DR ciste definicija

Cista predstavlja periapeksni proces oko vrha zuba koja u svom središtu sadrži
šupljinu iznutra obloženu epitelom i ispunjenu tečnošću, a od okolnog tkiva
odvojenu vezivnim tkivom.

Epitel koji iznutra oblaže cistu je višeslojan cilindrični epitel, ukoliko je

komunikacija sa sinusom makslarisom, a od mjesta do mjesta ima i trepljastog
epitela različite debljine.

Okolni zid ciste građen je od vezivnog tkiva dijelom mlađeg a dijelom zrelog.

Sadržaj ciste predstavljen je koagulisanom proteinskom masom, a nekad i masom

ćelijskih elemenata, među kojima se nalaze i leukociti. A u nekim slučajevima
može se nalaziti i mnoštvo holesterinskih kristala.

DR ciste – etiologija

Mehanizam nastajanja ciste još uvijek nije dovoljno razjašnjen, ali se najveći broj
autora slaže da epitelni pokrivač ciste potiče od ostataka Hertwigove košuljice
odosno od Malassez-ovog epitela periodoncijuma.

Hertwigova košuljica ima funkciju direkcionog pravca razvoja korijena zuba. Pod
dejstvom zapaljenskih stimulanasa vjerovatno dolazi do umnožavanja epitelijalnih
ćelija iz Malassez-ovihostrvca koje urastaju u granulaciono tkivo. Kako epitelno
tkivo nema krvnih sudova, ono se ishranjuje difuzijom iz okolnog granulacionog
tkiva. Epitel može da prekrije foramen apikale tako da sekret više ne odlazi prema
kanalu i u otm slučaju dolazi do zastoja sekrecije. Bujanjem epitela stvara se
epitelna membrana koja se zatvara i tako dolazi do stvaranja ciste. Epitelne ćelije
koje su najbliže centru ciste, usljed slabe ishrane, podliježu degeneraciji i
raspadaju se. Ostaci raspadnutih ćelija povećavaju koncentraciju proteina sredine,
a time raste i osmotski pritisak. Tim mehanizmom voda ulazi u lumen ciste a
tečnost vrši pritisak na okolne zidove što aktivira osteoklaste. Tako dolazi do
resorpcije kosti.Na taj način cistična formacija raste i dolazi do stvaranja radiksne
ciste. Radiksne ciste su najčešće i čine dvije trećine svi cisti u prosjeku.
DR ciste – simptomatologija

DR cista ne daje izražene subjektivne smetnje, osim u stanju upale kada dođe do
prodora infektivnog agensa preko apeksnog otvora iz kanala. Tada se javljaju
simptomi akutnog gnojnog parodontitisa sa gnojnim sadržajem. Kod jako
razvijenih cisti u vilicama dolazi do pomijeranja zuba, do deformiteta na
alveolarnim nastavku kai i do Diptrenovog povećanja ciste kada od kosti ostane
samo tanka opna ili pergament, pa se palpacijom tog predjela psjeti šum i
krepitacije.

DR ciste – RTG nalaz

Za klasičnu rentgenologiju znak periapeksnih hroničnih procesa jeste postojanje

periapeksne osteoporoze. Zato i danas u rutinskom radu tragamo samo za
periapeksnom osteoporozom. Smatra se da ukoliko nje nema ne postoji ni
hronični proces u toj regiji.

Međutim ne treba svako osvjetljenje da se karakteriše kao granulom ili cista ili
periapeksni proces uopšte.

Postoje anatomski varijateti građe u vilicama kao što su pojedini anatomski otvori
(foramen incisivum, foramen mentale, foramina accesoria) ili prirodne RTG
svjetline. Pa se tako možemo složiti da je RTG pomoćna dijagnostička metoda kod
ovakvih procesa.

Parodontitis apicalis chronica fibrosa

Na RTG snimku lamina dura oko apeksa oboljelog zuba je dosta proširena i
zadebljala. Susjedna spongioza je svjetlija jer su šupljine šire, a gredice kosti
istanjene ili prekinute. Granica rasvetljenja prilično je oštra a uzeto u cjelini
rasvjetljenje izgleda kao semilunarana kapa postavljena nad apexom korijena
zuba.
Parodontitis apicalis chronica granulomatosa progresiva diffusa (Partsch)

RTG nam kod ovog procesa pokazuje rasvjetljenje oko apexa korijena zuba sa
nejasnim granicama. Nema ivičnog bijelog linearnog oreola, lamina je prekinuta, a
susjedna spongioza alveolarne kosti je svjetlija. RTG snimak utvrđuje koliko je
novostvoreno tkivo difuzno prodrlo u okolnu kost alveolarnog grebena.

Parodontitis apicalis chronica circumscripta – granuloma

Granulom kao novostvoreno granulomatozno tkivo daje okruglasto rasvjetljenje

oko apeksa zuba, i prilično su jasne granice. Kod običnog fibroznog granuloma
nema linearnog oreola koji je karakterističan za epitelni granulom. Ponekad je
apeks korijena manje ili više resorbovan. Lokalizacija granuloma je ili na vrhu ili na
njegovom boku (parodoncijumski). Ako je parodoncijumski granulom na lingvalnoj
ili vestibularnoj strani korijena, onda se na retroalveolarnom snimku ne vidi
jasno, kada je interproksimalan onda se jasno ocrtava jer se ne poklapa sa zubom.

Kod epitelnog granuloma rasvjetljenje je opasano tankom jedva primijetnom

linearnom sijenkom. Ova linija predstavlja zbijene dijelom razorene gredice
spongioze oko fibroznog zida kapsule granuloma koje su složene kao crijep na
krovu.

Radiksna cista (Zubna cista)

RTG kriterijumi za razlikovanje granuloma i cisti je u većini slučajeva prečnik

rasvjetljenja. Sama dijagnostika granulomatoznih procesa i razlikovanje cisti od
granuloma nisu tako jednostavni. Zato znatan broj autora ističe da se u mnogim
slučajevima ne može pouzdano postaviti diferencijalna dijagnoza između
granuloma i cisti samo na osnovu kliničkog i radiološkog nalaza jer postoje i TZV
veliki granulomi i male ciste. To se može histološki dokazati. Kako je učestalost
cisti u odnosu na ostale periapeksne promjene relativno manja, mogli bi smo
smatrati da su ciste rijetka pojava. Međutim, istraživanja niza autora pokazuju da
su radiksne ciste mnogo češće i da čine više od dvije trećine svih dentalnih cisti.
Radiksna cista - RTG Nalaz

Na RTG kod svih kostaniuh cisti vidimo okruglasto rasjvetljenje. Ako je prečnik
manji od 1 cm u pitanju je najvjerovatnije granulom, a ako je prečnik veći od 1
cm , onda najverovatnjie govorimo o radiksnoj cisti. Veliki broj autora je
uporednim ispitivanjem RTG I histološke dijagnostike periapeksnih lezija došao do
zaključka da RTG interpretacija nije dovoljna za dijagnozu jer se samo u 60%
slučajeva poklapa sa histološkim nalazima I zato je ove lezije teško razlikovati

Radiksna cista – simptomatologija

Za klliničara je od važnosti da se prilikom pregleda kanala korijena oboljelog zuba

zapaža pojačana I dugotranja sekrecija iz kanala, što u većini slučajeva ukazuje na
pristustvo radiksne ciste.

Obično se radi o prozirnoj žućkastoj I ljepljivoj tekućini. Mogu se primijetiti ii sitni

elementi u vidu zlatne prašine, a to su ustvari kristali holesterina.