40 DANA JAPANA

1.dan - 13.05.2008.

Ciao Sladjana i Anja!

Dosadasnji tok puta i ostalih desavanja:

03.30 - 05.45 Doboj-Sarajevo, pa cekanje

07.45 - 09.15 Sarajevo-Wienna, pa cekanje

Salter-radnica Austria Airlines-a u Sarajevu pravila je mnogo problema oko prtljaga

jer je kofer bio tezak oko 28kg, a dozvoljeno je 25 i htjela je naplatiti dodatnih
3*40=120E, a sto se na kraju zavrsilo tako sto sam joj dao 10E za kafu pa je ovjerila
dozvoljenu tezinu.

14.10 - 08.10 Wienna-Tokyo (po japanskom, po nasem oko 01.10 iza ponoci), pa
cekanje

Katastrofa. Letu nikad kraja. Avion je letio iznad Sibira 6-7 sati i 3-4 sata iznad
ostalog dijela Evrope i dijela Azije iznad Kine i Mongolije. Najbolji avion kojim sam do
sada letio - ogromni Boing 777, sa oko 500 putnika u 50 redova po 10 sjedista.
Svako mjesto ima svoj TV sa daljinskim i slusalicama, a i hrana je bila odlicna (osim
patnje jer se jede stapicima) sa dosta vode i sokova. Uspio sam malo i spavati -
hrkati sto je potvrdio putnik s kojim sam se upoznao i razmijenio adrese i telefone -
porijeklom Rumun iz Brasova (Transilvanija), ima stan u Wienni, radi za Kodak u
Vienni, ide sa zenom na odmor u Tokyo i sa prijateljima iz Ljubljane.

11.30 -13.10 Tokyo-Sapporo (po japanskom, po nasem 7 sati manje)

Ponovo problemi sa prtljagom. Iako je u Sarajevu utvrdjeno i na naljepnici
zabiljezeno da prtljag ide do konacnog odredista, na aerodromu Narita u Tokyu kofer
(uz najavu) salju u zonu ptljaga odakle ga preuzimam da nastavim dalje. Ovdje
nastupaju Japanci. Jos prilikom ulaska iz crijeva iz aviona u aerodom je moje ime
velikim slovima napisano na ulazu i aerodromska hostesa me obavijestila da tu
preuzimam kofer, a potom me u zoni prtljaga sa vec preuzetim koferom docekala
druga japanska hostesa, predala mi kofer i uputila me dalje. Nakon pasoske i
carinske kontrole, u holu aerodroma me docekao Japanac s natpisom JICA i uz
neprekidno klanjanje uzeo kofer od mene i dalje ga on vukao. Najprije smo zamijenili
dolare za jene, a potom sam uz klanjanje otpremljen na domaci japanski let za
Saporo. Nisam dugo cekao - najvise 40 minuta, onda sam, uz klanjanje koje zbog
toga sto je neprekidno vise necu spominjati, strpan u avion potpuno suprotan prvom.
Ovaj avion je bio mali: napravljen za svega 50 putnika, pa su jedva primili prtljag jer
su po njihovim maksimalnim dimenzijama i kofer i tzv. avionski kofercic u Japanu
preveliki. Put je bio super (mada sam vec pretjerano umoran najveci dio prespavao)
- avion je letio vrlo nisko (mozda najvise 500m visine) iznad japanskih ostrva i
Japanskog i Filipinskog mora.

Sa aerodroma u Saporu do JICA Centra odvezao je od JICE naruceni kombi nas

ukupno troje: mene i dvije zene iz Bangladesa i nekog ostrva iznad Indonezije.
Kasnije se ispostavilo da one nisu na istoj obuci kao ja, a da je za moju obuku
predvidjena samo jos jedna osoba iz Albanije, koja za sada nije dosla.

JICA Centar je izvanredan: soba kao hotelska sa ugradjenim TV, video-rekorderom,

CD plejerom, internetom, sefom, grijanjem sa podesavanjem temperature, itd. Cak je
i wc-solja pod strujom - ima ugradjeno grijanje kako se ne bi sjedilo na hladnoj dasci.
Ostalo prema ocekivanjima, posebno sto se tice pranja i peglanja vesa - u jednoj
prostoriji na svakom spratu (ja sam na 5. spratu) nalaze se po 3 masine za ves i 3
stola za peglanje (pegle se zaduzuju na recepciji). Hrana je i ovdje dobra - biras
prema izlogu na kom se kod svakog jela nalazi broj jela na plasticnom dugmetu i
cijena, pa kad izaberes sta ces jesti tj. pokupis dugmad koja te interesuju dajes ih
osoblju i sjedas za sto, a oni kada pripreme i stave na posluzavnik odabranu hranu,
prozivaju te kao kod ljekara da je preuzmes. Ja sam vecerao pilece snicle, salatu od
kupusa i paradajza i svjezi ananas sto je kostalo nesto preko 500 jena. Maksimalno
dozvoljeno je 600 jena, a sto se ne potrosi propalo je i ne moze se naplatiti u novcu.
Ako preguras preko 600 jena, razliku nadoplacujes. Sve u svemu, a sto ce se vidjeti i
na slikama - vise od ocekivanja.

Sutra imamo najavljene sastanke i preuzimanje svih mogucih dokumenata i pripreme

za ozbiljnije dane obuke. Obzirom da ima vise prostorija sa racunarima i stalnim
internetom. (iako sam na recepciji trazio internet u sobi sto nije neophodno), bice
prilike da se cesto javljam. U grad nisam imao prilike izlaziti ovaj prvi dan.

Voli vas Srecko

Zdravo tajo!

Moram priznati da nisam ocekivala ovako iscrpan izvjestaj prvi dan,

misleci da si za tako nesto suvise umoran. Ne znam samo kako
zapamtis sve te detalje. Najvaznije je da si dobro stigao i da si
zadovoljan smjestajem. Kod nas je sve uobicajeno, Anja je u skoli, a
ja cekem da idem na kurs. Javila sam jutros tvojoj Ljubici da si
stigao. Zvala je Nisveta povodom nekih dokumenata, ali kada je cula
da ces tako dugo biti u Japanu mozda ce ih odnijeti u BL.

Nadam se da ce ova moja prva poruka biti uspjesna! Na ekranu se

pojavilo neko pitanje, vjerovatno u vezi sa virusima, nisam nista
pritiskala, otisla sam na internet, a ono je i dalje ostalo na podlozi.
Za sada toliko. Necu brisati tvoje poruke, ili?

I mi tebe volimo i pozdravljamo!

Japan - 2.dan 14.05.2008.

Ciao Sladjana i Anja!

Zbog poremecaja u vremenskim zonama (7 sati vise nego kod nas), jutros umalo da
zakasnim na prvi uvodni sastanak. Spavao sam po japanskom vremenu u
intervalima 20.00-03.00 i 06.00-08.50, a sastanak je bio zakazan za 09.20.
Najprije su nam se predstavili Japanci, njih oko dvadesetak - od glavnog direktora
JICE do pomocnog osoblja ukljucenog u trening. Pricali su o slijedecim temama:

- JICA : Japanska medjunarodna agencija za saradnju; vladina agencija sto znaci da

ih placa drzava; posebnu ulogu imaju u projektima oficijelne japanske pomoci
nerazvijenim zemljama kakav je i ovaj projekt; postoje sestre agencije u Japanu za
posebnim duznostima koje se takodje pojavljuju tokom treninga;

- SAPPORO : Nalazi se na najsjevernijem i najhladnijem japanskom ostrvu

Hokkaido; u blizini je rusko polustrvo Sakhalin; Sapporo je poznato turisticko
odrediste; iako nema posebnu istorijsku ulogu postoji mnogo mjesta za obici, od
cvjetnih muzeja do zooloskih vrtova od kojih je najznacajniji Underwater World
(podvodni svijet). O tome cu kasnije, kada ih budem obilazio. Za sutra imamo po
programu turu upoznavanja sa okolinom JICA Centra odnosno pokazivanja
znacajnih mjesta za nas boravak kao sto su banke, mjenjacnice, shopping centri,
najbliza stanica metroa, itd.

- JICA TRENING : Predstavlili su nam se vodja i koordinator programa; obje su zene

koje za sada ni ne razlikujem niti im mogu upamtiti imena; s njima smo ispunili citav
niz formulara i dobili tonu kartica (Cash card - kartica za podizanje gotovine sa
uplacenih oko 1.500USD tj oko 150.000jena i sa koje sam vec podigao (kao primjer
rada za grupu, uz pomoc Japanaca) oko 100USD tj. 10.000 jena; Meal Card - kartica
za obroke na koju svaki dan uplacuju po 600 jena i koja se moze trositi jedino u
restoranu JICA centra za ruckove i vecere obzirom da je dorucak bez placanja;
Medical Card - medicinska kartica koja je u stvari obavezno zdravstveno osiguranje i
sa kojom se placaju eventualne intervencije u domovima zdravlja i bolnicama; razne
druge kartice (npr. ako mi se nesto desi u jednoj kartici pise kome da se nalazac javi
da me preuzme) itd.; u formularima smo dali svoje podatke za te kartice, razne
evidencije i u druge JICA svrhe.

Sto se tice novca na kes kartici, suma obuhvata obroke (vecere) u JICA restoranu -
oko 125.000jena, 20.000jena za kupovinu tople odjece zbog ovdasnje hladnoce
(sada pada kisa) i oko 5.000jena za placanje postarine za paket kuci (uobicajeno je
da se dokumenti, prospekti, knjige i ostalo pribavljeno tokom treninga zbog tezine
salju paketom kuci, a ne nose u prtljagu).

Nakon svih administrativnih stvari na koje smo potrosili prije podne i dio popodneva,
imali smo turu obilaska JICA centra uz demonstraciju koriscenja raspolozivih
resursa. Pokazalo se da ocekivanja od Japanaca opravdana; sve sto su naveli kao
dobro jos je bolje nego u najavi. Posebno je to naglaseno kada se radi o
gimnastickoj dvorani i teretani, zatvorenom bazenu koji je mozda za 1-2 trake za
plivace manji id Dzunglinog. Jos se nisam odlucio za koriscenje javnih telefonskih
kabina, mozda zbog vremenske razlike ili sto i za to treba jos jedna kartica. Po
pitanju pranja vesa, postoje masine za ves, masine za susenje vesa i stolovi za
peglanje; masine za ves nemaju postavku temperature nego samo kolicine
deterdzenta pa cu najosjetljivije i neke probrane stvari eventualno prati rucno;
masine za susenje imaju postavku vremena susenja; pegle se dobijaju na recepciji i
ukljucuju se u stolove za peglanje. Nema guzve jer je mali broj polaznika treninga u
odnosu na broj ovih masina.
Moja grupa broji samo 4 polaznika - za trening proizvodnog menadzmenta; osim
mene tu je jos troje iz Albanije. Neki su otkazali, a neki drugi se nisu ni prijavili. Malo
je tuzno jedino sto su svi polaznici (za razne treninge ukupno oko 50) ocigledno iz
nerazvijenih zemalja. Na fotografijama ces uociti muslimanke koje su neprekidno
obavijene maramama (kao u Tunisu), a ostatak je uglavnom tamnoput - izuzev nas
desetak bljedolikih.

Predstavljeni su nam aktuelni prateci sadrzaji od kojih sam odabrao osnovni kurs
japanskog jezika, a odbio ucenje japanskog borilackog sporta aikido, fudbalsku
utakmicu, mini odbojku, itd. Planiram se jos prijaviti za najavljene jednokratne
kurseve origamija i pravljenja japanskog zelenog caja, te interkulturalnu razmjenu
koja obuhvata posjete japanskim osnovnim skolama. Posebno cekam da se prijavim
za boravak u jednoj japanskoj porodici preko vikenda sto je ovdje jako popularno i
ima mnogo zainteresovanih japanskih porodica koje koriste ovaj sadrzaj da bi djecu
upoznali sa pripadnicima i obicajima nekog drugog svijeta.

Vracam se na temu - jelo! Nisam doruckovao jer sam prespavao, a rucka nije ni bilo.
Pojeo sam veceru, a mogao bih pojesti barem jos pet istih. Ako ne skinem koji kg u
Japanu, necu nikada! Juce sam se vagao: 102kg.

Jos nisam izlazio napolje! JICA centar je takav da ti nista izvana ni ne treba. Ipak,
sutra imamo organizovanu turu pa cu onda moci i sam hodati po Sapporou. Ne
vjerujem da cu se posebno druziti sa Albancima. Prema japanskom koordinatoru
projekta, najbolje prodavnice u Sapporou su prodavnice tehnicke opreme. Usput,
dobio sam na recepciji adapter za strujni prikljucak koji odgovara za laptop,
fotoaparat i mobitel. a zvucnici se ne mogu koristiti uopste pa cu ih vjerovatno baciti
jer su mnogo jeftiniji od cijene njihovog transporta kuci.
Pisem detaljne poruke jer cu po dolasku kuci morati pisati neke izvjestaje, pa je
dobro da neke stvari vec imam zapisane u elektronskom obliku tako da ih mogu
kopirati ili prepravljati. Mnog je teze sjecati ih se sa vece vremenske distance.

Poljubac za Sladjanu i Anju!

Zdravo!

Operacija je uspjela, nadam se da nece cesto biti ovakvih iskusenja.

Juce u ovo doba-14 h bez problema sam usla u poruke i procitala tvoj
izvjestaj, ali ti nisam odmah odgovorila, jer je Anja trazila da nju
sacekam dok ne dodje iz skole. Uvece se vec nije moglo uci u poruke,
pa sam ti zato javila problem na mobilni.

Bas mi je interesantno citati sve sto napises, pa sam mislila da cu vec

zateci 3. dan. Mozda si ti napisao, a jos nije stiglo.
Ako je tvoj grad na sjeveru, znaci li to da si promasio u izboru odjece
i da ti vecina nece koristiti ili ipak nije tako hladno. Steta sto u tvojoj
grupi nisu neki drugi stranci.

Kod nas sve tece uobicajenim redom, cak stalno ptistizu kojekakvi
racuni. Jedino za struju imamo nesto pretplate. I Mladinska knjiga
nje posustaje!
 Anja treba ici u slijede'i petak u Beograd na jedan dan. Moracu ici
moiliti nekoga u opstini da mi daju saglasnost. Za danas toliko!

Pozdravi i poljubci!

Japan - 3.dan 15.05.2008.

Ciao Sladjana i Anja!

Danasnje prijepodne proveli smo u "razgledanju susjedstva" JICA Centra. Posjetili

smo obliznju autobusku stanica odakle autobus vodi direktno do centra Sapporroa i
najblizi metro (ulaz) koji je prilicno komplikovan jer su na automatima za kupovinu
karata i izbor odredisne metro stanice svi natpisi iskljucivo na japanskom jeziku.
Novo osjecanje jada i bijede nastupilo je kada su nas odveli u jednu 100jena (1
dolar) prodavnicu "Lucy" u kojoj gotovo svaki proizvod kosta upravo 1 dolar, ali sam
tu kupio dvije nedostajuce papirne kesice za poklone Japancima i ljepilo za lijepljenje
svih odrezaka iz masine za dizanje para na odgovarajuce formulare koji se moraju
predati Japancima na kraju obuke radi vodjenja knjigovodstva. Obzirom da je ovo
oficijelni program pomoci japanske vlade za BIH, ocigledno nas i smatraju za one
kojima je svaka pomoc potrebna. Niko ni u prodavnicama ne govori engleski jezik.

Popodne smo imali dva predavanja:

1. Obrazovanje u Japanu
Vrlo interesantno predavanje profesora sa jednog od univerziteta na Hokaidu. Vise je
pricao o istoriji Japana nego o obrazovanju, ali su mu price bile vrlo zanimljive.
Izmedju ostalog, kazao je da su se Japanci tokom vijekova svjesno izolirali i
dopustali samo nekim strancima (Holandija) da svojim brodovima pristaju uz
japansku obalu i svojim obicajima narusavaju japansku kulturu koja se zasniva na
uzdrzavanju od ispoljavanja emocija (ne rukuju se nego poklanjaju jedni drugima,
sramotno je ljubiti i grliti se na ulici, zene slusaju muzeve kao u najcrnjim
muslimanskim haremskim pricama, itd.) i pretpostavke da je ljepota u nesavrsenosti
svijeta (iako su savrseno organizovani, gdje god da se pogleda). Zajednicko sa
nama Evropljanima je da je sve vise djece koja bjeze sa nastave i nece da idu u
skolu sto je za starije Japance neoprostivo. Skolski sistem im je slican nasem, ali
nema nikakvih kupovina diploma i potpuno je razvijen takmicarski pristup. Ni svi
svrseni djaci srednjih skola ne mogu da upisuju fakultet.

2. Japanska kultura i istorija

Ovo predavanje je po temama trebalo biti bolje od prvog, ali je nekakva profesorica
sa Fudzi univerziteta toliko bila dosadna da je vecina polaznika kunjala. Pricala je o
raznim razdobljima japanske istorije ukljucujuci samuraje, japanske careve,
ceremonijale pijenja japanskog zelenog caja, japanske borbene vjestine, itd. Uz ovo
predavanje gledali smo i odgovarajuci DVD film.
Potom je stigla agencija koja organizuje transport polaznika obuke, nazad u
domovine, u junu. Naplatili su neplacenu aerodromsku taksu (oko 100 dolara) koja je
bila najavljena u JICA uputstvu. Takodje su govorili o presjedanju iz aviona u
povratku, napominjuci cuvene limite prtljaga. Od mene ima i gorih, sa vise torbi i
kilograma prtljaga.
Kada se sve zavrsilo, oko 17 casova sa Antonom iz Albanije sam otisao na zatvoreni
bazen i malo plivao tacnije buckao se jer bazen nije dubinom nigdje preko glave. Uz
ovaj plivajuci bazen postoji i jedan jakuzzi bazen sa toplom vodom u koji sam jedva
usao zbog vreline vode, ali pogodnom za zaspati zbog blagotovrnog uticaja mnostva
vodenih mlazeva.

UPUTSTVO ZA UPOTREBU YAHOO E-MAIL

Ako ne mozes da dobijes e-mail poruke na ranije oprobani nacin, potrebno je kada
prozoves YAHOO da kliknes na dugme MAIL (negdje desno prva trecina odozgo) da
bi uopste otisla na dio Yahooa sa porukama. Nakon nekog vremena, kako sam ti vec
rekao Yahoo provjerava korisnike i trazi da se unesu Yahoo! ID (identifikacioni kod) i
Password (lozinka).
U polje za Yahoo! ID trebas ukucati: sreckostojakovic (sve malim slovima i bez
razmaka, sve se vidi dok kucas).
U polje za Password trebas ukucati anjasladjana (sve malim slovima i bez
razmaka, ne vidi se ukucano negozvjezdica umjesto svakog slova tj.
************).
Kada si i to ukucala, kliknes na Sign (2-3 reda ispod unosa) cime se sa unesenim
identifikacionim kodom i lozinkom prijavljujes u moj dio Yahooa sa porukama. Tu
sada vidis sve foldere i prethodne poruke i mozes da kucas nove.
Ako bude problema , posalji mi poruku mobilnim telefonom. U krajnjem slucaju,
mozes nazvati Dragana koji ce doci i podesiti Yahoo da mozes normalno dobijati i
slati e-mail poruke.

Voli vas Srecko!

Ciao!

Prije nekoliko sati sam ti poslala prvu poruku, a sad ti saljem novu
radi kontinuiteta, mada nemem nikakvih novosti. Anju jos nisam
vidjela, cekam je da se vrati iz muzicke skole, a ja sam vec dosla sa
kursa. Poludjet cu od ovog racunara, stalno me nesto pita, a ja samo
naslucujem sta i molim Boga da toga ne bude kad ga ponovo upalim.

Danas je ovdje bilo preko trideset stepeni, a tako najavljuju i

narednih dana.

Evo Anja je upravo usla i hoce nesto da ti napise.

Hello Dejvide, ja sam dobro Dejvide sto i tebi zelim Dejvide! Mum i
ja cemo sad lijepiti herbar. Kaj radis? Dosta od LJubana!!!!!!!

Kao sto vidis dijete je otkaceno.

Pozdravi od Anje i Sladje!

Ciao Sladjana i Anja!

Japan - 4.dan 16.05.2008.

Nakon dorucka, u JICA centar su banuli ucenici neke od onovnih skola iz Sapporoa.
Iako se razlikuju po visini i tezini, sva djec imaju izrazito jaku crnu kosu i crne kose
oci, a i svi su obuceni u skolske uniforme (djevojcice u plave uniforme sa
mornarskim kragnama, a djecaci u crne uniforme koje su slicna odijelima odraslih
muskaraca). Citav JICA Centar ja zvonio od njih punih pola sata.

Danas smo imali tri predavanja:

1. Japansko drustvo i narod

Granice Japana su obale ostrva, a Japanci smiju da love ribu u morskim vodama do
200km daleko od obale. Interesantno je da neka mala ostrva neposredno pored
japanskih pripadaju Rusiji i Japanci trebaju vizu da bi ih posjetili iako su u oficijelnom
atlasu Japana ova ostrva u sastavu japanske drzave. Klimu u Japanu karakterise
nacionalno cvijece je (eng. cherry blossom), koje je plavo samo jedan dan i ako dune
vjetar potpuno nestaje; odatle japanska legenda da su zene idealno lijepe samo
jedan moment u zivotu. Na Hokkaidu, koji je najsjevernije japansko ostrvo, zbog
dolaska hladnog vazduha iz Sibira, u zimskim mjesecima temperature padaju ispod
-40 stepeni Celzijusa i u vazduhu dolazi do stvaranja neobicne pojave tzv.
“dijamantske prasine” – smrznutih kapi koje pod suncevim zracima svijetle kao
dijamanti. Najveci gradovi su Tokio, Kjoto, Nagoya, Osaka i Yokohama, a planirano
je da neke od njih polaznici obuke i posjete. Predaci Japanaca na Hokkaidu su narod
zvan Ainu koji je zivio prije 10.000 godina i potpuno izumro (nakon sto je japanska
vlada “otvorila” Hokkaido za strance); Hokkaido je po tome star svega 200 godina.
Japanci ponajvise pripadaju budizmu i sintuizmu, samo malo ih je hriscana i
muslimana; u principu nisu vjernici, ne posjecuju vjerske objekte, ne mole se i kada
ih se pita koje su vjere odgovaraju da im je neka od pomenutih porodicna. Sintuizam
je kao grcki mit i zasniva se na zahvalnosto zivotu npr. prije nego podju jesti ribu
Japanci se mole Bogu spojenih saka na grudima sto znaci otprilike “Hvala ribi sto je
umrla za mene!”. Na mnogim mjestima se nalaze znaci zahvalnosti sintu duhu, a u
bogomolje pripadnici svih religija idu za Novu godinu da bi se zahvalili za srecan
zivot u protekloj godini (npr. zato sto su kupili nova kola). Zene se udaju u bijelim
haljinama da bi se pokazale nevinim (i kada se udaju po treci put), a Japanci
navodno nikada ne napadaju bilo koga radi suprotnih ubjedjenja. Budizam je stigao
iz Kine; Buda je bio osoba, a ne Bog; po njima ljudi imaju 108 grijehova, pa
pripadnici ove vjere idu za Novu godinu u svoje hramove da ih izbace iz sebe. Po
njima sve sto covjek prozivi danas sluzi tome da bude bolji sutra. Osim sintuizma i
budizma tu su konfucionizam (nema slobodnog zivljenja u ovom zivotu, ne smije se
gladati ravno u oci drugoga jer je to nemoralno, djevojke sa kratkim suknjama nisu
pristojne, itd.). Upravljacke strukture u kompanijama su strogo “patrijarhalnog” tipa; u
vladama je svega oko 5% zena; za razliku od njih, u JICA Centru su na kljucnim
mjestima uglavnom zene. Niko od mladih ljudi u Japanu ne zivi sam; samo stari ljudi
zive bez igdje ikoga ili se ponekada udruzuju u parove ili trojke da bi zivjeli u
zajednici. Mnogo toga je jos ispricano na ovom predavanju, ali ja zapisujem samo
meni najintersantnije stvari.

2. Japanski privredni razvoj

Tajna japanskog razvoja privrede je, nakon svih analiza, ipak tehnoloski razvoj. Do
1965. samurajska vlada je dozvoljavala ulaz samo Kinezima i Holandjanima u
Japan, a od tada Japan je otvorena zemlja. Hokkaido je jedino japansko ostrvo
bogato prirodnim resursima. Japan ima najvecu robnu razmjenu sa svijetom, cak je
prije Kine. Zemlja je u nestasici i prostor je vrlo skup: manji jednosoban stan u Tokyu
kosta oko 400.000 dolara, a cetvorosoban oko 1.200.000dolara. Najbolja je situacija
na Hokkaidu gdje je cijena prostora nekoliko puta manja. Najvece investicije i jesu
upravo u prostor, i to na Hokkaidu. U Tokyu to gotovo vise nije niti moguce, posebno
zbog ekoloskih limita uvedenih na koriscenje prostora.
Razvoj postanske mreze postao je jedinstven kljucni faktor za finansijski uspjeh jer je
vlada putem posta prikupljala novac iz postanskih jedinica koje su se nalazile i na
najudaljenijim ostrvima tako da je bilo lako pratiti i nadgledati sve, pa i najmanje,
transakcije. Koriscenjem razvijene mreze postanskih jedinica ustedjeno je ponajvise
novca prilikom transfera finansijskih sredstava - najveci profit za drzavu, a uvedene
su i vece kamate. Poste su bile obavezne sav prikupljeni novac investirati u
izgradnju jake infrastrukture i ekonomski razvoj, a doslo je i do smanjenja dispariteta
izmedju urbanih i ruralnih podrucja. Kasnija naftna kriza dovela je do pada japanskog
i US trzista, razvoja privatnih i multinacionalnih banaka koje su zajedno sa
japanskom vladom i velikim privatnim japanskim kompanijama (sa odgovarajucim
kompeticijama) dovele do daljeg razvoja trzista i dobavljaca dijelova. Japan nikada
nije zavisio od medjunarodnih banaka i kapitala. Za razliku od US, ima penzionu
politiku kojom se izdvaja obavezni dio zarade radnika za penziju. Vlada stimulise
kompanije da se udruzuju radi boljeg poslovanja i izvoza (nedostatak Koreje je los
odnos izmedju industrijskih konglomerata i malih i srednjih preduzeca (skr. MSP)).
Japanska MSP sa manjim izvoznim mogucnostima rade dijelove i komponente za
velike firme kakva je npr. Toyota. Japan uvozi 99,1% nafte, i na njega imaju mnogo
uticaja fluktuacije vezane za naftu na svjetskom trzistu. Naftne krize nisu do sada
ozbiljno uzdrmale japansku ekonomiju zato sto su postojali dobri diplomatski odnosi
odgovarajucih ministarstava sa zemljama koje izvoze naftu (npr. sa Sadamom
Huseinom). Japanske Toyote su skupe i cijena im se odrzava, a sto je prema
Japancima dobro, bolje nego da udju u takmicenje sa ostalim konkurentima na
trzistu i dampiraju cijene. U Japanu je visok standard, ali postoji odredjen razvojni
disparitet izmedju pojedinih regionalnih podrucja, a sto vlada Japana pokusava
rijesiti namjenskim investicijama.

3. Politika i administracija u Japanu

Ljudi u sebi imaju snagu – zato u Japanu postoje carevi (ni premijer niti ministri ne
smiju da ga politicki savjetuju) koji su simbol jedinstva ljudi. Kada car umre,
nasljedjuje ga njegov sin (kcerka ne moze naslijediti cara). Car nema politicku
snagu. Politicku snagu - premijera bira Parlament na prijedlog pobjednicke politicke
stranke, a on postavlja ministre i predlaze top menadzment sudova koji se biraju na
istim izborima. U Parlamentu postoje gornji i donji dom (gornji je 2 puta veci) prema
britanskom modelu i odbori za pojedina politicka pitanja prema americkom modelu.
Najveca partija je LDP – Liberalno-demokratska partija koja ima u parlamentu od oko
330 preko 90% glasova (clanova). Na redovnim izborima istovremeno se biraju i
donji i gornji dom. Osim premijera, u vladi je 17 ministara u 10 ministarstava. Lokalne
vlade obuhvataju 47 prefektura sa guvernerima, a ove gradove sa gradonacelnicima.
Hokkaido je jedna prefektura, ciji je glavni grad Sapporo.

Dodatak:
Dnevni raspored aktivnosti – obratiti paznju na vremena pogodna za
komunikaciju:
 Opis aktivnosti Vrijeme BIH Vrijeme Komunikacija
Japan
Dorucak, tusiranje i spremanje 24.00 – 02.00 07.00 – 09.00 e-mail, mobitel
sobe
Prijepodnevna predavanja 02.00 – 05.30 09.00 – 12.30 ---
Pauza za rucak 05.30 – 06.30 12.30 – 13.30 e-mail, mobitel
Popodnevna predavanja 06.30 – 10.00 13.30 – 17.00 ---
Slobodno vijeme (bazen, 10.00 – 11.00 17.00 – 18.00 e-mail ???
setnja, ...)
Prateci sadrzaji (kursevi, sport, ...) 11.00 – 13.00 18.00 – 20.00 e-mail ???
Slobodno vrijeme 13.00 – 16.00 20.00 – 23.00 e-mail, mobitel
Nocno spavanje 16.00 – 24.00 23.00 – 07.00 mobitel

Iduci vikend idem u posjetu i na prenociste u jednu japansku porodicu; u formularu

sam naveo da ne pusim i da mi pusenje ne smeta, te da bih rado probao jelo sushi i
pice sake.

Voli vas Srecko!

Zdravo!

Sada je oko pola cetiri popodne, prije dva sata sam dosla s posla,
malo sam se odmorila i evo pisem ti pismo. Konacno je jes jeden
vikend na pragu, nesto sam danas bas umorna, imala sam i sastanak
sa preduzetnicima. Anja ce iz nekog razloga imati skracene casove,
pa cemo poslije podne ici kod Ostojica.

Katastrofa je od biljaka za herbar. Trebalo im je mijenjati papir, sto

mi nismo radili, tako da se veliki broj ubudjavio. I ono malo sto je
ostalo ne znamo koje su, sto je sve u svemu prilicno lose.
Pretpostavljam da ce se nastavnica neprijatno iznenaditi. Mene je
sinoc kad sam to vidjela uhvatila muka, ali sada nema vremena za
nove. U ponedjeljak ce nositi na pregled i ja mislim da moze doboti
najvise trojku.

Tvoja Svjetlana je preko mob. trazila tvoju e-mail adresu dati se javi.

Pisi vise o svojim licnim dozivljajima i utiscima, sta radis u slobodno

vrijeme, sta ces preko ovog vikenda itd.

Puno pozdrava i poljubaca od Anje i Sladjane!

Japan - 5.dan 17.05.2008. - subota

Ciao Sladjana i Anja!

Jos se nisam adaptirao na japansko vrijeme, pa sam se probudio u 04.10 i cekao

ustajanje; u Japanu je svitanje vrlo rano tako da je vidljivost vec bila potpuna uz
sunce i nebo bez ijednog oblaka. Sa radio-aparata ugradjenog u natkaslu (zajedno
sa alarmom za budjenje) dugo sam zmireci slusao neku od japanskih radio-stanica
sa tihom i laganom japanskom muzikom pomijesanom sa njihovim potpuno
nerazumljivim jezikom. Na TV-u je osim CNN-a na engleskom jeziku, moguce naci
jos jedino japanske programe tako da ga rijetko ukljucujem. Od elektricnih aparata,
osim TV-a, u sobi su instalisani video i DVD rekorder, frizider, klima-uredjaj i sef koji
zajedno sa dvije stolne lampe ( na radnom stolu i natkasli), telefonom za lokalne
pozive i velikom termos-bocom sa dvije case i soljom cini sve sto je neophodno
polazniku obuke za svakodnevni zivot. Ne smijem zaboraviti ni, u sobi smjesten,
kontejner za otpad; ima dva odjeljka: za otpad koji je moguce spaliti i za otpad od
hrane; ostale vrste otpada se moraju iznositi u posebne kontejnere smjestene na
svakom spratu JICA centra gdje takodje postoji nekoliko pretinaca: za spaljivi otpad,
otpad od hrane, plasticne kese i teski otpad (metal, tvrda plastika, baterije, itd.).
Dovoljno o jutru i otpadu.

Subotom nemamo nikakvih obaveza, po rasporedu. Nakon dorucka i dangubljenja

po holu JICA Centra, oko 10.00 otisao sam na bazen i proveo jedan sat plivajuci;
pomalo su mi smetali silni Japanci, danasnji posjetioci bazena koji nije namijenjen
samo stanovnicima JICA Centra nego i gradjanima Sapporoa. Da bi se uslo na
bazen, neophodno je na racepciji JICA Centra “posuditi”: naocare za plivanje i kapu
za glavu jer kosa ne smije biti nepokrivena. Takodje, prije samog ulaska u bazen iz
svlacionice (novcicem od pola dolara rezervise se ormaric za stvari), ne smije se
preskociti tusiranje toplom vodom sto nije tako lako obzirom da je voda iz tuseva
gotovo vrela. U bazenu je nekoliko staza: za neplivace, plivace koji plivaju bez
zaustavljanja i za polaznike kurseva plivanja. I prosli put i danas bio sam u stazi za
plivanje bez zaustavljanja, u kojoj u istoj stazi u bazenu istovremeno kruzi 3-4
plivaca. Nekoliko sluzbenika Japanaca nadgleda desavanja u bazenu i ne
dozvoljava nikome zabranjeno ponasanje: plivanje bez kape za kupanje na glavi,
skakanje u bazen, ronjenje u bazenu, prskanje susjednih plivaca, itd. Cak je i
“pristojno” plivanje dozvoljeno samo desnom stranom trake za plivanje, kako se ne bi
smetalo plivacima koji dolaze iz suprotnog smjera. Svi Japanci se striktno
pridrzavaju svih pravila, cak i djeca. U jakuzzi bazen danas nisam ulazio.

Nakon bazena, metroom sam sa Antonom iz Albanije “isao u grad” – Sapporo. O

metrou cu pisati kasnije, nakon nekoliko voznji. Anton je jedan od troje polaznika
(mog) treninga iz Albanije; godiste 1978; zaposlen u Uniji privrednih komora Albanije
kao generalni sekretar; jako se dobro snalazi sa svim japanskim stvarima poput
koriscenja metroa i autobuske stanice, automata za podizanje novca ili kupovinu
pica i cokoladica, kompjuterske tehnike u holu i kompjuter-sobi uz koju su prilozena
uputstva iskljucivo na japanskom jeziku, itd. Smjesten je u sobi neposredno uz moju,
pristojnog je ponasanja, sjedimo zajedno za stolom prilikom obroka u restoranu i
voljan je da se druzi. Zacudo, nije uz preostale dvije zene iz Albanije, a pokazuje se
da je tako zato sto uvijek treba da ih se ceka, redovno imaju neka svoja posebna
htijenja i uz njih se po pravilu svaki put izgubi nesto vremena. Jos nisam otkrio koje
je vjere, ali zbog toga sto me pitao jesam li hriscanin katolik pretpostavljam da on to
jeste. Isto vazi i za obje Albanke: imena su im Stefani i Linda, a prezimena su
potpuno nerazumljiva i lice na bjeloruska.

U Sapporou smo posjetili (i naravno fotografisali):

 Toranj sa satom - Spomenik od nacionalne vaznosti; izgradjen 1878. kao
centar za obuku pri srednjoj Poljoprivrednoj skoli; unutar tornja smo razgledali
 prilicno siromasnu muzejsku postavku koja govori o istoriji tornja i na njemu
izmijenjanih ogromnih satova. Ulazak: 2 dolara.

 Odori park – Oaza zelenila u centru grada; prostire se u pravcu istok-zapad

na duzini od 1,5km; u njemu je nekoliko fontana, skulptura i povrsina sa
cvijecem. Park sluzi kao prostor za Festival snijega u februaru, Festival
jorgovana u maju (u toku, nije nesto posebno), Vrt piva, Ljetni festival i jos
neki festival u junu, te Festival bijelog svjetla zimi i jos neka druga desavanja.

Prema prospektu za razgledanje Sapporoa, u gradu i blizini je ukupno 6+9 loakcija

koje treba posjetiti; prvih 6 su stvarne turisticke atrakcije, a preostalih 9 su institucije
poput univerziteta, soping centara, itd. Dakle, danas smo obisli 2 lokacije iz prve
grupe.

Vratili smo se u JICA centar oko 17.30 casova po japanskom vremenu; vecerali smo
odmah i ostalo vrijeme sam prespavao. Sada je blizu ponoci i krecem u prepravku
svoje prezentacije za ponedjeljak (prevelika je obzirom da svaki ucesnik na
raspolaganju ima svega 15 minuta).
Obzirom da cu slati i dodatke e-mail porukama (ne ovaj put, poslacu u narednoj
poruci), pogledaj i usvoji donje uputstvo, a kada bude dodataka u poruci u odgovoru
ili u mobitel poruci uvijek napisi da li si uspjela da ih vidis.

DODATAK:
Uputstvo za pregled dodatka poruci
Poruka moze da sadrzi razne dodatke (datoteke) kao sto su tekstovi napisani u
Wordu, slike, tabele, itd. Dodatak se nalazi u dnu poruke odnosno stranice sa
tekstom poruke. Da bi se vidjelo sta je u dodatku poruci, neophodno je kliknuti
(jednostruki ili dvostruki klik, nisam siguran) na dodatak poruci i sacekati da se
sadrzaj dodatka pojavi na ekranu. Kako dodatak poruci moze biti veliki (kolicina
prenosa), a sto je slucaj sa fotografijama, potrebno je imati nerava i sacekati da se
fotografija pojavi na ekranu (za to vrijeme svijetle ekrancici u donjem desnom dijelu
ekrana koji pokazuju da se nesto prenosi internetom).
Kada se fotografija napokon pojavi na ekranu, u nekom od gornjih horizontalnih
menija sa ikonicama za pojedine akcije nalazi se procenat prikaza koji se moze
mijenjati da bi se prikaz fotografije smanjio ili povecao. To je broj npr 100%, a pored
njega je strelica i kada se na nju klikne dobiju se mogucnosti za izbor novog prikaza
npr. 25%, 50%, 75%, itd. Kliknes na onaj prikaz koji zelis u skladu sa velicinom
aktuelnog prikaza npr. ako je bilo 100% i ne vidi se dobar dio slike, treba kliknuti na
strelicu pored 100% i odabrati npr 50%. Prikaz se moze mijenjati proizvoljan broj
puta i ne kvari sliku.
Ako ne zelis mijenjati velicinu prikaza u procentima, koristi klizace da bi pomjerala
fotografiju.

Voli vas Srecko!

Zdravo!

Sada cu ti objasniti kako je doslo do brisanja. U bulku sam pod

datumom 17. 5. nasla tri poruke, odnosno naslova, od kojih je jedan
imao spajalicu. Pomialila sam da si poslao zaista tri poruke i krenula
 redom da ih otvaram. U prvu sam normalno usla, procitala je i kad
sam kliknula ispod na slijedecu opet se pojavila ona prva. Kliknula
sam onda na onu sa spajalicom i opet ona prva. Onda se pojavilo
pitanje, koje sam otprilike razumjela, kliknula na negativan odgovor i
opet sam ulazila samo u prvu poruku. Pomislila sam da treba da
uradim suprotno i to je bila greska, jer su se izbrisale sve poruke u
bulku.

Inace na onoj prvoj stranici uz bulk pise empty, a ne stoji nikakav

broj poruka, tako da mi juce nije ni palo na pamet da ga otvaram.
Zao mi je ako sam ti ovim nanijela neku stetu.
Ne ynam da li mozes poslati ponovo jucerasnju poruku. Ako je bila
samo jedna, procitala sam je.

Pozdrav!

Zdravo!

Poruku sam ponovo dobila, ali nisam uspjela otvoriti sliku, cak mi
nije ni tvoje uputstvo potpuno jasno. Uprkos tome slika se vidi iako je
formata za pasos. Ne znam na koji dodatak da kliknem. Na sta god da
sam pokusala, nista se nije desilo.

Jutros smo bile na ustipcima kod tvoje Ljubice. Ona je dobro.

Sinoc je otvoren Festival i gledala sam Tvrdjavu. Veoma je dobro

adaptirana, sa savremenim scenarijem i nekoliko poznatih glumaca.
Ispred mene je, neces vjerovati, sjedio Budo, kravatiran, ovaj put bez
podmetaca i svojom glavurdom mi zaklonio pola scene. Seka je isla
sa mnom. Veceras cu vjerovatno ici sama.

Anja sve vrijeme sjedi pored mene, nesto bi ti napisala, ali ni sama ne
zna sta, pa cu onda i zavrsiti.

Puno pozdrava od nas dvije!

Ciao!

Slika je dodatak! Kada predjes kursorom preko te male slicice ili kada ga
pozicioniras na nju, pojavi se mala ruka koja oznacava da je tu neki sadrzaj. Klikni
na tu malu slicicu i sacekaj - otvorice se program sa uvecanom slikom, pa onda
koristi prethodno uputstvo. Generalno, nisi dobila nista jer se nisi ni pozicionirala na
slicicu (dodatak), odnosno sadrzaj neceha se moze dobiti samo ako umjesto
kursora-strelice na tom sadrzaju imas kursor-ruku!!

Pozdrav od Srecka!

Zdravo!

Ovaj put sam uspjela!

 Pozdrav!

Slađana

Japan - 6.dan 18.05.2008

Ciao Sladjana i Anja!

Jos uvijek noc provodim obrnuto: spavao sam od 18.30 do 00.30, a onda na DVD
plejeru odgledao film “Kolateral” sa Tomom Kruzom u glavnoj ulozi. Naposljetku sam
oko 04.00 ponovo zaspao i ustao u redovno vrijeme, u 07.00, kada se javio alarm iz
natkasle. Doruckovao sam vec oko 07.30, a onda se muvao po sobi do 10.00 kada
redovno dolaze cistacice da spremaju sobe. Odustao sam od planiranog odlaska na
bazen i uputio se u Sapporo City, potpuno sam, racunajuci da nedjeljom imam
dovoljno vremena da se nasamo suocim sa metroom.

Metro u Sapporou slican je onima koji se vidjaju u americkim filmovima – ni nalik na

ruski. Do samih metro tracnica i metro voza stize se niz stepenice, pa kroz siroke
metro hodnike prepune trafika, prodavnica, raznih automata i propagandnih bilborda.
Metro karte se kupuju u automatima i postoji nekoliko varijanti: klasicne jednokratne
metro karte koje u jednom smjeru (bez obzira na metro stanice) kostaju 280 jena tj.
2,8 dolara, metro multikarte koje se zasnivaju na odredjenom iznosu i koje se koriste
dok se ukupan uplaceni iznos ne potrosi, a uz koje se dobiva popust (ovakvu
multikartu ja koristim; uplatio sam u automat 3.000 jena odnosno 30 dolara i dobio
multikartu sa iznosom od 3.300 jena tj. 33 dolara koja izgleda kao bankovna kartica i
koju cu koristiti dok ne potrosim sav uplaceni iznos) i sezonske karte (visemjesecne).
Kod Japanaca postoje i mjesecne ili druge vrste radnicke ili ucenicke metro karte, ali
se one ne nalaze na ponudi u automatima. Metro karte se ubacuju u uredjaje za
prolaz koji se automatski otvaraju i propustaju prolaznike, a karta se pojavljuje s
druge izlazne strane uredjaja ako je multikarta ili biva zadrzana ako je jednokratna
karta.

Na platou pored metro tracnica, na kom se ceka metro voz, uvijek je prohladno zbog
stalne promaje. Mjesta za ulazak u metro voz su oznacena zelenom bojom i Japanci
na njima formiraju redove, a metro voz pri dolasku u metro stanicu besprijekorno
precizno staje tako da su te zelene povrsine upravo pred vratima metro voza. Guzve
nisu velike; svega po nekoliko ljudi ceka u redovima, ne pokusavajuci uci prije
drugih. U prilogu: fotografija iz japanske metro stanice.

U metro vozu svi sjede; ima dovoljno sjedista za sve bez obzira na guzvu.
Unutrasnjost je znatno uredjenija i cistija nego u ruskom metrou; stolice su
presvucene i podsjecaju na fotelje. Iznad ulazno-izlaznih vrata nalazi se mapa metro
linije sa brojevima i nazivima metro stanica koja je elektronski kontrolisana tako da je
u svakom momentu vidljivo gdje se metro voz trenutno nalazi. Takodje, postoje i
stalni zvucni signali kojima se na japanskom i engleskom jeziku najavljuju dolazece
metro stanice.

Pa, zar je ovo komplikovano? Imena japanskih stanica su jako teska za pamcenje;
slicna su, a i Japanci tako izgovaraju njihova imena da ih se tesko moze prepoznati.
Npr. postoje tri susjedne metro stanice koje imaju imena Nango Nani Dzuhatcome,
Nango Dzusatcome i Nango Dzuhatcome – moja je posljednja. Meni cak stanice
nisu veliki problem; teze mi je odrediti kada udjem u metro i odaberem zeljenu metro
liniju, u kom smjeru ici po toj liniji – na jednu ili drugu stranu. Da napomenem, sve
oznake i natpisi su u 90% slucajeva samo na japanskom jeziku odnosno napisani
potpuno nerazumljivim japanskim znacina. Takodje, postoje tri metro linije koje se
ukrstaju tako da je ponekada potrebno presjedati sa jedne na drugu. Za sada, nisam
se bavio ovom problematikom.

Kako je bila nedjelja, kada je cak i ovdje neradni dan, mnostvo Japanaca je bilo u
Odori parku i na ulicama u centru Sapporoa. Nedjeljom izlaze porodicno; sjede i
gusteraju se u parku sa svojim porodicama. Ovo je izgleda tradicionalno za sve, pa
cak i za samce kojih ima dosta. Sjede, leze ili se valjaju po travi Odori parka, uz
obaveznu hranu i pice – kao da su na izletu. Bas niko, osim mene, nije bio bez
papirne kese sa hranom i boce pica u rukama. Doduse, u prolazu nisam niti vidio
nijednog nejapanskog tipa. Maloj djeci skidaju cipele i carape i pustaju ih da se
brckaju u plicacima fontana. Nebo je bilo bez ijednog oblacica, a iako temperatura
nije bog zna kako visoka, svuda se osjecalo nedjeljno prijepodne.

sam fotografisao interesantne detalje u Odori parku, a potom obilazio soping centre
u gradskom centru koji su koncentrisani oko ogromne zeljeznicke stanice. Svi rade i
nedjeljom. Tu je 5-6 velikih soping centara od kojih svaki ima 7-8 spratova i tolike su
povrsine da vjerujem da nije moguce niti jedan od njih obici za citav dan ukoliko se
zeli pogledati u izlog svake od pripadajucih prodavnica. Ovi soping centri sadrze
prodavnice u kojima se kupuje odjeca i obuca, knjizare i prodavnice DVD-a i CD-a.
Normalno, tu su i dzinovske samoposluge u suterenima i prateci ugostiteljski objekti
– restorani, kafei i slasticarne. Osim navedenih, nema prodavnica druge vrste.

Po napustanju soping centara, obisao sam okolinu centralnog dijela Sapooroa; tu

nema nista izuzev poslovnih objekata – kao na periferiji gdje je moj smjestaj.
Napokon su me noge zaboljele i iza 15.00 casova vratio sam se u JICA Centar.
Popodne sam proveo uglavnom saljuci poruke internetom.

U dodatku e-mail poruci, nalazi se fotografija danas snimljena u metrou. Pogledaj je

u skladu sa ponovljenim uputstvom, a napisi u odgovoru ili u mobitel poruci da li si
uspjela da je vidis.

Voli vas Srecko!

Zdravo tajo!

Dobili smo tvoju sliku. Ja u pola jedan idem u skolu. Sta si mi kupio?
Odsad svaki dan salji sliku. Ja sad idem, a mama ce ti sad nesto
napisati!

Anja je ocito danas imala inspiraciju. Inace redovito provjerava jesi

li poslao poruku, tako da je kompjuter skoro po citav dan upaljen.

Ja sam upravo dosla sa posla, dan je tezak, sparno je, lose sam
spavala ( pun mjesec) i jedva cekam da legnem i malo se odmorim.
 Veceras imam ranije kurs zbog pozorista. Sinocna predstava sa
Tanjom Boskovic je takodje bila izvrsna, posebno njena gluma. Isla
sam sama, a po svemu sudeci i na vecinu ostalih predstava. Vidjela
sam i Boska sa zenom.

Kod nas je manje-vise sve po starom.

Fotografiju sam otvorila i uvecala, pa se nadam da vise s tim nece

biti problema!

Vole te Anja i Sladjana!

Japan - 7.dan 19.05.2008. (ponedjeljak

Ciao Sladjana i Anja!

Danasnji ponedjeljak bio je, prema rasporedu, nas prvi radni dan.

Ceremonija otvorenja treninga “Proizvodni menadzment za zemlje jugoistocne

Evrope” zapocela je u 10.00 casova neplaniranim govorom (zacudo prisutnog)
generalnog direktora JICA-e Sapporo (Kakei-san) i nastavila se govorima ostalih
zvanicnika – predstavnika Sjevernog centra za nauku i tehnologiju (Oikawa-san) i
predsjednika istrazivackog centra (Kobayashi-san) koji je istovremeno i vodja naseg
kursa. Otvorenju su takodje prisustvovali menadzer opstih poslova (Takeshi-san),
direktor istrazivackog centra (Yoshimura-san) i izvrsni oficir programa (Kojima-san,
djevojka), te jos nekoliko Japanaca i Japanki cija imena nisam upamtio.
Najupecatljiviju pricu imao je nas kurs lider Kobayashi-san koji je govorio o
tragicnom zavrsetku 2. svjetskog rata i imperativnom japanskom privrednom startu
od nule, o kombinaciji koriscenja prirodnih resursa i visokih tehnologija kao receptu
za uspjeh, o trnovitom razvojnom putu Japana ka mjestu broj 1 u svijetu, o
obucavanju menadzera privatnih kompanija posebno proizvodnih firmi kao
neophodne formule za uspjesnost njihovog poslovanja, itd. Od polaznika treninga
zahtijevao je izradu “uputstava” i “usmjerenja” za menadzere u nasim kompanijama, i
to posebno u malim firmama jer ni u Japanu privreda ne pociva na velikim super-
kompanijama kakve su Toyota, Panasonic i slicne nego na malim i srednjim
preduzecima koja su velikim kompanijama podugovaraci, podpodugovaraci, itd.
Nista posebno! Zamisli samo neke od nasih cuvenih vlasnika i menadzera firmi
(znas na koje mislim) kako zainteresovano i ozbiljno (redovno) prisustvuju
predavanjima koje ja drzim u komori. Nas cetvoro polaznika osjecali smo se prilicno
cudno jer se oko nas tako malo bukvalno okupilo (raspored stolica bio je bas takav)
toliko puno Japanaca. U ime nas, polaznika treninga, govor je prilicno cestito i
spretno odrzao Anton iz Albanije (prvo niko nije htio, pa smo igrali nekakav japanski
loto i on je “pobijedio”). Ispred govornice su bile zastave Japana, Albanije i BiH;
Anton i ja smo bili obuceni u odijela i sa kravatama, kako smo savjetovani od naseg
projekt koordinatora (zena) koju zovemo Maki-san (pravo ime joj je Kuniko Maki).

Prijepodnevni dio zavrsen je detaljnim obrazlaganjem programa “Proizvodni

menadzment za zemlje jugoistocne Evrope” koje je odradio Kobayashi-san i sa kojim
smo svo cetvoro bili vrlo zadovoljni jer se otkrilo da cemo mnogo putovati u narednih
mjesec dana; obici cemo gradove Asahikawa, Ryugetsu, Osaka, Kyoto, Nagoya i
Tokyo u kom cemo citav jedan dan provesti u Tokyo Disney Landu. Putovacemo
avionima, japanskim brzim vozovima i autobusima. Na kraju treninga vodja projekta
Kobayashi-san ce napraviti rezime citavog treninga, a mi smo duzni napraviti i
prezentovati konacne izvjestaje o programu i akcione planove za djelovanje po
povratku kuci.

Popodnevni dio, od 13.30 pa do oko 16.30 prosao je u prezentacijama ucesnika

treninga; publiku su cinili vodja projekta Kobayashi-san, izvrsni oficir programa
Kojima-san i projekt koordinator Maki-san (koja je uglavnom i prevodilac za Japance
jer njih vecina ne govori engleski jezik – kazu da im je pretezak), te ostali polaznici
treninga. Ja sam posljednji izlagao svoju prezentaciju, iza svih Albanaca; Japanci su
njome bili jako zadovoljni (u prilogu saljem fotografiju sa prezentacije).

Nakon zavrsetka danasnjih dnevnih obaveza, prvo sam nesto vecerao i malo surfao i
slao e-mail poruke u kompjuterskoj sobi JICA Centra, a potom sam (od 19.00) imao
novi zadatak: kurs japanskog jezika. Za nas cetvoro (svi smo se prijavili iako nije bilo
obavezno), dva sata ucenja japanskog jezika obavljale su dvije Japanke –
profesorice japanskog jezika koje su se drasticno razlikovale u godinama. Ideja o
ucenju japanskog jezika pokazala se kao – katastrofa! Japanke su nas ucile obicne
fraze poput “dobar dan”, “dobro vece”, “laku noc”, “kako si”, “ja se zovem ....”,
“hvala”, itd., kao i pisanje jednim od njihova tri zvanicna pisma. Rijeci su bile
apsolutno nerazumljive i neprihvatljive; naglasak strasan: nikakve logike nije bilo
izmedju recenica (ni onih slicnih); samo se moglo pamtiti napamet, a mi smo vec bili
umorni. Pisma su bila zastrasujuca; po nama nisu se pisala nego crtala, nekada
sdesna nalijevo, a nekada odozgo nadole. Jedno od njih, kanji (cita se kandzi) ima
oko 3.000-4.000 simbola (za univerzitetski obrazovane) ili oko 2.000 simbola (za one
sa srednjom skolom). Sve u svemu, Anton je po zavrsetku casova najavio
napustanje kursa japanskog jezika, ja se dvoumim, a zene nista ne govore iako je
jedna od njih bila najgora na prakticnim vjezbama tokom casova. Obzirom da kurs
japanskog jezika traje samo 5 dana (19., 21., 23., 26. i 30. maj), nagovoricu Antona
da ne odustane, pogotovo zato sto je za sertifikat JICA-e o bazicnom poznavanju
japanskog jezika potrebno prisustva najmanje 3 dana kursa.

Nakon svega, iza 21.00 uspio sam sa Antonom kratko prosetati. Napolju je bilo jako
hladno i duvao je jak vjetar; tesko je bilo hodati ravno. Japanci sa recepcije su
ovakvim vremenom jako zadovoljni; ko zna kako je zimi kada ovdje pristignu sibirske
ledene struje.

P.S. Ljubanu nazalost jos nista nisam kupio, a niti ne znam sta bih. Igracaka kao
nasih nema; odjeca i obuca su po kvalitetu neznatno iznad kineskih; knjige su
iskljucivo na japanskom jeziku. Istovremeno, za takvu robu cijene su 2-3 puta vece
nego kod nas. Jedino sto za sada eventualno vidim kao neku sansu za kupovinu je
tehnicka roba, koja je neznatno jeftinija za kvalitetne proizvode nego kod nas. Ako
tome dodam da svaki dodatni kilogram tezine u mom koferu kosta oko 40 evra,
ocigledno je da bi najbolje bilo nista ne kupovati nego novac sacuvati za povratak
kuci gdje se moze mnogo efikasnije potrositi. Medjutim, jos nisam donio konacnu
odluku o tome!

DODATAK:
 Uputstvo za ...
Danas nema nikakvih upustava. Kada izvjezbas primanje e-mail poruka i pregled
fotografija koje saljem u dodatku, pocecu sa necim novim!

Voli vas Srecko!

Zdravo tajo!

Po prvi put ti pisem bez mame! Ona je otisla u opstinu, pa ce na

pijacu i u Muzicku da mi plati skolarinu. Kod nas je sve u redu. Sutra
kad nam budes slao sliku slikaj se s nekim od tih Japanaca. Ja hocu
da mi kupis lutku japanca. U petak idem u Beograd na Karneval.
Jovanina baka nam je posudila neke biljke za herbar, a neke smo
ponovo ubrali u subotu kod bake.

Ja mislim da ce ti ova poruka stici, jer mislim da sam ispravno

napisala adresu. Uspjela sam sama otvoriti onu sliku.

PUNO POZDRAVA OD ANJE!

Ciao!

Kao sto se moglo i pretpostaviti od Anje se vise ne moze prici

racunaru. Sad je sve naucila, tako da sam na cijeloj povrsini ekrana
zatekla sliku, koju si poslao. Jutros je cak rekla kako ce ici po tebe na
aerodrom.

Ja danas nemam casova u gimnaziji, samo uvece kurs i predstavu.

Sinocna predstava zajecarskog pozorista je imala odlicnu
scenografiju, cak su postavili i pravu prugu, koja je usla nekoliko
redova u publiku.

Dobila sam saglasnost u opstini za Anju, kupila sam i dinara, poa

moze putovati u petak.

Nemoj samo da novi zadaci budu teski, ovo smo svladali. Anja ima
ideju da i mi tebi saljemo slike, sto meni ne pada na pamet.

Odoh sada da pravim rucak. Puno pozdrava!

Slađana

Japan - 8.dan 20.05.2008. (utorak)

Ciao Sladjana i Anja!

Dan koji nece biti pamcen ni po cemu interesantnom: ustajanje, tusiranje, dorucak,
prijepodnevno predavanje, pauza, popodnevno predavanje.

1. predavanje: UPRAVLJANJE MSP U JAPANU

Predavac: Kobayashi-san

U posljednje vrijeme i u Japanu se osjeca ekonomska kriza i dolazi do radikalnih

promjena u privredi; pojedine kompanije bankrotiraju, a istovremeno neke druge
isplivavaju na vrh. Ministarstvo za privredu i industriju i Centar za promociju
privredne komore Hokakida daju besplatnu podrsku privredi, posebno kada je u
pitanju audit firmi, konzalting (preko od vlade sertifikovanih konsultanata) i razvoj
ljudskih resursa. Sredinom 20. vijeka podrska je davana svim SME, ali u zadnje
vrijeme samo onima koji to zaista zele. Da bi neko bio sertifikovani konsultant,
potrebno je da uspjesno prodje 3 testa: teoretski, prakticni i usmeni razgovor; moze
obavljati poslove konsultanta bez firme ili se udruziti sa drugim konsultantima i
osnovati firmu za konzalting. Takodje, moguce je biti konsultant za SME u 3
kategorije: proizvodne djelatnosti, trgovina i IT. U Centru za promocije PK Hokkaida
je 27 sertifikovanih konsultanata odnosno auditora kompanija, a koji provjeravaju
kompanije vezano koriscenje menadzment resursa (ukupne snage, konkurentnost
proizvoda, naprednost tehnologije, organizacione mogucnosti, informacione
mogucnosti, ljudske resurse, internacionalizaciju razvojnih procesa),
nekonvencionalne ideje (ideja konflikta, korporativni identitet, ...), poslovno sirenje
(brend, kreiranje trzista, diversifikacija, povecanje broja prodajnih objekata, lanci
prodavnica, ...) i razvoj novih poslova (poslovna transformacija, razvoj novih
proizvoda, razvoj novih tehnologija, razvoj poslovnih kategorija, sirenje u nove
aktivnosti, fuzija).
Za uspjesan start kompanije neophodne su prve dvije kategorije, a za razvoj druge
dvije. U Obihiru je sjediste velikog broja firmi npr. Rokkatei (prehrambena industrija -
slatkisi, >1000 zaposlenih, preko 20 bil.jena godisnjeg obrta), Ryugetsu (konkurent
Rokkatei-u; oko 8 bil.jena godisnjeg obrta, test konzumacije zatvorenih ociju je dao 8
od 10 ukusnijih uzoraka u korist Ryugetsu-a). Kljucno u konzaltingu proizvodnih firmi
je naglasak na kvalitetu proizvoda. Ali, to nije dovoljno i nece prodati proizvod;
neophodna je i dodatna vrijednost: ukus kod Ryugetsua u prethodnom slucaju (ili
brending, dobar marketing, etiketa-moto, ....). Ipak Rokkatei ima vise kupaca jer
svoje proizvode “pravi srcem” i prodaje ih na posebnim prodajnim mjestima direktno
u ruke potrosaca. Kaze se da je Rokkatei proizvodom orijentisan na korisnika, a
posebne napore ulaze i u upravljanje ljudskim resursima.
Karakteristike japanskog biznis menadzmenta:
1. Rukovodni sistem (strog);
2. Duzina zaposlenja (do 60-te godine);
3. Radnicki sindikati (samo unutar kompanije).
Plate rastu linearno sa godinama starosti i godinama radnog staza (od 22. do 60.), a
u pojedinim godinama dobivaju dodatke na platu i sa postavljenjem na rukovodna
mjesta. Tako, krajnje plate su obicno 2 puta vece od pocetnih za isto obrazovanje
(npr. VSS).
Zasto postoji odanost Japanaca vlastitim kompanijama?
Iako produktivnost ne raste sa godinama radnog staza i starosti, plata neprekidno
raste. Prakticno, najproduktivniji su mladi fizicki radnici – najvise doprinose
kompaniji (najbolje godine 42.-43.), a najstariji radnici doprinose najmanje iako im je
plata najveca. Ocito, nije isto kada radnik napusta kompaniju u najboljim ili u
najlosijim godinama. Odredjeno radno iskustvo se preracunava i priznaje kod novog
zaposlenja; ipak, kod zaposlenja preferiraju se mladji ljudi. Penzija zavisi od
kompletnog radnog staza.
Univerzalno, kompanije pripadaju dionicarima; u Japanu, kompanije pripadaju
menadzmentu i radnicima. Radnici u Japanu smatraju da dok god je kompanija
prisutna u poslovnom zivotu, osiguran je i njihov privatni zivot (iako su svjesni
zakonskog dionickog pristupa). Svaki dodatni rad i napor zato se smatra investicijom
za vlastitu buducnost. Japanski radnicki sindikati nikada nemaju radikalne ciljeve jer
smatraju da to moze samo da steti njihovoj kompaniji odnosno njima samima. To je
glavni odgovor na pitanje: Zasto Japanci rade tako mnogo?
Uobicajeno, hrana u japanskim restoranima je skupa. U Kyotu, tradicionalnom i
istorijskom mjestu, nalazi se mnogo restorana sa japanskom hranom; ova hrana je
preskupa za obicne ljude. Zato se u nekom restoranu u kalkulaciji prodajne cijene
(troskovi materijala, troskovi spoljnih usluga, troskovi rada, ostali troskovi i profit)
mijenja kompletan princip i uvodi korisnicki orijentisan marketinski princip. Najprije se
procjenjuje koja je ciljna publika i sta ona moze platiti, npr. koliko sedmicno moze
prosjecna familija od 4 osobe potrositi u ovom resoranu – iz iskustva 5.000jena
odnosno 1.250jena 2-3 puta nedjeljno. Potom se analizira gdje se moze ustediti –
npr. nabavkom materijala naveliko. Potom se gotovo pripremljena hrana iz fabrika
dostavlja u restorane gdje je samo nekoliko kuvara, odnosno troskovi rada su
smanjeni. U restoranu, umjesto da konobarica nosi samo po 2 jela (vise nije moguce
u jednom trenutku), koriste se kolica u kojima je osim hrane za vise osoba i dodatno
posudje – opet smanjenje troskova rada. Koristi se i posebna strategija “14 minuta”
za izvrsavanje narudzbi, jer je u Japanu obicaj da ukoliko za toliko vrijeme ne bude
izvrsena narudzba u restoranu, Japanci se s pravom ljute i napustaju restoran, da se
u njega nikada ne vrate. Sveukupno, u nasem zamisljenom japanskom restoranu je
hrana koju planirana klijentela – obicni ljudi mogu platiti.
Za korisnicki orijentisan pristup – orijentacija ka zadovoljstvu korisnika, usluga je vrlo
bitna – naravno nakon kvaliteta proizvoda. Dobra usluga bukvalno znaci da osim
proizvoda korisnik dobija jos nesto. Ovdje se kod kategorije usluge uvodi pojam 3S
koji oznacava: prvo S - brzinu usluge tj. nema cekanja na proizvod; drugo S -
osmijeh koji mora biti stalno prisutan i trece S - otvorenost prema korisniku koji ne
smije steci utisak da je kontrolisan.

2. predavanje: 5S TEORIJA I TEHNIKA

Predavac: Kobayashi-san

Da bi kompanija postigla sveukupni cilj – ostvarenje profita, potrebno je pogledati

piramidu proizvodnje koja odgovara na pitanje “Kako maksimizirati profit?”:
1. na vrhu je 1 element: profit;
2. ispod njega su 3 elementa: Q(Quality), C(Cost) i D(Delivery) koja potpuno
zadovoljavaju zahtjeve korisnika; ovdje su potrebna i 3 dodatna elementa da
bi se pobijedilo na trzistu: P(Productivity Improving), S(Safety) i M(Morale);
3. ispod njega su 4 elementa: M(Man), M(Material), M(Machine) i M(Method);
4. ispod toga su 3 elementa: MURI(cilj i sredstvo za postizanje ne odgovaraju
jednon drugom, sredstvo nije dovoljno da se postigne cilj), MUDA(cilj i
sredstvo za postizanje ne odgovaraju jednon drugom, sredstvo je pretjerano
za cilj i dovodi do gubitka-otpada) i MURA(stanje u kom se ne mogu
izbalansirati prva dva stanja). Najbolje je kada je sredstvo potpuno
izbalansirano sa metodom, a sto nije niti u jednom od ovih slucajeva. Zato se
koristi postupak vizuelne kontrole – jasno se daje na znanje o cemu se radi.
5. ispod toga su 5S sto nije 5 razlicitih elemenata nego osnovni element
piramide u cjelini. 5S nije metod unapredjenja produktivnosti nego predstavlja
 kontinuirano unapredjenje svih pobrojanih elemenata dakle sveukupnog
kvaliteta. Obzirom da se radi o temelju – bazi piramide, ukoliko 5S ne postoji,
nista od ostvarenja profita.

Seiri – odabrati potrebne i ukloniti nepotrebne elemente, minimizirati otpad (npr.

gubljenje vremena radnika da nadje potrebnu medju nepotrebnim stvarima, prakticno
se radi o sortiranju);
Seiton – potrebni elementi trebaju biti locirani na najpogodnijem mjestu;
Seiso – sve oko radnog mjesta treba ocistiti odnosno pripremiti za rad i provjeriti da li
je sve sto je potrebno za rad i prisutno na radnom mjestu;
Seiketsu – upravljanje radnim mjestom na takav nacin da ciscenje nije ni potrebno –
preduprediti nepotrebne gubitke ili otpad;
Shitsuke – pridrzavati se svih pravila rada na radnom mjestu, sto znaci upraznjavati
sva 4 gornja S.

Da bi se vrsila vizuelna kontrola radnog mjesta, svaka 3 mjeseca se vrsi

fotografisanje radnog mjesta (isto mjesto fotografisanja, ista kamera, ista pozicija sa
koje se fotografise, itd.). Ova metodologija fotografisanja s fiksne tacke je prakticno
ogledalo u kom se vidi kako napredujemo (ili nazadujemo).

Kombinujuci dva kanji simbola, za tijelo i srce, dobije se novi simbol u kom je
sadrzana sva japanska filozofija i tradicija – “Odrzavaj tijelo i srce divnim“.

Nakon obaveznog programa, uslijedio je slobodni - odlazak na bazen sa Antonom.

Tamo se nismo dugo zadrzali jer je uslijedio kurs za neplivace koji je zauzeo sve
upotrebljive plivace staze i koji ce biti odrzavan svaki dan u vremenu 17.00-18.00
casova; jedina preostala slobodna plivaca staza bila je ona za djecu i invalide,
dubine svega 90cm, pa smo nakon nekoliko tragikomicnih pokusaja od daljeg
plivanja odustali i napustili bazen.

Uvece smo otisli u blizi civilizovaniji dio Sapporoa i jeli piletinu s pomfritom i koka-
kolom u McDonaldsu. I pred spavanje - TV.

Od danas cu u prilogu poruci (eng. Attachment) da saljem, osim fotografije,

zabiljeske sa predavanja od prethodnog dana sto ima za cilj da nakon povratka kuci
vec imam osnovne tekstove koje mogu lako koristiti za pisanje razlicitih izvjestaja.
Istovremeno mi je to sigurnosna kopija od nepredvidjenih desavanja sa lap-topom ili
USB flesom. Dobili smo debelu skriptu sa svim lekcijama i primjerima sa predavanja,
ali svi ucesnici treninga imaju prekoracenje prtljaga koje se povecava sa bilo kakvim
novim stvarima (ukljucujuci kupovinu poklona ili literaturu s treninga), a kako je Linda
iz Albanije vec platila 120evra za prekoracenje prtljaga od 3kg, svi imaju misljenje da
kompletnu literaturu treba ostaviti u Japanu (eventualno skenirati najinteresantnije
stranice).

Na slici su pored mene: pored moje lijeve ruke - oficir programa (Kojime-san) i pored
moje desne ruke - koordinator programa (Maki-san)

DODATAK:
Uputstvo za pregled datoteka u dodatku poruci
Danas saljem 2 priloga: fotografiju i tekstualnu tj. Word datoteku. Da bi se vidio
sadrzaj bilo slike ili teksta, potrebno je pozicionirati se kursom na ono sto se zeli
vidjeti (mora se pojaviti kursor-ruka). Klikom misa se aktivira izabrani prilog za
pregled. Ako je izabrana fotografija, "podignuce se (proradice)" program za pregled
fotografija. Ako je izabran tekst, "podignuce se (proradice)" program WORD za
obradu teksta i vidjece se tekst – zabiljeske sa predavanja u JICA Centru. Tekst se
moze procitati ukoliko je interesantan.
Iz oba programa (za fotografije ili za tekst) se "izlazi" klikom na “X” u krajnjem
gornjem desnom uglu. Poruke u Yahoo-u ne brisati!

Voli vas Srecko!

Ciao tajo!

Opet pisem bez mame, ona je na poslu. Ko je taj Anton sto ga ti

stalno spominjes? Ja sad ucim srpski jer nam je danas pismeni, a
sutra takodje iz matematike. Ja i mama smo sinoc gledale prvo
finalno vece Evrovizije.

Otvorila sam onu sliku sa Maki-san i jos nekom, a ono drugo ne znam
otvoriti, to ce me mama nauciti.

Kad nam budes sljedeci put pisao, napisi nam uputstvo kako da mi
tebi posaljemo sliku!

Voli te Anja!!!

Ciao!

Od sada ces izgleda svaki dan dobijati zasebne poruke od mene i

Anje. Kod nas je sve po starom, jedino sto mi je ova sedmica zbog
pismenih zadataka u skoli i festivala veoma naporna. Anju cu vidjeti
tek veceras.

Sinocna predstava zenickog pozorista je bila iznenadjujuce dobra.

Veceras nastupa pozoriste iz Banja Luke.

Nisam otvarala onaj tekst, samo sliku. Slatke su ti te Japanke.

Za danas toliko, zurim na kurs.

Pozdravi! Slađana

Japan - 9.dan 21.05.2008. (srijeda)

Ciao Sladjana i Anja!

Jutro se po rasporedu nije razlikovalo od jucerasnjeg; razlikovali su se samo tema i

predavac na redovnom predavanju. Danasnje predavanje se odnosilo na kontrolu
kvaliteta i imalo je direktne veze sa mojim honorarnim poslovima implementacije
sistema upravljanja kvalitetom (npr. u E-novi TNNO Doboj); neke stvari sam vec
poznavao, ali Japanac predavac, prof.dr. Shikano-san je bio sjajan i fascinirajuci
tako da mi za razliku od juce ni u jednom trenutku na predavanju nije bilo dosadno.
Njegovo predavanje je bilo jedino danasnje predavanje i obuhvatilo je i
prijepodnevne i popodnevne casove.

Vecernji sati bili su rezervisani za tuzni dio: 2. epizoda serije neugodnoh ucenja
japanskog jezika. Antona nisam uspio nagovoriti na nastavak kursa; umalo da i
mene nije pokolebao zovuci me na autobus za Sapporo centar i obilazak prodavnica
tehnicke opreme. Naposljetku, odupro sam se izazovu i prisustvovao kursu;
interesantno je da je na kursu bilo prisutno 4 predavaca i 3 polaznika. Glavni ucitelj,
starija od dvije Japanke sa prvog kursa dovela je (osim mladje Japanke sa prvog
kursa) jos dva pomagaca i sa njima smo prakticno vjezbali ono sto nas je prethodno
teoretski ucila. Uglavnom se radilo o svakodnevnim situacijama, od restorana i
recepcije u JICA centru do prodavnice i drugih gradskih sadrzaja.

Sada je 23.10 po japanskom vremenu odnosno 16.10 po BIH vremenu. Veceras je

finalna utakmica lige sampiona Manchester United - Chelsea, ali su male sanse da
je odgledam; pocinje u 03.45 iza ponoci po japanskom vremenu, a nije ni sigurno da
li ce biti prenosena na nekom od 5-6 japanskih kanala koje mogu gledati na TV-u u
sobi JICA Centra. Kasne vecernje sate uglavnom cu provesti citajuci tematske knjige
naseg treninga i DVD-ove o Japanu i ovdasnjoj kulturi i istoriji, a koje sam posudio u
biblioteci JICA Centra. I naravno, surfajuci po internetu.

Sutra nemamo predavanja; ovaj cetvrtak predvidjen je za posjetu kompanijama

"Tokushu Iryo" koja proizvodi specijalne materijale za odjecu (od kojih se pravi
tradicionalna japansko odijelo - kimono) i "Itogumi Lumber" (zaboravio sam sta
proizvode, ali sjecam se podatka da imaju jako dobro razvijenu kontrolu kvaliteta
proizvoda); obe pomenute kompanije su smjestene u Sapporou. Ovo je nasa prva
posjeta nekoj od japanskih kompanija.

U prilogu saljem redovne zabiljeske sa (danasnjeg) predavanja i zajednicku

fotografiju svih ucesnika treninga. Na fotografiji se nalaze slijeva nadesno: Kojima-
san (oficir JICA programa), Linda (polaznik iz Albanije), Anton (polaznik iz Albanije),
Kobayashi-san (vodja JICA projekta), Stefani (polaznik iz Albanije) i, osim mene
(polaznika iz BIH), Maki-san (koordinator JICA projekta). Prilozi se "otvaraju" klikom
misa na izabrani prilog, u skladu sa donjim uputstvom.

1. predavanje: KONTROLA KVALITETA

Predavac: Dr Shikano-san
(konsultant za visoke tehnologije; specijalnost: zeljezare)

Postoje dvije oznake za kvalitet: malo q – kvalitet i veliko Q – kvalitet.

Koncept kontrole kvaliteta (skracenica QC) pojavio se u Japanu 1945. (porijeklom iz

US) kao SQC (statistical quality control); koristili su ga samo univerzitetski
obrazovani ljudi i uobzirivao je statisticke analize prilikom obezbjedjivanja kvaliteta
proizvoda na osnovu zahtjeva kupaca. Obuhvatao je korelacionu analizu, glavnu
analizu komponenti i regresionu analizu. Sva prica se zasnivala na obradi
vjerovatnoca (procesiranje numerickih podataka), pri cemu je kljuc bio odnos
izmedju faktora uticaja i rezultata. Odrzavani su sastanci ne menadzerskom nivou na
kojima su se iznosile ove analize sto je bilo podesno za sve ucesnike sastanaka:
ipak, neke od obrada nisu bile prakticne i bile su nepotrebne. Od mnostva faktora
uticaja bilo je potrebno izabrati one prave i upotrebljive za uspjesnu analizu za
dobijanje pravih rezultata, a to nisu mogli raditi iskljucivo menadzeri koji nisu bili u
toku sa proizvodnjom (primjer: vijak i navrtka; inzinjeri, menadzeri i generalni
menadzeri nisu bili u proizvodnji pa su uvijek morali u kutijama traziti navrtke koje
velicinom odgovaraju vijcima).

Stvar je unaprijedio Dr Deming (US), u procesu proizvodnje elektronskih vakuumskih

cijevi u NEC Japan, kroz cuveni Demingov ciklus Plan(planiraj)-Do(radi)-
Check(provjeri)-Action(unaprijedi) kojim je unaprijedjen odnos izmedju menadzera i
radnika. Vecina japanskih firmi i danas radi iskljucivo po ovom principu.

Potom se pojavio Dr Juran sa pojmom Fitness – oznacava proizvod koji potpuno

odgovara potrebama korisnika. Korisnik je onaj koji narucuje proizvod; on nije ni
inzinjer niti ijedan od menadzera. Sada je kontrola kvaliteta spustena sa nivoa
menadzmenta i inzinjera direktno u proizvodnju; novi koncept se zasnivao na
zadovoljenju potreba korisnika jer ukoliko nema prodaje – nema potrebe niti za
proizvodnjom. Do ovog koncepta proizvodnja je zadovoljavala uglavnom zahtjeve
prodajnog odjela kompanije i nije razmisljala o klijentu. Jos i danas ima ljudi koji su u
zabludi jer misle da je kvalitet vezan za menadzerski kadar; proizvod stvarno
proizvode radnici i to je razlog zasto se kontrola kvaliteta treba spustiti na nivo
radnika.

Iz SQC dobili smo sada TQC (Totally Quality Controll) – totalnu kontrolu kvaliteta u
80/90-im godinama proslog vijeka; Japan je postao cuven po kontroli kvaliteta.
Ministarstvo privrede i industrije Japana je uvelo savjetodavnu komisiju sastavljenu
od univerzitetskih profesora za nadgledanje svega vezanom za kvalitet proizvoda i
za proglasavanje tzv. “qualified products” sto je jedna dobra promotivna mjera za
neke proizvode.

TQC je, u stvari, Total Company (Quality) Control – totalna kontrola kvaliteta u
cijeloj kompaniji (svi zaposleni: ukljucujuci i menadzere i radnike i sve druge koji se
pojavljuju u kompaniji). Pri tome se nije odustalo od osnovnih postavki Dr Deminga.

Uprava Hokkaida je imala problema u pronalazenju odgovarajucih projekata vezanih

za unapredjenje poslovanja SME; jedna od varijanti bila je formiranje grupe za
konzalting SME koja je dobila malu kancelariju u upravi Hokkaida i svaki radni dan
imala odredjeno radno vrijeme za konzalting SME (npr. ponedjeljak–masinstvo,
utorak–biologija, srijeda–metal, cetvrtak–elektronika i petak–kontrola kvaliteta).
Ukupan cilj bio je unapredjenje poslovanja SME; projekt je trajao 4 godine.
Problematika na Hokkaidu je u tome sto SME ne vole kontakte sa lokalnim ili
drzavnim upravama.

ISO 9000 i 14000 su dijelovi TQM (Totally Quality Management) – sistema

sveukupnog upravljanja kvalitetom i obuhvataju, osim kontorle kvaliteta i stalno
unapredjenje sistema).
Alatke za implementaciju TQC su raznolike. Za kontinuirano unapredjenje kvaliteta
(u cijeloj kompaniji) potrebno je unapredjenje kvaliteta slijedecih elemenata
Q(kvalitet proizvoda), C(troska), D(isporuke) i sigurnosti (S). Amerikanci su ova cetiri
elementa nazvali “veliko Q” koje je inkorporirano u pojam TQM. Dakle, malo Q je
kontrola kvaliteta proizvoda, a veliko Q obuhvata sve aspekte kvaliteta
kompanije.

Jedan od kljucnih faktora u TQC je “HOSHIN” kontrola politike – svaka japanska

kompanija ima dokument politike kompanije, koji menadzerski nivo prosljedjuje
radnicima i koji mora biti razumljiv svim zaposlenim. Organizacija kompanije je uvijek
piramidalna predsjednik – generalni direktor – direktor – sef – itd. do radnika. Trend
je smanjiti broj nivoa piramide, posebno u menadzerskom dijelu. Politika kompanije
se donosi na menadzerskom nivou i dostavlja svim zaposlenim, da bi bili usmjereni u
istom smjeru (redosljed dostavljanja je odozgo-nadole, sa mogucnoscu diskusije o
dokumentu – ucesce svih zaposlenih u donosenju poslovnih politika i definisanju
ciljeva kompanije zasnovano na principima medjusobno povjerenje i razumijevanje).
Obzirom da zbog toga moze doci do problema u odnosima izmedju menadzerskog
kadra i radnika, dosta japanskih kompanija pravi rez na piramidi ispred menazerskog
kadra i uvodi treca lica – da snimaju potrebe i interese radnika prilikom gornjih
poslova. Kljucni cilj menadzmenta sada postaje motivacija zaposlenih. Toyota je
klasican primjer uspjesne japanske kompanije koja koristi ovaj pristup kontroli
politike i nikada ne zaboravlja na kljucnu ulogu radnika u kompaniji.

Sta cini QC ciklus? Primjer Toyote je jako uspjesan; oni su dodali 3 elementa C:
C(Creation), C(Challenge) and C(Courage). QC ciklus je mala grupa (5-15 radnika;
ukljucuje radnike najnizeg nivoa, cak i cistacice) koja radi aktivnosti kontrole kvaliteta
na radnom mjestu, nezavisno i volonterski; kroz djelovanje ove grupe obezbijedjeno
je da i najnizi radnici ucestvuju u kontroli kvaliteta. Ponekada dolazi i do takmicenja
izmedju pojedinih QC-grupa u jednoj Toyotinoj fabrici ili cak takmicenja izmedju QC-
grupa porijeklom iz razlicitih Toyotinih fabrika, a sto Toyota ohrabruje praveci
posebne prezentacione dogadjaje za QC-grupe. Pobjednicke QC-grupe na
takmicenjima dobijaju posebne nagrade od uprave Toyote, pa cak i povecanje plate
za kvalitetna unapredjenja poslovanja. QC-grupe su neformalne i pokrivaju radnike
npr. pod jednim poslovodjom. Radnici koji koriste napredne tehnologije – masine na
taj nacin unapredjuju dizajn i koriscenje tih masina sto bez njih inzinjeri sami nikada
ne bi mogli. Sistem je efektivan zato sto svi “plivaju” zajedno; prikupljaju se razlicite
ideje mnogo ljudi; istovremeno, svi su motivirani. QC-ciklus pristup ne zahtijeva
mnogo novca, a donosi mnogo efekata. (Prof. Dr. Shikano ce doci na poziv – ne
treba placati ni troskove aviona niti konzaltinga). Zasto Japanci danas preuzimaju i
druge (zapadnjacke) pristupe, ako je QC ciklus tako dobar? Prvo, ekonomska kriza
dovela je do pojave nelojalnosti radnika koji ne zele nista raditi volonterski (jer im
npr. kroz privremeno zaposlenje nije zagarantovana buducnost do penzije) pa ni QC
ciklus; drugo, u konglomerati malih kompanija, velike dionicke kompanije su
izbacivale iz kooperacija male dionicke kompanije koje nisu pokazivale
zadovoljavajuce rezultate te se gubila potrebna kriticna masa.

Tu je i princip 5 “gen” princip:

1. Otidji na radno mjesto “Genba”
2. Pogledaj fizicki proizvode/materijal “Genbutsu”
3. Razumi trenutno stanje “Genjo”
4. Rijesi probleme, zasnovano na principima “Genri” i pravilima “Gensoku”
Postoje razni nacini kontrole. Jedan od njih je “kontrola prioriteta” (posebno znacajno
za inzinjere) koji znaci je za jedno radno mjesto potrebno odabrati najbolji tim i to
tako sto ce se razni timovi mijenjati tokom godine i porediti njihovi rezultati. Za QC
odnosno analizu osnovnih procesa koriste se razni alati (“7 key factors for TQM” u
JICA biblioteci, autor Masao Umeda, Japanese Standard Association ): stratifikacija
(stratification), Paretto dijagram (Paretto chart), dijagram greske i uzroka (cause and
effect diagram), histogram, trend dijagram (Scatter), dijagram toka (run chart) i
kontrolni dijagram (control chart). Jedan od njih je i Ishikawa dijagram (backbone
diagram) koji je vrlo znacajan za upotrebu QC-grupa.

Primjer - Ishikawa (fishbone diagram):

Problem je sto se u kompaniji proizvodi previse defektnih proizvoda > P.
Razlozi: svi dobijeni tokom brainstorminga mogu se podijeliti
- oprema neodgovarajuca (masine) Machines
- kadar nedovoljno iskusan (ljudski factor) Man
- materijal star (materijal) Material
- procedura neodgovarajuca (metodologija) Methods
- nedostatak mjera, a ponekad i budzeta Measure
Ova alatka je vrlo korisna zbog jednostavne definicije prioriteta (najefektivniji).

Da bi kompanija bila savrsena (excellent) kompanija potrebno je da bude obicna

kompanija sa obicnim radnicima koji ulazu ogromne napore u svoj rad i kontrolisu ga
gledajuci dugorocno u svoju i kratkorocno u buducnost kompanije. Dakle, kljuc su
radnici i komforni uslovi njihovog rada. (Ovo je zakljucak naucnika Thomas J.
Petters i Robert H. Waterman Jr u djelu “In Search of Excellence”).

Korisni linkovi i knjige (za kontrolu kvaliteta):

TQM Getting started and achieving results with Total Quality Management
Society of Manufacturing Engineers

The Man who Discovered Quality, Andrea Gabor

Times Books Random House

Za vikend idem u dom jedne japanske porodice, gdje cu i nociti; svi idemo u zasebne
japanske porodice i svi cemo nociti osim Antona koji se posljednji prijavio i cija
japanska porodica ne daje nocenje. Za sada jedino znam da je uobicajeno da
japanske porodice u ovakvim aranzmanima "ugadjaju" gostima japanskim
tradicionalnim jelima i picima i da cesto preko dana provodaju goste po ostrvu
(Hokkaido); takodje su me upozorili da moja japanska porodica ima psa, smatrajuci
da to moze smetati gostu. Interesantno da nisu spominjali djecu; po pravilu japanske
porodice imaju po jedno dijete, a drugo i svako novo dijete ovdje se "posebno tretira"
obzirom da su ostrva prenapucena stanovnistvom i da je manjak zemljista evidentan.

Iducu subotu, 31.05. (sastanak u lobby prostoriji JICA centra), provescu na

aerodromu (start u 10.45) u Sapporou gdje cu (kao i ostalo troje polaznika treninga)
dobiti grupu japanskih studenata i obucavati ih engleski jezik - uobicajenu
komunikaciju na aerodromu, kao sto mi ucimo japanski jezik na kursu. Generalno,
Japanci slabo govore engleski jezik: oba nasa predavaca (jucerasnji i danasnji
profesori doktori) savrseno pisu na tabli u ucionici na engleskom jeziku sve sto je
potrebno iz svojih predavanja, a istovremeno ne znaju govoriti pa im za te iste
uspjesno napisane rijeci i recenice treba prevodilac. O cemu se radi? Japanci su
preuzeli pismo od Kineza (ono se vremenom ponesto promijenilo); sastoji se
prakticno od simbola za pojedine stvari npr. simbol za kravu je gotovo isti i na
japanskom i na kineskom jeziku i oni (Japanci i Kinezi) uglavnom razumiju tekstove
jedni drugih, a da istovremeno uopste ne razumiju jezik i ne mogu da se
sporazumijevaju govoreci. Kako su posljednjih godina proslog i pocetkom ovog
vijeka shvatili znacaj engleskog jezika u medjunarodnoj komunikaciji, sada
pokusavaju da obuce sto vise mladih Japanaca kako ne bi bili hendikepirani u
komunikaciji sa svijetom. U sve to sam se i ja uklopio kao trener za aerodoromske
komunikacije na engleskom jeziku za mlade Japance.

Voli vas Srecko!

Ciao tajo!

Ja danas imam pismeni iz matematike. Poslije skole cu se spremati za

Beograd. Danas je drugo finalno vece Evrovizije. Zasto svi Japanci
imaju nastavak san na ime?

Juce sam imala pismeni iz srpskog i dobro sam ga uradila. Jesi li mi

sta kupio?

Kako se zove pas te porodice kod kojih ces nociti?

Da si mi obavezno napisao kako da mi tebi posaljemo sliku!!!!!!!!!!!

PUNO TE VOLI ANJA!!!!!!

Japan - 10.dan 22.05.2008. (cetvrtak)

Ciao Sladjana i Anja!

Jutro je krenulo s TV-om - gledanjem prenosa finala Lige sampiona: utakmica je

emitovana uzivo na jednom od japanskih kanala i zapocela je oko 04.00, a ja sam se
probudio i ukljucio TV oko 06.00 kada su produzeci vec bili u toku. Navijao sam za
za pobjednika - Manchester United.

Oko 09.30 casova, u urednom malom putnickom kombiju krenuli smo, prema
danasnjem rasporedu, u posjetu dvjema japanskim firmama sa ciljem prenosa
japanskih znanja i iskustava vezanih za poslovanje malih i srednjih preduzeca; jedna
od kompanija je locirana na periferiji Sapporoa, a u druga u obliznjem gradu Ishikari
kroz koji protice istoimena rijeka. Cijeli dan sa nama (polaznicima treninga u Japanu)
proveli su Kobayashi-san (vodja JICA projekta) i Maki-san (koordinator JICA
projekta).

Prva od posjecenih japanskih firmi zove se Tokushu Iryou Ltd.: bavi se pranjem vesa
naveliko i proizvodnjom potrepstina za hendikepirane ljude. Povezana je sa
drzavnom institucijom zaduzenom za brigu o hendikepiranim osobama tako da dobar
dio budzeta za poslovanje dobiva od te drzavne institucije i obucava hendikepirane
osobe (prvenstveno mentalne bolesnike) da obavljaju jednostavne poslove u
ogromnoj praonici vesa i na taj nacin da se osposobljavaju za samostalan zivot.
Nakon uvodne price jedne stare gospodje - predsjednika kompanije i njene kcerke
ciji je posao da u firmi odrzava vedar duh, te obilaska svih dijelova kompanije,
uprilicili su nam tradicionalno ispijanje zelenog japanskog caja. Ovo pice su, u
cudnim keramickim posudama, pravile 4 stare zene u tradicionalnim japanskim
nosnjama - kimonima tako sto su vrucom vodom prelivale prah od caja koje su
dobijale avanima mrveci suve biljke caja u istim posudama. Uz pazljivo odabrane
japanske slatkise oblika cvijeta s nazivom "azalea", servirale su caj, strogo
odredjenom procedurom, tako sto su najljepsi dio keramicke posude (oznacen nekim
posebnim motivom) uvijek okretale prema onom za kog je caj pripremljen. Osoba
koja pije caj bila je duzna da posudu, koja mora da lezi na dlanu lijeve ruke, okrene
slobodnom desnom rukom dva puta u smjeru obrnutom od kazaljke na satu i popije
malo caja, te pohvali njegov ukus. Caj je zaista bio sjajan: gust i pomalo pjenast,
neobicne zelene boje i savrsena ukusa. Dok smo pili caj, pokusavali smo sa
Japancima da pricamo japanski jezik i, sveukupno, zbog napravljenih gresaka u
proceduri pijenja caja i govoru japanskog jezika, izgledali smo prilicno smijesni.

Druga od posjecenih japanskih firmi zove se Itogumi Lumber Co Ltd. i smjestena je u

mjestu s nazivom Ishikari, udaljenom oko pola casa voznje od JICA Centra ili centra
Sapporoa. Ova kompanija proizvodi nekoliko vrsta proizvoda: solarnu energiju,
laminatne poluproizvode za gradjevinarstvo i kuce (od drveta). Znatno je veca od
prve posjecene firme i orijentisana je na medjunarodne poslove; u fabrikama ove
kompanije najveci dio poslova je automatizovan (samo u nekim je dozvoljeno
snimanje fotoaparatom), a upravna zgrada izgleda fantasticno obzirom da su je
gradili vlastitom radnom snagom i od najboljeg vlastitog drvenog materijala. Unutar
upravne zgrade je i super sredjena sala za sastanke sa skulpturom osnivaca firme,
maketom japanskog zamka i izlozbom fotografija do sada najuspjesnijih poslova ove
firme.

Nikakvih poklona prakticno nismo dobili - ono sto smo dobili nije za nositi kuci; za
sada, Japanci su skrtice.

Popodne smo, u povratku iz posjeta nabrojanim firmama, proveli u najvecoj

prodavnici tehnicke opreme u Sapporou. Svih troje Albanaca (otkrilo se da nisu
muslimani - cak su tokom jednog od ranije odrzanih predavanja izjavili da sa
muslimanima nemaju nista zajednicko) kupilo je fotoaparate. Ja sam nabasao na
Sony video kameru, bolju i po modelu noviju od onih koje se mogu naci kod nas i cak
bio spreman za nju dati nesto vise od 1.000 dolara; naposljetku se otkrilo da su sve
naredbe i oznake na njoj na japanskom jeziku (po rijecima prodavca jedino Sony radi
proizvode namijenjene iskljucivo jednom trzistu) i da nije moguce jezik "prebaciti" sa
japanskog na engleski, te sam odustao od kupovine. Bilo mi je malo zao obzirom da
takva video kamera uobicajeno kosta oko 2.000 dolara; danas je bila "posebna
dnevna ponuda" i, uz karticu za popuste Maki-san za pomenutu prodavnicu (a koju
je ona kao Japanac izvadila po ulasku u prodavnicu i dala nam radi popusta kod
kupovine), cijena je bila manja za gotovo 33%. Na kraju, preostala je moguca
varijanta da kupim video-kameru neki drugi dan nekog drugoga japanskog
proizvodjaca (Canon, Hitachi, itd.) kod kojih je moguce mijenjati jezike i, pri tom, da
sacekam jos neko od pojeftinjenja ove opreme, uz slobodno koriscenje kartice Maki-
san koja je ostala kod Antona. "Posebna dnevna ponuda" je prakticno smanjenje
cijene koje ova (i neke druge) prodavnica u Sapporou uvodi najcesce srijedom i
cetvrtkom (nikada vikendom) kada je najmanje kupaca i koje uobicajeno iznosi do
15%. Popust na karticu prodavnice, koju je za nas na svoje ime napravila Maki-san,
je 3% (isti princip kod kartica Merkatora kod nas). Nakon neuspjelog shoppinga
vratio sam se, sa ostalima, u JICA Centar.

Za Anju za sada nista - igracke slicne nasim jos nisam vidio!

U JICA Centru me cekalo obavjestenje o japanskoj porodici kod koje idem za vikend
(dolaze po mene u subotu u 14.00 casova); porodica se preziva KARAYAMA i cine
je otac TOYOHIRO - doktor veterine (1969.), majka HIROKU (1975.) i djeca - sinovi
TOYOAKI (2001.) i TOYOHARU (2004.), te kcerka ASA (2006.). Upraznjavaju
religiju sintuizam i imaju tri psa. Ko zna, obzirom da su Japanski stanovi generalno
mali za evropski ukus, kako cu se s njima provesti tokom vikenda.

Vecernji sate proveo sam na internetu i gledajuci kosarku - americku NBA ligu na
nekom od japanskih kanala (dobar dio kosarkasa sam poznavao jer se radilo o LA
Lakers-ima i San Ontonio-u). Trebalo bi i malo da ucim japanski jezik zbog
sutrasnjeg 3. dijela kursa, ali mi je strasno mrsko.

U prilogu saljem zabiljeske sa (danasnjih) posjeta japanskim firmama i fotografiju sa

ceremonijalnog ispijanja japanskog zelenog caja.

1. posjeta: TOKUSHU IRYOU Ltd Sapporo

Tel.: 011-663-0761 Japan
URL: http://www.tomoni.co.jp

Kompanija (privatno vlasnistvo) se bavi pranjem vesa naveliko (za bolnice, druge
kompanije, posebne drzavne ustanove, itd.), ciscenjem poslovnih subjekata naveliko
i proizvodnjom raznih potrepstina za hendikepirane i “normalne” ljude. Povezana je
sa drzavnom institucijom zaduzenom za brigu o hendikepiranim osobama tako da
dobar dio budzeta za poslovanje dobiva od te drzavne institucije i obucava
hendikepirane osobe (prvenstveno mentalne bolesnike) da obavljaju jednostavne
poslove u ogromnoj praonici vesa i na taj nacin se osposobljavaju za samostalan
zivot. Predsjednik je jedna stara gospodja, a pomaze joj kcerka ciji je osnovni posao
da u firmi odrzava vedar duh.

Moto kompanije je stvaranje najboljih vrijednosti, a osnovna ideja obezbjedjenje

podesnog okruzenja za ljude (sto svako jutro ponavljaju svi radnici u firmi).

U kompaniji je zaposleno 126 radnika, a od toga je 25 hendikepiranih lica (24

mentalno i 1 fizicki) sto je doprinos kompanije japanskom drustvu u cjelini.
Kompanija postoji 30 godina i ponosi se svojim rezultatima vezano za uposljavanje
hendikepirane radne snage; zbog ovakvog pristupa pojavljuje se u svim katalozima
japanskih firmi. Hendikepirane osobe uglavnom obavljaju najjednostavnije poslove u
praonici – trpaju prljavi ves u masine za ves, te slazu oprani ves i pakuju ga za
transport. Potrepstine za hendikepirane i “normalne” ljude obuhvataju razna
pomagala npr. stipaljke kojom stari ljudi mogu da jednostavno rukuju malim
predmetima poput tableta (a sto vise ne mogu svojim rukama), specijalne stapice za
rizu kojim se znatno lakse rukuje nego standardnim, kapama sa ojacanim
materijalom koje stite glavu prilikom pada na ledu za vrijeme hladnih japanskih zima,
itd. Kompanija ima napredan proizvod – “simulator hendikepa” kojim se omogucava
“normalnim” ljudima da shvate neciji hendikep npr. postoji plasticni omotac za donji
dio noge koji, kada se pricvrsti na zdravu nogu, onemogucava pravilno kretanje noge
na nacin kako je to pri stvarnoj povredi noge.

2. posjeta: ITOGUMI LUMBER Co., Ltd Ishikari

Tel.: (0133) 64-4111 Japan
URL: http://www.itogumi-mokuzai.co.jp/

Kompanija (privatno vlasnistvo) je smjestena u mjestu s nazivom Ishikari, udaljenom

oko pola casa voznje od JICA Centra ili centra Sapporoa. Ova kompanija prakticno
radi za gradjevinarstvo: proizvodi nekoliko vrsta proizvoda: solarnu energiju,
laminatno drvo (poluproizvode za gradjevinarstvo) i kuce od drveta. Znatno je veca
od prethodne firme i sastoji se od sedam manjih firmi; orijentisana je na
medjunarodne poslove. U svim fabrikama ove kompanije najveci dio poslova je
automatizovan (samo u nekim je dozvoljeno snimanje fotoaparatom). Upravna
zgrada izgleda fascinantno obzirom da su je gradili vlastitom radnom snagom i od
najboljeg vlastitog drvenog materijala; unutar upravne zgrade je i super sredjena
sala za sastanke sa skulpturom osnivaca firme, maketom japanskog zamka i
izlozbom fotografija do sada najuspjesnijih poslova ove firme.

Osnivanje kompanije: 1894. godine.

Kapital: 150 miliona dolara
Zaposlenih: 127
Godisnji obrt: 7 milijardi dolara
Proizvodi:
 Laminatno drvo – koristi se u razlicite namjene; mali drveni komadi spajaju se
principom “finger joins” stvarajuci najrazlicitije oblike velike cvrstoce. Ovaj
materijal koristi se cak i za potporne stubove u velikim halama npr. za
ovogodisnji samit G8 u Japanu.
 Solarna energija – proizvode se solarni paneli za montiranje na krovovima
objekata koji omogucavaju stvaranje odredjene kolicine elektricne energije (za
jednu normalnu japansku kucu je potrebno 20 panela cijene po 10.000 dolara,
ukupno 200.000 dolara: maksimalna ukupno ostvarena kolicina elektricne
energije je 3kW) koja se koristi u domacinstvima, uz dodatnu nabavku
elektricne energije od japanske elektrodistribucije prilikom vece potrosnje ili
prodaju nepotrosene elektricne energije (viska) japanskoj elektrodistribuciji.
Kompanija ima znacajan izvoz solarnih panela u Evropu, posebno u
Njemacku gdje je elektricna energija skupa i gdje obicni ljudi cak ostvaruju
profit prodajom ovako proizvedene elektricne energije elektrodistribuciji
Njemacke.
 Kuce od drveta – proizvode se zidni paneli koji se mogu, u skladu sa
projektom, montirati i povezivati na razne nacine. Posebno su korisni za
trusna podrucja kakav je Hokkaido (Japan); ovakve kuce mogu “prezivjeti”
zemljotrese velikih jacina. Godisnje se proizvodi oko 20.000 drvenih kuca.

Politika kompanije (eng. Company Policy) ima 6 elemenata:

1. Profit (plan profita za fiskalnu godinu 2008: godisnji promet 7,65 milijardi dolara,
bruto profit: 590 miliona dolara, neto profit: 100 miliona dolara);
2. Zadovoljenje svih regulativa, pisanih i nepisanih;
3. Sigurnost (bez nesreca u radnom procesima);
4. Sistemi kvaliteta u skladu sa ISO 9000 i ISO 14000 (zastita okruzenja);
5. Kontinuirano unapredjenje (KAIZEN aktivnosti);
6. Unapredjenje vjestina (upravljanje ljudskim resursima).

Pitanje: Obzirom da se radi o proizvodnji, kako obezbijediti da prodaja donosi profit?

Jedno od osnovnih principa firme je da se prilikom kalkulacije cijene proizvoda ne
smije dobiti cijena koja se razlikuje od trzisne. Ukoliko se kalkulacijom dobija cijena
koja je veca od trzisne, potrebno je umanjiti troskove da bi firma mogla opstati. To se
moze uraditi samo postujuci oba slijedeca principa – nabavkom sto jeftinije sirovine
potrebnog kvaliteta (pravilo: sirovina mora biti sto je moguce vise jeftina) i raditi sto
vise na eliminaciji svih viskova jer su oni otpad (pravilo: sto manje otpada) bez obzira
da li se radilo o sirovinama, vremenu, proizvodnim linijama, skladistu, itd.

Svi zaposleni moraju neprekidno razmisljati o otpadu (tipicna primjena 5S principa),

kao i o unapredjenju poslovnih procesa (KAIZEN aktivnosti). Kontinuirano
unapredjenje se dobija kroz redovne mjesecne sastanke na kojima i najnizi radnici
mogu dati svoje prijedloge za unapredjenje radnih procesa (tipicna primjena kontrole
kvaliteta) i kao rezultat angazovanja konsultanta iz Toyote radi unapredjenja
proizvodnje (tipicna primjena vanjskog konsultanta). Na ovakav nacin, kompanija je
dobila potpuno nov proizvodni sistem NPS (eng. New Production System).

Takodje, kompanija redovno poziva svoje klijente (potencijalne ili postojece) u

fabrike da bi se upoznali sa proizvodnjom – time se stvara povjerenje i privrzenost
kompaniji (tipicna primjena principa orijentacije ka postizanju zadovoljstva klijenata).

Fabrike su potpuno ciste – bez prljavstine, smeca i drugog otpada (tipican put ka
velikom Q u TQM).

Svaki rukovodilac ide na obuku za rad na radnom mjestu bilo kog od zaposlenih
radnika kojima rukovodi; tako ih moze mijenjati zbog izostanka sa radnog mjesta u
svakom momentu (razvoj vjestina).

P.S.
Da bi se poslala fotografija, potrebno je znati kretati se po folderima da bi se doslo
do onog u kom je fotografija smjestena. Kada to budete znale (postupak se ne moze
poslati e-mailom), poslacu vam uputstvo kako da mi posaljete neku fotografiju.

Ako se pojave bilo kakvi problemi sa internetom (internet ne radi, ne radi program,
ne mozete doci na yahoo, itd.), zovite Dragana na fiksni 225-034 ili mobilni 065/196-
491. Zovite ga bez ustrucavanja, sigurno ce pomoci i ako treba doci da vidi o cemu
se radi.

Redovno pozdravljajte moju Ljubicu!

Voli vas Srecko!

Ciao!
 Juce je internet nesto preskakao, tako da moja poruka uopste nije
otpremljena. Anja je prije podne imala vise srece. Inace, ona je jutros
u pola sedam otputovala u Bg. Za sada je nisam uspjela dobiti
telefonom, ne znam zasto.

Dakle, danas sam sama kod kuce. Ne znam da li cu moci ici na

posljednju predstavu, jer bi se ona u to doba trebala vratiti, pa je
moram docekati. Ako mi ne bude mrsko oticu cu do svojim, a mozda
svratim i do tvoje Ljubice da joj prenesem pozdrave.

Stalno te zaboravim pitati kako se snalazis sa vesom, jesi li ista prao?

Pa tebe je zapala bas velika porodica, a o psima i da ne govorim. Bas

me zanima kako ces se provesti! Eto ti prilike da vjezbas japanski.

Nemoj nista kupovati na silu, ako je preskupo ili ako ne valja. Dobro
bi bilo da kupis nekih sitnica, suvenira, nesto tipicno njohovo. Pusti
Anju, ona nista drugo ne zna nego samo da pita za poklone!

Uop[te nemam namjeru da odavde saljem fotografije i to je njena

fiks-ideja!

Puno pozdrava! Slađana

Japan - 11.dan 23.05.2008. (petak)

Ciao Sladjana i Anja!

I ovdje je petkom malo drugacije raspolozenje nego ostalim radnim danima; svi
Japanci razgovaraju o planovima za provodjenje predstojeceg vikenda.

Ph.Dr. Hiramoto-san sa Fkulteta za ekonomiju i poslovnu administraciju Hokkaido

Univerziteta odrzao nam je cjelodnevno predavanja na temu "Biznis menadzment";
tema je bila vrlo dobra i prateci materijali prezentacije odlicni, ipak, profesor je bio
nevjerovatno dosadan (iako je bio najmladji od svih dosadasnjih predavaca) tako da
smo cijelo popodne proveli u ucionici boreci se da ne zaspimo i da ne budemo
nepristojni zbog ocigledne pospanosti, umjesto da slusamo lekciju. Uz teoretsko
gradivo, bilo je mnogo sjajnih primjera kompanija u kojima su teoretske postavke iz
lekcije sprovedene; posebno mjesto zauzima Toyota koja je u svemu daleko iznad
svih drugih japanskih firmi.

1. predavanje: BIZNIS MENADZMENT za SEE ZEMLJE

Predavac: Ph. D. Hiramoto-san
Graduate School of Economics and Business Administration
Hokkaido University
URL: http://www.econ.hokudai.ac.jp

Postoje dvije glavne oblasti teorije menadzmenta:

1. menadzment okruzenja i organizacioni menadzment;
 2. pojedinacni menadzmenti (finansijski, proizvodni, marketinski, informacioni,
HR, R&D, itd.);

Postoji mnostvo relacija izmedju kompanije i okruzenja koje cine uprava (vlada),
trziste kapitala (banke), trziste rada (dugorocno i kratkorocno zaposljavanje), trziste
sirovina (drugi proizvodjaci i trgovci na veliko), trziste proizvoda/usluga (korisnici –
kome, sta i kako), itd.

(MANAGEMENT STRATEGY)

Grcki “strategos” znaci “opsta vjestina” – dobijen termin strategija; potice iz u vojne
terminologije. Strategija kao hijerarhijski sistem ima 3 nivoa (piramidalno):
1. sveukupna strategija kompanije;
2. poslovna strategija ili kompetitivna strategija;
3. proizvodna strategija ili funkcionalna strategija.

Strategija se moze konkretizovani kroz slijedece elemente:

 Misija & vizija – fundamentalni (sveukupni) cilj kompanije;
 Cilj – konkretna i mjerljiva meta poslovanja, kojom se pokusava dostici ono
sto misija pokriva;
 Strategija – mjere kojima se postize misija i cilj;
 Taktike – specificne aktivnostima kojima se implementira strategija.

Primjer: UNIQLO / Fast Retailing Co., Ltd

I primjer: Misija & vizija i cilj
II primjer: Strategija i taktika
prilog: slajdovi iz predavanja 13. i 14. Mini case of FR (1) i (2);

(BUSINESS LEVEL STRATEGY)

Definise donosenje odluka u vezi proizvoda/usluga koje treba obezbijediti klijentima

u individualnim oblastima poslovanja. Drugim rijecima, to je ogovor na pitanja: sta
(what), kome (whom) i kako(how).

Ovdje dolazi do konkurencije – mnostvo kompanija imaju iste klijente koji imaju iste
mogucnosti. Sta je konkurencija (eng. Competition)? Obuhvata aspekte: cijene,
informacije i ulazak/izlazak na slobodno trziste. Moguca je pojava situacije “U ratu
cijenama niko ne moze pobijediti!”; tu je potrebno ciniti posebne mjere kao npr.
uvodjenje novih tehnologija i novih oblasti poslovanja.

Postupci poslovne strategije za izbjegavanje konkurencije kako bi se postigao veci

profit su:
 Kreiranje “nekonkurencije” konkurencijom; podrzava se restrikcija broja
kompanija npr. zakonima, carinama, sistemom (licenciranje, sistem
ovlascenja, ...), tehnickim barijerama (patenti isl.) i velicinom inicijalnog
ulaganja; te restrikcijom neprijateljskih mjera (precutne koalicije, dumping
ponude, itd.);
 Pronalazenje trzisne nise (ulazak u malo trziste prije drugih; pravljenje profita
upotrebom ekskluzivnosti; potencijal za razvoj male nise u veliko trsiste);
 Diferencijacija (kako se razlikovati od nasih konkurenata?).
(FORMULACIJA POSLOVNE STRATEGIJE)

4 koraka:
1. Odredjivanje domena poslovanja
2. Analiza korisnika
3. Analiza strukture i profitabilnosti u djelatnosti
4. Analiza vlastitih mogucnosti mehanizama

1.Odredjivanje domena poslovanja – sfera egzistencije, polje djelatnosti

kompanije; fizicki: lista djelatnosti kompanije; funkcionalno: koju cemo vrijednost
ostvariti za korisnike.

Metoda funkcionalne definicije obuhvata 3 dimenzije:

 marketing - koga cemo zadovoljiti – klasifikacija od korisnika i trzisna
segmentacija – grupiranje korisnika sa istim vrijednostima;
 tehnologija – tehnologije koje koristi kompanija;
 korisnici – skup potreba korisnika koje treba zadovoljiti (npr. za kafic: uzivanje
u kafi, citanje novina, magazina ili stripova pri ispijanju kafe, koriscenje kafica
kao mjesta za sastanke, koriscenje kafica za odmor i pauzu, itd.).

2.Analiza korisnika odgovara na pitanje: “Koju vrijednost” cemo obezbijediti za

“koga”? Ako pokusamo da zadovoljimo sve korisnike, vjerovatni ishod je
nezadovoljstvo svih korisnika. Analiza kaze koje potrebe korisnika, a kako mogu biti
raznovrsne - moguce velike pogreske.

Potrebe korisnika oznacavaju ocekivanja korisnika usmjerena na proizvod/uslugu i

obuhvataju: cijene, osobine proizvoda/usluga (funkcija, kvalitet, dizajn, posebne
beneficije koje proizvod/usluga donosi,...), , pratece usluge (usluge nakon prodaje,
uslovi placanja, ...) i imidz (brend, prepoznatljivost kao statusni simbol, ...). Kako su
poslovni resursi limitirani, treba ih upotrijebiti na kljucne tacke u potrebama korisnika.

Segmentacija trzista obuhvata klasifikovanje korisnika sa istim osobinama u razne

grupe korisnika i moze biti geografska (npr. zemlja, region), prema proizvodu
(funkcije, performanse, aplikacije, okruzenje i cijene), prema zanimanju, godinama,
polu i socioekonomskoj klasi, te poslovnoj kategoriji i velicini korisnika (za
industrijske robe – B2B).

Primjer: prilog: slajdo iz predavanja 36: Lifecycle of Women’s Cosmetics;

3.Analiza strukture i profitabilnosti industrije

MODEL 5 SNAGA - prosjecan potencijalni profit u djelatnosti odnosno

kompetitivnost kompanije u vlastitoj oblasti proizvodnje/davanja usluga. Prijetnje su
postojece kompanije, nove kompanije na trzistu, alternativni proizvodi, pad
mogucnosti kupaca i pad mogucnosti dobavljaca.

Primjer: prilog: slajdovi iz predavanja

49: Basic Strategy for Competitiveness i 50. Case Autoindustry;
Kompanija moze ostati zarobljena u sredini i nije moguce implementirati nijednu od
osnovnih strategija.

Primjer: prilog: slajdovi iz predavanja

52: McDonald’s and MOS BURGER i 60: Business System Obsolence
i
61: growth of McD and stagnation of MOS;

4.Analiza vlastitih mogucnosti i mehanizama

Specificne mogucnosti i mehanizme kompanija mora posjedovati da bi odredjenu

vrijednost ponudila korisnicima i da bi se razlikovala od konkurenata. Izvor tih
mogucnosti jesu resursi menadzmenta. Kontinuirano davanje vrijednosti korisnicima
zahtijeva specificne mehanizme i organizacione resurse upravljanja – sto cini biznis
sistem.

Primjer: prilog: slajdovi iz predavanja

73: Dell Computer’s Characteristics 1; 74: BTO and Speculative
Production;
75: Dell Computer’s Characteristics 2; 76: Dell Computer’s
Characteristics 3;

Vise od pola zaposlenih u Dell-u jesu zaposleni ciji je posao podrska korisniku.

VRIO – metoda upravljanja menadzment resursima znaci:

Posjedovanje Valuable Rare Inimitable resursa i upotreba tih resursa na
Organizationally nacin.

Primjer: prilog: slajdovi iz predavanja

79: What is WRIO Analysis; 80: Value Chain and VRIO Analysis;

----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
PROIZVODNI SISTEM - TOYOTA

Osnovna ideja je eliministi bilo kakav otpad pri cemu je proizvod bez dobre prodje
najveci otpad; dakle, treba proizvoditi samo ono sto je potrebno kada je potrebno.

Kljucni cilj je redukcija cijene, a koja se dobija kroz kvantitativnu kontrolu, osiguranje
kvaliteta u post-procesima i postivanje humanosti.

Karakteristika proizvodnog sistema Toyote je tzv.

 Upravo na vrijeme (Just-In-Time)
o Proizvodnja samo ono sto je potrebno kada je potrebno i u zeljenoj kolicini;
o Sinhronizacija raznih multi-nivovskih proizvodnih procesa;
o Sinhronizacija pocesa
 Stalno unapredjenje proizvodnog sistema (Kaizen).

Od 23.05.2008. godine, Toyota je odlucila da placa Kazen aktivnosti (tri puta

sedmicno, ponekada i vikendom sastaju se QCC grupe u Toyoti), sto ce dovesti do
revolucionarnih promjena i u drugim kompanijama.
Kanban je dokument na kom je naznaceno o kom dijelu se radi, gdje se isporucuje,
kod i druge oznake proizvoda: obavezan je i za procese u fabrikama Toyota-e i za
podugovarace kojih ima mnogo i sa cijim proizvodima je potrebno efikasno rukovati
prilikom isporuke.

Postoje 2 vrste kanbana:

 Kanban proizvodne instrukcije – indicira masinsku instrukciju (koji proces), sta
se njome proizvodi (koji dio), za koji tip putnickog auta je predvidjen, te gdje
se skladisti;
 Kanban o preuzimanju komponenti – indicira da je navedeni proce su toku,
podaci o isporuci - govore koji i koliko dijelova ce biti od nekoga preuzeti, te
koji je post-proces.

Primjer: prilog: slajdovi iz predavanja

86: Flow of Two Kanban Types i 93: Details of Supplier Kanban;
Ostale karakteristike proizvodnog sistema Toyote su:
 Nivoisanje obima proizvodnje;
 Skracenje set-up vremena;
 ”Autonamation” umjesto ”Automatization”
 Vise-funkcionalni radnici;
 Sistem sugestija.

Radni dan je zavrsen 3. lekcijon iz kursa ucenja japanskog jezika: ne zna se kome je
od nas troje na kursu bilo gore - ucitelj japanskog jezika ima 2 stalna pomagaca tako
da su aktivne prakticne vjezbe neizbjezne (jos je gore sto sa mnom, valjda zbog
najmanje starosne razlike, vjezba bas ucitelj). Vece nakon kursa proveo sam za
racunarom JICA Centra skenirajuci pojedine (meni ili komori) interesantne stvari iz
stampanih materijala koje smo do sada prikupiili, a sto za krajnji cilj ima sto manje
stampanog materijala (tezine prtljaga) pri povratku kuci.

Cijeli dan (petak) nisam izlazio iz JICA Centra.

Sada je vec subota, oko podne; upravo sam dosao iz samoposluge gdje sam kupio
neke slatkise za djecu porodice KATAYAMA kojoj idem na boravak tokom vikenda.
Spremicu stvari i sacekati ih oko 14.00 u holu JICA Centra, kada dolaze po mene.

U prilogu saljem zabiljeske sa predavanja i fotografiju iz Odori parka u Sapporu.

Voli vas Srecko!

Zdravo tajo!

Reci mi gdje se nalazi kutija u kojoj je dosao moj mobilni telefon! Ja

sam nesto pipkala po njemu i blokirao se. Uopste ne odgovara na
komande, niko me ne moze zvati, ukratko receno kao da ga i nemam.
Kad ga otvorim trazi puk kod, a ja ga ne znam napamet i zato mi
odmah odgovori gdje je ta kutija!!!!!!!!!!
 Juce sam bila u Bg. i bilo je glupo da se ne moze opisati koliko.

Sad ce ti mama nesto napisati!

Mi smo tek ustale, subota je, Anja ce sada ici na ustipke kod tvoje
Ljubice. Ja sam bila juce popodne, dobro je. Nisam mogla ici na
predstavu, jer sam cekala Anju.

Poslije cu otici malo u grad, zatim na frizuru, jer uvece imamo

matursko vece.

Puno pozdrava i poljubaca od Anje i Sladjane!

Japan - 12.-13. dan 24.-25.05.2008. (subota-nedjelja)

Ciao Sladjana i Anja!

Nedjelja je; prosla je ponoc, a kako mi se ne spava, najbolje da to iskoristim i da vam

opisem kako mi je bilo u posjeti japanskoj porodici Katayama kod kojih sam proveo
subotnje popodne i danasnju nedjelju - do 15.00 casova.

Dosli su po mene tacno u 14.00 casova, kako je najavljeno u JICA informaciji koju
sam ranije dobio; u grupi su bile Hiroko-san (zena koja je i uputila zahtjev svoje
porodice za posjetu stranca), njena sestra Noriko (nije bila na JICA listi, 20 godina) i
svo troje djece, a nije dosao Toyohiro-san koji je bio na poslu. Ispostavilo se da svi
imaju nadimke dobijene skracivanjem imena npr. Hiroko-san je bila Kira, a djeca
Toyoaki - Aki, Toyoharu - Haru i Asa - bez nadimka. U pocetku su djeca bila
sramezljiva, ali to nije dugo trajalo.

Iz JICA Centra su me odvezli svojom Toyotom (koja je bio u stvari super opremljen
kombi - posebno mi se svidio GPRS racunar koji je dok smo se vozili besprijekorno
pokazivao aktuelnu ulicu u Sapporo-u i poziciju auta opominjuci Kiru blagovremeno
na planirano skretanje i slicno.

Najprije su me odvezli na planinu Teine pored Sapporo-a na kojoj se jos uvijek

nalaze staze nekada odrzanih olimpijskih igara u Japanu i ciji je centar bio Sapporo,
a potom u shintuisticku crkvu ciji je svestenik prijatelj njihove porodice i sa kojim sam
se fotografisao. Popodnevno hodanje zavrseno je u najvecem parku u Sapporo-u,
izmjestenom na gradsku periferiju, u kom se nalazila velika vodena povrsina sa
patkama i drugim zivotinjama i u kom smo neprekidno setali u jednom smjeru barem
2 sata. Naposljetku, djeca su se umorila i pocela sa kuknjavom, pa smo krenuli
njihovoj kuci.

Porodica Katayama ima upravo kucu; smjestena je u meni nepoznatom dijelu

Sapporo-a - treba imati na umu da Sapporo ima preko milion i osamsto hiljada
stanovnika sto znaci da je malo manji od Beograda. Kuca ima prizemlje u kom je
smjestena Klinika za zivotinje koju vodi Toyohiro-san i sprat - veliko potkrovlje u
kojem stanuju. Oni slabo govore engleski, a ja jos gore japanski - ipak, uspijevali
smo se sporazumjeti. Trazili su da im pricam o svojoj porodici pa sam im pokazao i
vase slike, a prezentaciju na laptopu sam iskoristio da im pokazem gdje je BIH (za
koju nikada nisu culi) i kakav je grad Doboj u kom zivim. Djeca su vec postajala
naporna.

Oko 18.00 casova dosle su Kirine prijateljice sa svojom djecom, pa sam sve
ponavljao nekoiliko puta, kako su dolazile. U jednom trenutku, mislim da je u kuci
bilo 5-6 zena i petnaestak djece; svi muzevi su radili do kasno - uhvatila se velika
guizva i galama, ali to nikom od njih nije nimalo smetalo. Uskoro smo vecerali; trpeza
je bila jako bogata (fotografisao sam neka jela) i sadrzala je cuveni sushi koji sam
pozelio jesti (kada sam ispunjavao JICA upitnik). Sushi je, u stvari oveca kasika rize
na kojoj se nalazi komad sirove morske ribe, obradjen na neki poseban nacin - u
posudi je bilo nekoliko vrsta sushija - sa tunom (meni najukusniji), salmonom,
morunom, kitovim mesom, nekom bijelom ribom ciji naziv i pored svih mogucih
rjecnika nismo uspjeli prevesti sa japanskog na engleski jezik, lignjama, krabama,
itd. Svuda oko sushija nalazio se kavijar (raznih boja i ukusa) pakovan u "dzepice"
od ribljeg mesa koji su se jeli odjednom. Nakon neuspjelih pokusaja upotrebe
japanskih stapica, dali su mi viljusku i noz i savjetovali da jedem rukama (kako oni to
najcesce rade) sto sam na kraju prihvatio. Osim sushija, tu je bilo i nekih racica u
narandzastom sosu, cudno napravljene piletine i jos nekih jela koje nisam uspio niti
probati; uz sva jela bilo je mnostvo povrca - brokula, karfiola i drugog meni mrskog
povrca. Ono sto je cudno je da je sve bilo prilicno zacinjeno i jelo se sa sojinim i
nekim drugim sosovima koji su cak i rizi potpuno promijenili ukus nabolje. Jos je
cudnije da su sve zene puno jele, iako su bile mrsave. A najinteresantnije je da su uz
jelo jako mnogo pile; svaka od njih je za rucak popila barem 3-5 limenki piva;
razmisljao sam o tome da li je pivo bezalkoholno ili ne. Djeca su takodje mnogo jela;
cak i najmanja Asa bila je potpuno samostalna; sama je sjedila za stolom i birala sta
ce da jede.

Oko 20.00 casova dosao je Toyohiro-san sa posla; sve zene su se trudile da ga

posluze; donio je odnekud bocu sakea i najavio da treba da je iskapimo do ustajanja
od stola. Sake je tradicionalna japanska rakija koja nije jaka kao nase rakije; na boci
pise da ima 27 stepeni. Kako Toyohiro-san nema pojma engleski jezik i potrebno je
da mu Kira sve prevodi, vrijeme do iza ponoci proveli smo uglavnom pijuci i smijuci
se zenama i djeci koji su izvodili neku svoju priredbu.

Pred spavanje - poseban dozivljaj: kupanje na japanski nacin. Japansko kupatilo je

odvojeno od toaleta i izgleda drugacije nego evropska kupatila; kada je kockasta i
dublja nego nasa. Najvaznija stvar je da iako imaju kadu u kupatilu, Japanci se ne
tusiraju unutra nego van kade. Oni kadu napune vrucom vodom, goli sjede na malim
plasticnim stolicama pored kade i grabeci vrucu vodu iz kade posebnim posudama
(slicnim jako dubokoj tavi), polijevaju se njome. Nakon sto su cisti jer su se istusirali
na ovaj nacin, ulaze potom u kadu i relaksiraju se lezeci cisti u cistoj vrucoj vodi. Od
domacina sam dobio upute sta da radim pa sam se i ja na taj nacin okupao.
Temperatura vode u kadi se regulise na posebno kontrolnom panelu kade, a bila
zaista visoka - 42 stepena; jedva sam nekako usao u kadu i prelezao par minuta,
cak i nakon kupanja jos su mi se barem dvadesetak minuta grasci znoja pojavljivali
na licu. Kako tako, cekalo me spavanje na podu (u za mene posebno odredjenoj
sobi), jer u japanskim kucama nema kreveta. Sve gore od goreg!
Japanci ustaju rano - ja sam ustao posljednji. Svi su bili na nogama, i odrasli i djeca;
do 09.00 smo doruckovali, a zatim mi je Toyohiro-san pokazivao svoju kliniku - to
zbilja jeste klinika jer sadrzi i salu za operacije, istrazivacki centar, cekaonicu za
pacijente, i sl. (u 6-7 prostorija radi 6-7 zaposlenih). Tri psa imaju posebnu prostoriju
u kuci u kojoj provode noc ili hladne zimske dane, a preko dana su u ogradjenom
dijelu dvorista tako da niko nema direktan kontakt s njima, a i ne treba ih ni voditi u
setnju. Na kraju, Toyohiro-san je ostao na poslu (on ne radi ponedjeljkom), a ja sam
se vratio u gornji dio kuce gdje sam vrijeme proveo uglavnom igrajuci se sa djecom i
fotografisuci.

Za nedjelju je bilo predvidjeno rostiljanje ("Barby Queue"), ali je padala kisa pa je

otkazano. Vrijeme do rucka je utroseno posjetom fabrici i muzeju cokolade u
Sapporou sto je poseban dozivljaj jer i posjetioci ucestvuju u pravljenju cokolade.
Inace, slatkisi su im grozni; u samoposlugama police sa cokoladama podsjecaju na
starojugoslovenske socijalisticke price. Rucali smo u nekom klasicnom japanskom
restorancicu - piletinu sa rizom i curry sosom - sve je bilo ukusno mada jako
zacinjeno i vrlo ljuto, ali to je izgleda najvise smetalo meni (a mislim da volim jesti
ljuto) - cak su i sva djeca ukljucujuci Asu bez problema pojela svoje porcije.

Sva djeca su zaspala u autu dok me Kira vracala u JICA Centar; razmijenili smo
kontakt podatke i moje japansko kucno ludilo time je zavrseno; u ponedjeljak me
ponovo ceka Kobayashi-san sa svojim predavanjima.

U prilogu su dvije fotografije sa moje posjete japanskoj porodici: na jednoj je Kira sa

djecom, a na drugoj je pravljenje cokolade u Fabrici cokolade

P.S. Kutija sa Anjinim telefonom je na jednoj od polica iznad monitora mog

kompjutera; obe police imaju dvostruku dubinu, tako da treba prvo skloniti prvi red
stvari i unutra naci kutiju Anjinog telefona sa uputstvom. Nisam siguran da je tu papir
sa PUK kodom. Inace, sa PUK kodom se ne treba igrati, pa i ako nadjete papir sa
PUK kodom, najbolje da to odnesete u prodavnicu mobitela da oni aktiviraju Anjin
mobitel. Vec sam joj rekao da se ne igra sa PUK kodom, jer ako se tri puta unese
pogresan broj, telefon se vise ne moze deaktivirati i potrebno je kupiti novu karticu tj
novi telefonski broj.

Voli vas Srecko!

Ciao tajo!

Popravila sam telefon. Nazvala sam informacije i oni su mi rekli Puk

kod, a i da nisu meni ne pada na pamet da nosim telefon u
prodavnicu.

Ja sad isjecam slike iz novina jer u srijedu ocjenjuje album.

Sad prvi cas imamo pismenu vjezbu iz Engleskog, a potom nastavnica

biologije ocjenjuje herbarijum.

U subotu je bila Evrovizija i pobjedila je Rusija, iako je pjesma bila

preglupa. Mi smo bili sesti.
 Puno pozdrava od ANJE!

Ciao!

Jutros rano sam procitala tvoju poruku i pogledala slike, jer je me

glavobolja probudila prije pet ujutro. Sada je skoro 12 sati kasnije,
malo sam odspavala i spremam se na kurs.
Slike sa malim Japancima su bas super, djecica su preslatka, a ni
mama nije losa.

Mi smo uobicajeno provele vikend. U subotu prije podne - kafica sa

Aleksandrom, poslije duzeg vremena, popodne na frizuru, a uvece na
matursko. Slavili smo u djackom domu i bilo je ocajno, mislim na
ambijent, djeca su bila super.

Anja je cijeli taj dan provela kod moje Ljubice, poslije ustipaka,
naravno kod tvoje.

Juce smo se opet bavile herbarom, uspjele smo skupiti nekih

cetrdesetak biljaka, odnijela ih je danas na pregled, vidjecemo sta ce
biti.

Kod nas je danas vrucina, a ovih dana najavljuju do 36 stepeni, uzas!

Za danas toliko. Puno pozdrava i poljubaca! Slađana

Japan - 14. dan 26.05.2008. (ponedjeljak)

Ciao Sladjana i Anja!

Prvi radni dan nove radne sedmice obiljezen je cjelodnevnim predavanjem "Japanski
stil menadzmenta" koje je odrzao Ph. D. Kobayashi-san (mladji brat kurs lidera) koji
je profesor na zenskom Hokkaido Musashi Junior College-u. Predavanje se odnosilo
ponajvise na japansku poslovnu istoriju i obuhvatalo je razne price o japanskim
ekonomskim krizama, progresivnom poreskom sistemu, socijalnom kriticizmu, stednji
za buducnost, karakteristikama menadzmenta na japanski nacin, poslovnom
ponasanju, itd.; profesor je bio prilicno konfuzan - nikada se nije znalo o kom periodu
japanske istorije govori i o kojoj temi prica. Produzio je svoje predavanje za citav sat
pa smo jedva docekali da ga se rijesimo.

Predavanje: Japanski stil menadzmenta

Predavac: Ph. D. Kobayashi-san (mladji brat kurs lidera Kobayashi-san)
Hokkaido Musashi (Women) Junior College

Razvojni period u postratnom periodu i japanski stil menadzmenta su u neraskidivoj

vezi; strane zemlje cesto istrazuju japansku ekonomiju sedamdesetih godina proslog
vijeka, vremena najveceg rasta japanske ekonomije. Rast japanske ekonomije
prekinut je prvom krizom koja je nastupila sa naftnom krizom 1973. kada su cijene
nafte skocile 4 puta, a zemlje OPEC-a nisu dozvoljavale porast proizvodnje nafte. U
devedestim godinama, u Japanu se pocinju desavati iste stvari kao i u drugim
razvijenim zemljama; dolazi do stagnacije, ali koja nije bila kao u zapadnim
zemljama gdje je doslo do kombinovane pojave stagnacije (“stagnation”) i inflacije
(“inflation”) odnosno do pojave termina “stagflation”. Danas su najbolje karakteristike
japanske ekonomije u kolapsu.

Stanovnistvo: 125.000.000
GDP: 500 triliona jena (1 USD = 105 jena) = 5 triliona USD
Deficit budzeta: 8 triliona USD

Deficit japanskog budzeta je daleko najveci na svijetu; postavlja se pitanje gdje se

pokriva taj deficit budzeta. Japanci ne posudjuju novac od stranih drzava. Japanska
personalna dobit iznosi 15 triliona USD koja se deponuje (stedi) u bankama;
kombinacija ovih sredstava i sredstava japanskih posta omogucuje da drzava ne
bankrotira. Takodje, u pomoc priskacu privatne kompanije kroz penzione i druge
fondove. Personalna dobit sada se koristi za kupovinu americkih dionica i fondova;
zbog toga dolazi do pada cijena americkih dionica odnosno pojave odredjene
problematike u americkoj ekonomiji koja direktno utice i na Japan.

Kako izaci iz stagnacije? Kada bi se sva personalna dobit investirala u japansko

trziste (umjesto u americko trziste dionicama) doslo bi do znacajnog poboljsanja,
posebno izrazenog u zaposljavanju, japanske ekonomije, ali za sada to nije slucaj.
Postoji ideja u povecanju poreza koja bi dio ovih sredstava usmjerila u Japan, a sto
bi znacajno povecalo zaposlenost (cilj Japana je da nema nezaposlenih). Medjutim,
vec opisana veza sa US to ne dozvoljava, kao ni opasnost od limitiranja japanske
ekonomije.

Japan je uvijek imao veliki izvoz u inostrane zemlje; US su uvijek imale veliki uvoz.
Da bi se prosirila ekonomska dimenzija zemlje, japanska je uvela javne radove
(izgradnja puteva, infrastrukture, itd.); mnogo Japanaca misli da to nije opravdano. U
ukupnoj japanskoj industriji, gradjevinarstvo ucestvuje sa 8% sto je mnogo vise od
prosjeka u razvijenim zemljama u svijetu koji iznosi oko 4%. GDP inace ima tri
aspekta prihoda: proizvodni, distributivni i sirenja; proizvodni prihod npr. pokazuje
koliko proizvodnja ucestvuje u ukupnom GDP. GDP ima takodje jos nekoliko
aspekata (prihoda): konsumpcioni, investicioni i poreski. Proizvodni prihod jepanske
industrije bio je ocigledno pretjerano visok zbog izgradnje infrastrukture (i industrijska
i socijalna), a sto je dovelo do pitanja zasto se tako mnogo investira u javne radove –
socijalni kriticizam. Najvece donacije politickim partijama i nezavisnim politicarima
daju upravo gradjevinske kompanije kako bi umanjile taj socijalni kriticizam i
obezbijedile isti nivo poslova za ubuduce; socijalni kriticizam ipak nije kritika
gradjevinskih kompanija nego kritika japanske vlade.

Demand = Consumption + Investment + (eXport – iMport) + Governmental

expenditures
Domaci zahtjev (= C + I + G ) je da se povecaju investicije i troskovi drzave odnosno
javni radovi.
Strane drzave traze od Japana da ne povecava X.
Takodje, imovina u Japanu podlijeze sasvim drugim zakonitostima nego u ostatku
svijeta. Sa povecanjem poreza, vlada na negativan nacin utice na sve elemente
gornje formule, a sto nije pozeljno.

U Japanu se stednja tradicionalno smatra dobrom orijentacijom za buducnost jer se

jedino tako moze imati povjerenja u buducnost; mentalitet po kom se treba stediti za
buducnost danas se vec mijenja. I mozda je ekonomija jedini faktor koji moze da
dovede do promjena u mentalitetu ljudi. Japansko drustvo je drustvo starih; ovo je
razlog zasto ne moze doci do znacajnijeg povecanja elementa C (potrosnje). Broj
djece koje jedna majka moze imati za svog zivota je 1,30 sto dovodi do drustva
starih; kada bi se ovaj broj povecao barem na 2 doslo bi do znantne promjene
potrosnje. Prosjecna potrosnja hrane je oko 40% i odnosi se na prosjecnu potrosnju
u kalorijama; u Evropskim razvijenim zemljama je oko 80-90%, a u US oko 200%.

Osim hrane, Japan potpuno zavisi i energetski od inostranstva; u kriticnoj su poziciji.

Imamo uticaj politike na ekonomiju i ukoliko bi spoljna politika prema Japanu postala
neprijateljska, Japan bi bio u velikim neprilikama. Ne postoji drzavno osiguranje kada
su u pitanju hrana i energija. Ne postoji niti mogucnost da postoji regularna vojska
Japana (prema sporazumu s kraja 2. svjetskog rata); Japanci su u iracko-kuvajtskom
ratu, dok su druge drzave slale svoje trupe u pomoc Kuvajtu, slao finansijsku pomoc.

S jedne strane, politika izjednacavanja se vodila i u poreskom sistemu, a s druge

strane postojala je potreba za povecanjem zaposlenosti; sve je vodilo redistribuciji
prihoda. Jedna je redistribucija izmedju bogatih i siromasnih ljudi, a druga izmedju
naprednijih i manje naprednih japanskih regija. Porezi se mogu podijeliti u direktne i
indirektne; u direktne spadaju licni i korporativni porezi. Maksimalni drzavni porez bio
je 75% (pice, duvanski proizvodi, ...), a minimalni 10% sto je znatno vise nego u
Evropi – tzv. progresivni poreski sistem sto znaci da bogatiji ljudi trebaju da placaju
veci porez. Poreski dohodak je bio 2 puta veci na drzavnom nego na lokalnom nivou.
Maksimalni lokalni porez bio je 13%, a minimalni 5%. Najbogatiji su, izmedju dva
svjetska rata, placali ukupno 75+13=88% poreza (npr. umjetnici, koji su zbog toga
napustali Japan i odlazili u zemlje sa manjim poreskim obavezama); takodje, iz istog
razloga najvece japanske kompanije su odlazile u inostranstvo. Medjutim, siromasni
nisu imali razloga za to jer su njhove poreske obaveze bile male i zbog toga nema
slucajeva sa Japancima kako je to sa Kinezima, sa aspekta odlaska i zivljenja u
inostranstvu. Iako je zadnja promjena poreskog sistema bila 1988., u posljednje
vrijeme, ovaj pristup izjednacavanja se pokusava mijenjati, po uzoru na inostranstvo
i razmisljanje da ako neko ima talenta, znanja i vrijedno radi, zasto mu uskracivati
pravo na odgovarajuci dohodak.

Porez na potrosnju (Consumption tax) je tih godina u Japanu bio 3%; maksimalni
drzavni porez na prihod pao je najprije na 60% pa na 50% pa na 39% , a lokalni
porez na promet stigao je do 13%. Tzv. lokalni transfer poreza obuhvatao je transfer
poreza prikupljenih na drzavnom nivou u nerazvijene dijelove zemlje.

Gini Coefficient je tzv. indeks redistribucije prihoda: 0<g<1 (ako je 1 drustvo je

potpuno jednakih – npr. Skandinavija ili jos bolje Japan, ako je 0 onda potpuno
nejednakih); u zadnjih 10 godina ovaj koeficijent se mijenja nagore zbog uticaja i
kapitalizacije US.
Sto se tice socijalnog sistema vladalo je misljenje da treba pratiti Evropu, ali se i
ovdje u posljednje vrijeme daje prednost US socijalnom sistemu. Politicki, poreski
sistem se amerikanizira zbog toga sto je ovaj sistem u US veoma snazan. Ipak,
cesta su razmimoilazenja u misljenjima raznih japanskih politicara. Trzisni pristup u
svijetu utice i na Japan; u svijetu je doslo do pada socijalistickih sistema i nema
prepreka sirenju kapitalisticke trzisne orijentacije. U svijetu globalizacije nema
nikakve kontrole ili monitoringa tako da se koncept globalizacije izjednacuje sa
konceptom amerikanizacije.

Koje su karakteristike japanskog stila menadzmenta?

Postoje 3 karakteristike japanskog stila menadzmenta: dugorocno zaposljavanje,

rukovodni sistem i mobilnost radnika (nemoguce izmedju vise kompanija, moguce
unutar jedne). Tu je prakticno jos jedna karakteristika: saradnja sa radnickim
sindikatom. Specifikum je i redovno napredovanje u kompaniji zbog cega takodje
nema potrebe ici u drugu kompaniju. Kompanije su homogene i bez klasnih razlika.
U slijedecoj strukturi kompanije: dionicar – menadzer – radnici, menader i radnici
nastupaju skupa, a dionicar kao da je lice van kompanije. Zakon o preduzecima
najslicniji je francuskom, a zakon o porezima njemackom; u Japanu je pomijesano
svasta pa i razni zakoni – japansko dustvo bilo je najslicnije njemackom. Zasto ne
anglosaksonskom – zato sto je to najkapitalistickiji pristup, a japanski mentalitet vodi
mnogo racuna o covjeku. Ipak, u posljednje vrijeme sve je vise priblizavanja
anglosaksonskom modelu.

Zasto neko ko moze naci bolje uslove u drugoj firmi ne odlazi iz aktuelne firme?
Stvar je u znacajnom povecanju poreza sa povecanjem prihoda – ukupna beneficija
postaje manje znacajna. Inostrani teoreticari ovo pripisuju japanskom mentalitetu,
sto ocigledno nije potpuno tacno. Uticaja ima i napredovanje u vlastitoj kompaniji
koje je potpuno sigurno s vremenom. Primjer: CEO Toyota ima prihod od 100
miliona jena, sto je oko 10 puta vece nego na istom mjestu u Fordu.

U posljednje vrijeme, shvatanja se i u ovoj oblasti radikalno mijenjaju -

amerikanizuju.

U Japanu nema kulta licnosti, a kako je to u US i Evropi; nema istaknutih Japanaca u

imenima trgova i ulica, nema njihovih fotografija na novcicima, nema njihovih imena
u nazivima gradova, aerodroma i sl. Liderstvo u Japanu podrazumijeva samo
mogucnost koordinacije drugih ljudi, a ne i posebno jako rukovodjenje ljudima.
Posebno na cijeni nisu politicari; Japanci ih “ne postuju, iako im vjeruju”.

Japanski stil menadzmenta podrazumijevao je posebno poslovno ponasanje:

Sveukupni cilj je maksimizacija profita; japanski koncept podrazumijeva i
maksimizaciju vrijednosti vlastite firme; Vrijednost firme je ukupna vrijednost svih
dionica firme, odakle je ocigledno sta se pod gornjim ciljem podrazumijeva.
Kompanija pripada onome ko je u nju investirao svoj novac, a po japanskom
tradicionalnom nauku kompanija pripada menadzeru i radnicima, pa se vidi princip
po kom svi imaju interesa da kompanija napreduje. Do devedestih godina proslog
vijeka, japanski industrijalci su polagali mnogo vise na ljudski faktor nego na svoj
direktni interes; menadzeri su vise stitili interese radnika, nego dionicara. Ovo je
tradicionalna karakteristika japanske ekonomije, koja je sada sve manje aktuelna
tako da je u posljednjih 10 godina doslo do promjene u pogledu na tradicionalni
japanski pristup. Japanski administrativci nikada ranije nisu imali velike plate; posao
vodjenja drzave smatran je izazovom. Danas je situacija promijenjena tako da
diplomci sa Tokyo univerziteta koji se smatra elitnim najcesce zele zaposlenje u
drzavnoj administraciji, osim u slucajevima kada mogu da dobiju posao u inostranim
kompanijama.

Vece je proteklo u 4. pretposljednjoj lekciji kursa elementarnog japanskog jezika;

ovaj put je bilo malo bolje nego na prethodnim lekcijama jer je ucitelj japanskog
jezika pricala, kroz prakticne vjezbe, o mjestima koje treba posjetiti u Sapporo-u,
vrstama restorana koji ovdje postoje, zooloskom vrtu, itd.

Vece je završeno uz pivo i kikiriki kod Antona koji je postao ujak; jedina njegova
sestra udana u US rodila je prvo dijete, sina Sebastiana tako da nas je Anton davio
cijeli dan i castio uvece.

Niceg znacajnog i posebno interesantnog danas nije bilo!

U prilogu e-mailu su zabiljeske sa predavanja odrzanog u ponedjeljak i dvije moje

fotografije: jedna sa shintu svestenikom i druga, u parku sa Noriko i djecom.

Voli vas Srecko!

Ciao tajo!

Dobila sam peticu iz herbarijuma. Takodje mi je srpski zakljucila pet

i iz pismenog iz matematike sam dobila pet. Sad su mi sve petice,
jedino ne znam za likovno, vidjecu sta cu dobiti iz albuma.

Asa je preslatka, povedi je kod nas za raspust!!!!!!!!!

Mama danas ne radi, trenutno pravi ustipke.

Puno pozdrava od ANJE i SLADJANE!!!!!!

Japan - 15. dan 27.05.2008. (utorak)

Ciao Sladjana i Anja!

Cjelodnevno predavanje "Uvod u marketing za proizvodne firme" predvidjeno za

utorak, odrzao je nezaobilazni Kobayashi-san (kurs lider), upravnik Kobayashi
instituta za mala i srednja preduzeca. Predavanje se odnosilo na marketinske
koncepte, marketing i prodaju, marketing mix, buducnost proizvodnih firmi,
konkurentsku snagu na trzistu, te odredjene
marketinske zakone, pravila i propise. Na ovog profesora smo prilicno navikli; ipak
jednoglasna ocjena svih ucesnika JICA treninga je da u proteklom dijelu obuke
nismo dobili
posebno nova ili posebno znacajna saznanja.
Predavanje: Marketing za proizvodne firme
Predavac: Ph. D. Kobayashi-san (kurs lidera)
Konsultant za MSP, upravnik Kobayashi Instituta za
menadzment

Lanchester teorija marketinga – U zivotu nije moguce pobjeci od takmicenja (ispiti na

fakultetu, udio kompanije na trzistu, itd.) koje se nekada moze zavrsiti i bitkom (u
krajnjem slucaju ratom); dobro je znati kako se ponasati tokom takmicenja odnosno
poznavati pravila takmicenja. Ova teorija kazuje kako pobijediti na takmicenju.
Lanchesetr (1868-1946) je bio Englez koji je radio u industriji automobila, koristio
razne masine, pravio muzicke instrumente i interesovao se za gradnju aviona, te
naposljetku postao cuveni graditelj aviona. Razmatrajuci njemacke avione u I
svjetskom ratu dosao je do kljucnih pravila teorije takmicenja: Lanchester-vih
linearnog i kvadratnog zakona.

Lanchester linearni zakon (formula u predavanju, str. 11) govori u rezultatima u

borbi: 1 na 1. Npr. ako je 30 nasih i 20 neprijatelja i borba sa koeficijentom E=1 (1 na
1), onda je na kraju bitke preostalo 10 nasih; ovo posebno vazi za velike brojeve i
nije primjenjivo na vrlo male brojeve.

Lanchester kvadratni zakon (formula u predavanju, str. 11) govori u rezultatima u

modernim borbama: odnos nije 1 na 1 npr. ako se umjesto luka i strijele koristi
automatska puska. Npr. ako imamo 3 US i 2 Japanca, onda dobijamo odnos
gubitaka (prema crtezu u knjizi) 32:22; Daljim razvojem formula, dobijamo 32- 22=9-
4=5 i kada korjenujemo5 dobijamo preostale US vojnike (svi japanci su mrtvi) tj.
2.223606797749.

Ovi zakoni govore o tome koje oruzje treba koristiti zavisno od jacine konkurenta
(neprijatelja); ako ste slabiji koristite konvencionalna oruzja, a ako ste jaci modernija.

Prica (Concentration and Scattering) o japansko-britanskom okrsaju u Singapoore-u.

Prica (Three-Point Strategy) o trgovinama Mitsukosi (Tokyio) i Marui (Sapporo) na

Hokkaido-u.

Lanchester kvadratni zakon (Koopman’s Competition Strategy) (formula u

predavanju, str. 12) je nesto realnija strategija koja u bitke uvodi uticaj taktike i
opisuje desavanje diferencijalnim jednacinama (kasnije se dosta koristilo kod
kompjuterskih igara) Neprijatelj ima strateske (nevidljive) snage i takticke (vidljive)
snage, a odnos izmedju strateskih i taktickih snaga je 2:1; napor da se pobijedi
takticki je dva puta veci nego ulozeni strateski napor potreban za pobjedu.

(Obavezno gledati film: “A BEAUTIFUL MIND”)

Marketing principijelno spada u strateske snage; u proizvodnim firmama ako se zeli

prodavati proizvod, najcesce je pitanje “kako ce se proizvod prodavati”, a sto je
nevazno u odnosu kako napraviti dobar proizvod, kako ga distribuirati, itd. Ako dodje
do situacije odnosa ukupnih snaga u omjeru 3:1, nikada nece doci do pobjede
inferiornijeg protivnika.
Postoje 4 vrste dionica na trzistu: Polipol, Duopol, Oligopol i Premium (formula u
predavanju, str. 13)

U takmicenju uvijek prvo treba napasti slabije protivnike. Principi “Broj 1”, “napadni
na najslabije mjesto protivnika” i “koncentrisi se na jednu tacku” su tri tehnike za
pobjedu.

Najposjecenija mjesta u Japanu su:

 dio Tokya sa prodavnicom “Isetan” koji ima dnevno 82.000 i godisnje
3.000.000 posjetilaca
 Disneyland u Tokyu koji ima dnevno 68.000 i godisnje 2.500.000 posjetilaca.

Startna tacka marketinga ovih kompanija je ZADOVOLJSTVO KUPACA da su

prodavci u ulozi kupaca zbog toga sto kupci u stvari ne daju novac za robu nego
daju novac za zadovoljstvo koje imaju dok robu kupuju. Savjet za kuci: Uvijek treba
imati zadovoljstvo kupaca na umu, bez obzira o kom biznisu se radilo.

Primjer uspjesnih kompanija: Kompanija Takeda, Otsuka, Daichisankyo

(medicinski proizvodi – lijekovi, crtez u
predavanjima).

Hitachi – najveci proizvodjac brodova, poceo je da proizvodi i kineski caj –

promotivni proizvod.

Druga vazna tacka marketinga je SEGMENTACIJA TRZISTA odnosno odredjivanje

ciljne grupe kupaca. Potrebno je najprije shvatiti zahtjev, potom ga zadovoljiti i
maksimizirati to zadovoljstvo. Ako imamo veliki broj mogucih kupaca, onda je
potrebno shvatiti njihove zahtjeve, segmentirati zahtjeve i krenuti sa
zadovoljavanjem najbrojnijih. Zadovoljenjem jednog zahtjeva, tako cemo prakticno
zadovoljiti sve zahtjeve u tom segmentu potencijalnih kupaca.

I tako stizemo do koncepta masovne proizvodnje (primjer Forda sa uvodjenjem

masovne proizvodnje jeftinih auta namijenjenih obicnim ljudima i General Motorsa
koji je proizvodio najprije skupa auta za bogate ljude, a potom izvrsio segmentaciju
trzista i proizvodio razne tipove auta namijenjene pojedinim segmentima
potencijalnih kupaca, a bez modela koji je proizvodio Ford).

Treca vazna tacka marketinga je KREIRANJE ZAHTJEVA KUPACA, koji imaju

razlicite zahtjeve koji nisu precizno uobliceni i jasno vidljivi. Prvo je potrebno dati
smisao orijentacije ka kupcima (Customer Oriented Manner).

Primjer proizvodjaca piva u Japanu: Od cetiri proizvodjaca piva koji su vladali

japanskim trzistem osamdesetih godina proslog vijeka, cinilo se da ce pivara Asahi
ukoliko nastavi sa istom poslovnom politikom neizbjezno bankrotirati. Asahi je poslao
upitnik potencijalnim kupcima u kom su oni izrazili svoje zahtjeve u pogledu
proizvoda (da pivo bude jako KIRE i hranljivo COKU), a kompanija je na osnovu tih
zahtjeva po naredbi generalnog menadzera i bez mogucnosti suprostavljanja
tehnologa, pocela nabavljati novu vrstu kvasca i uskoro postala najveci proizvodjac
piva u Japanu (2006.), uz velike izvozne poslove. Uskoro je uslijedio novi upitnik i
na osnovu mnostva zahtjeva populacije stare 25-35 godina, zapoceta je proizvodnja
tzv. suvog piva (eng. dry beer) sa povecanim procentom alkohola sa 4,5% na 5% i
dodatim oporim (eng. bitter) ukusom, uz promociju nove vrste piva za vrijeme
proslave cvjetanja jorgovana (od februara na jugu do kraja maja na krajnjem sjeveru
Japana).

Nakon predavanja, sa Antonom sam jeo sushii i pio japansko pivo u jednom
ekskluzivnom restoranu nedaleko od JICA Centra.

Vise nije bilo moguce odlaganje; po povratku sa rucka, morao sam na pranje vesa.
Mozda je dobro sto s pranjem vesa do sada nisam zurio. Anton je prvi oprao ves i
ostao bez opranih T-majica koje su se pokupile za najmanje 2-3 broja tako da vise
nije mogao da ih obuce. Maki-san je objasnila da nije problem u pranju tj. ves-masini
nego u susenju u masini za susenje vesa u koju nije preporucljivo ubacivati pamucne
stvari koje se skupljaju pri pranju. Na kraju, ja sam odlucio oprati samo bijeli ves
(potkosulje, gace i svijetle carape) i jednu bijelu T-majicu (Raiffeisen bank): po
uputstvu sam pustio vodu u ves-masinu, ubacio deterdzent, ubacio ves i pokrenuo
pranje. Na ovoj ves-masini nema podesavanja temperature, trajanja pranja i sl. - ona
radi oko 45 minuta, pa kako ti bude! Nakon sto je masina za ves zavrsila svoj posao,
ves sam prebacio u masinu za susenje i odabrao kracu varijantu (moguce 30 i 60
minuta) zbog nedostatka vremena. Dobro osusen ves sam strpao u posebnu korpu
slicnu korpama u samoposlugama (one su malo manje i plice) kojima svi stanovnici
JICA Centra raspolazu i ostavio ga u svojoj sobi.

U 19.00 imao sam cas origamija - starog japanskog zanata pravljenja figura od
papira koji se danas radi samo umjetnicki. Na casu je bilo prisutno dvadesetak
polaznika raznih JICA treninga; iz moje grupe samo sam ja bio zainteresovan za
origami. Nekoliko Japanki i Japanaca je provelo sa nama oko 2 sata uceci nas da
pravimo origami figure od papira. Od sarenog papira pravili smo razne predmete:
kutiju za nakit, zdrala, sumo rvaca, japanski stit za glavu i balon. Bilo je zabavno.

Nakon casa origamija, posudio sam peglu sa recepcije JICA Centra i jedan sat
proveo peglajuci oprani i osuseni ves; nisam primijetio neki posebno los uticaj
masine za
susenje veca niti na jedan moj komad vesa, ukljucujuci i bijelu Raiffeisen bank
majicu. Poslije peglanja, proveo sam neko vrijeme na internetu i za skenerom JICA
racunara.

Sutra i prekosutra (srijeda i cetvrtak) idemo na put - u grad sa nazivom Ishikawa (oko
300km od Sapporo-a) gdje cemo obilaziti neke kompanije i ustanove vezano za
pruzanje usluga podrske malim i srednjim preduzecima; vjerovatno necu imati priliku
da vam se javim do petka.

Inace, od danas ne idem u kompjuter sobu JICA Centra radi interneta; uz pomoc
Antona i posudjenog kabla sa recepcije JICA Centra, uspio sam internet prikljucak
aktivirati u svojoj sobi (526 - peti sprat) tako da se konektujem laptopom direktno na
internet.

U prilogu e-mailu su zabiljeske sa predavanja odrzanog danas (utorak) i dvije moje

fotografije: na jednoj Asa, ana drugoj cas origamija.
Voli vas Srecko!

Ciao tajo!

Ja sad radim likovno. Ja i mama smo juce nalijepile album.

Ona je na poslu i necu je vidjeti do devet sto je super. Juce mi je

oduzela mobilni i nosi ga sa sobom u torbi, mozes misliti.

Sta si mi kupio?

Puno pozdrava od ANJE!!!!!!

Ciao!

Na Zapadu nista novo. Uobicajena rutina, posao kuca, kurs. Jedino

sto su prije vremena tropske vrucine.

Prezivio si prvo pranje vesa, neka malo da vidis da i za tako banalne

stvari treba i vremena i strpljenja i da to ne ide samo od sebe. Ipak
pripazi kod malo boljih stvari.

Nemoj zaboraviti to sto naucis na kursu origamija da i nama mozes

pokazati!

Asa je preslatka, Anja je odusevljena njome.

Dok si na putu javi se barem porukom na mobilni!

Puno pozdrava, Sladjana!

Japan - 16.-17. dan 28.-29.05.2008. (srijeda-cetvrtak)

Ciao!

Srijedu i cetvrtak (28. i 29.05.2008.) proveli smo u gradu Asahikawa, koji se nalazi
oko 250-300km sjeverno od Sappporo-a, na obroncima planinskog dijela Hokkaida.
Oba dana vrijeme je bilo tipicno sjevernojapansko; prije podne je bilo suncano i bez
vjetra, a popodne bi se navukli teski sivi oblaci praceni vjetrovitom kisom. Za turneju
po centralnom dijelu Hokkaida, JICA nam je obezbijedila sjajan kombi, u kom smo se
po citav dan vozikali zajedno sa kurs-liderom Kobayashi-san i kurs-koordinatorom
Maki-san.

Unutrasnjost Hokkaida ima tipicni seoski izgled. Dokle god pogled seze, protezu se
vodena rizina polja; izgledaju onako kako bi izgledale nase njive kada bi bile
precizno poplavljene vodom dubine 10-20cm. Iz vode vire kratke stabljike rize slicne
pcenicnim, samo znatno rjedje posijane; ponegdje se mogu vidjeti Japanci u
gumenim odijelima i cizmama kako bazaju po vodi i povremeno cackaju oko tankih
stabljika rize. Cudno je da se medju rizinim poljima nalaze japanske seoske kuce:
standardno su male velicine, tlocrt im nije vece povrsine od 30-40 kvadratnih metara,
a osim prizemlja imaju jedan sprat ili potkrovlje sa malim prozorima i mnostvom
sitnih otvora nepoznate namjene. U zaledju svake kuce, mala dvorista siromasno su
dekorisana japanskim patuljastim drvecem (bonsai) razlicitih boja uz mnostvo
poljoprivredne mehanizacije raznih vrsta. Cak i u malim gradovima, koje smo
prolazili na putu ka Asahikawi, rizina polja dopiru do samih ulaza odnosno zidova
zgrada. Zivot ovdasnjih Japanaca sigurno je vrlo tezak i tu zive samo oni koji moraju.
Na obzorju, daleko iza rizinih polja i uz tamnoplavu pozadinu natmurenog neba,
blistaju bjelinom planinski vrhovi prekriveni snijegom.

Prva kompanija koju smo posjetili u srijedu zove se Kita Nihon Seiki i najveci je
proizvodjac kotrljajucih lezajeva na svijetu; vlasnik i predsjednik firme je Japanac koji
je poznat po autokratskom ponasanju sto za Japan nije uobicajeno. Dok smo obilazili
razne odjele kompanije (proizvodnja, skladiste, itd.), govorio je o vrlo uspjesnom
poslovanju kompanije sa godisnjom dobiti od preko 10 miliona USD; na kraju nam je
pokazao najnoviji model Toyote Lexus koji je svjetski hit i kojih je samo nekoliko na
svijetu. Kompanija je bila besprijekorno organizovana i sredjena; jedini zalostan
utisak ostavljali su radnici u teskom radu, u neprekidnoj zurbi da urade sto vise i sto
brze i koji ne mogu izbjeci, pod pretpostavkom da tako rade neprekidno, vrlo brzo
odlazak u invalidsku penziju ili bolnicu.

Nakon fabrike kotrljajucih lezajeva, posjetili smo fabriku i muzej sake-a (rakije) -
tradicionalnog japanskog pica; jacine je oko 25-27 stepeni i proizvodi se u dvije
varijante slatka (kao liker) i suva (kao klasicna rakija). Pregledali smo i fabriku i
muzej, a potom degustirali sake, fotografisali se i kupili suvenire - male posude (u
Japanu je, poredeci sa nama, sve u deminutivu) u kojima Japanci drze i iz kojih piju
sake.

Noc izmedju srijede i cetvrtka, proveli smo u hotelu s imenom "330" u Asahikawi;
hotelcic je bio jako klaustrofobican zbog malih soba i pratecih prostorija (gotovo kao
brod na Volgi), a na TV-u se nije mogao naci nijedan program sa nejapanskim
jezikom. Spavao sam slabo i jedva sam docekao jutro da izadjem iz hotela na glavnu
ulicu Asahikawe, iako prodavnice jos nisu bile otvorene (radno vrijeme prodavnica u
Japanu je od 10.00 casova kada pocinju prve pauze u firmama); grad je bljeskao
pod suncem, a glavna ulica, inace zatvorena za saobracaj i pretvorena u pjesacku
zonu, bila je prepuna biciklista - ucenika u tamnim uniformama na putu za skolu.
Usao sam u neku japansku kafeteriju i, uz veliku solju kafe i japanski keks koji se
sluzi uz kafu (kafa se jednom naruci i plati, a japanski konobari kada primijete da je
popijena dolaze i dopunjuju solju) proveo vrijeme, posmatrajuci glavnu ulicu, do
polaska u nove posjete firmama.

U cetvrtak smo najprije posjetili Institut za mala i srednja preduzeca u Asahikawi, cija
je osnovna djelatnost razvoj ljudskih resursa i obuhvata obuku ljudi iz raznih
kompanija. Institut je finansiran od vlade Japana (postoji 9 takvih instituta u raznim
dijelovima Japana) i zaista raspolaze cjelokupnom infrastrukturom potrebnom za
uspjesno obavljanje ovog posla; u sklopu Instituta se osim ucionica, nalazi oko 100
soba za smjestaj ucesnika edukacija, restoran, ogromna gimnasticka dvorana (koristi
je i gradjanstvo), teretana, mali bazen, bibliotaka sa oko 10.000 knjiga, audio prostori
za gledanje filmova i slusanje muzike, itd. sve do ogromnog travnatog dvorista
bogatog raznim cvijecem i pitomim zecevima. Zvanicnici Instituta su nas upoznali sa
aktivnostima ove ustanove; u svemu je bilo ocito da zive jako dobro od vladinih
novaca.

Posljednja posjecena kompanija zove se Takumi Koghei; radi se o fabrici namjestaja

karakteristicnoj po zanatskoj (rucnoj) proizvodnji za razliku od drugih visoko
automatizovanih fabrika u Japanu. Zbog toga, kao i zbog probranih dizajnera sa
japanskog trzista, proizvodi ove fabrike (komode, stolice, lezajevi, itd.) su unikatni i
vrlo skupi npr. jedna komoda kosta oko 10.000 USD. Kako je italijanski namjestaj
daleko boljeg dizajna, cak i za klasicni kontinentalni namjestaj kakav se ovdje
proizvodi, a ni glavni covjek kompanije nije bio prisutan zbog zauzetosti drugim
obavezama, prezentaciju proizvodnje koju je izvrsio neki od operativaca iz fabrike
namjestaja smo prekunjali (Kobayashi-san je bas spavao) i, nakon pauze radi
obilaska fabrike, spavanje nastavili u kombiju na povratku u Sapporo.
Sutra nastavljamo sa predavanjima u JICA Centru.

U prilogu e-mailu su dvije moje fotografije: jedna sa gigantskom shintu statuom i

gradjevinom i druga, iz muzeja sakea (sa Antonom iz Albanije).

Pozdravlja i voli vas Srecko!

Ciao!

Danas mi je kompjuter opet trazio lozinku, sto sam bez problema

uradila. Kod nas je trenutno petak popodne, Anja danas nije imala
nastavu nego neki kviz, a ja sada idem na sjednicu Nastavnickog
vijeca.

Sinoc sam isla na njen interni cas u Muzicku skolu. Nije bilo lose,
samo je bila uzasna sparina.

Sutra idemo na kontrolu u Sarajevo. Sada ona hoce da ti nesto

napise.

Cao, tajo. Ja sam danas u skoli imala kviz iz istorije i moj razred je
bio drugi.

Juce sam imala interni, bila sam voditeljica.

PUNO POZDRAVA OD ANJE I SLADJANE!!!!!!!!

Japan - 18.-19. dan 30.-31.05.2008. (petak-subota)

Ciao!

Po rasporedu za petak (30.05.2008.), cjelodnevno predavanje "Proizvodni

menadzment" odrzao je Honda-san, predsjednik Honda kancelarije za biznis
menadzment; u predavanju je govorio o mehanizmu proizvodnih aktivnosti i
osnovnoj strukturi proizvodnih sistema, te o proizvodnim sistemima zasnovanim na
konceptu upravo-na-vrijeme (eng. Just-in-Time). Napokon, predavac nije bio
dosadan i teoriju, koju je izlagao, pratio je mnostvom primjera iz realnog japanskog
fabrickog zivota; prvi put da nismo lekciju proveli u zijevanju.

U petak uvece odrzana je posljednja lekcija naseg kursa japanskog jezika; nakon
nesto malo novog gradiva, ponovili smo sve do sada uradjene lekcije i fotografisali
se sa uciteljem Oii-san prilikom urucivanja sertifikata o kompletiranju opsteg kursa
japanskog jezika.

Subota (31.05.2008.) je bila zauzeta odlaskom na aerodrom Citose koji je zvanicni

aerodrom Sapporo-a iako je lociran u istoimenom gradicu, udaljenom od Sapporo-a
oko 45 minuta lagane voznje. U programu obuke japanskih volontera za samit
zemalja G8, koji ce se ovdje odrzati 07.-09.07.2008., osim JICA ucesnika i
predstavnika lokalne uprave (odjel zaduzen za medjunarodne odnose), ucestvovalo
je vise od 100 ucenika srednjih skola. Nakon pozdravnog govora direktora (Kato-
san) sekretarijata za pripremu G8 samita, izvrsena je obuka srednjoskolaca,
posebno u koriscenju engleskog jezika na aerodromu. JICA ucesnici i predstavnici
lokalne uprave su predstavljali ucesnike i goste na samitu G8 koji su upravo stigli na
Citose aerodrom, a ucenici su bili duzni da nas docekaju, odgovaraju na jednostavna
pitanja i pomazu oko snalazenja na aerodromu; sve je bilo provedeno kroz zanimljive
prakticne igre. Kasno popodne, zavrsili smo sa aerodromom Citose.

Sa Antonom sam proveo vece "u gradu". Posjetili smo izlozbu ikebana (30.05.-
01.06.2008.) u Hotelu "Grand" u centru Sapporoa; u toku pola casa provedenog na
izlozbi, osim nas dvojice nije bilo niti jednog muskarca - oko stotinjak zena motalo se
svuda oko eksponata i ispijalo caj za malim okruglim stolicima pomijesanim sa
eksponatima. Obzirom da smo muskarci i stranci (kroz Sapporo godisnje vjerovatno
ne prodje vise od 1.000 stranaca - koji su zato svima interesantni), nama dvojici
poklonjena je duzna paznja: cak smo se fotografisali sa predsjednikom izlozbe i
predsjedavajucim neke organizacije vezane za ikebane (obje osobe su zene).

Ikebana je japanska umjetnost aranziranja cvijeca; to je vise od jednostavnog

stavljanja cvijeca u vazne - disciplinovana umjetnicka forma u kojoj je aranzman ziva
stvar i u kojoj su priroda i ljudskost skupa, iduci duboko u filozofiju razvoja bliskosti
sa prirodom.

Ostatak veceri iskoristili smo da posjetimo i fotografisemo bivsu (upravnu) zgradu

Vlade Hokkaido-a; uprava vise "ne sjedi" ovdje i zdanje je pretvoreno u svojevrstan
kulturno-storijski spomenik. Nadimak joj je "crvena cigla" (jap.Akarenga, eng. Red
Bricks) i, po stilu gradnje, pripada novo-baroknoj arhitekturi (izgradnja 1888).

Za nedjelju nema nikakvih najavljenih obaveza za JICA ucesnike, pa pretpostavljam

da cu opet u hodanje u uzi centar Sapporo-a.

U prilogu e-mailu su dvije moje fotografije: jedna sa aerodroma Citose Sapporo i

druga, cvjetni aranzman (sa ikebana izlozbe) za Sladjanu.

Pozdravlja i voli vas Srecko!

Ciao tajo!
 U Sarajevu je bilo dobro, vadio mi je zub. Zavrsili smo brzo tako da
smo se u Doboj vratili prije jedan.

Ostatak dana smo proveli kod bake, tamo su bili i Marko i Tea.

Kad saljes mami cvijece salji ga i meni!!!!!!!!!!!!!

Sta si mi kupio????????

Sad ce ti mama nesto napisati:

Upravo smo se vratili sa ustipaka od tvoje Ljubice, ona je dobro.

Vjerovatno ce veceras svi doci da vide slike koje si poslao. Inace, svi
pitaju za tebe i pozdravljaju te. Dok smo sjedili kod nje, Dragan
Petkovic je dosao i pitao je treba li joj ista sa pijace.

Inace on je prije dva dana zvao i raspitivao se za tebe, kazu da su

zabrinuti jer im se dugo nisi javio. Vidim da ti je poslao i poruku,
valjda si je primio.

U Sa je bilo dobro, izvadio joj je mlijecni zub, nije ni osjetila. Rekao

mi je da se kod nje situacija razvija veoma dobro, da je dosta toga
vec ispravljeno. Ponovo je zakazao 8. 7. s tim da se cujemo ako
budemo u to doba planirali odmor.
Ikebana je predivna, to je valjda jedino cvije'e koje sam dobila od
tebe, hvala!

Anja hoce jos nesto da doda.

Juce me je u trafici pozdravila neka zena, pitala je za tebe i rekla mi

da radi s tobom. Ima smedju, kovrdzavu, kratku kosu, a ja nemam
pojma ko je to.

Prije cetiri dana jedna Teina drugarica nam je ukrala jedno mace, ali
Tea ga je prepoznala.
Posto je to mace bilo Markovo tetka je sinoc isla kod majke te
djevojcice i uzeli smo mace. Sad ih imamo pet, a imali bismo ih devet
da Milovan nije podavio cetvero!

Vole te Anja i mama

Japan - 20. 21. i 22. dan 01., 02. i 03. 06..2008. (nedjelja, ponedjeljak i utorak)

Ciao!

Nedjelja (01.06.2008.) bila je, valjda, najdosadniji od svih do sada provedenih dana u
Japanu; cijeli dan bio je siv i padala je sitna hladna kisa. Anton je bio nesto bolesljiv i
nije mrdao iz JICA Centra, pa sam u grad (centar Sapporo-a) otisao sam oko 10.00
casova i zadrzao se gledajuci (na otvorenom) ceremonijalno otvorenje 17.
tradicionalnog Festivala plesa u Sapporo-u pod nazivom Yosakoi Soran Matsuri
Sapporo (trajanje 04.-08.-6.2008.). Ceremonija otvorenja Festivala plesa, koji je u
stvari takmicenje amaterskih plesnih klubova u kom ucestvuje vise od 300
amaterskih plesnih grupa iz svih gradova Japana, zavrsena je oko 16.30 casova,
kada sam se vrati u JICA Centar.

Po rasporedu za ponedjeljak (02.06.2008.), cjelodnevno predavanje "Studija slucaja:

Nichinoki Seiko" odrzao je Akutsu-san, predsjednik kompanije Nichinoki Seiko
locirane u gradicu Ashoro u sjeverozapadanom dijelu Hokkaido-a; u predavanju je
govorio o svojoj kompaniji cija je djelatnost metalopreradjivacka industrija i koja
proizvodi prikljucke i alate za poljoprivredna vozila, te o nacinu na koji je
implementirao koncepte 5S i kontinuirana unapredjenja u vlastitoj firmi. Sa Antonom
sam popodne proveo u Sapporo-u; jeli smo picu, pili pivo i obisli Suskino, dio
Sapporoa orijentisan ka zabavi.

Po rasporedu za utorak (03.06.2008.), cjelodnevno predavanje "Finansijski

menadzment" odrzao je Joshimura-san, konsultant u istoimenoj agenciji; lekcija je
sadrzala nama uglavnom poznate stvari iz oblasti bilansa uspjeha i bilansa stanja u
proizvodnim firmama.

Popodne smo imali pripremu (sa Maki-san) za sutrasnji trodnevni put u gradove
Obihiro i Ashoro na sjevernoj strani Hokkaido-a. Sa Antonom sam vece proveo u
Sapporo-u, gdje smo (u jedinom restoranu iskljucivo orijentisanom na "strance")
upoznale neke Ruse i sa njima pili votku.

Dakle, nema me dva dana u Sapporo-u i nisam siguran hocu li biti u mogucnosti slati
vam e-mail poruke.

U prilogu e-mailu su dvije moje fotografije: jedna, ispred zgrade stare uprave
prefekture Sapporo druga, sa 17. Festivala amaterskih plesnih grupa u Sapporo-u.

Pozdravlja i voli vas Srecko!

Ciao!

Stvarno nema smisla sto se nisi javljao skoro tri dana. Slala sam i
poruke preko mobilnog i opet nista. Vec sam pomislila da nesto nije u
redu. Druga je stvar kad najavis da ces putovati i da se neces javljati.
Toliko o tome.

Mi svoje obaveze polako privodimo kraju. Anji su zakljucene skoro

sve ocjene, juce je bila na izletu na Hajduckim vodama. Danas je
imala polaganje u Muzickoj skoli.

Ja sam takodje zavrsila sa nastavom, prekosutra bih trebala da idem

sa ucenicima na Kozaru. Veceras zavrsavam sa dvije grupe na kursu,
tako da mi ostaje jos samo jedna grupa nekih desetak dana.

Sada ce navratiti Dragan Petkovic da mu dam neke stvari posto sam

sredjivala svoju odjecu.
 Svi clanovi porodice su dobro. Anja hoce da ti nesto napise.

Danas sam imala ispit u Muzickoj i polozila sam.

Sta si mi kupio?

PUNO POZDRAVA OD ANJE I SLADJANE!

Japan - 23. i 24. dan 04. i 05. 06..2008. (srijeda i cetvrtak)

Ciao!

Nalazim se na trodnevnom putovanju na istocni dio Hokkaido-a. Nase prebivaliste je

JICA Centar u Obihiro-u; ovaj JICA Centar ima naziv OBIC (Obihiro International
Center) i po kvalitetu sadrzaja (zgrada, soba, restoran, itd.) je nesto bolji od onog u
Sapporo-u. Oko objekata Centra svuda je japanski pedantno uredjeno prekrasno
zelenilo; medjutim, OBIC se nalazi daleko van grada (cak nemamo mogucnosti da
samostalno idemo u centar grada) tako da, kada se sve sabere i oduzme, preferiram
JICA Centar u Sapporo-u.

Inace, Obihiro je grad koji se nalazi nedaleko od Pacifika (dovoljno daleko da Pacifik
ovaj put necemo vidjeti) i ima 171.000 stanovnika sto znaci da je deset puta manji od
Sapporo-a (oko 1.800.000 stanovnika). Ovaj grad je centar oblasti Takuchi koja je
poljoprivredno orijentisana i koja sa ostatkom Hokkaido-a daje dovoljno hrane za ovo
japansko ostrvo. Za razliku od Hokkaido-a gdje gdje se prakticno hrana ne uvozi,
ostala japanska ostrva nemaju znacajnije obradivo zemljiste i poljoprivredu, te
kompletnu hranu moraju uvoziti tako da je ukupna pokrivenost potreba hrane u
Japanu oko 35% (ukljucujuci Hokkaido), a oko 65% hrane Japan uvozi. Najgore
stanje je u oblasti Tokija u kojoj se hrana uvozi 100%.

Srijeda (04.06.2008.) je iskoriscena za posjetu kompaniji Ryugetsu Sweetpia Garden

koja proizvodi cokolade i druge vrste slatkisa. Akcenat nase posjete bio je na
sigurnosti proizvoda ove kompanije koja je zbilja sjajna. Mjere koje oni koriste kako
bi sprijecili bilo kakve nezeljene posljedice vezano za prehrambene proizvode su
nevjerovatne - od specijalne odjece za radnike, preko posebnih procedura za prijem
srovina i otpremu gotovih proizvoda, do najsitnijih detalja poput nemogucnosti izlaza
iz toaleta (automatska vrata se ne otvaraju) ukoliko ruke nisu oprane i dezinfikovane
alkoholom. Sami proizvodi, kao i ostali slatkisi u Japanu, nisu nas posebno
zadovoljili.

Cetvrtak (04.06.2008., danasnji dan) proveli smo u dvije kompanije.

Prva posjecena firma je Matsushita Electronic Works (koja ce od oktobra 2008. biti u
sastavu Panasonic-a) cija je djelatnost proizvodnja elektricnih dijelova za
automobile. Pravi je dozivljaj proci kroz potpuno automatizovane proizvodne linije
ove kompanije; svuda su roboti koji svoje zadatke obavljaju na nepogresivi masinski
nacin tako da unutrasnjost fabrike lici na naucno-fantasticni film. Ovo je prva firma u
Japanu u kojoj nam nije bilo dozvoljeno fotografisanje.
Druga posjecena firma je Ikeda Municipal Institute of Grape and Wine sto bi u
prevodu znacilo Institut za grozdje i vino opstine Ikeda i koja se skraceno naziva
Dvorac vina. Ova javna kompanija je istrazivala grozdje i proizvelu posebnu vrstu
otpornu na niske temperature koju uzgaja i od koje proizvodi vino. Sama fabrika lici
na evropske (proizvodna oprema i jeste evropska jer u Japanu nema takve
proizvodnje zbog nedovoljnog japanskog trzista), a firma tokom godine organizuje
festivale vina za gradjane optine u sta uglavnom trosi svoj profit. Vina koja smo
degustirali su daleko ispod kvaliteta nasih najboljih vina (Vranac, TGA, itd.).

Kasno popodne vratili smo se iz Ikede u OBIC; Stefani-san iz Albanije ima danas
rodjendan pa ce castiti.

Pozdravlja vas i voli Srecko

U prilogu e-mailu su dvije moje fotografije: jedna, ispred zgrade stare uprave
prefekture Sapporo druga, sa 17. Festivala amaterskih plesnih grupa u Sapporo-u.

Pozdravlja i voli vas Srecko!

Ciao!

Upravo smo rucale i sad se odmaram prije odlaska na frizuru i na

kurs. Kod nas je sce po starom tako da ce ova poruka biti veoma
kratka.

Tata, iz istorije mi je nastavnik zakljuci pet, a i sve otalo su mi petice.

PUNO TE POZDRAVLJAJU ANJA I SLADJANA!!!!!!!!!!!!!!

Japan - 25. dan 06. 06..2008. (petak)

Ciao!

Danas je petak (06.06.2008.); u gradicu Ashoro posjetili smo Nichinoki Seiko, fabriku
poljoprivrednih vozila i prikljucaka za poljoprivredna vozila, a o kojoj smo u
ponedjeljak
(02.06.2008.) imali predavanje u JICA Centru u Sapporo-u. Predsjednik kompanije,
Akutsu -san priredio nam je velicanstven docek; dvadesetak zaposlenih je stajalo na
ulazu
u upravnu zgradu i klanjalo se svo vrijeme, a nad ulaznim vratima nalazio se
ogroman natpis dobrodoslice sa zastavama Albanije i BiH.

Ova kompanija je srednje velicine; osnovni proizvodi su masine za uklanjanje

korova, masine za brazdanje i masine za okopavanje psenice, a preko 50 zaposlenih
pravi godisnji obrt od oko 12 miliona USD. Kljucna filozofija firme je orijentacija ka
korisnicima (najvise poljoprivrednika kao primarni problem u proizvodnji navodi
korov); proizvodnja
sadrzi i i automatizovane i manuelne procedure s tendencijom da se ne koriste
spoljni podugovaraci. Sa aspekta ljudskog faktora, cilj predsjednika i njegove
kompanije je
ukidanje elitnih visokospecijalizovanih radnika (eksperata i strucnjaka) i uvodjenje
radnika sa vise vjestina koji mogu lako jedni druge mijenjati, po potrebi. Proizvodnja
se prati
kompjuterski, a firma posjeduje ogroman broj patenata do kojih je dosla trazeci
rjesenja za vlastite potrebe, a kako bi izbjegla podugovarace.

Nakon uvodne dobrodoslice i obilaska svih odjela frime, zavrsili smo rostiljanjem na
vrhu upravne zgrade kompanije; nije potrebno navoditi da je sa nama svo vrijeme bio
predsjednik kompanije Akutsu-san i njegova tri najznacajnija menadzera
(proizvodnja, komercijala i opsti poslovi). Rostiljanje je bio izvanredno; na specijalnim
rostiljima (ova
kompanija je u djelatnosti metaloprerade i sami su po svojim zeljama i potrebama
napravili rostilje) smo se gostili razlicitom morskom ribom (najvise mi svidio salmon),
morskim plodovima (hobotnice, rakovi, skoljke, sipe, itd.), slanom govedinom i
svinjetinom, te obiljem povrca i gljiva. Japansko pivo, koje smo uz rostilj pili i koje
sam ranije
komentarisao, nije na nivou nasih piva; to nije smetalo da se "Barbie Cue"
(internacionalni naziv za rostiljanje) zavrsi pjesmom. Interesantno je da su, po
nekom japanskom
obicaju, svi morali da otpjevaju barem jednu pjesmu, cak i predsjednik Akutsu-san;
jos je interesantnije da se koristilo ozvucenje (mikrofon i pojacalo) instalirano u sve
prostorije kompanije kako bi pjesme culi svi radnici u svim odjelima, a
najinteresantnije je da je kurs-lider Kobayashi-san (star preko 70 godina) bio
najagilniji i otpjevao cuvenu rusku
pjesmu "Katjusa". Ovo je bio najbolji prijem koji smo imali u nekoj kompaniji u
Japanu.
Oko 18.30 casova po japanskom vremenu (oko 11.30 po BIH vremenu) stigli smo
"kuci" - u JICA Centar u Sapporou.

Subota je slobodan dan, a u nedjelju krecemo na sedmodnevnu turneju po ostalim

japanskim ostrvima; ovo putovanje treba da bude "top travel" moje japanske
avanture, posebno zbog toga sto cemo vidjeti Tokio (sada ima blizu 35 miliona
stanovnika - kao 10 BiH), Nagoju, Kjoto i Osaku, te putovati avionom i "shikansen"-
om - cuvenim japanskim brzim vozom.

U prilogu e-mailu su dvije moje fotografije: jedna sa rostiljanja u fabrici poljoprivredne

opreme Nichinoki Seiko i druga, iz fabrike elektronske opreme Panasonic-
Matsushita.

Pozdravlja vas i voli Srecko

Ciao!

Kao sto vidim ti se zabavljas i uzivas, samo se nadam da ti povratak

kuci nece isuvise tesko pasti.

Sada je oko 9 h uvece, ja sam se vratila sa Kozare. Vecinu vremena je

padala kisa i bilo poprilicno svjeze, tako da nam je to pokvarilo
ugodjaj. Iznenadila sam se kako su lijepo uredili kompleks, sa dobrim
hotelom i pstalim sadrzajima.
 Anja je sa onih dvoje bila kod moje Ljubice i naravno kao i uvijek
pravili su dzumbus. Inace danas je bio posljednji dan skole, tako da
ona sada uziva.

Stalno me ubjedjuje da je pustim sa drugaricama na bazene koji ce

proraditi za nekoliko dana, sta ti mislis o tome?

Nismo shvatili da li si i ti pjevao pjesmu ili samo domacini?

Puno pozdrava i poljubaca od nas dvije!

Japan - 26.dan 07.06.2008. (subota)

Ciao Sladjana i Anja!

Danas je subota (07.06.2008.); prvi dio dana sam proveo u odjeljku JICA Centra za
pranje i peglanje vesa spremajuci se polako za naredni sedmodnevni put, a drugi dio
dana u centru Sapporo-a gdje je u jeku plesno takmicenje o kom sam ranije pisao.

Obzirom da se Festival plesa ceremonijalno zavrsava u nedjelju, ocigledno je da je

danasnji dan bio kljucni sa aspekta takmicenja. Takmicenje se odvijalo tako sto su
plesne grupe (koje broje izmedju 30 i 50 clanova) plesale glavnim ulicama Sapporo-
a pracene glasnom muzikom i aplauzima mnostva gradjana - Japanaca koji su
posmatrali takmicenje. Njihova tacka trajala je vremenski oko 5 minuta odnosno
duzinski oko 100m; nakon zavrsetka, citava plesna grupa bi se pomjerila ulicom za
novih 100m, a potom bi ponovo izvodila svoju plesnu tacku. Plesne grupe su isle
jedna za drugom i sticao se dojam da je niz plesnih grupa beskonacan.Svi su bili u
jako sarenoj i sjajnoj opremi, neki u tradicionalnim kimonima, veseli i nasmijani; u
plesnim tackama su ucestvovala i djeca, a najmladje dijete koje sam vidio nije imalo
vise od dvije godine. Kraj programa nisam docekao, nego sam se vratio u JICA
Centar kasno popodne.

Obzirom da cemo za vrijeme puta biti smjesteni u JICA centrima u gradovima koje
posjetimo, pretpostavljam da cu biti u mogucnosti javljati se internetom

U prilogu e-mailu su dvije fotografije koje sam napravio na Festivalu plesa u

Sapporo-u.

Pozdravlja vas i voli Srecko

Ciao tajo!

Jutros sam isla s mamom da mi kupi sandale. Nigdje nije bilo

odgovarajuceg broja, pa smo otisle u onu prodavnicu kod Maletic
pekare i pronasle sandale broj 35 koje su mi mogle i kupili smo ih.

Sad smo ja i mama igrale "Gradova i sela" i mama me pobijedila sa

835 naprema 595.

Sad ce ti ona nesto napisati!!!!!

 Kod nas nema nista novo, stoga primi mnogo poydrava i poljubaca
od nas!

Japan - 27. dan 08.06.2008. (nedjelja)

Ciao Sladjana i Anja!

Danas je nedjelja (08.06.2008.); iako sam sinoc bio budan do kasno (gledao sam
fudbalsku utakmicu Ceska-Svajcarska - Japanci prenose kompletno evropsko
prvenstvo u fudbalu), morao sam poraniti radi odlaska na aerodrom Minami Chitose,
sto je zvanicni naziv aerodroma u Sapporo-u. Iako je Maki-san u najavi puta trazila
da minimizujemo prtljag, to nije bilo lako uciniti obzirom da se radi o sedmodnevnom
putovanju i boravcima u JICA Centrima gradova koje cemo posjetiti, a koji ne
obezbjedjuju hotelsku akomodaciju tj. nema peskira, kozmetike, itd.

Nisam bio odusevljen niti avionskim prevozom od Sapporo-a do Osake; nadao sam
se da bismo mogli putovati vozom ili autobusom jer bi u tom slucaju prosli kroz
najveci tunel na svijetu koji se duzinom od 52km proteze ispod mora i povezuje
ostrva Hokkaido (na kom je Sapporo) i Honshu (na kom su najcuveniji japanski
gradovi Tokyo, Nagoya, Osaka, Kyoto, itd.). Kako bilo, let od Sapporo-a do Osake je
trajao nesto vise od 2 sata i uglavnom sam ga prespavao.

Osaka spada medju 5 najvecih japanskih gradova; top lista 5 najvecih je slijedeca:
Tokyo, Osaka, Nagoya, Futoka i Sapporo), Tokyo ima oko 35 miliona, Sapporo blizu
2 miliona, a za Osaku ne znam; cijeli Japan ima vise od 130 miliona stanovnika.
Proputovali smo vozom, metroom i pjeske dobar dio Osake; ovakvi gradovi mi se ne
dopadaju jer najveci dio nije urban, zgrade na periferiji (a periferija je sve osim centra
grada) su stare i pretjerano ispunjene stanovima i (siromasnim radnickim)
stanovnistvom; privatne kuce su neugledne i oronule, napravljene takoreci jedna na
drugoj i ravnicarska su varijanta nasih muslimanskih mahala. Za razliku od Sapporo-
a, u Osaki je moguce na ulicama naci smece; prema tumacenjima nasih Japanaca,
Hokkaido je sjeverni dio Japana u kom su naseljeni Japanci viseg staleza i zato je
cistoca i ponasanje na ulicama Sapporo-a iznad ostalih japanskih ostrva.

Vrijeme je bilo veoma nezgodno, sa temperaturom ne previsokom (24 stepena

Celzijusa), ali sa velikom vlaznoscu; trenutno je u toku vlazna sezona u ovom dijelu
Japana koju karakterise obilje kise (ima neke veze sa monsunskim vjetrovima).
Sunce je sijalo cijeli sparni dan, mi smo se znojili i nismo pretjerano vjerovali Maki-
san koja je tvrdila da imamo srece sa vremenom i da cemo vec sutra vidjeti sta je
kisna sezona u Japanu.

Obzirom da nismo imali nikakvih obaveza za danasnje popodne (stigli smo iza 14
casova), a i "vrijeme je bilo krasno", Maki-san nas je povela u obilazak cuvenog
Osaka dvorca. Radi se staroj monumentalnoj gradjevini u kojoj su obitavali japanski
vladari i koja je restaurirana i pretvorena u muzej; u muzeju ima sta da se vidi - od
istorijskih fakata i eksponata, preko dokumentarnih istorijskih filmova, do
velicanstvenog pogleda na Osaku sa vrha dvorca koji je smjesten na uzvisenju u
centralnom dijelu Osake i okruzen dvostrukim prstenom vode kako bi se dvorac
lakse odbranio od osvajaca. U dvorcu i njegovom okruzenju, napravili smo mali
milion fotografija, sto znaci da se radi o turistickoj atrakciji najvise klase; danasnjim
danom bio sam zadovoljan iako je bio vrlo naporan.

Predvece, taksijem smo se transportovali do JICA Centra u Osaki koji je, kao i drugi
JICA Centri, vise u selu nego u gradu, tako da smo se umorni i pomalo pospani, bez
ikakve orijentacije u prostoru, odlucili da nikuda ne mrdamo iz JICA Centra.

U JICA Centru u Osaki, za vrijeme vecere, upoznao sam jos nekoliko momaka iz
Albanije i jednog iz Makedonije koji govori srpski jezik - prvi put da sam cuo nase
rijeci otkako sam usao u avion u Sarajevu.

Osim pisanja e-mail poruka, valjalo bi da pogledam utakmice sa EURO 2008 (barem
Njemacku); nisam siguran da ce od toga biti ista jer mecevi pocinju prekasno - oko 1
cas iza ponoci. Sutra krecemo u posjete firmama vec u 08.20 casova, a ja sam
ionako jako zeljan kreveta.
U prilogu e-mailu su dvije fotografije sa Osaka dvorca.

Pozdravlja vas i voli Srecko

Zdravo tajo!

Jutros smo bili kod bake na ustipcima, baka je dobro!

Poslije podne su nam dolazili Marko i Tea.

Sad ce ti Èvrizgica nešto napisati!

Meni ne ostaje nista drugo nego da ti pozelim ugodnu turneju po

Japanu!

Mnogo pozdrava i poljubaca!

Japan - 28. dan 09.06.2008. (ponedjeljak)

Ciao Sladjana i Anja!

Danas je ponedjeljak (09.06.2008.); sinoc sam rano zaspao i nisam docekao

fudbalsku utakmicu sa EURO 2008.

Jutros smo opet poranili i to radi odlaska u Kyoto gdje smo posjetili (drzavnu) Skolu
za keramiku; ovo je profesionalna skola u kojoj postoje tri usmjerenja od kojih su dva
orijentisana ka zanatskoj profesionalnoj obradi keramike (klasicna zanatska
profesija), a jedan ka umjetnosti, tako da se u nju upisuju razni studenti - od
"zavrsenih" ucenika srednjih skola do ljudi koji su vec univerzitetski obrazovani, ali
zele da se bave keramikom.
Nakon posjete skoli keramike (koja je zavrsena ranije nego je predvidjeno), imali
smo vremena da neplanirano posjetimo jedan od mnogobrojnih zamkova u Kyoto-u.
Cini se da je svaki imucniji Japanac tokom istorije u Kyoto-u napravio svoj zamak -
bilo ih je na sve strane; prema rijecima Maki-san, u Kyoto-u ih ima preko hiljadu.
Radi se o svojevrsnim tvrdjavama namijenjenih odbrani od osvajaca, koje su u svom
sastavu imale zgrade za stanovanje, religijske objekte (uglavnom shintu), bunare za
vodu, parkove, itd. Smjesteni su u bujno zelenilo i pravi su dozivljaj za oko - covjeka i
foto-aparata. Nakon obilaska zamka, zadrzali smo se jedan sat u pregledanju
mnogobrojnih prodavnica suvenira i trosenju novaca na sitnice.

Popodne smo posjetili jednu fabriku mjernih instrumenata i opreme u Kyoto-u; u njoj
nije bilo dozvoljeno fotografisanje, pa joj ni ime nisam zapamtio iako u Sarajevu ima
predstavnistvo. Albancima, koji su svi ekonomisti, bilo je posebno dosadno; cak ni
meni nije bilo interesantno. Fabrika za zaborav!

Nakon povratka u Osaku, vece provodim standardno - vecera, internet i setnja do

trgovine, a potom spavanje. Gotovo je sigurno da nema nista od gledanja utakmice
Holandija-Italija jer pocinje u 04.00 casova po japanskom vremenu.

Sutra napustamo JICA Centar u Osaki i idemo u Nagoyu!

U prilogu e-mailu su dvije fotografije iz zamka u Kyoto-u..

Pozdravlja vas i voli Srecko

Ciao!

Ja se spremam da idem na sjednicu Nastavnickog vijeca, a Anja je

kod Jovane.

Mi smo dobro i sve je po starom.

Kad si vec spomenuo novac, kako stojis sa istim? Ako budes imao
prilike pogledaj koliko kosta njihova poznata kozmetika Shiseido,
mislim da sam dobro napisala. Ja sam nedavno kupila njihovu kremu
i kostala je 50 evra, mada su i skuplje. Moj tip koze je mjesoviti,
dnevna krema za kozu iznad 40 godina. Ne moras se opterecivati
time, samo ako slucajno naletis na parfimeriju.

Puno pozdrava i poljubaca!

Japan - 29. dan 10.06.2008. (utorak)

Ciao Sladjana i Anja!

Danas je utorak (10.06.2008.); nisam gledao jos nijednu fudbalsku utakmicu sa

EURO 2008, a izgleda i da necu, barem dok sam u Japanu.

Jutros smo opet poranili, mada prije podne nismo napustili Kyoto. Osaka i Kyoto su
dva susjedna grada izmedju kojih nema jasne granice (kao Igalo i Herceg Novi), tako
da ne cudi da smo zadnja dva dana boravili u JICA Centru u Osaki, a sav obavezni
trening program imali u Kyoto-u. Kyoto se prilicno razlikuje od ostalih japanskih
gradova na ostrvu Honshu; orijentisan je donekle turizmu i to je jedino mjesto na
kom se mogu kupovati suveniri, a u bogatim cetvrtima, obilaziti dvorci i zamkovi iz
daleke japanske proslosti. Nasuprot njih su predgradja koja lice na najtuznije
americke i italijanske kvartove - ljudi su smjesteni u stracarama, jedni na drugima, u
neprekidnoj borbi za komad neba ili udisaj cistog vazduha. I glavne gradske ulice i
predgradja (ispresijecana rizinim poljima) prebukirani su Japancima u trku i zurbi. Od
jednog Japanca smo culi da u vozilima gradskog saobracaja, a koji je zbilja raznolik i
cine ga vozovi, metro, tramvaji, autobusi, taksiji i rikse, dnevno provodi blizu cetiri
sata (zivi u jednom od ne predaleko udaljenih predgradja); ako od 24 sata prosjecno
spava 8 sati, to znaci da od preostalih 16 casova gubi 25% vremena za gradski
prevoz. Ovdje se zbilja ne bi moglo zivjeti!

Prije podne smo posjetili Zlatni paviljon u Kyoto-u; radi se o jos jednoj u nizu
monumentalnih gradjevina iz rane istorije Japana. Potroseno je mnogo foto snimaka
i nesto malo dolara, za kupovinu najsitnijih suvenira.

A onda ono najbolje na citavom putovanju u Japan! Putovanje od Osake do Nagoye

obavljeno je brzim vozom za koji postoji samo jedan naziv i to japanski - "shikansen".
Razdaljinu 182 km od Osake do Nagoye (od Doboja do Sarajeva je 152 km) presli
smo za 36 minuta; gotovo nemoguce je bilo pratiti predjele i naselja kuda je
shikansen jurio, a kada bi prolazio kroz tunel osjecao se jak pritisak u usima. Ova
vrsta japanskih vozova saobraca oko 40 godina i interesantno je da se, i pored tolike
brzine voza, u proteklom periodu desila samo jedna nesreca sa ovim vozovima.
Nakon ovog dozivljaja, sve ostalo do kraja mog treninga u Japanu je bukvalno
cekanje na povratak kuci.

Popodne u Nagoyi proveli smo u posjeti Toyotinom muzeju tehnologije i inovacija;

muzej, na preko 20.000 kvadratnih metara izlozbenog prostora rasporedjenog u
desetak spacijalnih hala, u stvari prikazuje istoriju najvece i najjace japanske
kompanije Toyota i to od njenih pocetaka kada je bila u djelatnosti tekstila i
konfekcije, preko metaloprerade, pa do najvecih uspjeha Toyote - pocetka
proizvodnje automobila. Imalo se sta vidjeti - Japanci sve besprijekorno rade i
najvecu paznju posvecuju i najmanjim detaljima, a sto je bilo ocigledno i u Toyotinom
muzeju.

Nakon posjete muzeju Toyote, skrasili smo se u JICA Centru u Nagoyi; radi se,
prema rijecima Maki-san i jos nekih ucesnika kursa u Japanu, o najlosijem JICA
Centru u Japanu. Po velicini i sadrzaju, moja soba podsjecaju na kabinu Kronstadta
(na Volgi, negdje izmedju Sankt Peterburga i Moskve), jedino nema kupatila (niti wc-
a) jer je ono zajednicko za sve stanovnike jednog sprata i udaljeno od moje sobe
barem 150 metara. Hrana je takodje losa, a u blizini opet nema nikakvih restorana,
tako da je plan za povecerje: samoposluga-TV-spavanje.

Sutra idemo u posjetu najvecoj fabrici automobila Toyota u Japanu koja je smjestena
upravo u Nagoyi. Ocekujem da cemo u ovoj fabrici vidjeti automatizovanu, citaj
robotizovanu, serijsku proizvodnju ovih japanskih auta i da, obzirom na nivo visokih
tehnologija u aktuelnoj Toyotinoj proizvodnji, nece biti dosadno.

Svi smo vec pomalo umorni od Japana.

U prilogu e-mailu su dvije fotografije, jedna sa Zlatnim paviljonom u Kyoto-u i druga,

iz muzeja Toyote u Nagoyi.
Pozdravlja vas i voli Srecko

Ciao!

Maloprije sam dosla s posla, mrtva-umorna sam, jer me je u zoru

probudila moja ludacka glavobolja.

U skoli sam imala maturski ispit, a onda sam sredjivala

dokumentaciju. Jos dan-dva cu imati puno posla, a onda konacno
mogu da predahnem. Vrceras me ocekuje jos jedna grupa na kursu.

Anja se trenutno igra sa Jocom u sobi, izjavila je kako joj je dosadilo

da odgovara na poruke, sto sam mogla i ocekivati.

Toliko za danas! Volimo te i pozdravljano!

Japan - 30. dan 11.06.2008. (srijeda)

Ciao Sladjana i Anja!

Danas je srijeda (11.06.2008.); danas smo imali dvije posjete vezane za najvecu i
najjacu japansku kompaniju - proizvodjaca automobila Toyota.

Prvo smo posjetili kompaniju Towa Light Industry koja je podugovarac i od 1946.
godine za Toyotu proizvodi sitne plasticne dijelove kao sto su dijelovi rucki na
vratima, dijelovi podizaca za prozore, imobilizatori na upravljacima, itd. Radi se o
kompaniji koja je klasicna prerada plastike i koja se specijalizovala u proizvodnji po
narudzbi malih kolicina unikatnih dijelova; osim Toyote, ova kompanija je
podugovarac i za Nisana, Hondu, Suzukija i druge japanske proizvodjace
automobila.

Popodne smo posjetili i poklonili se upravi Toyote koja u oblasti Nagoya ima 12
vlastitih fabrika vezanih za proizvodnju automobila i gotovo milion podugovaraca koji
za Toyotu rade razne dijelove. Obisli smo citavu fabriku i izlozbu svih pedesetak
aktuelnih modela Toyotinih auta; najbolji jeste posljednji, ekskluzivni i skupi model
Toyota Lexus. Tokom obilaska svih znacajnijih odjela odnosno razlicitih Toyotinih
fabrika, najupecatljivija je bila fabrika za zavarivanje u kojoj je funkcionisalo 20-30
robota, potpuno samostalno i bez ljudi; fotografisanje nije bilo dozvoljeno niti u
jednom od odjela proizvodnje. Toyotina filozofija se bazira na pristupu "Upravo na
vrijeme" (eng. Just in Time) sto znaci da na jednom radnom mjestu ni dijelovi niti
ljudski rad se ne smiju pojaviti prerano ili prekasno. Normalno, svi odjeli nisu bili
robotizovani, posebno odjeli za kontrolu kvaliteta proizvoda koji se ne bi mogli
zamisliti bez ljudskog oka i drugih osjetila. Na kraju posjete, primio nas je jedan od
direktora za prekomorske poslove Toyote sto nije bilo uobicajeno i izraz je posebno
ukazane casti; svega pola sata je imao na raspolaganju i proveli smo ih postavljajuci
mu pitanja na koja je rado odgovarao.

Vece smo proveli u centru grada Nagoya; prosetali smo glavnim ulicama i otkrili da
se Nagoya razlikuje od ostalih japanskih gradova po tome sto ima siroke ulice,
avenije i bulevare (ponekad podsjeti na Beograd). Vecerali smo skoljke i pice
zaljevali pivom, te na opstu zalost poslije svega zavrsili u omrazenom JICA Centru u
Nagoyi.

Za majku: Srecna godisnjica braka!

U prilogu e-mailu su dvije fotografije, jedna sa prvim automobilom Toyote i druga sa

Toyota formulom 1.

Pozdravlja vas i voli Srecko

Ciao!

Srecna i tebi godisnjica braka, bas sam se pitala hoces li se sjetiti.

Mi smo se upravo vratile od moje Ljubice, gdje je Anja provela skoro

cijeli dan, a svracala je i kod tvoje.

Jutros sam bila na poslu, sredjivala dokumentaciju, vecinu stvari sam

obavila, tako da mi nastupa laksi period.

Sve ostalo je po starom. Puno pozdrava i poljubaca!

Japan - 31. dan 12.06.2008. (cetvrtak)

Ciao Sladjana i Anja!

Danas je cetvrtak (12.06.2008.); danas smo "shikansenom" doputovali iz Nagoye u

Tokyo - najbrzi voz na svijetu je zbilja fenomenalan, mada me danas nije odusevio
kao neki dan, vjerovatno zato sto smo duze putovali (od Nagoye do Tokya je preko
360 km) ili zato sto to nije bilo prvi put.

U Tokyu smo posjetili Agenciju za razvoj malih i srednjih preduzeca jugozapadnog

dijela prefekture Tokyo; ova agencija je vladina, finansira se kako od vlasti prefekture
tako i od lokalnih vlasti, ima ogromnu zgradu i izdaje prostore za sajmove, seminare,
itd. Agencija cak raspolaze masinama visokih tehnologija koje izdaje u zakup malim
kompanijama i preduzetnicima. Agencija nije bila posebno interesantna, obzirom da
im je djelatnost slicna komorskoj.

Sada je kasno popodne i, nakon vecere, prosetacemo centrom Tokya. Ono sto je
ocigledno je da se radi o ogromnom gradu; nijedna zgrada u glavnom dijelu grada
nije visoka ispod dvadesetak spratova. Na Tokyo se naslanja Jokohama, drugi po
velicini grad u Japanu, a uocljiva je otudjenost Japanaca. Oni su po svim
tradicionalnim pricama jako ljubazni, ali u metrou starim ljudima niko ne oslobadja
mjesto.

JICA Centar u Tokyu je znatno bolji od onog u Nagoyi, mada je ipak po nivou ispod
naseg - u Sapporou. Upravo izlazi sunce, nakon sto je citav dan rominjala sitna kisa
- dokaz kisne sezona u Japanu.
U prilogu e-mailu su dvije fotografije, jedna sa Toyota robotom i druga, detalj iz
Tokya.

Pozdravlja vas i voli Srecko

Ciao!

Konacno si se dokopao Tokija! Pretpostavljam da ces tu ostati

nekoliko dana.

Kod nas je jos jedan sasvim obican dan. Dosla sam s posla, uvece
imam kurs, Anja je sa Jocom.

Zaboravila sam ti juce napisati da nam je stigla tvoja razglednica,

malo mi je izbor cudan...
Moja Ljubica je takodje dobila, pa pretpostavljam da je i tvoja.

Takodje sam ti zaboravila reci da nam sredjuju grad. Trotoari sa obe

strane u glavnoj ulici su potpuno dignuti i stavljaju se novi, tako da
se jedva moze proci.

Puno pozdrava i poljubaca!

Ciao tajo!

Ja sam dobro. U utorak mi je podjela knjizica.

Ja cu ti sad napisati jedan tekst na Engleskom, a ti ces mi ga prevesti

na Srpski.
" Bye! (sob) I am leaving for military school. Now I (pa ima gore
onaj zarez)ll be polishing gun barrels and saluting superiors while
my friends are having fun. If only I (pa ima gore zarez)d studied
harder."
Obavezno mi napisi prevod, hitno mi treba!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!Jel ti
jasno????'

Puno pozdrava od Anje i mame!!!

Japan - 32. i 33. dan 13. i 14.06.2008. (petak i subota)

Ciao Sladjana i Anja!

U cetvrtak (12.06.2008.), kasno popodne, Maki-san (koja je zavrsila fakultet u Tokyu)

nas je povela u razgledanje jednog od centralnih dijelova Tokya koji je bio upravo
onakav, kako sam zamisljao i ocekivao. Svuda su nizale stospratnice i gradjevine
ogromnih dimenzija; u njima su se uglavnom nalazile uprave najvecih japanskih i
medjunarodnih kompanija. Nocu je sve izgledalo nestvarno; milioni neonskih
reklama, pokretnih bilborda i ekrana nezamislivih dimenzija blistali i sjali su na sve
strane. Japanci i Japanke su i u trenucima odmora zurili i trcali nekuda.
Zbog teskog posla u firmama Japanci imaju obicaj da na putu s posla kuci popiju
negdje pice kako bi stres akumuliran na poslu izbacili iz sebe; ne zadrzavaju se dugo
jer piju iskljucivo jedno pice. Mi smo se nakon sat-dva setnje skrasili u jednom kaficu
i pili pivo i vino, mezeci japanski neukusni sir.

Petak (13.06.2008.) bio je rezervisan iskljuci za posjetu Diznilendu u Tokyu. Iako

sam bio ubijedjen da nista ne moze prevazici "shikansena:, japanski diznilend je bez
ikakvih dilema postao "broj 1" mog puta u Japan. Inace, u svijetu postoje 4
diznilenda: u Los Andjelesu, Floridi, Parizu i Tokyu; svi pobrojani diznilendi su
identicni i imaju iste sadrzaje. Kobayashi-san je bio vodja puta kroz Diznilend u
Tokyu jer vec dvadesetak godina vodi studente u ovaj diznilend, a koji mu je
prakticni primjer uspjesnog marketinga. Posjeta Diznilendu je cjelodnevni dogadjaj
(nesto slicno kao posjeta akva-parku sa delfinima na Malti, samo mnogo
ekskluzivnije i vece); kao iskusni poznavalac Dizneilenda u Tokyu, Kobayashi-san je
odabrao za nas desetak tacaka, kao sto su voznja pomahnitalim vozom, splavarenje
planinom, trodimenzionalni film sa smanjivanjem i povecavanjem djece, voznja
vasionskim brodom iz ratova zvijezda, posjeta Pepeljuginom zamku, itd. U 15.00
casova, izvedena je ogromna parada u cilju proslave 25 godina postojanja
Diznilenda u Tokyu; parada je bila velicanstvena i mogli su se vidjeti svi likovi Walta
Disneya, od Miki Mausa, preko Petra Pana do Pinokia.

Kasno uvece, iza 22 casa vratili smo se u JICA Centar u Tokyu, tako da nisam
mogao ni poslati poruku (kompjuter soba radi do 10 casova uvece), a ni procitati
poruke upucene meni.

Avion za Sapporo je bio rezervisan za subotu (14.06.2008.), pa smo poranili i

mijenjajuci nekoliko transportnih sredstava presli cijeli put od JICA Centra u Tokyu
do JICA Centra u Sapporu bez problema. Avion je bio sjajan; imao je cetiri velike
prostorije sa po 120 sjedista za putnike koje su podsjecale na pozorisne sale; nisam
siguran da li je do pilota ili aviona, ali nisam ni primijetio kada se spustio na Minami
Chitose - aerodrom u Sapporou.

Sada se psihicki pripremam za izradu raznih izvjestaja, o kojima nam je prlikom

rastanka na aerodromu odrzao bukvicu Kobayashi-san.

Za Anju:
ENGLESKI: "Bye! (sob) I am leaving for military school. Now I (pa ima gore onaj
zarez)ll be polishing gun barrels and saluting superiors while my friends are having
fun. If only I (pa ima gore zarez)d studied harder."
SRPSKI: "Zdravo! (jecanje) Odlazim u vojnu skolu. Sada cu glancati soske s
oruzjem i salutirati pretpostavljenima dok se moji drugovi zabavljaju. I ubuduce, ne
budem li ucio."
NAPOMENA: "soske" su posebne police, u kojima se odlaze oruzje i u kojima oruzje
npr. puske stoje vertikalno.

Za Sladjanu:
1. Blokiran mi je mobilni telefon i ne mogu ga uopste koristiti. Blokiran je SIM i trazi
unos koda za dekodiranje. Toni iz Albanije smatra da je blokiranje iz BiH i da se to
obicno desava kod neplacanja racuna. Jesi li platila racune za mobilne?
2. Ovdje u svakoj vecoj parfimeriji ima Shinseido kozmetike. Kreme uglavnom
kostaju 25-28 dolara sto je izmedju 35 i 40 KM. Medjutim, prodavacice postavljaju
dva pitanja na koja ne mogu odgovoriti:
- Za sta je krema? Je li to krema za lice?
- Koja vrsta mjesovite koze? Ovdje su varijante mjesovite koze: "vlazno-normalno" ili
"normalno-suvo".

U prilogu e-mailu su dvije fotografije iz Disneylanda u Tokyu.

Pozdravlja vas i voli Srecko

Ciao tajo!
Hvala na prevodu!
Mama je otisla s Nadom u setnju, a kasnije ce u frizeraj tako da se
vraca tek u pola cetiri.
Jutros me je natjerala da joj operem sudje.
Ja sad igram igricu, a kasnije ce mi doci Jovana.
Sutra cemo ici na ustipke kod bake Ljube.Odsad ne idemo subotom
vec nedjeljom.
Puno pozdrava od Anje i mame!!!!!!!!!!!!!

Ciao!

Jutros sam kao prvu vijest na TV cula da je bio snazan zemljotres u

Japanu. Pretpostavljala sam da to nije imalo puno veze sa vama, ali s
obzirom da se juce nisi javljao pomislila sam da se mozda odrazilo
na veze.Jeste li vi ista osjetili ili ste prije toga napustili Tokio?

Tel. racuni su placeni, doduse juce, ali moj telefon nije prestajao sa
radom tako da mislim da tvoja blokada s tim nema veze.

Sto se kreme tice, to je krema za lice i bila bi vlazno-normalna,

medjutim ako mislis kupovati, sigurnija bi bila nocna, s naglaskom na
kozu iznad 40 godina. Cijene tamo su cini mi se cak povoljnije.
Nemoj se time posebno opterecivati.

Zadnja dva-tri dana kompjuter mi stalno trazi lozinku i postavlja jos

neka pitanja, koja otprilike pogodim. Ako se ne budem javljala, to ce
biti razlog.

Danas sam se poslije duzeg vremena vidjela sa Nadom. Aleksandra je

takodje bila sa nama i kaze da Vlastimir ima nekih zdravstvenih
problema, ici ce i kod Marka na pregled. Sutra cu mozda otici kod
njih da vidim kucu.

Toliko za sada. Puno pozdrava i poljubaca!

Japan - 34. dan 15.06.2008. (nedjelja)

Ciao Sladjana i Anja!

U nedjelju (15.06.2008.) nikakvih obaveza nismo imali; preumorni od uspjesne
visednevne turneje po srednjim zemljama Japana, nismo bili raspolozeni i voljni ni za
sta posebno, a cekale su nas i obavezne pripreme prezentacije za ucenike ranije
pominjane srednje skole u Sapporou (posjeta je predvidjena za srijedu) i finalnog
izvjestaja sa treninga u Japanu (prezentacije finalnih izvjestaja su predvidjene za
petak, ali do srijede moraju biti uradjene kako bi Maki-san imala dovoljno vremena
da ih prevede na japanski).

Vrijeme je bilo suncano, ali izrarzito vjetrovito; kako Anton nije bio voljan za hodanje,
sam sam proveo nedjeljno prijepodne i veci dio popodneva u Sapporo-u smatrajuci
da je steta izgubiti dan u Japanu leskareci i dangubeci po JICA Centru. Posjetio sam
Zeljeznicki toranj koji na vrhu (38. sprat) ima opservatoriju iz koje je moguce
teleskopskim dalekozorom posmatrati Sapporo; usput sam napravio nesto fotografija
Sapporoa iz opservatorije i to su jedine prave fotografije japanskog grada u kom sam
proveo najveci dio putovanja u Japanu.

Kako je mali broj stranaca koji posjecuju najsjevernije japansko ostrvo Hokkaido,
nedostaju razglednice Sapporo-a, a one razglednice koje sam poslao su poklon od
Kire iz moje ranije kucne posjete japanskoj porodici i napravljene su za vrijeme
Festivala leda u Sapporo-u. Drugih razglednica, za kupovinu u kioscima ili
knjizarama, u Sapporo-u nema.

Nakon opservatorije, jos sam se neko vrijeme zadrzao u Odori parku gdje je odrzan
Sajam proizvoda Perua; to stvarno nije bio nikakav sajam nego pravi buvljak, ali je
bilo mnostvo performansi raznih peruanskih muzicara i plesaca i nije bilo dosadno.
Po povratku u JICA centar sam malo odspavao i prihvatio se posla na pripremi
prezentacija.

Bilo bi dobro da se pocne sa pripremom mog povratka iz Sarajeva; u utorak u 17.00

casova imamo sastanak sa agencijom za putovanja kod koje su nase avionske karte
za povratak kuci. Tada cu znati detaljne podatke o svim letovima i vremenima
dolaska u Sarajevo, ali bi bilo dobro vec najaviti djedu moguce putovanje u subotnje
vece za Sarajevo. Probacu napraviti dogovor sa Predom, ali Vojin treba da bude
spreman ukoliko od ovog dogovora ne bude nista (Predo moze biti zauzet svojim
obavezama).

U ponedjeljak popodne idem u kupovinu; planiram sebi kupiti rucni sat, a sa karticom
Maki-san (napravljenom ranije za nas - ucesnike treninga), mogu dobiti popust od
preko 20% koji nije u novcu nego u odbitku od cijene za kupovinu narednog
proizvoda. Tada cu se vjerovatno pobrinuti i za kozmetiku; prema onom sto su mi
prodavacice Shinseido kozmetike pokazale, radi se o minijaturnoj teglici sa povecim
poklopcem na kojoj pise nesto poput "eliksir". Je li to u redu?

U prilogu e-mailu su dvije fotografije; jedna je iz Disneylanda u Tokyu, a druga sa JR

tornja u Sapporo-u.

Pozdravlja vas i voli Srecko

Zdravo tajo!
 Mi idemo u tri kod Stojana.
Kad se budes vracao nek djed dodje po tebe, jer hocu i ja da idem i
nemoj se dogovarati s Predom.

Treba mi jos jedan prevod!!!!!!!!!!

About Family Friend Count
The Family Friend Count displays the total number of friends the
family has as a whole. Friends are only counted once even if more
than one Sim considers then a friend.

Ciao!

Dosla sam s posla i prije nego sto odemo u Ritesic na Duhove da ti

napisem nekoliko rijeci.

Danas cu reci tati za prevoz, mada mislim da je Predo bolja opcija,

jer Vojin posljednjih dana i nije bas u elementu. U slucaju da te tata
doveze, da li mislis da bismo i Anja i ja pored tebe i kofera mogle
stati u golf. Ona je davno izrazila zelju da dodje po tebe na
aerodrom. To samo u slucaju da nije previse kasno, mada ni ja sama
na znam da li cu moci zbog nekih drugih stvari.

Sto se kreme tice, juce sam ti poslala sve informacije, pa ako se sve
podudara, onda je u redu.

Takodje mislim da treba sebi da kupis dobar rucni sat i da je za to

sada odlicna prilika. Izaberi neki dobar i kvalitetan.

Sta mislis da li ce se tvoj mobilni moci koristiti kad dodjes u Evropu.

Bice nezgodno ako ne budemi imali tu vrstu komuknikacije na
povratku?

Sta planiras s prtljagom?

To bi bilo sve za danas! Puno pozdrava!

Za Brljana od taje!
ENGLESKI: "About Family Friend Count
The Family Friend Count displays the total number of friends the family has as a
whole. Friends are only counted once even if more than one Sim considers then a
friend."
SRPSKI: "O Brojacu porodicnih prijatelja
Brojac porodicnih prijatelja prikazuje ukupan broj prijatelja koje porodica ima u cjelini.
Prijatelji su uracunati samo jednom cak i ako su vise od jedanput od Sima racunati
kao prijatelj".
Japan - 35. i 36. dan 16. i 17. 06.2008. (ponedjeljak i utorak)

Ciao Sladjana i Anja!

Ponedjeljak (16.06.2008.) i utorak (17.06.2008.) bili su klasicni trening dani
posveceni teoretskim lekcijama "Upravljanje ljudskim resursima" i "Totalna kontrola
kvaliteta" koje je u seminarskim prostorijama JICA Centra odrzao Kobayashi-san,
kurs lider.

Ponedjeljak popodne proveo sam u centru Sapporo-a u kupovini, a u utorak

popodne predstavnik putnicke agencije nam je vratio avionske karte uz dodatna
objasnjenja vezana za put kuci. Iz Sapporoa krecem u subotnje rano jutro po
japanskom vremenu, a ono sto je bitno je da slijecem u Sarajevo u subotnje vece u
21.15 po BIH vremenu. Izgleda da Predo nece moci doci u Sarajevo (to jos nije
konacno), pa ce vjerovatno djed morati na put. U golf jedva mogu stati samo ja sa
prtljagom, tako da mislim da zbilja nema nikakve potrebe da se svi trpate i putujete
nocu ukupno 5 sati samo radi jednosatnog cekanja mog aviona. Avioni, principijelno,
ne kasne pa je ocekivati da kod kuce budem oko ponoci.

Nije moguce deblokirati moj mobitel iz Japana. Mozda bi bilo dobtro da odes u
Telekom (strana od Jovanke) i intervenises u sluzbi za mobitele, te da mi oni
deblokiraju mobitel.

Bili smo preoptereceni obavezama oko raznih izvjestaja, prezentacija i upitnika u

posljednja dva dana. U srijedu idemo u posjetu srednjoj skoli u Sapporou kako bi
predstavili evropske zemlje ucenicima 1. razreda srednje skole.

U prilogu e-mailu su dvije fotografije iz Disneylanda u Tokyu.

Pozdravlja vas i voli Srecko

Zdravo tajo!!!!!!!!!!!

Hvala na prevodu.

Mama je na poslu.

Ja cu oko jedan ici kod bake ljubice da se igram s Teom.

Kod Stojana nam je bilo lijepo. Marina me je naucila da igram

badminton.

Mi cemo doci s djedom po tebe, on je rekao da se ne dogovaras s

Predom jer ca te on dovesti. Ja cu sigurno ici s njim, briga me za
kofer, a mama kako hoce!!!!!!!!!!!!!!

Danas sam trebala ici s Jovanom na bazene, ali kisa je pocela padati
pa nismo mogli ici.

PUNO POZDRAVA OD
BRLJANA!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Ciao!
 Vojin je rekao da ce ici po tebe, tako da ne moras angazovati Predu.
Problem je Anja kojoj se ne moze dokazati da ne mozemo svi stati u
kola.

Otici cu sutra u Telekom.

Kod nas je sve po starom. Puno pozdrava!

Japan - 37. i 38. dan 18. i 19. 06.2008. (srijeda i cetvrtak)

Ciao Sladjana i Anja!

Srijedu (18.06.2008.) proveli smo u srednjoj skoli Kyota u Sapporo-u; bili smo prvi
"stranci" koje su ucenici 1. razreda ove skole imali priliku upoznati u svom zivotu.
Najprije smo se predstavili svim ucenicima, a potom smo podijeljeni u radne grupe
tako da je svaki od "stranaca" imao po 2 grupe od po 20 ucenika za koje je bio
zaduzen tokom programa. Ucenici su vec imali odredjene zadatke. koje su trebali
pripremiti prije nase posjete; dva predstavnika mojih grupa su istrazivali Bosnu i
Hercegovinu, jedno sa aspekta hrane i drugo, sa aspekta sporta. Djevojcica
zaduzena za predstavljanje hrane u BiH je, izmedju ostalog, otkrila da su u BiH pita
moze praviti od sira sto je ovdje nezamislivo, a djecak iz druge grupe je pronasao
Bodirogu kao istaknutog BiH sportistu uz najpoznatijeg trenera u japanskoj
fudbalskoj prvoj ligi - Dragana Stojkovica Piksija. Profesori, sa kojima smo popili caj
prije programa, culi su i za Pedju Stojakovica i za Jadranku Stojakovic. Nakon
iznosenja prikupljenih znanja o BiH od japanskih srednjoskolaca, ja sam, kao i ostali
"stranci", prezentovao svoju zemlju,a djeca su bila zadovoljna i vesela kao i sva
druga djeca u njihovim godinama.Nakon prezentacije, odgovarao sam na njihova
pitanja; nisu se mogli nacuditi zasto se kod nas na raznju pece citavo prase, a sve
price o pitama sumnjicavo su prihvatali uz dosaptavanje i smijuljenje.
Nakon toga, djeca su nam donijela da probamo kuci napravljena tri tradicionalna
japanska jela; sva su, blago receno, bila nizasta i mi smo ih uglavnom odbili uz opste
cudjenje djece.

Naposljetku, izveli su priredbu u kojoj je svaka od grupa imala svoj show; moje grupe
su predstavile karate kao jedan od najpopularnijih sportova u Japanu i tradicionalno
ispijanje zelenog caja. Djeca su zaista bila izvanredna; kada smo se, nakon svega,
smjestili u JICA autobus za povratak u JICA Centar, izasli su i igrali ispred autobusa.

Cetvrtak (19.06.2008.) bio je predvidjen za sumiranje rezultata treninga u Japanu;

Kobayashi-san nas je sve iznenadio tako sto nas je raspustio nakon obaveznih
prijepodnevnih casova jer nismo imali nerijesenih pitanja koja je trebao razmatrati.
Popodne smo proveli u Sapporo-u; ja sam bio samo u setnji jer sam sve kupovine
zavrsio prethodnih dana.

Za petak su predvidjeni finalni izvjstaji kroz prezentacije svih ucesnika trening kursa,
ceremonija zavrsetka kursa i oprostajni "party" (koji organizuje 75-godisnji
Kobayashi-san); u subotu, u rano jutro, krecemo na visecasovni (ukupno oko
dvadesetak sati putovanja, od cega je minus 7 zbog promjena vremenske zone)
povratak kuci.
Komora se javila i Predo je spreman je da dodje po mene u Sarajevo; trebalo bi jos
jednom razmisliti da li ima potrebe da vi putujete golfom nocu i gubite vrijeme jer on
moze u komori uzeti auto, natociti gorivo i doci po mene. Ako vi budete dolazili po
mene, treba dati novac Vojinu da natoci gorivo. Anji treba naglasiti da, u svakom
slucaju, nije moguce otvarati kofere (mozda ce biti potrebno oboriti zadnja sjedista)
koji su posebno spakovani prema avionskim pravilima, a dio dokumentacije treninga
i moje crne patike poslani su paketom (brodom, koji ce stici u BIH za par mjeseci
prema tvrdji JICA osoblja).

Vjerujem da cu i sutra moci da se javim; obzirom da treba da iz sobe vratim i

razduzim uredjaj za internet u petak, potrebno je da mi se dostavi konacna odluka da
li je zbilja neophodno da Vojin dolazi po mene, kako bih mogao poslati odgovarajucu
poruku Predi. Mobitel je i dalje blokiran; ali bez obzira na eventualne kontakte, moj
avion ce definitivno sletjeti na sarajevski aerodrom u subotu uvece - u 21.15 casova.

U prilogu e-mailu su dvije fotografije iz srednje skole Kyota u Sapporo-u.

Pozdravlja vas i voli Srecko

Ciao tajo!

Ja hocu da ide djed, hocu ici i ja. Bolje je da ide djed. Please, please,
neka ide djed i ja!!!!!!

Vidio si sta ti je kcerka napisala, a ti sam odluci, ja je jedino mogu

istuci, lijepo joj se ne da objasniti.

Bila sam danas u Telecomu. Zena na salteru, koja te inace poznaje,

zvala je neku sluzbu i po njima sve je u redu. Eventualno bi moglo
biti do mreze. Dala mi je nazive dvije mreze s kojima oni posluju a to
je VODAFON i NTTDOCOMO. Ja mislim da oni bas i ne znaju sta se
zapravo zbiva, ali to je sve sto sam ja mogla uraditi.

Sada je oko pola jedanaest uvece. Upravo smo se vratili od Pejica,

lijepo su sredili kucu. Zavrsena je utakmica NJemacka-Portugal sa
3:2.

Puno pozdrava!

Ciao!

Pisem ti svega pola sata kasnije. Ovo dijete ce me stvarno izxluditi,

nije cudo sto me zeludac boli. Place i insistira da mi dodjemo po
tebe, ne znam da li ista mijenja i da li uopšte ima smisla da dodjemo s
Predom komorskim autom, ako vec ne mozemo golfom. Ni sama
nisam odusevljena ovom idejom. Sta mislis ne bi li se kofer mogao
staviti u golf u prostor za noge cijelom duzinom pozadi? Napravismo
cijelu zbrku ni oko cega. Ti jos jednom razmisli i odluci.

Pozdrav!
 Ciao Sladjana i Anja!

Javicu Predi da ne treba da dolazi po mene; neka djed pripremi golfa za Sarajevo
(ne zaboravi mu dati novac za gorivo). Mislim da ce veliki kofer nekako stati u gepek,
ali mali (koji nije tako malen kao sto izgleda na prvi pogled) mora unutra; nijedan
kofer ne moze se ugurati izmedju prednjih i zadnjih sjedista. Takodje, torba sa
laptopom je van kofera. Neka Anja dodje sa djedom ako joj je bas toliko stalo; jesi li
razmisljala o tome da mozda samo djed i Anja dodju u Sarajevo? Ako imas ikakvih
primjedbi, sjedite svi u golf i dodjite skupa pa makar drzali torbe na koljenima.

Pozdravlja vas i voli Srecko

Ciao!

Naravno da sam razmisljala i o tome da ona i djed sami dodju u Sa,

ali nisam tu varijantu spominjala Vojinu. S obzirom na to koliko je
ona dosadna i zahtjevna u putu nisam sigurna da bi on na to pristao,
u svakom slucaju pitacu ga, mada ni ja bas nisam za tu varijantu.
Uglavnom, otpada varijanta s Predom. Potpuno sam zaboravila na
tvoj mali kofer, mada mislim da on nije preveliki problem.

Ako se vise ne budemo dopisivali, do skorog vidjenja! Pozdravi i

poljupci!

Japan - 40. dan 21.06.2008. (subota)

Ciao Sladjana i Anja!

Iako je ostalo jos dva casa do ponoci, u zaglavlju poruke je navedeno da se radi o
suboti - posljednjem 40. danu u Japanu; ovo je moja posljednja poruka iz Japana, a
iduci kontakt ce biti uzivo (mobitel nije proradio).

Moji sutrasnji dogadjaji (desavanje pocinje u odlaskom iz JICA Centra u 06.20

casova) su prema slijedecem avionskom rasporedu letova na aerodromima:

SAPPORO
07.50 >>>>>>>>>> 09.25
TOKYO
10.55 >>>>>>>>>> 15.55
VIENNA
20.05 >>>>>>>>>> 21.15
SARAJEVO

Konacno, trebate biti na aerodromu u Sarajevu oko 21,00 casova (ako avion dodje
koju minutu ranije).

Kada budete tocili gorivo, uzmite gotovinski racun na benzinskoj pumpi.

Danasnji dan je prosao u prezentacijama konacnih izvjestaja, evaluaciji trening kursa
i prijedlozima za unapredjenje, te dodjeli sertifikata i oprostajnom party-ju (od 17.30
do 19.00 casova). Od direktora JICA Centra i kurs lidera proglaseni smo
najuspjesnijom grupom u posljednjih deset godina, otkada ovaj trening ("Proizvodni
menadzment") postoji; mislim da je jedini razlog za to sto smo svo cetvoro
univerzitetski obrazovani, a sto izgleda nije bio slucaj sa prethodnim grupama i kada
se cak desavalo da polaznici ne razumiju predavace.
Vece je proteklo u pakovanju kofera na 100 nacina kako bi se prevazisli limiti na
prtljag u japanskim avionima.

U prilogu su dvije moje fotografije, prva sa dodjele sertifikata i druga, sa kurs liderom
Kobayashi-san.

Pozdravlja vas i voli Srecko

Ciao Sladjana i Anja!

Sada je subota, oko 05.20 casova po japanskom vremenu; spremam se jer za jedan
sat krecemo iz JICA Centra ka aerodromu Minami Citose. Sada je oko 22.00 casova
u BIH.

Vidimo se veceras!

Pozdravlja i voli vas Srecko