i a 1 v Poglavlje 3. OD STAROGA PREMA NOVOME ZAVJETU: TEMELJNI OBLIK KRSCANSKE LITURGIJE ODREDEN BIBLIJSKOM VJEROM Prema dosada promisljanome moguée je oznatiti kao bitnu nakanu kultova (bogoStovlja) u svim svjet- skim religijama mir u svemiru s pomocu mira s Bogom te sjedinjenja onoga gore s ovim dolje. Ta temelina odrednica bogotovnih ¢ina obiljezena je konkretno spoznajom o padu te otudenju, pa je liturgijsko doga- danje nuzno neSto poput stalnoga truda i nastojanja oko zadovoljgtine za grijehe, kajanja, opro’tenja i pomi- renja. Covjetanstvo ti8ti svijest krivnje. Kult je kroz cije- lu povijest trajno nazoéni poku&aj da se prevlada kriv- nja te da se tako svijet kao i vlastiti Zivot ponovno do- vedu u pravi red. Nad svime pak vlada golemi i éu- dan osjecaj uzaludnosti koji tvori tragiénu stranu povi- jesti kulta: Kako je Covjeku moguée ponovno pripojiti svijet Bogu? Kako je on kadar dati pravu zadovoljéti- nu? Jedini pravi dar Bogu mogao bi biti on sam, ovjek. Svijest da je sve drugo nekako premaleno, Stovi8e, be- smisleno, utoliko je nazotnija, ukoliko je snaznije ra- zvijena religiozna svijest. Iz toga osjecaja neprestano- ga premalo, nikada dosta, razvili su se tijekom povi- jesti groteskni i stravitni oblici kulta - ponajprije ljud- ske Zrtve, u kojima se prividno daje boZanstvu najbo- 33rE ~opam | auesidoid ougig nuoyez n ns aloy ‘eUTeALIZ UNUTIGO Hse? ouABreU 30g ed as fey “paltaodez eard af OL ‘n80g awoaead owes ninyyop tas ninzeys} afueaoyg Tuopjog ‘e8og vZoaerd po 1 vows eSafu potninpnyo erfa{aog Hoy euUOUIp ovz}eUIS agtA 1 agta aas ‘oudnys -od ‘trouaurara s af yr uQ *,RAISUPZOY,, B} OvAISIc}O TT oeyattu oysordeu afru jaeizy ‘nuruod viour aloy ‘grays ~Oyfurn eroun afoy “qvfog esow as ytloy ‘eaegons ouAat “poypas rJolaog as eunfoy s ,PUNAINIAoYsA T eUMETS,, auafuafureu ns aaqrz “ey zaq afeyso 80g aeye} ‘eu -eayz pysfimoarz nBog awourpaf 1 awoavsd yrgnys ap -n8ouzau af ep nsaltas yt efreuz z1 oaeidy ‘eurepis wrt -Qeuoy ‘wnfupez au e ‘unfupez—pard ojsaQ amy foas nea -erofursn aliSqax a8naiq “ef 8mmyy vy euafuafueu Teuar -aluisn af auioy ewaid auouo n ‘aliSanqy a) nTUAoTseu n ‘tyesaipe auzoures n ouaqloapeu altudfeuoy enjeeizy n alf8my ysougasod 1 y1q oyses yed as nua? “oaerd oysuoyst ou vyfueur euzeutqnp n alpsau >yedr autoy ‘Jeysafuopeuyny oe wes | as any wosysalwopeu s yy & ‘qesafuopeu outes o8au ‘euafurez eavid eayeymu aftu e80} eSaas po FISIN gisourtd mraatg Ht aang aysfuNoArZ — eyalaog ez vorufeyo Hiq oye} 1 Hednysez I ntuafuez nour oye ‘WNpaY “eajsrusafureu yr oualwez ‘efuednysez tapr eu eaRod 4avazy 1 pnfygn{pyn euelisyaz wrysyalas n afteaoayz “yeysaftwopeu oures 2a ‘oaesd ouo au ‘el 07 “HsejA ou afnzep nymy awoyeas n as ep affaepoyalq aas oTearq af aur v “exa{aog | eSog eftammod »1Iq0 Tages fer ueapnipyst agra of aas ‘eureliStjar n ysofias eysli S194 eyeflazer agia as 01g ‘aqas eBoures souzzd pningezysn ‘1p “HAZ! TZ 98 TE Najsuezog agnuzt Seurpalod unfoy ey, Pia trueareqpoleu au ay trumnrjofeu ovy NepeAys eI “oul as 0} 1 ayIsd aaoyalao3 tugnp n afp8eu yedt Te ‘all alow. naaOD STAROGA PREMA NOVOME ZAVJETU - ne, ali ako poblize pogledamo povijest izraelskog kul- l ta, suogit cemo se is drugom posebnosti koja u konaé- - nici nutarnjom nuZdom vodi prema Isusu Kristu, uvo- 1 di u Novi zavjet. Upravo s moiri8ta kultno — teolo’ko- j ga i8citavanja Novi zavjet je u dubokoj posljeditnoj vezi ) sa Starim zavjetom. Novi je zavjet srZno i bitno posre- - dovanje ponajprije medusobno opreénih i sukobljenih elemenata, Sto je posve u sukladnosti s nutarnjom dra- mom Staroga zavjeta. Ti se elementi stapaju i pronala- ze svoje jedinstvo u osobi Isusa Krista, njegovu krizu i njegovu uskrsnucu. Upravo ono Sto nam se ¢ini na prvi mah kao lom ofituje se pri pomnijem promatranju kao zbiljsko “ispunjenje”, u koje na neoéekivani natin uvi- ru svi prethodni putovi. Tko primjerice Gita iskljucivo knjigu Levitskoga za- kona mogao bi - apstrahirajuci od 26. poglavija s prijet- njom izopéenja i obecanjem pomilovanja - steci uvje- I renje da se tu podize trajno vazeci oblik kulta kao vjec- - : ni i trajni poredak u svijetu, koji pred sobom ne moze imati nikakvu drugu ili daljnju povijest, buduci da taj bogoStovni slijed i uredba odjelotvoruju u godi&njem kruznom gibanju uvijek iznova i zadovoljgtinu, i oka- janje, i odiScenje te ponovnu uspostavu pravoga reda i poretka. Cini se da je to statitki ili - ako Zelimo redi — cikli&ki, kruzni poredak u svijetu, koji ostaje uvijek isti jer u sebi nosi u pravilnom omjeru i odnosu i teZi8ta i protutezista. Medutim, vec i samo 26. poglavlje kida u stanovitome stupnju s tim prividom. Vaznije je i8cita- vati knjigu Levitskoga zakonika u cjelokupnom sklo- pu Zakona i Biblije. Cini mi se da ima odredeno zna- Genje to Sto knjige Postanka i Izlaska na potetak povi- jesti kulta stavljaju dvije zgode u kojima je posve jasno 2 : naznacena i izreéena problematika zamjene. Tu je naj- 35 wpaveee Uw ee9 -eas Ipnf] po eaalyyez Bog :eluarozodn ‘ofBojody ny fegeuz eu eujudnyo ey r uMpeyy ‘eoeuaporoArd tpl -0as eiourod po uapogoyso jeerzy af wofoy eutudnyyo oey alnzeytid ousef as afuef -arels aaoytu aluafjewam oufex, 1 oupain af o3g ‘ejaerzy eZoudnyozal> azala afuer -ols ovy ‘apy vLiowaus ovy ay auIpo8 auzniso8oq aygipars ovy alnsidoad eaq1z-ofuel oureysed as ny, ‘afaep8od ‘zy n eyselz] iiftny n alfSanqy eueysed alualjaway 1 afuez -O]zeago eu ysout0z0d nnuarys yg onY ‘/o8nzp ory “(6 >HO) eurTUgrAns fy afigangy asnup aas 0} mafias n taqaz foaoysiny od vu -20zeu epespo af eloy ‘allSumyy] aysaqou argrpors Oey — 1A, -1g oualiqn 1 ouepyez ‘ouraoayg aloy — afure{ oueaoayaz oy alnsido efuaatpyo e8rluy ‘ouraozep e8og po ,aluef, nysiry n af epeuzodaud ‘eljaynsiyy eueay po 70a Igaagod ‘ey ef{Zoj09} eysuEDgry ‘oursouTid nBog rues jx as murafoy n oaygrudnysez oyslfigz aa “Teysafwuopeu avy -eyru aft seu ez efuese{ e) e8og po rzejop sal eSojs 04. -eidn y e80g po ejop oy, ,volueSe(,, eZoarad afueary -2QSI E[RZ H1Aoueys NIABISO ORJOUT yedI NuTAAS 2oO}eUN, fepeSop af (ey, ‘oestur nfuso8 eu as ipnfefuejseu ‘nuouey, dWOYSUTY n as your “y oumsound ‘y ow{nayz Lars -uROIgop | vAorep YrLo] pO,, ‘aftepzn foas oey nog epelAzn aueyjs afoas es weyeiqy epuo afoy afuef afep Sog :nayz mprudnsez afnfeueyn yeyndeu zog urs oye] ‘wuls SoyyseyA vz nuafurez n n8og yefuud eqay uo afoy — afuref oygnw - ueao uapnuod af nueyeiqy puis oysaluiy] ‘awo} n eargalids Sog e8 wes mynuan uralupaljsod - “naysurojod auto} euezaqo af velox effuz -02 TU PSHs eAyeyTU vutou ‘eaysutojod eurau oP Jol aas oezeyud weyeiqy iq aunfu ¢ -efuepago effeysou “eyez] ‘euts eSourpal eoas HeAcayz ‘Ipaftaodez lolzog uegnysod ‘orueyeu af weyeaqy ‘eayz eaoweye;qy aftad afer. BaaOD STAROGA PREMA NOVOME ZAVJETU L ko prvorodence: “Meni posvetite svakoga prvoroden- ' : ca! Prvijenci materina krila kod Izraelaca, i od Judi i 2 od Zivotinja, meni pripadaju!” (Iz 13,2) Zrtvovano janje - zbori o nuZnoj svetosti éovjeka i stvorenja u clini, ono 1 smijera iznad sebe: pashalna Zrtva nema u sebi razlog a postojanja, veé obvezuje sve prvorodence i po njimai v u njima narod u cjelini, stvorenje u gelini. S tog mo- > tri8ta potrebno je shvacati naglasak s kojim evandelist 5 Luka ve¢ u povijesti Isusova djetinjstva oznatuje Isusa a1 kao “Prvorodenca” (Lk 2,7). Na isti je nacin potrebno - razumijevati i Pavlove poslanice pisane iz suZanjstva, 2 : koje predoéavaju Krista kao “Prvorodenca svega stvo- j - renja”, u kome se dogodilo i ispunilo posvedenje prvo- - : rodstva i prvijenaca, 3to obuhvaca i sve nas. - 8 Medutim, ostanimo jo$ malo u Starome zavjetu. : Njegovu Zrtvenu praksu i propise stalno prati i stav- Ija pod veliki upitnik prorotki nemimi duh. Ve¢ u 1 Sam 15,22 susrecemo se s prorockom izvornom rije- G koja se u razli¢itim inacicama provladi kroz cijeli Stari zavjet, sve dok je nije ponovno preuzeo i sam Isus Kristu: “Znaj, poslugnost je vrjednija od najbolje Zrtve, pokornost je bolja od ovnujske pretiline!” Kod proro- ka Ho8eje pojavijuje se izri¢aj u ovome obliku: “Jer }ju- bav mi je mila, ne Zrtve, poznavanje Boga, ne paljenice” (Hoé 6,6). U Isusovim ustima nalazimo je u posve jed- nostavnom i iskonskom obliku: “Milosrde mi je milo, a ne Zrtva” (Mt 9,13; 12,7). Tako je hramsko bogoStovlje neprestano praceno gorucim znanjem i spoznajom vla- stite nedostatnosti. “Kad bih ogladnio, ne bih ti rekao, jer moja je zemlja i sve Sto je ispunja. Zar da ja jedem meso bikova ili da pijem krv jaraca? Prinesi Bogu Zrtvu zahvalnu, ispuni Visnjemu zavjete svoje!” (Ps 50,12~14) Radikalna kritika Hrama, 3to ju je u svome vatrenome 378e -nys vu af vloy ‘Rafts foyzor0rd fo, n80g awoupal efit -efuepy eSoxsupst afuearzeyeun 1 afueaelarryst oey afp -A0 as nfnzeytid aarey oe elunoarz aay (EF-7H'Z (a) Jeuoyiqeg fenquo oaysuoSord n wdojs sea np 1SaAPC “T] -efurepy as wt aystq ep aystaesdeu afoy aaoyy — eueyay, e3oq npzoaltaz 1 aoyojow] Joyes ajsnumdog zaojeeizy auop ‘fuysnd n eurpo$ yasapyap asoursd 1 aayyz 1x 1 aysisouyg,, epedjo Souzoazi eSouo yeaxjseu ovy any -bo ef{gopzer eSoysffayfjeurayn eaojaeszy 304 ZoaeyQ el -AZimyy as ep oye} “Nyajay auroUye(Z wWofueluepy s nD TYST Bu e}gaftus eUTpOs YPYs[uASNd JasapiqaQ YLUO affAoys -080q as foloy n “afttqig npoaafiid auroygy8 n 2z7-<¢7'¢ vsowy ZI eljAo}go30q nyxBLY NagouoZpo oyga} NyIsnUs awouroAzr auloas nt nugeds eaeygs! uedahs nuerpy T eweayz ewad ppyi.y soupo as eloy nyo nujalaez -ore}S NUO Pasouzt ‘nfupray ny eu esieAoSpo OUARIZI -au oures uedahs * altsloyy oepard af aloy alezigo yu -aford “(yyozes “h) ynupjop (urexy “) ojsafu 07 UpURpaIeZeN Sns,, 3) BP OFPIA} Oupoaeu uo af ep erTU -gmjdo poaod ageliq nioaod naourdahs awoyalty (2267's “wry rpoaeu "1szp' [q €2-127'G way) ,/“eprey Urges ayfnaz Begnys np ou ‘euresald yrfoas TYPIP SUdUE PO ayTUOPI) “WazTASO aut T YISeA wOR[a? YL -ao8n po as aozusagiid eu ‘apm nstu agra Tur aotusoursd. vaysourid juz pey aoqualfeg ‘ysouezaas agea aur ru ns -1U Lauep8eyq agra warzard 1 uray, esoury eyorord po afnpnsod uedahs ayni1y afoas zis ‘nfery vu] ‘asyead auUeANZ YITO PaNTUOY wu nsoupo n eyxrupidn yruseys 1 AAD appal QHZ yoltan ong af foloy n ‘epoes7] Nsahia -od foures n awiardid zaq ‘epeuauzt egop aftu te ‘arala arsueggiy WosouRz WIAOU eUMparpo axTTaan eyHITy af B], ‘eualeziqonau nyxYGO af auOAs n “YP{stosode vpAalq nogalazi vurerd ‘uedalg yruagnutoaid ovyarzt nioao8 afioan.r waaOD STAROGA PREMA NOVOME ZAVJETU Satelje morala djelovati kao strahoviti Sok u prijevodu aleksandrijskih tumacitelja i prevoditelja, 8to ga preu- zima Stjepan, mogao je uostalom isti Stepan nadodati dramati&ne rijeci proroka Jeremije: “Ja niSta ne rekoh ocima vaSim o paljenicama i klanicama, niti im 3to o tome zapovjedih kad ih izvedoh iz zemlje egipatske” (Jr 7,22). Stjepan odustaje od produbljivanja tih teksto- va koji nam daju naslutiti te’ke nutarnje kontroverze u Izraelu prije progonstva u Babilon, ve¢ nam zauzvrat navodi jo% tri daljnja misaona tijeka da bi udinio shvat- Jivim smisao svoga izlaganja Kristove poruke. Mojsije je — tako on veli — napravio Sator prema BoZjoj zapovijedi po uzorku Sto ga je vidio na gori (Dj 7,49; Iz] 25,40). To znaéi: zemaljski je Hram samo pre- slik, ane pravi Hram. On je slika i prilika koja smjera 5 onu stranu same sebe. David, koji je naSao milost u Gospodina, molio je da smije sagraditi Bogu Jakovijevu dom. “Ali mu istom Salomon sagradi ku¢cu” (Dj 7,47). Prijelaz s Prebivaligta, Satora, sa svom svojom provi- zomos¢u, privremenoséu, prema Domu koji ku&a Boga udomiti u kamenome zdanju veé se smatra otpadom buduéi da “Previ&nji ne prebiva u rukotvorenim zgra- dama ili gradevinama’” (Dj 7,48). Na kraju Stjepan isti¢e —skupa s idejom prolaznosti i privremenosti, vidljivom dok bijage Satora, a koja blijedi u pojmu sagradenoga doma - nutarnju dinamiku starozavjetne povijesti ko- ja mora smjerati onkraj privremenoga i provizornoga. On navodi mesijansko proroganstvo koje u stanovitom. smislu tvori vrhunac knjige Ponovijenoga zakona (Pnz 18,15), a Stjepanu nudi kljué za tumacenje celokupnog Petoknjizja: “Proroka poput mene od vage brace podi- i ce vam Bog” (Dj 7,37). Ako je sr2 Mojsijeva djela bilo podizanje Satora i uspostava bogosluzja, Sto je ujedno 39ESS oF -o1d woynd yexeurs of8our 0} as aft ‘eystopueAd 119 -2) PAS aJOAOZ Nag O ‘e10yso1d wSoysuTEY zt a0A08y auo8zr ‘wrery] NST sngy uraloy n Joziad eu iqas od our -es | pulaasod ezafus ‘opearyods nsnsy as 07g “eueIET nfuezezes 0 osjgos01g ‘edog efueaoyg e8oysuyst HIq op -918 efuend nygrpass n 1 ougopoyst k ‘snsy o1q af ox elu -epd oureu ‘eftreyid e8oygo[0}sery Nygrpars n afpao ours oF]OY “N8om nfugrpars oewznez esnsy agord tavads -e7 foyspns n feguzy aeyey af ep af ousel “ummpay (66’bL YIN. ,OuzoTS agelig au oajsueZopalas UIT WO} N TU TTV,,) “eaysuegosoid vaosns] epoaeu Ys0u0} apa] NIZOIs 113 -our nsqu as popalas ‘oxeyed (86’FL YN) ,,;RAIOAIOY, -nueu ‘8nip grperSes euep Ty ez 1 WeIP] tueI0Aj0yNI feao Wyeazer np ef, :Quoa0$ TMQ eB ous Ty, :owyar af ep ojearyRods as nsngq 1 Jaf ‘n8oxn nfugrpaas eunznez esnsj ayoad nsaoord n 1 efoy prazmdo eualaoysi nyxTGo woas od augue} n op 040308 aay1D Asofiaod n eytuap -nut e8oaid agord vorugnido af ep ouzea af woyntg “1p -nsod foaafisloyy 1 ed ‘eyalaez e8oreyg ronsod ysourala efiqnp eanod eunpofiz wtscgafu n oaeidn oygez yezey -op vargnyod ‘agordeu “ug “yar9} as &8 eunloy aoruzny -do nafta woupaft agafru yru eaesodso au uedaig “(istg‘z {a ‘dsn) nynrpeariy awojadsez n eavgraop v29 eygorord vy 1 pal -W[s as fey ‘nfisloyy auroaou eurard ysaltaod yeatgaldsod woaoz wpZor0Id unfoas ns Hoy ay “eferTGo YR YAS ns -ouawaratid 1 ysouzejord popalas pyre TIq eparpo tas ns yor ‘efisloyy uoxeu oureunt afoy eyorosd palys oep afisloyy af afox ,afegiqo,, aas yrusfrurord gz ny wer ~— Huozer — ,FMUPYOP,, 99 ep “eavyZ Yryslupoarz ypUEg -eutord z1 ‘jsouaurararid aao8alu zr 1 e1opEg efjgopzer ZI YS8AZI YOIOLY TUEUOY ‘TAOU a9 ep ousel atepuo “eet -ndeu | eyjaiod eZouparopny | esousvad na8zaf oyt10a} afount1 wnaI OD STAROGA PREMA NOVOME ZAVJETU valom gnjeva zbog hramskih zloporaba, s Cime se redo- 4 vito susrecemo u gotovo svim velikim sveti8tima, ne- go se to treba u konatnici vrednovati kao napadaj na hramsko bogoStovlje, na koje su spadale Zrtvene Zivo- tinje kao i posebna valuta hramskog novca koji se mo- gao ondje zaraditi. Dakako, nijedan od sinoptika ne do- nosi da je Isus to izjavio, samo Ivan nudi izri¢aj koji se moze shvatiti kao prorotka naznaka kojom Isus oprav- dava svoj postupak: “Razvalite ovaj Hram i ja cu ga u tri dana podid” (Iv 2,19). Isus ne kaze da ¢e on taj Hram razvaliti, kako stoji u laZnoj optuZnici i svjedotanstvu protiv njega. On zapravo pretkazuje da ce njegovi tuzZi- telji zacijelo to uéiniti i da se to prorostvo odnosi na kriz. Razorenje njegova zemaljskog tijela bit ¢e ujedno i kraj Hramaa. To on daje na znarje. U njegovu uskrsnucu za- poéet ée novi Hram: Zivo Tijelo Isusa Krista koje ée od- sada stajati pred BoZjim licem i postati prostorom sve- ga bogo8tovlja. U to svoje Tijelo ukljucuje Isus sve lju- de. On je onaj nerukotvoreni Sator, prostor istinskoga i . pravog klanjanja Bogu. Sjena se dokida, ustupa mjesto ' pravoj zbilji. Proro8tvo o uskrsnucu je, ako se i&titava u svoj Svojoj istinskoj dubini, istodobno i prorostvo o eu- haristiji. Nagovijesta se tajna Zrtvovanoga i upravo po tome Zivoga Kristova Tijela. To nam se Tijelo nudii ti- me nas uvodi u stvarnu povezanost sa Zivim Bogom. U ovome kontekstu spomenimo uzgred jo jednu zgo- du koju éemo prona¢i u svim trima sinopti¢kim evan- deljima. Naime, svi izvjeScuju da se u trenutku Isusove smrti hramski zastor razderao nadvoje, odozgor na- i dolje (Mk 15,38; Mt 27,51; Lk 23,45). Time Zele poru- . éiti da u trenutku Isusove smrti prestaje i gasi se uloga staroga Hrama. On je “razoren”. Hram viSe nije mjesto Bozje nazotnosti, nije vise “podnozje njegovim noga- 41ow “OAOU aTTZeU SoA 3S NU NT opalpra BU O7gezr epesop af 01g autoao eurard asoupo PRETTY Outi as 01g dA0S -e[3 1 yng Wegnyod ourerou “uTAoU oarstdoou “wea ez afuzay t vaewz yP{surery Nsousoziaord 1 ysouzejord 0 efueuz eSousalas a} effacygo8oq afapr aujalaezoreys ay, -ueurp afuremu apel8 axgnipyez auagn.nyoez nazi vo -Tuiafius | vopys yuapoaeu zr ouresnyod o8au altzg OTT AD), "eups] “wes ef, ‘Dez OLpnsn ages ez as or} eSouD vgIjow s yexeuord eqay YI O8du ‘NYsTWUs WoYQYSTA -Wplqns-oypysyeuopes n yeutod nfws au oyeyep eu -HSE 1 ynp as nwag ud ‘woyuefeures es nioao8zer n oraefeu snsy af e8 og (¢2’p 47) ,JUNS! I nYNp,, n efuelu -eP| WeZITPZIdATUM [AOU as ereAqO PURIFY WoyuR\sord T wafuarozey (ZT'L1 YA. dsp) ,;“aporeu aas ez aayyout uo Heaz fow as a7 woq,, 94898 fopaoyeuz foygorz03d foaosns] padours nleaaftprd roy evn; | oupaln af ual -ndgj -ojaffy, oxo}siny opNusTysn ez auuteu /, MUaIOA}OY -huau,, ‘nizog npn nysuyst ez nd uapogoyso 1 mus -zeI af out], “ZETy eu af 28 epapo n8og aluefuepy 1 alu ~eao}g OArad ez ,JSOUAAT,, BAOSNS] ‘OMBEUOY FA “(gT’Z AJ ‘0169 Sd) {oa} wiog ez ysouAax aur epalzy,, :auiy s ouezaaod oajgoxord as ojnmdsy “fo foas af emu8asop nyyYqo woaesd | Woysuyst auwoas euraid eszafurs eloy e8og vlreaoig eaougo ‘ewrespy eluaggi20 UD DROIOIg “wioSog wWIAIZ es vyalaa? waysutpal ysoulfiqz N exy]s [out -afs z1 Tpoazy defuese{ fey, ‘aljaoygoS0q omnpoyaas affung -es 1 afngojoparsn gas n Hoy ,seuaposoaig, ‘,oeluedef,, opjsod af fox ‘woyalaog ovjsod af loy eurs afuepaud :afu -PAO}g OYSUTST BpeSop as pey NyYNuAaI n aleysard SEIS -ofuropeu oes ny “NYS YN ‘ouedpnue gaa af PIgoTO -9} ‘epalfjesap oyoxsu ez yIpalitsn ap aloy ‘eurerpy alu -erezeI OYs[UeAZ] “vALTs PAOSALU ePySNds as afoy eu ,,eUT aftown.1 HadOD STAROGA PREMA NOVOME ZAVJETU. Ako je u Izraelu prije njegova progonstva u Babilon bi- lo stalno prijetecih glasova koji su upozoravali na Zr- tvenu praksu koja je klizila sve vise i vise u okamenji- vanje, vanjgtinu ili sinkretizam, sama Cinjenica izgnan- stva u Babilon postala je pravim izazovom da se jasno i pozitivno formulira ono Sto dolazi, éemu se naznake vide. U Babilonu ne bijaSe vie Hrama, ne bijaSe vie nikakva javnoga i zajednickoga, narodnoga oblika Sto- vanja Boga, kakvo je predvidao Zakon. Izrael se morao u toj oskudici vanjskoga bogo3tovlja osjecati beskrajno bijedno i siromaSno. Pred svojim je Bogom stajao pra- znih ruku. Ne bijaSe viSe Zrtava za zadovoljatinu grije- ha, ne bijaSe okajnica, nije se vie uzdizao Bogu hvalo- spjev ni “paljenice” ni “prinosnice” ni “prigesnice”. U toj krizi sve se jasnije radala misao da pred Bogom mo- raju stajati kao “Zrtve pretilih Zivotinja” i paljenica sve Izraelove patnje zbog Boga i za Boga, sav onaj kril nje- gova tjeskobnoga srca, njegova usrdna molitva pred Bogom koji je mukom zaSutio. Upravo prazne ruke i ispunjeno srce vrijede kao pravo bogostovlje, kao nu- tarnji ekvivalent za hramske Zrtve kojih vise nema. U vremenu ponovljenoga progona i zatiranja Zidovsko- ga bogostovlja pod Antiohom IV. Epifanom (175.-163.) poprimile su te misli, 8to cemo ih pronadi u Danielovoj knjizi, novu snagu i dubinu, One su bile aktualne i na- kon obnove Hrama u vrijeme Makabejaca, kad se u opreci makabejskom kraljevskom svecenstvu izdvoji- la i stvorila zajednica u Kumranu koja nije hfjela priz- navati taj Hram i koja je sebe opetovano vidjela upu- éenom na “duhovno bogodtovije”. Tome se napokon u aleksandrijskome ozra¢ju pridruzuje dodir s grékom. kritikom bogoatovlja. Na taj nacin sve vi8e i vi8e sazrije- va misao logike latreia (Bvaia), s kojom cemo se susresti 43ca -piaud nEReuMord apn3ou af oye], nyYGo nuapgpoId n ewrerpy eavjsodsn euaouod as alryjago ‘eujejsop alt 2afiz ByNg_ Jsouyeysopeu t euTUZesd afeyso uENs fo8np BU Yop ‘e8og eftmaoyg nyYIGo WoUATTZod ‘awoaou euL -oid eyeia nfereajo ouexs aupal g ysouafoapod nfurey “RUN TyTAOYeUzZ eUTOaA 1Gas Naso , Pali, NeyNy| LEpT wud pelugewez pyalavzoreys DEA, “NAYZ eZ UaTA Ayo OvY ETTpalfta eayfour af foloy n “aayjour wiSopoay foualaezoseys n oje}$0 af aloy aftreyd ou10A30 PUA -po rurep af oye} ojst v “esoSoy 14317 0 nfopr nypz3 eu ns -oupo naga o8ouu ouaznid 1 ouapnuod af awry ‘wos -ourd 1 woayZ WoUsAIOUr ‘,woajTour, nfeatzeu ou -aejsoupal niqsueyna pey ‘wodog s njaisns naoSafu 1 waynd wraoyalao2 witaeid ¢ umTunst ez izenod fourz -afu n ‘n8edoeze awouaoynp woxpyue eu nffao1go80q woysuiepgny oselun ypeuzeU auTy a} ‘Reftt nayz Oey ‘oH ~H40 OBY TT ReUZO “HIq fomzalu oupepms ‘niystmeyna ns og aur foazer raoynp fey PARAytAd Do ns TwaAyID “eajs yas WOJsMUS WUTUZeUOY ‘Woso80’] s efualurpals eBouNstH afept Op PRQeUOY n oesmur ny eftazez oMAaludnys 1 agip -od mp pRIn ‘eyallas eSorypystuapey | eBorQI8 welts ely -ozory eudnyojals so807 galtz 1 eunlod ngowod s ovsp ny n ednys epespo ‘afteaoayz oysfueazt ez quaTeAlaya nuejd wrafupead n aaqyour 2afs 1 eayyour ayoda apy -stuayay utafesefin pod ay naysuogord n aftged eaysnyyst zi al oyy ‘maljas n elZog vavys eysuNst | eA} BuO agp -ngn af oy “wosala 04 afeysod Yo soo] a} galt n alryGo ures as Hoy yolaoD ‘(so8o/) ,nRalia,, afeysod ures yalaoz fofox od ynfpouaysiz8a naoylacg nudnyopab afjurzes q os 1 eloy ‘ef [A03 21 eltazt as eloy aayjour gafa ‘eaqaz af 2M, Waltas swoyyyue auojal n eljaoigoSoq nzy eu JOAOSpo PysuEpgiy ORY (1/21) eUTUEfpUTY |IUE[SOg N afoun. AnaOD STAROGA PREMA NOVOME ZAVJETU, na protuslovlja koja cemo pronaci primjerice u 51. psal- mu gdje se na jednoj strani nalazi veliganstveno razvi- jena ideja novoga bogostovlja: “Zrtve i prinosi ne mile tise... Zrtva Bogu duh je raskajan”, dok na drugoj stra- ni zakljutni akord celine zavréava u viziji buducega is- punjenja: “Tada ¢e ti biti mile Zrtve prave(dne), prino- si i paljenice, tad ée se prinositi teoci na Zrtveniku tvo- jemu.” (r. 18.21) Posve obrnuto, helenisticka mistika lo- gosa, ma kako bila veliéanstvena i lijepa, ostavlja tijelou nebitnome. Ono je nevaZno. Gréka je ideja Gsta nada u uspon i sjedinjenje svega prema gnostitkoj shemi o ko- joj smo gore govorili. Neto manjka. Ideja Zrtve logosa postaje potpuna tek u utjelovljenome Logosu, u Rijeci koja je postala Tijelom te ukijucuje “sve tijelo” u slavlje- nje i veliéanje Boga. Odsada logos nije vise puki “smi- sao” iza stvari ili iznad stvari. Sad je on osobno stupio u tijelo, postao tjelesan. On uzima naie patnje i nada- nja, on preuzima u sebe o¢ekivanje stvorenja i (pri)nosi ih Bogu. Oba smjera Sto ih pedeseti psalam nije uspio pomiriti te koji se u cijelom Starom zavjetu slijevaju prema jednome, ali se nikako nisu u njemu mogli stopi- ti u jedno, sad se zbiljski sjedinjuju. Odsada “Rijeé” ni- je vise puko zastupanje drugoga, tjelesnoga. Odsada je ona u Isusovu samopredanju na kriZu uvezana s gelo- kupnom zbiljnoscu éovjekova Zivota i patnje. Ubududée to nije viSe nikakav nadomjestak bogoStovlja, veé nas sam Isus uzima i vodi u ono biti-slitan-s-Bogom, pre- ma onome postajati-ljubav, Sto je u biti jedino istinsko bogostovije. Tako je euharistija, promatrana s Isusova kriZa i uskrsnu¢a, stapanje svih putanja i silnica Staroga zavjeta, Stovise, Gelokupne povijesti religija uopée, nai- me ono jedino trajno oéekivano istinsko bogo8tovije ko- je uvijek nadvisuje nase sposobnosti i modi, klanjanje 45oF n ouaffavlgo oajgafacg OAoysiryy :eAYZ eUQEUOY ‘BACLT awry ed ures] tau foisod 9a, ‘taegniy augola fefa8ez n apnand aas 1q ep yaltas Yala nfnfquingo ayns auamges nzuy eu alla eysEDy eSojsrysn wery Ddoaas af ordnys 038 -afx ono8alu eNy ‘wTUZNU TygO]Oa} 1 LUTUZEUOYy BUTeIET eSoysuajeznsal aluarozer esyeurs affaoygoSoq oysuers -J ‘wynpeyy ‘efueztpod eZouaouod eaoSafu nfueary -aggt n eftapo as ay ‘west ] 1loysod au ep Inpnq ‘nuauIELA nafgnjso80q anordeu jsaf o8euls n alzniso8og ‘uemyy alnysizi e8 07g ef{Ac}goS0q ysoudnyojab 10a} ‘woysod T wapgezopoy s euezaaod ‘eloy nuryst n pala aqznys po afnyyzex aum as 9) woundjodau t wouzesopau aq -9s Nures epeays eftapo Turqnp foloas foas n fofu n as ef -oF Roltr efi8anqry -eluarozes eaoBalu uoyeu Tt ypeISO 0} af a nurerpy euard euasafursn eyiq yalian al eZo8euig ‘a808eurs nlgnjso80q nfeaoyL[go awOUjarUOY aut0As n yyeayez eur eso} ofouur euo 07g ao} Qoyeun ‘83 -o8eus zt elznjso8oq yIqGo Tueszrue{jsIy Oey OUAR}S -oupal qewjod as azour au efuraorala eSoysuepszy ef -Fungy ‘ousgar afjoq “TT affao}goSoq oysueDgIy “| ~eSouezey oupoyjaid z1 azeyztord oyQ0 oy aye][Nzal ayau yrurpalgo | Hazes Hegnjod owlezour epes -e2 ON ,Toqord e8 ns Hoy tas ‘Oyo oyeAs v8 ap Jepals TF PULIDETGO § IZeTOP “84),, :Z’L YO N nfuageuz sutoAou n wioualfaouod ‘nalts w10} s ynduepal gol as our? ysausng “‘(Ze6I AD) ,Nogord ns vox eBouo a9 Jepayy,, (O'Z1) afieyez, exorord alts fouaa;sueley n elgnqso8oq e8oa -Ou Iq | OUgopoOISsT a3 BZIP afuazeuZ PUTIZes UAT ISTEP -ueaa v304g “YsoyAoxys afoas z1 o1dnys af Sog ‘ourgn{y -e7 aftu ogayy ‘uo af aeyey 1 80g af op oupra NY, ‘9035 alzog oures af oua104}0 e8oyadsvy nos wouapogord 7, “eyaltas eSoao po aay alzog orfeapzes af 07g 10;8ez TUeL ~opzea ysal s0jsez PjswreAY TueJapzey * Rast nynp,, n sflount1 wnaOD STAROGA PREMA NOVOME ZAVJETU njegovu krizu i uskrsnucu. Molitva Covjeka Isusa sad je stopljena s unutartrojstvenim dijalogom vjecne ljuba- I vi. U tu molitvu ukljucuje Isus ljude snagom euharistije | koja postaje zauvijek otvorene dveri klanjanja i vjecna Zrtva, Zrtva Novoga saveza, “Logosu primjereno bogo- sluzje”. U teolo’kim raspravama novijega doba kobne je posljedice imalo Gsto sinagogalno poimanje i shva- ¢anje bogosluzja Novoga zavjeta, u strogoj suprotstav- Jjenosti Hramu, koji je slovio kao izraZaj Zakona te ti- i me unaprijed nadideni stupanj “religije”. Posljedica to- ga poimanja bijaSe da viSe nije bilo moguce shvatiti ni sveceni8tvo ni Zrtvu. Ne bijage vi8e vidljivo ni sveobuh- vatno “ispunjenje” pretkrscanske povijesti spasenja ni nutarmje jedinstvo obaju zavjeta. Dublje zrenje mora moci spoznati da je u krScansku liturgiju uni8la ne sa- mo sinagoga ve¢ i Hram. 2. To znaéi da na krS¢anski kult spada univerzal- ' nost. To je bogo’tovlje otvorenoga Neba. Nikad to bo- gosluzje nije samo dogadaj neke mjesne zajednice ko- ja se okuplja. Slaviti euharistiju znaci naprotiv stupi- ti u javno slavljenje i velianje Boga koje obuhvaca ne- | bo i zemlju, slavlje koje je otvoreno krizem i uskrsnu- cem. KrS¢anska liturgija nikada nije predstava neke ! strogo odredene skupine, stanovitoga kru%oka ili neke : odredene mjesne Crkve. Pristup éovjecanstva jednome Kristu poklapa se sa stupanjem Krista medu nas ljude. Krist Zeli ujediniti covjecanstvo, on Zeli stvoriti jednu Crkvu, Bogji zbor svih ljudi. Nerazdvojivi su vodorav- na i okomita dimenzija, jedinstvenost Boga te jedinstvo | | Covjeanstva, zajednistvo svih klanjatelja u duhu i isti- : | nm. ' 3. S toga motri8ta moramo gledati na Pavlov po- { : jam logike latreia, bogosluzje koje je primjereno logosu, 47 —..8 +, MWAAS N aas,, apng 3og per ilgzo as a9 efoy eyaftas iqzeaqoard eurard vfuapge20p ~oy efismyy ‘rand eu eft2inay ysal efiBanqy eysueggry “2 -egodez af yay ‘fp rugeuoy foas ejnuBasop gof afru ez Is eSojadsey po azas eloy elefu8ez eysa8 eyTOA ‘afr -pei3 nsaoord n yaltan gof af ouqopoyst ‘twoynA WoYs -pn{ ualugeuau “werpy to eSousuaraud “e8our0z -taoad alzaffiqo 1qas eu tsou efgsiaeyne | “apeu ef8inqy Taleyso 1 ysaf OuUqOpoyst UO Te ‘eff eBoas Op O[8ys af af -oy effS7jar ysaltaod efuedexy 1 efuenedideu 0} af ef8amyy, “efuegaqo eSoualumdsr eismyyq ‘qalpia ours 01g ov ‘eftS ~angy af eystepgry “nffaeysod wapapaljs n yelfgnaord af AUJaLUoY Ouray nfoy altBinyy aysuepgry nfyzuawrp nu “Tq Pruyeuoy n ojafpra eu asouzt afeuzods a} aag “p “aftdamyy oysueng.ny alzalfiqo 1 fep1z1 weralunid ovy yiqea affus esoys as ay “niasq7j ayt80] wuelod ez feyuzt ppeIy ‘eo -Hery] Oey HIZN[sod o1qop euoaA azour ‘nynUSTYSN | NZ -tnj ‘nivaffaoefin naoystny n epeSop as Hoy efuefuepy ny -]QO aurourezzaarum ewoard ‘nluefuepl euraid vials ef -0y ‘apordeu “,efasteyne,, olhy sy91UOy PIgO]09} | Tus -aftaod pyyaa ofngewrord as ye ‘quauraya rugeuTpalod ow -es TuapeAYNO Ns auy “,,2qz03,, o8y araQed afupalfsog aaosnsy Jeu vlyaffacueysn eurzafu eur egies es wy ,dnys,, oey euawouey eSoyshSinq eygqeleys es yes -do ‘eovefunnd ‘efystreyna as 1 egnyjog “ueays yq ning -enypd yr nfngeutord aft8.may aysuepgry efteaoxyqo ap -918 aqparpo adnup yr Hlegnyod 18np fag ‘unSnup s uep -of as npausns — 1Z0g ug — so80"] 1uafa ‘Juafjaopekn ‘y -jugst a} nya{ao2 n sosoy ‘efuereajs so807] -10s08po Wog 1 ofresex oyspni] ‘ehSqor ysoltaod n efueavygig -o1d yyuremum tsao0id 1 ovy eyalavz eSoryg efueyany euaoynp niedeys nulod as euro} ¢) ‘ali8nqy aysuepgny GO Pang ez fegrazt rhruorafumrdfeu ovy ‘oupIZoy al aloy gown Ana