ZATIRANJA by Kenan Sarač

ZATIRANJA...
- izbor tekstova sa portala focanskidani, flickr-a i facebooka

- sve fotografije su objavljene na facebooku, focanskidani, flickr-u ekranportal13, portalima...
- priredio:Kenan Sarač
ZATIRANJA...
1
Fočanski logori
Najpoznatiji četnički logori u Foči bili su: Karamanova kuda, ženski logor u kome su vršena
najsvirepija silovanja, čak i djevojčica od 12 i 14 godina; zatim nekoliko drugih kuda, u kojima
su držane i silovane žene, a neke su čak razmjenjivane kao roba ili prodavane u Srbiju i Crnu
Goru; više objekata u Miljevini korišteno je kao logor, jedan je i policijska stanica, i to su
uglavnom logori za silovanje žena; DTV ''Partizan'' također je bio uglavnom ženski logor kroz
koji je prošlo najmanje 300 žena, vedina je silovana jednom ili više puta, a žene iz ovog logora
odvođene su na Grebak da bi pregovarale sa Armijom BiH, ali su im zadržavana djeca kao
garant da de se vratiti; magacin trgovačkog preduzeda ''Perudica'' u mahali Aladža, gdje je
bilo zatočeno nekoliko stotina Bošnjaka, a oni su prvo odvođeni u džamiju Aladžu gdje je u
jednom danu bilo zatočeno više od 300 Bošnjaka; kasarna u Velčevu; kasarna u selu
Pilipovidi, gdje su zatočeni ubijani pred vodom za strijeljanje; školski centar u mahali Aladža,
odakle su zatočeni vođeni na drinske mostove i klani; Šareni mejtef korišten je kao ženski
logor za četnička orgijanja nad maloljetnim Bošnjakinjama i njihovim majkama; Buk Bijela,
također logor za žene; više kuda i stanova u Foči; te najvedi od svih, poznati KPD u Donjem
Polju. Kroz sve ove logore prošlo je više hiljada Bošnjaka i Bošnjakinja, od tek rođenih beba
do staraca na samrti. U logoru KPD Foča ubijeno više od 400 logoraša Mnogi spomenuti
logori bili su dijelom i sabirnog karaktera, odnosno korišteni su kao prelazno riješenje tokom
velikih hapšenja Bošnjaka. Nakon nekoliko dana neki od zatvorenih bili bi prebačeni u KPD,
neki bi ostajali u ovim logorima, a neke bi puštali da se vrate kudama, a onda bi im kudama
odlazili drugi četnici i ubijali ih, ili bi ih odvodili i klali na drinskim mostovima. Najvedi logor
bio je KPD Foča. Kroz njega je sigurno, dakle dokumentovano, na razne načine, od
svjedočenja pa nadalje, prošlo 800 nesrba, uglavnom Bošnjaka. Međutim, slobodnije
procjene idu i do cifre od 10 hiljada logoraša koji su prošli kroz ovaj logor. Raniji zatvor
pretvoren je u logor za nesrbe, tj. za Bošnjake uglavnom 17. aprila '92. godine, a kao logor
zatvoren je 10. oktobra '94. godine kada je razmijenjen posljednji logoraš Bošnjak. Sa
sigurnošdu se zna da je u logoru ubijeno 38 logoraša, i to uglavnom u upravnoj zgradi gdje su
zatočeni mučeni, maltretirani i ubijani, te na obližnjem mostu na Drini. U evidenciji nestalih
2
cifra je značajno veda, čak 341 zatočenik logora KPD odveden je navodno na razmjenu i od
tada bi im se izgubio svaki trag. Ovoj cifri treba dodati i 12 logoraša koji su odvedeni 17.
septembra '92. godine. Kasnije se saznalo da su korišteni za iznošenje municije i druge ratne
opreme na srpske položaje, na brdo Stolac, u širem prostoru sela Previla. ''U novembru 1997.
godine, poslije reintegracije spomenutog područja u sastav FBiH, izvršena je ekshumacija
posmrtnih ostataka iz masovne grobnice. Prema podacima koje je iznio sedmični list Ljiljan
(19. 11. – 26. 11. 1997.) postojanje ove masovne grobnice i njenu lokaciju otkrio je Srbin
Simo Mojevid. Bio je pred agresiju direktor osmogodišnje škole 'Sveti Sava' u Foči. Zajedno sa
nastavnikom Danilom Maridem odgovoran je za sve počinjene zločine u području MZ
Ustikolina i Jabuka. I tih zločina bilo je puno. Prema kazivanju spomenutog, logoraše je pobio
autoprijevoznik Novak Blagojevid, a zbog osvete za sina Zorana koji je nešto ranije poginuo
na području sela Previla'', pišu u svojoj knjizi Preljub Tafro i dr. Bedir Macid. Iz logora KPD
Foča 248 zatočenika je razmijenjeno. Za 63 ljudi rodbina tvrdi da su odvedeni u logor, ali
nema evidencije ili nekog traga koji bi potvrdio da su i bili u logoru. Vjerovatno su likvidirani
na nekom drugom mjestu, a ne odvedeni u logor. Mučenje i likvidacija u KPD-u Bošnjaci su u
ovom logoru doživjeli razne oblike mučenja i maltretiranja. Do 20. maja '92. mučitelji i ubice
u ovom logoru uglavnom su bili četnici iz Srbije i Crne Gore, a nakon toga upravu nad
logorom preuzimaju domadi četnici. Tek tada je za zatočene nastala prava tortura. Vedina
zatvorskih mučitelja bili su Srbi koji su i ranije radili kao stražari ili su bili u nekoj drugoj ulozi
u KPD Foča. Ni jedan zatočeni Bošnjak nije bio vojno lice, svi su bili civili koji su odvođeni iz
svojih kuda, sa ulice, radnog mjesta i sl. Mučenja su vršena u upravnoj zgradi, u samicama, ali
i sobi zvanoj ''smederevka''. Ubistva su vršena uglavnom nodu i to u upravnoj zgradi ili na
drinskom mostu u blizini logora. Osim mučenja i ubistava u samom logoru, logoraši su
korišteni i kao živi štit na ratištu prema Goraždu. Četnici bi stavljali logorašima eksploziv na
leđa, vezali bi im ruke, a onda bi ih tjerali da idu ispred njihovih snaga prema slobodnoj
teritoriji Goražda. Četnici su, također, od logoraša uzimali krv za svoje potrebe, odnosno za
svoje ranjenike. Logoraši su Srbima služili i kao ''čistači mina''. Naime, četnici su se kretali po
planini Zelengori i u strahu da im branitelji koji su se krili po ovoj planini ne bi postavili mine
na puteve, oni su koristili logoraše da idu u automobilima ispred njih. Ako bi naišli na mine,
stradali bi logoraši. Zna se da su čistači mina bili Hamed Čelik, Goran Kukavica i Šaban Karup.
Svoj praznik Vidovdan, 28. juna '92. godine, Srbi su proslavili ubistvom vede grupe logoraša
na drinskom mostu. Logoraši su korišteni i za sve vrste teških fizičkih poslova, od rada u
rudniku Miljevina, preko rada na utovarivanju opljačkane imovine Bošnjaka ili nekih
preduzeda, te raščišdavanju ruševina Aladža džamije, do nošenja municije na borbene
položaje. U ovaj logor dovedeni su i Bošnjaci koji su bili izbjegli u Crnu Goru pa ih je tamošnja
vlast pohapsila i predala Karadžidevim zločincima. Također, u ovom logoru boravili su i
bošnjački politički lideri iz crnogorskog dijela Sandžaka, uhapšeni u montiranom političkom
procesu 1993./'94. godine, kada im je na teret stavljen pokušaj navodnog oružanog
otcjepljenja Sandžaka od tada SR Jugoslavije. Zatvorski mučitelji U mučenju i ubijanju
logoraša naročito su se isticali stražari unutrašnjeg voda: Milenko Burilo Buši, Dragomir
Obrenovid Obren, Zoran Matovid Zoka, Vlatko Pljevaljčid, Vitomir Mičevid Vito, Radovan
Vukovid, Jovo Savid, Zoran Vukovid, Milovan Vukovid i Savo Todovid Bunda. Pored njih, u
mučenju su se isticali i vojni policajci iz Foče, koji su uvijek, kad god bi to zaželjeli, odlazili u
logor i tukli logoraše. Među njima su se najviše isticali brada Banovid Branko i Danko, Dragan
Đurovid te Dragan Dosovid Dosa.
3
Preljub Tafro i dr. Bedir Macid odlučili su istražiti zločine u Foči, napisati knjigu o njima i na taj
način od zaborava otrgnuti po ko zna koji put ponovljeni zločin nad Bošnjacima Foče.Knjiga
sa nazivom ''Genocid nad Bošnjacima na području opdine Foča 1992.-1995.'' izašla je 2004.
godine u izdanju Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava.
Recenzenti ove knjige bili su prof. dr. Ismet Dizdarevid i mr. Suljo Borovina, a knjiga je
podijeljena u tri dijela: ''Žrtve na području Foče – izvan logora'', ''Žrtve u logoru Kazneno-
popravni dom'' i ''Prilozi''.
priredio:Kenan Sarač/focanskidani design:Kenan Sarač
4
5
FOČA
Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine opdina Foča imala je 40.513
stanovnika, raspoređenih u 120 naselja.
Kultura
U gradu Foči je 442 godine zubu vremena odolijevela po mnogima, jedna od najljepših
džamija u Bosni i Hercegovini, a po nekima i na Balkanu - Aladža džamija poznata i kao
Šarena džamija. Kao i svi ostali sakralni objekti islamske kulture na području opdine Foča i
Aladža je porušena do temelja od strane srpskih vlasti tokom agresije na BiH, 1992. godine.
Foča opdina i naselje koje se nalazi u jugoistočnom dijelu Bosne i Hercegovine na granici
prema Crnoj Gori, te razmeđu krševite Hercegovine i šumovite Bosne, u blizini Šdepan Polja
gdje nastaje rijeka Drina.
Foča je nekada bila grad sa prepoznatljivom arhitekturom tipičnog bosanskohercegovačkog
šehera u orijentalnom duhu sa 18 mahala, 17 gradskih džamija, te čaršijom, gdje su se ranije
dešavala sva privredna dešavanja u gradu.
Aprila 1992. je počelo (č)etničko čišdenje muslimanskog bošnjačkog stanovništva, koje je
okrunjeno januara 1994. godine promjenom imena grada i opdine u Srbinje, da bi februara
2004. godine Ustavni sud BiH taj naziv proglasio nelegalnim i diskriminatorskim, te je
vradeno ime Foča.
SREDNJI VIJEK
U srednjem vijeku Foča se pominje zapisana pod raznim nazivima kao Choçe, Coçça, Choza,
Coçe, Chozza, Coza, Chotza, Hoča, Hotča. Jula 1444. je navedeno kao Hotče (pisana u Hotče),
6
a isto tako i augusta 1467. (u Hotču). Pretpostavlja se da naziv Hoča i Hotča potječe od
vlastitog imena Hotkja koje ima korijen u glagolu hotjeti. Foča je smještena na desnoj obali
rijeke Drine, na ušdu rijeke Dehotine u Drinu. Ona je središte šireg područja poljoprivredne
sredine i bogate mreže puteva. Kroz Foču je prolazio čuveni dubrovački put (Via Drine).
Značaj prolaza kroz Foču označen je činjenicom da je jedne prilike i put tako nazvan (Via
Coze). To je osnova na kojoj se razvija srednjovjekovna Foča kao trg i karavanska stanica.
Foča se u izvorima prvi put javlja 8. februara 1366. Po mnogima, Foča u sastav
srednjovjekovne Bosne ulazi poslije sloma srpskog oblasnog gospodara Nikole Altomanovida
1373. Ved krajem 14. vijeka pojavljuju se fočanski trgovci na dubrovačkom tržištu. Miloš
Bogojevid, označen da je trgovac iz Foče, januara 1399. godine u Dubrovniku prodaje konja
Antoniju Zaneliju iz Trana. U Foču često dolaze trgovački karavani krajem 14. i u 15. vijeku. U
15. vijeku Foča je najvede trgovačko središte u regionu. *Dubrovnik|Dubrovčani++ su
pokazivali jak interes za Foču u periodu 1422-1448, kada su u Foči imali i svoju koloniju.
Privredna razvijenost i prisustvo stranih trgovaca doveli su i do razvoja domadih trgovaca.
Oni obično posluju putem kreditiranja. Juna 1432. godine kod dubrovačkog vlastelina Marina
Sorkočevida kredit u visini od 30 dukata podižu Radinko Borojevid i Vukoslav Radomirid iz
Foče. Krajem 14. i u 15. vijeku ističu se domadi trgovci Drugovidi, Nartičidi, Zorčidi, Crijepovidi,
Ljubinovidi, Novakovidi, Veseokovidi, Brateljevidi, Tvrdiša Miroškovid, Radoje Dubjevid i drugi.
Pored uvozne trgovine, u kojoj prednjače tkanine i luksuzna roba, fočanski trgovci se bave i
izvozom domadih resursa, prije svega voska. Decembra 1402. godine dvojica vlaha
Maleševaca Herak Miloševid i Vukac Ponoševid i dubrovački trgovci Vojhna Tihojevid i Stojko
Miletid ugovaraju prijevoz 25 tovara voska iz Foče u Dubrovnik. Cijena ugovorenog prijevoza
od Foče do Dubrovnika je 4,5 perpera dubrovačkih dinara po tovaru. Foča je tada imenovana
kao trg (mercatum). Navedeni ugovor svjedoči i da se srednjovjekovno 'de Drina' najuže
povezuje sa područjem Foče (ad mercatum de Choçe de Drina). Juna 1453. spomenuta je
Podfoča. Foča je bila u posjedu bosanskog vlastelinskog roda Kosače.
Period Drugog svjetskog rata

Foča je prostor događanja Pete neprijateljske ofanzive, Bitke na Sutjesci. 8000 hiljada nevinih
Fočaka je ubijeno tokom 1941, 1942. i 1943. godine od četnika. Jugoslavensko doba Nakon
završetka Drugog svjetskog rata Foča je bila mjesto skrivanja svih čuvenijih četničkih
zločinaca, počevši od Draže Mihailovida, pa do grupe četnika koje su pripadnici UDBE
proganjali do 1957. godine.
1990. nakon afere "Fočatrans" intervenirale su specijalne jednice republičkog SUP-a.
Period agresije na BiH od 1992. do 1995.
7. aprila 1992. godine, prvim vojnim akcijama u gradu je počelo političko i vojno preuzimanje
opdine Foča. Srpske snage, uz podršku artiljerije i teškog naoružanja, počele su zauzimati dio
po dio Foče. Zauzimanje Foče završeno je 17. aprila 1992. Okolna sela su bila pod opsadom
do sredine jula 1992. (Č)etničko čišdenje Od početka aprila do sredine jula 1992. srpske
snage su sprovodile opširan napad usmjeren protiv bošnjačkih civila u području opdina Foča,
Gacko i Kalinovik. Prije samog napada, bošnjački civili su izbačeni sa posla, plate su im
uskradene, a potom im je uskradena mogudnost slobodnog kretanja. Nakon što su okolna
sela i grad Foča dopali u ruke srpskih snaga: vojske, policije, paravojnih formacija, a ponekad
i samih Srba seljaka, primjenjivan je uvijek isti šablon: Kude Bošnjaka su sistematski
pretresane, pljačkane i spaljivane, a građani su hapšeni ili sakupljani na jednom mjestu, a
ponekad tokom samog procesa, premladivani ili ubijani. Muškarci i žene su odvajani, a vedina
ih je zatvorena u KP dom u Foči. Žene su odvođene na razne lokacije zatočenja gdje su živjele
7
u nepodnošljivim higijenskim uvjetima, a u tim centrima su zlostavljane na mnoge načine,
dok ih je vedina sistematski silovana. Srpski vojnici ili policajci su dolazili u zatočeničke
centre, odabirali jednu ili više žena, izvodili ih i silovali. Neke od njih su odvođene u privatne
apartmane i kude gdje su silovane, a morale su također kuhati, čistiti i služiti rezidente, koji
su bili srpski vojnici. Tokom pomenutog napada na bošnjačke civile, ogroman broj žena i
djevojčica je silovan. Svi tragovi postojanja i kulturno naslijeđe muslimana Bošnjaka je
zbrisano iz područja zahvadenih napadom srpskih snaga. Skoro ni jedan Bošnjak nije ostao u
Foči. Sve džamije su srušene. Sistematska silovanja U januaru 1994. godine, srpske vlasti su
"okrunile" (č)etničko čišdenje Foče preimenujudi Foču u "Srbinje" (grad Srba). Gotovo svi
preostali muslimani Bošnjaci, muškarci i žene iz sve tri opdine su uhapšeni, sakupljeni na
jednom mjestu, potom razdvojeni i zatvoreni u nekoliko sabirnih zatvoreničkih centara -
logora: Buk Bijela, Osnovna škola u Kalinoviku, Partizan, Srednja škola u Foči, KP dom u Foči
po ustaljenom šablonu. Neki su odmah ubijeni, silovani ili surovo pretučeni. Jedini razlog za
ovakvo postupanje prema njima je bila njihova etnička pripadnost. Kazneno-popravni dom u
Foči, jedan od najvedih zatvora u bivšoj Republici Jugoslaviji, bio je glavni pritvorski objekat
za muškarce. Muslimanske žene, djeca i starci pritvarani su po kudama, stanovima i motelima
u Foči i okolnim selima ili u centrima za duži ili kradi pritvor kao što su pomenuta Buk Bijela,
gimnazija u Foči i sportska dvorana "Partizan". Sportska dvorana "Partizan" služila je kao
centar za pritvor žena, djece i staraca od 13. jula 1992. ili ranije, pa najmanje do 13. augusta
1992. U to vrijeme je u "Partizanu" bilo najmanje 72 zatočenika. Svi zatvorenici su bili civili,
muslimanske žene, djeca i nekoliko starijih ljudi iz sela u opdini Foča. Životni uslovi u
"Partizanu" bili su okrutni. Pritvor je pratilo neljudsko postupanje, nehigijenski smještaj,
prenatrpanost, izgladnjivanje, fizičko i psihološko mučenje, uključujudi i seksualno
zlostavljanje. Odmah pošto su žene prebačene u Partizan, uspostavljen je režim seksualnog
zlostavljanja. U "Partizan" su, obično uveče, ulazili naoružani vojnici, uglavnom u grupama od
po tri do pet i izvodili žene. Kad bi se žene opirale ili sakrivale, vojnici su ih tukli ili im prijetili
da bi ih primorali na poslušnost. Vojnici su žene iz "Partizana" odvodili u kude, stanove ili
hotele, da bi ih tamo seksualno zlostavljali i silovali. Od sredine maja bila je počelo etničko
čišdenje opdine Kalinovik. Dok je muško nesrpsko stanovništvo zatočeno u vojnom skladištu
Barutni, žene i djeca su zatočeni u Osnovnoj školi u Kalinoviku, koja se nalazi u centru
Kalinovika, u blizini stanice milicije. Krajem juna i početkom jula, u Osnovnoj školi su bili
zatočeni i stanovnici opštine Gacko uhapšeni dok su prolazili kroz opdinu Kalinovik bježedi u
srednju Bosnu. Žene i djevojčice, od kojih su neke imale samo 12 godina, su bile podvrgnute
silovanjima za vrijeme njihovog zatočeništva u Osnovnoj školi u Kalinoviku. Pored gore
navedenih centara za pritvor, više žena je bilo zatvoreno u kudama i stanovima koji su
korišteni kao javne kude kojima su upravljale grupe srpskih vojnika. Intervencija NATO pakta
Označena i od NATO pakta kao vrlo važna meta u toku zračnih napada 1995, opdina Foča
ostala je bez skoro svih važnijih mostova koji su mahom srušeni ili teško oštedeni. Sudbina
preko četiri stotine nelegalno pritvorenih logoraša KPD "Foča" je još uvijek nerazjašnjena,
mada nažalost izvjesna.
Geografija
Opdina se nalazi u jugoistočnom dijelu Bosne i Hercegovine. Površina joj je 1.115 км². Istočna
i južna granica opdine su i granice sa Crnom Gorom. Na sjeveroistoku graniči sa opdinom
Čajniče, na sjeveru sa opdinom Foča-Ustikolina i Goražde, na zapadu sa opdinom Kalinovik i
na jugozapadu sa opdinom Gacko. Foča je opdina sa najvišim vrhom u Bosni i Hercegovini
(planina Maglid, najviši vrh 2.386 metara), čiji pojedini dijelovi pripadaju najvišem
planinskom području u BiH, od čega nekoliko visova premašuje 2.000 metara nadmorske
8
visine. Na području opdine Foča se nalazi jedina prašuma u Bosni i Hercegovini i najveda u
Evropi - Perudica koja se nalazi u okviru Nacionalnog parka Sutjeska, gdje se u još uvijek
netaknutom rezervatu prirode nalaze najvedi evropski uzorci jele (63 m) i omorike (65 m), te
kapitalni primjerci bukve, kao i Vodopad Skakavac. Kanjon rijeke Tare je po dubini najvedi u
Evropi i drugi u svijetu, odmah iza Grand kanjona u Sjedinjenim Američkim Državama.
Rezervat prirode je postao okupljalište poklonika splavarenja i raftinga, planinarenja, lova i
ribolova i onih koji uživaju u netaknutim prirodnim ljepotama. U ovom preostalom otoku
iskonske prirode živi šarolik svijet flore i faune, pa je zbog toga proglašen strogo zaštidenim
rezervatom, koji se isključivo koristi za nauku i obrazovanje s ciljem da se u potpunosti
sačuva za budude generacije. Kod Broda prima rijeku Bistricu, koja je poznata po svom
kanjonu i tunelu kroz koje protječe, kao i pedinama Kuk i Ledenjača.
Foča je bila grad domadin Partizanske olimpijade, održavane svake godine u znak sjedanja na
period iz NOB-a (januar - maj 1942), kada je Foča poslužila kao krajnje odredište i baza za
oporavak promrzlih učesnika čuvenog Igmanskog marša, neposredno nakon stravičnog
četničkog terora i zločina nad Fočacima i izbjeglim Rogatičanima, koji je odnio više hiljada
ljudskih života.
Foča je kultno mjesto antifašizma u bivšoj SFRJ. Dolina heroja - Sutjeska - Tjentište, gdje se u
sklopu hotelskog kompleksa nalazi i nekada najvedi otvoreni bazen u Evropi (16.000
kvadratnih metara).
priredio:Kenan Sarač/focanskidani
9
FOČA, 19. juna 2019.
U Foči je obilježen Dan borbe protiv seksualnog nasilja u ratu Međunarodni dan borbe protiv
seksualnog nasilja u ratu ustanovljen je Rezolucijom 69/293 Generalne skupština UN-a iz
2015. godine. Na ovaj način države članice odlučile su podidi svijest o potrebi okončanja
seksualnog nasilja u ratu, ali i odati počast preživjelima seksualnog nasilja širom svijeta te
istadi značaj svih onih koji su se hrabro posvetili borbi za iskorjenjivanje ove vrste zločina, a u
toj borbi mnogi su i izgubili svoje živote. Udruženje žrtava rata "Foča 92-95" danas je u Foči
obilježilo 19. juni, Međunarodni dan borbe protiv seksualnog nasilja u ratu. Centralni dio
programa održan je pred Sportskom salom Partizan koja je tokom rata u BiH služila kao logor
za žene i djecu, u kojem su žene sistematski silovane i zlostavljane. Nešto ranije cvijede je
položeno i ispred Karamanove kude u Miljevini, koja je takođe bila mjesto iživljavanja nad
ženama i djevojčicama. Zehra Murguz, žrtva ratnog zločina, kazala je kako je ona žrtva
zločina nad zločinima. "Mjesto gdje se nalazimo, Partizan, je mjesto gdje je izvršen, slobodno
mogu redi, genocid nad ženama, djevojčicama, djevojkama, starim, mladim, gdje su silovane
majka na oči kderke, a kderka na oči majke. Kad bi ovi zidovi znali pričati, pisala bi se duga
historija", rekla je Murguz. Halida Konjo Uzunovid, predsjednica Udruženja žrtava rata "Foča
92-95.", kazala je kako je teško govoriti o tačnim brojkama silovanih žena. "Tačan broj
silovanih žena nikad nede imati svoj konačni ishod. Znamo samo da je Foča na prvom mjestu
po broju silovanih, ubijenih i nestalih žena u BiH", kazala je Konjo Uzunovid. Članicama
Udruženja žrtava iz Foče priključile su se i predstavnice "Žena u crnom" iz Crne Gore, dok
delegacija ovog udruženja iz Beograda nije stigla na skup zbog višečasovnog zadržavanja na
granici BiH i Srbije. Tačne podatke teško je prikupiti, jer silovanje je često zločin o kojem se
šuti, ali se procjenjuje da je tokom rata u BiH silovano i seksualno zlostavljano više od 20.000
žena. Foča se nalazi u vrhu ljestvice po broju silovanih žena, jer ova vrsta nasilja sistematski
je sprovođena u sali Partizan, Karamanovoj kudi, ali i objektima Buk Bijela, Srednjoškolskom
centru, zgradi Lepa Brena i drugim. Presudom iz 2001. godine u predmetu protiv Zorana
Vukovida, Radomira Kovača i Dragomira Kunarca, Haški tribunal je po prvi put u istoriji
međunarodnog prava seksualno ropstvo i silovanje u ratu okarakterisao kao zločin protiv
čovječnosti. Prema podacima Istraživačko-dokumentacionog centra, u Foči je ubijeno 2.752
građana. Skoro tredina tog broja bile su žene. Sezin Sinanoglu, rezidentna predstavnica UN-a
za BiH, smatra kako žrtve trebaju pravdu, brigu, poštovanje, priznanje i dostojanstvo. "Naš je
cilj dati im glas, pružiti podršku na svaki način na koji možemo, izgraditi kapacitete institucija
svih nivoa kako bi mogli prepoznati probleme i omoguditi podršku, ali i obaveze prema ovim
građanima Bosne i Hercegovine", smatra Sinanoglu. Ministrica za ljudska prava i izbjeglice
Bosne i Hercegovine Semiha Borovac poslala je jasnu poruku da de se i dalje zalagati da se
ovakvo zlo nikada i nikome ne ponovi, a posebno ne ženama. "Ova poruka mora otidi u svijet,
a naročito prema onima koji su zločine pripremali, činili ili prikrivali, ali i prema institucijama
na svim nivoima vlasti koje su odgovorne da spriječe bilo kakvo ponavljanje ovih zločina.
Porazan i zastrašujudi je podatak da je samo u Foči ubijeno više od 3.000 Bošnjaka, od toga je
gotova svaka treda žrtva bila žena. Foča se nalazi na prvom mjestu po broju silovanih,
ubijenih i nestalih žena, gdje su silovane čak i djevojčice od kojih je najmlađa imala samo 11
godina. To pokazuje da je seksulano nasilje u ratu u BiH korišteno kao metod etničkog
čišdenja svih onih koji nisu pripadali jednom narodu", rekla je Borovac. Borovac je podsjetila
sve nadležne institucije na svim nivoima vlasti u BiH na obavezu poštivanja osnovnih
standard u oblasti ljudskih prava kako je to i naglašeno UN rezolucijama. "Od svih zemalja
10
članica UN-a traži se da se u potpunosti posvete i osiguraju adekvatnu podršku i zaštitu svim
žrtvama seksualnog nasilja i silovanja u ratu. Ohrabrujem sva udruženja koja se bave ovom
problematikom da snažnije djeluju ka institucijama, posebno u kontekstu istrajnosti pri
donošenju zakona o pravima žrtava torture koji bi obuhvatio i ovu ranjivu kategoriju.
Nažalost, o potrebi donošenja ovog zakona još uvijek postoje različiti politički stavovi
entitetskih vlada, posebno Vlade entiteta republika Srpska" – istakla je Borovac. Ministrica
Borovac pridružila se članicama Udruženja, te ostalim zvanicama u mirnoj šetnji od sportske
dvorane do glavnog Trga u Foči, te su tom prilikom istaknuti transparenti s porukama žena
koje su žrtve silovanja u ratu. Potpredsjednica FBiH Melika Mahmutbegovid rekla je kako je
činjenica da se ta prošlost ne može promijeniti niti uljepšati. "Moramo živjeti s njom, ali
moramo živjeti prevoshodno s istinom o toj prošlosti, govoriti o njoj, ne zbog osvete nego
bududnosti koja je pred nama", rekla je Mahmutbegovid.
11
Čula sam da je Klanfa prodao Almiru
Draganu Stankoviću za 200 maraka!!!
Suđenje Mladiću: Ispovijest žrtve
seksualnog zlostavljanja i ropstva
objavljeno:30.09.2013.
HAG - Haško suĎenje komandantu Vojske Republike Srpske Ratku Mladiću nastavilo se iskazom
ţrtve koja je preţivjela višemjesečno seksualno ropstvo i zlostavljanje u Foči.
Sudije, kao i osoblje oko sudnice, tmurnih su lica pratili iskaz zaštićene svjedokinje koja je
svjedočila pod pseudonimom RM – 070.
„Moj ţivot je uništen. Uzeli su mi ono što mi je bilo najvaţnije u ţivotu. Ubili su mi bratu, majku,
svi moji...amidţu, moja tetka, njihova djeca i mnogo drugih. Osjećam se duţna jer sam ţiva,
imam tu krivnju u sebi i imala sam duţnost doći i reći istinu zbog svih tih ţrtava koje su bile
neduţne“, navela je plačući.
RM- 070 opisala je u iskazu kako su srpski vojnici zarobili brojne mještane bošnjačke
nacionalnosti polovinom 1992.godine. Ţene i djevojke, pa čak i djevojčice, odvojili su i odveli u
zatočeničke objekte gdje su ih drţali u seksualnom ropstvu. Poput zloglasne Karamanove kuće,
srednje škole Foča, objekata kod elektrane Buk Bijela, sportske dvorane Partizan, kuće preko
puta policije, kuće kod hotela Zelengora....
Zatočenice su čuvane od strane policije i vojske, te sistematski svakodnevno silovane u
„svakodnevnom, beskonačnom obrascu“. Svjedokinja se prisjetila kako su mnoge zatočenice
prodavane poput roblja, spomenuvši ime Almire Bektović, dvanaestogodišnje djevojčice, koju su
nakon iţivljavanja srpski vojnici prodali u Srbiju gdje je ubijena.
„Čula sam da je Klanfa prodao Almiru Draganu Stankoviću za 200 maraka“, stajalo je u izjavi
svjedokinje.
12
Dok je bila zatočena u srednjoj školi u Foči, došle su televizijske ekipe iz Beograda i Pala kako bi
snimile zarobljenike, odnosno fingirale da ih se spasilo i da ih se čuva.
„Od koga da nas čuvaju, kad mene svako večer dvadeset ljudi siluje, sve što sam imala ubili su u
meni....“, počela je plakati svjedokinja spomenuvši Mitra Šipčića kao jednog od onih koji su
nareĎivali zatočenicima, prijeratnog medicinskog djelatnika za kojeg je do tada mislila „da je
čovjek“.
O zatočeništvu u Karamanovoj kući
U Karamanovoj kući svjedokinja i druge zatočenice morale su uzeti srpska imena i učiti se kriţati,
a uţasi od kojih je svjedokinju uništen ţivot trajali su, samo u toj kući, oko tri mjeseca. Svjedokinja
je na kraju iskaza izjavila kako ne mrzi Srbe, jer ima meĎu njima dobrih ljudi „zbog kojih je ostala
ţiva“, govoreći pri tom o onima koji su je spasili iz seksualnog ropstva, jednom srpskom vojniku i
jednom susjedu.
„Naši susjedi Srbi bi bili sretni da se vratimo i da ţivimo s njima ponovno. Jer ti naši susjedi uvijek
kaţu - da kada smo mi otišli i njima je nafaka otišla. Oni nemaju ništa, siromašni su, jako su
siromašni, meni je jednostavno ţao kad ih vidim kakvi su“, rasplakala se svjedokinja RM – 070 na
kraju iskaza o uništenom ţivotu.
„Iskreno saučešće za sve ţrtve i ono što ste proţivjeli.“, obratio se Mladićev branitelj Miodrag
Stojanović na početku unakrsnog ispitivanja koje se većim dijelom odvijalo na sjednici zatvorenoj
za javnost.
13
DOKUMENTI
Genocide in Bosnia
Bosnian Genocide, 1992-1995
Some Acts are Not Forgivable, Genocidal Rapes in Bosnia
Bosnian Muslim Rape Victims (Bosnian Genocide)
An 18-year old Bosnian Muslim rape victim (September 1992, Bosnian Genocide). Photo by Nina
Berman, Sipa Press
An 18-year-old Muslim woman in Bosnia recovers one day after aborting a pregnancy resulting
from rape in September 1992. This rape occurred three years before the Srebrenica genocide.
Rape was used systematically as an instrument of war in the Bosnian genocide. Photo by Nina
Berman/NOOR. (note: lower quality photo posted for „fair use‟ only, non-profit/educational
purposes, full credits given to photographer) Please visit Nina Berman‟s blog for more photos.
“I was sent to the special department for the pregnant women at Foca (see: Foca Genocide). I
had one month to go. For one month nobody touched us, and then Chetnik soldiers visited us,
and took all our gold and took two women from our room at 3 a.m. One of those women had
given birth to a dead baby before that and the other was three months pregnant. They brought
them back at 9 a.m. The next night they came back and took four women, the two from before
and another two, who had newborn babies. It happened every night. They came and took those
four women all the time. When I noticed someone was coming in the evening hours…I hid under
a sink in a cupboard. Everything else was like normal. We got food for the children. A Serb doctor
told us the soldiers wouldn‟t touch us…and we didn‟t tell them anything. I gave birth to my
daughter Aida there. After some months, Munira and the other women were told they would be
freed in a prisoner exchange. One evening some soldiers came with vehicles to take us. I thought
we would be killed. Dr Cancar saved us. Don‟t worry, my children while I‟m here nothing will
happen to you. And at that moment one of the soldiers took away the woman who had had the
stillborn baby…” (personal testimony from “Safe Area Gorazde)
The women knew the rapes would begin when „Mars na Drinu‟ was played over the loudspeaker
of the main mosque. („Mars na Drinu,‟ or „March on the Drina‟, is reportedly a former Chetnik
fighting song that was banned during the Tito years.) While „Mars na Drinu‟ was playing, the
women were ordered to strip and soldiers entered the homes taking the ones they wanted. The
age of women taken ranged from 12 to 60. Frequently the soldiers would seek out mother and
daughter combinations. Many of the women were severely beaten during the rapes.
One case had a Serb soldier telling a Bosnian woman he was raping, “You should have already
left this town. We‟ll make you have Serbian babies who will be Christians.” (Seventh Report on
War Crimes in the Former Yugoslavia: Part II , US submission of information to the United
Nations Security Council)
14
There were numerous rape camps in the town of Foča. “Karaman‟s house” was one of the most
notable rape camps in Foca. While kept in this house, girls were repeatedly raped. Among the
women held in “Karaman‟s house” were minors as young as 12 years of age. In the findings of
the Kunarac trial the appalling conditions of the detention centers being used for mass rape were
described.
“Don‟t take me, I‟m only twelve!”
Among the most appalling and deplorable accounts of inhuman treatment and cruelty brought
upon young Muslim females of Bosnia is that of the 12-year-old Almira Bektovic, a helpless war
victim for whom virtually no compassion was shown whatsoever. Born in the town of Mostar in the
year 1980, she lived in Miljevina in the municipality of Foca, the birth village of her father, Ramiz
Bektovic, at the time of the Serb attack on these areas in the summer of 1992. Her father was
taken away by the Serbs in june 1992 and was never seen again. Almira and her mother were
instead detained in the Partizan Sports Hall with hundreds of other Bosniak women and girls
under inhuman conditions and with lack of food or water.
In mid-August 1992, Almira Bektovic among other girls was brought to „Karaman‟s house‟ by
Radovan Stankovic, this lasted for ten days until she was returned to her mother whom she told
that “she had worked as a waitress, washed clothes, cleaned and cooked, and that there were
many other girls there who did chores and things for the Serb soldiers”.
Afterwards in mid-september 1992 deportation busses were prepared for elderly Bosnian Muslim
women and young children that were to take them to Bosnian-government-controlled areas for
exchange; in a bus were Almira and her mother and two sisters, however suddenly the bus was
stopped at the Drina bridge, and entered did men sent by Radovan Stankovic, who called out the
name of the girl and snatched Almira Bektovic from her mother‟s arms, who then screamed
repeatedly “Give me back my child!” before losing consciousness, Almira was heard screaming
and crying “Don‟t take me, I‟m only twelve!”.
One of the surviving witnesses from Karaman‟s house reported that Almira was brought to the
house holding her doll tightly to her chest, apparently not knowing what was awaiting her. Soon
thereafter Nedjo Samardzic raped Almira Bektovic and reportedly bragged about “having taken
her virginity” and “having fooled soldier Pero Elez (who was always looking for virgins) in who
was to be the first to take her virginity”. Almira was found crying and vomiting after the assault (as
part of rape trauma syndrome), by one the surviving girls from the house.
Over the next three months Almira Bektovic was forced into much the same pattern as all the
other women and girls detained in the house; she had to do household chores, cook for the
soldiers and sexually please these, at the age of merely 12.
Almira‟s status however was even more vulnerable than that of the other girls who (in contrast to
Almira) were „assigned‟ to specific soldiers who got to rape them only, Almira thus not being
assigned to any specific soldier was free to be raped by any soldier that was granted entrance to
Karaman‟s house. Radomir Kovac (Court of BiH) detained, between or about 31 October 1992
until December 1992 Almira Bektovic (and other girls). During their detention they were also
beaten, threatened, psychologically oppressed, and kept in constant fear. During this period
Almira was moved between various locations and apartments in Foca in order to „serve‟ Serb
soldiers and friends of Radomir Kovac. On about 25 December 1992, Radomir Kovac sold Almira
Bektovic to a Montenegrin soldier (who were known among the detained women as “more
aggressive”) for 200 DM (100 Euro), and from there on the tracks of her are lost (probably
murdered shortly thereafter).
izvor:genocideinbosnia.wordpress.com
15
16
17
Dana 19. juna 2015., Opda skupština Ujedinjenih naroda (A /
RES / 69/293) proglasila je 19. 06. za Međunarodni dan
borbe protiv seksualnog nasilja u sukobu.
UN i države članice odlučile su obilježiti ovaj datum kako bi se podigla svijest o potrebi okončanja
seksualnog nasilja u ratu, odala počast preživjelima seksualnog nasilja širom svijeta i prepoznala
posvedenost svih onih koji su hrabro posvetili ili izgubili živote u borbi za iskorjenjivanje ove vrste
zločina.
Međunarodni dan borbe protiv seksualnog nasilja u ratu obilježava se 19. juna i predstavlja priliku za
osvrt na stanje u Bosni i Hercegovini u rješavanju nasljeđa seksualnog nasilja počinjenog tokom rata
devedesetih godina te kakav je odgovor UN-a u BiH i šta još treba učiniti kako bi se osigurala pravda i
reparacije za muškarce i žene koji su preživjeli ovaj užasni zločin.
No, nažalost o Foči i fočanskim zločinima se jako malo govori i čuje:

U Foči je ubijeno preko 3000 Bošnjaka, od toga, svaka treda ubijena žrtva je upravo ŽENA.
18
Foča se nalazi na samom vrhu ljestvice po broju silovanih žena. U
Foči su silovane i djevojdice odnjih je najmlađa imala samo 11.
godina.
19
PRIČA O ALMIRI BEKTOVID - djevojčici silovanoj kad je imala 12 godina
https://www.facebook.com/kenan.sarac.39589/videos/1056791791342404/
Priča o Almiri Bektovid - Bosansko dijete silovano u ratu 1992.

Tijekom agresije na Bosnu i Hercegovinu srpske snage provele su strategiju seksualnog
zlostavljanja nad bošnjačkim - muslimanskim / bosanskim djevojkama i ženama koja de
kasnije biti poznat kao fenomen masovnog silovanja.
Između 20,000 i 44,000 žena sustavno su silovale srpske snage. S obzirom na procjene i
demografiju Bosne, do kraja rata oko sedam od svih stotinu seksualno sposobnih bošnjačkih
žena i djevojaka silovale su srpske snage. Žene i mlade djevojke često su držali zarobljenike
do 8 mjeseci ili više, prije nego što su pušteni ili ubijeni, često strateški izvan mogudnosti
pobačaja. Tijekom ovog vremena držani su pod stalnim strahom, traumom, prijetnjom,
nasiljem, ugnjetavanjem, ponižavanjem, seksualnim zlostavljanjem i ropstvom od strane
vojnika u dobi od 20 do 60 godina. Česte duboke duševne komplikacije među preživjelim
ženama i djevojkama uključuju ginekološke, fizičke i psihološke (post traumatske)
poremedaje, kao i neželjene trudnode i seksualno prenosive bolesti. Preživjeli se često
osjedaju neugodno / frustrirano / bolesno, ne žele kontaktirati s muškarcima, - što na kraju
utječe na rast / razvoj stanovništva i / ili društva kao takvog.
Djevojčice, djevojake i žene koje nisu bile udate - bile su djevice u vrijeme silovanja što u
daljnjem životu ima za posljedicu duboke traumatske posljedice.
Među najstrašnijim i najžalosnijim nehumanim postupcima i okrutnostima koje su

provedene nad mladim muslimanskim ženama Bosne je i slučaj 12-godišnje Almire Bektovid,
bespomodne žrtve ratnog silovanja. Rođena u mjestu Mostaru 1980 godine, živjela je u
20
Miljevini u opdini Foča, rodno selo svog oca Ramiz Bektovida, u vrijeme srbijanskog napada
na ove prostore u ljeto 1992. godine. Njenog oca su Srbi odveli u lipnju 1992 i nikada više nije
viđen. Almira i njezina majka umjesto toga su zadržane u sportskoj dvorani Partizana sa
stotinama drugih bošnjakinja i djevojaka pod nehumanim uvjetima i s nedostatkom hrane ili
vode. Sredinom kolovoza 1992 godine Almira Bektovid između ostalih djevojaka dovedena je
u 'Karamanovu kudu' – gdje je silovana od strane Radovana Stankovida, to je trajalo deset
dana dok nije vradena majci kojoj je rekla da je " radila kao konobarica, prala odjedu, čištila i
kuhala, te da je tamo bilo mnogo drugih djevojaka koje su radile poslove i stvari za srpske
vojnike ".
Nakon toga sredinom rujna 1992. krenuli su autobusom (starije muslimanke i mlađa djeca)
na razmjenu; u autobusu su bile Almira i njezina majka i dvije sestre, međutim odjednom je
autobus zaustavljen kod Drinskog mosta, ušli su muškarci koji je poslao Radovan Stankovid,
koji je prozvao ime djevojke i oteo Almiru Bektovid iz majčinog naručja, koja je onda više
puta vrištala " Vrati mi moje dijete!" prije nego što je izgubila svijest. Almira je čula vrištanje i
plač " Ne uzimaj me, imam samo dvanaest!".
Jedna od preživjelih svjedokinja iz Karamanove kude izvijestila je da je Almira dovedena u

kudu držedi lutku čvrsto na prsima, očito ne znajudi što je čeka. Ubrzo nakon toga Nedo
Samardžid silovao Almiru Bektovid i navodno se hvalio kako joj je " oduzeo nevinost i
prevario vojvodu Pero Eleza (koji je uvijek tražio djevice) u tome tko je prvi koji de joj uzeti
nevinost ".
Almira je pronađena kako plače i povrada nakon silovanja (u sklopu sindroma traume
silovanja), od strane jedne preživjele djevojke iz kude.
U sljededa tri mjeseca Almira Bekotvid bila je prisiljena na isti obrazac kao i sve ostale žene i
djevojke zadržane u kudi; morala je obavljati kudanske poslove, kuhati za vojnike i seksualno
udovoljiti ove, u dobi od samo 12. godina. Almirin status ipak bio je još ranjiviji od ostalih
djevojaka koje su (za razliku od Almira) bile 'dodijeljene' specifičnim vojnicima koji su ih
samo silovali, Almira tako nije dodijeljena nijednom određenom vojniku. Almiru je slobodno
silovao svaki vojnik kojem je odobren ulaz u Karamanovu kudu.
Radomir Kovad, između ili oko 31 listopada 1992. do prosinca 1992. godine preuzima Almiru
Bektovid (i ostale djevojke). Tijekom pritvora također su bili pretučene, ugrožene, psihološki
potlačene, i držane u stalnom strahu. Almira je u ovom razdoblju seljena na razne lokacije i
stanove u Foči kako bi 'služila' srpskim vojnicima i prijateljima Radomira Kovača. U jednom ili
više navrata bila je prisiljena na seks sa 50-godišnjim vojnikom Slavom Ivanovidem. Radomir
Kovač je oko 25 prosinca 1992. prodao Almiru Bektovid crnogorskom vojniku za 200 DEM
(100 eura), a odatle na dalje tragovi o njoj su izgubljeni (vjerojatno je ubijena ubrzo nakon
toga).
Posvedeno svim bosanskim ženama i djevojčicama koje su stradale u agresiji na Bosnu i još
uvijek imaju neodoljivu tugu u srcu i umovima.
21
PRIČA O ALMIRI BEKTOVID - djevojčici silovanoj kad je imala 12 godina
The Story of Almira Bektovic - Bosnian Child of War Rape
During the Bosnian war, Serb forces conducted sexual abuse strategy on Bosniak/Bosnian
girls and women which will later be known as mass rape phenomenon. Between 20,000 and
44,000 women were systematically raped by the Serb forces. Considering the estimates and
the demographics of Bosnia, by the end of the war approximately up to seven out of every
hundred sexually capable Bosniak women and girls had been raped by Serb forces. The
women and young girls were often held captives for up to 8 months or more, before being
released or killed, often strategically beyond the possibility of abortion. During this time they
were kept under constant fear, trauma, threat, violence, oppression, humiliation, sexual
abuse and slavery by soldiers in ages ranging from 20 to 60 years. Common profound
complications among surviving women and girls include gynaecological, physical and
psychological (post traumatic) disorders, as well as unwanted pregnancies and sexually
transmitted diseases. The survivors often feel uncomfortable/frustrated/sickened with men,
sex and relationships; ultimately affecting the growth/development of a population and/or
society as such (thus constituting a slow genocide according to some). In accordance with
the Bosnian society, most of the girls not married were virgins at the time of rape; further
traumatizing the situation.
Among the most appalling and deplorable accounts of inhuman treatment and cruelty
brought upon young Muslim females of Bosnia is that of the 12-year-old Almira Bektovic, a
helpless war victim for whom virtually no compassion was shown whatsoever. Born in the
town of Mostar in the year 1980, she lived in Miljevina in the municipality of Foca, the birth
village of her father, Ramiz Bektovic, at the time of the Serb attack on these areas in the
22
summer of 1992. Her father was taken away by the Serbs in june 1992 and was never seen
again. Almira and her mother were instead detained in the Partizan Sports Hall with
hundreds of other Bosniak women and girls under inhuman conditions and with lack of food
or water. In mid-August 1992, Almira Bektovic among other girls was brought to 'Karaman's
house' by Radovan Stankovic, this lasted for ten days until she was returned to her mother
whom she told that "she had worked as a waitress, washed clothes, cleaned and cooked,
and that there were many other girls there who did chores and things for the Serb soldiers".
Afterwards in mid-september 1992 deportation busses were prepared for elderly Muslim
women and young children that were to take them to Bosnian-government-controlled areas
for exchange; in a bus were Almira and her mother and two sisters, however suddenly the
bus was stopped at the Drina bridge, and entered did men sent by Radovan Stankovic, who
called out the name of the girl and snatched Almira Bektovic from her mother's arms, who
then screamed repeatedly "Give me back my child!" before losing consciousness, Almira was
heard screaming and crying "Don't take me, I'm only twelve!". One of the surviving
witnesses from Karaman's house reported that Almira was brought to the house holding her
doll tightly to her chest, apparently not knowing what was awaiting her. Soon thereafter
Nedo Samardzic raped Almira Bektovic and reportedly bragged about "having taken her
virginity" and "having fooled soldier Pero Elez (who was always looking for virgins) in who
was to be the first to take her virginity". Almira was found crying and vomiting after the
assault (as part of rape trauma syndrome), by one the surviving girls from the house. Over
the next three months Almira Bekotvic was forced into much the same pattern as all the
other women and girls detained in the house; she had to do household chores, cook for the
soldiers and sexually please these, at the age of merely 12. Almira's status however was
even more vulnerable than that of the other girls who (in contrast to Almira) were 'assigned'
to specific soldiers who got to rape them only, Almira thus not being assigned to any specific
soldier was free to be raped by any soldier that was granted entrance to Karaman's house.
Radomir kovac detained, between or about 31 October 1992 until December 1992 Almira
Bektovic (and other girls). During their detention they were also beaten, threatened,
psychologically oppressed, and kept in constant fear. During this period Almira was moved
between various locations and apartments in Foca in order to 'serve' Serb soldiers and
friends of Radomir Kovac. At one or more occasions she was forced into sex with 50-year-old
soldier Slavo Ivanovic. On about 25 December 1992, Radomir Kovac sold Almira Bektovic to a
Montenegrin soldier (who were known among the detained women as "more aggressive")
for 200 DM (100 Euro), and from there on the tracks of her are lost (probably murdered
shortly thereafter).
Dedicated to all the Bosnian women and girls who suffered in the aggression on Bosnia and
still have an overwhelming grief in their hearts and minds.
23
24
25
26
Svjedokinja je tokom iskaza rekla da je sa njom u zatočeništvu u Karamanovoj kudi bila i 12-
godišnja Almira Bektovid, a na pitanje da li zna šta se sa njom kasnije desilo, rekla je da je
nakon rastanka nikada više nije vidjela. Čula je, kaže, da je Almira prodata nekom Crnogorcu
za 200 njemačkih maraka.
* SVJEDOČENJA + ŽRTVA IZ FOČE: “UZELI SU MOJU SREDU”
https://focanskidani.wordpress.com/…/svjedocenja-zrtva-iz-…/
Informacije o ovom web-mjestu

FOCANSKIDANI.WORDPRESS.COM
“Htjeli su da nas pobiju i duhovno unište, jer za ženu koja je silovana više nema lijeka, nikad
se oprati ne mogu, nikad. Borim se, ali moj život je uništen, ubili su mi majku i brata, najdra…
27
Objavio:Sense tribunal,30.09.2013.
“Htjeli su da nas pobiju i duhovno unište, jer za ţenu koja je silovana više
nema lijeka, nikad se oprati ne mogu, nikad. Borim se, ali moj ţivot je uništen,
28
ubili su mi majku i brata, najdraţe ljude u mom ţivotu, uzeli su moju sreću, a
bila sam prije rata presretna da se riječima ne moţe opisati”.
Svjedočeći uz mjere zaštite na suĎenju Ratku Mladiću, bošnjakinja iz Foče

opisala kako je tokom 1992. godine mjesecima drţana u više zatočeničkih
centara gde je zajedno sa brojnim drugim ţenama silovana i na različite druge
načine mučena i poniţavana
Svjedokinja koja je danas na suĎenju Ratku Mladiću dala iskaz pod punim
mjerama zaštite i sa pseudonimom RM-70 opisala je golgotu koju je prošla kao
zatočenica srpske vojske i policije tokom rata u BiH. Na početku zasjedanja u
dokaze je uvedena njena izjava timu optuţbe iz novembra 1995. godine, kao i
dijelovi iskaza sa jednog od prethodnih haških suĎenja čiji je saţetak danas
pročitala tuţiteljica Markus/Marcus.
U saţetku se navodi da je svjedokinja zajedno sa tridesetak bosanskih
Muslimana uhapšena u Foči početkom jula 1992. godine od strane srpske
vojske. Njih deset je ubrzo ubijeno, a ostali su odvedeni u zatočenički objekat
u motelu Buk Bijela, gde su seksualno i na druge načine zlostavljani. Potom su
ţene i djevojke odvedene u srednju školu u Foči, gdje su svakodnevno
silovane i mučene, a isti obrazac nasilja nastavio se i nakon premještanja u
sportsku halu “Partizan”. Konačno, svjedokinja je odvedena u zloglasnu
Karamanovu kuću u Foči gde je drţana od početka avgusta do kraja oktobra
1992. godine. Za to vrijeme su ona i druge zatočenice trpjele grupna silovanja i
druge oblike torture, da bi odatle uz pomoć dva srpska vojnika pobjegla u Crnu
Goru. Svi zatočenički centri kroz koje je prošla navode se u optuţnici protiv
Ratka Mladića.
Veći dio njenog iskaza, prije svega onaj koji se odnosi na zločine koje je
preţivjela, odrţan je na dijelovima zasedanja zatvorenim za javnost. Na javnim
sjednicama se moglo čuti da su meĎu silovateljima bili pripadnici vojske i
policije bosanskih Srba Pero Elez, Gojko Janković, Dragan Zelenović i Janko
Janjić, a da je lokalni nastavnik Milorad Cicmil jednom prilikom svjedokinji
prijetio da će joj odsjeći ruku jer nije umjela da se prekrsti kad joj je bilo
nareĎeno.
Svjedokinja je tokom iskaza rekla da je sa njom u zatočeništvu u Karamanovoj
kući bila i 12-godišnja Almira Bektović, a na pitanje da li zna šta se sa njom
kasnije desilo, rekla je da je nakon rastanka nikada više nije vidjela. Čula je,
kaţe, da je Almira prodata nekom Crnogorcu za 200 njemačkih maraka.
Upitana šta je bila svrha seksualnog i drugog zlostavljanja fočanskih ţena i
djevojčica, svjedokinja RM-70 je kroz suze i u jednom dahu rekla: “Htjeli su da
nas pobiju i duhovno unište, jer za ţenu koja je silovana više nema lijeka,
nikad se oprati ne mogu, nikad. Borim se, ali moj ţivot je uništen, ubili su mi
majku i brata, najdraţe ljude u mom ţivotu, uzeli su moju sreću, a bila sam
prije rata presretna da se riječima ne moţe opisati”.
I pored svega, kaţe da ne mrzi Srbe jer meĎu njima ima dobrih ljudi koji,
naţalost, “nisu mogli ništa učiniti” da zašite svoje bošnjačke komšije. U
kratkom unakrsnom ispitivanju potvrdila je da su je iz zatočeništva spasila dva
srpska vojnika i da im je zbog toga zahvalna do groba.
29
Svjedokinja se do danas nije vratila u svoj predratni dom i kaţe da u selu sada
ţivi samo jedan Bošnjak, a da se bivši srpski susjedi bore sa teškim
siromaštvom. Iskaz je zaključila slijedećim rečima: “Danas bi naše komšije
Srbi bili srećni da se mi vratimo, da ţivimo sa njima ponovo, jer kaţu da kako
smo mi otišli, njima je nafaka otišla. Oni nemaju ništa, siromašni su, jako su
siromašni. Jednostavno mi je ţao kad ih vidim takve”.
HAG/DEN HAAG | 30.09.2013.

Sense tribunal
priredio:Kenan Sarač
fotografije:internet/screenshot
design:Kenan Sarač
oprema teksta:focanskidani
30
HVALA SVIMA KOJI SU DANAS OVDJE SA NAMA, DA SU IZRAZILI ŽELJU
DA DANAS PODIJELE BOL SA NAMA PREŽIVJELIM ŽRTVAMA I
PORODICAMA ŽRTAVA, I SA SVIMA NAMA KOJIMA JE FOĈA RAK RANA NA
DUŠI.
DANAS SMO SE OKUPILI DA PRIJE SVEGA – ODAMO POĈAST I POŠTOVANJE
NAŠIM NAJDRAŽIM,NIKADA PREŽALJENIM ŽRTVAMA S OVIH PROSTORA,
DA PODIJELIMO OVU NEPREBOLNU TUGU ŠTO NJIH VIŠE NEMA.
31
NEKA JE VJEĈNI RAHMET SVIM FOĈANSKIM ŠEHIDIMA I SVIM NEVINIM
ŽRTVAMA NEPRESUĐENOG GENOCIDA FOĈA 92-95.
EVO NAS OVDJE NA MJESTU ZLOĈINA, HRABRO I DOSTOJANSTVENO

STOJIMO NA DRINSKOM MOSTU,
MOSTU SMRTI I MOSTU UBIJANJA BOŠNJAKA KROZ HISTORIJU
MOSTOVI – KAŽU – POSTOJE I GRADE SE DA BI SPAJALI LJUDE. DA

PRELAZE S OBALE NA OBALU I PUTUJU DALJE – U SVIJET.
A OVAJ MOST OSTADE ZAPISAN ZA SVA VREMENA U SVOJ SVOJOJ
ŽALOSNOJ SUPROTNOSTI.
OVO JE MOST NA KOJEM NE BJEŠE PRELASKA.
PUTOVANJE BROJNIH NEVINIH LJUDI ZAVRŠAVALO SE OVDJE.

S OVOG SU MOSTA ODLAZILI – NA DRUGI SVIJET -
IZMUĈENI,IZGLADNJELI,PONIŽENI I NIKOM I NIĈEM KRIVI NI DUŽNI
FOĈANSKI ŠEHIDI,NJIH 3000..../2877/
NISU DANAS OVDJE VAŽNE RIJEĈI,NITI GOVORI,

VAŽNE SU NAŠI NIKAD PREŽALJENI ĈLANOVI PORODICE, TE NAŠE
IZGUBLJENE DUŠE, NJIH 627 ŽRTAVA KOJE JOŠ UVIJEK,EVO , I NAKON
SKORO TRI DECENIJE TRAŽE SVOJ SMIRAJ...
ZNAMO DA JE NI KRIVA, NI DUŽNA, OVA RIJEKA DRINA. POSTADE-KLETA

TUŽAN I NESRETAN NAJVEĆI MEZARISTAN NA BALKANU.
OVE NJENE OBALE, OVI BAZENI,OVE DEPONIJE I SMETLJIŠTA SRAMNO
SKRIVAJU NJIHOVA IZMUĈENA TIJELA.
TRAŽIMO IH, VEHNEMO ZA NJIMA,MOLIMO DA SE SMIRE NJIHOVE ALI I

UMIRE NAŠE DUŠE.
ZAŠTO ? KO JE TOME KRIV ? JELI, ZAISTA, KAKO NAM SE ĈESTO CINIĈNO
KAZUJE , ZAKAZALA, ETO, NEKAKVA TEHNIKA- ILI SMO ZAKAZALI MI,
NAŠE INSTITUCIJE,NAŠE RUKOVODSTVO, NAŠE PRAVOSUDJE, ONI KOJI BI
TREBALI IMATI MOĆI DA UĈINE ONO ŠTO TREBA I DA PRESTANE OVO
STANJE BEZNAĐA.
MI ZNAMO I PAMTIMO ZLO.

NEĆEMO I NE ŽELIMO ZABORAVITI, NEĆEMO NI OPROSTTITI.
I MADA JE SVE VIŠE ONIH KOJI NAS TJERAJU U NEISTINU, MI ITEKAKO

DOBRO ZNAMO ISTINU. A ISTINA SU IMENA I PREZIMENA SVAKE NAŠE
ZRTVE, ETNIĈKI OĈIŠĆEN GRAD OD BOŠNJAKA,MASOVNI PROGONI,
PORUŠENE SVE NAŠE DŽAMIJE, NA STOTINE SILOVANIH DJEVOJĈICA,
DJEVOJAKA I ŽENA ,BROJ KOJI NIKAD NEĆE MOĆI BITI PRECIZAN ZBOG
SVOJE TEŽINE I KOLIĈINE BOLA, STIGME...
FOĈA JE PRVOM MJESTU U BIH PO BROJU NESTALIH I UBIJENIH ŽENA.
SVAKA TREĆA UBIJENA ŽRTVA OVDJE JE ŽENA.

TA ĈINJENICA OĈIT JE DOKAZ KARAKTERA I NAMJERE RATOVANJA.
32
A ONI KOJI SU TO UĈINILI – I DALJE PO SVOME,ŠETAJU OVIM GRADOM
BEZ TRUNKE SAVJESTI...
PODMEĆU NAM HIBRIDNI TERMIN "KULTURA PAMĆENJA ZLOĈINA". BUDI

KULTURAN PA PAMTI KAKO TI JE NEKO UNIŠTIO DRŽAVU ,POBIO NAROD,
RASTURIO PORODICU,UNIŠTIO I SVE NAREDNE
GENERACIJE,PONIZIO,POVRIJEDIO,UKALJAO OBRAZ. OVO JE PRODUKT
HIBRIDNOG RATA KOJI SE I DALJE I U MIRU VODI PROTIV BIH. NISMO MI
NEKULTURNI,
NAMA SAMO TREBA PRAVDA I DA ZLOĈINCE IZVEDEMO PRED SUD
PRAVDE.
PODIJELIMO ĈISTO MATEMATIKOM, A MATEMATIKA TU I VRIJEDI... SA

PRESUDAMA I BROJEM PRESUĐENIH RATNIH ZLOĈINACA,DOBIT ĆEMO
REZULTAT GORI NEGO ŠTO JE BIO DEVEDESETIH.
I DOBIJAMO, EVO, I NOVE PRIJETNJE... OGROMNE SLIKE,MURALI
ĈETNIĈKIH VOJVODA NA MNOGIM FOĈANSKIM ZGRADAMA.
KAD BI SAMO MOGLI PROGOVORITI OVI FOĈANSKI KAZAMATI, OVE

FABRIKE SMRTI .
KADA BI PRESUŠILA OVA HLADNA I HIROVITA RIJEKA DRINA ISPOD NAS,
SVE BI BILO SAVRŠENO JASNO KO JE, ZAŠTO JE, ZBOG ĈEGA JE UĈINIO
TOLIKO NEOPISIVO ZLO KOJE ĈAK I SVJETSKI INSTITUTI IZUĈAVAJU.
I OSUĐUJE SAV SVIJET.
OVAJ KAZNENO POPRAVNI DOM OVDJE, BIO JE MUĈILIŠTE I POSLJEDNJE

BORAVIŠTE HILJADA FOĈAKA, MLADIH I STARIH, KRIVIH SAMO ŠTO SU
BILI MUSLIMANI, ZBOG IMENA I NACIJE, MUĈENIH DO SMRTI. NA OVOM
MOSTU ILI POKRAJ NJEGA...
FOĈA JE SINONIM ZA NAJTEŽE OBLIKE RATNIH ZLOĈINA NAD ŽENAMA

. SMIŠLJENO I NAMJESKI FORMIRANO JE PREKO 20 LOGORA,POSEBNO SU
ODVOĐENI MUŠKARCI I DJECA, A POSEBNO ŽENE ZA NAJMONSTRUOZNIJA
NEDJELA TIH PAGANSKIH DIVLJAKA.
DO SADA JE SAMO ZA FOĈU UKUPNO PRESUĐENO 217.GODINA ZATVORA
TE 11. OPTUŽNICA ZA SILOVANJE.
SADA SA PUNIM PRAVOM, SJEĆAJUĆI SE SVIH TIH NEVINIH ŽRTAVA,
ODAJUĆI IM POĈAST I POŠTOVANJE, I NAKON PUNIH 27 GODINA, UZ TUGU I
VAPAJE , MI I OVOG 4. AVGUSTA, U NAŠOJ FOĈI - PITAMO SE ...I PITAĆEMO
SVE DOK NE SAZNAMO :
- GDJE SU OSTACI TIJELA 627 NAŠIH NAJMILIJIH ?

I APELUJEMO NA SAVJEST, AKO JE JOŠ IMA :
POMOZITE NAM DA IH PRONAĐEMO.ŽELIMO IH DOSTOJNO SAHRANITI,
ŽELIMO DA NAĐU SMIRAJ ZAJEDNO SA NAMA.
PITAMO I SEBE I SVIJET :

- IMA LI IKO KADAR U BOSNI I HERCEGOVINI,U REGIONU U SVIJETU DA
NAM POMOGNE DA DOSTOJNO OBILJEŽIMO BAREM JEDNO MJESTO
33
STRADANJA I PONIŽAVANJA NEVINIH I NEDUŽNIH FOĈANSKIH
DJEVOJĈICA,DJEVOJAKA I ŽENA.
ZAR TE TUŽNE, TEHRABRE HEROINE NE ZASLUŽUJU BAREM JEDNU

HLADNU KAMENU PLOĈU KOJA ĆE BITI OPOMENA SVIM BUDUĆIM
GENERACIJAMA DA SE ZLO NIKADA VIŠE NE PONOVI.
- HOĆE LI NAŠA DRŽAVA NAĆI MODUS DA NAKON 10 GODINA POKUŠAJA
DONESE ZAKON O ŽRTVAMA TORTURE NA DRŽAVNOM NIVOU.
-HOĆE LI KONAĈNO BAREM MI ŽENE DOBITI ADEKVATNU ZAŠTITU I
PRIOPRITETE U RJEŠAVANJU STAMBENIH,EKONOMSKIH I SVIH DRUGIH
VIDOVA PODRŠKE.
HOĆEMO DA VJERUJEMO DA HOĆE.
JOŠ NAS TA NADA HRABRI DA NASTAVIMO SVOJE ŽIVOTE I NAŠU BORBU

ISTINE,PRAVDE I POŠTOVANJE ŽRTVE.
(Halida Uzunović – Konjo - obraćanje na fočanskom mostu – Mostu stradanja,

04.08.2019.)
34
35
36
37
SUĐENJE
Paprica i Ognjenovid: Iživljavanje nad ženama u Foči
Na suđenju za zločine počinjene u Foči, zaštideni svjedok Tužilaštva BiH je naveo da je osoba
pod imenom Paprica nekoliko puta odvodila njegovu majku iz stana.
Zaštideni svjedok A-5 je kazao da je s porodicom do septembra 1992. živio u Miljevini kod
Foče, te da je tada imao šest godina. Kako je rekao, njegov otac je odveden u Kazneno-
popravni dom u Foči i nikada ga više nije vidio.
Posvjedočio je da je u tom periodu bilo odvođenja žena i iživljavanja nad njima, te da je

njegovu majku nekoliko puta odvodila osoba pod imenom Paprica.
“Moja majka je par puta odvođena. Koliko sam ja vidio, odvodio ju je Paprica. Ne znam gdje.
Ne znam na koji način je zlostavljana”, naveo je svjedok A-5.
Ispričao je da je Papricu poznavao lično i da ga je viđao dok je ovaj prije rata išao ili se vradao
s posla u rudniku. Opisao je da mu je jedno oko bilo zatvoreno i da je imao crni povez preko
lica, kao i da je imao konja.
A-5 je svjedočio na suđenju Radovanu Paprici zvanom Papro i Slavku Ognjenovidu zvanom
Mačak, koji su optuženi da su, s još jednom osobom, 9. juna 1992. godine u Miljevini na grub
način silovali svjedokinju A-1.
Na teret im je stavljeno da su silovanje počinili u okviru širokog i sistematičnog napada

vojnih, paravojnih i policijskih snaga Republike Srpske (RS).
Abdulah Kučukalid, vještak neuropsihijatar koji je po naredbi Tužilaštva BiH uradio nalaz i
mišljenje, kazao je da je oštedena A-1 trpjela duševnu bol jakog intenziteta tokom boravka u
Foči, te da joj je utvrđen posttraumatski stresni poremedaj (PTSP).
Po njegovim riječima, opda životna sposobnost joj je umanjena za 50 posto.
Tokom unakrsnog ispitivanja vještak je naveo da oštedena uzima terapiju koja može imati
pozitivan efekat, ali da nije došlo do izlječenja niti redukcije bolesti.
Nastavak suđenja je zakazan 23. juna, kada bi se trebala održati statusna konferencija na
kojoj de Odbrana iznijeti svoje dokazne prijedloge.
Nejra Džaferagid
detektor.ba, 8. juna 2020.
38
39
PREUZETO
Eli Da
4h·
Andrew je upoznao mog oca u Jablanici 1992.Kad je izasao iz focanskog KP doma tezio je 42 kg.
Andrew je 1994 u Melburnu napravio izlozbu o nasoj porodici.Prva slika je moj otac u izbjeglickom
logoru u Jablanici, ostale su pamflet o izlozbi. Tekst Korijeni mita je od naseg dobrog prijatelja
Tugomila Copcica, umjetnika iz Melburna
"Pridruzio sam se humanitarnom konvoju u Bosni krajem 1992.Tu sam upoznao Seada u centru
Crvenog krsta.
Sead je nedavno bio pusten iz concentracionog logora kao dio razmjene zatvorenika. Ispricao mi je
uzasne stvari.Prezivjeti 200 dana u uzasnim i barbaricnim uslovima je zahtijevalo nevjerovatnu snagu i
hrabrost.
Dok je bio u zatvoru, pisao je tajna pisma svojoj supruzi koja nikad nisu mogla biti poslana.Zakacio se
za ta pisma kao plivac za pojas za spasavanje u olujnom moru.
Kad sam ga upoznao bio je slabasan, sam i ocajan da pronadje svoju familiju.Napisao mi je imena
supruge i dvije kcerke sa ocajnom molbom za pomoc.Na nesrecu ja sam bio u automobilskoj nesreci
pri odlasku iz Bosne i bio sam u bolnici mjesecima.
Ironicno je je da sam vidio Seada u Melburnu dvanaest mjeseci kasnije.Kroz svoj posao kao
prevodilac za Dansku agenciju za pomoc on se konacno ujedinio sa svojom porodicom u Njemackoj.U
Njemackoj je porodica primila izbjeglicki status od strane Australske vlade.
Od naseg prvog susreta u Bosni obojica imamo svoje licne price za ispricati" Andrew Jordan.
https://www.facebook.com/tu.sam.35/posts/3088527241185474
fb Eli Da
40
41
Pamte Fočaci : Krvavo jutro 8. juna 1992.
https://focanskidani.wordpress.com/2017/06/08/pamte-focaci-krvavo-jutro-8-juna-1992/
Podsjetnik
Vlast slabo pamti.
Ali pamte Fočaci.
FOČA : Neobilježena mjesta stradanja/Zločin bez kazne
Krvavo jutro 8. juna 1992.
Prema svjedočenju očevidaca, od ‘komšijske’ ruke ubijena su 53 bošnjačka civila iz sela:
Lisovidi, Mazoče i Hum u jugoistočnom dijelu fočanske opdine…
Osmi juni je jedan od najmanje spominjanih datuma, iako zaslužuje da bude puno više.
42
_____
Ratni zločinci
Ninkovid Drago: Izvori su potvrdili da je sa Draganom Mališom i još dvojicom Ninkovida –
Sinišom i Zoranom učestvovao u ubijanju muslimanskih civila, uglavnom starijih ljudi i žena,
pljačkanju i paljenju njihovih kuda u selu Hum, Kosman i drugim okolnim selima.(ARHIVA
DANI 68, JANUAR / SIJEDANJ 1998)
_____
Selo Mazoče pripada području opdine Foča. Smješteno je u podnožju planine Pliješ sa
otvorenim pogledom na rijeku Drinu, planine Zelengoru, Vučevo, Maglid, Malušu i mnoge
druge planine koje se nalaze istočno od Foče prema granici sa Crnom Gorom. Mazoče je
okruženo selima Lisovidi, Dragovine, Krmčidi i Pekovidi. Putna povezanost sa selom Mazoče je
magistralni put Foča-Šdepan polje sa kojeg se odvajaju makadamski putevi prema ovom selu.
Stanovništvo se uglavnom bavi stočarstvom i poljoprivredom,a tome pogoduju brojni izvori
pitke vode. U ljetnom periodu stanovnici sela osim seoskih poslova beru gljive, šumsko vode i
ljekovite bilje što im daje mogudnost za zaradu. Odlazak mladih sa sela i traganje za boljim
životom, zatvaranje škole u Čelikovom polju,ratni period, ostavili su selo sa pretežno starijim
stanovništvom kojeg je iz godine u godinu sve manje. Prema podacima iz januara 2015.
godine u ovom selu živi samo 15 stanovnika.Na popisu stanovništva 1991. u njemu je živjelo
146 stanovnika : srba 73, muslimana 73.
43
44
PAMTE FOČACI : POZIVAM ZA SVJEDOKA...
... FOČANSKA JE TUGA PREGOLEMA...
izbor tekstova sa portala focanskidani, flickr-a ekranportal13 i facebooka...
priredio:Kenan Sarač
fotografije: /internet/screenshot
45
design:Kenan Sarač
https://www.academia.edu/36809087/PAMTE_FOČACI_POZIVAM_ZA_SVJEDOKA..._..._FOČ
ANSKA_JE_TUGA_PREGOLEMA....pdf
https://www.scribd.com/document/381370504/PAMTE-FOČACI-POZIVAM-ZA-SVJEDOKA-
FOČANSKA-JE-TUGA-PREGOLEMA
UBILI SU ME NEBROJENO PUTA : U Foči me brutalno ubiše 3 000 puta

Piše: Merjem Erna Mušinovid
” Svi smo mi mrtvi, samo se redom sahranjujemo. ”
…. Ubili su me nebrojeno puta. Ubijali su me planski, sistematski i organizovano u kratkim

vremenskim periodima. Pojedinačno i u grupama. S
trijeljanjem i spaljivanjem.
Klanjem i mučenjem. Bombama i metcima. Davljenjem i logorima. Granatiranjem i
snajperskim hicima… Etničkim čišdenjem. Silovanjem. Urbicidom. Nasilnim pokrštavanjem.
Ubijanjem kulturnih, vjerski i historijskih obilježja….
Danteovim Paklom…
Ubijaju me ponovo zaboravom i negiranjem…
Ubili su me u Sarajevu oko 18 889 puta.. 1 601 put, ubili su me još kao dijete.
46
U Višegradu me ubiše preko 3 000 puta. Ubiše me od godinu dana. Ensar mi je bilo ime.
Ubiše me i od pet godina, Elma sam se zvala, ne znam da li me se sjedaju?
U Foči me brutalno ubiše oko 3 000 puta. Nazvaše me Srbinje. Iako sam bila pod zaštitom
UNESC-a, izbrisaše mi svaki trag postojanja još iz XV stoljeda.
U Ključu me ubiše preko 700 puta. Mučiše me 1 161 put samo u Manjači. Ne bi im dosta, pa
me ubiše od devet mjeseci i četiri godine. Amila mi bješe ime. I Almir se zvah samo četiri
godine.
U Vlasenici me ubiše i prisilno protjeraše 14 030 puta.
U Prozoru me ubiše 254 puta, a u Vitezu 514 puta.
U Brčkom me ubiše oko 3 000 puta.

U Zvorniku za samo dva mjeseca, ubiše me 800 puta. Više nisam brojala, jer dok su me
ubijali, istovremeno prisilno su me i protjerali 15 436 puta.
U Sanskom Mostu, ubiše me 800 puta. U 30 masovnih grobnica me sahraniše. Ali ja i
mrtva pričam iz Hrastove Glavice i Sasine. A moj glas se čuje iz još 28 grobnica
masovnih.
U Prijedoru me ubiše 3 173 puta. Ubiše me 102 puta kao dijete sa ” bijelom trakom” na ruci.
Deportovaše me i protjeraše 53 000 puta. 200 puta, grupno, svoj put spasa završih na
Koridanskim stijenama, a u Tomašici još uvijek me traže. Ne znam koliko puta de me pronadi.
U Srebrenici ubiše me više hiljada puta. 1 000 – 1 500 puta, odjednom ( grupno ) ubiše me u
Kravicama samo. U Bratuncu, školi ” Vuka Karadžida”.. Deportovaše me 30 000 puta…
Ubiše me nebrojeno puta na različite načine. Grupno i pojedinačno. Kao odraslu i kao dijete.
Kao muškarca i kao ženu. Ubiše me nebrojeno puta, kosti moje razbacujudi od Une do Drine,
od Save do mora…. Nema mjesta u BiH gdje me nisu ubili… U svakom gradu, opdini, selu,
zaseoku.. Ubili su me toliko puta da me nikad nede u cjelosti pronadi…
Da, ja sam mrtva! Samo čekam svoj red za sahranu, dozivajudi iz masovnih grobnica,
primarnih, sekundarnih i tercijarnih… Dozivam šumom bosanskih rijeka, daškovima vjetrova
šuma i planina.. Dozivam kotlinama rijeka bosanskih…. Dozivam da me sahrane svakim
pedljom zemlje Bosanske..
Ubili su me nebrojeno puta. Ja samo čekam svoj red da me nebrojeno puta i sahrane…
(* samo neki podaci o ubijanju civila u periodu 1991-1995:
” Bosanska knjiga mrtvih”, podaci Haškog tribunala, te zapisi o genocidu –
Emir Ramid, član Internacionalnog ekspertnog tima Instituta za istraživanje genocida u
Kanadi)
Merjem Erna Mušinovid
preuzeto
sa:https://www.facebook.com/photo.php?fbid=1099892300050533&set=a.3837685583295
81.90815.100000893193518&type=3&theater
naslov promjenio:Kenan Sarač
fotografije:flickr ekranportal13
47
Pamte Fočaci : Krvavo jutro 8. juna 1992.
https://focanskidani.wordpress.com/2017/06/08/pamte-focaci-krvavo-jutro-8-juna-1992/
Podsjetnik
Vlast slabo pamti.
Ali pamte Fočaci.
FOČA : Neobilježena mjesta stradanja/Zločin bez kazne
Krvavo jutro 8. juna 1992.
Prema svjedočenju očevidaca, od ‘komšijske’ ruke ubijena su 53 bošnjačka civila iz sela: Lisovidi, Mazoče i Hum u jugoistočnom dijelu
fočanske opdine…
Osmi juni je jedan od najmanje spominjanih datuma, iako zaslužuje da bude puno više.
_____
Ratni zločinci
Ninkovid Drago: Izvori su potvrdili da je sa Draganom Mališom i još dvojicom Ninkovida – Sinišom i Zoranom učestvovao u ubijanju
muslimanskih civila, uglavnom starijih ljudi i žena, pljačkanju i paljenju njihovih kuda u selu Hum, Kosman i drugim okolnim selima.(ARHIVA
DANI 68, JANUAR / SIJEDANJ 1998)
_____
Selo Mazoče pripada području opdine Foča. Smješteno je u podnožju planine Pliješ sa otvorenim pogledom na rijeku Drinu, planine
Zelengoru, Vučevo, Maglid, Malušu i mnoge druge planine koje se nalaze istočno od Foče prema granici sa Crnom Gorom. Mazoče je
okruženo selima Lisovidi, Dragovine, Krmčidi i Pekovidi. Putna povezanost sa selom Mazoče je magistralni put Foča-Šdepan polje sa kojeg se
odvajaju makadamski putevi prema ovom selu. Stanovništvo se uglavnom bavi stočarstvom i poljoprivredom,a tome pogoduju brojni izvori
pitke vode. U ljetnom periodu stanovnici sela osim seoskih poslova beru gljive, šumsko vode i ljekovite bilje što im daje mogudnost za
zaradu. Odlazak mladih sa sela i traganje za boljim životom, zatvaranje škole u Čelikovom polju,ratni period, ostavili su selo sa pretežno
starijim stanovništvom kojeg je iz godine u godinu sve manje. Prema podacima iz januara 2015. godine u ovom selu živi samo 15
stanovnika.Na popisu stanovništva 1991. u njemu je živjelo 146 stanovnika : srba 73, muslimana 73.
48
49
50
51
52
53
54
55
56
57
58
59
60
61
62
63
64
65
66
67
68
69
70
71
72
73
74
75
76
77
78
79
80
81
82
STRADANJE FAMILIJE ŠORO U FOČI 1992. - 1995.
17 članova familije Šoro
Vidi ovaj podatak!!!
12 ekshumiranih!!!
5 neekshumiranih!!!
izvor:Dokumentacija Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine
83
84
85
86
STRADANJE FAMILIJE HODŽID U FOČI 1992. - 1995.
22 članova familije Hodžid
12 ekshumiranih!!!
10 neekshumiranih!!!
87
88
STRADANJE FAMILIJE HADŽID U FOČI 1992. - 1995.
20 članova familije Hadžid
16 ekshumiranih!!!
4 neekshumiranih!!!
89
90
91
92
93
94
95
96
97
98
99
Posted on 19 Juna, 2017
Pamtimo žene silovane u ratu
https://focanskidani.wordpress.com/2017/06/19/pamtimo-zene-silovane-u-ratu/
100
Posted on 30 Juna, 2017
Je suis Foča : PATRIOTSKE LAŽE I PARALAŽE (varijacija)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/06/30/je-suis-foca-patriotske-laze-i-paralaze-
varijacija/
101
I ZIDOVI SU PROGOVORILI...
102
103
10. juni 2018. ·
ŽRTVE FOČANSKOG GENOCIDA
https://www.academia.edu/35548149/ŽRTVE_FOČANSKOG_GENOCIDA.pdf
https://www.scribd.com/document/368175555/ŽRTVE-FOČANSKOG-GENOCIDA
104
105
106
107
108
109
110
Posted on 20 Decembra, 2017 · 11 komentara
TZV KRIZNI ŠTABOVI 1992.
https://focanskidani.wordpress.com/2017/12/20/tzv-krizni-stabovi-1992/
111
112
113
114
115
116
117
118
119
120
121
122
123
124
125
126
20. lipnja 2018. ·
Ukupno je EKSHUMIRANO 1014 Fočaka, i to iz 55 masovnih - 515 žrtava; iz 92 zajedničke
grobnice - 46 žrtava; i iz 407 pojedinačnih grobnica - 407 žrtava. Od 1014 žrtava njih 887 je
IDENTIFICIRANO i to : 610 muškaraca (68,77 %), i 277 žena (31,23 %). Još uvijek je
NEIDENTIFICIRANO 127 žrtava. Evidentirano je još uvijek 625 NESTALIH iz Foče od kojih je
434 (69,44 %) muškaraca i 191 (30,56 %) žena. Dakle, ukupno je bilo NESTALIH ŽENA iz Foče
277 + 191=468 (30,9 %) od 1.512 nestalih žrtava iz Foče.
izvor: Institut za nestale osobe Bosne i Hercegovine (2018. godine)
127
128
129
130
131
132
133
134
135
136
137
138
139
140
141
142
143
144
145
146
147
148
149
150
151
152
153
154
155
156
157
158
159
160
161
162
163
164
165
166
167
Posted on 29 Juna, 2017 · 9 komentara
Stari tekstovi » Iz Evlijinih bisaga: Šeher Foča
https://focanskidani.wordpress.com/2017/06/29/stari-tekstovi-iz-evlijinih-bisaga-seher-
foca/
PODSJETNIK : Foča kao grad na raskršdu puteva i jak trgovački i zanatski centar
Foča kao grad na raskršdu puteva i jak trgovački i zanatski centar
Fočanske zanatlije kreirale su autentične predmete, nisu kopirale strane uzore, a radnje su obilovale novim izradama.
Izrada predmeta od kože, vune, metala i drveta, velikih handžara, pušaka kremenjača, sjekira, jatagana, dimiskija…
Poznata je i po svojim zanatlijama kao što su tabaci, sarači, čizmadžije i durčije...
Zatim po proizvodnji ukrasnih predmeta i nakita.
Foča je bila poznata po svojim kujundžijama i čuvenim fočanskim tokama, kopčama, belenzukama, broševima i cigarlucima.
A tu si i majstori svoga zanata, koji su pravili odjevne predmete i kudne potrepštine: terzije, abadžije, bojadžije, svilari, dilimari...
Pored dilimare u Foči, otvoren je pogon u Jeleču.
Žene su u svojim kudama tkale, vezle, plele mnoge odjevne i ukrasne predmete, a dorađivale ih i kitile vunom, svilom, kozjom dlakom,
pamukom...
Priredio:Kenan Sarač/focanskidani
168
169
PODSJETNIK : Foča kao grad na raskršdu puteva i jak trgovački i zanatski centar
Foča kao grad na raskršdu puteva i jak trgovački i zanatski centar
Fočanske zanatlije kreirale su autentične predmete, nisu kopirale strane uzore, a radnje su
obilovale novim izradama.
Izrada predmeta od kože, vune, metala i drveta, velikih handžara, pušaka kremenjača,
sjekira, jatagana, dimiskija…
170
Poznata je i po svojim zanatlijama kao što su tabaci, sarači, čizmadžije i durčije...
Zatim po proizvodnji ukrasnih predmeta i nakita.
Foča je bila poznata po svojim kujundžijama i čuvenim fočanskim tokama, kopčama,
belenzukama, broševima i cigarlucima.
A tu si i majstori svoga zanata, koji su pravili odjevne predmete i kudne potrepštine: terzije,
abadžije, bojadžije, svilari, dilimari...
Pored dilimare u Foči, otvoren je pogon u Jeleču.
Žene su u svojim kudama tkale, vezle, plele mnoge odjevne i ukrasne predmete, a dorađivale
ih i kitile vunom, svilom, kozjom dlakom, pamukom...
Priredio:Kenan Sarač/focanskidani
171
172
173
174
175
176
177
178
179
180
181
182
183
184
185
186
187
188
189
190
191
192
193
194
195
196
197
Dok danas u Foči propadaju Nacionalni spomenici, iako su pod zaštitom države, donosimo
vam tekst:
RESTAURACIJA KARAVAN-SARAJA MEHMED-PAŠE KUKAVICE U FOČI
(ing. arh. JAHIEL FINCI,ing. arh. IVAN TAUBMAN)
iz novembra 1953. godine, objavljen u godišnjaku Zavoda za zaštitu spomenika Sarajevo,
Naše starine II – 1954.
198
199
200
Na vijest o rušenju Hana Mehmed paše Kukavice u Foči prisjetimo se jednog teksta.
Avlija, 21. januara 2019.
Kulturna baština » Zašto propadaju zaštideni nacionalni spomenici u Foči? (FOTO)
https://www.avlija.me/kulturna-bastina/zasto-propadaju-zasticeni-nacionalni-spomenici-u-
foci-foto
Posted on 25 Decembra, 2015

NESTAJANJA : ZAŠTO ZAŠTIDENI NACIONALNI SPOMENICI U FOČI – PROPADAJU? (foto)
IMA LI NADE ZA ZAŠTIDENE NACIONALNE SPOMENIKE?
201
Posted on 25 Decembra, 2015
NESTAJANJA : ZAŠTO ZAŠTIDENI NACIONALNI SPOMENICI U FOČI – PROPADAJU? (foto)
IMA LI NADE ZA ZAŠTIDENE NACIONALNE SPOMENIKE?
Posted on 10 Novembra, 2015

FOČA:Nemaran odnos prema džamiji i medresi Mehmed–paše Kukavice
202
Posted on 24 Avgusta, 2016
FOČA: Uništeni nacionalni spomenik zadužbina Mehmed–paše Kukavice (foto)
Posted on 10 Novembra, 2015

FOČA:Nemaran odnos prema džamiji i medresi Mehmed–paše Kukavice
203
204
205
206
207
208
209
210
211
212
Objavljeno:13.septembra 2017.
Omer Kovač Omica : Omica de i umrijeti, ali nede progovoriti
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/13/omer-kovac-omica-omica-ce-i-umrijeti-ali-
nece-progovoriti/
Omer Kovač zvani Omica rođen je 1932. godine u blizini Foče. Roditelji su mu se zvali Omer i
Fatima. Bio je učenik GHB medrese, a pošto je ova institucija i tada bila internatskog tipa,
Omer je u njoj i stanovao tokom boravka i školovanja u Sarajevu.
Njegova dženaza održana je veoma diskretno, jer se u javnosti prikrivalo zbog čega je jedan
sedamnaestogodišnji učenik medrese preminuo. Njegov intelektualni rad sigurno bi bio
veoma značajan, ali ipak nije dočekao da završi medresu u kojoj se isticao kao veoma
vrijedan i marljiv učenik.
213
214
215
216
217
218
219
220
221
222
223
224
PREUZETO
U Foci je nekada davno bilo dosta Jevreja. Zuko Dzumhur mi je pricao zasto su se iselili iz
Foce. Kaze Focaci im vagali jaja. Ja sam Zuku ispricao jednu drugu pricu kako su Focaci presli
Jevreje. - Iz Foce ranom zorom radi trgovine krecu vozom u Sarajevo Focaci i focanski Jevreji,
tri Focaka i tri Jevreja. Kada su stigli u Sarajevo pitaju Focaci Jevreje: -Koliko ste karata kupili?
Jevreji kazu - tri. Focaci odgovore -mi samo jednu, kada je naisao kondukter nas trojica
pobjegli u WC, on kucao na vrata, mi probacili jednu kartu, on je ponistio i otisao dalje. Po
povratku iz Sarajeva u Focu Jevreji kupe samo jednu kartu a Focaci ni jednu. Jevreji se sakriju
u WC, Focak to uprati, pokuca i kaze: - karte molim, Jevrej proturi kartu, Focak je zgrabi i sva
tri Focaka se sakriju u drugi WC. Trik sa jednom kartom im ponovo uspije a Jevreji plate tri
kazne.
Lalo Srkalovic
2. veljače ·
225
226
PREUZETO
Roko Morabito, 1967. godine fotografisao je jednu od najčuvenijih slika pod nazivom "Poljubac
života". I za nju je dobio Pulicerovu nagradu.
Na dan kad je slika fotografisana, električari Rendal Čempion i Džej Tompson izvršili su planirane
radove na zameni žica visokog napona kada je Rendal slučajno dotaknuo jednu od njih. Struja napona
4000 V prošla je kroz njegovo tijelo i srce, i ne mogavši izdržati takvo opteredenje, ono se zaustavilo!
Kolika je to jačina govori i podatak da se za vrijeme izvršenja smrtne kazne u električnoj stolici koristi napon od 2000 volti. Rendalovo
beživotno tijelo visilo je na sigurnosnim pojasevima, ali njegov kolega nije izgubio glavu i shvativši da mu je svaka sekunda važna, započeo je
vjestacko disanje.
Kad se kod Rendala pojavio slab puls, Džej je otkopčao kolegu i prebacio ga na rame, a zatim i spustio na zemlju. Kad su spasioci stigli,
Rendal se ponovno osvestio. Nakon nekog vremena, potpuno se oporavio i ponovo se vratio na posao. Ispostavilo se da je Džej produžio
kolegi život za 35 godina, a on je i dalje živ.
Tekst: Bojan Uzelac
227
228
229
230
231
232
233
234
235
236
237
238
239
240
241
242
243
244
245
246
247
248
Foča : ponovljeni zločin i hronologija zločina 1941/45-1992/95. godina / Faruk Muftid
Sarajevo : DES, 2001. (Sarajevo : DES)
283 str. : ilustr., faks. ; 24 cm
249
250
251
252
253
254
255
256
257
258
259
260
261
Neke od knjiga koje bi trebao imati svaki Foĉak i svaka Foĉanka u svojoj biblioteci ili ih
bar proĉitati...
Povijest i umjetnost Foĉe na Drini / Alija Bejtić
Sarajevo : [s. n.], 1957 ([s.l. : s.n.])
82 str. : ilustr. ; 28 cm
"Naše starine" III.-IV, 1957.
Genocid nad Muslimanima : 1941-1945 : zbornik dokumenata i svjedoĉenja / Vladimir Dedijer, Antun
Miletić
Sarajevo : Svjetlost, 1990. (Sarajevo : OsloboĊenje)
XXXI, 881 str., [16] str. s tablama : ilustr. ; 25 cm
IzmeĊu pravde i realpolitike : odnos mirovnih planova i vojnih operacija u Bosni i Hercegovini : 1992-
1995 / Mesud Šadinlija
Sarajevo : Institut za istraţivanje zloĉina protiv ĉovjeĉnosti i meĊunarodnog prava Univerziteta, 2018.
([Fojnica] : "Fojnica")
782 str. : geogr. karte ; 25 cm
Teritorijalna odbrana Bosne i Hercegovine u vrijeme jugoslovenske krize : 1986.-1992. : magistarski rad /
kandidat: Mesud Šadinlija
Sarajevo : [M. Šadinlija], 2007.
199 listova : ilustr. ; 30 cm
Odnos mirovnih planova i vojnih operacija na ratištu Bosni i Hercegovini : 1992-1995. : (doktorska
disertacija) / Mesud Šadinlija
Sarajevo : [M. Šadinlija], 2017.
Genocid nad Bošnjacima na podruĉju općine Foĉa : 1992. - 1995. : (prilog utvrĊivanju ţrtava) / Preljub
Tafro, Bećir Macić
Sarajevo : Institut za istraţivanje zloĉina protiv ĉovjeĉnosti i meĊunarodnog prava, 2004. (Fojnica :
"Fojnica")
461 str. ; 24 cm
Genocid nad Bošnjacima 1992.-1995. godine s posebnim osvrtom na općinu Foĉa : doktorska disertacija /
Hasan Balić
Sarajevo : [H. Balić], 1998.
216 listova : faks. ; 29 cm
Aladţa dţamija u Foĉi / Andrej Andrejević ; [crteţi Dragomir Todorović ... [et al.] ; fotografije Dušan
Tasić ... [et al.] ; prijevod rezimea Danièle Ouanes]
Beograd : Institut za istoriju umetnosti filozofskog fakulteta, 1972. (Beograd : BIGZ)
103 str., [16] str. str. s graf. prikazima, [24] str. s tablama : ilustr. ; 26 cm
Aladţa dţamija - foĉanski biser / Šemso Tucaković ; [fotografija Šemso Tucaković]

Sarajevo : El-Kalem, 1991. (Tuzla : Grafiĉar)
57 str. : fotogr. ; 21 cm
262
Kulturocid na Drini : materijalni spomenici kulture Bošnjaka - muslimana istoĉne Bosne uništeni u toku
srpske agresije 1991.-1995. / Šemso Tucaković
Sarajevo : Futur Art, 2012. (Sarajevo : DES)
147 str. : fotogr. ; 24 cm
Izvještaji iz bosanskog rata : (dnevniĉke zabilješke) / Šemso Tucaković

Fojnica : Štamparija "Fojnica", 2017. (Fojnica : "Fojnica")
Aladţa dţamija - ubijeni monument / Šemso Tucaković

Sarajevo : Institut za istraţivanje zloĉina protiv ĉovjeĉnosti i meĊunarodnog prava, 1998. (Sarajevo : Rail
print)
Prešućeni genocid : (zloĉini srpskih snaga na Drini 1941.-1945.) / Šemso Tucaković

Sarajevo : Amos graf, 2013. (Sarajevo : Amos Graf)
Srpski zloĉini nad Bošnjacima-muslimanima : 1941.-1945. / Šemso Tucaković

Sarajevo : El-Kalem : OKO, 1995. (Sarajevo : OKO)
Narodni heroj Šerif Lojo / Šemso Tucaković

Beograd : Vojnoizdavaĉki i novinski centar, 1988. (Split : Vojna štamparija)
Na Drini Proleća 1943. / Šemso Tucaković

Pljevlja : MeĊurepubliĉka zajednica za kulturno-prosvjetnu djelatnost, 1986. (Beograd : Prosveta)
Sto deset dana Foĉanske republike / Šemso Tucaković

Foĉa : Muzej "Foĉanskog perioda NOB-a" ; Sarajevo : Muzej revolucije BiH, 1982.
55 str. : ilustr. ; 20 cm.
Zaboravljena Foĉa / Faruk Muftić

Sarajevo : Vakufska direkcija, 2014. (Sarajevo : Dobra knjiga)
158 str. : ilustr. ; 22 X 25 cm
Foĉa : stećci i nišani / Faruk Muftić

Sarajevo : "Šahinpašić", 2000. ([Sarajevo : "Šahinpašić"])
Ranjeni grad : Foĉa : sve dţamije su porušene / Faruk Muftić

Sarajevo : Alef, 2003 (Sarajevo : Bošnjaĉki institut - Fondacija Adila Zulfikarpašića)
263
Šeher Ustikolina / Faruk Muftić
247 str. : ilustr. (djelomice u bojama) ; 24 cm
Foĉa : genocid u kontinuitetu : dokumenti, svjedoĉenja / Faruk Muftić

Sarajevo : Dobra knjiga, 2019.
Rehabilitacija dţamija u mjestima: : Jabuka, Mreţica, Izbišno / Faruk Muftić

Sarajevo : Des, 2007. (Sarajevo : Des)
Spaljena zemlja / Faruk Muftić

Sarajevo : DES, 2015.
Teci Drino, teci i priĉaj / Faruk Muftić

Foĉa kroz vrijeme / Faruk Muftić

Foĉa : ponovljeni zloĉin i hronologija zloĉina 1941/45-1992/95. godina / Faruk Muftić

TRG 94(497.6) MUFTIĆ F. Foĉa (Cfaza)
Atik Ali-pašina dţamija = Musluk-dţamija u Foĉi / Faruk Muftić

Foĉa : Medţlis Islamske zajednice Foĉa, 20??. (Sarajevo : Bemust)
[66] str. : ilustr. ; 21 cm
Foĉa 1992-1995. : ţrtve genocida / Rasim Halilagić

Sarajevo : Institut za istraţivanje zloĉina protiv ĉovjeĉnosti i meĊunarodnog prava, 2008. ([Fojnica] :
"Fojnica")
497 str., [1] presavijen list sa tablom : ilustr. ; 24 cm
Orahovice / Rasim Halilagić ; [autori fotografija Rasim Halilagić i Adnan Đozo]

Fojnica : "Fojnica", 2010. ([Fojnica] : "Fojnica")
160 str. : fotogr. u bojama ; 25 cm
Foĉanska Jabuka / Rasim Halilagić ; [fotografije Rasim Halilagić]

Fojnica : "Fojnica", 2009. (Fojnica : "Fojnica")
133 str. : ilustr. u bojama ; 24 cm
264
Podrinje - istoĉna kapija Bosne i Hercegovine : (kratko putovanje kroz istoriju) / Mujo Kafedţić
Sarajevo : M. Kafedţić, 2005. (Sarajevo : Arka press)
326 str. : ilustr. ; 21 cm + Ispravke ([1] list)
Politika i rat : zapisi, sjećanja i ĉlanci / Mujo Kafedţić

Sarajevo : M. Kafedţić, 2007. (Sarajevo : Orion-lane)
Foĉa - ţrtva genocida XX vijeka / Mujo Kafedţić

Sarajevo : Institut za istraţivanje zloĉina protiv ĉovjeĉnosti i meĊunarodnog prava, 2011. (Fojnica :
"Fojnica")
Likovni umjetnici Foĉi i Foĉacima / [priredili Hasan Balić ... [et al.]
Sarajevo ; Foĉa : BZK Preporod, 2018. (Sarajevo : ProPrint)
74 str. : fotogr., ilustr. ; 21 cm
Kuća na Kunovu / Edhem Trako

Sarajevo : Kutub, 1999. (Sarajevo : Bemust)
Kunovska legenda / Mujo Trako

Sarajevo : Institut za istraţivanje zloĉina protiv ĉovjeĉnosti i meĊunarodnog prava Univerziteta, 2009.
(Fojnica : "Fojnica")
Foĉa od uspostave osmanske vlasti do kraja XVI stoljeća : (magistarski rad) / kandidat: Muamer Hodţić
Sarajevo : [M. Hodţić], 2012.
158 listova ; 31 cm
Foĉa središte Hercegovaĉkog sandţaka / Muamer Hodţić

Sarajevo : Orijentalni institut, 2019.
246 str. ; 25 cm
Foĉa : moja mahala i familija / [Izet S. Kubat]

Sarajevo : I. S. Kubat, 2007. ([Sarajevo] : Grafika Šaran)
Viktimološka analiza silovanja Bošnjakinja na podruĉju općine Foĉa od 1992-1995 godine : analiza
presuda osuĊenih : diplomski rad / Đuderija Vahid ; mentor Balić Hasan
Sarajevo : [V. Đuderija], 2006.
Dipl. rad, Fakultet kriminalistiĉkih nauka, Sarajevo, 2006.
265
Zatoĉenici u koncentracionom logoru KPD Foĉa kao ţrtve nasilja : diplomski rad / Amer Slijepĉević ;
mentor Hasan Balić
Sarajevo : [A. Slijepĉević], 2006.
33 lista : ilustr. ; 30 cm
Nivo spoznaja uĉenika razliĉitih usmjerenja JU Srednjoškolski centar "Foĉa" iz oblasti botanike : završni -
magistarski rad / Vasilija Vuković
Sarajevo : [V. Vuković], 2017.
Bosanska kataklizma : studija sluĉaja Foĉa / Hasan Balić

Sarajevo : Magistrat, 2002. (Travnik : Borac)
Pozitivna uloga drţave u zaštiti ţrtve od nasilja : analiza povratka u općinu Foĉa : diplomski rad / Camo
Eldin ; mentor Hasan Balić
Sarajevo : [E. Camo], 2007.
34 lista : ilustr. ; 30 cm
Pravda za ţrtve silovane ţene : sluĉaj Foĉa 1992-1995 : diplomski rad / Alma Hot ; mentor Hasan Balić
Sarajevo : [A. Hot], 2006.
Ţelezniĉke veze Bosne sa Jadranom : predlog za graĊenje ţelezniĉke pruge Bileća-Foĉa / [M. Jakovljević]
[S. l. : s. n.], 1954. (Dubrovnik : "Ivo Ĉubelić")
85 str. ; 23 cm
Ratni zloĉini u Foĉi : presude / [urednik Edvin Kanka Ćudić]

Sarajevo : Udruţenje za društvena istraţivanja i komunikacije, UDIK, 2017. ([s. l. : s. n.])
413 str. : tabele ; 25 cm
Rjeĉnik moje majke : prilog leksiĉkom blagu bosanskog jezika / Sead Trhulj
Tuzla : Radio Kameleon, 1998. (Tuzla : Benssa)
92 str. ; 21 cm
Foĉi / Nela Beran

Sarajevo : N. Beran, 2006. ([Sarajevo] : Sabah print)
Partizanska olimpijada / Branko Tomić

Foĉa : Organizacioni odbor Partizanske olimpijade, 1983. ([Sarajevo] : OsloboĊenje)
priredio:Kenan Saraĉ/focanskidani
266
267
268
269
270
271
272
273
274
Drina : geografsko-turistička monografija / Dragutin J. Deroko
Fototipsko izd.: Novi Sad : Društvo Fruška gora, 1939.
Reprint izdanja ; Beograd : Čigoja štampa, 2001. (Beograd : Čigoja štampa)
270 str., [2] lista s tablama : ilustr., tabele ; 21 cm
275
276
277
278
279
280
281
282
283
284
285
286
287
288
289
290
291
ZATIRANJA...
ZATIRANJA...
292

ZATIRANJA by Kenan Sarač

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

You might also like

ZATIRANJA by Kenan Sarač

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

ZATIRANJA by Kenan Sarač

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

ZATIRANJA...

- izbor tekstova sa portala focanskidani, flickr-a i facebooka

priredio:Kenan Sarač/focanskidani design:Kenan Sarač

Period Drugog svjetskog rata

No, nažalost o Foči i fočanskim zločinima se jako malo govori i čuje:

Priča o Almiri Bektovid - Bosansko dijete silovano u ratu 1992.

Među najstrašnijim i najžalosnijim nehumanim postupcima i okrutnostima koje su

Jedna od preživjelih svjedokinja iz Karamanove kude izvijestila je da je Almira dovedena u

Informacije o ovom web-mjestu

Svjedočeći uz mjere zaštite na suĎenju Ratku Mladiću, bošnjakinja iz Foče

HAG/DEN HAAG | 30.09.2013.

EVO NAS OVDJE NA MJESTU ZLOĈINA, HRABRO I DOSTOJANSTVENO

MOSTOVI – KAŽU – POSTOJE I GRADE SE DA BI SPAJALI LJUDE. DA

OVO JE MOST NA KOJEM NE BJEŠE PRELASKA.

PUTOVANJE BROJNIH NEVINIH LJUDI ZAVRŠAVALO SE OVDJE.

NISU DANAS OVDJE VAŽNE RIJEĈI,NITI GOVORI,

ZNAMO DA JE NI KRIVA, NI DUŽNA, OVA RIJEKA DRINA. POSTADE-KLETA

TRAŽIMO IH, VEHNEMO ZA NJIMA,MOLIMO DA SE SMIRE NJIHOVE ALI I

MI ZNAMO I PAMTIMO ZLO.

I MADA JE SVE VIŠE ONIH KOJI NAS TJERAJU U NEISTINU, MI ITEKAKO

SVAKA TREĆA UBIJENA ŽRTVA OVDJE JE ŽENA.

PODMEĆU NAM HIBRIDNI TERMIN "KULTURA PAMĆENJA ZLOĈINA". BUDI

PODIJELIMO ĈISTO MATEMATIKOM, A MATEMATIKA TU I VRIJEDI... SA

KAD BI SAMO MOGLI PROGOVORITI OVI FOĈANSKI KAZAMATI, OVE

OVAJ KAZNENO POPRAVNI DOM OVDJE, BIO JE MUĈILIŠTE I POSLJEDNJE

FOĈA JE SINONIM ZA NAJTEŽE OBLIKE RATNIH ZLOĈINA NAD ŽENAMA

- GDJE SU OSTACI TIJELA 627 NAŠIH NAJMILIJIH ?

PITAMO I SEBE I SVIJET :

ZAR TE TUŽNE, TEHRABRE HEROINE NE ZASLUŽUJU BAREM JEDNU

HOĆEMO DA VJERUJEMO DA HOĆE.

JOŠ NAS TA NADA HRABRI DA NASTAVIMO SVOJE ŽIVOTE I NAŠU BORBU

(Halida Uzunović – Konjo - obraćanje na fočanskom mostu – Mostu stradanja,

Posvjedočio je da je u tom periodu bilo odvođenja žena i iživljavanja nad njima, te da je

Na teret im je stavljeno da su silovanje počinili u okviru širokog i sistematičnog napada

Po njegovim riječima, opda životna sposobnost joj je umanjena za 50 posto.

UBILI SU ME NEBROJENO PUTA : U Foči me brutalno ubiše 3 000 puta

” Svi smo mi mrtvi, samo se redom sahranjujemo. ”

…. Ubili su me nebrojeno puta. Ubijali su me planski, sistematski i organizovano u kratkim

Ubijaju me ponovo zaboravom i negiranjem…

U Vlasenici me ubiše i prisilno protjeraše 14 030 puta.

U Prozoru me ubiše 254 puta, a u Vitezu 514 puta.

U Brčkom me ubiše oko 3 000 puta.

Posted on 25 Decembra, 2015

Posted on 10 Novembra, 2015

Posted on 10 Novembra, 2015

Aladţa dţamija - foĉanski biser / Šemso Tucaković ; [fotografija Šemso Tucaković]

Izvještaji iz bosanskog rata : (dnevniĉke zabilješke) / Šemso Tucaković

Aladţa dţamija - ubijeni monument / Šemso Tucaković

Prešućeni genocid : (zloĉini srpskih snaga na Drini 1941.-1945.) / Šemso Tucaković

Srpski zloĉini nad Bošnjacima-muslimanima : 1941.-1945. / Šemso Tucaković

Narodni heroj Šerif Lojo / Šemso Tucaković

Na Drini Proleća 1943. / Šemso Tucaković

Sto deset dana Foĉanske republike / Šemso Tucaković

Zaboravljena Foĉa / Faruk Muftić

Foĉa : stećci i nišani / Faruk Muftić

Ranjeni grad : Foĉa : sve dţamije su porušene / Faruk Muftić

Foĉa : genocid u kontinuitetu : dokumenti, svjedoĉenja / Faruk Muftić

Rehabilitacija dţamija u mjestima: : Jabuka, Mreţica, Izbišno / Faruk Muftić