Antigonu je napisao Sofokle, jedan od najznačajnih predstavnika helenske
tragedije.Antigona je djelo, čija junakinja nas i danas uči plemenitošću, ljubavi i požrtvovanosti. Priča o Edipu počinje mnogo prije nego što se Edip rodio.Edip,tebanski kralj, neznajući se oženio svojom majkom, Jokastom.Iz tog braka dobio je četvoro djece, Antigonu, Ismenu, Eteokla i Polinika.Nakon saznanja da se oženio majkom, rukama je sebi iskopao oči, a majka im se objesila. Strukturu ove drame čine prolog,pet činova i eksoda. Antigona je bila vjerna i časna sestra. To je sigurno.Nije dozvolila da izmedju pravde stanu zakoni, izmedju brata stane car.Izmedju ljubavi neka pravila da se ukrote.U ljubavi nema granica, to bih ja nazvala božjim zakonom.Jer ljubav, to je skupina emocija u jednom pojašnjenju. To je igra bez pravila, što dvoje igraju.Sad kako se igra taj ples što osmjehe širi, tu nema tačnog odgovora.Antigona je tu igru igrala sa bratom svojim.Kad je sjećanje postao šta se sa plesom tim desilo?Protiv Kreonta je išla, da bi brata dostojno sahranila. ,,Za ljubav, ne za mržnju, ja sam stvorena” rekla je Antigona.Ona smatra da je čovjek grešan i kao takvom se može i mora oprostiti, pogotovo kada više nema opasnosti po druge.Polinik jeste zgriješio, ali ostavljanje njegovog tijela da osakate životinje je glupo i nepotrebno. Hor se javlja u većini činova, jer je on simbol za narod, pa je zato glas hora glas naroda. Dio Antigonine ljubavi je sa bratom u nebesa pošao, da tamo ona zuvijek živi sa njim.A drugi u srcu joj je ostao.Jer ljubav je ples bez kraja.Ljubav ostaje u srcu i ako se čini da je zamijeni mržnja ili umor. Ljubav ne umire.Nema pravila.To je igra što je srcem potpisana, možda čak i neznajući.