LEKTIRA: “Ruža“ Nura Bazdulj Hubijar

Čim sam otvorila prvih par stranica knjige „Ruža“ Nura

Bazdulj Hubijar, povezala sam je sa meni vrlo poznatom
pjesmom sa istim imenom: „Ruža“ Dine Merlina.
Odmah na početku prvog poglavlja čula sam melodiju te
pjesme, dok se glavni lik, Minja, budi u bolnici. Čula sam
Dinu kako pjeva: „Probudila me tuga na sabah umjesto
tvoje ruke...“ Tu ruku sam povezala sa Minjinim ocem i
bratom koji su uvijek bili tu za nju, a tugu sa osjećajima
koji su Minju podsjećali gdje je i u kojem je stanju. Njeno
stanje se ocrtavalo u stihovima: „Kao da sam roniona dah
divljim vodama...“ Nepokretna u bolnici, na intenzivnoj
njezi mogla se samo plašiti svog budućeg stanja. Jedina
„Divna melodija...“ u tom vremenu za nju su bile posjete
brata i oca. Mamu nije željela da viđa jer jedino što joj je
ona ikada priuštila bili su njeni napadi nježnosti koji za
Minju nisu priuštili onu podršku i ljubav koju je željela od
mame. Pored mame, nije osjećala ni neku povezanost sa
svojim momkom, Dinkom. Za nju je on bio dosadni niko i
nije znala zašto je uopšte s njim. Nisu imali nikakve
sličnosti. ..
Ali, kao pravo „Čudo svih čuda u svemiru...“, Minja je
ubrzo ozdravila. Pustili su je kući, gdje je dočekana malom
proslavom u čast njenog povratka. Ubrzo se umorila i
krenula u svoju sobu, s na prozoru je stajala crvena ruža. I
svake noći je bila tu, u 10 sati, na njenom prozoru, baš kao
u pjesmi: „U svakoj bašti raste jedna ruža, svako ima
nekog da mu ruke pruža.“ Misleći da joj ruže poklanja
Dinko, napokon se u njega zaljubila. Zbližili su se, iako
Minja nije osjećala ono što je mislila da će osjetiti kada
nađe tu posebnu osobu.
I pored svih svojih nespokoja imala i nove: „I ja imam
tebe, ružo moja. Tebe jednu, sto nespokoja...“ Nespokoj je
osjećala razmišljajući ko joj šalje crvene ruže i dok je
ulazila u sobu pitajući se da li je čeka nova ruža na
prozoru. Novi nespokoj se javlja jedne ljetne noći. Došla je
kući kasno, u 11h, a ruže nigdje...

-Kada se napravi takvo poređenje knjiga dobija potpuno

novo značenje:
Svako ima nekoga ko ga voli, ko mu može pružiti ruku
kad je treba, u teškim situacijama. To je neko u našoj
blizini od koga to ne očekujemo ili neko koga još nismo
upoznali. Samo se trebamo osvrnuti oko sebe i naći ćemo
svoju ružu koja će nam uljepšati život“