POVLJEST DUBROVNIKA Nepredvidljive gospodarske promjene Buduénost Dubrovnike bila je tako sko povezana s buduénoséu Porte da su sve voti nered i rasap koji su pogadali nekad moéno carstvo svaka- kko utjecali i na prosperitet Dubrovnika. U Srbiji su se okolnosti ubrzano pogorsavale, a tamosnje dubrovacke kolonije bile su gotovo napustene ~ od vainijh je ostao samo Novi Pazar. Dubrovacka balkanska trgovina usre- Aototila se na obliénje krajeve, Crou Goru, jugoistoénu Bosnu i Hercegovi- nu, Treovalo se ugiavnom glomaznim stvarima priliéno male vrijednosti kkao Stosu vosek, vuna, Zeljez, sirove i Stavijene Zivotinjske kote. Kako je sveukupna trgovina na Balkanu slabjela, i dubrovaéki udio ‘joj bioje smanjen, Razlog tome je djelomiéno bio u (veé spomenutom) po- ‘veCanju broja bosanskih mustimana, koji su osnovali vane trgovatke ku- ¢e u Sarajevu i drugde, Ali kako je prolazilo osamnaesto stoljeée, sve vaz- nija je postala konkurencija ojaéane Austrije. Njemavki trgovei kupovali su robu u Ugarskoj, Vlaskoj i sjevernoj Bugarskoj, te je prevozili Dunavom i zatim preko Trsta i Rijeke do zapadne Europe. Dubrovnik se takoder suodio s poveéanom konkurencijom na jadranskoj obali. Starije manje ke poput Makarske, Herceg-Novog, Budve, Bara i Uleinja su se rezvi le, dok je Split i dalje iskoristavao svoje prirodne prednosti u odnosu na Dubrovnik." Stranei koji bi dolazili u Dubrovnik vidjeli su utinak toga gospodar- skog pada i komentirali ga. Krajem stoljeca Bruére je izvjestavao svoje nadredene u Parizu: U Dabrovniku ne postai nikakva umjetnost ni znanost. Izgradene su dobre trgovaéke zgrade, ali niSta drugo ato bi se moglo nazw: ‘manufakturom. Cak i najobiénije metle koje se koriste u spavadim sobama ina ulici, dolaze iz Aleksandrije i Italie. Bio e pristran, naravno, ali pak je vjerojatno imao pravo kad je rekao ‘ono o metlama. Noto je samo dio slike, fako je Dubrovatka Republika ostala u stanju relativnog gospodarskog pada ~ to je samo drugi naéin da se kaze kako ‘su druge sile bile u povoljnijem polozaju da iskoriste Sire gospodarske pro- mjene - to razdoblje apsolutnog slabljenja vjerojatno je zavrsilo prije sre- dine osamneestog stoljeéa. Kao i uvijek, Dubrovnik se prilagodio. I tako, dok je Belkan postajao trgovacki sve manje vazan, Republika je svoje na- ‘pore usmjerila na pomorsku trgovinu Sredozemijem.' To se odrazilo pove- enim brojem dubrovaékih konzula ~ ukljuéujuéi i nove funkejje glavnog 4 Garter op. et, ste 408-21 © R Warnier, “Comment un consul de France décrit au directoire la eiilisation ragu- sain’, Zbornik ie dubrovae proslost Milanu Redetaru o 70-0) zoditnjieifivota, prt V.Coroviget al. (Dubrovnik, 1980), st. 162. J Laetie,O pomorstou Dubrovatke Republike u XVII stlieeu (Dubrovnik, 1969) se, 16 360‘wonine zavaza: Fourie, gospodarske 4 Rulturns Zivot onzula i njegova zamjenika ~u lukama Sredozemlja, A na samom Sredo- zemlju vaznost se uglavnom premjestila sa zapednog dijela na Levant.” Sjeverna Afrika je takoder dobila na vaznosti za Dubrovnik. Republika Je imala prednost nad drugim suparnicima utoliko sto su sultanovi fer- mani u njezinu korist bili priznavani u Tripoliju, Tunisu i Algiru (koji su bili pod turskom vladavinom),a u praksi i u Maroku (koji je bio neovisna Grzava). Oko 60 dubrovackih brodova prevozilo je duz obale robove, musli- manske hodogasnike koji st i8li na had u Meku, a prevozili su i Zito te drvenu gradu za brodogradnju. Posao je bio riskantan ~ nekoliko puta su incidenti vezani 2a ponaéanje prema hodogasnicima izazvali bjes sultana ‘x Maroku. Ali Dubrovéani su bili pravi majstori kad se radilo o orijental- nim provalama bijesa, a sjevernoafriéka trgovina i dalje je bila iznimno vrijedna za Republiku."* Kao i prethodaih stolje¢a, Dubrovnik je dobro iskoristio svoju ponesto nesigurnu neutralnost u ratovima koji nisu bili izravno povezani s Osman- skim Carstvor. I dok je dubrovatka trgovaéka flota imala ozbiljne gubitke u Rusko-turskom ratu od 1769. do 1774., trgovina je izvukla znatnt ko iz velikih ratova izmedu Francuske i Britanije — Rata 2a austrjsko nas! jede (1741-1748), Rata za ameriéku nezavisnost (1775.~1783.)i u sukol ‘ma nakon Francuske revolucije (1793.—1806,). U tim razdvbljima stranci ‘su Zeljno unajmljivali dubrovatke brodove koji su plovili pod neutralnom zastavom, a Dubrovéani su u razumnoj mjeri poveéali troskove Zapravo, od 1740-ih je doslo do opéeg obrata a dubrovatkim pomor- skim uspjesima, a i na ostalim podrugjima promijenila se gospodarska sreéa. Nakon sto su prva tri desetea tog stoljeéa prodavali svoje brodove, Dubrovéani su poteli poveéavati svoju flotu kupujuéi brodove od strana- ca, Dubrovatki su brodovi takoder u velikom broju poéeli ponovno ploviti izvan Jadranskog mora.’ Tijekom tog razdoblja dubrovatka je viada éinila sve Sto je mogla kako bi osnazila brodarstvo. No buduéi da se radilo 0 dubrovaékoj viadi, njezini su interesi uglavnom izrazeni u birokratskom obliku. Da bi se osigura- le sustavnije smjernice, razne odredbe vezane za brodarstvo skupljene su 1745. u knjizi Regolamento della Republica di Ragusa per la navigazione nazionale (Pomorski pravilnik). Prema odredbama, svaki dubrovaéki brod ‘morao je imati primjerak te knjige — a to je postalo puno jednostavnije kad Je knjiga tiskana 1784. i ponovno 1794. Odbor od pet senatora nadzirao. provedbu tih odredaba u Officio della sopraintendenze della navigazione (Pomorski ured). Po povratku kuéi, dubrovaéki su kapetani morali u Po- morski ured donijeti sve potvrde o placanju propisanih iznosa, koje su Mitie, Konzulati, st. 71. BB, Lukié, “Diplomatski odnosi i sukob iemedu Dubrovaéke Republike i Maroka w XVI stojecu” Anai, 31054), st. 545-58. Lue, O pomorstow Dubrovache Republike u XVII stoic (Dubrovnik, 1950), str. 18. 361POVLJEST DUBROVNIKA dali razni dubrovaéki konzuli s kojima su poslovali. Isprva se zahtijevalo da svi Glanovi posade na dubrovackim brodovima budu Dubrovéani. To je 1748. promijenjeno i dopusteno je da tre¢ina posade budu stranci. No, da bi se osigurala stroga financijska i administrativna kontrola, brodski pisar Je uvijek morao biti Dubrovéanin.”* Potkraj osamnaestog stoljeéa i dalje je ozivljavalo dubrovacko brodar- stvo. Dubrovacka pomorska trgovina imala je korist od oporavka balkanske proizvodnje — prije svega pamuka, kukuruza, Zita, boja, vina, ulja i groédi- ca, Zauzvrat su Dubrovéani dovozili manufakturnu europsku robu i robu iz, ameri¢kih kolonija. No vjerojatno je jo8 vaznije bilo otvaranje trgovaékih puteva s Crnim morem, gdje su dubrovagki brodovi jo’ 6eS6e plovili tijekom posljednje éetvrtine tog stolje¢a, U talijanske luke Dubrovéani su prevozili rusko drvo, krano, med, konopliu, smolu, lan, platno i naivi8e pSenicu.”® Ponovno otivliavanje pomorske trgovine preporodilo je dubrovaéku bro- dogradnju. Brodovi su se i dalje gradili u Gruéu, éak u posliednjim dani- ma Republike.”* Ali dubrovacki vlasnici takoder su naruéivali nove brodo- ve na Koréuli iu sjevernojadranskim lukama.” ‘Unutar granica Republike, prosirila se proizvodna djelatnost u korist ‘onih koje su pri bile manje zastupljene. Tako se Cavtat pretvorio u za- Jednicu iz koje su dolazili uspjesni pomorski kapetani. No Peljesac je vje~ rojatno najvige napredovao u novim uvjetima. Ako se izuzme Ston, éini se da su naselja na Pelieseu prosla relativno neosteéena u potresu 1667. U ‘Trstenici (na zapadnom dijelu Peljeéca) pomorski kapetani koji su éesto potjecali iz najsiromasnijih puckih obitelfi, izdigmuli su se kao vrsta ni- Ze aristokracije. Najuspjesnije pomorske obitelji su Zivjele u Orebicu, gdje su izgradile kamene kuée, koje i danas podsjecaju na njihovo bogatstvo i samopouzdanje."* Brodarstvo na Peljedcu, poput onoga u cijeloj Republici, pretrpjelo je tesko razdoblje poéetkom osamnaestoga stoljeéa. Mnogo je brodova proda- no Mleéanima, a samo je pet ostalo u prometu, Ali vratila su se bolja vre- ‘mena, koja su uglavnom omoguéile prilike nastale zbog rata za austrijsko naslijede, Naime, za neutralnim dubrovaékim brodovima viadala je velika potraznja treovaca koji su se pribojavali da bi im zaraéeni Britanci i Fran- cuzi mogli oteti brodove i robu. Godine 1742. u plovidbi je bilo dvanaest peljeskih brodova; iduée godine tri vise. Od 1746. do 1747, bilo je aktivno sedamnaest brodova s PeljeSca. Do kraja stolje¢a u toj regiji~s iznimkom ogubne epizode Rusko-turskog rata ~ pomorstvo ée sve vise napredova- 20 Miti, Konzulat tT 8 Carter, op. ety str 48-41 2% V, Ivancevié, 0 brodogradnji w Dubrovniku potkraj Republike’, Anal, 8 (1964), ate 569-79. 2 Roretié, Poujest Dubrooiba do 1808, 1, ste. 218, 28. Vekarié iN, Vekaié, “ri stljee pelietkog brodarstv str 57 Paljeth sbornik, 4 (1987), 362Godune zataza: Poutet, gospodarskt i ulturns 2100! tints lore Kapetanake kuge w Orebicu ti, PeljeSéani su u veéini slutajeva bili iskljucivi vlasnici svojih brodova, ali i djelomigni viasnici tudih brodova. Zlatno doba peljeskog brodarstva bilo je od 1780. do otprilike 1800. Peljeski su brodovi plovili cijelim Sredo- zemijem, prevozeéi kukuruz iz Konstantinopola i grékih luka, a potkrai stoljeéa bili su u velikoj meri ukliugeni i u trgovinu na Crnome moru.** Politigki dogadaji Proturjedja koja obilje2avaju gospodarski Zivot Dubrovnika u osamna- estom stolje¢u odrazila su sei u poititkom tivotu, Dubrovaski se poredak, kao i uvijek, oslanjao na viastelu, Patricijat se junaéki borio nakon velike tre&nje kako bi spasio i ofuvao Republiku. Ali jedinstvo koje je tada ostvare- no nije uspjelo opstati.Istina je da je dubrovacki poredak ostao manje osla- bijen frakeijama i rasejepkan nego Venecija. Ipak, u posliednja dva stoljeéa dubrovacke neovisnosti izrazita je bila teznja da se stvori oligathija, Sto je— zajedno s demografskim padom broja patricija — smanjilo otpornost dr2ave. ‘Taj se razvojni smjer iskazivao u dva oblika. Prvi i manje Stetan bio Je institueijski. Postojeci primat Senata je znatno jaéao na stetu brojniieg patricijskog tijela, Velikog vijeéa. Do osamnaestog stoljeéa samo je netija smrt omoguéavala promjenu élanstva u Senatu. Dapaée, senatorska sku- pina potpuno je nadzirala promaknuée na druge politigki vaznije poloéave u Republici. Tako su se pojedinci na te duznosti od 1747. izabirali #driie~ bom. Naime, tada je veé postojlo vise nego dovoljno vaiinih duznosti koje su trebali popuniti pripadnici patrcijata."* % S. Vokari, -Prilon za poviost pletog omorstva u XVIL, i XVHI. stoljetu’, Anal, 3 (1954), str 527-44 5 Lanza, “Lzborni postupak’ st. 46-50,‘Mnogo Stetniji za olgarhiju bio je stupanj do kojega je ona davala po- Wlastice odredencj frakeskoj skupini, Podrijetlo tog “raskola” medu plem- stvom moze se, Kako jespomenuto, pratiti unatrag do frakeijskih podjela “volike wrote” povetkom sedamnaestog stolje¢a. S vremenom je rerultat Zila, iako su gotovo presale enidbe izmedu dviju frakeija, pojava skupine rodova koji su imali svu moé. (Ti su rodovi poslienazvaai salamankezi a njihovi protivnici sorbonezi, no raspodjela prema pripadnosti odredeng} skupini znatno je prethodila taj nomenklaturi — vidi doje) Rodovi koji ni- su pripadali salamankerima, bez obzira na povijesnu vainost, imali su male ifi nikakvu nadu da ih ta skupina pribvati, Tako je velika casata Gunduliéa izgubila poitigku mo¢ kada je, poskije smrti piesnika Ivana, spala.u tabor sorboneze.” Krvne veze odlutivale su ho¢e li mladi¢ biti pozvan u Veliko bi dobio dio politike muti, te je bilo prirodno da je krvno srodstvo bilo u sredist¢adaénjih borbi,U sedamnaestom stolje(u ubaiila su se, a nakon ‘toga su ponovno postrotena pravila primanju u patrieijat. Jpak, prim- leno je deset novih rodova - Bozidarevié, Sorko‘eri Bobaljevici, Nata ‘Zlatarigi, Klasici, PrinojeviGi, Serrature, Durdevié-Bernardi, Paoli i Vo dopici* Vecina je inuts; do pada Republike opstala su samo tri rada ~ Botidarevic, Natali iZiatari¢i, Smatralo se da su ti novi rodovi podrede- ‘i starim plemi¢kim redovima, i mnogo godina uskra¢ivani su im najvisi i najuglednifi drZavni olotaii, Njihovi su pripadnici prvi put sli u Senat 1783., a prvi knez iz njtovih redova izabran je tek 1789, Medutim, kako je spomenuto, razlika izmedu starih i novih plemiél rodova nije bila jedini rzlog podjele unutar patreijata, Jos od prethod- ‘og stolje¢a postojali su poiti¢ki animoziteti kaj su, nakon Sto su potet. ne razmirice odavno zaboravjene, dobili neopozivu nasliedna pripadnost, Postojale su i druge goiovo neznatne razlike medu rodovima. Na razne je naGine dolazilo do “oneliséenja” diste krvi staroga plemstva. U vrlo krat ‘kom razdoblju ~ od 2668 do 1682. ~ dubrovacki plemigi su se smjeli Zeniti 'k¢erima bogatih gradana, ali samo ako se ti gradaninisu bavil fziékim oslovima., Bilo je i slutjeva da je dubrovackim patricjima bile dopusteno oteniti se s k¢erima patrcjskih obitelji iz gradova iavan Dalmaeije, Kad se u obzir uzimaju potomet iz bilo kajeg od takvih brakova — kao i potom- ciu brakovima izmode pripadnika starog plemstvai djevojaka iz novih Plemi¢kib rodova — plemia koji su sebe ili svoje naslednike iskljutili iz najprestizaije patricske skupine bilo je mnogo vise‘ njihov je bro} taino kumulativno rastao, Pregled élanova Velikog vijeéa od 1700, do 1808. po- ‘jeée da Ooo izmed “uri aa isalamanker, te wnak'e plaice na pstay= Male na polls udm dtnjen eure spremue tains a Nelavice, "Rank daha pega” te oes % Neaitn eal rod Vii eso Je tz Keagvala, au Darorai oa tora od 1540. pa a etko melee bik sRorjvi anal es ans ko plomiht redo korg rel ee, 364kazuje gotovo neprekidno smanjenje omjera na stetu najutjecajnijih rodo- va, kojih je 1790. bilo pet puta vise; 1740-ih éetiri, a 1760-ih dva puta vise, od 1796. ta je patriejjska skupina bila u manjini® Do posliednjeg desetlje¢a osamnaestog stoljeéa, dvije su skupine popu- Jarno (i humoristiéno) zvali salamankezi — ato se odnosilo na staro Sveu: Giliste u Le6nu ~ i sorbonezi - sto se pak odnosilo na Parisko sveutiliste.” Nazivi imaju izrazito polti¢ki prizvuk, jer se éistokrvne plemi¢e povezi- valo s reakeionarnom Spanjolskom, a viSe mijesane rodave povezivalo se s liberalnom Francuskom gdje su revolucionarne idee bile u zametku. Ali pripadnost jednima ili drugima wijek se odredivala rodenjem. Zapravo je tak i kriterij Gistokrvnosti postajao sve manje uvjerliv kao mijerilo drustvenog polozaja. S vremenom su se medu sorbonezima nasli ogranci znamenitih dubrovaékih rodova ~ ne samo Gunduliéa, nego tako- der Kaboga, Buni¢a, Crijeviéa, Menéetiéa, Zamanja, Getaldica i Saraka. I naravno, jednom kad je nestao tabu Zenidbe izvan ¢istokrvnog plemstva, ostupak se ubrzao, ‘Takve su podjele, zajedno sa spomenutim trendom prema iskljudivoj oli- garhiji,oslabile patricijat na razligite nagine. Primjerice, jos vise su sma- njile veé osiromasene izvore talenta i iskustva kojim se patrieijat mogao oslutiti pri popunjavanju najvisih polozaja u driavi. Vjerojatno je, iako ne i sigurno, da su podjele smaniile solidarnost kad se patricijat suotio 8 konaénim i sudbonosnim izazovom postojanju Republike. Ali, s druge strane, takoder je vrlo lako preuvelitati vaznost tih podjela. Za Zivot Republike jo8 vaznije od iskljusivanja sorboneza iz vrhovne viasti, bilo je potpuno iskljueivanje iz viasti vodecih gradskih obiteli Isti- na je da ne postoje dokazi kako je to izazvalo ikakvo duboko ogoréerie. Pisuci u posijednjim godinama postojanja Republike, Appendini je opisao gradanski stalez kako djelomice Zivi poput plemiéa (more nobilium), a dje- Tomice se bavi trgovinom.** To je za njih zacijelo predstavljalo zadovoljava- jusu ravnotezu, Gradani su ufivali u bogatstvu, kultiviranom naéinu Ziv- Jjenja, bili su veoma postovani i neoptereéeni obvezama visokih duznosti. No, to je takoder znaéilo da je teret donosenja poitiékih odluka ostao na malobrojnim — i sve slabijim -patricijima. Jos jedanput, moramo paziti da ne pretjeramo. Kako je osamnaesto stoljece odmicalo, dubrovacki patricijat predstavliao je manji postotak w odnosu prema sveukupnoj dubrovaékoj populaciji - 19% sredinom stoljeca i 14% 1799. Ipak ostao je znatno brojniji nego ato je bio sluéaj, mutatis mu- tandis, u Veneciji."? Postojao je negativni utjecaj svijesti o demografskom 22. Muljtié,-O strankama ustarom Dubrovnik’, Anali, 6-7 (1959), ste. 25-9 0 Postanak naziva salamanker!sorbones! mote ae pratit unatrag sve do 1785. odnosno 1TBL bid, at. 30) 31 Appendin, Notizie itoricocritiche, I, str. 192. 81 Krivoti op ct, tr, 61. U Venecii je patrieijat pred je 797. pala Miotacka RepublikaPOVLIEST DUBROVNIKA Padu. Zakonom propisan kvorum za Senat morao se stalan iznova “privre- meno” smanjivati." Nesto nalik ne o¢aj pojavljuje se 1801.: “Uzimajuéi u obzir vazne javne dogadaje predvidene za sljedeée mjesece i da stu mnogi ‘senatori u sedamdesetim godinama, a neki su bolesni’,kvorum je ponovno smaajen na dvadesetjednu osobu.* Konaéno obiljegje koje treba spomenuti dok oslikavamo Dubrovaéku Republiku kao “Zrtvu .. vlastitog konzervativizma’ jest da je jaz koji je zaista ozbilino oslabio dréavu u osamaaestom stole bio vige klasitna frakeijska prepirka nego rezultat Sire drustvene napetst.” Bio je ostar, ali priligno kratak, trajo je od kraja 1762. do poéetka 1163. Skupina pri. Padnika staroga plemstva — sedmorica brate iz obiteli Sorkotevie-Debo i obitelji povezanih s njima -- pokusala je stvoriti jo8 udu oligarhjju, Tome se snaino opirala koalicja sastavljena od pripadnika starog i navog plem- stva. Bili su prisutni i vanjski utjecaji iako su stranci verojatno previse ‘naglasavali njihovu vainost. Prema rijeGima francuskog konzula Le Mai- rea sve se svodilo na frakcije zai protiv, a okrutni patriej Sabin Pucié vo- dio je protairancusku skupiny Sorkoéevi¢-Debo, Oni koji su se protivli moti te skupine, okupljali su se oko tradicion og programa ograniéavanja utjecaja bilo koje obitebi institucijama Re- Publike — Sto otito dokazuje da je upravo to prouzroéilo probleme. Ali za ‘stupnici oligarhije nisu htjli popustiti. Ogoréen sukob paralizirao je viadu iu obliku nasilja preniose na ulice, gdje su se sukobljavale jako naoruza- ne bande plemiéa, uz nezainteresirane poglede gradans. Cetiri mjeseca _gotovo da nije postojala djelotvorna viada ~ Veliko vijeéenije se sastalo od 26. listopada 1762. do 28, veljaée 1763. Napokon, postignst je kompromis, Jer je dio frakeije Sorkoéevié-Debo - suogen s prijetnjom svojih protivnika da ¢e kneza i duznosnike izabrati s Avorumom ili bez njega — prihvatio ustavne promjene da se ogzaniée uvjeti za stvaranje oligarhije malobroj- nib. Najvainija promena bila je da samo tri lana ist cbitelii(trojica bra- €e ili otae i dvojica sinova) smiju glasovati u Senatu. U posebnim sluéaje- vima, kada se trazila kvalificirana veéina ~ dvije tretine, tri éetvrtine sedam osmina— mogla su glasovati samo dvojica pripadnika jedne obite Te su promjene vratile na tradicionalnu odanost jedng ili drugo} strani, koja se uglavnom temmeljla na “krvnoj pripadnost’.* Lite Crocus, pri. B.Neaoi palo 81, st, 49; poe 40, tr. 477 ple We 42, ne 89, ppt ie 2 hd pg 88 se 8, % Izratnavedicma po H, Rio, The Raugusan Re, Victim of Ripe ‘eon and ts un Corto ben. % To tr 40, Foe Pata De 366Drustveni uvjeti Broj stanovnika Dubrovatke Republike bio je u padu tijekom cijelog se- damnaestog stoljeéa. Godine 1673, kretao se oko 26,000." Opet je narastao ‘na 30,000 do 1815, a prekretnica se vjerojatno dogodila sedinom osamna- estog stolje¢éa.** (U Konaviima se stanovnistvo poveéalo 1730-ih) Toéni razlozi demografske prekretnicenisu nimalo jasniji za Dubrovnik ni osta. ‘tak sredozemnog svijeta. No fini se da je to ostavilo dojam éak i na kraj- nje sumnji€ave francuske promatrave. Tako je Le Maire 1766. smatrao da Republika ima oko 60,000 stanovnika ~ sto je veliko pretjerivanje." Takva brojéana obnova populace bilaje najositiji dokaz duble vitalnosti, Izvan prorijedenih redova patrcijata, éini se da je postojao stalez boga- tih gradana, koji se Sirio i jaégo, Neki od njih, objasnjava Appendini, bili su na vaznim dudnostima ~ najvaZnija koju su puéani mogli imati bila je duanost kancelara ili velikogtsjnika Republike. Kao i dubrovaéki patriei ji, od puéana na duznostima oéckivalo se, kamo god poi prije rucka, da nose velike vlasulje raspustenekose i dugacke erne toge. U drugim vreme- ‘nima nosili su lukswznu i legantnu odjeéu u francuskom stilu, uz dodatak veliéanatvenih krznenih kapuisi SeSira da se zastite of bure.** ‘Ostav|jajusi politike postrani, dubrovaéko drustvo koje je visoko eije- nilo nadarenost i novae, bil je izritito otvoreno prema nadarenim poje- dincima ~ éak prema onima kojisu ivjeli zvan gradskih zidina, Jedno je nedavno istrazivanje otkrilo da se medu najpoznatijin gradanima u dru- 0) polovici osamnaestog stojeéa nalazilo i dvanaest Konavljana. Jedan od njih, Petar Baletin, napustioje svoje selo Stravéu u Konavlima i otigao trgovati na Levant. Tamo je nautio turski i u nekoliko je prigoda kao dra- goman sluzio Republici.Istskauo se 1679. hrabroséu u odnosima s Kara ‘Mustafom, te ga je Senat nagradio imanjem u Zupi i sa 500 dukata miraza za jednu od njegovih kéeri, Godine 1676. primljen je ulazarine. Njegov sin Miho i unuk Petar primljenisu 1726. u bratovstinu antunina. Sve do smr- ti 1767., Petar (mladi) bio je tajnik u uredu 2a sol. Pokopan je u obiteljsixo} sgrobniei u erkvi Male braée u Dubrovnik." Drugi Konavljanin koji je uspio bio je Antun Hidéa iz sela Komaji, Kad je stigao u Dubrovnik 1748. bio je obigan kmet, no ubrzo su uoéene njego- ve sposobnosti, Nakon tri sodine Republika ga je posiala kao izaslanika w Bosnu, Postao je uspjesan trgovac i 1752, pridrusio se lazarinima. Njegov HN, Vekari¢, “Braj stanovnika Dubroatke Republike w 15, 16,4 17 statu", Anali, 29 (990) tr. 7-23, ' Vekari¢,“Opsude Dubrovnia iby stanovnika’ str 244 1 Kapetani¢ i Vekari, StanoritoKenavaa, I str. 108, 40 “Lrsjettaj gosp. La Maire, franeurkga konsula ws Koronu 0 Dubrovatksj Republi 20 Starine, SUL 1881), se 48. 1 Appendini, Notizie iatoricortcs, I te, 192, ‘1 Cosie, “Dubrovatki plemihi grata rodovi onavoskox podria’ st. 66,73, 367POVLJEST DUBROVNIKA sin Duro studirao jemedicinu u Bologni i radio u Dubrovniku kao lijeénik, a 1771. uéao je u bratstvo lazarina. Duro je postigao slavu keo pjesnik i prevoditelj.* Tre¢i primjer pruza nam karijera Nikole Ivanova Kosovea iz Kune Ko- navoske. Nikola je ctiiao od kuée 1755. i otputio se na more radeéi na bro- dovima kao mali odpalube. Dvadeset godina poslje bio jekapetan vlasti- tog broda. Nakon wspjesne karijere trgovea, nastanio se na Lopudu 1788. Sljedeée godine Rerublika ga je imenovala konzulom u Genova primljen je iu lazarine. Umno je 1808., a nakon njegove smrti— kaoushuéaju Petra Baletina i Dure Hidza — njegova se loza ugasila.* Kao u svakoj stabilngj aristokratskoj dréavi, svi koi suneito znaéili u Dubrovaékoj Republic oponagali su aristokraciju. Tako su uosamnaestom stoljeéu vazne gradanske obitelji poéele uzimati nasljedne (ako heraldié- ki nepriznate) grbove:* Prosvijeéeni strani promatrati smetrali su to vri- Jednim prezira. Goiine 1805., prije dolaske francuskih postrajpa u grad, ‘vojica francuskih izaslanika provela su u Dubrovniku nekoliko mjeseci. Jedan od njih, Charles de Pouqueville, nije mogao svladati preair prema “bizarnoj utopiji Reguse”, gdje je “ponos gospodara pregao u duh njihovih klijenata, slugu i kmetova, koji na groteskan naéin oponaiaju apsurdino ponaSanje svojih zastitnika’.** Pouquevilleove primjedbe o “slugama i kmetovima’ mogl su se odnosi- tina neke jude, iako ne na sve, u najsiromainijem staletu. Tradicionalne veze spajale su dutrovake seljake s dubrovaékim plemstvom. Appendini opisuje kako su patriiji odgajali djegake i devojtice iz siromasnih obiteyj. Djegake bi postali na more gdje bi, ako su imali sreée ibilinadareni, mog- li zaraditi bogatstvo kao kapetani brodova. Djevojéice bi uzimali uw slud- ‘bu kao sluskinje (zvane éupe ili éupavice, gdje su dobivalehranu, odjeéu i mala godiénju plaGu, a nakon deset godina dobile bi vet imos kao miraz. Zatim bi se priredia proslava zvana spravo, posije koje se djevojka vraca- la u svoje selo gdje bi se udala.” Medutim, nije svagdje bilo idiliéno. Potkraj osamnaestog staljeéa doslo je do polarizacije unutar seljaitva. Neki su selaei otkupili zemlju koju su obradivali, a drugisu je uzeli u trajni zakup ~ prikriveni oblik prodaje. U nagelu, seljacima na PeljeScu, u Primorju i Konavlima jo wifek je bilo za- branjeno posjedoveti zemlju. No nadli su natin kako izigrati propise. Kao reakeija na to, zabrana je ponovijena u zakonu izglasanom 26. lipnja 1777. Prema njemu Sutke je prihvaéena prodaja zemlje do koje je veé doslo. Ali istaknuto je da ubaduée samo oni koji tive unutar zidina ii u predgradi- Ibid, te 70.0 Busi Hida vidi str, 378, 46. Tod, te 1 © Thi str. 68. 46 ‘Deanovie, Anciens santacts, str. 19-20. © Appendini, Notizie itrico-ritiche, I, ste. 97-198. 368‘ma Dubrovnika mogu kupovati zemlju u tim podrugjima. Medutim, toni zaustavilo bogatije seljake: dosli su Zivjeti u grad, kupili su zemlju kod ku- 6e i zatim je ostavili svojim obitejima. Druga skupina seljackih obitelj ih {Je godina popravila svoj poloda Bil su to oni koji su Zivjeli u zajednicama, ili u njihovoj blizini, gdje se razvijalo pomorstvo, poput Cavtata i Peljesca, te na Kologepa, Lopudu i Sipanu. Ti su se Ijudi mogli nadati da ée pove- ati svoje prihode ribarenjem ili djelatnostima povezanim s procvjetalom pomorskom trgovinom, ' druge strane, za seljake koji su postali kmetovi i nisu imali sredstva ni prilike da se izbave, uvjeti Zivjjenja postajali su sve tezi. Kmetstvo, 1u svajem (jo8 ogranigenom) dubrovaékom oblik, potpuno se razvilo do ‘osamnaestog stoljeéa. Obveza kmeta da radi za gospodara ~ u Dubrovni- kku zvana sluzba - u Konavlima se pove¢ala sa 75 dana koliko je bila 1713, na vie od 90 dana do kraja stoljeéa; viasti su zakonom iz. 1800. odredite da za gospodara kmet mote raditi najvise 90 dana. Tijekom toga razdo- blja kmet je od gospodara dobivao hranu; ali, naravno, u meduvremenu za viastitu korist nije mogao obradivati zemlju koja mu je dodijeljena, Kietstvo nikada nije poprimilo one dvije znatajke koje su drugeie bile najomraienije, jer u Dubroeniku kmet nije bio pravno vezan za zemlja niti je bio podéinjen sudu svojega gospodara. Stoga je vjerojatno da su gospodarski uvjeti i visina prihoda koje su kmetovi ostvarivali bili ono najvainije za dubrovaéke seljake. Rastuéa populacija i sve ve¢i napredak 1 teoriji sv znacili vise gospodarskih moguénosti. Zemljaposjednici su to Zeljeli iskoristiti tako sto su poveéali optereéenje svojih seljaka— bas kao Sto su i seljaci Zeljeliiskoristiti prigodu da povecaju svoju proizvodnju. To {e bio razlog za napetost i, zaista, kako ¢e posvjedotiti Konavoska buna od 1799.-1800., za sukob." Zacijelo je znagajno da ée Konavle biti mjesto jedine velike seljatke bune s kojom se Dubrovaéka Republika morala suoéiti. Tu na granici s Osmanskim Carstvom, Hereegovinom i Crnom Gorom, politiki nemiri i criminal slabili su drustvenu i gospodarsku stabilnost. Granice izmedu Republike i Carstva éuvali su turski panduri i klanéari — nesluzbena voj- ska, sastavljena obiéno od Vlaha, koji su uglavnom zivjeli od pljacke i utje- rrivanjem pristojbe zvane Alandarina od dubrovaskih trgovaca. Republika je na njihovo ponadanje gledala dvojako, kao i njezini gradani, jer jedna ‘od zadaéa pandura i klanéara bila je stititi Konavle i Hereegovinu oa cr- nogorskih pljaékasa. Dubrovaéke vlasti su bile vrlo domisijate u pronalazenju nagina ka- ko osigurati graniéno podrugje. Organizirane su seljacke straze sastavlje- ne od lokalnog stanovnistva, a Republika je imenovala kapetane koji ‘Foret, Poojst Dubrouniha do 1808, ‘t str, 282-6, Foreté nud uravnoteteni pogled 1a ogranitene) dokaze verane uz osnovne gospodarske uvjete nego inate keristan rad 5. Antoik, "Konavoska buna u sredi8ts Jednoge dijela Buropske diplomacife (1799— $8007, Rad, 286 (1952), ste 107-8. 0 Konaveskoj buni vidi str. 386.9, 369,