Sveučilište u Zagrebu

PMF
Matematički odjel

Potencija točke u odnosu na okružnicu, radikalne osi i

radikalno središte.
(SŠ 3)
SEMINARSKI RAD

AUTORI:
Čuljak Maria
Bašković Petar

MENTOR:
doc. dr.sc. Mea Bombardelli

KOLEGIJ:
Seminar 3 - Natjecanja iz matematike

Zagreb, listopad 2010

1
 SADRŽAJ

1. Uvod.............................................Error: Reference source not found

2. Teorija...............................................................................................3
2.1. Potencija točke u odnosu na kružnicu………………………….4
2.2. Radikalna os................................................................................5
2.3. Radikalno središte………………………………………….......6
3. Primjeri zadataka...............................................................................8
4. Literatura.........................................................................................14

2
 1. Uvod

Različite planimetrijske zadatke možemo vrlo lako rješavati pomoću teorema o

radikalnom središtu, radikalnoj osi te potenciji točke s obzirom na kružnicu.

Teoreme je jednostavno dokazati ali je njihova primjena izuzetno zanimljiva,

uvijek treba biti posebno pažljiv.

Zadaci ovog tipa na natjecanjima se većinom rješavaju pomoću svojstva koja

ćemo vidjeti u teorijskom pregledu. Ali zadaci nisu rješivi isključivo pomoću
ovog svojstva, već je često moguće više rješenja, a ovo je jedno od ponuđenih,
ili je ovo samo mali dio čitavog rješenja zadatka.

Ovi tipovi zadataka pojavljuju se samo na natjecanjima najviše razine, također i

na Olimpijadi.

Prije nego li pokažemo primjenu teorema na zadatke, upoznat ćemo se s

teorijom i bitnim pojmovima.

3
 2. Teorija

2.1. Potencija točke s obzirom na kružnicu

Teorem. 1. Dana je točka T, koja nije na kružnici i proizvoljna točka A na kružnici k(S,r).
Neka je A druga točka u kojoj pravac AT siječe k. Tada umnožak :

TA  TA
ne ovisi o izboru točke A.

To svojstvo zovemo potencijom točke A s obzirom na kružnicu k.

Dokaz (Tm.1.) Neka je d  ST i neka je x  SP okomica na pravac TA .

Uočimo da su trokuti TSP i SPA pravokutni te da je točka P polovište stranice AA .
Tada je redom : TP  d 2  x 2 , PA  x  r i AP  PA , pa je,
2 2 2

d 2  r 2  (d 2  x 2 )  (r 2  x 2 )  TP  PA  ( TP  PA )( TP  PA ) = TA  TA .

2 2

Vidimo da izraz d 2  r 2 ne ovisi o izboru točke A pa bismo za točku B dobili da također

d 2  r 2 = TB  TB  tj., TB  TB  = TA  TA .
Za točku T unutar kružnice dokaz je isti uz malu promjenu jer je d < r.

Slika 1. i 2.

4
 2.2 Radikalna os

Def. 1. Geometrijsko mjesto točaka jednakih potencijala s obzirom na dvije kružnice naziva
se potencijala ili radikalna os dviju kružnica.

Naime, ovime nismo jednoznačno odredili o kakvom se pravcu radi. To ovisi o položaju
kružnica koje promatramo:
-ako se dvije kružnice sijeku, njihova radikalna os je pravac koji prolazi točkama njihova presjeka.
-ako se kružnice dodiruju, neovisno izvana ili iznutra, radikalna os je njihova zajednička tangenta.
-ako se radi o koncentričnim kružnicama, radikalna os ne postoji.
U ova dva primjera nije problem naći radikalno središte, lako se pokaže da
je za sve točke tog pravca potencija točke u odnosu na obje kružnice jednaka.

Teorem. 2. Radikalna os (potencijala) p dviju kružnica k1  S1 , r1  i k 2  S 2 , r2  jest pravac

okomit na centralu (spojnicu središta S1 S 2 ) tih dviju kružnica.

Slika 3.

2.3. Radikalno središte

5
Teorem. 3. Potencijale (radikalne osi) p1 , p 2 , p 3 parova od triju kružnica k1 , k 2 , k 3 s
različitim i nekolinearnim središtima sijeku se u jednoj točki P.
Ta točka ima jednake potencije s obzirom na sve tri kružnice, pa je nazivamo radikalnim
(potencijalnim) središtem triju kružnica.

Dokaz (Tm. 3.) Promatramo tri kružnice k1 , k 2 , k 3 , čija središta S1 , S 2 , S 3 nisu kolinearne
točke. Radikalne osi : k1 , k 2 kružnica jest p1 , k 2 , k 3 označimo s p 2 , te od k 3 , k1
označimo s p 3 .
Promatrajmo p1 , p 2 . Neka se sijeku u P (ima jednaku potenciju točke u odnosu na ove dvije
kružnice), ali ima i jednaku potenciju s obzirom na k 2 , k 3 jer se nalazi na radikalnim osima
tih kružnica. Dakle, ima i jednaku potenciju točke u odnosu na kružnice k 3 , k1 pa slijedi da
se P nalazi i na trećoj radikalnoj osi p3 .
Iz toga, izravno slijedi, da se sve tri radikalne osi sijeku u jednoj točki P koja ima jednaku
potenciju u odnosu na sve tri kružnice k1 , k 2 , k 3 .
Pošto su radikalne osi okomite na centrale (spojnice središta), u slučaju da se središta nalaze
na istom pravcu, radikalne osi nužno su paralelne ili se preklapaju.

Slika 4. i 5.

Dakle, ne bi trebao biti problem odrediti radikalne osi kružnica u bilo kojem zadanom
položaju. Određivanje radikalnog središta: zadane kružnice presiječemo pomoćnom

6
kružnicom te odredimo točku presjeka na kojima leže tetive (koje su zajedničke) i pomoćnoj
kružnici i danim kružnicama. Upravo ta točka jest radikalno (potencijalno) središte svih triju
kružnica. Radikalna os također prolazi radikalnim središtem (što slijedi iz prethodnih teorem),
stoga tom točkom provučemo pravac okomit na centralu središta dviju kružnica (koje
odaberemo i promatramo) i dobijemo njihovu radikalnu os.
Kod slučaja kada su zadane kružnice koncentrične radikalna kružnica ne postoji.

3. Primjeri zadataka

7
Primjer 1.

Zadatak broj 3 s državnog natjecanja iz matematike za 2.razred srednje škole – B kategorija,

7. travnja 2008.

Točke E, F, G su redom polovišta stranica CD , DA , AB paralelograma

ABCD. Kružnica opisana trokutu DEF dira stranicu AB u točki G. Nađi omjer
duljina stranica danog paralelograma (|AB| : |AD|).

Postoje 3 načina za pronaći isto rješenje, no ovdje ćemo pokazati ono najbrže, a to je rješenje
pomoću potencije točke u odnosu na kružnicu.
Vrijedi,
2
AF  AD  AG

Iz te jednadžbe dobivamo:
b a a
 b  ( ) 2 , slijedi  2.
2 2 b

8
Primjer 2.

Zadatak broj 3 s državnog natjecanja iz matematike za 3. razred srednje škole – A varijanta

29.travnja 2010.

Neka je točka N nožište visine iz vrha A šiljastokutnog trokuta ABC, točke P i Q redom
nožišta okomica iz točke N na stranice AB i AC, a točka O središte opisane kružnice
danog trokuta. Ako vrijedi |AC| = 2 |OP|, dokaži da vrijedi |AB| = 2 |OQ|.

Neka su točke B1 i C1 redom polovišta stranica AC i AB , a R polumjer opisane kružnice

trokuta ABC.

Potencija točke P u odnosu na opisanu kružnicu trokuta ABC je

AP  BP  R 2  OP
2
,

a pošto je dužina NP visina pravokutnog trokuta ABN, slijedi

2 2
NP  AP  BP  R 2  OP .
2 2
Analogno je NQ  AQ  CQ  R  OQ .
Pošto je b  AC  2 OP , iz

2 b2 2
NP  R 2   OB1
4

dobivamo NP  OB1 pa su zbog PAN  B1 AO  90   pravokutni trokuti

APN i AB1O sukladni, odakle je |AN| = |AO|.
Uz to je QAN  C1 AO  90   pa su i trokuti AQN i AC1O sukladni, odakle je
NQ  OC1
Onda iz

9
 2 2 2 c2
R 2  OQ  NQ  OC1  R2 
4

izlučimo c = |AB| = 2 |OQ|, a to se u zadatku i tražilo.

Primjer 3. (Iran 1996.) Zadan je trokut ABC. Na stranicama AB i AC dane su toče D i E

takve da je DB BC , a unutar trokuta dana je točka P. Neka je G presjek pravaca PC i DE, a
F presjek pravaca PB i DE. S O1 i O2 označimo središta opisanih kružnica trokuta DPG i
EPF. Dokazati da su pravci AP i O1O2 okomiti.

Rješenje.

10
Neka je M presjek kružnice opisane trokutu DPG i stranice AB , a N presjek kružnice
opisane trokutu EPF i stranice AC . Zbog tetivnosti četverokuta MDGP vrijedi
PGD  PMD  180 ,a budući da je DE BC , vrijedi PGD  PCB . Zaključujemo
da je PMD  PCB  180 , tj. da je četverokut BCPM tetivan. Analogno dokazujemo da je i
BCNP tetivan četverokut.
Iz ta dva zaključka dobivamo novi, a to je da M i N leže na opisanoj kružnici trokuta BCP.
Također, vidimo da su točke B, C, N i M konciklične, tj. da je i četverokut BCNM tetivan
četverokut. Dakle, vrijedi MBX  MNC  180 . Budući MNC  ENM  180
(suplementarni kutovi) i MBC  MDE
(kutovi s paralelnim kracima), vrijedi ENM  MDE , tj. ENM  EDM . Slijedi da je
i MDNE tetivan (pošto su ENM i EDM kutovi nad istom tetivom). Po svojstvu
potencije točke je

AM  AD  AE  AN .

Znamo da je potencija točke A u odnosu na kružnicu opisanu četverokutu MDGP jednaka

AM  AD , isto tako i da je potencija točke A u odnosu na kružnicu opisanu četverokutu
NEPF jednaka AE  AN .

Zaključujemo, točka A ima jednaku potenciju točke u odnosu na sve tri kružnice - kružnicu
opisanu četverokutu MDNE, kružnicu opisanu četverokutu MDGP i kružnicu opisanu
četverokutu NEPF. Točka A je radikalno središte tih triju kružnica. A se nalazi na pravcu koji
prolazi točkama presjeka kružnica opisanih četverokutima MDGP i NEPF, tj. AP je radikalna
os tih kružnica. Iz definicije slijedi da je radikalna os okomita na spojnicu središta. Dakle, AP
je okomito na O1O2 .

Primjer 4. (Bugarska 1996.) Zadan je tetivni četverokut ABCD. Pravci AB i CD sijeku se u

E, a dijagonale AC i BD u F. Opisane kružnice trokutova AFD i BFC ponovno se sijeku u H.
Dokazati da je EHF  90 .

Rješenje:

Neka je O središte opisane kružnice četverokuta ABCD.

AHB  360  AHF  BHF

11
Zbog tetivnosti AHFD i BHFC je

AHF  180  ADF i BHF  180  BCF

Dakle AHB  260  (180  ADF )  180  BCF )  ADF  BCF . Kako
ADF  BCF (kutovi nad tetivom AB), vrijedi AHB  2ADF  AOB (središnji i
obodni kut).

Stoga, točke A, B, H i O su konciklične, tj. četverokut ABHO je tetivan. Analogno je i CDOH

tetivan. Potencija točke E u odnosu na kružnicu opisanu četverokutu ABHO jednaka je
EB  EA , a u odnosu na kružnicu opisanu četverokutu CDOH jednaka je EC  ED . Kako je
EB  EA  EC  ED (potencija točke E u odnosu na kružnicu opisanu četverokutu ABCD),
zaključujemo da E ima jednaku potenciju točke u odnosu na sve tri kružnice. Dakle, E je
radikalno središte tih kružnica. Točke O i H pripadaju i kružnici opisanoj četverokutu ABHO
i kružnici opisanoj četverokutu CDOH, tj. H i O su točke presjeka tih kružnica. Slijedi da je
OH njihova radikalna os. Pošto su AB i CD sijeku u E, a prema teoremu o radikalnom
središtu sve tri radikalne osi sijeku se u jednoj točki, očito OH prolazi točkom E, tj. O, H i E
su kolinearne. Dakle OHF  EHF  180 , OHF  AHF  AHO ,
1
AHF  180  ADF (koristimo podatak da je AHFD tetivan), ADF  AOB
2
1
(središnji i obodni kut), slijedi AHF  180  AOB , AHO  ABO (jer je i ABHO
2
1
tetivan), slijedi OHF  180  AOB  ABO  90 (iz trokuta ABO)
2
EHF  180  OHF  90 .

12
13
4. Literatura

- Trokut i kružnica, Dominik Palman, 1994. g. Element

- www.petagimnazija.hr
- web.math.hr/~mbasic/grupa.pdf
- www.sssbjt.hr/mat-natj/

14