Antigona – Sofokle

Burić Ksenija

Da li ste spremni da se suprotstavite nemogućem? Boriti se za nešto u šta duboko vjerujete i

smatrate ispravnim? Iako ste svjesni da će to uticati na vaš cijeli život? Antigona je bila
spremna.

Ona u stvari jeste - heroina. Bori se za svoja vjerovanja. Nalazila se lice u lice sa velikim
dilemama. Zakon muškarca, svijet u kojem je njen ujak vladar, zahtjevi da tijelo njenog brata
ostane nepokopano, bez pogrebnih prava, da bude pohaban od strane životinja.
Za kralja Krejona ovo je simbolična pravda za izdajnika i buntovnika, ali Božiji zakoni i
Antigonine misli zahtijevaju da ona svom bratu pruži smrtna prava koja su svima omogućena.
Ona pokopava tijelo i suočava se sa posljedicama.

KREONT

I ti se drznu zakon taj da pogaziš?

ANTIGONA

Ta ne objavi Div mi ovu naredbu

nit’ Pravda, sustanarka donjih bogova,
ovakve zakone za ljude postavi.
I ne mišljaj tvoj proglas da je tako jak
da ti k’o smrtan čovek smeš se uzdići
nad nepisane, večne božje zakone.
Jer oni traju, ne od danas, juče – ne,
već oduvek, i niko ne zna otkad su.

Kao što sam već naglasila, Antigona je heroina. Antigona je takođe i tragični junak, uzevši u
obzir samu definiciju tragičnog junaka i njene žrtve kao i tragični kraj ovog djela.
Ali, ako uđemo malo dublje u djelo, ko vlada cijelom situacijom? Kreont! Kažnjavajući
Antigoninog mrtvog brata šalje političku poruku onima koji prijete miru njegove države,
Tebe. I samim tim Kreont je obilježen kao tiranin.
U stvarnosti, on je efikasan, oštar vladar. Kada njegova krv prekrši zakon, nema drugog
izbora nego da je kazni kao i bilo kojeg drugog muškarca koji bi se našao na njenom mjestu.
Nije mogao dozvoliti da ona bude izuzetak od pravila. Samim tim Kreont bi pokopao zakone
svoje zemlje i sopstvenu politiku. Učinio bi sebe licemjerom. Ali, osuditi je na smrt, bilo je
ekstremno.

Tu vidimo kako nam Sofokle predstavlja lijepo upakovanu konfliktnu situaciju. Nestaje
osjećaj ispravnog ili pogrešnog, ostaje samo tanka linija morala koja razdvaja tiranina od
čovjeka pravde. I kako u djelo zalazimo sve dublje i dublje vidimo kako se Kreontovo
uvjerenje samo pogoršava; odbija da čuje mišljenje o situaciji od njegovog sina i naroda. U
„Antigoni“ glas naroda nam prenosi i predstavlja hor. S jedne strane, hor nam i pokazuje
kako je narod u nekim situacijama licemjeran i kako se često priklanja pobjedničkoj strani.
Kreont vidi svoj osjećaj za pravdu i ignoriše posledice koje će ostaviti na svojim najmilijima.
Ne sumnja u svoje postupke i pokazuje upitnu prirodu hladnog pristupa kraljevstvu.
Čovjekovi zakoni nisu uvijek u pravu i Kreont to ne moze da uoči.
U svojim očima on je moralno u pravu, čovjek je dobroga karaktera i kralj časti.
Zar ovo nije najopasniji oblik lidera?

KREONT

Odvešću je kud ljudska noga ne gazi

I živu sakrit’ je u jamu kamenu;
A hrane daću tek greha da ne bude.
Da ne bi ljaka ceo grad ukaljala.
I onde Hada – samo njega poštuje
Od bogova – nek moli da mine smrt.
Il’ bar će znati da je uzaludan rad
Kad čovek ono poštuje što krije Had.

I to je ono što ga čini tragičnim junakom ove drame. Njegova hamartija, odnosno njegova
tragična mana, po Aristotelu, jeste u stvari njegov nedostatak prosudjivanja i nespobnost da
shvati grešku svojih odluka.

Preokret, prepoznavanje i patnja dolaze u obliku sveštenika Tiresije, starog mudraca koji
razgovara sa bogovima. On govori Kreontu šta će se dogoditi ako nastavi ovako da vlada, a
nakon dugog otpora, Kreont konačno shvata i pokušava da se odrekne svoje gluposti.
Ali, već je prekasno. Krv je prolivena. Tragedija i smrt su nastupili i Kreont je ostavljen u
parčićima.
Najteže je naučiti lekcije koje učite na sopstvenim greškama.

Takođe, ne smijemo zanemariti značajne uloge Ismene i Hemona.

Ismena, kao Antigonina sestra smatra da treba da se posluša kraljevska riječ i žali brata, kao i
Antigonu, ali ne preduzima ništa povodom toga.
Neslaganje između Ismene i Antigone javlja se između njihovih pogleda na realizam i
idealizam. Ismena konstantno pokušava da nagovori Antigonu da se predomisli i da zapamti
da su one samo žene koje se nisu rodile da se bore sa muškarcima i da se moraju pokoriti.
Antigona naravno ignoriše Ismenine molbe i obavlja ono šta je zamislila.

Niko se ne želi naći u sredini svađe, pogotovo kada se ona odvija između porodice sa jedne i
ljubavi vašeg života sa druge strane. Koga izabrati? Da li je jedan odnos važniji od drugog?
Hemon je ostavljen sa ovim izborom.
On je mlad, pravedan i odlučan. Pokušava pomoći Antigoni, ali ne želi izgubiti svog oca.
Ipak, suprotstavlja mu se i kada vidi mrtvu Antigonu, probada se mačem i umire.

Grčka tragedija je bila namjerno didaktična; korišćena je kao sredstvo za učenje i za prenos
mudrosti publici.
Šta Sofokle želi da poruči?
Potrebno je da otvorimo svoje oči i srce. Da nikada ne pretpostavljamo da smo u pravu i da
smo apsolutni moralni autoritet. Da trebamo poštovati zakone koji ne ugrožavaju ljudski
moral.
Za Kreonta je njegova realizacija došla prekasno. Rezultat je bila žrtva koju nikada neće
zaboraviti, Antigonina smrt.

KREONT

Lele! Lele!
Pretrgnuh od užasa! Zašto mi ko
U grudi ne zabode dvosekli mač?
Oh, nesrećnik ja,
U grozne sam sudbine zapao glib!