KONVENCIJA O ZAŠTITI PODVODNE KULTURNE BAŠTINE, Pariz, 02.11.2001.

Definicije

1. Podvodna kulturna baština označava svaki trag ljudskog postojanja istorisjkog, kulturnog ili
arheološkog karaktera, koji se nalazi djelimično ili potpuno u vodi barem 100 godina poput:

a) Lokaliteta, građevina, zgrada, predmeta i ljudskih ostataka zajedno sa njihovim arheološkim i

prirodnim okruženjem;
b) Plovnih, vazduhoplovnih i drugim sadržajem, zajedno sa njihovim arheološkim i prirodnim
okruženjem
c) Cjevovodi i kablovi postavljeni na morsko dno ne smatraju se podvodnom kulturnom
baštinom

Ciljevi i opšta načela

1. Cilj ove konvencije je da osigura i ojača zaštitu podvodne kulturne baštine

2. U tom cilju će da sarađuju države članice
3. Izvađena kulturna baština se odlaže, obrađuje i sa njom se postupa na način koji joj osigurava
dugoročno očuvanje.
4. Podvodna kulturna baština se ne smije iskorišćavati u komercijalne svrhe
5. Države osiguravaju da se prema ljudskim ostacima kojise nalaze u moru odnosi sa poštovanjem

Svaka aktivnost koja se odnosi na podvodnu baštinu i na koju se Konvencija primjenjuje ne podliježe
Zakonu o spašavanju, niti Zakonu o pronalascima osim ako:

- Ima ovlašćenje nadležnog organa

- Je potpuno u skladu sa ovom konvencijom
- Obezbjeđuje da svako izvlačenje podvodne kulturne baštine dobije maximalnu zaštitu

Država članica se podstiče na potpisivanje bilateralnih, regionalnih i drugih multilateralnih sporazuma u

svhu očuvanja kulturne baštine. Ovi sporazumi ne mijenjaju prava i obaveze članica na osnovu
konvencije, i moraju zadovoljiti minimum uslova koje propisuje konvencija

Države imaju pravo da odobravaju aktivnosti usmjerene na podvodnu kulturnu baštinu u svojim vodama
ne dovodeći u pitanje međinarodne sporazume. Ukoliko u svojim vodama pronađu određeno provilo ili
drugi predmet sa identifikacijom druge države, dužne su da obavijeste drugu državu koja ima veze sa tim
dobrom.

U skladu sa Konvencijom država traži da državljani ili plovni objekat pod njenom zastavom koji pokrene
određene aktivnosti na pronalasku kulturnim dobrima da obavijesti državu. Ako se otkriće nalazi u
ekonomskom i epikontinentalnom pojasu države mogu zatražiti da se o tom otkriću obavijesti i susjedna
država, ali može tražiti i da se razglasi svim državama. Država obavještava GD o svim informacijama o
otkriću i aktivnostima. GD je dužan da razglasi svim državamasve informacije.
Država članica u čijem se isključivom ekonomskom i epikontinentalnom pojasu nalazi podvodna kulturna
baština može da zabrani ili dopusti bilo kaju aktivnost, kako bi sprijećila uplitanje u svoju suverenost.

U slučaju otkrića podvodne kulturne baštine država je dužna da se konsultuje sa svim državama
članicama Konvencije koje su iskazale interes, koordinirati te aktivnosti u svojstvu (države koordinatora),
osim u slučaju da to ne želi. U tom slučaju se imenuje druga država. Koordinator može izdati potrebne
dozvole u cilju sprečavanja pljačke, urušavanja i prije konsultacija.

Država koordinator primjenjuje dogovorene mjere, izdaje potrebna ovlašćenja, može obaviti sva
preliminarna istraživanja i o njima obavijestiti direktora. Ukolike se pronađe podvodna kulturna baština
u zoni, onada važe isti principi kao (prijava GD i međunarodnim vlastima za morsko dobro, koji
obavještava sve države, a uključuju se u proces samo one koje su zainteresovane).

Ratni brodovi, vojni avioni sa suverenim imunitetom nijesu u obavezi da prijave otkriće, ali se moraju
pridržavati u razumnoj mjeri pridržavati gore navedenih obaveza.

Svaka država čini sve što je u njenoj moći da spriječi neovlašćeno djelatnosti sa podvodnom kulturnom
baštinom.

Svaka država koja zaplijeni podvodnu kulturnu baštinu koja nije izvađena na osnovu ove konvencije, štiti
bilježi i obavještava GD i sve države za koje se dokaže da imaju veze da pronađenom baštinom.

Države sarađuju među sobom u istraživanju, iskopavanju, dokumentovanju, konzervaciji, te prezentaciji,

u mjeri u kojoj je to izvodljivo. O rezultatima saradnje obavještavaju GD.

GD saziva sjednice jednom u 2 godine, a na zahtjev većine saziva vanrednu. GD je odgovoran za rad
Sekretarijata koji organizuje sjednice i pomaže državama u primjeni odluka.

Konvencija stupa na snagu 3 mjeseca nakon 12 podnesenih instrumenata. Konvenciji mogu pristupiti i
države i organizacije koje nijesu članice Organizacije za obrazovanje, nauku i kulturu, ako ih Skupština
pozove.

Država može u pisanom obliku da na adresu GD predloži izmjene i dopune ovog Statuta. GD prosljeđuje
svim zemljama ovaj predlog svim zemljama. Ako pola godine od slanja minimum pola zemalja ima
pozitivan stav, iznosi se na sljedeći sastanak drzava. Usvaja se ako ima 2/3 prisutnih. Otkaz stupa 12
mjeseci od datuma podnošenja.