UNIDROIT KONVENCIJA O UKRADENIM ILI NEZAKONITO IZVEZENIM KULTURNIM DOBRIMA

POLJE PRIMJENE I DEFINICIJA

Ova konvencija se primjenjuje na Zahtjeve koji imaju međunarodno značenje za:

- Restituciju ukradenih dobara

- Povraćaj kulturnih dobara odnešenih sa teritorije države ugovornice protivno njenom
zakonodavstvu

Po ovoj Konvenciji kulturna dobra su oni predmeti koji su na vjerskoj ili svjetovnoj osnovi važni za
arheologiju, istoriju, praistoriju, književnost, umjetnost, nauku.

Restitucija ukradenih kulturnih dobara

- Posjednik će vratiti kulturno dobro koje je bilo ukradeno

- U smislu ove konvencije dobro koje je nezakonito ili iskopano ili zadrćano smatraće se
ukradenim.
- Svaki zahtjev za restituciju treba podnijeti u periodu od 3 godine od trenutka kad je podnosilac
saznao za mjesto u kome se kulturno dobro nalazi i identitet posjednika, u svakom slučaju u roku
od 5 godina od krađe
- Bez obzira na odredbe prethodnog stava svaka država može izjaviti da zahtjev za restituciju
podliježe ograničenju od 75 godina, ako je to predviđeno njenim zakonodavstvom, tu izjavu daje
momentom potpisivanja
- Pod „javnom zbirkom“ se podrazumijeva grupa popisanih ili druagčije identifikovanih kulturnih
dobara u vlasništvu:
- - države
- Regionalnog ili lokalnog tijela vlasti
- Vjerske institucije
- Institucije organizovane u obrazovne, naučne, kulturne svrhe
Zahtjev za restituciju za zajednicu važnog kulturnog dobra koje posjeduje i koristi neka
plemenska organizacija, podliježe vremenskom ograničenju koje se primjenjuje za javne zbirke.

1. Posjednik ukradenog dobra od kojeg je tražen povraćaj ima u vrijeme povraćaja pravo da traži
isplatu pravedne i razumne naknade pod uslovom da nije znao da je dobro ukradeno, te da je
postupiosa dužnim poštovanjem. Čak i onaj koje je predao dobro posjedniku ima pravo na
finansijsku naknadu. Podnositelj zahtjeva može da namiri od koga hoće sredstva koja plaća
posjedniku.
2. Pri utvrđivanju je li posjednik savjesno postupao prema dobru, uzeće se u obzir okolnosti
sticanja, plaćena cijena, činjenica je li posjednik obavio uvid u ijedan razumno dostupan registar
ukradenih dobara.
3. Posjednik ne moće da bude u boljem položaju od osobe od koje je stekao kulturno dobro.
POVRAĆAJ NEZAKONITO IZVEZENIH KULTURNIH DOBARA

Država ugovornica može zatražiti od suda ili drugog nadležnog tijela da naredi povraćaj kulturnog dobra
koje je sa teritorije države potraživača nelegalno izvezeno.

Kulturno dobro koje je privremeno izvezeno s teritorije država potraživača u svrhe kao što su izlaganje,
restauracija u skladu sa odobrenjem, a nije vraćeno unskladu sa uslovima smatra se nezakonito
izvezenim.

Sud ili drugo nadležno tijelo države, kojoj je upućen zahtjev narediće povraćaj nezakonito izvezenog
dobra, ako država potraživač utvrdi da odnošenje dobara sa njene teritorije znatno šteti jednom ili više
sljedećih interesa:

- fizičkom očuvanju dobra i njegove okoline

- integritetu nekog složenog dobra
- očuvanju neke informacije
- tradicionalnoj ili ritualnoj upotrebi dobra

Svaki zahtjev mora sadržavati lil biti propraćen informacijom činjenične ili pravne prirode koja može
pomoći sudu ili drugom nadležnom tijelu.

Svaki zahtjev za povraćajem treba podnijeti u roku od tri godine, računajući od vremena kad je država
potraživač saznala za mjesto gdje se dobro nalazi i identitet njenog posjednika.

Posjednik dobra koje je stekao nakon što je ono bilo nezakonito izvezeno, ima pravo u vrijeme povraćaja
da mu država isplati razumnu naknadu.

Umjesto naknade, u dogovoru sa državom potraživačem, posjednik od koga se zahtijeva povraćaj

kulturnog dobra može:

- zadržati vlasništvo dobra

- prenijeti vlasništvo uz /bez naplate.