Professional Documents
Culture Documents
Uvod U Građansko Pravo
Uvod U Građansko Pravo
1. NAČELA
- Dele se na opšta – koja važe za sve grane pravnog sistema – podele vlasti, pravičnosti,
ustavnosti i zakonitosti, pravne jednakosti, pravne sigurnosti itd
a) Autonomija volje – mogućnost subjekata prava da po svojoj volji urede svoje odnose te da
slobodno odlučuju o vršenju prava koja im pripadaju i obuhvata :
1. Slobodu zasnivanja pravnih poslova – sloboda subjekata da zasnuje ili ne zasnuje pravni
posao, da bira stranu sa kojom će zasnovati taj pravni posao i da eventualno sa dr stranom odredi
sadržinu pravnog posla
2. Sloboda vršenja prava – ovlašćenje subjekata da o vršenju ili nevršenju prava, načinu vršenja,
raspolaganju pravima i njihovoj zaštiti odlučuje po svojoj volji
- ZOO je autonomiju volje ograničio prinudnim propisima, javnim poretkom i dobrim
običajima
e) Zaštita na privatni karakter – titular može ali ne mora da štiti svoje ugroženo ili povređeno
pravo, državni organ ne pokreće postupak pred sudom po sd nego po privatnom zahtevu
imaoca prava
a) Pojam subjekta
- Fizička lica poslovnu sposobnost – mogućnost da preduzimaju pravne poslove stiču kasnije –
sa određenim uzrastom, a pravna lica istovremeno kad i poslovnu sposobnost
b) Fizička lica
1) Pravna sposobnost – mogućnost subjekta da ima prava i obaveze, da bude subjekt prava i nju
ima svaki živ čovek, ljudsko biće, bez obzira na pol, zdravstveno stanje i starost
Sticanje pravne sposobnosti – stiče je lice koje je živo rođeno a prestaje smrću, a da bi
novorođenče postalo fizičko lice, potrebno je da je nakom rođenja davalo znake života
Pravna sposobnost začetka – svojstvo naslednika može steći samo lice koje je u životu u
trenutku otvaranja nasleđa, uslovima specifičnu, ograničenu pravnu sposobnost ima i začetak
iako još nije stekao pravni subjektivititet
2) Poslovna sposobnost – mogućnost fizičkog lica da samo svojom voljom zasniva, menja i gasi
prava i obaveze, postojanje pravne je pretpostavka za nastanak poslovne, stiče se kasnije nego
pravna, pravna ne zavisi pod sposobnosti za rasuđivanje i volje fizičkog lica, a za poslovnu je
relevantna upravo volja
- Pretpostavke za sticanje : fizičko lice stiče je punoletstvom i zaključenjem braka po dozvoli
suda sa navršenih 16 god, može je steći lice određenog uzrasta pod uslovom da je duševno i
telesno zdravo
Potpuno poslovno nesposobna lica – fizičko lice koje nije navršilo 14 god i ono ne moće
zaključivati pravne poslove ni uz saglasnost ili prethodnu dozvolu zakonskog zastupnika ili
staraoca, mlađi maloletnik može punovažno preduzimati : pravne poslove kojima pribavlja
isključivo prava – primanje poklona, kojima ne stiče ni prava ni obaveze i pravne poslove
malog značaja
- Potpuno je poslovno nesposobno i punoletno lice nad kojim je produženo roditeljsko pravo pa
je u rešenju o produženju roditeljskog prava izjednačeno sa maloletnikom mlađom od 14 god,
sud može lišiti sposobnosti lice koje zbog bolesti ili smetnju u psihofizičkom razvoju nije
sposobno za normalno rasuđivanje te zbog toga nije u stanju da se samo stara o sebi i zaštiti
svojih prava i interesa
- Pravni poslovi ovih lica izvan kruga poslova koje može preduzimati su ništavi
3
Ograničeno poslovno sposobna lica – dete koje je navršilo 14, a nije napunilo 18 god –
stariji maloletnik ograničeno je poslovno sposobno, kao i punoletno lice koje je delimično
lišeno posl spos
- Može preduzimati sve ostale poslove uz prethodnu ili naknadnu saglasnost roditelja,
raspolaganje nepokretnim stvarima i pokretnim velike vrednosti , u ime i za račun deteta, ne
mogu preduzimati ni roditelji, bez saglasnosti organa starateljstva
- Punovažnu izjavu volje može dati ako mu je zaključivanje tih poslva zakonom dozvoljeno,
dok ostali poslovi ako su zaključeni bez odobrenja – rušljivi su, ali se mogu osnažiti
naknadnim odobrenjem
- Dete koje je navršilo 15 može preduzimati poslove kojima upravlja i raspolaže svojom
zaradom
Potpuno poslovno sposobno lice – sposobno je da samo svojom voljom zasnivan, menja i
gasi sva prava i obaveze i učestvuje u svim postupcima pred sudom i org uprave, stiče se
punoletstvom kada navrši 18 god života, ako nad njim nije produženo roditeljsko pravo ili nije
lišeno poslovne sposobnosti i sklapanjem brala pre punolestva, uz dozvolu suda
- Može steći i pre nego što postane punoletno pod zakonom određenim pretpostavkama –
emancipacija koju dozvoljava sud u vanparničnom postupku maloletnom licu koje je navršilo
16 god , a postalo je roditelj i ima odg telesnu i duševnu zrelost i ono lično podnosi sudu
predlog da mu se dozvoli brak, mesno je nad osnovni sud na čijem području jedan od
predlagača ima boravište ili prebivalište
c) Pravno lice
1) Pojam – jedinstvena organizacija ljudi osnovana radi ostvarenja određenog trajnijeg cilja,
koju pravo smatra za pravnog subjekta sa pravima i obavezama koji se razlikuju od prava i
obaveza pojedinaca koji ga sastavljaju, nužni uslov za nastanak pravnog lica nije postojanje
kolektiva ljudi ili skupova ličnosti, već može postojati samo sa jednim članom ako predstavlja
organizaciju
2) Podele – mogu se podeliti po više kriterijuma – privatna i javna, prema pravnoj prirodi –
udruženja i ustanove, prema vezi između članova pravnog lica – korporacija ili lično
udruženje, prema broju članova – jednočlano i višečlano, prema cilju koji se želi postići –
profitna ili neprofitna, prema obliku svojine – jednosvojinska i mešovita
3) Osnovna obeležja pravnog lica – organizacija ima svojstvo pravnog lica samo ako ima
sledeća osnovna obeležja :
I. Da je uređeno pravilima – može nastati samo na osnovu prethodno usvojenog osnivačkog
akta i tim aktima se uređuju naziv, sedište i organi pravnog lica, delatnost, zastupanje, način
promene oblika, prestanak itd, a ako nema statut, ovi odnosi se regulišu osnivačkim aktom
II. Ima organe – organi su fizička lica čije izjave volje direktno proizvode dejstvo za pravno
lice, nije moguće da pravno lice na dr način preduzima pravne ili faktičke radnje, osim preko
fizičkih lica, direktor ne odgovara svojim imovinom za obaveze društva i ne može biti
osnovano lično tužen zbog neizvršenja obaveza društva
III. Ostvarenje određenog cilja – može se osnovati samo radi postizanja određenog cilja i on
mora biti naveden u osnivačkom aktu odn statutu, za određena pravna lica ciljevi su
određeni zakonom, ne može se registrovati i steći svojstvo pravnog lica ona organizacija čiji
su ciljevi usmereni na nasilno vršenje pravnog poretka, narušavanje ter celokupnosti RS,
kršenje zajemčenih ljudskih ili manjinskih prava ili izazivanje neravnopravnosti, mržnje i
netrpeljivosti zasnovane na polu, rasi, veri i sl
IV. Ima imovinu - može nastati samo ako ima određenu imovinu koja je namenjena ostvarivanju
postavljenih ciljeva, može se sastojati od stvarnih prava, obligacionih, intelektualne svojine i
autorskog
- Odgovara svojom imovinom za preuzete obaveze, a ne imovinom osnivača ili članova, a ako
je imovina potrošena, prestaje sa radom ili menja pravnu formu i shodno tome pd prestaje
ako se osnovni kapital smanji ispod minimuma propisanog zakonom ili ako su ostvarene
pretpostavke za steč
V. Da se može identifikovati – identitet određuju ime – u obavezi je da ga koristi u pravnom
prometu, ali ima pravo i da štiti svoje ime, sedište – mesto odakle se upravlja delatnošću
pravnog lica i mora biti na ter RS, registruje se i može se promeniti odlukom osnivača odn
organa određenog aktom i državljanstvo – njegova veza sa državom, po pravilu se utvrđuje
5
na osnovu sedišta, ali i po dr kriter, strana pravna lica ne mogu sticati sva prava kao i
domaća ili mogu pod određenim pretpostavkama
VI. Da je postala subjekt prava i stekla pravnu, poslovnu i deliktnu sposobnost
II. Poslovna – sposobnost da izjavama volje svojih organa, koje destvuju prema tom licu,
zasniva, menja
i gasi prava i obaveze – tj pravne poslove, organ se razlikuje od njegovog zastupnika,
zastupnik preduzima sopstvenu radnju u ime i za račun zastupanog, a radnja ili neradnja
organa smatra se radnjom samog pravnog lica, neprofitno može zaključivati ugovore u
okviru svoje pravne sposobnosti
- Za nastanak, promenu ili prestanak određenog subjektivnog prava nije potrebno svaki put
dokazivati postojanje ili nepostojanje činjenicakoje postoje ili ne postoje po redovnom toku
stvari, postojanje jednih činjenica pretpostavlja se ako postoje druge pravne činjenice,
činjenica koja je poznata, a iz nje se izvod zaključak da postoji pretpostavljena činjenica
naziva se osnov, a ako postoji osnov – smatra se da postoji i dr nepoznata činjenica,
nepoznatu prema tome saznajemo indirektno, a ona odgovara uobičajenom, normalnom toku
stvari
- Fikcija – činjenica koja u stvarnosti ne postoji, ali se zamišplja da postoji – tako se smatra
da je začeto dete rođeno, ako je to u njegovom interesu, ono što se fingira ne odgovara
stvarnosti, suprotno tome pretpostavka najčešće odgovara stvarnosti
- Subjektivno pravo je vlast subjekta prava koju garantuje objektivno pravo, vlast se ispoljava
u ovlašćenjima subjekta prava da od dr subjekta zahteva odgovarajuće ponašanje – davanje,
činjenje, nečinjenine, trpljenje – odn u dužnosti trećih lica da ne vređaju prava titulara
- Ovlašćenje je ustanovljeno sa viljem zaštite konkretnog interesa subjekta prava
- Subjektivno pravo sastoji se iz jednog ili više ovlašćenja subjekta prava i ovlašćenje je u
odgovarajućoj korelaciji sa ponašanjem drugog subjekta prava, Subjektivna prava proističu
iz objektivnog prava, objektivno prethodi subjektivnom ili nastaju istovremeno
- Osim ovlašćenja sadrži i zahtev koji je mogućnost ovlašćenja da se potvrdi i realizuje, ako je
to potrebno i u postupku pred sudom ili org uprave, zahtev se označava i kao tužba u mater
smislu
- Tužba u mater smislu se razlikuje od procesne iako se u praksi često preplić, mater deo
tužbe je zahtev u mater smislu,a procesna tužba je oblik u kome se ovaj zahtev ispoljava
- U građanskom pravu sreću se srodni pojmovi kao što su :
a) Pravna moć – mogućnost subjekta prava, predviđena zakonom ili pravnim poslom da svojim
ponašanjem utiče na nastanak, promenu ili prestanak subjektivnog prava, 3 vrste : moć
kojom se stiče subjektivno pravo, moć kojom se menja i ona koja je usmerena na prestanak
subjektivnog prava
b) Pravno stanje – pravno relevantna činjenica ili skup činjenica kojima nedostaje jedna ili više
činjenic da bi nastalo subjektivno pravo, razlikuje se od subjektivnog prava jer se pravo
sastoji iz ovlašćenja,a pravno stanje je jedna ili više činjenica iz koje ne proističu ovlašćenja
c) Pravni status – sposobnost ili nesposobnost pojedinca da ima određena prava i obaveze, da
ih izjavom volje štiti, stiče, menja i gasi
A. Apsolutna prava – ona prava čiji imalac ima neposrednu pravnu vlast nad dobrima koja su
predmet tog prava, deluju prema svim trećim licim, treća lica nisu ovlašćenjada bez dozvole
titulara koriste dobro, u suprotnom se smatra da je povređeno pravo i nastaje zahtev za
sudsku zaštitu, nisu podložna zastarelosti i to su :
1) Stvarna prava – za svoj objekt imaju stvari, imalac stvarnog prava ima neposrednu vlast na
stvari, sva stvarna prava deluju prema trećim licima i to su : pravo svojine, građenja, zaloge,
stvarne i lične službenosti i pravo realnog tereta
2) Intelektualna prava – ona čiji je predmet tvorevina ljudskog uma, deluju prema svima i
obuhvataju :
a) Autorsko pravo i srodna prava – predmet autorskog je autorsko delo koje je originalna
duhovna tvorevina autora izražena u određenpj formi, dok su srodna prava autorskom :
pravo interpretatora, pravo prvog izdavača slobodnog dela, proizvođača fonograma,
videograma, emisija, baza podataka i pravo izdavača štampanih izdanja
7
b) Pravo industrijske svojine – pravno zaštićena intelektualna tvorevina koja se može primeniti
i iskoristiti u proizvodnji i prometu roba i usluga i obuhvata : patente, industrijski dizajn,
robne i uslužne žigove i d
3) Lična prava – subjektivna prava neodvojiva od ličnosti njihovog imaoca kao što su : pravo
na život, čast i sl, u objektivnom smislu su skup pravnih normi koje regulišu odnose između
ljudi povodom ličnih dobara, ZOO ne nabraja prava ličnosti – zaštićena dobra čijom
povredom nastaje pravo na naknadu št
- Sastoje se iz ovlašćenja uživanja ličnog dobra i ovlašćenja raspolaganja tim dobrom, druga
lica su obavezna da se uzdrže od radnji kojima se ometa ili onemogućava korišćenje ličnog
dobra odn da od titulara traže dozvolu za preduzimanje radni raspolaganja ličnim dobrom
- Titulari su uglavnom fizička ali i pravna imaju određena lična prava npr poslovni ugled
društva
- Lična prava nisu stvarna prava na ličnim dobrima
- Ako je lično pravo povređeno ili ugroženo, titular ga može zaštiti podnošenjem tužbe, a u
slučaju da sud utvrdi da je povređeno, može dosuditi naknadu mater i nemater štete
B. Relativna - obligaciona prava – nastaju i deluju između tačno određenih lica – inter partes,
za razliku od apsolutnih koja deluju erga omnes, ovlašćenja i obaveze tih lica su unapred
određene, a ako nisu određene ili odredive, pravni posao je ništav, titular relativnog od
dužnika je ovlašćen zahtevati određeno davanje, činjenje, nečinjenje ili trpljenje, ali nema
pravnu vlast na stvari ili dr dobru kao kod a
- Ono što je ovlašćenje za jednu stranu u oo to je obaveza za drugu, tako da između ovlašćenja
i obaveze postoji odnos korelacije, što nije osobina apsolutnih, kada dužnih izvrši obavezu,
obl prestaje
- Za razliku od stvarnih prava, obligaciona zastarevaju tj protekom vremena prestaje zahtev za
prinudno ostvarenje, apsolutna su uređena imperativnim normama koji određuju njihov nziv
i sadržinu, takoda strane ne mogu menjati njihovu sadržinu svojom voljom, dok u
obligacionom pravu važi suprotno pravilo – strane su slobodne u granicama prinudnih
propisa, javnog poretka i dobrih običaja da svoje odnose urede po svojoj volji
C. Imovinska prava –predmeti iskazani u novčanom iznosu ili se mogu izraziti u nov
protivvrednosti
D. Neimovinska prava – nisu iskazana u novčanom iznosu i ne mogu se tačno izraziti u nov
protivvred
A. Stvari – objekt stvarnog prava, u stvarnopravnom odnosu titular ima subjektivno pravo na
stvar, treća lica nemaju obavezu u stvarnopravnom odnosu, nego dužnost da ne povređuju
stvarna i dr apsolutna
- Stvar je materijalni deo prirode u ljudskoj vlasti na kome postoji subjektivno građansko
pravo i mora ispunjavati određene fizičke pretpostavke – znači da je u pitanju deo prirode
8
koji može biti u vlasti i pravne pretpostavke – da se na tom delu materijalne prirode pod
vlašću čoveka može steći stvarno pravo ili neko dr subjektivno građansko pravo
B. Radnje – aktivna ili neaktivna ljudska ponašanja na koja je dužnik obavezan poveriocu na
osnovu nekog obligacionog odnosa, mogu se sastojati u davanju- obaveza dužnika da
poveriocu pribavi pravo svojine ili neko dr stvarno pravo, činjenju – radnja u kojoj se
angažuje radna snaga jedne strane, nečinjenju – nevršenje sopstvene radnje koju b dužnik da
se na to nije obavezao mogao vršiti ili trpljenju – obaveza dužnika iz oo da podnosi radnju
poverioca tj da ga ne onemogućava u vršenju
- One su objekt građanskog prava samo ako su moguće, dopuštene i određene odn odredive
- Radnje su objekt oo, dok su stvari objekat stvarnopravnog odnosa
C. Lična prava – prava imaonika na ličnim dobrima, kao što je pravo na život, jednim delom
se štite građanskim pravom i to samo ako se mogu izraziti u imovinskom vidu, nezavisno od
okolnosti da li je štetnik obavezan da isplati određenu novčanu satisfakciju ili je moguća
naturalna naknada
D. Intelektualna prava – tvorevine ljudskog uma koje za svoj predmet imaju autorska prava i
pravo industrijske svojine, za razliku od ličnih, intelektualna se kroz tvorevine
objektiviziraju, uključuju moralnu i imovinskopravnu komponentu
7. PRAVNI POSLOVI
1) Jednostrani, dvostrani i višestrani pravni poslovi – da li nastaju izjavom volje jedne ili
obe strane, jednostrani – izjavom volje samo jedne strane i dvostrani – saglasnim izjavama
volje 2 strane
- Za građansko pravo najznačajniji su obligacioni ugovori – jedna strana se obavezuje drugoj
na određeno davanje, činjenje, nečinjenje ili trpljenje
2) Pravni poslovi među živima – inter vivos i pravni poslovi za slučaj smrti – mortis causa
– kod pravnih poslova među živima dejstvo nastupa za vreme života strana, nasuprot tome
pravno dejstvo pravnih poslova za slučaj smrti nastupa tek smrću strane koja je preduzela
posao, mogu zaključiti i takav ugovor koji deluje i među živima i za slučaj smrti – ugovor o
doživotnom izdržavanju
3) Teretni – onerozni i dobročini – lukrativni pravni poslovi – teretan – ako za ono št čini
jedna strana druga daje protivčinidbu, dok dobročini – strana koja nešto primena ne daje
naknadu dr strani
5) Kauzalni i apstraktni pravni poslovi – kauzalni – oni kod kojij je izražen osnov i sadržina
obaveze jedne ili obe strane i apstraktni – osnov obaveze nije izražen, tako da nije poznato
da li se obavezuje samo jedna strana ili obe i kakva je sadržina te obaveze
6) Dvostrani pravni poslovi – ugovori – saglasna izjava volje 2 ili više lica građanskog
karaktera kojim se zasnivaju prava i obaveze, uvek su dvostrani, mogu se prepoznati faza
zaključenja i ispunjenja
1) Uslov – buduća i neizvesna okolnost koja nastupanjem ili nenastupanjem utiče na pravni
posao, njime se zasnovani pravni posao modifikuje, ako je protivan prinudnim propisima,
javnom poretku ili dobrim običajima, taj pravni posao je ništav u celosti, takođe ništav je i
posao zaključen pod nemogućim odložnim uslovom ili nemogućim raskidnim uslovom, ako
je unesem u posao, on postaje njegov bitni sastojak, po prvili kao uslov se predviđa okolnost
koja je objektivno neizvesna
- Razlikuju se : suspenzivni – odlaže dejstvo pravnog posla sve dok se ne ispuni, ako se ne
ispuni ne proizvodi pravno dejstvo,
- Rezolutivni - raskidni – deluje na punovažno zaključeni pravni posao takoda nastupanjem
uslova posao prestaje, a ako ne nastupi on će i dalje delovati,
10
- Potestativan – kada ispunjenje buduće i neizvesne okolnosti zavisi od volje jedne strane u
poslu,
- Kauzalan-ukoliko je ispunjenje zavisno od volje lica van posla ili objektivnih okolnosti
slučaja ili više sil
- Mešoviti – zavisi jednovremeno od volje ugovorne strane i radnje trećeg lica odn
objektivnih okolnosti,
- Nepravi – okolnost određena kao uslov nije buduća i neizvesna već samo buduća ili samo
neizvesna,
- Pozitivan – ostvaren ako nastupe uslovom predviđene okolnosti,
- Negativan – kad ne nastupi buduća i neizvesna okolnost predviđena pravnim poslom
2) Rok – trenutak u vremenu ili određeni protek vremena čijim nastupanjem pravni postao
bastaje ili prestaje, za razliku od uslova rok je buduća činjenica koja uvek nastupa, on je
slučajni sastojak pravnog posla određen voljom ugovornih strana kojim dejstvo pravnog
posla nastaje od određenog trenutka u vremenu ili traje do određenog trenutka u vremenu,
dozvoljen u svim poslovim izuzev ako je to isključio zakon, ako nisu odredile rok u
pravnom poslu on odmah proizvodi dejstvo
- Rok koji ne može nastupiti ili je neprimereno dug je ništav
- Mogu biti : suspenzivni – posao deluje od određenog trenutka u vremenu,
- Subjektivni – teče od dana saznanja subjekta prava za pravno relevantnu činjenicu,
- Objektivni – računa se od nastanka objektivne pravno relevantne činjenice,
- Imperativni – određeni su prinudnim propisima i ne mogu se menjati voljom ugovornih
strana,
- Dispozitivni – određeni su dispozitivnim propisima i mogu se otkloniti voljom ugovornih
strana,
- Prekluzivni – u tom roku se moće steći neko pravpo, preduzeti radnja ili štiti pravo i
protekom roka u kome nije stečeno pravo ono se definitivno gubi ili prestaje mogućnost
preduzimanja radnje ili zaštite p
- Materijalnopravni – određeni odredbama mater prava i procesnopravni – odredbama
procesnog prava
- Mogu biti određeni zakpnom, odlukom suda ili pravnim poslom, zakonski se ne mogu
skraćivati, produžavati niti otklanjati, a sudski se mogu produžiti novom sudskom odlukom,
a rok određen poslom menja po svojoj volji strana koja ga je zasnovala odn strane
sporazumom
3) Nalog – teret koji se nameće korisniku dobročinog raspolaganja npr nasledniku, može se
sastojati u bilo kakvoj činidbi koja može biti predmet obligacije, a predstavlja obavezu
sticaoca koristi,
- On je uvek određeno ograničenje za korisnika dobročinog raspolaganja,
- Punovažni su sa samo mogući, rasumljivi i jasni nalozi, može biti objektivno nemoguć, ako
ga niko ne može izvršiti i subjektivno nemoguć ako ga ne može izvršiti određeno lice,
- Nalozi protivni prinudnim propisima, javnom poretku ili dobrim običajima su ništavi,
- Neipsunjenje naloga krivicom obavezanog lica ima dejstvo ostvarenja raskidnog uslova,
- Može nastati na osnovu ugovora ili testamenta i može biti ustanovljen u kroist
poklonodavca, testatora, trećeg lica ili u društvenom interesu
8. ZASTUPANJE
A. Pojam i dejstvo
- Preduzimanje pravnih poslova u ime i z račun zastupanog fizičkog ili pravnog lica, na
osnovu ovlašćenja za zastupanje, lice koje preduzima pravne poslove je zastupnik, a lice u
11
čije ime i za čiji račun se posao preduzima je zastupani – vlastodavac, pored njih pojavljuje
se i treće lice sa kojim zastupnik zasniva pravni posao u ime i za račun zastupanog, u nekim
pravnim situacijama nije dopušteno preduzimati pravne poslove preko zastupnika –
testament
B. Razgraničenje
- Razlikuju se od srodnih instituta kao što su komision, posredovanje i nezvano vršenje tuđih
poslova
- Ugovor o komisionu komisionar zključuje u svoje ime ili za tuđ račun, dok kod zastupanja
zastupnik preduzima pravne poslove u ime i za račun zastupanog, takođe tu se pojavljuju 2
lica: komitent za čiji račun je komisionar zaključio sa trećim i treće lice sa kojim komisionar
stupa u ugovorni odnos
- Ugovor o posredovanju posrednik se obavezuje na preduzimanje faktičkih radnji dok
zastupnik i komisionar preduzima pravne radnje
- Nezvano vršenje tuđih poslova – poslovodstvo bez naloga preduzima jedno lice bez
povlašćenja gospodara posla, ali u njegovom interesu, dok zastupnik može preduzimati
samo pravne poslove, nezvani vršilac može preduzimati i pravne i faktičke radnje
C. Vrste zastupanja
– kad je ne može ispuniti samo jedna strana i dužnik odgovara i za delimičnu ili potpunu i
ako je nije skrivio, ako je nastupila posle njegovog dolaska u docnju za koju odgovara
- Kršenje propisane ili ugovorene forme – ako iz cilja iz kojeg je propisana forma ne
proizilazi drugo
- Pp lica koja su potpuno poslovno nesposobna i pp neprofitnog pravnog lica
- Psihička – realizuje se na ličnosti ugovorene strane u vreme davanja izjave, pretnja je zlo
koje se stavlja u izgled, postoji ako je strana u pp ili neko treći nedopuštenom pretnjpm
izazvao opravdani strah kod dr strane koji je odlučujuće uticao na volju
- Pravo zahtevati poništenje prestaje istekom roka od 1 god od saznanja za razlog odn od
prestanka prinude a u svakom sl istekom roka od 3 god od dana zasnivanja pp
5) Isticanje rušljivosti – posledice poništenja – može je isticati samo zainteresovana strana,
odluka kojom se izriče ima konstitutivno dejstvo za razliku odluke o ništavosti koja ima
deklarativno, zahtev se može podići u roku od 1 god od saznanja za razlog odn od prestanka,
a u svakom slučaju to pravo prestaje protekom 3 god od zaključenja pp, a ako u tom roku
nije zahtevano poništenje – pp je punovažan od trenutka kada je zasnovan, a poništenje
može zahtevati strana u čijem interesu je rušljivost ustanovljena, saugovarač te strane može
ahtevati od nje da se u određenom roku a ne kraćem od 30 dana izjasni da li ostaje pri pp ili
ne
6) Prekomerno oštećenje – sredstvo kojim se u dvostrano obaveznim ugovorima štiti princip
jednake vrednosti davanja između ugovornih strana i nastaje : ako su strane zaključile
dvostrano obavezni ug, kda u vreme zaključenja ugovora postoji očigledna nesrazmera
uzajamnih davanja i ukoliko oštećena strana u vreme zaključenja ugovora za pravu vrednost
svoje obaveze nije znala niti je morala znati, ugovor je u tom sl rušljiv i moće se poništiti na
zahtev oštećene strane, tužba se može podneti u roku od 1 god od njegovog zaključenja i
odricanje unapred od ovog prava nema pravnog dejstva
7) Konvalidacija – docnije osnaženje rupšljivog, a izuzetno ništavog ug protekom roka,
radnjom ili neradnjom lica koja su ovlašćena da zahtevaju poništaj i proizvodi pravno
dejstvo ako su ispunjenje sledeće pretpostavke : da je zaključen rupšljiv pp koji je izvršen i
celini ili pretežnpom delu, da je preduzima strana u čijem je interesu ustanovljena, da je
stranama poznata činjenica rušljivosti pp i da izjava volje o konvalidaciji nema mane volje
podn da je ne daje ograničeno posl spos lice
- Postupanje koje po pravilu odgovara sadržini subjektivnog prava, ali nije dopušteno u
konkretnoj pravnoj situaciji zbog postojanja određenih okolnosti : isključive ili prvenstvene
namere nanošenja štete drugome ili uznemiravanja, protivciljnosti, beskorisnosti,
nesrazmernosti itd
- Shodno tome razlikuje se od vršenja prava i deliktnog postupanja
- Vršenje prava je uvek dopuštena radnja u načelu i konkretnoj situaciji, saglasno
ovlašćenjima koja proističu iz subjektivnog prava, dok deliktno ponašanje je protivpravna
radnja koja ne odgovara sadržini subjektivnog prava i sama po sebi je nedopuštena, s druge
strane zloupotreba nastaje ako se steknu i posebne okolnosti – beskorisnost itd
- Razlikujemo subjektivnu teoriju – određuje je kao vršenje prava sa namerom da se drugome
pričini šteta, neko uznemiravanje ili neprijatnost i objektivna – zloupotreba prava postoji ako
se pravo vrši protivno cilju zbog koga je ustanovljeno, kod nas se zapaža odraz objektivne
teorije tako ZOO predviđa da je zabranjeno vršenje prava iz oo protivno cilju zbog koga je
ustanovljeno ili priznato
- Deluje na građanska prava tako da ona zbog toga mogu nastati ili prestati
- Veliki broj obligacionih prava poverilac ne može ostvariti prinudnim putem ako dužnik
istakne činjenicu proteka određenog vremena u kome je poverilac bio pasivan
16
A. Zastarelost
1) Pojam
- Zastarelost potraživanja je prestanak zahteva poverioca, nakon proteka zakonom određenog
vremena u kome on nije tražio ispunjenje obaveze, iako je to mogao učiniti, da državnom
prinudom ostvari ispunjenje obaveze, ako se dužnik na tu činjenicu pozove
- Nastupa kada protekne zakonom određeno vreme u kome je poverilac moga zahtevati
ispunjenje obaveze, kad zastari glavno, zastarevaju i sporedna potraživanja npr kamata
2) Početak toka, nastupanje i dejstva
- Nastupanjem zastarelosti civilna obligacija se pretvara u naturalnu – neutuživu, na taj način
ona ne prestaje i sud se ne može obazirati na zastarelost po sd, tek kada dužnik ispuni
naturalnu obavezu , obligacija prestaje, dužnik ne može tražiti ono što je dato na ime
izvršenja te obaveze po pravilima o sticanju bez osnova, čak i ako nije znao da je obaveza
zastarela
- Ako poverilac zahteva ispunjenje pozitivne obaveze, zastarelost počinje prvog dana posle
dana kada je ima pravo da zahteva njeno ispunjenje, kada se obaveza sastoji u nečinjenju,
zastarelost počinje prvog dana posle dana kada je dužnik postupio prpotivno obavezi,
zastarelost nastupa kada istekne poslednji dan zakonom određenog vremena
- Pravila o trajanju zastarelosti određena su imperativnim propisima te se voljom ugovornih
strana ne može odrediti duže ili kraće vreme zastarelosti od onog vremena koje je određeno
zakonom, kao i da zastarelost neće teći za neko vreme, dužnik se ne može pdreći zastarelosti
pre nego što protekne vreme određeno za zastarelost
- Zastarelost nastupa istekom poslednjeg dana zakonom određenog vremena
3) Opšti i posebni rokovi zastarelosti
- Opšti rok u kome zastarevaju potraživanja iznosi 10 god, ako zakonom nije određen neki dr
rok zastar
- Ako je potraživanje utvrđeno pred sudom ili dr nad organima ono zastareva za 10 god, pa i
za ono za koje zakon predviđa kraći rok zastarelosti
- ZOO predviđa 3 posebna roka zastarelosti u trajanja od : 5,3 i 1 godine
- Rok se računa od kada je oštećenik doznao za štetu i za lice koje je štetu učinilo – u svakom
sl potraživanje štete zastareva za 5 god pd kada je šteta nastala
- Potraživanje nakande štete nastale povredom ugovorne obaveze ne zastareva za vreme od 3
god nego za vreme određeno za zastarelost te obaveze
- Potraživanje ugovorača osiguranja odn trećeg lica iz ugovora o osiguranju života
zastarevaju za 5 god a iz ostalih ugovora za 3 god, računajući od prvog dana posle proteka
kalendarske godine u kojoj je potraživanje nastalo
4) Zastoj zastarevanja – sprečava početk tok zastarevanja, ako postoje uzroci zbog kojih po
zakonu zastarevanje nije moglo početi, kada je zastarevanje počelo pre nego što je nasato
uzrok koji je zaustavio dalji tok, zastarelost nastavlja da teče kad prestane taj uzrok, a vreme
koje je isteklo pre zastoja računa se u zakonom određeni rok za zastarelost, dok prekid ima
za posleedicu da zastarevanje počinje teći iznova
- Zastoj zastarevanje potraživanja nastaje između : bračnih drugova od zaključenja do
prestanka braka, roditelja i dece dok traje roditeljsko pravo, štićenika i njegovog staraoca,
kao i org starat za vreme trajanja i dok ne budu položeni računi o radu staraoca, lica u
vanbračnoj zajednici, lica zaposlena u domaćinstvu ili članovima njihove porodice dok
zajedno žive
- Nastaje i zbog okolnosti koje postoje na strani poverioca, tako ne teče protiv lic koje ne
može sudskim putem zahtevati ispunjenje obaveze zbog nesavladivih prepreka, za vreme
17
mobilizacije, u sl neposredne ratne opasnosti ili rata u pogledu potraživanja lica na vojnoj
dužnosti
- Po pravili zastoj deluje prema licu kod koga se za to seknu uzroci – subjektivno
5) Prekid zastarevanja – pravna situacija koja nastaje radnjama poveriocima ili dužnika a ima
za posledicu da zastarevanje, koje je počelo teći, ne proizvodi nikakvo dejstvo te se i ne
računa u zakonom određeni rok zastarelosti, stoga, posle prekida, zastarevanje počinje
iznova teći
- Zastarevanja se prekida radnjama dužnika: kada sužnik prizna dug, izjavom poveriocu, ali i
na posredan način, kao što je davanja otplate, plaćanje kamate, davanje obezbeđenja
- Pismeno priznanje zasatrele obaveze smatra se kao odricanje od zastarelosti, isto dejstvo im
i davanje zaloge ili kog dr obezbeđenja za zastarelo potraživanje
- Najčešće se zasatrevanje prekida procesnim radnjama pred sudom
- Ne smatra se da je nastupio prekid iako je poverilac preduzepo takve radnje ako je povukao
tužbu odn drugu preduzetu radnju, ili je njegov zahtev odbačen ili odbijen ili ako je
izdejstvovana ili preduzeta mera izvršenja ili obezbeđenja poništena, kada je tužba ili zahtev
tužioca podnesena protiv dužnika, odbačena zbog nenad suda ili dr nad organa ili kog dr
uzrok koji se ne tiče suštine stvari, pa poverilac ponovo podigne tužbu odn podnese zahtev u
roku od 3 mes od pravnosnažnosti odluke o odbacivanju tužbe ili dr zahteva, smatra se da je
zasatrevanje prekinuto prvom tužbom ili zahtevom
- Zastarevanje prekinuto priznanjem od strane dužnika počinje teći iznova od priznanja, ako je
prekinuto procesnim radnjama poverioca, zastarevanje počinje ponovo teći od dana kada je
spor okončan ili svršen na dr način, kada je prekid nastao prijavom potraživanja u stečajnom
postupku ili zahtevom prinudnog izvršenja ili obezbeđenja, počinje ponovo teći od dana
okončanja ovog postupka
- Prekinuto zasatrevanja teče iznova, a navršava se kada protekne zakonom određeno vreme
- Ukoliko je prekid nastao priznanjem duga od strane dužnika, a poverilac i dužnik zaključe
ugovor o novaciji, novo potraživanje zasatareva za vreme određeno zakonom za njegovu
zastarelost
6) Prava koja ne zastarevaju - obaveze izdržavanja između roditelja i dece, zahtev poverioca
da namiri glavni dug iz stvari ili prava koju drži u rukama ili je to pravo upisano u javni
registar, zahtev iz prava zadržavanja sve dok remiten drži stvar u rukama, pravo na deobu
stvari koja je u suvlasništvu, pravo na deobu nasleđa
B. Prekluzija
- Protek vremena predviđen zakonom u kome se može steći neko pravo, preduzeti određena
radnja ili štiti pravo, protekom prekluzivnog roka, u kome pravo nije stečeno, ono se
definitivno gubi ili po sili zakona prestaje mogućnost zaštite prava
- Zakonom mogu biti određeni prekluzivni rokovi u materijalnom pravu – rok za vršenje
prava preče kupovine ili u procesnom pravu – rok za tužbu za poništenje rušljivog ugovora
- Nastupanje prekluzivnog roka može se sprečiti blagovremenim preduzimanjem potrebne
radnje
- Ti rokovi mogu biti subjektivni – od saznanja za neku činjenicu i objektivni – od nastupanja
neke činjenice, subjektivni ističe prestankom objektivnog i kada subjekztivni nije ni mogao
početi
- Zastarelost se razlikuje od prekluzivnosti, zastarelošću se ne gubi samo pravo nego zahtev za
prinudno ispunjenje obaveze, o prekluziji sud vodi računa po sd, nije moguć ni prekid ni
zastoj u toku prekluzivnog roka
18
C. Održaj
- Državina stvari ili stvarnih prava koja traje određeno vreme i na osnovu koga jedno lice stiče
pravo svojine ili dr stvarno pravo, što istovremeno ima za posledicu i prestanak stvarnog
prava njenog ranijeg imaoca, ima suprotne posledice od zastarelosti i prekluzije, protekom
zakonom određenog vremena održaja jedno lice koje nije bilo titular prava to postaje, ako
su ispunjene pretpostavke, dok zbog nastupanja prekluzije se gubi neko pravo
A. Pojam
- Titular subj prava po svojoj volji odlučuje o vršenju ili nevršenju prava, o raspolaganju
pravom i njegovoj zapštiti , pravni subjekt nije u obavezi da vrši svoja sub prava, ali
nevršenje prava može imati posledice – održaj i sl
B. Povreda prava
- Nastaje ako je radnjom ili događajem titular sprečen da vrši svoje pravo u potpunosti ili ga
može vršiti otežano odn delimično
C. Zaštita prava
- Ako je titularu povređeno pravo, on ga moće zaštiti i zaštita je prepuštena dispoziciji titulara,
zahtev za zaštitu može isticati vansudski i putem suda
E. Pretpostavke za samozaštitu
- Postojanje prava koje sudskim putem može ostvariti – likvidno pravo, izostanak blagovreme
i efikasne sudske zaštite i da su radnje titulara nužne, odgovarajuće – srazmerne
- Samopomoć je nužno potrebna radnja titulara kojim povređuje tuđe pravo da bi zaštitio
svoje pravo ili realizovao svoje ili tuđe pravo, moraju biti ispunjeni i posebni uslovi tako
držalac stvari ima to pravo pod uslovima da je opasnost neposredna, da je samopomoć nužna
i da odgovara prilikama, u obligacionim odnosima: da je opasnost neposredna, da je takva
zaštita nužna i da je prikladna
- Nužna odbrana – ona odbrana koja je neophodno potrebna da učinilac od svog dobra ili
dobra dr podbije istovremen protivpravan napad, karakterišu je : to je svaka radnja podobna
da povredi pravo, odbranom se štiti svoje ili tuđe dobro, napad mora biti protivpravan i
može se sastojati u propuštanju, mora poticati od čoveka i mora biti aktuelan
- Krajnja nužda – kad je delo učinjeno rad toga da učinilac otkloni od svog dobra ili dobra dr
istovremenu neskrivljenu opasnost koja se na dr način nije mogla otkloniti,a pri tom ulinjeno
zlo nije veće od zla koje je pretilo
19
F. Sudska zaštita
- Sub prava se mogu zaštiti pred sudom u parničnom, vanparničnom i izvršnom postupku, u
parničnom – povodom povrede prava ličnosti i sporova iz porodičnih, radnih id
građanskopravnih odnosa, o porodičnim, ličnm, imovinskim i dr stvarima u vanparničnom p,
ako između učesnika ne postoji spor o činjenicama, izvršni određuje pravila po kojima
sudovi sporovode postupak prinudnog ostvarivanja pot na osnovu domaće ili strane izvršne
ili verodostojne isprave
- Sub prava se štite pred sudom samo po zahtevu njihovog titulara,a ne po sd, zaštita se
zahteva tužbom, njom se pokreće par pos, u njoj tužilac tvrdi da je povređeo njegovo sub
pravo i traži zaštitu od tuženog, tužiočevo traženje u pogledu glavne stvari i sporednih je
tužbeni zahtev
- Tužbe se deče na tužbe za osudu na ćinidbu-kondemnatorne, preobražajna-konstitutivna i
utvrđujuća
- Tuženi iznosi svoju odbranu u odgovoru na tužbu, može do zaključenja gr podneti
protivtužbu ili istaći materijalnopravni prigovor – dilatorni – privremen, samo privremeno
spprečava izvršenje i premptorni – dovodi do odbijanja tužbenog zahteva, Posle zaključene
gr sud donosi presudu kojom odlučuje o zahtevu koji se tiče glavne stvari i sporednih
traženja
1) Pojam – prelaza sub građanskih prava prethodnika u imovinu sticaoca prava, prenose se i
stiču građanska prava, neka građanska prava nisu prenosiva npr lične službenosti
2) Derivativno – izvedeno sticanje – ako sticalac sub građ pravo izvodi iz prava prenosioca, u
istom ili manjem obimu, postoji derivativno, prenosilac ne može preneti više prava od onog
kojeg ima, postoji ako su ispunjene 2 osnovne pretpostavke : pravni osnov i način sticanja
3) Originarno sticanje – postoji ako pravni sledbenik svoje pravo ne izvodi iz prava
prethodnika nego iz činjenica određenih zakonom
4) Translativni prenos – prenos prava u celini, translativan prenos sub prava – sukcesija,
može biti singularna – prethodnik prenosi jedno ili više tačno određenih prava, ali tako da
sledbenih ne stiče sva prava prethodnika i univerzalna – prelazak svih prava i obaveza sa
prethodnika na sledbenika na osnovu jednog akta, sledbenik postaje imalac
imovinskopravne celine u kojoj prava i obaveze nisu induvidualno određeni nego na opšti
način
5) Konstitutivan prenos – ako prethodnik na pravnog sledbenika ne prenosi svoje pravo u
celini nego delimično, odn u užem obimu, sledbenik je istovremeno i singularni sukcesor
koji samo delimično ulazi u prava prethodnika
6) Subrogacija – promena subjekta ili objekta u građanskopravnom odnosu tako da njegove
osnovne pravne osobine ostanu neizmenjene, razlikuju se : lična – ako je promenjen subjekt
i stvarna – ako je promenjen objekt
- Personalna najčešće nastaje zaključenjem ugovora o cesiji ili preuzimanju duga
- Cesija je ugovor ranijeg poverioca sa trećim licem na osnovu koga se u obligaciji menja
poverilac, tako da novi poverilacstiče prema dužniku pravo da zahteva ispunjenje obaveze sa
istom sadržinom kao ra
- Preuzimanje duga - ugovor između dužnika i preuzimaoca na osnovu koga on postaje
dužnik u obligaciji, a raniji dužnik se oslobađa obaveze, proizvodi dejstvo prema poveriocu
samo ako je poverilac pristao na promenu dužnika, pošto time može biti doveden u
nepovoljniji položaj
20
- Sub građanska prava su raznovrsna i prestaju na različite načine i iz raznih uzroka, na jedan
način prestaju stvarna a na dr način obligaciona i ostala prava
- Stvarna prestaju npr : odricanjem od prava svojine, propašću stvari ili prenošenjem na dr
- Redovan način prestanka obligacije je izvršenje dugovanih činidbi od strane dužnika, ali
može prestati i prebijanjem, otpuštanjem duga, prenovom, sjedinjenjem, nemogućnošću
ispunjenja, protekom vremena, otkazom ugovora koji traje određeno vreme
- Na poseban način prestaju lična i intelektualna prava