove sposobnosti koriste
se sljedeće vježbe:
1. u trčanju loptu objema rukama
bacati iza leđa i hvatati je ispred
tijela; isto, samo obratno (slike
20a, 20b, 20c, 20d, 20e i 20f)
20c
20f
2. iz mjesta baciti 2 teniske lopti-
ce u zrak, izvesti okret za 180
stupnjeva i hvatati loptice (slike
21a, 21b i 21c)
3. isto to s loptom
4. vježbu izvoditi u paru, tako da
su članovi para okrenuti leđi-
ma jedan prema drugome; iz
zaklona trupom dodavati loptu
partneru koji je hvata na razli-
čitim udaljenostima (slika 22)
5. hodati u počučnju, jednom ru-
kom gurati loptu, a drugom je
21a
22
24a
voditi ili je bacati u zrak i hvatati
je (slika 23)
6. iz uspravnog stava baciti loptu u
vis prema naprijed, izvesti kolut
naprijed i uhvatiti loptu
7. izvoditi različite gimnastičke
elemente (slike 24a, 24b i 24c)
(premet strance – zvijezda,
kolut naprijed, kolut natrag, iz
uspravnog stava izvodi se ko-
lut naprijed, skok s okretom za
180 stupnjeva, nakon toga kolut
natrag te skok s okretom za 180
stupnjeva
21b
23
24b
Kondicijski trening, 4(1) 2006.
d) Brzina reakcije
Brzina reakcije je sposobnost
brzog odgovora pokretom na
određeni podražaj, poput vidnog,
slušnog ili taktilnog podražaja. Za
razvijanje brzine reakcije koriste se
sljedeće vježbe:
1. partner drži tenisku lopticu u
ruci i ispušta je bez upozore-
nja, sportaš je mora uhvatiti
prije nego li dodirne tlo (slike
25a i 25b)
21c
24c
33
2. isto to samo što se sportaš na-
lazi na određenoj udaljenosti i
mora uhvatiti lopticu prije nego
li dva puta padne na podlogu
3. isto kao vježba broj dva samo
što se izvodi rukometnom
loptom koja se baca u stranu
(slike 26a i 26b )
4. dodavanje “lude” loptice u
paru
5. sportaš stoji na mjestu potpuno
opušten i na trenerov znak brzo
25a
26a
27a
34
mijenja poziciju (npr. čučanj,
sklek, sjed, ležanje…) (slike
27a, 27b i 27c)
6. start iz različitih pozicija (iz sje-
da, kleka ili ležanja na podlozi)
na zvučni ili vizualni signal te
kratak sprint 5 - 10 metara na
trenerov znak (slike 28a i 28b)
7. u paru; jedan partner izvodi po-
krete po vlastitu izboru, a drugi
treba te pokrete imitirati u što
kraćem vremenu (ogledalo)
25b
26b
27b
Kondicijski trening, 4(1) 2006.
– vođenje lopte, sjed, kretanje
u stranu, skok, okret, promjena
ruke kod vođenja lopte (slike
29a i 29b)
8. kretanje u košarkaškom stavu;
na trenerov znak rukom, pro-
mjena smjera naprijed, natrag,
lijevo, desno (slika 30)
9. desnom rukom voditi košarka-
šku loptu, a lijevom nogom vodi-
ti nogometnu loptu istovremeno
(slike 31a i 31b).
27c
 28a
29a
31a
e) Sinkronizacija pokreta u
vremenu
Sinkronizacija pokreta u vre-
menu usavršava se vježbama koje
sadrže nepovezane pokrete dva ili
više dijelova tijela. Najbolje je razvi-
jati ovu sposobnost između 6. i 8.
godine i koristiti sljedeće vježbe:
1. rukama raditi velike krugove
(svaka u suprotnu stranu), a
nogom kružiti u zglobu kuka
prema unutra (slika 32)
2. u bočnom kretanju, rukama u
odručenju izvoditi velike krugo-
ve, na način da idu u suprotnom
smjeru (slika 33)
28b
29b
31b
3. rotacije kukova u jednu stranu,
a glave u drugu stranu (slika
34)
4. skip u mjestu; voditi loptu je-
dnom rukom, a drugom raditi
velike krugove u ramenom
zglobu (slika 35)
5. skakanje s izvođenjem udaraca
u zraku (slika 36)
6. jednom rukom raditi čeone kru-
gove, drugom bočne, ali samo
iz zgloba ramena
7. jednom rukom raditi čeone
krugove, a drugom rukom bo-
čni udarac (slika 37)
8. stajanje na jednoj nozi; ruke se
Kondicijski trening, 4(1) 2006.
30a
kreću iz priručenja u predruče-
nje, dok se nogom kruži (slika
38a i 38b)
9. preskakivanje vijače (na dvije
noge, na jednoj nozi, prekriže-
nim rukama) (slika 39)
10. jednom rukom vođenje lopte,
drugom izbačaj lopte u vis i
hvatanje (slika 40)
f) Kinestetičko diferenciranje
Kinestetičko diferenciranje je
sposobnost da se koristi odgova-
rajuća količina snage za određeni
pokret te da se korektno procijeni
razlika u formi, udaljenosti i vre-
35
menu izvedbe (timing). Ovu spo-
sobnost najbolje je razvijati između
6. i 7. i 10. i 11. godine. Mogu se
koristiti sljedeće vježbe:
1. bacanje lopti različite veličine
ne mete postavljene na razli-
čitim mjestima na zidu ili tlu
(dvjema rukama, jednom ru-
kom, nogom...) (slika 41)
2. bacanje medicinke na točno
zadanu udaljenost koja nije
maksimalna
3. skakanje iz počučnja preko 5–6
prepreka različite udaljenosti i
visine
4. bacanje lopte o zid tako da se
lopta odbije od zida na točno
zadanu udaljenost (slike 42a i
42b)

32 33 34

35 36 37

38a 38b 39 40

36 Kondicijski trening, 4(1) 2006.

5. isto to iz skoka
6. vođenje dvije lopte različitih te-
žina i opsega (koje se različito
odbijaju) (slika 43)
7. dodavanja s dvije lopte različi-
te težine i opsega (slike 44a i
44b)
8. skok u dalj na točno zadanu
udaljenost koja nije udaljenost
maksimalnoga skoka (slike 45a,
45b i 45c)
9. glavom udarati loptu o zid u
stajanju ili skakanju (slika 46)
41
43
45a
g) Adekvatnost kretanja
Adekvatnost kretanja je sposo-
bnost kretanja na način da se za-
datak izvede sa što manjim trudom.
Najbolje ju je razvijati između 8. i
13. godine kod dječaka i između
9. i 12. godine kod djevojčica. U
treningu se mogu koristiti sljedeće
vježbe:
1. proći poligon prepreka (slalom,
vođenje, preskok, provlačenje,
bacanje) sa što manjim trudom
i u što kraćem vremenu
42a
44a
45b
Kondicijski trening, 4(1) 2006.
2. prijeći zadanu udaljenost u za-
danom vremenu sa što manjim
brojem pokreta
3. primanje lopte (košarka, odboj-
ka, nogomet) tako da je što prije
možemo dodati suigraču
4. prijeći zadanu udaljenost na
neravnom terenu za što kraće
vrijeme i s minimalnim trudom.
42b
44b
45c
37

46
3. Programiranje treninga
koordinacije
Djeca predškolske i mlađe
školske dobi moraju svladati velik
broj jednostavnih vještina kretanja.
U ovoj fazi nužno je odgovarajućim
sadržajima i opterećenjima osigu-
rati široku koordinacijsku bazu,
odnosno primjenjivati mnogobroj-
ne različite vježbe. Kad nastupi
adolescencija, u tijelu se događaju
mnoge promjene, što narušava ko-
ordinaciju, a to znači da ponovno
moramo prilagođavati djetetovu
koordinaciju. Samim time ograni-
čava se učenje novih, kompliciranih
pokreta. U trećem stupnju spolne
zrelosti nema ograničenja u razvo-
ju koordinacije. U izvođenju vježbi
potrebno je uvijek djecu poticati
da koordinacijske vježbe izvode
i u slobodno vrijeme. Potrebno je
kombinirati naučene i stabilizirane
pokrete tehnike pojedine sportske
grane ili discipline s osnovnim koor-
dinacijskim vježbama. Najefikasnije
je koordinaciju razvijati između 7. i
14. godine, a najsenzitivnije razdo-
blje za razvoj je između 10. i 13.
godine (Drabik, 1996).
38
Tablica 2. Model periodizacije koordinacijskog treninga (Bompa, 2000)
Stupanj razvoja Forme treninga
Pripremne vježbe za
usvajanje vještina
Jednostavna ravnoteža
Jednostavan ritam i vrijeme
reakcije
Prostorna orijentacija i
INICIJACIJA osjećaj za poziciju tijela ili
6 – 10 godina ekstremiteta
Vježbe za unapređivanje
vještina
Napredne vježbe ravnoteže
Napredna koordinacija ruka
- oko
Koordinacija ekstremiteta
OBLIKOVANJE Napredna orijentacija u
SPORTAŠA prostoru
11 – 14 godina
Signalna analiza i reakcija na
različite podražaje
Napredna koordinacija
ruka - oko
Usavršavanje tehničko
– taktičkih vještina
Kompleksna prostorna
orijentacija
Ravnoteža i kontrola tijela /
SPECIJALIZACIJA svijest o tijelu
15 godina i više
Unapređivanje prepoznavanja
i predviđanja
Reorijentacija kretanja
Kondicijski trening, 4(1) 2006.
Vježbe
- kotrljanje
- bacanje
- hvatanje
- udaranje
- vođenje lopte (dribbling)
- hodanje po uskim crtama
- naskok na i saskok s niskih predmeta
- hvatanje
- puzanje i kotrljanje
- kolut naprijed
- bacanje
- hvatanje
- vježbe s loptom
- vježbe s loptom i s partnerom
- udaranje i bacanje lopte
-
-
vještine hvatanja
hvatanje odbijene lopte
- vođenje lopte (dribbling)
- izmjene
- stav na rukama ‘škare’
- kolut natrag
- premet strance, ‘zvijezda’
- premet strance, ‘zvijezda’ od zida
- hvatanje i bacanje lopte
- vođenje lopte
- hvatanje odbijene lopte
- koordinacija za udove
- preskakivanje užeta
- bacanje i hvatanje lopte
- preskakanje užeta
- kolut natrag
- stav na rukama ‘škare’
- premet strance, ‘zvijezda’
- stavovi na rukama
- vježbe s loptom i partnerom
- igre
- promjena položaja
- skokovi s okretima i bacanjem lopte
- igre
- promjena položaja
- kotrljanje i rotacije
- igre bacanja i hvatanja lopte
- izmjene
- skokovi s okretima
- igre
- skokovi preko predmeta
- okreti i skokovi
- kotrljanje i rotacije
- skokovi preko predmeta i okreti
- sve varijacije ravnoteže tijela
- igre
- promjena položaja
- kotrljanja i rotacije
- bacanje i hvatanje u paru s partnerom
- vježbe ravnoteže
- igre
- kotrljanje i okreti od 180 stupnjeva
– 360 stupnjeva
- kotrljanje, bacanje i hvatanje lopte
- igre
- promjena položaja
4. Zaključak
Ova motorička sposobnost
jedna je od najmanje istraženih,
a istovremeno i najvažnijih sposo-
bnost od kojih ovisi uspješnost u
pojedinoj sportskoj grani ili discipli-
ni, koja osim toga, utječe i na cjelo-
kupni psihosomatski razvoj djeteta.
U svakom sportu izravno je pove-
zana s tehnikom i taktikom; prema
tome, što je viša razina koordinaci-
je, sportaš se bolje prilagođava na
trenažne i natjecateljske zahtjeve.
Dakle, sportske igre, koje obiluju
tehničkim i taktičkim elementi-
ma, zahtijevaju visoku razinu ove
važne sposobnosti. Vrlo je bitno
prepoznati važnost ove motoričke
sposobnosti i primjenjivati vježbe
za njen razvoj od najranije dobi jer
se na taj način razvoj mlađih spor-
taša može znatno olakšati i osigu-
rati baza za daljnje usavršavanje.
Bez obzira na razinu naslijeđene
koordinacije, ne može se očekivati
stalni napredak ako se ne posve-
ćuje posebna pažnja ovoj važnoj
sposobnosti. Upravo zbog toga bi-
tna je višestrana priprema sporta-
ša koja će rezultirati poboljšanjem
koordinacije, no isto tako valja biti
oprezan pri oblikovanju programa
za razvoj koordinacije zato što će
greške u metodici razvoja primarnih
koordinacijskih sposobnosti ostaviti
trajne posljedice na motoričku efi-
kasnost čovjeka. Dakle, najbitnije
je svakom sportašu dati odgova-
rajuće informacijsko opterećenje u
pravom trenutku, što će rezultirati
ostvarenjem željenih rezultata.
5. Literatura
1. Bompa, T. (2000). Cjelokupni tre-
ning za mlade pobjednike (str. 53
– 72). Zagreb: Hrvatski košarkaški
savez, Udruga hrvatskih košarka-
ških trenera.
2. Drabik, J. (1996). Children and
sports training (str. 67 – 91). Island
Pond, VT: Stadion Publishing Com-
pany.
3. Hirtz, P. i L. Nieber (2005). Koor-
dination und Grundlagen des Koor-
Kondicijski trening, 4(1) 2006.
dinationstraining. Preuzeto s: http:
//www.uni-greifswald.de/~sport/
Lehrmaterialien/Bewegungs_Trai-
ningswissenschaft /Koordination_
Koordinationstraining.pdf; 13.
prosinca 2005.
4. Metikoš, D., Milanović, D., Prot, F.,
Jukić, I., Marković, G. (2003). Te-
orijske i metodičke osnove razvoja
koordinacije. U D. Milanović i I.
Jukić (ur.), Kondicijska priprema
sportaša, Zbornik radova međuna-
rodnog znanstveno-stručnog sku-
pa, Zagreb, 21.-22. veljače 2003.
(str. 264-270). Zagreb: Kineziološki
fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Za-
grebački športski savez.
5. Neljak, B. i S. Višković (2004).
Osnovne vježbe za razvoj teni-
sača izvan teniskog terena. U D.
Milanović i I. Jukić (ur.), Kondicijska
priprema sportaša, Zbornik radova
znanstveno-stručnog skupa, Za-
greb, 28.-29.veljače 2004. (str. 75-
101). Zagreb: Kineziološki fakultet
Sveučilišta u Zagrebu, Zagrebački
športski savez, Udruga kondicijskih
trenera Hrvatske.
6. Željaskov, C. (2004). Kondicioni
trening vrhunskih sportista (str.
204-216). Beograd: Sportska aka-
demija.
39