Professional Documents
Culture Documents
Dento Radiksne Ciste
Dento Radiksne Ciste
Dento Radiksne Ciste
Cista predstavlja periapeksni proces oko vrha zuba koja u svom središtu sadrži
šupljinu iznutra obloženu epitelom i ispunjenu tečnošću, a od okolnog tkiva
odvojenu vezivnim tkivom.
Okolni zid ciste građen je od vezivnog tkiva dijelom mlađeg a dijelom zrelog.
DR ciste – etiologija
Mehanizam nastajanja ciste još uvijek nije dovoljno razjašnjen, ali se najveći broj
autora slaže da epitelni pokrivač ciste potiče od ostataka Hertwigove košuljice
odosno od Malassez-ovog epitela periodoncijuma.
Hertwigova košuljica ima funkciju direkcionog pravca razvoja korijena zuba. Pod
dejstvom zapaljenskih stimulanasa vjerovatno dolazi do umnožavanja epitelijalnih
ćelija iz Malassez-ovihostrvca koje urastaju u granulaciono tkivo. Kako epitelno
tkivo nema krvnih sudova, ono se ishranjuje difuzijom iz okolnog granulacionog
tkiva. Epitel može da prekrije foramen apikale tako da sekret više ne odlazi prema
kanalu i u otm slučaju dolazi do zastoja sekrecije. Bujanjem epitela stvara se
epitelna membrana koja se zatvara i tako dolazi do stvaranja ciste. Epitelne ćelije
koje su najbliže centru ciste, usljed slabe ishrane, podliježu degeneraciji i
raspadaju se. Ostaci raspadnutih ćelija povećavaju koncentraciju proteina sredine,
a time raste i osmotski pritisak. Tim mehanizmom voda ulazi u lumen ciste a
tečnost vrši pritisak na okolne zidove što aktivira osteoklaste. Tako dolazi do
resorpcije kosti.Na taj način cistična formacija raste i dolazi do stvaranja radiksne
ciste. Radiksne ciste su najčešće i čine dvije trećine svi cisti u prosjeku.
DR ciste – simptomatologija
DR cista ne daje izražene subjektivne smetnje, osim u stanju upale kada dođe do
prodora infektivnog agensa preko apeksnog otvora iz kanala. Tada se javljaju
simptomi akutnog gnojnog parodontitisa sa gnojnim sadržajem. Kod jako
razvijenih cisti u vilicama dolazi do pomijeranja zuba, do deformiteta na
alveolarnim nastavku kai i do Diptrenovog povećanja ciste kada od kosti ostane
samo tanka opna ili pergament, pa se palpacijom tog predjela psjeti šum i
krepitacije.
Međutim ne treba svako osvjetljenje da se karakteriše kao granulom ili cista ili
periapeksni proces uopšte.
Postoje anatomski varijateti građe u vilicama kao što su pojedini anatomski otvori
(foramen incisivum, foramen mentale, foramina accesoria) ili prirodne RTG
svjetline. Pa se tako možemo složiti da je RTG pomoćna dijagnostička metoda kod
ovakvih procesa.
Na RTG snimku lamina dura oko apeksa oboljelog zuba je dosta proširena i
zadebljala. Susjedna spongioza je svjetlija jer su šupljine šire, a gredice kosti
istanjene ili prekinute. Granica rasvetljenja prilično je oštra a uzeto u cjelini
rasvjetljenje izgleda kao semilunarana kapa postavljena nad apexom korijena
zuba.
Parodontitis apicalis chronica granulomatosa progresiva diffusa (Partsch)
RTG nam kod ovog procesa pokazuje rasvjetljenje oko apexa korijena zuba sa
nejasnim granicama. Nema ivičnog bijelog linearnog oreola, lamina je prekinuta, a
susjedna spongioza alveolarne kosti je svjetlija. RTG snimak utvrđuje koliko je
novostvoreno tkivo difuzno prodrlo u okolnu kost alveolarnog grebena.
Na RTG kod svih kostaniuh cisti vidimo okruglasto rasjvetljenje. Ako je prečnik
manji od 1 cm u pitanju je najvjerovatnije granulom, a ako je prečnik veći od 1
cm , onda najverovatnjie govorimo o radiksnoj cisti. Veliki broj autora je
uporednim ispitivanjem RTG I histološke dijagnostike periapeksnih lezija došao do
zaključka da RTG interpretacija nije dovoljna za dijagnozu jer se samo u 60%
slučajeva poklapa sa histološkim nalazima I zato je ove lezije teško razlikovati