Čim sam otvorila prvih par stranica knjige „Ruža“ Nura
Bazdulj Hubijar, povezala sam je sa meni vrlo poznatom pjesmom sa istim imenom: „Ruža“ Dine Merlina. Odmah na početku prvog poglavlja čula sam melodiju te pjesme, dok se glavni lik, Minja, budi u bolnici. Čula sam Dinu kako pjeva: „Probudila me tuga na sabah umjesto tvoje ruke...“ Tu ruku sam povezala sa Minjinim ocem i bratom koji su uvijek bili tu za nju, a tugu sa osjećajima koji su Minju podsjećali gdje je i u kojem je stanju. Njeno stanje se ocrtavalo u stihovima: „Kao da sam roniona dah divljim vodama...“ Nepokretna u bolnici, na intenzivnoj njezi mogla se samo plašiti svog budućeg stanja. Jedina „Divna melodija...“ u tom vremenu za nju su bile posjete brata i oca. Mamu nije željela da viđa jer jedino što joj je ona ikada priuštila bili su njeni napadi nježnosti koji za Minju nisu priuštili onu podršku i ljubav koju je željela od mame. Pored mame, nije osjećala ni neku povezanost sa svojim momkom, Dinkom. Za nju je on bio dosadni niko i nije znala zašto je uopšte s njim. Nisu imali nikakve sličnosti. .. Ali, kao pravo „Čudo svih čuda u svemiru...“, Minja je ubrzo ozdravila. Pustili su je kući, gdje je dočekana malom proslavom u čast njenog povratka. Ubrzo se umorila i krenula u svoju sobu, s na prozoru je stajala crvena ruža. I svake noći je bila tu, u 10 sati, na njenom prozoru, baš kao u pjesmi: „U svakoj bašti raste jedna ruža, svako ima nekog da mu ruke pruža.“ Misleći da joj ruže poklanja Dinko, napokon se u njega zaljubila. Zbližili su se, iako Minja nije osjećala ono što je mislila da će osjetiti kada nađe tu posebnu osobu. I pored svih svojih nespokoja imala i nove: „I ja imam tebe, ružo moja. Tebe jednu, sto nespokoja...“ Nespokoj je osjećala razmišljajući ko joj šalje crvene ruže i dok je ulazila u sobu pitajući se da li je čeka nova ruža na prozoru. Novi nespokoj se javlja jedne ljetne noći. Došla je kući kasno, u 11h, a ruže nigdje...
-Kada se napravi takvo poređenje knjiga dobija potpuno
novo značenje: Svako ima nekoga ko ga voli, ko mu može pružiti ruku kad je treba, u teškim situacijama. To je neko u našoj blizini od koga to ne očekujemo ili neko koga još nismo upoznali. Samo se trebamo osvrnuti oko sebe i naći ćemo svoju ružu koja će nam uljepšati život“