1.

METODA USMENOG IZLAGANJA

Usmeno izlaganje u nastavi može biti u obliku: pripovijedanja, opisivanja, obrazlaganja,
objašnjavanja i izvještavanja.
Način nastavnog rada u kome se postavljeni zadacio stvaruju
usmenim izlaganjem (verbalno) nastavnika,a ponekad i učenika. Karakterizira je
naglašena uloga i aktivnost nastavnikai pasivnost učenika.
Prednosti metode usmenog izlaganja:
- Racionalno i sistematično se izlažu  nastavni sadržaji
 
- Izlaže se gradivo koje se ne može usvojiti neposrednimposmatranjem

-  Živom riječju nastavnik utječe na emocije učenika  istvara se emocionalna klima u skladu

sa nastavnim sadržajem
 
-  Ekonomičnost -realiziraju se postavljeni zadaci kad nema savremenihnastavnih sredstava koja bi to
omogućila na drugi način.
NEDOSTACI su:
- Verbalizam u nastavi
- Usmenim izlaganjem nastavnika učenici dobijaju znanja u gotovom obliku tako da to
vodi njihovoj misaonoj pasivizaciji.
- Nastavnik nikad nije siguran koliko učenici prate i koliko razumiju sadržaj
- Ovaj način je prilagođen prosječnom učeniku.

2. OSOBINE PREDAVAČA
Nastavnikovo neposredno izlaganje treba biti: sustavno, logički jasno, zanimljivo na korektnom
bosanskom jeziku. Svaki dobar nastavnik može vježbom razviti sposobnost svog usmenog
izražavanja. Čim nastavnik opazi da je učenicima nešto poznato, prekinut će izlaganje i nastaviti
razgovorom i sustavno poticati učenike na odgovorajuće aktivnosti.  Osim nastavnikova neposrednog
izlaganja, u nastavi mogu neposredno izlagati i učenici i drugi stručnjaci.

Nastavnik mora da:

1. Ima velika očekivanja koja inspirišu, motivišu i koja su izazov učenicima:
obezbedi okruženje koje je sigurno i podsticajno za učenike, utemeljeno u međusobnom
poštovanju;
postavi krajnji cilj i podstiče učenike svih pripadnosti, svih sposobnosti i tipova ličnosti;
uvek demonstrira vrednosti i ponašanje koje se od učenika očekuje, kao i da ima pozitivan
stav prema radu.
2. Teži napretku i dobrim rezultatima učenika:
bude odgovoran za postignuća učenika, njihov napredak i rezultate;
bude svestan sposobnosti koje učenici imaju i njihovog prethodnog znanja i da na osnovu toga
planira nastavu;
usmerava učenike da razmišljaju o uspehu koji su ostvarili i o svojim budućim potrebama;
pokaže znanje i razumevanje metoda pomoću kojih učenici usvajaju gradivo i uvek ima uvid
u to kako se oni odražavaju na nastavu;
podstiče učenike da se prema sopstvenom radu i učenju ponašaju odgovorno i savesno.
3. Pokazuje dobro poznavanje nastavnog predmeta i nastavnog plana i programa:
da ima dobro znanje o predmetu i relevantnim oblastima iz nastavnog plana i programa, da
neguje i održava interesovanje učenika za određeni predmet i da se angažuje ukoliko dođe do
nekog nesporazuma;
pokaže razumevanje za razvoj i praćenje promena unutar određenih oblasti iz nastavnog
predmeta;
preuzme odgovornost za promovisanje visokih standarda pismenosti, elokventnosti i pravilne
upotrebe standardnog srpskog jezika, bez obzira na specijalistički predmet nastavnika;
4. Planira i predaje dobro osmišljene lekcije:
prenese znanje i efikasno upotrebi vremensko ograničenje časa;
promoviše ljubav prema učenju i budi dečiju radoznalost za usvajanjem znanja;
zadaje domaće zadatke i planira druge vannastavne aktivnosti učenika kako bi učvrstio i
proširio znanja i razumevanje savladanog gradiva;
sistematično i metodično pristupa nastavi;
doprinosi zanimljivosti nastavnog plana i programa u okviru relevantnih predmetnih oblasti.
5. Prilagođava nastavu tako da ona odgovara talentima i potrebama svih učenika:
zna kada i kako da, na odgovarajući način pravi razlike, koristeći iznova pristupe kojima se
učenici efikasno podučavaju;
dobro razume niz faktora koji mogu da budu prepreka učenicima prilikom učenja i zna
najbolji način da te prepreke prevaziđe;
pokaže svest o fizičkom, društvenom i intelektualnom razvoju dece, i da zna kako da
prilagodi nastavu različitim fazama razvoja učenika;
ima jasnu predstavu o potrebama učenika, uključujući i one sa posebnim obrazovnim
potrebama (smanjenim intelektualnim kapacitetom), sa nadarenim učenicima, one sa srpskim
kao dodatnim jezikom, osobama sa invaliditetom, i da koristi i procenjuje karakteristične
nastavne metode koje bi ih zaokupile i podržale.
6. Precizno i produktivno ocenjuje:
zna kako da ocenjuje iz svog predmeta i iz oblasti njegovog nastavnog plana i programa,
uključujući zakonom regulisane propise;
koristi formativno i sumativno ocenjivanje u cilju napredovanja učenika;
koristi relevantne podatke za praćenje napretka učenika, postavljanje ciljeva i planiranje
narednih lekcija;
daje učenicima redovnu povratnu informaciju, kako usmeno tako i putem tačnog ocenjivanja i
podstiče učenike da odgovore na tu povratnu informaciju.
7. Vodi računa o ponašanju, kako bi se obezbedilo zdravo i sigurno okruženje za učenje:
ima jasno definisana pravila i rutinu ponašanja u učionicama i trudi se oko promovisanja
dobrog i učtivog ponašanja, kako u učionicama tako i oko škole, a u skladu sa politikom
obrazovne institcije;
ima velika očekivanja kad je reč o ponašanju učenika i zna kako da uspostavi disciplinski
model sa velikim brojem strategija, koristeći pohvale, sankcije i nagrade, dosledno i pošteno;
uspešno vodi odeljenja, koristeći pristupe koji odgovaraju potrebama učenika, kako bi ih
uključio i motivisao;
održava dobre odnose sa učenicima, a ujedno im je i autoritet i odlučno reaguje kada je to
potrebno.

3. BROJ OCJENA U POLUGODIŠTU

Minimalno tri ocjene u mjesecu, dakle najmanje dvanaest u polugodištu.

4. INTERNET U NASTAVI

5. PRINCIP SISTEMATIČNOSTI U NASTAVI GRAMATIKE

Sistematičnost podrazumijeva obrađivanje nastavnih sadržaja u određenom logičkom
pregledu, s izdvojenim uporištima oko kojih se koncentriraju ostali sadržajni elementi.
SISTEMI I SISTEMATIČNOST Sva jezička predmetnost pojavljuje se i funkcioniše u sistemima.
Svaki jezički podsistem (glasovi, reči, rečenice) savlađue se postupno. U sistem se ulazi preko njegove
najprostije i najpristupačnije jedinice, koja je uz to i reprezentativna za vodeći sistem. Gradivo
naučeno po sistemu duže se pamti i lakše aktivira. Književna predmetnost može se samo delimično i
uslovno svrstati u sisteme (npr. rodovi i vrste, stvaralački postupci itd.) Sistematičnost je šira od
sistema. Ustaljeni modeli u nastavnom postupanju deluju kao recepti, sputavaju orginalnost i vode u
dogmatizam. Prava sistematičnost je otvorena i slobodna stvaralačka misao. Zato se sistematičnost
najbolje ostvaruje kroz jedinstvo analize i sinteze, konkretizacije i apstrakcije. Književna dela imaju
orginalnu i neponovljivu unutrašnju sređenost, inventivnu sistematičnost koja se ostvaruje van
zatvorenih sistema. Umetnička orginalnost a tako i metodička, predstavljaju uvek iskorak iz nekog
tradicionalnog sistema
 6. RAD U PARU
Dva učenika zajednički obrađuju jedan problem
Može biti: istovrsni ili zajednički → svi podjednako sudjeluju, učenici u paru traže rješenje (ili svaki
radi samostalno, a zatim zajednički raspravljaju i predlažu rješenje) instruktivni → bolji učenik
pomaže slabijem u stjecanju znanja

- djeluje motivirajuće  slabiji (introvertiran) učenik lakše napreduje  ponavljajući činjenice s

partnerom lakše se pamti  među parovima postoji konkurencija  učitelj daje savjete
pojedinačno  ocjena riješenog zadatka je zajednička
7. SLIKA KAO MOTIVACIJA U NASTAVI KNJIŽEVNOSTI

8. OBLICI RADA I OCJENJIVANJE I VREDNOVANJE UČENIKA

Oblici rada u nastavi ostvaruju se kroz samostalan rad učenika, grupni rad učenika, rad u paru,
frontalni rad. 1. Frontalna nastava  nastavnik vodi nastavni proces  brzo prenošenje velikog broja
obaveštenja  učenici u ulozi slušaoca i primaoca obaveštenja  nedostaci: izbor gradiva prema
proseku razreda, jednaka brzina učenja i usvajanja gradiva za sve učenike, ukalupljivanje nastave od
planiranja do vrednovanja 2. Grupna nastava  nastava se odvija u više grupa tako da učenici unutar
grupe uče samostalno, pod vođstvom nastavnika  uloga nastavnika posredna (izbor sadržaja,
priprema, pomaganje, vrednovanje)  učenici se grupišu u grupe jednakog ili nejednakog sastava 
uvod: priprema, grupisanje, podela zadataka  glavni deo: samostalni rad u grupama  završni deo:
zajednička rasprava 3. Individualni oblik nastave  učenik radi sam na posebnom zadatku ili na delu
zadatka koji čini celinu sa radovima drugih učenika  obrazovna vrednost ove nastave veća od
frontalne, ali se gubi na vremenu  upotreba računara za individualne oblike rada IV. Nastavna
sredstva i pomaga

9. MOTIVACIJA UČENIKA
Motivacija podstiče radoznalost i spremnost za savlađivanje manjih predmetnih celina. Neposrednom
motivisanju posebno doprinosi i nastavnikovo ispoljavanje radosti zbog uspeha pojedinaca i kolektiva.
Dalja motivacija obuhvata isticanje onoga što se može postići pomoću znanja i umenja stečenih u
nastavi književnosti i jezika.
Razvijanje volje, želje i spremnosti za učenje jeste vrhunski funkcionalni i vaspitni cilj nastave. On se
ne ostvaruje povremeno već se stalno održava i snaži kao svekupni pokretač nastavne delatnosti.
Potrebno je učenike motivisati tokom celog časa a ne samo na početku.
Motiviranje učenika za nastavu “obuhvaća sve što (izvana ili iznutra) potiče na učenje, usmjerava ga,
određuje mu intenzitet, trajanje i kakvoću”.1 Nastavnici bi morali na svakom satu održavati pozornost,
povećavati važnost predmeta te graditi pouzdanje u sposobnosti i poticati zadovoljstvo učenika.2
Morali bi redovito koristiti nastavne i motivacijske tehnike kojima povećavaju zainteresiranost i
zanimanje za predmet, odnosno nastavni sadržaj i školski rad. Jedno od pravila za motivaciju je i to da
je potrebno što bolje iskoristiti uvodni dio na početku svakog nastavnog sata. Taj dio trebao bi biti
usredotočen na motivaciju za učenje i rad za vrijeme nastavnog sata. Zato bi nastavnici korištenjem
različitih motivacijskih tehnika trebali posvetiti veliku pozornost upravo prvim minutama nastavnog
sata.

10.CILJEVI I ZADACI NASTAVE BOSANSKOG JEZIKA I

KNJIŽEVNOSTI
CILJEVI - Osposobljavanje učenika da se pouzdano koristi jezičkom literaturom u
daljem obrazovanju, sticanje znanja o književnosti u svijetu i kod nas, razumijevanje
književnosti kao umjetnosti
ZADACI -
11.ANALIZA KNJIŽEVNOG TEKSTA
Podrazumijeva rastavljanje cjeline na dijelove
a) kratak uvod (određivanje pripadnosti teksta u cjelinu, tzv. lokalizacija)
b) čitanje teksta (estetsko čitanje koje sugerira učenicima est. Doživljaj)
c) proučavanje kompozicije pročitanog teksta
d) ponovno čitanje praćeno analizom detalja
e) zaključci
f) učenici čitaju tekst
g) učenje teksta napamet
METODIČKI PRISTUP PRIPOVJEDNOJ PROZI
– specifičnosti proze:

 pripovijedanje
 objektivnost
 opisivanje, dijalog, monolog, komentar
 mogućnost isprepletanja s esejističkim ili dramskim izražajnim postupcima

– književni interesi učenika ovise o:



o dobi učenika
o spolu
o socijalnoj okolini
o sadržaju djela
o književnoj vrsti
o vremenskoj pripadnosti djela
o autorskoj pripadnosti djela
o stilskoj pripadnosti djela
  faze nastavnog sata pri školskoj interpretaciji pripovjedne proze:
 1)      doživljajno-spoznajna motivacija
 2)      najava teksta i njegova lokalizacija
 3)      interpretativno čitanje
 4)      emocionalna i intelektualna pauza
 5)      objavljivanje doživljaja i njihova korekcija
 6)      interpretacija teksta
  7)      sinteza
 8)      zadaci za samostalni rad

12.GRUPNI OBLIK RADA

Grupni oblik nastavnog rada je takav oblik rada u kome se odeljenje deli na grupe koje, svaka za sebe,
ostvaruju postavljene nastavne zadatke i o rezultatu svoga rada obaveštavaju odeljenski kolektiv. Nastavnik
je aktivan u prvoj fazi časa kada se raspodeljuju zadaci i daju uputstva, a zatim diskretno usmerava rad i
pomaže grupama ako je potrebno. Kad grupe izveštavaju o rezultatu, kad se sumira rad, nastavnik, po
potrebi, ispravlja i dopunjava ako to ne mogu učenici. Za ovaj oblik rada se opredeljuju zbog mogućnosti
angažovanja svih učenika ili učesnika grupe koja trenutno nešto uči, saznaje ili rešava neki problem.

Prednosti grupnog rada su razmjena mišljenja više učenika, učestvovanje u nastavnom

procesu grupe koliko je moguće,

13.METODA ČITANJA I RADA NA TEKSTU

Primjenom ove metode učenici se upoznaju s tekstom kao važnim izvorom znanja. Radom na tekstu
učenici svladavaju tehniku čitanja, pravilno korištenje teksta udžbenika, radne bilježnice, čitanke,
časopisa, osposobljavaju se za samostalan rad na tekstualnim izvorima znanja.  Temelj za primjenu
ove metode je proces čitanja.  Što podrazumijeva vještina čitanja? Razumijevanje pročitanog i
misaona prerada informacija koje su dobivene posredstvom pisanih izvora.  Učenici se u procesu
nastave i učenja trebaju osposobiti za: čitanje i analizu pročitanog teksta, izdvajanje bitnih pitanja,
ključnih ideja, pronalaženje sličnosti i razlika, utvrđivanja uzročnoposljedičnih veza i odnosa,
uspoređivanja, povezivanja informacija iz teksta s informacijama iz drugih izvora znanja, postavljanja
pitanja i problema te njihovo rješavanje i otvaranje novih pitanja i problema.

14.DOPUNSKA I DODATNA NASTAVA

Za učenike koji osetnije zaostaju u savlađivanju gradiva organizuje se dopunska nastava. Cilj ove
nastave je da pomogne učenicima da postignu zadovoljavajući uspeh. Težište rada je na vežbanjima,
obnavljanju gradiva i posebnim domaćim zadacima, a primarni ciljevi su poboljšanje radnih navika i
odgovornost i vraćanje poverenja u sopstvene samoobrazovne sposobnosti. Dodatna nastava
namenjena je posebno motivisanim i nadarenim učenicima i obavlja se uz njihov dobrovoljni
prostanak. Program dodatne nastave stvara se u dogovoru sa učenicima a koriste se oblici rada koji su
privlačni i afirmativni za sve učesnike. Ističu se kritičko mišljenje, orginalnost i stvaralačko
ispoljavanje.

15.LOKALIZACIJA TEKSTA
tekstove dijelimo na nezavisne ili samostalne (nisu izdvojeni odlomci iz veće cjeline, to su
cjelovite pripovijetke, novele, crtice) i zavisne (odabrani odlomci izdvojeni iz veće cjeline,
romana, novele, pripovijetke, drame) -> postavlja se pitanje treba li svaki tekst lokalizirati
– lokalizacija stavlja tekst u društveni i književni kontekst u kojem je djelo nastalo
– lokalizacija se ostvaruje na više razina: epizoda se lokalizira u poglavlje, poglavlje u dio
romana, roman u piščev opus, u stvaralačku fazu, vremenski kontekst u kojem je djelo nastalo
– lokalizacija ima informativnu i motivacijsku ulogu
*lokalizacija se može ostvariti:

 metodom usmenog izlaganja – tekst lokal. oblikuje se usmeno, jednostavnim, sažetim

rečenicama
 dijaloškom metodom – ako su učenici pročitali djelo u cijelosti, nastavnik postavlja
pitanja koja se odnose na kompozicijsku cjelinu do epizode koja će se interpretirati
 kompozicijskim tablicama – u njima je naznačen redoslijed epizoda, a učenici izlažu
redoslijed događanja  do epizode koja će se čitati
 metodom rada s udžbenikom – iz teksta lokalizacije učenici ispisuju najvažnije
podatke
 dijakronijske i sinkronijske tablice – dijakron. donose podatke za veće razdoblje, prate
povijesni slijed pojava, a sinkron. obuhvaćaju podatke o događajima koje se zbivaju u
isto vrijeme

– ako je riječ o zavisnom tekstu, lokalizacija se provodi prije interpretativnog čitanja

– lokalizaciju zavisnih tekstova nazivamo unutrašnjom, tu se izdvojeni dio situira u cjelinu,
nužno se izvodi prije interpretativnog čitanja
– vanjskom lokalizacijom djelo se situira u kontekst autorove biografije, te u književnoteor. i
književnopov. kontekst, može se ostvariti u različitim fazama sata

16.MEĐUPREDMETNA KORELACIJA
KORELACIJSKO – INTEGRACIJSKO PLANIRANJE
– jedna nast. jedinica dovodi se u tematsku, pojmovnu ili metodološku vezu s jedinicama iz
drugih predmetnih i o-o područja

17.ANALIZA LIRSKE PJESME

Podrazumijeva pripremu doživljaja, najava cilja, izražajno čitanje, jezička analiza, recitovanje itd.
Posebnu pažnju obratiti i insistirati na ritmu pjesme (čitanjem sve dok se ritam ne shvati i učenik ga ne
usvoji) , osnovnom osjećanju pjesme i da ga učenici dovedu u vezu sa sredstvima kojima je izraženo.
Sveobuhvatna analiza pjesme podrazumijeva: temu pjesme, vrtsu, historijat (ukoliko postoji),
pojedinosti, slika, kompozicija, stil, jezik, stih, rima, ideja
U centru pažnje rada na tekstu u školi mora da bude sadržaj umjetničkog djela, čime se u svijesti
učenika realiziraju vizuelne, akustičke, emocionalne, moralne, idejne i druge osobine djela.
Stih je jedan red u pjesmi sastavljen od većeg ili manjeg broja pjesničkih stopa.
Slušajući pjesme u pravilnom rasporedu naglašenih i nenaglašenih slogova, čega u proznom tekstu
nema, učenici lakše doći do pojma ritma.

18.ANALIZA DRAME U NASTAVI KNJIŽEVNOSTI

NASTAVNE SITUACIJE U INTERPRETACIJI DRAMSKOG DJELA – elementi koji su dijelovi
nast. situacije: dramska struktura, čin, dramska situacija, likovi, dijalog, monolog, didaskalije, tema,
ideja, stilske značajke, jezik, vrsta drame, postanak drame, scenska povijest drame, glumci u ulozi
pojedinih likova, glumci o drami, režiser o drami

DRAMA – književni tekst pisan u dijaloškoj formi, namijenjen izvođenu na sceni

– bitne odrednice drame: dramski karakteri, sukob-dramska radnja, ideja, žanr dramskog
teksta
u modernoj nastavi drama više nije zapostavljena, tj. afirmira se i scenski odgoj; učenik
postaje:
čitatelj dramskog teksta
gledatelj scenskog djela
– program predviđa analitičko-interpretacijsko bavljenje dramom i scenskim djelom
(uvođenje učenika u interpret. dramskog i scenskog djela i samostalna interpret.)
od 5. do 8. razreda -> tema, fabula, ideja, drama, autorov stav, humor, ironija, satira, geg, dekor,
rasvjeta, kostimi, scena, komedija, tragedija, radio-drama

6. razred – uočava se funkcija uporabe jednostavne i složene rečenice u razvoju

radnje
– analizira se uloga glag. vremena u govornom oblikovanju dramskih likova
i situacija
7. razred – psihološka karakterizacija likova rabi izdiferenciran rječnik za ime-
novanje emocionalnih, voljnih i intelektualnih manifestacija
– analizira se funkcija zavisnih i nezavisnih rečenica
– pojmovi scenografija, scenograf traže jezična sredstva kojima se iskazuju
njihove značajke
8. razred – stilskim postupcima ostvaruju se humor, ironija i satira
– u dramskom djelu očituju se različiti funkcionalni stilovi: znanstveni,
publicistički, poslovni, umjetnički, razgovorni
srednja škola – drama se afirmira kao književni rod
– proučava se dijalog i monolog te intonacija u svim njenim oblicima
– srednjoškolski program dram. umj. temelji se na povijesnom proučavanju
LITERARNI I TEATROLOŠKI PRISTUP DRAMSKOM DJELU
* dvije su koncepcije pristupa drami:
literarna – pristupa drami kao beletrističkom tekstu i interpretira je kao poseban knjiž. rod
– dram. djelo svodi na epske elemente (epizacija dram. djela)
teatrološka – pristupa drami kao scenskom djelu i u interpretaciju uključuje scenske elemente
(režiju, glumu…) te traži dodatna nast. sredstva i metode
ako su učenici upoznali dramsko djelo gledanjem u kazalištu ili na tv-u, interpretacija obuhvaća i
scenske elemente: prizore, likove, scenu, kostime
ompozicijska analiza -> otkriva ustrojstvo dramskog djela, tradicionalna shema drame obuhvaća
ekspoziciju, zaplet, kulminaciju i rasplet

19.METODA PISANIH RADOVA

U nekih autora se metoda pisanja povezuje s metodom crtanja, pa se govori o metodi pismenih i
ilustrativnih radova. O metodi crtanja se govori u sklopu vizualnih metoda, što je prirodnije s obzirom
na način percipiranja gradiva.  Prednost:  razvija i učvršćuje učenikovu naviku pismenog
izražavanja,  znanje čini točnijim i čvršćim,  potiče oblike samostalnog rada učenika i  obogaćuje
učenikov rječnik.

20.CILJEVI I RAD ČASA

Ciljevi poučavanja omogućuju nastavniku da: – odabere odgovarajuću metodu poučavanja, –

lakše evaluira ishode učenja, – potakne učenike na ulaganje napora za postizanje ciljeva (ako
ih o ciljevima obavijesti

Ciljevi i zadaci određuju namjere koje se žele ostvariti odgojno-obrazovnim procesom, a sadržaji su
izvor za iskustva, doživljaje i aktivnosti koje će ostvariti zadatce i ciljevi.

Cilj je izražena namjera, iskaz očekivanja i djelotvornosti odgojno-obrazovnog procesa.

Odgovara na pitanje: što trebamo/želimo postići ostvarenjem nastavnog susreta/sata/situacije?
Ostvarenje mora biti mjerljivo nekim od oblika, postupaka i instrumenata vrjednovanja. Ono
se provodi na kraju sata, ili na kraju neke druge vremenske ili sadržajne jedinice.
Zadaci su razrada postupaka ka ostvarenju tog cilja.
Cilj konkretiziramo nizom zadataka koji će nam pomoći u ostvarenju didaktičke namjere.
Zadaci kojima ostvarujemo postavljeni cilj su odgojni i obrazovni.

OBRAZOVNI CILJ Obrazovni ciljevi odgovaraju na pitanja: – što učenik treba naučiti: •
koja znanja, u kojem opsegu, dubini, koje vještine i navike treba učenik usvojiti.

obuhvaća izvanjezični i jezični materijal koji se obrađuje na satu, ističu se pojedine vrste
govorne aktivnosti – usmeno izražavanje, pismo, čitanje, jezični aspekti – leksički,
gramatički, ortoepski te etape procesa učenja – upoznavanje s različitim sadržajima, razvijanje
primarnih vještina i govornih navika, razvijanje govornog umijeća...Odnosi se na središnje
vježbe sata.

a) Formulacija obrazovnog cilja treba biti kratka i jednostavna:

b) - učenje novog leksika, razvijanje vještine upotrebe novog leksika u usmenom

izražavanju

c) - upotreba novog leksika u svakodnevnim situacijama i u životu učenika

d) - upotreba novog leksika u rečenicama tipa...i sljedećim jezičnim strukturama...

e) - pismena vježba –  kompaktiranje jezičnog materijala u situacijama...

f) - razvijanje govornih vještina i učenje novog leksika pri opisu slike...

 - Koja znanja će učenici steći tokom sata

- Koje sadržaje će uočiti, spoznati i razumjeti

- Koje činjenice će učenici usvojiti

ODGOJNI CILJ – formiranje i samoformiranje ličnosti učenika; – izgrađivanje karakternih i

drugih osobina ličnosti učenika. • Odgojni zadatak nastave odgovara na pitanje: koje osobine
ličnosti učenika oblikujemo i samooblikujemo u konkretnim uvjetima nastave?

Formulacija (uvijek vezana za temu – jezični materijal i govorne vježbe i navike)

Koje odgojne vrijednosti će učenici razviti (tačnost, urednost, marljivost, radne navike, odnos
prema prirodi, zdravlju)

- razvijanje pozitivnih crta karaktera

- razvijanje dara opažanja u učenika (sposobnosti promatranja, pažnje, pamćenja, emocija...)

- odgoj ljubavi prema domovini

- razvijanje osjećaja ponosa za djela naših ljudi (znanstvenika, učitelja...)

- razvijanje interesa za raznovrsne manifestacije društvenog života

- razvijanje ljubavi prema učenju

- razvijanje ljubavi prema materinskom jeziku (stranom...)

razvijanje ljubavi prema prirodi

- razvijanje poštovanja prema odraslima

- razvijanje prijateljstva i drugarstva između dječaka i djevojčica

- odgajanje učenika da budu pošteni

- razvijanje discipline

- odnos prema društvenoj imovini

- čuvanje društvene imovine od oštećivanja

FUNKCIONALNI- razvoj sposobnosti i intelektualno-emocionalnih funkcija i aktivnosti. •

Funkcionalni ciljevi nastave odgovaraju na pitanje: – koje spoznajne sposobnosti i forme
misaonog procesa razvijamo u konkretnim uvjetima nastavnog procesa?

- koje sposobnosti učenici razvijaju (inetelektualne, izražajne, psiho...)

- koje vještine će učenici razvijati, uvježbati

 - za šta će se učenici osposobiti, usavršiti

21.METODE RADA

a) stvaranje problemske situacije (postavljanje problema i pobuđivanje interesa da se on

riješi)

b) - formuliranje zadataka

c) - isticanje pretpostavki

d) - obrazlaganje hipoteza

e) - provjeravanje pretpostavki

f) sistematizacija dobivenih spoznaja.

Najčešći je u starijim razredima srednje škole, u jezičnim školama i fakultetima. U učenika se

razvija sposobnost samostalnog stjecanja novih spoznaja, logičkog izlaganja stečenog znanja,
logičkog dokazivanja spoznaja.

Istraživački pristup – ima sličnosti s problemskim pristupom samo što u njemu dolazi više do izražaja
samostalna istraživačka aktivnost učenika. Rad se ne ograničuje na 1-2 školska sata i ne realizira se
isključivo u razredu. Primjenjuju se različite znanstvene metode (promatranje, čitanje i analiziranje
literature, modeliranje, statistički pistup...). Može se i primjenjivati i parcijalno-istraživački pristup. 

22.NASTAVNA SREDSTVA I POMAGALA

Nastavna sredstva  vizuelna, auditivna i audio-vizuelna (crteži, slike, fotografije, dijagrami, grafikoni,
tablice, dijapozitivi, modeli, makete, aparati, instrumenti, globusi, kasete, ploče, CD, filmovi, TV
emisije, CD-ROM-ovi...), tekstualna (udžbenici, priručnici, članci, rečnici, enciklopedije,...) Nastavna
pomagala  oruđa za rad (geometrijski pribor, ploče, dijaprojektor, magnetofon, radio, TV, računar...)
Nastavna tehnologija  tehnika s ugrađenim sadržajem obrazovanja i specifičnom didaktičkom
funkcijom podučavanja i učenja (npr. računar opremljen programskim sistemom za učenje)

PISANA SREDSTVA U NASTAVI KNJIŽ.

– književnoumj. tekst temeljni je sadržaj čitanka i udžbenika književnosti
** kriteriji za izbor tekstova u čitanci i udžbeniku:

 psihološki
 estetski
 gnoseološki
 etički
 idejni
 nacionali
 AUDITIVNA SREDSTVA U NASTAVI KNJIŽ.
 – radijske emisije, audio kasete, zvučne čitanke
Vizuelni- film, knjige, ilustracije, časopisi, crteži, šeme ...

23.FORMATIVNO I SUMATIVNO OCJENJIVANJE

Formativno ocjenjivanje je ocjenjivanje koje ne mora dovesti do brojčane ocjene. Zasniva se
na opažanju rada, potsticaju, motivaciji...) Smisao formativnoga praćenja je u tome da učitelj
tijekom poučavanja prati i provjerava vode li metode kojima se koristi do ishoda koje želi
postići. Kad nakon formativnoga praćenja vidi da su učenici riješili problem s učenjem i
gradivom, zadaje im ispit koji će ocijeniti. Formativno se, dakle, prati i komentira, savjetuje, a
sumativno se ocjenjuje.
Sumativno ocjenjivanje je ocjenjivanje nakon završetka nastavne jedinice, na kraju
polugodišta i godine da bismo uvidjeli postignuća.

24.KONCEPT UZORNOG SATA

U izvanrednim situacijama kad priprema za sat nije dovoljna da se u tijeku održavanja sata
prikaže rad nastavnika u svim pojedinostima, nastavnik piše detaljnu pripremu za sat ili
konspekt uzornog sata. Uzorni sati su posebno pripremljeni sati na kojima se demostriraju
suvremena nastavna dostignuća, suvremene metode, metodski sustav, upotreba tehničkih i
drugih pomagala. Održavaju ih stariji nastavnici kako bi prenijeli svoje iskustvo mlađim
nastavnicima i nastavnicima početnicima. Održavaju se na pedagoškim seminarima, stručnim
tečajevima, nastavničkim aktivima...na kojima se sastaju nastavnici iz raznih škola i prenose
iskustva jedni drugima.

Detaljna priprema za rad sastavlja se za svako uzorno predavanje. Sadrži: glavu, tijek sata,
plan ploče i primjedbe.

Glava: opći podaci o satu. Potrebno je navesti ime nastavnika koji drži sat, razred i datum
održavanja sata. Navodi se tip sata, nastavna jedinica u okviru nastavne teme, odgojni i
obrazovni cilj, nastavne metode, nastavna pomagala, udžbenik, priručnik za nastavnike,
dopunski nastavni materijal i korištena literatura.

Tijek sata: izlaže se detaljno, označavaju se sve vježbe i metode rada, način nastavnikova
izlaganja, vrste razgovora, oblici ponavljanja, što i kada se zapisju na ploču, koji se oblici rada
primjenjuju...

Ako se radi o metodi razgovora nastavnik s lijeve strane zapisuje pitanja, a s desne odgovore
učenika što ne dopušta da ih nepredviđeni odgovori skrenu s teme.

Svi nastavnici koji prisustvuju uzornom satu dobivaju po jedan primjerak konspekta, pa tijek
sata prate i po predavanju i po konspektu. Sve ono što se tijekom sata zapisuje na ploču, u
konspektu se potcrtava.

Plan ploče: zorno se prikazuje raspored napisanoga naploči točno po dimenzijama ploče u
razredu u kojemu će se sat održati. Ako se nešto za vrijeme sata briše, nastavnik će to u
konspektu označiti, a ako se briše čitava ploča da bi se mogao napisati novi tekst, pokazat će
to u konspektu tako da to označi sa „Plan ploče I“, a ono što se piše poslije brisanja „Plan
ploče II“. Na ploču se može zapisati samo ono što su učenici prije toga naučili u usmenom
obliku. Grafičkoj slici riječi treba prethoditi glasovna slika riječi. Za vrijeme zapisivanja na
ploču nastavnik nastoji svesti na minimum i šutnju u razredu. Još jednom ponavlja i glasno
izgovara sve ono što zapisuje. Nastavnik planira i gdje će i što učenici pisati na ploči. Od njih
traži da ono što pišu glasno izgovaraju jer tada kontroliraju pogreške.

Napomene: navode se dodatne vježbe koje je nastavnik planirao u slučaju da završi rad koju
minutu prije zvona.

U konspekt se ne unose imena učenika koje nastavnik namjerava za vrijeme sata pitati, ali
nastavnik prije sata mora pogledati koga želi ispitati.

PRIKAZ ILI ANALIZA SATA

Provodi se nakon uzornog sata. Obraća pažnju na nove metode , nove postupke i tehniku rada
koju je primijenio na satu.  Zatim se osvrće na artikulaciju sata, istiće što mu je na satu
uspjelo po planu, a što nije te navodi razloge za to. Ističe pozitivne i negativne strane.

U analizi sata na prvom se mjestu razmatra da li je predavač uspio uspostaviti kontakt s učenicima, da

li ih je uspio zainteresirati, na koji način, je li razred bio aktivan, kako su bile raspoređene vježbe,
kakvi su bili prijelazi, je li je bilo zastoja. kakva je bila disciplina, je li sat na vrijeme zavrsio.

25.DIKTAT U NASTAVI BHS JEZIKA

26.PRIPREMA ZA NASTAVU

Priprema nastavnika za primjenu obuhvaća:  vremensko trajanje izlaganja,  plan izlaganja,

 obradu nepoznatih riječi,  uporabu nastavnih sredstava.

Nastavnik unaprijed utvrđuje plan izlaganja. Obradi nepoznatih i stranih riječi treba pridati
punu pozornost.  Dobro pripremljeno usmeno izlaganje dobiva na svježini ako mu se osigura
odgovarajuća vizualna potpora (zapisivanje na ploči, korištenje nastavnih listića, uporaba
slikovnih materijala, CD).  Nastavnikovo dobro osmišljeno usmeno izlaganje treba
predvidjeti i uopćavanje koje će obuhvatiti njegove temeljne dijelove.

Slijede iz „planiranja nastavnog gradiva“. Na osnovi razrađenog  tematskog plana nastavnik

izrađuje planove nastavnih jedinica, tj. izvodi pripremu za rad. Mora biti kratak i sadržajan.
Upućuje na osnovnu strukturu sata, na njegov sadržaj i metodiku izvedbe. Najprije se navodi
tema, odgojni i obrazovni cilj sata i nastavna sredstva. Središnje mjesto zauzima prikaz tijeka
sata, pojedini dijelovi sata: početni, središnji i završni, ali ne kao u temtskom planu samo
naslovi vježbi i jezičnog gradiva, već se u svakoj vježbi sažeto daju najbitniji konkretni
elementi vježbe, jezični materijal  i način njegove obrade.

U rubrici „tema“ navodi se samo onaj dio jezičnog gradiva koji se odnosi na konkretan sat.
 U rubrici „cilj“ označuje se a) razlog upoznavanja učenika s određenim izvanjezičnim
materijalom, b) praktični cilj obrade jezičnog gradiva: razvijanje vještina i navika čitanja i
pisanja, razvijanje govornog umijeća, pismene kulture. Potrebno je istaknuti i odgojni cilj.

Plan nastavne jedinice nastavnik nosi sa sobom u razred i drži pred sobom. Poslije sata unosi
u rubriku „zapažanja“  kratke napomene o tome kako je sat proveo, jesu li učenici svladali
materijal, što je potrebno učiniti da se iduće godine uklone nedostaci.

27.PLANIRANJE ČASA
Sve vrste nastavnog planiranja temelje se na postupnosti, sistematičnosti i usklađenosti sa uzrastom. U
nastavnim programima postupnost teče iz razreda u razred a sistematičnošću se obezbeđuje
višegodišnji programski kontinuitet. Pri tome se primenjuju posebna pravila planiranja koja su dobila
nazive po svojim grafičkim. **PRAVILO KONCENTRIČNIH KRUGOVA – podrazumeva da je
gradivo iz prethodnog razreda obrađeno i poznato, te da ga valja samo obnavljati, proširivati i na njega
oslanjati novo gradivo. **RRAVILO RAZVOJNE SPIRALE – koristi se da bi se naglasio stalni tok i
porast znanja. Na ovaj način izrazitije se podstiče objedinjavanje znanja stačenih u raznim
vremenskim razdaljinama. **PRAVILO LINEARNOG GRADIRANJA – primenjuje se u pojedinim
stručnim predmetima u kojima postoje i uže naučne discipline ili tematske oblasti koje nisu blisko
povezane. Svaki razred obuhvata jednu užu naučnu oblast (fonetika, morfologija itd.). Ovakvim
planiranjem intenzivira se obrada nove predmetnosti, a nema povrstne veze sa gradivom iz prethodnih
oblasti. Ovakav način planiranja pretežno odgovara univerzitetskoj nastavi.

28.ULOGA DOMAĆE ZADAĆE

Domaći zadaci su dio nastavnog rada koji učenici obavljaju kod kuće. domaći rad podrazumeva sve
oblike pripremanja učenika za uspešan rad u školi. Kad učenika uputimo da i kod kuće pročitaju
obrađeno štivo sa namerom da otkriju još neke njegove posebnosti i vrednosti ili da se pripreme za
izražajno čitanje, kazivanje i dramatizovanje, kada im zadamo da nauče napamet pesmu ili prozni
odlomak, da u tekstu zapaze i objasne pojedine jezičke i stilske postupke, ako ih uputimo da
neposrednim posmatranjem ili iz literarnih izvora prikupe građu za govornu i pismenu vežbu – sve su
to domaći zadaci koji se zbog svog posebnog sadržaja i potrebe za samostalnim obavljanjem ne mogu
u potpunosti zameniti radom u školi. Pred uže shvaćenim dom.zadacima, tj.pred njihovim pisanim
oblicima, često se zaboravlja suština domaćeg rada i njegovo nužno prisustvo na svim područjima
nastave maternjeg jezika i književnosti.

29.SAVREMENE METODE U NASTAVI

 Dijaloška metoda ima orijentacijski i motivacijski karakter. Ona omogućava da se učenici uvedu u

program (bilo da program sastavlja nastavnik - programer, da se dobije gotov program, ili ga sastavljaju
sami učenici), da naprave plan rada i da se motiviraju za predstojeću aktivnost polazeći od značaja njenog
izvršenja, odnosno cilja koji treba ostvariti.
 Istraživačka metoda podrazumijeva samostalno traganje za činjenicama, pronalaženje relevantnih
veza i odnosa među danim podacima, prestrukturiranje podataka, redefiniciju i samostalno dolaženje do
novih (neočekivanih) rezultata.

 Učenje putem rješavanja problema - problemsko učenje omogućava visoku razinu kreativnosti
učenika. Ovo je najviši domet i oblik učenja.

 Metoda igre se često primjenjuje u nastavi. Do izražaja dolazi učenička inteligencija, upornost i
želja za pobjedom, takmičenje.

30.GODIŠNJI I MJESEČNI PLAN

GODIŠNJI PLAN- Sastoji se od niza uzajamno povezanih etapa koje sve skupa tvore cjelovit
sustav planiranja. Samo precizno planiranje kompletnog nastavnog materijala jamči pravilnu
organizaciju nastavnog rada. Sastavljaju se dva plana koji izlaze jedan iz drugoga i služe tome
da se što točnije i pravilnije planira provedba pojedine nastavne teme i jedinice. Nastavnik
izgrađuje 1. godišnji plan, 2. tematski plan.

Nakon upoznavanja s nastavnim programom, pažljivo proučava udžbenik, radni priručnik za

učenike, priručnik za nastavnike, dopunsku literaturu, TV-emisije, dijafilmove i sav ostali
materijal kojim će se koristiti tijekom godine i nakon što je provjerio da li odgovaraju
zahtjevima programa i broju tjednih sati, nastavnik sastavlja koncept godišnjeg plana – 
orijentacijsku shemu – raspoređuje lekcije u udžbeniku i ostali materijal po mjesecima.

Kada je orijentacijski rasporedio nastavni materijal po mjesecima tijekom čitave godine,

nastavnik sastavlja godišnji plan (globalni plan, makroplan). Godišnji se plan obično sastavlja
na početku školske godine za čitavu godinu. Daje se kratka formulacija svih nastavnih tema,
označuju se naslovi svih programskih sadržaja koji ulaze u temu, navodi sav jezični materijal
koji se uz temu obrađuje, kao i broj sati predviđenih za obradu pojedine teme. Uz naziv teme,
označuje se i jezični (fonemski, leksički, gramatički, pravopisni, stilistički) materijal koji se
obrađuje u pojedinim nastavnim temama. Jezični materijal čini sastavni dio lekcije i u
udžbenicima je posebno naznačen.  Navodi se i broj sati potrebnih za obradu pojedine teme i
označuje u kojem se vremenskom roku, mjesecu i tjednu predviđa obrada teme.

 godišnji/kalendarski plan rada

– raspoređuje nastavno gradivo na osnovi vremenskih jedinica školske godine, polugodišta,
tromjesečja
– obuhvaća: nastavne cjeline – temu – broj sati

 tematski plan
– nast. se gradivo raščlanjuje u tematske cikluse
– obuhvaća: temu – broj sati – metode – nast. sredstva – međupredmetnu korelaciju
oblike govornog i pismenog izražavanja

 plan nastavnih jedinica

– završna faza u raščlanjivanju nast. gradiva
– određuje sadržajne i metodičke elemente nast. sata

31.ARTIKULACIJA ČASA

Najčešće se prema rasporedu i učenju jezičnog materijala razlikuju tri dijela sata: početni
(uvodni) u kojem se razvijaju govorne vještine i navike na osnovi već naučenoga jezičnoga
gradiva na prethodnim satima, središnji dio u kojem se učenici upoznaju s novim jezičnim
gradivom i završni dio u kojem se izvodi rekapitulacija, kratko ponavljanje bitnih elemenata
novonaučenoga gradiva i ističe se odgojni cilj. Svaki dio sata sastoji se od jedne ili više vježbi
pa razlikujemo početne, središnje i završne vježbe.

Sastoji se od pravilnog rasporeda vježbi kao strukturnih elemenata sata. Svaki nastavni sat je
kombinacija različitih vježbi, uvjetovana nizom raznih faktora koje nastavnik uzima u obzir
pri planiranju sata, npr.

- tip sata

- cilj i zadatak sata

- broj vježbi

- sadržaj vježbi

- znanje učenika i njihove govorne sposobnosti

- suodnos raznih vrsta govorne aktivnosti u vježbama

- kombinacija nastavnih metoda i spoznajnih postupaka

- organizacija učeničkog rada na satu...

Nema nastavnika koji je u svom radnom vijeku ponovio isti sat zbog raznih nepredviđenih
situacija u razredu

Nastavnik treba predvidjeti ne samo sadržaj i metode već i približno trajanje svake vježbe da
ih pravilno rasporedi u 45 min. Vježbe ne smiju biti pretrpane jezičnim materijalom. Ako
nastavnik planirane vježbe izvede točno do kraja sata, govorimo o pravilnoj artikulaciji.

Pri nepravilnoj artikulaciji nastavnik može završiti sat pet ili deset minuta prije zvona pa se u
pripremi za sat uvijek planiraju i dodatne vježbe (razgovor učenika i zapisivanje pojedinih
odgovora na ploču što rade srednji ili slabiji učenici – utječe na razvijanje govornih navika i
pismenu kulturu učenika).

U artikulaciju sata spada i pravilno doziranje vremena između početnog, središnjeg i završnog
dijela sata. Središnji dio traje tridesetak minuta, ali potrebno je tolerirati i veće otklone. Mora
biti jasno artikuliran, govorne vježbe jasno izražene, moraju biti predviđeni tekst, zadaci i
metode obrade svake vježbe. Obično nastavnik na kraju središnjeg dijela pogleda na sat da
vidi koliko je ostalo do zvona.
Susreću se i blok-sati. Nisu tipični za nastavu stranih jezika i u stručnim školama više se
organiziraju radi usklađivanja rasporeda sati. Mogu biti štetni. Da nauče strani jezik, učenici
bi ga trebali češće slušati, a blok-sati umanjuju tu mogućnost.

32.FRONTALNI OBLIK RADA

Nastavnik je u direktnom odnosu s učenicima i nastavnim sadržajem,odnosno on je posrednik
između nastavnog sadržaja i učenika.
Svim učenicima osigurava istodobno motrenje,prenošenje poruka,sustavno
ponavljanje,utvrđivanje znanja i razvitak njihovih sposobnosti.Najpogodnija primjena
frontalnog oblika rada je u uvodnim satima.
Nastavnik nastavno gradivo izlaže,tumači,objašnjava,demonstrira cijelom odjeljenju
istovremeno.Pitanja postavlja cijelom odjeljenju a učenik koji odgovara na pitanje  radi to
pred cijelim odjeljenjem.

33.PRIČANJE KAO OBLIK NARACIJE

Naracija se odnosi na spontano govorenje(izlaganje događaja prema hronološkom redosljedu),
može biti na zadanu temu . Narativni tekst prati prepoznatljivu strukturu. Pripovijedanje najprije
započinje otvaranjem nakon čega slijedi razvijanje priče i na kraju rješavanje problema.
1. SCRIPT- scenarij po kojem se odvija neki događaj ( npr. opis dječjeg rođendana )
2. RECAUNTS- pričanje osobnog doživljaja
3. ACCAUNTS- uvodi se s namjerom da se slušatelja iznenadi
4. EVENT CAST- pričanje o onome što se ovoga časa radi
5. FICTIONAL STORIES- izmišljanje priča

34.OCJENJIVANJE I ISPRAVAK PISMENE ZADAĆE

Prilikom pregledanja pismene zadaće i ocjenjivanja iste, uzimaju se u obzir sve greške i
nedostaci kao što su pravopisne, gramatičke, stilske, da li je učenik napisao temu, način
pisanja, rukopis. Dakle gleda se sastav u cjelini i da konačna ocjena

35.ŠKOLSKA TABLA I PLAN TABLE

Nastavnici uglavnom i najviše pišu na školskoj ploči.  Dobro pripremljena i pregledna školska ploča
nije samo uspješno nastavno pomagalo nego je i pokazatelj standarda kvalitete rada i obrade nastavne
jedinice koju očekujemo od učenika.  Plan ploče obično sadrži: naziv nastavne jedinice, pregled
sadržaja, zaključak, zadatke za ponavljanje, provjeravanje, domaću zadaću ...  Nastavnik na školskoj
ploči mora pisati:  lijepo, pregledno, čitko, gramatički i pravopisno ispravno, dovoljno velikim
slovima.  U novije vrijeme školsku ploču nastavnik često zamjenjuje prozirnicom koja omogućava da
se tekst unaprijed pripremi za projiciranje grafoskopom odnosno power point prezentacijama.

36.PRINCIP POSTUPNOSTI U NASTAVI BHS JEZIKA

Postupnost podrazumijeva napredovanje od lakšeg ka težem, od jednostavnog k složenom, od
bližeg k nepoznatom, od konkretnog k apstraktnom.
Postupnost podrazumeva saznajni put koji vodi od poznatog gradiva ka nepoznatom, težem i
složenijem. Ovaj saznajni smer odgovara psihologiji učenja i prirodnom porastu znanja. Pored
postupnosti, koja sama nije dovoljna, potrebna je sistematičnost koja uključuje smeranje od poynatog
ka nepoznatom a pri tom širi i umnožava gledišta na strukturne, kauzalne i funkcionalne odnose
između pojmova, pojava i činjenica koje se upoznaju. PRAVILA POSTUPNOSTI Postupnost se
ostvaruje primenom sledećih pravila - Od poznatog ka nepoznatom - Od lakšeg ka težem - Od prostog
ka složenom - Od bližeg ka daljem - Od konkretnog ka apstraktnom Najvažnije pravilo je pravilo od
poznatog ka nepoznatom. Ono je nezaobilazno i primenjivo u svim uslovima.

37.SAMOSTALAN RAD UČENIKA

Svaki učenik se u izvesnoj meri angažuje u kolektivnom radu, pri čemu njegove sposobnosti i
sklonosti dolaze do izražaja, ali većinom ispod željenog stepena. Potrebno je obezbediti dodatno i
specijalističko angažovanje pojedinaca, dajući im posebna zaduženja (izražajno čitanje, kazivanje
podataka o piscu, lokalizovanje odlomka, čitanje tekstova izvan nastavnog programa, prikaz dela,
korišćenje posebnih iskustava – muzika, slikarstvo itd. koje imaju pojedini učenici). Oblici
posebnog angažovanja deluju afirmativno na učenike i oni se trude da svoje zadatke što bolje
obave. Učenici koji čine intelektualni i stvaralački vrh odeljenja postaju nastavnikovi pomoćnici i
pokretači ubrzanog toka nastave. GRUPNI RAD Grupni rad obavljaju grupe učenika oformljene
radi istraživanja složenih i teških zadataka. Najfunkcionalnije grupe su od tri do pet saradnika. U
grupama od po dva učenika obavlja se rad po parovima. Grupni rad omogućava intenzivniju
interakciju individualnog i kolektivnog rada. Grupa se najčešće formira prema nameni. Ako se
obrađuje obimnije delo, izdvoji se nekoliko dominantnih problema koji će obuhvatiti čitavo delo.
Umetnički svet romana treba problematizovati i svesti na odgovarajuće istraživačke zadatke.
Grupno izvođenje nastave omogućava visok stepen individualnog angažovanja učenika. Grupe
treba da budu ujednačene prema uspehu i mogućnostima učenika. Grupa priprema zajednički
izveštaj ili pak pojedinačna saopštenja. Rad po parovima je posebno koristan pri učenju teksta
napamet i za uvežbavanje izražajnog kazivanja, kao i pri čitanju dijaloškog teksta. Obrada gradiva
u grupama teče nešto sporije od kolektivnog pristupa. Čitavo odeljenje treba blagovremeno
pripremiti i navići da prihvata zadatke pojedinih grupa kao zajedničku i saradničku obavezu celog
kolektiva. Uspešnost rada u grupama ceni se po delotvornom ulivanju toga rada u kolektivnu
aktivnost razreda.

- Učenik radi sam na posebnom zadatku (ili dijelu zadatka) koji s radovima drugih učenika čini
cjelinu  obrazovna vrijednost ove nastave je veća, ali zahtijeva više vremena  poželjna je
upotreba računala  kombinira se s čelnim i (ili) skupnim radom  učenik stječe
samopouzdanje i spoznaju da uspjeh ovisi o njegovom radu, razvija stvaralačke sposobnosti
(samoučenje ili individualni rad) Samostalni rad može biti:  istovrsni → svi rade iste sadržaje
 raznovrsni ili individualizirani → zadatci prilagođeni sposobnostima učenika =
individualizacija i raščlamba (diferencijacija) nastave

38.GLASOVNA ANALITIČKO-SINTETIČKA METODA RADA U

POČETNOM ČITANJU I PISANJU
Glasovno analitičko-sintetička metoda može se primjenjivati u svim etapama nastave
početnog čitanja i pisanja, odnosno počinje u pripremnom periodu kada se usvajaju pojmovi:
rečenica, riječ, slovo, glas, govor, pismo, predmet slika, itd.
Posmatranje i govor su polazne aktivnosti jer se tada izvode:
vizuelne vježbe ili vježbe u posmatranju
akustične vježbe ili vježbe u slušanju
govorne vježbe (pričanje, prepričavanje, opisivanje)
motoričke vježbe ili pripremne vježbe za pisanje
Učenici treba da shvate da se govor sastoji iz rečenica, a rečenica iz riječi. Naročito je bitno
da učenici shvate razliku između glasa i slova. 

U početnom čitanju vrše se sljedeće analitičke vježbe:

zapažanje i izdvajanje rečenica u tekstu
identifikovanje riječi u rečenici
analiza riječi na glasove, zapažanje njene glasovne srukture, izdvajanje glasa i uočavanje
njegove pozicije u riječi
zapažanje i razumijevanje veze između glasa (foneme) i slova (znaka, grafeme, pisane verzije
izgovorenog) i označavanje izdvojenogglasa slovom.
Početno pisanje obuhvata:
pisanje pojedinačnih slova (slovnih znakova, simbola, grafema)
povezivanje pisanih slova u riječima
pisanje rečenica

39.NASTAVNI PRINCIPI
U nastavnoj praksi i teoriji istraženi su mnogi uslovi koji pozitivno utiču na uspeh obrazovanog i
vaspitnog rada u školi, pa su oni postali operativna nastavna načela odnosno didaktički principi. Ima ih
puno, a najvažniji su: - Naučnost i vaspitnost nastave - Usklađenost nastave sa uzrastom i
sposobnostima učenika - Postupnost i sistematičnost u nastavnom radu - Podešavanje nastave prema
individualnim sposobnostima učenika - Svesna aktivnost učenika - Čulnost (očiglednost) u nastavi -
Jedinstvo teorije i prakse - Racionalizacija i ekonomičnost - Trajnost znanja i umenja - Opšta
uslovnost
Nastavni principi su operativna načela prema kojima se organizuje i izvodi nastava.

VERBALNE METODE  Verbalne metode naglašavaju govornu komponentu. Riječi kao znakovi,
simboli govora imaju karakter informacije trećeg reda, jer su posrednici između stvarnih predmeta,
učitelja i učenika.  U skupinu nastavnih verbalnih metoda ubrajamo: metodu usmenog izlaganja,
metodu razgovora, metodu čitanja i rada na tekstu i metodu pisanja. 2.1.1. Metoda usmenog izlaganja
– monološka metoda  To je jedna od najčešće primjenjivanih nastavnih metoda. Prema
istraživanjima, 2/3 svih govornih aktivnosti u nastavi pripada nastavnikovom govoru.  Iskustva su
pokazala da su znanja stečena pretežno metodom nastavnikova usmenog izlaganja nepotpuna,
verbalna i formalna. Isključiva primjena te metode ne razvija aktivnost učenika, pa time ni njihove
radne navike ni sposobnosti.  Pravilna primjena usmenog izlaganja oživljava nastavni proces i unosi
u njega govornu dinamičnost i metodičku sustavnost.  Posebno značenje ima nastavnikovo
neposredno izlaganje pri uvođenju učenika u nove oblike rada (objašnjavanje težih pojedinosti pri
obrađivanju nepoznatih riječi).  Nepoznate i strane riječi valja ispisati na ploči i objasniti. Riječi
kojima se nastavnik koristi u izlaganju učenici trebaju razumjeti, jer bez poznavanja rječnika ne mogu
uspješno shvatiti izlaganje.  Pravilan, primjeran, živ i zanimljiv nastavnikov govor razvija učenikovu
pažnju.  Slušajući njegov govor učenici imaju priliku usavršiti svoj govor, bogatiti ga i aktivirati
rječnik u području povijesti, hrvatskog jezika, itd.  Nastavnikovo izlaganje ne samo da osigurava
sustavnost i sređenost nastavnog sadržaja već pozitivno utječe i na kulturu govora.
Pripovijedanje ili pričanje izlaganje je o događajima koji se izlažu tako da u učenika pobude osjećaje,
kako bi se utjecalo na njihovo doživljavanje  Ono je posebice učinkovito pri obradi povijesnih i
drugih sadržaja o kojima učenici nemaju iskustva. Nastavnikovo slikovito, jasno, zanimljivo,
uvjerljivo pripovijedanje u učeniku može izazvati određene osjećaje. Sam nastavnik treba da se uživi u
određen događaj o kojem pripovijeda. Opisivanje u nastavi ima veliku ulogu i primjenu. Opisivanje se
odnosi na slikanje riječima te je obično utemeljeno na izravnom promatranju. U nastavi prevladava
znanstveno opisivanje. Ono se primjenjuje kada je potrebno s više detalja, potpunije, objektivnije
predstaviti pojedine prirodnine, objekte, pojave, procese, događaje, ličnosti i dr. Kako bi opisivanje
bilo znanstveno, potrebno je da nastavnik temeljito pozna objekt opisivanja. Obrazlaganje je poseban
oblik metode usmenog izlaganja koji karakterizira iznošenje dokaza za neku tvrdnju. Obrazlaganjem
treba izložiti sve što je u svezi s konstatacijom nevidljivo, nepristupačno, nepoznato i nejasno.
Obrazlažući neku pojavu, učenik ulazi u njezinu bit. Nastavnik najčešće obrazlaže tijekom obrade
novoga gradiva, na drugim etapama nastavnog tijeka traži to od učenika. Objašnjavanje je misaono-
verbalna aktivnost kojom se tumače pojedine pojave i procesi u okruženju. Učenicima ne treba
objašnjavati ono što im je poznato. Nastavnik može uspješno objašnjavati učenicima samo onda kada
dobro poznaje sadržaje. Nepoznate sadržaje može objašnjavati samo uz pomoć poznatih sadržaja.
Poslije objašnjavanja valja uvijek provjeriti jesu li učenici shvatili objašnjeno. Izvještavanje treba
posebno njegovati u izlaganju nastavnika i učenika, posebno prilikom: promatranja, izvođenja
praktičnih radova i pokusa, nakon izvanučioničke nastave. Uz neposredno izlaganje nastavnika u
nastavi se koristi i posredno izlaganje. Njihova je metodička specifičnost to što se izlaganje prenosi
suvremenim sredstvima masovnih komunikacija (film, TV, CD, Internet). Za svaku spomenutu
varijantu posrednog izlaganja potrebna je odgovarajuća metodička priprema.