POVLIEST DUBROVNIKA, donesena je odluka da svi koji su ukrali dréavni novac, moraju ga vratiti uu roku osam dana ako su jo8 uvijek na dubrovaékom tly, odnosno u roku. ddva mjeseca ako su pobjegli u inozemstvo, ili ée biti proglaseni izdajicama te 6e im se konfiscirati sva imovina.*' Kada je Catarino Cornaro ponovno invjeStavao vladu 9. svibnja, mogao je primijetiti samopouxdanje vodetih Dubrovéana 0 buducnosti grada, a i odluénost da se nikeda ne odreknu svoj slobode.* Sljede¢og mjeseca ponovaoe bila vidljiva tradicionalna struktura du- Drovatke vlade. Veé je 3. lipnja Senat opet donosio odluke.* Dana 10. lip- nja sastalo se prvo pravilno izabrano Veliko vijeée nakon potresa. "To je imalo i simsboliénu i praktitnu vrijednost. Iako se Vijece sastalo u Reve- Jinu, # ne u jo8 razrusenom Knezevu dvoru, njegovo djelovanje obnovi- Joe ustaljen nagin davanja autoriteta patricijata odlukama koje donosi vlada. ‘Tek ée se mnogo poslije provoditi posljednja faza postupka ponovne us- postave punog legitimiteta viade, Odmah nakon velike tresne, prijelazna dubrovacka viada slala je diplomateka pisma u ime kneza i vijeénika Re- publike.® Ali zapravo nije bilo nijednog izabrang kneza, Jedan od vijeéni- kka koje je Republika imenovala 23. travnja, svaki tjedan bi preuzeo svoju duznost da djeluje kao elnik. Motda je sligna praksa nastavljena i nakon Sto je Senat ponovno poteo dielovati, jer prema sve¢eniku Brnji Durdevicu, ‘koji je pisao Stjepanu Gradiéu u Rim, tek je u svibnju izabran prvi knez poslije potresa, nakon ato je knezev stan obnovijen u Dvoru:* Strane prijetnje “Medutim, jo8 je davno prie toga viada Dubrovatke Republike vodila ostrournu i odlugnu vanjsku politiku u uyjetima veike opasnosti. Nije posve jasno kakvo je u to vrijeme bilo pravno stajaliste Venecije prema Dubrovniku. U osnovi se radilo o oportunizmu pod krinkom ne ba’ wjer- \iive humanitarne brige. U danima poslije velike tresnje broini Mleéani navodno su podupirali ujedinjavanje dubrovackog patricjata s njima, sto bi u stvarnosti znagilo da je Dubrovnik podreden Vexecijis” Veneeija je u Dubrovniku imala i pristaée: jedan je bio Frano Bobaljevié. Ali kako je Cornaro zakljudio prilikom sljedeéeg posjets gradu, s vremenom su sa- ‘mopouzdanje dubrovaékog patrieijata, odluénost i optimizam samo rasli, 8 Tid be. 35, te 7, Thi be. at, 69-91, 4 Foretig,Poiest Dubroonika do 18081, ste. 138. Samardsg, Borba Dubroeniko 2a opstanal, br. 66, se. 121-5 Samardtie, Borba Durooniha 24 opstanak, br. 9, st. 38-9 Toi br. 35, tr 441. bid, be. 38 ee. 82 340‘Smrt i uskrenuée: Velika treinja i njezine posljedice a0 i njihova odluénost da ni njemu ni kojem drugom Mleéaninu ne do- puste ulazak u grad.** Dubrovacki uspjetni velepostanik u Veneciji, Miho Sorkovevié-Bobaljevié, kao da je u vezi s tim pitanjem patio od klasiéne diplomatske déformation professionnelle. Vrlo kasno, éak 16. prosinea, na- pisao je sluzbenu igjavu sugerirajuéi kako je jedini naéin da se izbjegne ponovno otvaranje splitske luke po zavréetku Rata za Kretu taj da se pristane na savez Dubrovatke i Mletake Republike, o éemu je on vodio i dugacke privatne rasprave, Dubrovaéka je viada odmah odluéno odbila taj prijedlog.** Pristup Venecije Dubrovniku zacijelo je uvelike bio pod utjecajem po- lodaja koji je Dubrovnik zauzimao u odnosima Serenissime s Osmanskim Carstvom. Mleéane je brinulo neée li potres pruziti Tureima priliku da ‘okupiraju bilo Dubrovnik bilo Kotor. Ali jedva su Gekali da se ponovno us- postavi trgovina i poéne te¢i kroz. jedn ili vide mletaékih luka, a ne pre- ko Dubrovnika, koji je od 1645. uzivao vrstu monopola. Cak za trajanja neprijateljstava, Venecija je nastojala imati barem jednu otvorenu luku, a nesre¢a Dubrovnika pruzila joj je sjainu prliku da uvjeri Portu kako stari neprijatelj Serenissime nije vi8e sposoban baviti se trgovinom. Dubrovéani subili potpuno svjesni toga. Primjerice, 21. srpnja viada je pisala Sorkove- vié-Bobaljevieu kako je saznala da je Cornaro predlozio mleta¢kom Senatu da Sutke dopusti hajducima presretanje turskih karavana na putu prema Dubrovniku, ne bili tako upozorila na nesigurnost Dubrovnika.” ‘Nastojanje da Split, Draé i Gabela na Neretvi ostanu zatvorene luke bi- loje stalni cilj dubrovaéke diplomacije u Konstantinopolu tijekom Rata za Krotu, Posliedngi preokret u pregovorima u vrijeme potresa bio je mletaé- i prijedlog — tedko je reéi koliko je bio ozbiljan ~ da se odrekne Kotora u zamjenu za otvaranje emporija na Neretvi. Ali ¢ak i prije potresa pojavili su se jo8 opasniji problemi, Dubrovnik se sukobio i s trgoveima u Sarajevu i s bosanskim pasom. Osnovni motiv za ta neprijateljstva bila je zavist. Bosanski trgovei ogoréeni na bogatstvo u kojem je Dubrovnik uzivao, uglavnom 2bog svoje- ga povlastenog odnosa s Osmanskim Carstvom. Dvojica takvih trgovaca, kkaje su oplja¢kali hajduci na dubrovaéko-osmanskoj granici 1664., tvrdili su da je Dubrovnik bio u dogovoru s pliaékasima i tradili su odstetu, Bo- sanski su trgovei isto tako tvrdili da je Dubrovnik nezakonito povisio pri- stojbe trgoveima koji se gradom Koriste kao svojim entrepdtom kad je 1645. Split zatvoren. Na nesreéu Dubrovnika, u vrijeme potresa ta pitanja jos nisu bila ri- JeSena. Jos gore, Republika se morala suoéiti ne samo s neprijateljstvom trgovaca iz Osmanskog Carstva, nego is neprijateljstvom visokih earskih © Ibid, br. 5, te 105-8 1 hid. br. 417 st, 509-4, be 41, st, 5045. bid. be. 101 te 168 341POVLIEST DUBROVNIKA dudnosnika. Veé je bilo dovoljno sto je bosanski pasa, éiji su interesi bili usko povezaini s interesima sarajevskih trgovaea, bio problem. Ali veéa je opasnost vrebala u Konstantinopolu. U edsutnosti velikog vezira, Ahmeda Kopriild, koji je nadzirao posljednje faze Rata za Kretu, sva viastje bila u ‘rakama njegova zamjenika ili kaimakama Kara Mustafe, pohlepnog na- silnika bez imalo ostroumnosti, koja je obwadavala pohlepu veéine drugib. osmanskih duznosnika." Te teske okolnosti ~ u kojima se Dubrovnik naSao suoven sa spletka- ma mletadke diplomaeije, turskim ucjenama i prepadima na svoj teritorij koje su izvodili i panduri (donekle poslusni prema Turcima) i hajduci (jo8 slabije povezani s Mleéanima) ~ nastavile su se jo8 nekoliko godina posli- Je potresa. Ali tek je podudarnost tih napada i prirodne katastrofe znatno ugrozila opstanak Republike i uznemirila dubrovatku prijelaznu vladu okupljenu u Revelinu, Dan poslije potresa turski zapovjednici u Hereog-Novom poslali su gla~ snike u Dubrovnik raspitujuei se o stanju u kojem se nalazi grad i izraza- vajuéi suéut.** Ali potezi bosanskog pate bili su vagniji, a davali su razloga za zabrinutost. Dubrovaéki veleposianik u Sarajevu Marin Guéetié je 15- travnja izvijestio kako pasa namjerava sa svojom vojskom krenuti na jug> navodno u Herceg-Novi, ali zapravo prema nekim izvorima spremao se ianuditi novac od Dubrovnika.® Ipak, javno je iskazivao svoje najbolje n rmjere. U pismima koja je slao preko dvojice vlaskih glasnika, pasa je izra- 2avao Zelju da pomogne, ali kako je Catarino Cornaro primijetio u izvjescu. uu Veneciju, ti su Viasiistodobno bili Spijuni sposobni opskrbiti peau detali- ‘nim podacima o &teti koju je pretrpio grad." Prije nego &to je pasa krenuo iz. Sarajeva, Marin Guéotic jes njim vodio dugacki razgovor o Dubrovniku- ‘Velepostanik je ustrajno odbijao pasine uporne ponude da dode i sa svojor vojskom zastiti (drugim rijetima da zaposjedne) grad. Takoder je utinio sve Sto je bilo u njegovoj moci da se suprotstavi zahtjevima sarajevskih tt- govaca da se Gabela otvori kako bi se obnovila trgovina & Venecijom.® Ali u sredistu pozornosti dubrovackih duznosnika vige nije bio samo bosanski pasa, nego Kara Mustafa, a tu su ulozi bili proporcionalno veéi- Cini se da su dubrovacki poklisari saznali za potres tek posetkom svibnja. iz prvih pisama poslanih iz Dubrovnika pasi, a ovaj ih je s4 zakasnjenje™ proslijedio kajmakamu.* Urnemireni poklisari su izvjestavali da sew Ha~ drijanopolu naveliko nagada o golemim svotama novea koje samo éekaju da 8 Roretié, oust Dubroonika do 1808, 1, st. 140-9; 2, Zlatar, Betuwen the Double Bagle and the Crescent: the Republic of Dubrovnik and the Origins of the Fastern Question (0 Ulder, 1902), ste. 25,105 ® Samarddi¢, Barba Dubroonika 2a opstanah,b. 7, et. 36. Did, be 1, sr. 48, Did. be 18, sr 83 5 Thi. br 32, ot, 136 % Dd. be 42, ste 8,‘Smart userenuce: Vettna tresnya 1 nyezine postjeaice ih Turei otmu u razrusenom i oéajnom Dubrovniku.”* Potkraj svibnja via- da je dala upute poklisarima da usmjere napore na smanjenje haraéa, koji je uskoro trebalo platti.* Zapravo, vlasti u Dubrovniku nisu u tom trenut- kubile nimalo sigurne u sposobnosti svojih veleposlanika u Port i odluéile su, na veliko zgrazanje patricijskih diplomata, poslati dubrovaéke trgovee iz Beograda da na tom neprijateljskom dvoru ubrzaju delikatni zadatak."” Istina je bila dani posao s kajmakamom u Hadrijanopolu, ni onaj s bo- ssanskim paéom u Herceg-Novom nije tekao kako treba. Dubrovacki jatelji medu sarajevskim trgoveima i stanovnicima Herceg-Novog iznijeli ‘su pasi prituzbe, koje je Marin Guéetié uzalud pokusavao pobit «ga je bagen u tamnicu, Prituzbe su prosljedene u Hadrijanopol. ajmakam je uoéio 8 jednu moguénost za uejenu. Zbog vlastitih interesa, promijenivai smisao tradicionalne veze Dubrovnika i Porte, Kara Mustafa je u srpnju zahtijevao 300 vreéa punih dukata, za koje je tvrdio da se mo- raju poslati sultans kao dubrovaékom viadara, a to je trebalo predstavija- ti imovinu Dubrovéana poginulih w potresu, a bez nasljednika, Poklisari su zadréani kao tanci sve dak se taj novac ne isplati, iako su uspjeti ostati Raspolozenje im se to vie kvarilo Sto su dude ostali za- tofeni, 2 turski su zahtjevi postajali sve uporniii i sadrzavali sve vise px Jetnji. Do polovice kolovoza Hadrijanopolom je bjesnila kuga — veé je ubila Poljskog veleposlanika." U to je vrijeme Marin Guéetié izvjeStavao iz Her- ‘cey-Novog, da bijesni hosanski pasa i njemu samom ponovno priieti zatvo- rom, jer je bio poniten porazom koji su mu nanijeli hajduci. Dubrovnik je ‘pak vise zabrinjavalo Guéeticevo izvjeSée kako pasa prijeti da ée Republi- ku pretvoriti u osmanski sandZak, ako se potpuno ne ispune finaneijski zahtjevi Porte. Ili kako se pasa grubo izrazio: “ti (dubrovatkil nevjernici risu vrijedni sultanove samilosti, nege prije njegova maga’."" ‘Suogena s tim epasnostims Dubrovagka je Republika mogla malo ofe- kkivati od pomoéi izvana, kako je ubrz0 uvidjela, Neposredno nakon potre- sa, prijelazna viada je poslala vapijuca pisma zapadnim silama, u kojima sh obavjestava Sto se dogodilo i moli za pomoé. No odgovor na sve te ini- cijative bio je razofaravajuéi. Europa je bila u ratu, nimalo neobiéno ali zato nigta manje nepovolino, a to joj je dalo razlog i ispriku da ne uéini nista, Na primjer, dubrovaéke su viasti pisale Luju XIV. u Francusku 26, travnja te zatratile novac i oruje kojim bi se branio grad. Posehn iz slanik poslan je preko Rima da Kralju Suncu iznese dubrovatki sluéaj. © Bi be 0, ote 1004, Bid be 60, at. 1 © Bi be 68, ate 1265. Bid, be. 71, ate 18830, br. 79, str, 139-5, br 76, str 141, be, 80, 61 Bid br 82, st, 148.8 b. 84, er 150-1, be. 90, st. 156-7, hid, be 121, te, 188.80. (© Bid, br. 126, st, 19-4 hid, be 88, at 7165, 343POVIJEST DUBROVNIKA 1 Stjepan Gradic¢ je pomogao nasto- Jeti iskoristiti utjeea} pape Klemen- ta IX. na Francusku, tena taj natin pridonijeti uspjebu misije. Ali uspr- ‘kos svimm velikim nadama, misija je propala. Luj je 12. sijetnja 1668. pi- sao u Dubrovnik i sa Zaljenjem oba- vijestio tamodnja vladu kako ga rat sprjetava de. ispuni molbe koje su ma innijeli dubrovacki velepostanici.* Djelomice zbog Gradiéevih napora, a jelomice zbog tradicionalnih simpa- tija izmedu Svete Stoliee i Dubrov ka, papa je bio susretiviji. Osan pric tiska na Veneciju da ne napada Du- ‘oeovnik, Vatikean je malo toga mogao uGiniti u pruzanju zettte Stjepan Grade Osnovna dubrovatka poteskoea § ‘Turcima u tom trenutku proizlazila Je iz snaga koje su djelovale unutar Osmanskog Carstva. Ono je prolazilo kroz viastite unutarnje i vanjske krize, @ Dubrovnik se nase uhvaéen ‘a previranja, Pretjerani zahtjevi Kara Mustafe i potreba za sigurnoséu hog koje su ti zahijevi pastavijeni proizlazili su iz slabosti Carstva, ne ianjegove snage. Prema tome, bude li Dubrovni: mogao dovoljno dugo od- gadati prekid veze, Carstvo ée imati vide razloga za brigu nego Dubrov- nik. pak, neposredan uvjet bio je predivjeti posljednje faze Rata za Kretu uw kojem su se na dubrovaékom teritoriju borili panduri, hajduei i sve ve- 6 broj dubrovaékih gradana, osobito onih iz Konavala. U skladu s time, Dubrovnik je zahtijevao da njegovi veleposlanici ostanu évrstih stajali8ta, bez obzira na posljedice. U rujnu su, noseéi haraé, na Ports poslana dvojica novih, iskusnijih i spretnih poklisara, Jaketa Palmoti¢ i Nikoliea Buni¢. tmali su upute da traze smanjenje tributa, ukidanje zahtjeva 2a 300 vreéa dukata i prekid Fazgovora 0 otvaranju Draéa i Neretve za mletacku trgovinu ~ a svako od tib potrazivanja bi (kako su pokiisari trebali istaknuti) znatno sma- ajio iznos koji je Porta mogla oéekivati od Dubrovnika® Zapravo, uglav- ‘om bog diplomatske virtuoznosti Palmotiéeve, Dubrovnik je na kraju posteden ogito pretieranog zahtjeva za novcem ¥ zamjenu za imovinu svo- ih poginulih gradana.” Novi poklisari, Anton Rastié i Orsat Sorkodevié, imali su ovlast dubrovaékih viasti da ponude veliko mito i pridubijx Kara Ibid. br, 196, st. 267 © Ibi, br. 138, at, 209-8, © Samardai¢, Vilki vk Dubroonika, st. 938-6, 344