Univerzitet u Sarajevu

Fakultet političkih nauka

Žurnalistika

Historija komuniciranja

Tema:

Gutenberg i nasatanak štamparske prese

Mentor: Student:

Sarajevo,2020
Sadržaj
1. Uvod
2. Postanak i razvoj štamparske djelatnosti
3. Historijski razvoj štamparstva
4. Johannes Gutenberg
5. Štamparska presa kao ključni dio štamparske mašine
6. Zaključak
7. Literatura
1.Uvod
U ovom seminarskom radu predstavit ćemo ukratko razvoj štamparske tehnologije od
Gutenberga do danas. Naravno, kako i sam naslov kaže posebnu pažnju posvetit ćemo
štamparskoj presi Johannesa Gutenberga, te ćemo pratiti razvoj štamparske djelatnosti sve do
danas.
2.Postanak i razvoj štamparske djelatnosti
Kao datum postanka štamparske djelatnosti nedvojbeno se smatra 1450. godina u kojoj je
Johannes Gutenberg u Mainzu završio tisak svoje Biblije s 42 retka.

Gutenberg nije “izumio” štamparski stroj, kako se to sasvim općenito i pogrešno, ali vrlo
često piše. Gutenberg je uveo tehniku izrade pomičnih, olovnih slova, namijenjenih
višekratnoj upotrebi, a zatim je vinarsku (papirničarsku) presu prilagodio potrebama
štampanja, dodavši joj preklopni okvir s elastičnom navlakom (timpan), te maskom i
punkturama.

Gutenberg je po prirodi stvari bio i prvi izdavač (u modernom smislu), jer se uz pojam
štampanja knjiga nužno javlja i pojam naklade; a to znači da se knjiga ne može prodavati dok
nije otisnut i njen posljednji arak.

Možemo sa sigurnošću potvrditi da majstor Gutenberg nije bio samo knjižni umjetnik, nego u
isto vrijeme genijalni tehničar, izumitelj i poslovni čovjek, jednom riječju: prvi informatičar
svijeta.

Razvoj i stanje štamparske i grafičke djelatnosti indirektno se može promatrati kroz razvoj
sistema za edukaciju stručnjaka štamparske i grafičke djelatnosti, jer znanje je oduvijek bilo
jedno od osnovnih preduslova u napretku neke struke, a većina znanja stječe se putem
obrazovnog sistema. Stoga je moguće reći da bez kvalitetnog sistema edukacije nema ni
pravog razvoja bilo koje struke.

Pod štamparstvom u užem tehničkom smislu podrazumijevamo vještinu štampanja (tiskanja),

odnosno štamparski (tiskarski) zanat. U širem smislu to su raznovrsni procesi i tehnički
postupci umnožavanja teksta i slike. Na štamparsku formu nanosi se boja, koja se zatim
(ovisno o tehnici štampe) prenosi na štamparsku podlogu (najčešće papir, plastične i metalne
folije, staklo i dr.) na kojoj nastaje otisak. Osnovni zadatak štamparstva je omogućiti grafičku
komunikaciju, pri čemu se služi raznovrsnim grafičkim tehnikama. Osnovna sirovina koja se
prerađuje jest informacija. Štampa se u svom širem značenju ubraja u sredstva (medije)
javnog priopćavanja.

Za prenošenje informacija nužna je određena supstancija. Materijalna priroda te supstancije je

sporedna. Iz praktičnih razloga to je najčešće papir i boja. Novine su zato nositelj informacije
u pravom smislu te riječi. Nije potrebno dokazivati da kupujući novine čitatelj kupuje
obavijest, a ne papir i boju.

Početak štamparstva ujedno je i početak vremena velikih otkrića. Gotovo nijedna ljudska
djelatnost nije ostavila takav trag u civilizacijskom razvitku čovječanstva. Upravo
štamparstvo je donijelo mogućnost dovoljne akumulacije znanja što je i bio preduvjet daljnjih
velikih otkrića nakon Gutenberga, te nezaustavljivom tehničko-tehnološkom napretku i
razvitku ljudske civilizacije uopće.

Izum štamparstva, temelji se na jednostavnom rješenju – promjeni odnosa između jedinica.

Do izuma štamparstva dlijeto ili pero (štamparska forma) išlo je prema podlozi da bi se
uklesalo ili upisalo određeno slovo. Podloga je mirovala, a ruka se kretala. U štamparstvu je
upravo obrnuto: podloga ide ka štamparskoj formi da bi na njoj bila otisnuta, podloga se
kreće, a štamparska forma miruje. Bez obzira na usavršenost tehnika koje su se primjenjivale
ili se primjenjuju, taj osnovni princip sačuvan je do danas.

3.Historijski razvoj štamparstva

U Kini u 2. stoljeću tadašnji vladari dali su urezivati svete tekstove na kamene ploče. One bi
se izlagale na javno mjesto kako bi se sa njih mogli napraviti otisci na papiru. Postupak
uzimanja otisaka s tih natpisa bio je slijedeći: kamen se premazivao bojom tako da se bojilo
nanosilo samo na izbočenu površinu kamena, ne i u udubljene dijelove (urezani znakovi).
Tada se štamparska podloga (papir ili neki drugi materijal na kojeg je bilo moguće otisnuti)
polagala na tu površinu i pažljivo pritiskivala kako bi se dobro priljubila uz namazani dio
površine. Kada se štamparska podloga odvojila od kamene površine, ostajao je otisak crne
boje na cijeloj površini. Dijelovi koji su bili udubljeni ostajali su bijeli. Tako su se dobivala
bijela slova (ideogrami) na crnoj pozadini. Na taj način su se umnožavali samo najvažniji
vjerski tekstovi, dok su se drugi i dalje ručno prepisivali.

Tehnika urezivanja u kamene ploče zadržala se sve dok u srednjem vijeku Kinezi nisu
pronašli novi način umnožavanja knjiga. Brži i ekonomičniji s pomoću drvoreza (ksilografije)
negdje za vrijeme T'ang dinastije. U drvene blokove urezivao se ideografski tekst i ilustracije.
Drvene blokove zatim bi se premazalo bojilom tako da je bilo moguće sa njih prenjeti bojilo
na papir. Drvo je svakako bilo podatnije za obradu nego kamen.
Slijedeći napredak dogodio se za vrijeme dinastije Sung u 11. stoljeću kada je Kinez Pi Sheng
došao na zamisao da tiska knjige s pomičnih slova od gline umjesto tehnikom drvoreza.
Detaljan izvještaj o tome sastavio je učenjak Wang Chen 1313. godine, koji je i prvi došao na
zamisao da upotrebljava drvene umjesto glinenih znakova.

U Europi su se prvi počeci štamparstva javili znatno kasnije. Zbog sve veće potrebe potražnje
za knjigom trebalo je riješiti dva problema: pronaći jeftniji pisaći materijal i ubrzati postupak
umnožavanja knjige. Krajem 14. stoljeća javljaju se i prve ksilografske knjige, otisnute s
drvoreza. No, ni to nije riješilo problem masovne potražnje za knjigom. Učinio je to tek
Johann Gutenberg svojim izumom pomičnih slova oko 1440. godine.

Prva štamparska preša koju je

Gutenberg konstruisao 1440.
U Mainzu. Danas se nalazi u
Das Gutenbergmuseum-u ,
također u Meinzu
4.Johannes Gutenberg

Johannes Gutenberg je rođen 1397. u Mainzu. Bio je njemački tiskar, izumitelj tipografije
u Europi, a njegovo puno ime glasi Johannes Gensfleisch zum Gutenberg.

Bio najmlađi sin trgovca imena Friele Gensfleisch zur Laden, i njegove druge supruge, Else
Wyrich, koja je bila kćerka trgovca. Prema nekim izvorima Freile je bio zlatar biskupa iz
Mainza, ali je najvjerojatnije sudjelovao u trgovini tkaninom.  O njegovu životu i radu postoje
samo fragmentirani i dijelom nesigurni podaci. John Lienhard, historičar tehnologije, navodi
da je Gutenberg odrastao poznavajući zlatarski zanat. Tu tvrdnju podupire i historičar
Heinrich Wallau koji navodi kako su u 14. i 15. stoljeću njegovi potomci prisvajali nasljedni
položaj majstora nadbiskupske kovačnice. Prema tome sigurno su stekli zavidno znanje i
umijeće u obradi metala. Nabavljali su metal za kovanje, mjenjali različite vrste kovanice, i
imali važnu ulogu na sudovima u slučajevima krivotvorenja.

Njegovo prezime proizlazi iz kuće koju su naseljavali njegov otac i preci po očevoj strani - zu
Laden, zu Gutenberg. Kuća Gänsfleisch bila je jedna od patricijskih porodica u gradu, koja
ima zapise o precima iz 13. stoljeća. Patriciji (aristokrati) u Mainzu dobivali su često nazive
prema kućama koje su posijedovali. Oko 1427. ime zu Gutenberg, po nazivu porodične kuće u
Mainzu, po prvi puta je zabilježeno u upotrebi.

Godine 1411. u Mainzu je došlo do pobune protiv patricija, i više od stotinu porodica je bilo
prisiljeno odseliti. Smatra se da su Gutenbergovi tada preselili u Eltville am Rhein (Alta
Villa), gdje je njegova majka naslijedila imanje. Prema historičaru Heinrichu Wallau, sve što
se zna o mladosti je da nije bio u Mainzu 1430. Smatra se da je zbog političkih razloga
preselio u Strassburg , gdje je porodica vjerovatno imala poznanstva.

Pretpostavlja se da je studirao na Sveučilištu u Erfurtu, gdje postoji zapis o upisu studenta pod
imenom Johannes de Altavilla iz 1418. godine. Altavilla je latinski naziv za Eltville am
Rhein. Sljedećih petnaest godina ništa se ne zna o Gutenbergovu životu. U martu 1434.
njegovo pismo ukazuje da je živio u Strasbourgu, gdje je imao rođake po majčinoj strani. Čini
se da je bio i zlatar. Postoje i dokazi iz 1437. godine da je učio bogate trgovce kako polirati
drago kamenje, ali nije poznato gdje je on to naučio. Godine 1436/37. njegovo ime spominje
se na sudu u vezi prekršenog obećanja za brak sa ženom iz Strasbourga, koja se zvala Ennelin.
Da li je došlo do braka nije zapisano. Nakon očeve smrti 1419. godine spominje se u
ostavinskim raspravama.
5.Štamparska presa kao ključni dio štamparske mašine

1448. godine Gutenberg se vratio u Mainz, posuđuje novac od sestrinog supruga Arnolda
Gelthusa, moguće za izradu štamparske mašine i pribora. U to vrijeme već je bio upoznat sa
tehnikom dobokog tiska (intaglio). Godine 1450. Štamparska mašina je u upotrebi i štampaa
njemačku poemu, vjerojatno prvo tiskanje. Uspjeva dobiti pozajmicu od 8000 guildera od
trgovca Johanna Fusta. Pridružuje mu se i Peter Schöffer koji je oženio Fustovu kćerku.

Fust je bio pronicljiv poslovni čovjek koji je u tom pothvatu vidio određeni profit. Kakav je
pothvat Gutenberg imao na umu?

Gutenbergovo oštro oko primijetilo je da su se određene stvari proizvodile u velikom broju, a

svaka je bila identična drugoj. Naprimjer, kovanice su se kovale i meci su se lijevali od
metala. Pa zašto ne štampati stotine istih stranica teksta, a zatim stranice po brojevima složiti i
spojiti ih u identične knjige? Koje knjige? Mislio je na Bibliju, knjigu toliko skupu da je samo
povlaštena nekolicina imala osobne primjerke. Gutenberg je namjeravao proizvesti veliku
količinu istovjetnih Biblija i tako ih učiniti mnogo jeftinijima od rukom pisanih primjeraka, a
da se ne žrtvuje ništa od njihove ljepote. Kako to učiniti?

Kao iskusan metalac, shvatio je da će se postići najbolji rezultati tiskanjem pomičnim slovima
koja nisu napravljena od keramike ili drveta, nego od metala. Lijevala bi se u kalupu, a ne
rezbarila ili pekla u peći. Gutenberg je trebao kalupe koje bi mogao koristiti da oblikuje svih
26 slova svoje abecede — mala i velika slova — te ligature, interpunkcijske oznake, znakove
i brojeve. Sve u svemu, proračunao je da mu je potrebno 290 različitih oznaka, a svaka od njih
u nekoliko desetaka kopija.
 Unutrašnjost
Biblije iz 1450.
godine

Njegov se izum može smatrati najznačajnijim događajem u oblasti komunikacija od

pronalaska pisma. Tim su se izumom otvorila vrata „Crnoj umjetnosti“, te se upravo zbog
toga taj događaj i smatra krajem srednjeg i početkom novog vijeka. Taj izum obuhvaća izradu
i upotrebu pomičnih olovnih slova, kojima se mogu slagati riječi i rečenice, a nakon upotrebe
razložiti i ponovno upotrijebiti za slaganje. Na taj način su se otvorile neviđene mogućnosti
knjigotisku, koji se nakon toga ubrzano razvija.

Uz lijevanje pojedinačnih slova Gutenberg je ubrzao proces štampanja izradom prve prese za
otiskivanje koristeći kao osnovu presu za grožđe. Ta presa bila je izrađena od drveta. Imala je
dvije horizontalno položene ploče. Na donju se stavljao slog, dok se gornja spuštala prema
donjoj pomoću debelog zavrtnja i tako vršila otiskivanje. Stranice su bile vrlo masivno
građene, a pri vrhu su bile spojene poprečnom gredom kroz koju je prolazio zavrtanj za
gornju ploču. Kapacitet prese bio je oko 30-40 otisaka na sat. Boja na slog se nanosila
tamponom. Tampon je drvena polulopta presvučena kožom, na čijem se gornjem dijelu nalazi
držač. Tamponi su kao simboli zadržani na grafičkom znaku.
O izgledu i funkciji štamparske prese govore crteži, a najraniji dosad pronađen crtež
štamparske prese, otisnut 1499. godine u Lynu nalazimo na drvorezu „Mrtvački ples“.

Negdje u 15. stoljeću pojavila se i tehnika bakropisa, iz koje su se kasnije razvile tehnike
dubokog tiska (bakrotisak, čelični tisak) kod kojeg se štamparska forma izrađivala na način da
se određenim postupcima izdube elementi u koje dolazi boja koja se zatim prenosila na
štamparsku podlogu adekvatnim postupcima.

Tijekom slijedećih desetljeća i stoljeća prese su usavršavane, rad na njima je olakšan, a

postupak otiskivanja ubrzan. Ipak štamparska presa je kako se javlja na štamparskim i
nakladničkim signetama, a i na cehovskim grbovima u svom izvornom obliku ostala 200
godina simbolom knjigotiska i knjigotiskara. Da bi se došlo do daljnjeg tehničkog napretka i
razmišljanja bile su potrebne znatne duhovne reforme. To se i dogodilo s pokretom
racionalizma u 17. stoljeću, što je do pravog izražaja došlo tek sredinom 18. Stoljeća.
6.Zaključak

OJI izum otkriven u proteklih tisuću godina najviše utječe na vaš život? Da li je to telefon,
televizor ili automobil? Vjerojatno nije niti jedan od njih. Kako navode mnogi stručnjaci, to je
mehaniziranje tiskanja. Čovjek kome pripada zasluga za otkriće prvog praktičnog sistema
tiskanja je Johannes Gensfleisch zur Laden, poznatiji kao Johannes Gutenberg. On je potjecao
iz aristokratske obitelji i stoga nije morao proći uobičajeno naukovanje.
Gutenbergova se zamisao opisuje kao “značajan njemački doprinos civilizaciji”. Svaki
preživjeli primjerak njegovog tiskarskog remek-djela — takozvane Gutenbergove Biblije od
42 retka — vrijedi čitavo bogatstvo.
(ovo samo kao inspiraciju za zakljucak ostavljam)
7.Literatura