Metode umnožavanja pčela

Zemlja Magazin

U ovom izdanju obraditi ćemo temu umnožavanja pčela, odnosno sljedeće metode: paketni rojevi, rojenje sa
proizvodnjom matičnjaka, mladom pčelom, podjela na pola, formiranje roja iz više pčelinjih zajednica, Taranova
daska, Peletov način rojenja te Rošfusova metoda.

PAKETNI ROJEVI

Prodaje se  kao paketni roj, koga čine samo pčele i matica, bez ramova. Paketni roj se formira trešenjem pčela sa
ramova u posebne kutije. Paketni roj se prodaje obično u težini 1,2 kg. Poželjno je roj kupiti što ranije u sezoni,
najbolje već krajem maja ili početkom juna, da bi se do kraja ljeta razvio u društvo. Preporučuje se ići po roj kada je
sunčano i lijepo vrijeme, najbolje u podne jer će tada biti najviše mlade pčele u košnici kod istresanja, a izletnice će
biti napolju. Ne odlazite po roj u večernje časove jer je starija pčela u košnicu, te ćete tada dobiti dosta stare pčele.
Paketne rojeve ne treba kupovati poslije juna, osim ako im obezbijedimo izgrađeno saće i rezerve meda. Početnicima
se skreće pažnja da ne kupuju rojeve sa pčelinjaka bližih od 3-4 km, zbog mogućnosti vraćanja izletnica na staro
mjesto, niti sa pčelinjaka koji su zaraženi bolestima i u propadanju.

Paketni rojevi zahtijevaju nešto veću i pažljiviju njegu. U prvo vrijeme, malo se sporije razvijaju od rojeva na
ramovima, ali zato imaju i niz prednosti. Cijena im je niža, izgrađuju prvoklasno mlado saće, siguri smo da preko saća
nećemo prenijeti bolesti te da možemo efikasno tretirati protiv varoe. Paketni rojevi se naseljavaju isključivo pred
sumrak, jer se pčele inače mogu razletjeti po drugim košnicama. Kavez sa maticom se izvadi i okači među ramove,
pčele stresu iz kutije i košnica zatvori. Da im se 200-300 g sirupa . Prvi izlet pčela sutradan je vrlo intenzivan, dosta
lutaju i nalijeću u druge košnice. Dva-tri dana ćemo ih ostaviti na miru (uz večernje prihranjivanje), a zatim pogledati.
Skoro uvijek prime maticu. Ako se useljava više paketnih rojeva bilo bi poželjno da košnice sa useljenim rojevima
nisu blizu jedna pored druge radi orijentacije pčela i ulaska pčela u svoje košnice (može se desiti da jedno društvo
ojača a drugo oslabi). Smanjiti leto na 2- 3cm.

Po naseljavanju paketnog roja ne smijemo da propustimo priliku da izvršimo efikasno tretiranje protiv varoe, dok u
košnici nema zatvorenog legla, dakle – prvih 6 do 7 dana. Ako smo u mogućnosti da ih svakodnevno prihranjujemo
(300-500 g sirupa), ili ima dobre paše, najbolje je da ih naselimo isključivo na satne osnove. Pri tome na 1,2 kg pčela
se stavlja 5 DB ramova ili 7 Lr ili 10 RV. Tako ćemo, za kratko vrijeme dobiti mlado, zdravo i ispravno izgrađeno
saće. Ukoliko ih ne možemo hraniti baš svakog dana u početku, a nema paše, poželjno je gnijezdo formirati sa 3-4
satne osnove, kraj kojih se stavlja po 1 ram sa medom i polenom sa obje strane.

Za desetak- petnaestak dana, paketni roj će potpuno izgraditi 5-6 satnih osnova i matica zaleći 3-4 rama. Kritičan
period nastaje već poslije desetak dana jer nema dovoljno pčela da hrane leglo, stare izumiru a nove se još ne rađaju.
Najidealnije ih je tada pojačati sa 200-300 g mladih pčela, ali i bez toga, roj će se uspješno razviti. Dalje se njeguje
isto kao i roj na ramovima i do jeseni postiže snagu društva. Sada smo sigurni da nema varoe

ROJENJE SA PROIZVODNJOM MATIČNJAKA

Košnicu u kojoj smo pratili pčelinju zajednicu i imamo uvida o kvalitetu matice, iskoristićemo za rojenje i
proizvodnju matičnjaka.

Maticu vadimo u nukleus sa 2 rama starog legla, jedan meda, jedan perge i 2 prazna urađena mlada gdje je bar jedno
leglo izašlo – sve to stavljamo u nukleus, istresemo malo pčele, sipamo vodu u skrajnji ram . Pčele starke vratiće se u
svoju košnicu kojoj ćemo skinuti medište (Praktičan primjer dugogodišnjeg pčelara Slobodana Jevtića: na 20 rama
ostavlja plodište sa 10). Pčele će odmah  izvući matičnjake, a matica u nukleus početi će da leži, a u slučaju da
nemamo nekog unosa možemo dodati stimulativno u zbijeg jedan poluram sa medom radi stimulacije i pokretanja
matice da počne sa zaleganjem, ili sipati šećerni sirup.

Peti dan pokidaćemo matičnjake u košnicu iz koje smo uzeli maticu, zatim izvadimo ona dva rama iz nukleusa koji su
ubačeni kao novi, a da je iz njih izašla bar jedna tura legla i ubacimo u centar legla, u pčelinju zajednicu na ta dva
rama mladog legla izvući će odmah kvalitetne matičnjake u velikom broju. A u nukleus matica nastavlja da polaže
jaja. Deseti dan od stavljanja mladog legla ocijenimo koliko možemo izvaditi matičnjaka, i toliko izvadimo iz jakih
pčelinjih zajednica ramove (bez matice koja ostaje uz pčelinju zajednicu) sa zatvorenim leglom, medom i pergom u
nukleuse. Pčele starke vratiće se u svoje zajednice, iz nukleusa obavezno na skrajnim ramovima sipati vodu u prazne
ćelije. Jedanaesti dan mnogo tankim a i uzanim nožem pažljivo opkrajamo matičnjake i stavljamo u nukleuse na leglo
uz pomoć čačkalica. Ostavimo i u pčelinju zajednicu iz koje vadimo matičnjake. Dokle god se ovo radi – hrana,
prihrana mora biti u izobilju. Čekamo da se vrate matice sa opolodnje. Kod vraćanja sa oplodnje bitno je da tada ima
unosa da mlade počnu što prije zaležanje, a da li ćemo nositi van pčelinjaka ili u vaš pčelinjak – na vama je da
odlučite

ROJENJE MLADOM PČELOM

Pri ovom načinu stvaranja novog društva (nukleusa), treba staviti praznu košnicu ili nucleus na neko prazno mjesto u
pčelinjak, zatim se uzmu ramovi sa leglom po mogućnosti što više otvoreno ali mora biti pokriveno pčelama, te se
prenesu u nukleus koji smo spremili. To je najbolje uraditi kada zabijeli bagrem, jer svima je jasno da ako želimo
dosta meda – pčele trebamo osloboditi od hranjenjea legla. U slučaju bagrema – ‘što jače društvo a što manje legla’ –
daje najbolje rezultate.

Kod prebacivanja, pčele izletnice vratiće se u svoju košnicu, a preostale mlade pčele obrazovaće novo društvo, kojem
se dodaje sparena matica ili zreo matičnjak od predhodne operacije stvaranja matičnjaka.

Ramovi za obrazovanje novih nukleusa uzimaju se samo iz jakih pčelinjih zajednica koja imaju 8-9  rama sa leglom
15-16 ulica sa pčelom.

Slobodan Jevtić, dugogodišnji pčelar, navodi svoje iskustvo: Ovaj posao se obavlja po lijepom i toplom vremenu,
kada su pčele vrlo aktivne. Društvo od koga ću obrazovati drugo novo društvo  pregledam da  utvrdim njegovo stanje.
Pošto pronađem maticu  obilježim ramove koje ću premjestiti, a zatim stavljam u košnicu koju sam prije toga stavio u
pčelinjak tamo gdje je imalo prazno mjesto, uzmu se ramovi sa otvorenim leglom – 2 rama meda, 1 ram perge – sve sa
pčelom. Osim toga, uzmu se još dva-tri rama sa pčelom i stresu se u košnicu iz drugih pčelinjih zajednica, pčele se
pospu sa šećerom u prahu. Dobro je što imam i okrugla leta tako da mi se pčele ne zadržavaju na poletaljci. Tuče i
tuđice nema jer toga u bagremu nema!

Leto se suzi toliko da mogu proći po jedna ili dvije pčele, u skrajnji ram stavi se voda ili u hranilicu. Do večeri stare
pčele se vrate svom matičnom društvu, a nukleusu se doda u večernje sate sparena matica u matični kavez ili zreo
matičnjak. Društvu od kojeg se obrazuje nukleus, umjesto oduzetih ramova daju se ramovi sa satnim osnovama za
gradnju ili već izgrađene osnove.

Nekoliko dana nakon obrazovanja izdvajanja  isti se ojača jednim ramom legla različite starosti, uzme se opet iz neke
jake pčelinje zajednice ali bez pčele. Taj postupak se ponavlja nekoliko puta dok se roj ne razvije u normalnu pčelinju
zajednicu koja će biti spremna za pašu. Ovakvi rojevi obrazuju se po završetku jače prve  proljećne paše , ili prije
bagrema, kada se očekuje druga glavna paša, koja počinje krajem juna i početkom jula. Na ovaj način mogu se
obrazovati i društva korišćenjem nukleusa sa prezimljenim maticama. Dokle god je razvitak pčelinje zajednice, nove i
stare, ako su u njoj ubačeno satne osnove u iste – mora imati unosa iz prirode ili davati stimulativnu prihranu.

PODJELA NA POLA

Kada smo iscijedili med, društva su dostigla maksimum razvoja, imamo prazne košnice ili nukleuse, trebamo uraditi
podjelu pčelinje zajednice na pola. Za podjelu se odaberu najjača društva, koja imaju po 8-9-10 rama legla od 15 do
20 kg meda,  15do 17 ulice pčele, 2, 3, 4 rama perge. Podjela se izvodi poslijepodne, kada postoji intezivan let pčela.
Do košnice čija se podjela društva  izvodi postavlja se prazna košnica  iste boje. Prema iskustvu Slobodana Jevtića,
čije su košnice istih svijetlih boja – kod istih boja ne dolazi do pometnje pčela.

Na nosačima se stavi prazna košnica pored košnice koja će se dijeliti na pola. Iz gnijezda se vadi i premješta polovina
ramova sa leglom, medom, pergom i pčelama koje su na njima. Predhodno se odluči kojem će društvu pripasti matica.

Gnijezda zatim treba ograničiti na po jedno tijelo i obje pomaknuti lijevo-desno za po otprilike 50- 60cm od mjesta
gdje je stajala osnovna. Na taj način pčele koje su bile napolju pri povratku ne nalaze svoju košnicu na mjestu, pa
ulaze lijevo i desno u obje ali ipak veći je ulazak u košnicu u kojoj je matica. Ujutru treba dodati društvu bez matice
sparenu maticu u matični kavez ili matičnjak. Ako ima mjesta, sutra mogu košnice da se razmaknu za još ali i ne
mora.

Primjenom ovog metoda doprinosi se očuvanju biološke cjelovitosti svakog od društava. Ona imaju dovoljno pčela i
leglo različitih starosti, te se ne narušava njihov normalan život.
Do jeseni oba društva se dobro razviju i blagodareći tome uspješno prezime. Sljedeće godine u novoj sezone ona su
ravnopravni učesnici u glavnoj paši.

FORMIRANJE ROJA IZ VIŠE PČELINJIH ZAJEDNICA

Ovaj način uvećavanja je brz razvitak pčelinjih novostvorenih zajednica, a da se ne gubi ništa od zajednica od kojih
hoćemo da stvorimo novu.

Kada smo proizveli matičnjake i kada znamo koliko imamo, treba uraditi sljedeće:

Po lijepom i vedrom vremenu bez vjetra,  danju u popodnevnim časovima, iz nekoliko društava uzmemo po jedan-dva
rama sa zrelim leglom i pčelom i stavimo u jednu košnicu ili nukleus u zavisnosti šta nam treba. Tu dodamo jedan ram
sa medom i pergom, istu pčelu koju smo ubacili posolimo sitnim mljevenim šećerom i odozgo poprskamo rakijom ili
povidonom razrijeđenim sa vodom, da bi pčela bila smirena i da ne dolazi do tuče iste.

Vodimo računa da ne uzmemo maticu ni iz jedne zajednice. Kada smo formirali brojčano   pčelinjih zajednica prema
broju matičnjaka koliko imamo, i ako radimo na istom pčelinjaku, izletnice će se vratiti u svoje košnice, ostaće samo
mlade pčele kojima sutradan dodamo po jedan matičnjak koji ćemo prikačiti čačkalicom u središte legla i ne mnogo
nisko zbog temperature. Opet voda u krajnji ram, čekamo da izađe matica na oplodnju, po povratku krećemo sa
stimulacijom da bi što prije počela polagati jajašca.

Uspjeh se najbolje postiže kada se takav roj ili pčelinja zajednica odnese dalje od pčelinjaka tako da se pčela ne može 
vrati u svoja matična društva. Sutradan se izvrši pregled novostvorene zajednice, ubaci se kavez sa sparenom
maticom, ali obavezno doda ram u zbijeg sa medom da bi se izazvao unos meda radi lakšeg prijema matice, jer imamo
stariju pčelu. Takvom stimulacijom matica koja je ubačena počeće ranije zaliježanje i sigurnost prijema je veća.

Ako neko ima strah od prijema, može maticu držati u kavezu tri dana pa da se provjeri kako se pčela ponaša, ako se
ustanovi da je sve u redu istu se može pustiti, ako pčela ne sklupčava maticu – sve je u redu.

Ovaj način je najbrši i najbezbolniji i ne ostavlja posljedice na zajednice iz kojih se uzima leglo. U te iste zajednice iz
kojih se uzme leglo dodaje se po ram-dva, ili urađeni ramovi ili ramovi sa satnim osnovama. Ovakvim radom
smanjuje se u znatnoj mjeri nagon za rojenjem.

TARANOVA DASKA

Prema ovom metodu, provjeri se da li ima matičnjaka u košnici kao i matica, maticu se spusti sa ramom na dasku,
istrese drugi pa matica lagano skine na stalak, koji se namjesti ispred košnice tako da je udaljen od leta 10cm.

Nakon toga stresu se na podnožje stalka sve pčele iz košnice, zajedno sa maticom. Starije pčele će se podići i u letu
vratiti natrag u košnicu. Mlade pčele, pa i one aktivno rojevne, puzat će po stalku prema košnici, ali će ih razmak do
leta zaustaviti i one će se pomalo skupljati u hrpu ispod stalka gdje će i ostati da vise. Tako će se za dan i pol do dva
izvršiti dijeljenje,i gotov će roj mirovati kao i svaki prirodni roj. Pred veče sam, navodi Jevtić, istresao u drugu
košnicu na dva urađena ostalo satne, kako stoje stvari košnica se može postaviti upravo kraj one iz koje je istresen, jer
se pčele roja neće vraćeti.

Rojevne pčele starosti su do dvadeset i jedan dan, dok su fiziološki to pčele koje ne luče vosak niti održavaju leglo.
Taranov je osmislio vrstu ‘rampe’ za pčele koja se sastojala od dvije daske međusobno spojene na način da simuliraju
uzletno-sletnu stazu. Dio koji se stavlja 10 cm do košnice je razdvojen dok je suprotan međusobno spojen. Tako
rampa dobija oblik slova V. Na donjem se kraju rampe, na mjestu gdje je spojena, lagano ometu sve pčele ukljućujući
i maticu. Stare pčele vratit će se u košnicu dok će se mlade pčele, uključujući i one aktivno rojevne, po stalku takođe
penjati prema košnici, ali ih sam razmak (10cm) do leta zaustavlja i one se malo pomalo sakupljaju u klupko ispod
stalka gdje ostaju mirno visiti poput roja. Takav se roj predvečer jednostavno otrese u novo pripremljenu košnicu. Ako
je u zajednici iz koje je istresen roj bila matica koja je zalijegala, takva matica mora biti i u istresenom roju. Ako je
bila nesparena, roj će biti zadovoljan i s takvom maticom

PELETOV NAČIN ROJENJA

Postoji jedan način vještačkog razrojavanja kod kojeg se ne okrnji osnovna snaga pčelinjeg društva od kojeg se pravi
roj. Od osnovnog društva se ne uzimaju ni pčele ni leglo za novi roj nego samo med. Osim toga, nikakav rizik ne
postoji kod pravljenja roja na njegov način. Pelet je to opisao u svojoj knjizi ‘A Living from Bees’ – Kad je društvo
dovoljno razvijeno, premjesti se ram sa maticom u jedan prazan nastavak na podnjaču i sa strane se dodaju izgrađeni
ramovi. Iznad tog plodišta stavi se matična peletov nacin rojenjarešetka, zatim jedan nastavak sa praznim izgrađenim
ramovima a na njega staro plodište sa cijelim sadržajem uz dodatak jednog rama koji nedostaje… Na tom gornjem
plodištu otvori se leto i cio nastavak okrene za 180stepeni. Nakon 24 sata umetne se u to gornje plodište zatvoreni
matičnjak u jedan središnji ram u kom ima zatvorenog legla. Ili, ako ima matičnjaka u košnici samo se vrši podizanje
sa okretanjem. Kad se izlegne matica može kroz to gornje leto izaći na oplodnju. Kad se matica oplodi, počeće sa
leženjem u tom gornjem plodištu, dok stara matica u donjem plodištu nije ni prekidala leženje. Za tri nedjelje će se u
gornjem plodištu izleći svo leglo od stare matice. Novonastalo leglo od mlade matice biće novi dodatak snazi društva.
Kada bude većina okvira u gornjem plodištu zalećena, može se ono prenijeti na novo mjesto, jer je u njemu kompletan
roj. Većina pčela koje potiču od stare matice vratiće se na staro mjesto tako da snaga osnovnog društva neće biti
okrnjena. Navedenim postupkom je otklonjeno rojenje jer je stara matica dobila dovoljno prostora za leženje, prinos
meda kod osnovnog društva nije smanjen a broj društava je uvećan za 100%. Ukoliko rojevi nisu poželjni plodisti
društva se mogu spojiti, ostaviti mlada matica i povećati prinos na narednoj paši.

ROŠFUSOVA METODA

Kako navodi Slobodan Jevtić, radio je u 10 pčelinjih zajednica na način sličan Rošfusovom metodom, samo što je u
njegovom slučaju gornji dio podijeljen na pola a ne kao kod Rošfusove metode na tri dijela. Sve je urađeno po pravilu
i u pravom vremenu u snazi punoj pčelinjih zajednica i u pašnom periodu.

Kako navodi ovaj dugogodišnji pčelar, probao je jednu turu u 10, trebalo je imati 20 mladih i 10 starki a od svega toga
je dobio samo jednu mladu. Razlog totalnom neuspjehu je što su se izmiješali formoni, morale su matične prije
oplodnje da se prekriju limom, svuda su postojali matičnjaci ali povratak sa oplodnje je učinio svoje ili pak nepovratak
– ostalo je da se ponovi ali sa limovima štamparskim preko matične rešetke. (Izvor: AGRO-EKO Magazin)