POVUIEST DUBROVNIKA. dok se taj novae ne igplati, Guéetié i Bunié su zatim bageni u tamnicu u Siistiji, gdje se okupljala vojska. Tu je Nikoliea Buni¢ umro 16. kolovoz> 1678. i sve do pada Republike slavljen je zbog svoje értve.? Kad se novi izasanik Sekondo Guéetié pridruzio pregovorima s Ka- ra Mustafom potkni te godine, ovaj je bio spreman na kompromis, jer SU Rusi u Ukrajini portilitursku vojsku. Veliki vezir je prihvatio mito od (60.000 dukata, a :auzvrat je smanjio sluzbene zahtjeve na 60,000 dukata, ‘koje je trebalo patti u dva obroka. Takoder je prekinuo blokadu Dubrov- nika. U o2ujku 1679 ti preostala izaslanika pustena su iz tamnice ~iako ‘su se prije toga oitroi nedoligno posvadali razdradljivi Kaboga i Guéetié. Ponovno nasilsgko ponaSanje Kara Mustafe ostavilo je dubok trag u Du- brovniku. Kao i uprethodnom stoljeéu, patriejat je bio padijelien na one ko- issu vjerovali da debi odnosi s Osmanskim Carstvom pruZaj Dubrovnik. stabilnost, zastitu inapredak i stoga ih se mora odréavati po svaku cijent, {na skupinu, kojajepoticala na strategiju neprijatelistava prema Turcima { suradnju s kri¢anskim silama (primjerice s Austrijom). Spo Kara Mu- stafina ucjenjivaniai ofite vojne slabosti Osmanskog Carstva — koju dra- matiéno ilustrira poz Turaka pred Betom 12. rujna 1683. - sad je naglo odnio prevagu usporu medu patricijima, na stranu protuturske frakeije.* U skladu s time Dubrovnik se okrenuo svoj staroj politici s kraja pet- naestog i potetka fesnaestog stolieéa, nastojeciimati jednu nogu u osman~ skom taboru, a drugu u taboru Zapadnih sila, Tako je nastavio sveéano iskazivati odanos Port, ali takoder je stupio u tajne pregovore s Begom. Rafo Viadislav Guétié poslan je kao posebni izaslanik habsburSkom ¢a- +u Leopoldu I. kako bi zapogeo pregovore o uvjetima prema kojima bi Du- brovnik obnovio swju pokornost caru, u njegovu drevnom svojstvu (i jo8 _uvijek samo teoretskom) kao “ugarskom kralj’. ‘Medutim, iza tog pristupa stajao je podjednako vatan ~ i podjednako tradicionalan ~ razbg, strah od Venecije, Mletaéka Republika nije se od- ‘mah pridruzila noe) Svetojligi Austrije i Polske protiv Osmanskog Car- stva. Kao i u Dubrovnik, njezin vladajuci stalee bio je podijeljen na pro- tuosmansku frakiju i na one koji su mislili da je profitabilni mir s Portom bolji od trgovackisetnog rata. No Venecija se na kraju pridrudila Ligi 5: ‘obujksa. 1684. Od tag trenutkaa za Dubrovnik je bilo dvostruko vazno da in- tervenira u Betu kako bi sprijevio Veneciju da ugrabi priliku te ugusi du- brovaéku trgovint i unisti dubrovaéku neovisnost. Jeutediim vrenenina za Republika volo pristas ote tis Bosne koji ga jem poslaotarskom earu t Silistie. gle ‘provedenog u iaecna umro, i svajom ‘usjednom patra akon dog eremen i postojanoicu dha zasluto je beemrnost ‘a otomavo, Gon Senat oa ne spomen-pien pie gor asym Tatar, Between he Bogle and the Crescent, st. 105-28 350Godine zalaza: Poitichi,gospodarshi i kulturn tvot Ipak, u odnosima s Veneeijom, kao i s Osmanskim Carstvom, Dubrov- nik je bio potpuno svjestan kako sve ovisi o izboru pravog trenutka. Bilo Je vaino da Mleéani saznaju da Dubrovnik utiva austrijsku zaatitu, ali ne ok ta zaétita ne postane stvarna ~ u suprotnom bi Veneeija mogla doi u napast i iznenada napasti svoju izabranu Zrtvu, Poslije dugih pregovora 1u Betu, i zahvaljujuci dobrim vezama protumletaékog épanjolskog velepe- slanika Carla Emmanuela d'Este, markiza Borgomanera, Dubrovéani su 20, kolovoze 1684. pristali obnoviti savez s habsburékim carem, Obvezali su se platiti, kao iu ranijim vremenima, tribut od 500 dukata (ili onga- ra). No to ¢e vrijediti tek kad ear ponovno zavlada balkanskim zaledem, ili neéto nejasnijim rijeeima saveznika “kad turska sila i nasilje nestanu iz ovih krajeva’. Naklonost Dubrovnika prema Habsburgoveima pove¢ala se zajedno s austrijskim uspjesima u bitkama, Dana 2. ruina 1686. pao je Budim na veliku radost katolitkih sila, Lako jo8 nije bio obvezan to uéiniti, Dubrov- nik je poéeo potajice plaéati Beéu godisnji tribut. Medutim, istodobno je nastavio tajno pomagati turski garnizon opkoljen u Herceg-Novom. Bu- dueéi da nije poslao godisnji haraé u Portu 1684, Dubrovnik je nastavio s isplatama za 1685, i 2686. Da diplomatska varka bude jos veéa, sve to vri- jeme Mle¢ani nisu bili svjesni da je Dubrovnik zapravo pod austrijskom zastitom; to su saznali tek u sijeénju 1687,, samo zato sto su Dubrovnik vie zabrinjavale mletacke spletke nego osmanski bijes. ‘Ono sto 6e se pretvoriti u Dugi rat (1683.-1699), sad je izgledalo kao da se radi o kratkom sukobu, koji ge zavrsiti potpunom pobjedom Svete li- ge. Nakon pada Herceg-Novog u listopadu 1687. slijedio je pad Beograda 1u rujnu iduée godine. Istodobno je dubrovaéka viada bila gotovo iskjuéivo zaokupljena Venecijom. Diplomatska nastojanja Dubrovnika usmjerena su ‘na pokusaje koji bi osigurali da pad osmanske Hereegovine bude u prilog habsburskom caru, prije nego Mleéanima. U tome se Dubrovnik zaista iskazao kao veti kralj od samoga kralja, Njegov veleposlanik u Be&u imao Je poteskoéa uvjeriti dvor kako je potrebno hitno djelovati da bi se ispunili carevi zahtjevi, Nepokoleban, Dubrovnik je s mnogo napora nastojao is ristiti svoje veze s hercegovatkim vodama klanova kako bi osigura hovo izjasnjavanje 2a Leopolda, a ne za Veneciju To nije bilo nimalo lako. Mletacke snage prodirale su u Hercegovinu preko Stona jos od ljeta 1687, ‘Okupacija Herceg-Novog omogucila im je obubvatni manevar protiv Tura. ka, a i uyjete da poenu odvajati Dubrovnik od zaleda. Mletacki su brodovi blokirali grad s morske strane, usprkos protestima Dubrovnika i Leopol- da, Novi udarac dubrovackim interesima dogao je 10. listopada 1688, kad je Francuska objavila rat Austriji, i tako jos vie skrenula earevu pozor- nost s njegovih interesa na Balkan. Napokon, dana 19. prosinca Leopold je izdao uredbu kojom je sve sta- novnike Hercegovine stavio pod svoju zaititu, Istodobno im je jameio ui vanje u starim povlasticama, ukljueujuéi slobodu vere. Ovo posjednje bilo 351