BIOTERORIZAM

BIOTERORIZAM

Što je bioterorizam?

Bioterorizam je namjerno korištenje mikroorganizama ili toksina izoliranih u

namjeri da ubiju ili izazovu bolesti u ljudi, životinja i biljaka, odnosno
mogućnost korištenja bioloških agensa odstrane pojedinaca ili grupe, motivirane
političkim, religioznim, ekološkim ili nekim drugim ideološkim razlogom.
Također, bioterorizam podrazumijeva upotrebu biološkog oružja koje se osim
umjetnog sintetiziranja u laboratoiju može pronaći i u prirodnom okolišu.
Biološko oružje svoju efikasnost duguje slaboj uočljivosti, mogućnosti širenja
otrova na velikim područjima, velikom broju oboljelih u kratkom vremenu i
relativno lakoj distribuciji.

Čovjek je tijekom povijesti neprestano tražio sredstva i načine kako održati

kompeticiju u svojoj vrsti i među populacijama (narodima) zbog različitih
razloga. Rabeći svoju inteligenciju razvijao je razna oružja, a ideja da rabi žive
(mikro)organizme drugih vrsta protiv svoje potekla je još od davnina.
Za zaštitu od ovog oružja isto kao i za uporabu potrebno je poznavati prirodne
(biološke) zakonitosti. Ako uzmemo u obzir činjenicu da se za ovo oružje rabe
agensi (mikroorganizmi) koji su prirodno prisutni u okolišu (izuzimajući
genetski modificirane mikroorganizme),onda moramo slijediti te zakonitosti.

Bioterorizam kroz povijest

 Kuga u Kaffi (1346.)

Godine 1346. u jednoj tučnjavi na poluotoku Krimu između trgovaca iz Genove
i stanovnika Krima poginuo je jedan od stanovnika Krima. Bila je to izlika da
Tatari napadnu đenovsku trgovačku postaju u gradu Tani. Đenovljani su onda
sklonište potražili u Kaffi, današnjoj Feodoziji na Krimu. Tatari pod vodstvom
kana Janibega okružili su Kaffu i počeli opsadu. Nakon godinu dana opsade, na
stotine Janibegovih vojnika počelo je umirati od neke pošasti i kan je morao
prekinuti opsadu Kaffe. Ali, prije nego što je napustio okolicu grada, Janibeg je
još jedanput iskoristio svoje opsadne sprave. Istim onim katapultima iz kojih je
gađao grad kamenjem i plamenim kuglama, kan je u Kaffu bacio mrtva tijela
svojih vojnika. Gradom se proširila pošast koja je ubijala kanove vojnike.
Stanovnici Kaffe u strahu od pošasti ukrcali su se u brodove i krenuli prema
svojoj Genovi. S tim brodovima ta je pošast došla je u Europu.

 Genocidna politika SAD-a prema Indijancima (XIX. stoljeće)

Predsjednici Sjedinjenih Američkih Država i njihove administracije tijekom
XIX. stoljeća provodili su politiku prema Indijancima koja zaslužuje pridjev
genocidna. Bila je to politika istrebljenja domorodačkog američkog stanovništva
kojeg se Washingtonska politička klika htjela rješiti jednom za svagda znajući
da bi (opravdano) nezadovoljstvo Indijanaca zbog otimanja njihove zemlje,
ubijanja stoke, skrnavljenja svetih mjesta i postupanja prema Indijancima kao
prema nižim bićima svako malo dovodilo do pobune.
Metode kojima se američka politika služila u istrjebljivanju Indijanaca bile su
više nego zločinačke, a neke od njih i bioteroristički “nastrojene”.
Naime, veliki nedostatak koji su Indijanci skupo platili bila je njihova prirodna
neotpornost na bjelačke bolesti, poput vodenih kozica, velikih boginja, tifusa i
sl. Desecima tisuća godina izolirani na američkom kontinentu, Indijanci nisu
razvili prirodni imunitet na bolesti kojih do dolaska bijelaca među njima nije ni
bilo. Kad su bijeli doseljenici shvatili ovu zlokobnu «prednost» vlastite rase,
nisu dvojili upotrijebiti bolest kao način za otimanje indijanske zemlje.
Nebrojeni su slučajevi smišljene prodaje zaraženih namirnica ili pokrivača
indijanskim plemenima, kako bi izbila zaraza koja je pokosila niz plemena.
Javna je tajna da je vlada SAD-a još tijekom 19. stoljeća provodila politiku
dodjele Indijancima velikim boginjama zaraženih pokrivača. Tako je sredinom
toga stoljeća genocidno uništen narod Mandana.

 Drugi svjetski rat – Japan (1937.)

Japanske ratne zločine u najvećoj mjeri su pretrpjeli Kinezi.
Jedan od najsurovijih ratnih zločina Japanaca bio je vezan uz pokuse biološkog
oružja nad Kinezima. Jedinica 731 provodila je pokuse nad 3 000 Kineza
namjerno ih zaražavajući antraksom i kugom. Nakon što bi zaraženi počeli
pokazivati znakove bolesti, nad njima je često provođena vivisekcija, a
nesretnici bi umirali u mukama. Dio tih patogenih bacila je bačen i na kineske
gradove, ali nikada na američke postrojbe.
Zločini koja je počinila Jedinica 731 nisu procesuirani jer su Amerikanci
iskoristili rezultate eksperimenata za razvoj vlastitog biološkog oružja.

 Atentat ricinom (1978.)

Atentat se dogodio u Londonu 1978. godine na bugarskog disidenta Georgi
Markova. Taj protivnik socijalizma je živio u Engleskoj uz povremene prijetnje
bugarskih tajnih agenata, ali nije imao nikakvu osiguranu zaštitu. Jednog je dana
čekao autobus kada je osjetio najednom snažan ubod u bedro. Okrenuo se i
ugledao muškarca s kišobranom kako žurno odlazi i ulazi u taksi. Ubrzo nakon
toga, Markov je primjetio mali crveni pištić formiran na mjestu uboda i bol se na
tom mjestu nije smanjivala niti prestajala. Dva dana nakon zaprimljen je u
bolnicu s teškim zatajenjem bubrega i jetre. Umro je, a kod obdukcije je
pronađen sitni projektil koji je bio napunjen ricinom.

 Curenje antraksa u Sverdlovsku (1979.)

Curenje antraksa u Sverdlovsku je incident u kojem su spore antraksa slučajno
puštene iz vojnog objekta u gradu Sverdlovsk 2. travnja 1979. godine. Soj
antraksa proizveden u vojnoj bazi 19 u blizini Sverdlovsk bio najmoćniji u
Sovjetskom arsenalu ("Antraks 836"). Ovaj ”incident“ rezultirao je s oko 100
smrtnih slučajeva, iako je točan broj žrtava i dalje nepoznat. Razlog curenja je
godinama bio negiran i zataškavan od strane Sovjetskog Saveza koji je za smrt
ljudi okrivio izloženost antraksu konzumirajući meso iz zaraženog područja. Svi
medicinski zapisi žrtava su uklonjeni kako bi se izbjegle objave ozbiljnih
kršenja Konvencije o biološkom oružju. Ova nesreća se ponekad naziva i
"biološki Černobil ".

Sporazum o biološkom ratovanju

Proizvodnja i skladištenje biološkog oružja zabranjeni su godine 1972. temeljem

Konvencije o biološkom oružju, koju je potpisalo preko 100 država.
Konvencija je još uvijek na snazi, no iako zabranjuje proizvodnju i skladištenje,
ne zabranjuje striktno i korištenje samog oružja.
Kao razlog za postizanje sporazuma navodi se nastojanje da se izbjegnu
strahovite posljedice uspješnog biološkog napada koje bi mogle uzrokovati smrt
milijuna ljudi, odnosno poremećaje ili mogući nestanak cijelih društava.

Razlike kemijskih i bioloških agensa te uzročnici bolesti

korišteni u biološkom ratovanju
 KEMIJSKI AGENSI BIOLOŠKI AGENSI

 Poizvodi ih čovjek  Prirodni

 Naglo hlapljivi
 Ne repliciraju se
 Većina je dermalno aktivna
 Koriste se samo kao oružje
 S bojom, okusom i mirisom
 Nisu hlapljivi
 Repliciraju se
 Nisu dermalno aktivni
 Legitimna medicinska upotreba
 Bez boje, okusa i mirisa

Najčešće korišteni biološki agensi su:

Variola major → velike boginje

Bacillus anthracis → bedrenica
Yersinia pestis → kuga
Botulinum toxin → botulizam
Francisella tularensis → tularemija
Filoviruses /Arenaviruses → hemoragična groznica

Od toksina koristi se ricin dok su uzročnici bolesti u hrani Salmonella, Shigella,

E. Coli te u vodi Vibrio cholerae – kolera.

Velike boginje - najpoznatiji biološki agens

Boginje (poznate pod latinskim nazivom variola ili variola vera) su zarazna
bolest svojstvena čovjeku koju izazivaju dvije inačice virusa variole zvane
Variola vera major i Variola vera minor.
Variola vera major, poznatija kao velike ili crne boginje, je opasnija vrsta, koja
izaziva smrt kod 20-40 % zaraženih, a kod preživjelih često ostavlja trajnu
unakaženost ili sljepoću.
Variola vera minor, znana kao male boginje predstavlja blaži oblik koji izaziva
smrt samo kod 1 % zaraženih.

Računa se da je u 20. stoljeću od posljedica variole umrlo između 300 i 500

milijuna ljudi. U ranijim povijesnim razdobljima, prije nego što je razvijeno
cijepljenje i moderni lijekovi, variola je bila daleko ubojitija i imala je bitan
utjecaj na povijest.
Cijepljenje protiv virusa više se ne provodi od 1972. godine tako da se smatra da
bi se mogao koristiti kao bioterorističko oružje.
1986. godine Svjetska zdravstvena organizacija dala je prijedlog da se sve zalihe
cjepiva velikih boginja unište ili dostave u:
 Institut za virusne preparate - Moskva
 Središte za nadzor bolesti – Atlanta

Bivši Sovjetski Savez je 1980. godine odvojio velika sredstva za istraživanja u

području biološkog ratovanja nazvana “˝Biopreparrat” koji 1992.godine postaje
nevojni istraživački institut, a biološko oružje je u glavnoj mjeri uključivalo
antraks i velike boginje.

Načini prijenosa i putevi ulaska bioloških agensa u

organizam
Načini prijenosa mikroorganizma i putevi ulaska u ljudski organizam gotovo
potpuno ovise o odlikama samog mikroorganizma što se može najjednostavnije
objasniti na primjeru velikih boginja.
Prijenos velikih boginja se odvija udisanjem virusa variole, najčešće kapljice iz
usta, nosa ili sluznice inficiranih osoba. Dakle, putevi ulaska u organizam su
dišni, probavni i reproduktivni sustav te oštećeni kožni epitel (rane). Do
prijenosa dođe kroz dugotrajniji bliski kontakt s zaraženima. Međutim, do
prijenosa može doći i preko zaraženih tjelesnih tekućina ili objekata poput
posteljine ili odjeće. Velike boginje su izrazito zarazne, ali šire se općenito
sporije nego neke druge virusne bolesti, vjerojatno zato što prijenos zahtijeva
bliski kontakt, a zaražene osobe su zarazne tek nakon pojave osipa.
Što se općenito tiče puteva prijenosa, putevi prijenosa su najčešće "mediji" koji
prenose mikroorganizme i u kojima se mikroorganizmi (poglavito bakterije)
mogu razmnožavati: zrak, hrana, voda te životinjski i ljudski organizam.

Sistemi širenja bioloških agensa:

1. Aerosol - veličina čestica je 1-5 µm te se ne mogu detektirati našim
osjetilima te je za utjecaj na organizam potrebna duboka inspiracija i
infektivna doza

2. Eksplozivna municija – dosta lošiji sistem širenja jer svijetlo i

temperatura prilikom eksplozije inaktivira agense
Moguće protumjere i zaštita
1. Ako je moguće, u trenutku izlaganja koristiti filter maske koje dobro
prijanjaju

2. Rukavice od lateksa i odgovarajuće opće sanitarne mjere pri tretiranju

pacijenata

3. Potrebna izolacija žrtava

4. Uklanjanjem odjeće ostranjuje se najveći dio površinske kontaminacije

5. Tuširanje sapunom i vodom uklanja oko 99% mikroorganizama

6. Potencijalnim žrtvama se preporuča intravenozno davanje antibiotika

širokog spektra

Zaključak
Napredak na području biotehnologije još je jedan razlog za zabrinutost.
Znanstvenici već mogu izmijeniti svojstva postojećih uzročnika bolesti i učiniti
ih izrazito smrtonosnima, a opet jednostavnijima za rukovanje. Genetičkim
inženjeringom mogu inače bezopasne mikroorganizme promijeniti da stvaraju
otrove. Mogu ih izmijeniti i tako da ih je nemoguće otkriti uobičajenim
pretragama. Nadalje, mikroorganizme se može učiniti otpornima na antibiotike,
standardna cjepiva i lijekove. Nije isključeno ni da se u budućnosti razvije neko
vrhunsko biološko oružje kojem neće biti moguće ući u trag.
Ukoliko se pojavi neki smrtonosni virus nalik virusu AIDS-a, tko će znati je li
nastao uslijed neke prirodne mutacije ili je stvoren genetskom manipulacijom u
laboratoriju neprijatelja?

LITERATURA
 http://wol.jw.org/hr/wol/d/r19/lp-c/102002682
 http://blog.dnevnik.hr/arhangel/2006/10/index
 http://hr.wikipedia.org/wiki/Japanski_ratni_zlo
%C4%8Dini
 http://en.wikipedia.org/wiki/Sverdlovsk_anthrax_leak
 http://www.snz.unizg.hr/people/bioterorizam_sve_ppt_
opt.pdf
 http://hr.wikipedia.org/wiki/Biolo%C5%A1ko_oru
%C5%BEje
 http://www.hrvatski-vojnik.hr/hrvatski-
vojnik/1052004/taktika.asp
 http://www.hrvatski-vojnik.hr/hrvatski-
vojnik/2862010/bioteh.asp
 http://hr.wikipedia.org/wiki/Boginje