SKUP zadajemo ili navođenjem njegovih elemenata ili zadavanjem pravila koje odrađuje

njegove elemente; Pazan skup je jedinstven skup za koji vrijedi-> ne postoji X takav da je X
element tog skupa. (A={1,2,3,4,5}, B={4,5,6}…AUB={1,2,3,4,5,6}…AПB={4,5,}… ->tad kažemo
da su skupovi DISJUNKTIVNI. A\B={1,2,3}…B\A={6}.)Skup PRIRODNIH brojeva se označava s
N. N={1,2,3,4,..} – beskonačan skup.( pr-A je skup prirodnih br. manjih od 6- A={XєN:X<6}) …
Svojstva prirodnih brojeva- X,Y єN->X+YєN; Skup CIJELIH brojeva označava se sa Z. Z={0,-
1,1,2,-2}…X,YєZ=X-YєZ (X+0=X=0+X)…[pr. X+Y=0->postoji jedan je –X, postoje suprotni
el.]..X,YєZ->XYєZ; Skup RACIONALNIH brojeva označava se sa Q. Q={m/n:mєZ,nєN}..X,YєQ-
>X+Y,X-Y,XYєZ (pr. Ako je X različit od 0 takav Y postoji i jednak je 1/X.); Skup
IRACIONALNIH brojeva označava se sa I i beskonačan je √3, √5,√7...; Skup REALNIH brojeva
označava se s R. definira se kao unija skupa racionalnih i skupa iracionalnih brojeva. Svakom
realnom broju odgovara jedinstvena točka na brojevnom pravcu i obrnuto; Skup
KOMPLEKSNIH brojeva C. c={a+bi:abєR}, i-imaginarna jedinica, i²=-1. Skup kompleksnih
brojeva nije uređen, ali možemo usporediti 2 proizvoljna kompleksna broja.( -1єC, 4єC,
-1<4)APSOLUTNA VRIJEDNOST (XєR) je njegova udaljenost od 0 na brojevnom pravcu. |X|
={x,x≥0.. -x,x<0 (pr.|x|=5->x=5,-5 – ovo nije jednoznačno određen realan broj. SVOJSTVA
apsolutne vrijednosti: 1.|x*y|=|x|*|y|..2.|x/y|=|x|/|y|, za y ≠ 0, 3. |x+y|≤|x|+|y| ~ za
xy>0 vrijedi jednakost. Skup realnih brojeva je uređen, tj možemo ih uspoređivati:
a)za(realne br. x i y) x,yєR vrijedi x≤y ili y≤x ..b)ako je x≤y i y≤x tad je x=y…c)ako je x≤y, y≤Z
tada je x≤Z..c) ili da su x₁≤x₂, x₂≤x₃, x₃,≤x₄, x₄≤x₅ -> x₁≤ x₄, x₂≤x₄…d) ako je x≤y,ZєR ,
x+2≤y+2..3≤5INTERVALI su podskupovi skupova realnih brojeva. Neka su a,bєR, s
pretpostavkom da je a≤b: 1)OTVORENI INTERVAL<a,b>={XєR:a<x<b} -a i b su krajevi
intervala; 2)ZATVORENI INTERVAL (segment) [a,b]={xєR:a≤x≤b}, aє[a,b] i bє[a,b];
3)POLUOTVORENI INTERVAL (<a,b]={xєR:a<x≤b}) ([a,b>={xєR:a≤x<b}); 4)BESKONAČNI
INTERVAL [a,+∞>={xєR:a≤x},<a,+∞>={xєR:a<x},<-∞,b>={xєR:x<b},},<-∞,b]={xєR:x≤b}. (pr. },<-
∞,+∞> = R )…Svaki (otvoreni )interval koji sadrži realan broj X naziva se okolina od x. (<0,4>
=><2-2,2+2> -2 je okolina od 2)OGRANIČEN I NEOGRANIČEN SKUP(a)SKUP s je ograničen
ODOZGO ako postoji bєR takav da je x≤b za svaki xєS,b)Skup S je ograničen ODOZDO ako
postoji bєR takav da je x≥b za sve xєS,c)Skup je ograničen kada je ograničen i odozdo i
odozgo).GORNJA I DONJA MEĐA; Neka je S podskup R skup koji je odozgo ograničen, svaki
bєR za koji vrijedi da je x≤b za sve xєS se nazva GORNJA OGRADA skupa S (postoji
beskonačno mnogo gornjih ograda); Neka je S podskup R skup koji je odozdo ograničen,
svaki bєR za koji vrijedi b≤x za svaki xєS se naziva DONJA OGRADA skupa S (ima ih
beskonačno); Neka je S podskup R, element mєS koji je i donja međa skupa S, naziva
seMINIMUM od S.; Element MєS koji je i gornja ograda skupa S, naziva se MAKSIMUM od
S.SUPREMUM I INFIMUM; Neka je S podskup od R odozgo ograničen skup, broj MєR se
naziva SUPREMUM skupa S ako vrijedi da je M gornja međa skupa S i za svaki ε>0 postoji xєS
takav da M-ε<x≤M. Ako skup ima maximum, tada su maximum i supremum jednaki.
TEOREM: Svaki odozgo ograničen podskup od R ima supremum, supremum je najmanja
gornja međa; Neka je S podskup R ograničen odozdo, broj mєR se naziva INFIMUM ako
vrijedi da je m donja međa skupa S i za ε>0 postoji neki xєS takav da e m+ε>x≥m. Ako skup
ima minimum, tada su minimum i infimum jednaki. TEOREM: Svako odozdo ograničen skup
od R ima infimum, infimum je najveća donja međa.NIZOVI REALNIH BROJEVA; Funkcija a sa
skupa prirodnih brojeva u skup R brojeva se naziva niz realnih brojeva.SVOJSTVA NIZOVA:
1.) Niz realnih brojeva(an) je monotono rastući niz ako postoji noєN takav da je an ≤ an +1,
za n≥no; Ako u prethodnoj definiciji vrijedi stroga nejednakost (an< an+1) tada za niz kažemo
da je strogo rastući; 2.) Niz realnih brojeva je monotono padajući niz ako postoji prirodan
broj n0 takav da je an≥ an+1, za n≥no; 3.) Niz realnih brojeva koji je i monotono rastući i
monotono padajući te takav da je an = an+1, za n≥no, nazivamo ga stacionarnim nizom (npr.
2,3,-2,-3,4,4,4,4…); Ako u definiciji monotono padajućeg ili rastućegniza vrijedi stoga
nejednakost ([an> an+1] ili [an<an+1]), kažemo da su ti nizovi strogo padajući/rastući.
4.)Niz an je ograničen odozgo ako je skup njegovih članova { an:nєN} ograničen odozgo. Niz
an je ograničen odozdo ako je skup njegovih članova { an:nєN} ograničen odozdo. Za niz an
kažemo da je ograničen ako je ograničen i odozgo i odozdo. ARITMETIČKI NIZ (an=a1+(n-
1)d) je ograničen kada mu je d=0, tada je on stacionaran. (d>0 =>niz je rastući, ograničen
odozdo; d<0 => niz je padajući, ograničen odozgo). GEOMETRIJSKI NIZ (an=a1*gn-1) je
ograničen niz kada mu je a1=0, tada je stacionaran. (q=0-stacionaran niz; q=1-stacionaran
niz; q=-1-ograničen).POZITIVNOST I NEGATIVNOST; Niz an je pozitivan ako postoji prirodan
broj no takav da je an≥0 za n≥no. Niz an je negativan ako postoji anєN takav da je an≤0 za
n≥no.GOMILIŠTE; Neka je an niz realnih brojeva, realan broj (aєR) se naziva gomilište niza an
ako okolina od a sadrži beskonačno mnogo članova niza an. (Niz može imati x
gomilišta)LIMES; Realan broj lєR je LIMES NIZA (an)ako za svaki proizvoljno malen broj veći
od 0 (ε>0) postoji noєN takav da je Ian–lI< ε, za sve n≥no… Niz koji ima limes naziva se
KONVERGENTAN niz. Niz koji nije konvergentan naziva se DIVERGENTAN niz. Konvergentan
niz ima točno jedno gomilište, a to gomilište je limes niza. Kad god postoji limes od an, niz je
konvergentan, ali ako n teži ka beskonačnosti, a limes je +∞, niz je divergentan
(neograničen); KONVERGENCIJA POVLAČI OGRANIČENOST, a svaki monotono rastući niz ili
padajući niz koji je ograničen, on je i konvergentan.OPERACIJE S NIZOVIMA; Cn=an+bn
(SUMA NIZOVA); Cn=an-bn (RAZLIKA NIZOVA); Cn=an-bn (PRODUKT NIZOVA); Cn=an/bn
(b≠0 za svaki n) (KVOCJENT NIZOVA).SVOJSTVA KONVERGENTNIH NIZOVA; Neka su an i bn
konvergentni nizovi realnih brojeva. Tada vrijedi: 1.) Suma nizova an i bn je konvergentan
niz. Limes sume jednak je sumi limesa(liman+limbn); 2.) Razlika nizova an i bn je
konvergentan niz. Limes razlike jednak je razlici limesa (liman-limbn); 3.) Produkt nizova an
i bn je konvergentan je niz.Limes produkta jednak je produktu limesa (limanxlimbn);4.)Neka
je an≠0, za svaki n, te lim bn≠0, tada je kvocijent nizova konvergentan niz. Limes kvocijenta
jednak je kvocijentu limesa (liman/limbn); 5.) Neka je an>0 za svaki n i αєR, α>0, tada je niz
an i njegov limes jednak (liman)α; 6.)Ako je niz an konvergentan tada je i niz (|an|)
konvergentan i limes toga niza je jednak |liman|.LEMA O SENDVIČU; Neka su an, bn i cn
nizovi realnih brojeva takvi da postoje prirodan broj no takav da vrijedi da je an≤bn≤cn za
svaki n≥no. Ako su nizovi an i cn konvergentni (liman=limcn), tada je niz bn konvergentan i
limbn=liman.REDOVI REALNIH BROJEVA; Red realnih brojeva uređen je par ((an) i (Sn)) koji
se sastoji od niza realnih brojeva an i niza parcijalnih suma Sn. Red realnih brojeva je
KONVERGENTAN, ako je i niz parcijalnih suma KONVERGENTAN… Ako je red suma (∑an)
∞ ∞
konvergentan, limes niza parcijalnih suma označavamo s ∑ an ; lim Sn=∑ an; Ako Sn nije
n =1 n=¿ ∞ n=1

ograničen, red ∑an=∑n nije konvergentan. TEOREM: Ako je red ∑an konvergentan, tada je i
niz (an) konvergentan, a limes mu je jednak nuli…HARMONIJSKI RED je divergentan (
1 lim an=0
∑ an=∑ n ); n=¿ ∞
) Sume harmonijskog reda neograničeno rastu.KRITERIJ

KONVERGENCIJE; KRITERIJ USPOREDBE; Neka su an,bnєR, i neka je 0≤an≤bn; Ako je red

∑bn konvergentan, tada je i red ∑an konvergentan. Ako je red ∑an divergentan, tada je i red
∑bn divergentan; KRITERIJ USPOREDBE U FORMI LIMESA; Neka su an i bn nizovi realnih
brojeva; Ako postoji limes od an/bn, tada oba reda ∑an i ∑bn istovremeno i konvergiraju i
divergiraju; D'ALAMBERTOV KRITERIJ; Neka je an niz realnih brojeva, te neka postoji
prirodan broj no takav da je an≥0 za n≥no. Neka je an≠0 od nekog mjesta u nizu. Neka
an−1
postoji lim , označimo ga s L… 1.) Ako je L<1, tada red ∑an konvergira; 2.) Ako je L>1
an
tada red ∑an divergira; 3.) Ako je L=1, tada kriterij ne daje odluku; CAUCHYJEV KRITERIJ;
Neka je an niz realnih brojeva, takav da postoji noєN, za koji vrijedi an≥0 za n≥no, te postoji
limes lim√n an („Označimo ga s L“); 1.)Ako je L<1, red ∑an konvergira; 2.) Ako je L>1, red ∑an
divergira; 3.) Ako je L=1 kriterij ne daje odluku; LEIBNIZOV KRITERIJ; Neka je ∑an
alterirajući kriterij. Ako je niz (IanI) padajući i teži ka 0, tada red ∑an konvergira, tj
Ia1I≥Ia2I≥Ia3I≥Ia4I… limIanI=0, tada ∑an konvergira.

ALTERIRAJUĆI RED; Red ∑an zovemo alterirajući ako za svaki prirodan broj vrijedi
an*an+1≤0; an<0; an+1>0; an+2<0; an+3>0… Alterirajući red je red s članovima promjenjivog
predznaka.APSOLUTNO KONVERGENTAN RED; Za red realnih brojeva ∑an kažemo da je
apsolutno konvergentan, ako je red ∑IanI konvergentan; UVJETNO KONVERGENTAN RED;
Za red realnih brojeva ∑an kažemo da je uvjetno konvergentan, ako je red ∑an
konvergentan, i red ∑IanI je divergentan. Svaki apsolutno konvergentan red je konvergentan
te ne postoji red koji je i apsolutno i uvjetno konvergentan.REALNE FUNKCIJE; Neka su A i B
neprazni skupovi, funkcija sa skupa A u skup B je svako preslikavanje elemenata skupa A na
elemente skupa B tako da je svakom elementu skupa A pridružen točno 1 element skupa B.
( (f:A=>B) -f je funkcija sa skupa A u skup B; A se naziva DOMENA funkcije(Područje definicije
funkcije), a B se naziva KODOMENA funkcije (Područje vrijednosti funkcije))JEDNAKOST
FUNKCIJA; Neka su zadane funkcije f:A=>B i g:C=>D, funkcije f i g su jednake kada vrijedi: 1.)
A=C; 2.) B=C; 3.)f(x)=g(X) za svaki xєA=C; ZADAVANJE F-JA:dijagramom, formulom i
tablično.SURJEKCIJA; Funkcija f:A=>B je surjekcija ako je f(A)=B(tj. slika funkcije jednaka
ječitavoj kodomeni). Za svaki yєB postoji xєA takav da je f(x)=y. Svaka funkcija sa A u B je
surjekcija, ako A ima manje elemenata od B, tada ne postoji surjekcija s A u B.INJEKCIJA;
Funkcija f:A=>B je injekcija ako svaka dva različita elementa domene su preslikana u različite
elemente kodomene. (f(x1)=f(x2)=>x1=x2; f(x1)≠f(x2)=>x1≠x2). Ako skupovi A i B imaju
jednake elemente, svaka injekcija iz A u B je surjekcija te svaka surjekcija iz A u B je
injekcija.Ako A ima više elemenata od B tada ne postoji injekcija s A u B.Funkcija se naziva
BIJEKCIJA ako je funkcija i surjekcija i injekcija.INVERZNA FUNKCIJA; Ako f nije injekcija,
inverzna funkcija ne postoji. Neka je f:A=>B bijekcija, tada možemo definirati inverznu
funkciju f (f-1:B=>A; f-1(y)=x, axo je xєA).KOMPOZICIJA FUNKCIJE; Neka su A,B,C neprazni
skupovi. Neka su f:A=>B i g:B=>C funkcije. Da bi kompozicija funkcija f i g bila definirana,
kodomena funkcije f mora biti sadržana u domeni funkcije g.REALNE FUNKCIJE REALNIH
VARIJABLI;Funkcija f je realna ako je njena kodomena podskup skupa realnih brojeva
(kodomf≤R). Funkcija je funkcija realne varijable ako je njezina domana podskup skupa
realnih brojeva(domf≤R).GRAF FUNKCIJE; Neka je f:D≤R=>R (Realna funkcija realne
varijable). Graf funkcije f je skup uređenih parova {(x,f(x); xєD)} i može se prikazati u
koordinatnoj ravnini. Svaki pravac okomit na os X graf funkcije smije sjeći u samo jednoj
točki. Kada postoji pravac okomit na os X koji ne siječe graf, domena nije čitav R. Ako
možemo povući pravac paralelan s X i taj pravac ne siječe graf ni u jednoj točki, tada je
funkcija surjekcija. Ako možemo povući pravac paralelan na os X i taj pravac siječe graf u više
od jedne točke, tada ta funkcija nije injekcija.SVOJSTVA FUNKCIJA; MONOTONOST
FUNKCIJA; Realna funkcija realne varijable (f:D≤R=>R) je monotono rastuća na D ako iz
x1,x2єD takav da je x1<x2. Slijedi da je funkcija f:D≤R=>R monotono rastuća na D ako iz
x1,x2єD takav da je x1<x2. Monotono rastuća (f(x1)≤f(x2)), padajuća (f(x1)≥f(x2)). Ako
vrijede stroge nejednakosti tada kažemo da je funkcija strogo rastuća/padajuća; PARNOST
FUNKCIJA; Neka je funkcija f zadana intervalom simetričnim s obzirom na 0. Ako je f(-x)=x,
za svaki xєI, funkcija se naziva parnom funkcijom (Graf parne funkcije je simetričan s obzirom
na y os). Ako je f(-x)=-x, za svaki xєI, funkcija se naziva neparnom funkcijom (Graf neparne
funkcije centralno je simetričan s obzirom na ishodište); PERIODIČNOST FUNKCIJA; Neka je
realna funkcija realne varijable (f:D≤R=>R). Funkcija f je periodična ako postoji T>0 takav da
je f(X+T)=f(X), za svaki x iz domene (xєD). T se naziva period funkcije, obično se najmanji
takav T, ako postoji, naziva temeljni period funkcije.
Granična vrijednost (limes) funkcije
-DEF. (GOMILIŠTE SKUPA, D ⊆ R) - R br. a je GOMILIŠTE SKUPA D ako postoji takav niz
(a n) ∈ D da je a n ∈ D ∀ n , an ≠ a ∀ n i lim an=a.D' – skup svih gomilišta skupa D. PR.D=<a,b>
n→ ∞

∈ R→D'=[a,b]; D= <0,1>U {2 }→D'=[0,1], a 2 je izolirana tocka i nije gomiliste skupa D; D=Z

→D'=prazan skup; D=Q→D'=RDEF. točka x 0 ∈ D naziva se IZOLIRANA TOČKA skupa D ako ona
nije gomilište skupa D.DEF. (Heine) - R br. L je LIMES ili GRANIČNA VRIJEDNOST FUNKCIJE
f : D → R u točki a ∈ D ' ako ∀ niz (a n) ∈ D za koji je a n ≠ a i lim ( a¿¿ n)=a ¿ vrijedi da je
n→∞

lim f (a¿¿ n)=L . ¿( limes f-je se određuje u točkama iz D').

n→∞

-DEF. JEDNOSTRANI LIMES – neka je f : D → R i a ∈ D ' tada f-ja f ima lim s lijeva jednak L u
točki a ako ∀ niz (a n) ∈ D t.d. je a < a i lim an =a vrijedi lim f (an )=L, oznaka limesa s lijeva:
n n→∞ n→∞

lim ¿.
−¿
x→ a f (x)¿

–DEF. neka je f : D → R i a ∈ D ' tada f-ja f ima lim s desna jednak L u točki a ako ∀ niz
(a n) ∈ D t.d. je a > a i lim an =a vrijedi lim f (an )=L, oznaka limesa s desna: lim ¿.
n n→∞ n→∞
+¿
x→ a f (x)¿

lim ¿
Napomena: ako ∃ lim
x →a
f ( x) i jednak je L tada je
x→ a
−¿
f (x)= lim
+¿
¿¿ . Teorem: SVOJSTVA
x →a f (x )=L ¿

LIMESA-neka su f , g : D → R, neka je a ∈ D ', ako ∃ R br. L1 i L2 t.d. je lim

x→ a
f (x )=L1 i

lim g (x)=L2 tada vrijedi:

x→ a

1)lim
x→ a
( f ( x ) ± g ( x ) ) =¿ lim f (x) ± lim g(x )=L1 ± L2 ¿
x→ a x→a

(f ( x )∗g ( x ) )=L1∗L2; 3) lim f ( x ) = L1 ; L2 ≠ 0

2)lim
x→ a ( )
x→ a g ( x ) L2

4) lim |f ( x)|= lim f ( x) ; 5) ako je f ( x ) >0 ∀ x ∈ D i α >0 , α ∈ R tada je lim ( f ( x ) )α =¿

| |
x→ a x→ a x→ a

sin x
(napomena: lim =1)
x →0 x
-DEF.–neka je (a n) niz R br. koji je strogo rastući i neomeđen tada pišemo nlim
→∞
an =+∞

-DEF.–neka je (a n) niz R br. koji je strogo padajući i neomeđen tad pišemo nlim
→∞
an =−∞

-DEF. (LIMES FUNKCIJE U BESKONAČNOSTI) – neka je D ⊆ R odozgo neomeđen skup i

f : D → R tada je L limes f-je f u + ∞, ako ∀ niz (a n) ∈ D vrijedi da je lim f ( an )=L, ako je n→∞

lim an ¿+ ∞, oznaka L= lim f ( x ) .pr. f(x)= 1 lim f(x)=lim 1 = 0 a =n lim a =+∞. -DEF.–
n n
n→∞ x →+∞ x x
neka je D ⊆ R odozdo neomeđen skup i f : D → R tada je L limes f-je f u −∞, ako ∀ niz
(a n) ∈ D vrijedi da je nlim f ( an )=L, ako je lim an ¿−∞, oznaka L= lim f ( x ). -DEF. f-ja
→∞ n→∞ x →−∞

f : D → R ima u točki a ∈ D ' limes ∞ ako ∀ niz (a n) ∈ D t.d. je a n ≠ a i nlim

→∞
an ¿ a vrijedi da je

lim f ( an )=¿ ∞ ¿. -DEF. (BESKONAČNI LIMES U BESKONAČNOSTI) – f-ja f : D → R, gdje je D

n→∞

odozgo neomeđen skup, konvergira prema ∞ kada x konvergira prema ∞ ako ∀ niz (a n) ∈ D
t.d. je lim ( an) ¿ ∞ vrijedi lim f (an )¿ ∞
n→∞ n→∞

Neprekidnost funkcije
-DEF. f-jaf : D → R, D ⊆ R naziva se NEPREKIDNA FUNKCIJA u točki a ∈ D ako ∀ niz (a n) ∈ D
t.d. je lim an ¿ a vrijedi da je lim f ( an ) ¿ f ( a)
n→∞ n→∞

-napomene:-da bi f-ja u nekoj točki bila neprekidna, ona u toj točki mora biti definirana
- definicija ne isključuje mogućnost da je a n=a za neki n; -ako f-ja f nije neprekidna u točki a,
kažemo da f-ja u a ima prekid;-ako je f-ja f : D → R neprekidna u svakoj točki iz D, kažemo da
je f neprekidna f-ja. –SVOJSTVA NEPREKIDNOSTI:– neka su f , g : D → R te neka su obje f-je
neprekidne u točki a ∈ D, tada su u točki a neprekidne i slijedeće f-je: 1) f+g; 2) f-g; 3) f*g; 4)
f/g, g≠ 0; 5) |f |; 6) f n ,n ∈ N . -napomene:-ako je f-ja f : D → R polinom, tada je f-ja
neprekidna; -sve trigonometrijske f-je su neprekidne; -logaritamska f-ja je neprekidna;
funkcija f(x)=xⁿ je neprekidna na citavoj domeni. -Teorem – neka su f : D → R i g : K → R,
gdje je f (D)⊆ K, dvije f-je, ako je f-ja f neprekidna u točki a ∈ D i f-ja g neprekidna u točki
f (a)∈ K, tada je kompozicija f-ja f i g, f ∘ g, neprekidna u točki a (kompozicija neprekidnih f-
ja je neprekidna); -POSLJEDICA: Svaka elementarna f-ja je neprekidna u svakoj tocki svoje
domene. PR . f ( x ) =|x| – neelementarna, neprekidna. -Neka su f , g : R → R dvije
f ( x) ,x<a
elementarne f-je, te neka je a ∈ R t.d. je f ( a )=g( a) tada vrijedi h ( x )= {
g (x ) , x ≥ a
(neprekidna koja nije elementarna)
-ako je f ( a ) ≠ g( a) - nije neprekidna, ima prekid u a
-pr. f-ja najveće cijelo f ( x )=⌊ x ⌋ - ima prekide u svim cijelim brojevima
1, x ∈ Q
-pr. f ( x )={ 0, x∈R∖Q
- ima beskonačno mnogo prekida,nije neprekidna ni u jednoj točki

-TEOREM:-neka je f : [ a , b ] → R neprekidna f-ja, gdje je [ a , b ] neki segment, tada vrijedi: 1) f-ja

f je ograničena na segmentu [ a , b ]; 2) f-ja f na segmentu [ a , b ]postiže svoj maksimum i
minimum; 3) f-ja f na segmentu postiže sve međuvrijednosti; 4)ako je f(a)<0 i f(b)>0 ili
obratno tada postoji c∈ [ a ,b ] takav da je f(c)=0.
-∃ neki m∈[a , b ] t.d. je f ( m )=c (c- MINIMUM f-je)
-∃ neki M ∈[a , b] t.d. je f ( M )=d (d- MAKSIMUM f-je)
-∀ y ∈ [ c , d ] ∃ x ∈ [ a ,b ] t.d. je f ( x )= y. -Teorem – neka je f : D → R neprekidna f-ja i neka je f
neprekidna u nekoj točki x 0. 1) ako je f (x 0)>0 tada ∃ ε >0 t.d. je f ( x ) >0 ∀ x ∈< x 0−ε , x 0 +ε >¿
. 2) ako je f ( x 0 ) < 0 tada ∃ ε >0 t.d. je f ( x ) <0 ∀ x ∈< x 0−ε , x 0 +ε >¿ . -DEF. (PROŠIRENJE
FUNKCIJE PO NEPREKIDNOSTI) – neka je f : D → R, D ⊆ R, te neka je a ∈ D, pretpostavimo da
∃ lim f ( x )=L i neka f-ja f u točki a nije neprekidna ( ili čak nije niti definirana) tada
x →a

definiramo proširene f-je f, f ( x )= {f L( x,)x=a

,x ≠a
i tako definirana f-ja je neprekidna u točki a.

-Teorem – neka su f : D → R i g : D→ R f-je za koje vrijedi f (D)⊆ K, neka je a ∈ D, ako

∃ lim f ( x)=L te ako je f-ja g neprekidna u L tada vrijedi lim g ( f ( x )) =g ¿ ¿(limes i neprekidna
x →a x→ a

f-ja komutiraju).

DIFERENCIJALNI RAČUN(DERIVACIJA FUNKCIJE):

-DEF. Funkcija f: I→ R , gdje je I otvoreni interval je derivabilna ili diferencijabilna u točki x 0 ∈I
f ( x 0 +∆ x ) −f ( x 0 )
ako postoji lim . Ako je funkcija f derivabilna u točki x 0, tada se prethodni
∆ x→ 0 ∆x
limes naziva DERIVACIJA FUNKCIJE f u točki x 0 i označava s f '( x 0 ¿ . Ako je funkcija f: I→ R
derivabilna u točki iz I kažemo da je f derivabilna u I. -Fizikalna interpretacija derivacije:Neka
materijalna točka se giba po pravcu te nakon t sekundi pređe udaljenost s(t). st>0
s ( t +∆ t )−s( t) s ( t + ∆ t ) −s (t )
→ prosječna brzina; lim ¿∆ t → 0 ¿ = s'(t)= v(t) →trenutna brzina.
∆t ∆t
-Napomena: x 0, x 0 +∆ x ; ∆ x−¿prirast varijable x, tj. prirast nezavisne varijable;
f ( x 0 +∆ x )−f ( x )
f( x 0 +∆ x ¿−f ( x )−¿ prirast funkcije; −¿ omjer prirasta funkcije nezavisne
∆X
|∆ x|
varijable. Pr. f(x)=|x|−¿ ova funkcija nije derivabilna u x 0=0( jer ne postoji lim ¿∆ x→ 0 ¿
∆x
).DERIVACIJA ZBROJA I RAZLIKE: Neka su f,g : I→ R der. funkcije u točki x ∈ I tad vrijedi :
(f±g)'(x)=f'(x)±g'(x) DERIVACIJA PRODUKTA: Neka su f,g : I→ R der. funkcije u točki x ∈ I tad
vrijedi : (f*g)'(x)=f'(x)*g'(x) ; ( posebno za c (c*f)'(x)=c*(f)'(x) ).DERIVACIJA KVOCJENTA: Neka
su f,g Neka su f,g : I→ R der. Funkcije u točki x ∈ I tad vrijedi :der. funkcije u točki x ∈ I, te
f ' f ' ( x )∗g ( x ) −f ( x )∗g' ( x )
g(t)≠ 0 za t iz neke okoline od x, tad vrijed:
g ()
=
g2 ( x )
DERIVACIJA

KOMPOZICIJE FUNKCIJE: Neka su f: I → R i g: I 1 → R der. funkcije takve da je g( I 1) ≤ I tada

postoji kompozicija f°g. Tada je i funkcija (f°g) derivabilna u svakoj točki x ∈ I te vrijedi (f°
g)'(x)=f'(g(x))*g'(x) -TEOREM: Neka su I , I 1 intervali te funkcije f: I → I 1 BIJEKCIJA. Ako je
inverzna funkcija f −1 neprekidna u točki x 0 ∈ I 1 i ako funkcija f u točki f −1( x 0 ¿ ima derivaciju
različitu od nule, tada je inverzna funkcija f −1 derivabilna u točki x 0 te vrijedi¿ ¿)'( x 0 ¿ =
1
−1
.
f '( f ( x0 ))
-DERIVACIJE VIŠEG REDA: (derivacija n-tog reda funkcije f je jednaka 0 za n>3). DEF. Ako je
funkcija f: I→ R derivabilna u svakoj točki iz I, tada možemo pridružiti funkciju f': I → R koju
zovemo PRVA DERIVACIJA FUNKCIJE f ili DERIVACIJA PRVOG REDA FUNKCIJE f. Ako je f
derivabilna, tad joj možemo pridružiti funkciju f“= (f')', koju nazivamo DRUGA DERIVACIJA ILI
DERIVACIJA DRUGOG REDA.→ općenito pišemo f (n+1 )=( f ¿¿(n)) ' ¿te f (n) nazivamo
DERIVACIJA n-tog reda funkcije f.-DEF. Za funkciju f kažemo da je PARAMETARSKI ZADANA
ako su i nezavisna varijabla x i zavisna varijabla y=f(x) prikazane kao funkcija neke treće
varijable ∈ koja se naziva PARAMETAR. –TEOREM: Neka su x=x(t) i y=y(t) derivabilne funkcije
y ' (t)
i neka je x'(t)≠0. Tada vrijedi da je y'= . - OSNOVNI TEOREMI DIF. RAČUNA: -DEF:
x '(t )
Funkcija f: I→ R ima u točki x 0 ∈ I lokalni minimum ako postoji ε > 0 takav da za svaki x
∈ ⟨ x 0−ε , x 0 +ε ⟩ , x ≠ x 0, vrijedi f (x) ≥ f ( x 0 ). Funkcija f: I→ R ima u točki x 0 ∈ I lokalni max. ako
postoji ε > 0 takav da za sve x∈ ⟨ x 0−ε , x 0 +ε ⟩ , x ≠ x 0, f (x) ≤ f (x 0 ). Lokalni min. i lokalni max.
se nazivaju LOKALNI EKSTREMI. Strogi lokalni ekstremi → ako vrijede stroge vrijednosti → (
f ( x ) > f ( x¿ ¿ 0), f (x)< f ( x¿ ¿ 0)¿ ¿). –TEOREM (Fermatov): Neka funkcija f: [ a , b ] → R u točki x 0
iz intervala ⟨ a , b ⟩ ima lokalni extrem. Ako postoji f ' (x 0), tada je f ' (x 0)'=0. Ako je f ' (x 0)=0
tada točku x 0 zovemo STACIONARNA TOČKA funkcije f. Ako je x 0 lokalni extrem→ x0 je
stacionarna točka ( obrat ne vrijedi).–TEOREM (Rolleov): Neka je f: [ a , b ] → R neprekidna
funkcija koja je derivabilna na intervalu ⟨ a , b ⟩ . Ako je f(a)=f(b)=0, tada postoji točka c iz
intervala ⟨ a , b ⟩ takva da vrijedi f'(c)=0. –GEOM. ZNAČENJE: Ako je f(a)=f(b), tada postoji točka
c∈ ⟨ a , b ⟩ takva da je tangenta u toj točki na graf funkcije paralelna osi x. –FIZIKALNO
ZNAČENJE: (s'=v ; s“=(s')'=v'=a ) Ako je brzina u trenutku a jednaka brzini u trenutku v, tada
postoji trenutak c između ai b u kojemu je akceleracija bila jednaka nuli. –TEOREM
(Lagrangeov teorem o srednjoj vrijednosti): Ako je funkcija f neprekidna na segmentu [ a , b ] i
diverbilna na ⟨ a , b ⟩ , tada postoji točka c∈ ⟨ a , b ⟩ za koju vrijedi da je f(b)-f(a)=f'(c)*(b-a).
Kod derivacija brojevi nikad nisu uključeni, iznimka su neprekidne funkcije kod kojih segment
f ( b ) −f ( a) '
preslikava segment =f ( c ) .Posljedice ovog teorema: 1)Ako je f'(x)=0 za svaki x∈
b−a
I, tada je f konstanta na I. 2)Ako je f'(x)=g'(x) za svaki x∈ I, tada se f i g razlikuju za konstantu,
tj. postoji c ∈ R takav da je f(x)=g(x)+c. 3) Uvjeti monotonosti funkcije-TEOREM: Neka je f: I
→ R derivabilna funkcija na intervalu I. Ako je f'(x)>0 na I, tada je f strogo rastuća na I. Ako je
f'(x)<0 na I, tada je f strogo padajuća na I. Neka je najprije f'(x)>0 na I; x 1 , x 2 ∈ I neka je
x 1< x2. Postoji točka c∈ ⟨ x 1 , x 2 ⟩ za koji vrijedi f( x 2)-f( x 1)=f'(c)*( x 2- x 1)>0 →f( x 2)> f( x 1) pa je
funkcija rastuća. A kada je f'(x)<0 → f( x 2)<f( x 1) pa je funkcija padajuća. –TEOREM (Cauchyjev
teorem): Neka su f i g neprekidne funkcije na [ a , b ] koje su derivabilne na ⟨ a , b ⟩ . Neka je g'(x)
f ( b )−f (a) f ' (c)
≠0 za sve x ∈ ⟨ a , b ⟩. Tada postoji točka c∈ ⟨ a , b ⟩ za koju vrijedi = . Ako
g ( b )−g(a) g '( c)
postoji g(x)=x, tada dobivamo upravo Lagrangeov teorem. –TEOREM ( Taylorov teorem):
Neka je f: ⟨ a , b ⟩ → R neprekidna funkcija koja ima derivaciju (n+1)-og reda na intervalu ⟨ a , b ⟩ .
f '( c)
Neka je c∈ ⟨ a , b ⟩, tada za svaki x∈ ⟨ a , b ⟩ postoji y∈ ⟨ a , b ⟩ za koji vrijedi f(x)=f(c)+ ∗( x−c )
1!
f ( n) (c ) f ( n+1) ( y )
+f (c)} over {2!} * {(x-c)} ^ {2 ¿+...+ *( x−c)n+ Rn ,gdje je Rn = *( x−c)n+1 Rn se
n! ( n+1 ) !
naziva n-ti ostatak, a gornja formula se naziva Taylorova formula. Ako je c=0 tada se
odgovarajuća formula zove MacLaurinova formula. Posebno, ako funkcija f ima derivaciju
svakog reda, možemo načiniti red potencija. –TEOREM: Neka funkcija f: I→ R ima u točki
x 0 ∈I lokalni extrem. Tada vrijedi jedno od idućih: 1)funkcija f nije derivabilna u točki x 0 ;
2)funkcija f je derivabilna u točki x 0 te vrijedi f'( x 0)=0. –TEOREM: Neka je x 0 stacionarna
točka funkcije f (tj. f'( x 0)=0 ) te ako je f dva puta derivabilna u nekoj okolini točke x 0, tada
vrijedi iduće: 1)ako je f“( x 0)<0 tada f ima strogi lokalni max. u točki x 0 ; 2)ako je f“( x 0)>0 tada
f ima strogi lokalni min. u točki x 0.

KONVEKSNE I KONKAVNE FUNKCIJE:

-DEF: Funkcija f: I→ R je konveksna na intervalu I ako za sve x 1 , x 2 ∈ I vrijedi
x1 + x2 ( x ¿¿ 2)+ f ( x 1)
f( )≤ f ¿ ( strogo konveksna ako vrijedi stroga nejednakost). –DEF:
2 2
Funkcija f: I→ R je konkavna na intervalu I ako za sve x 1 , x 2 ∈ I vrijedi
x1 + x2 ( x ¿¿ 2)+ f (x 1 )
f( )≥ f ¿ .–TEOREM: Neka je f: I→ R, neka je f' neprekidna i neka postoji
2 2
f“, tada vrijedi: 1)ako je f“(x)>0 za x ∈ I, tada je f konveksna na I. 2)ako je f“(x)<0 za x ∈ I,
tada je f konkava na I. –DEF: Neka je f: I→ R , točka c∈ I se naziva TOČKA INFLEKSIJE funkcije
f ako postoji ε>0 takav da je f konveksna na intervalu ⟨ c−ε , c ⟩ i f konkavna na ⟨ c , c +ε ⟩ ili je f
konkavna na ⟨ c−ε , c ⟩ i konveksna na ⟨ c , c +ε ⟩. –TEOREM: Neka je f: I→ R dva puta
derivabilna funkcija. Točka c∈ I je točka infleksije funkcije f ako i samo ako je f“(c)=0 ( tj. ako
je c stacionarna točka funkcije f). L'HOPITALOVO PRAVILO-teorem: neka su f i g dvije realne
funkcije za koje vrijedi sljedece: 1)
lim ¿x → a f ( x ) =lim ¿ x →a g ( x ) =0 ili lim ¿x → a f ( x )=lim ¿ x →a g=± ∞ ¿ ¿ ¿¿ ; 2)postoji ε > ¿0 takav
da su funkcije f i g derivabilne u svakoj točki intervala ⟨ a−ε , a+ε ⟩ osim mozdau točki a ; 3)
f ' (x ) f (x)
g'(x)≠0, za x∈ ⟨ a−ε , a+ ε ⟩ , x≠a ; 4) postoji lim ¿x → a ¿ tada je lim ¿x → a ¿=
g '( x ) g(x)
f ' (x )
lim ¿x → a ¿.
g '( x )

ASIMPTOTE:
-DEF. Pravac p se naziva ASIMPTOTA (grafa) funkcije f ako udaljenost točke (x, f(x))∈ Г +¿¿ od
pravca p pri udaljavanju od ishodišta kovergira prema 0. –DEF. Pravac x=a naziva se VERT.
ASIMPTOTA funkcije f ako je barem 1 od limesa lim ¿ i lim ¿ jednak + ∞ili−∞.
x→ a+¿ f (x)¿ x→ a−¿f (x )¿

( V.A. se traze isključivo u točkama koje nisu u domeni ili u rubovima domene). –DEF. Pravac
y=c je HORIZONTALNA ASIMPTOTA funkcije f ako je lim f (x )=c ili lim f ( x)=c. –DEF.
x→+∞ x→−∞

f (x)
Pravac y=kx+l je DESNA KOSA ASIMPTOTA ( LIJEVA K.A. ) funkcije f ako je: 1) lim =k (
x→+∞ x
f ( x)
lim =k ) i
x→−∞ x
lim ( f ( x ) −kx)= l ( lim (f ( x )−kx )= l ) .
2) x→+∞ x→−∞

Napomena: H.A. i K.A. nikad nisu na istom crtežu, međusobno se isključuju.

ISPITIVANJE TOKA FUNKCIJE:1)Određivanje domene funkcije; 2)Određivanje nultočaka f-je;

3)Određivanje točaka u kojima f-ja ima prekid; 4) Parnost,periodičnost; 5)Određivanje
asimptota f-je; 6)Određivanje rasta i pada f-je; 7)Određivanje ekstrema f-je; 8)Odrediti
intervale konveksnosti i konkavnosti f-je; 9)Odrediti točke infleksije; 10) Skiciranje grafa f-je
VEKTORI-neka su A i B dvije točke,usmjerite dužinu -> odredite polaznu i završnu točku
-ako definiramo koja je od zadanih točaka polazna,a koja završna dobivamo usmjerenu
→
dužinu (ili) ako odaberemo orjentaciju te dužine. AB - strelica uvijek slijedi
→ →
osrjentaciju( usmjerena dužina,polazna točka A,a završna B ). DEF.usmjerene dužine ABi CD
→ →
su ekvivalentne ako se polovišta dužina AD i BC podudaraju. OZNAKA : kada su ekvivalentne
→ → →
AB ≡ CD . NAPOMENA: za bilo koju usmjerenu dužinu AB i proizvoljnu točku C,postoji točka
→ →
D takva da je AB ≡ CD . Def. sve usmjerene dužine koje su međusobno
→
ekvivalentnepredstavljaju iste vektore tj. vektor je klasa ekvivalentnih usmjerenih dužina. a =
→ → → →
AB -> vektor a je predstavljen usmjerenom dužinom AB. Ako vektor a predstavimo AB i
→ → → →
ako je AB ekvivalentan s CD ,tada a može biti prikazan kao a =CD . Nul-vektor – vektor koji
→ → →
ima jednaku polaznu i završnu točku 0 = AA =BB ... Duljina vektora je udaljenost početne i
→ →
||
završne točke bilo koje usmjerene dužine koja predstavlja taj vektor. a = duljina vektora i .
→ → → → →
|| ´ | . Napomena: → →=>duljina
´ |=|CD
´ | . ako je AB ≡ CD tada je | AB
a = AB što znači a =| AB a =b
→ → → → → →
|a|=|b|, |a|=|b| ne povlači da je a =b
→ →
OPERACIJE S VEKTORIMA: ZBRAJANJE –u kraj vektora a stavlja se početak vektora b ,a
→ → → →
rezultirajući vektor a + b ima početak gdje a te završteka gdje i vektor b . pravilo
→ → → →
paralelograma: stavljamo početak vektora a i b u iste točke,tada rezultirajući vektor a + b ima
 → → → → → →
početak gdje i a i b ,a završetak u nasuprotnom vrhu. Svojstva zbrajanja:a) a + b = b + a
→ → → → → →
=komutativnost zbrajanja, b)( a + b ) c = a +( b + c ) =asocijativnost zbrajanja.
→ →
MNOŽENJE-produkt vektora a sa skalarom λ tj. realnim brojem λ i vektor λ* a za koji
→ → → →
| | ||
vrijedi:a) λ a =|λ| a (duljina vektora) b) vektori a i λ a imaju istu orijentaciju ako je λ>0 a
→ → → → → → → →
različitu kada je λ<0. SVOJSTVA: (λ+μ) a =λ a + μ a, λ( a + b ¿= λ a + λ b . Def. Vektor v za koji
→
||
vrijedi da je duljina vektora v =1,naziva se jedinični vektor. pr.
→ → → → → →
|| 1 1 1 || 1 ||
a ≠ 0 , a >0 ,
|a|→
a =novi vektor ,
|| | | || ||
→
a
a= →
a
∗a= →
||
a
∗ a =1 =jedinični vektor. → i → su
a λa

kolinearni vektori,dva vektora su kolinearni ako leže na istim ili paralelnim pravcima.
→ →
KORDINATE I KOMPONENTE VEKTORA: svaki vektor možemo zapisati pomoću vektora i i j
→ →
{ }
.Par vektora i i j se naziva baza (pomoću ta dva vektora se može zapisati bilo koji vektor).
→ →
Baza=ortonormirana,orto=zao što su i i i j međusobno okomiti,normiran=jer su jedinični
→ → →
{ }
vektori. Trojka i , j , k se naziva ortonormirana baza(sastoji se od međusobno okomitih
→ → → → →
jediničnih vektora). v =x i +y j +z k =komponente vektora v .
→ → → →
SKALARNI PRODUKT VEKTORA: neka su dana dva vektora a i b ,skalarni produkt vektora a i b
→ → → → → → → →
| || |
je skalar(broj) a i b definiran s a∗b = a ∗ b *cosφ gdje je φ=≮( a , b ) gdje je 0≤φ≤π. svojstva
→ → → →
skalarnog produkta: 1)skalarni produkt je jednak nuli( a * b =0)ako i samo ako je a =0, b =0 ili su
→ → → → → → → → → → →
okomiti, 2) a * b = b * a ,skalarni produkt je komutativan, 3)( a + b )* c = a * c + b∗c , skalni produkt
→ → → → → → → → → → →
je distributivan, 4) a =ax i +ay j +az k = potpuno određen s ax,ay,az , b =bx i +by j bz k , ) a * b =( ax i +ay
→ → → → → → → → → → → → → →
j +az k )*( bx i +by j bz k )=axbx+byay+0azbz. Duljina vektora a =ax i +ay j +az k , a =?, a * a = a * a || ||||
→ →
|| ||
*cos0, ax2+ay2+az2= a 2 , a =√ a x 2+ a y 2+a z 2 . Kosinusi kuteva između vektora i kordinatnih
→ → → → → →
osi-neka je a =x i +y j +z k ,neka je α kut između a i osi x,β kut između vektora a i osi y,γ
→ x x
između vektora a i osi z, cosα= = ( tako i za cosβ i cosγ).Suma kvadrata
|a| √ x 2+ x 2+ z 2
kosinus kuta između vektora kordinatnih osi uvijek je 1.
→ → → → →
VEKTORSKI PRODUKT: def. Vektorski produkt vektora a i b je vektor c = a x b koji ima sljedeća
→ → → → → → →
|| ||
svojstva: 1) duljina vektora c = a x b jednaka je a x b *sinφ gdje je φ kut između a i b ,tj.
→ → → → →
jednak je površini paralelograma kojeg određuju vektori a i b ,2) c = a x b je okomit na oba
→ → → → → →
vektora a i b ,tj. okomit na ravninu koja određuju a i b ,3) smiejr vektora a x b se određuje po
 → → → →
pravilu desne ruke. SVOJSTVA: 1) kada je a x b =0, ako i samo ako su vektori a i b || ||
→ → → → → → → → → → →
kolinearni, 2) a x b =- b x a – antikomutativnost ,3)( a x b )x c = a x c + b x c – svojstvo distributivnosti,
→ → → → → → → → → → → →
4) (λ a )x b =λ( a x b )= a x(λ b ) , 5)( a x b )x c ≠ a x( b x c ) – ne vrijedi asocijativnost.

→ → → → →
MJEŠOVITI PRODUKT VEKTORA:Neka su dani vektori a , b i c . Broj (skalar) ako su dani ( a x b )*
→
c se naziva mješoviti produkt vektora.
→ → → → → → → → → → → → → →
|| || ||
( a x b )* c = a * b *sinα* c *cosφ (φ- kut između a x b i c , a α između a i b ). Vektori a , b i c
razapinju tzv PARALELEPIPED ( geom tijelo koje se sastoji od 6 strana od kojih su nasuprotne
paralelne). Mjesoviti produkt vektora je volumen paralelepipeda. Mjesoviti produkt vektora
→ → → → → →
a , b i c je jednak nuli ako i samo ako vektori a , b i c leze u istoj ravnini, tj ako su
KOMPLANARNI.

MATRICE: DEF. Matrice tipa mxn je područje sastavljeno od m*n broja a (i=1,2,...m)
(j=1,2...n) uređenih u tzv pravokutnoj shemi. a ij- element koji se nalazi na presjeku i-tog
retka i j-tog stupca; to su elem matrice. Matrica 1xn se naziva jednoredna matrica, dok se
matrica s mx1 naziva jednostupčana matrica. Ako je m=n kazemo da se radi o kvadratnoj
matrici. Ako je A=( a ij)∈ R nxn tj kvadrat matrica reda n brojevi a 11 ,a 22 , a33 , … , ann se nazivaju
glavna dijagonala matrice. Također postoji sporedna dijagonala koju čine brojevi
a 1n , a2 n−1 , a3 n−2 , … , an 1 . Za matrice A i B kažemo da su jednake ako su istog tipa tj matrica
A=( a ij)∈ R mxn i matrica B=( b ij)∈ R mxn te vrijedi a ij=b ij za sve i=1,2,...,n i j=1,2,...n .
ARITMETIČKE OPERACIJE S MATRICAMA: 1) zbrajanje matrica: A=( a ij)∈ R mxn;B=( b ij)∈ R mxn
A+B=C==(c ij)∈ R mxn ; svojstva: (A+B)+C=A+(B+C) , A+B=B+A . 2)množenje matrica skalarom:
A=( a ij)∈ R mxn , λ*A=( λ*a ij)∈ R mxn . 3)množenje matrica: Da bi se dvije matrice mogle množiti
one moraju biti ulančane matrice. Produkt matrica A i B postoji (A*B) ako su matrice A i B
ulančane. Ako matrica A ima stupaca koliko matrica B ima redaka, produkt A*B je tada
matrica koja ima redaka kao matrica A i stupaca kao matrica B. Množenje matrica nije
komutativno ( A*B≠B*A ). DEF. Neka je A=( a ij)∈ R mxn i B=( b ij)∈ R mxn. Produkt A*B je matrica
C=( c ij)∈ R mxn. Kvadratna matrica je jedinična matrica, neutralna obzirom na množenje.
TRANSFORMACIJA MATRICA- Zamjena redaka i stupaca matrice A=( a ij)∈ R mxn. Transp.
matrica matrice A=( a ij)∈ R mxn je B=( b ij)∈ R mxn gdje je b ij=aij. Transponiranu matricu
označavamo s At . LINEARNA ZAVISNOST: Neka je A ∈ R mxn te neka su redom a 1 , a2 , a3 , … , an
stupci matrice A.Za bilo koje realne brojeve λ 1, λ2 ,… , λ n izraz λ 1 a1 + λ 2 a 2+ …+ λn an nazivam
linearna kombinacija stupaca. Ako postoje λ 1, λ2 ,… , λ n koji nisu svi jednaki nuli, ali je lin
kombinacija λ 1 a1 + λ 2 a 2+ …+ λn an jednaka nul-stupcu kažemo da su stupci a 1 , a2 , a3 , … , an
LINEARNO ZAVISNI. Linearna kombinacija i lin nezavisnost redaka se definira na potpuno isti
način. DEF. Ako iz matrice tipa mxn izdvojimo element koji se nalazi na presjeku r redaka (r
≤ m) s stupca (s≤n) dobivamo PODMATRICU.
DETERMINANTA MATRICE
Determinanta matrice pridružuje se isključivo kvadratnim matricama. Realan broj
determinanta matrice veliko A se označava s detA. Determinanta se definira postupno tj. u
koracima :
a11 a12 a a
n=1 , A=(a n) → detA= a 11 ; n=2 , A=( ) → detA=¿ 11 12 ∨¿ = a 11∗a 22−a21∗a12 ;
a 21 a22 a21 a22
n≥3 determinantu određujemo pomoću matrice manjeg reda i korištenjem tzv. sheme
predznaka:
(koristimo razvoj determinante po prozvoljnom retku ili stupcu): Aij = matrica dobivena
izbacivanjem i-tog retka i j-tog stupca iz matrice A; Aij =R n−1 xm−1.

a11 a12 a 13

|
Razvoj po 1. retku: a 21 a22 a 23 =a11∗
a31 a32 a 33 |
a22 a23
a32 a33 | a a
| | a a
−a12∗ 21 23 +a 13∗ 21 22
a31 a33 a 31 a32 | | |
a11 a12 a 13

|
Razvoj po 2. stupcu: a 21 a22 a 23 =−a 12∗
a31 a32 a 33 |
a21 a23
a31 a33 | a a
| | a a
+ a22∗ 11 13 −a32∗ 11 13
a31 a33 a21 a23 | | |
Matrica kofaktora: kofA= ((−1i + j )det A ij) ; kofA∈ R mxn . Sarussovo pravilo:

a11 a12 a 13 a11 a12

| |
a 21 a22 a 23 a 21 a22 =a 11 a22 a 33+a 12 a23 a31+a 13 a21 a32-a 13 a22 a31-a 11 a23 a 32-a 12 a21 a33
a31 a32 a 33 a 31 a32

1 23 4
|
Npr. A= 0 0 0 0 →detA=0
−1 2 8 4 |
npr. Det. gornje trokutaste matrice je jednaka produktu elemenata na glavnoj dijagonali.

SVOJSTVA DETERMINANTE:
(1) Det. matrice A jednaka je determinanti transponirane matrice detA=det At . (2) Ako u
matrici zamjenimo dva retka ili stupca, det. mijenja predznak. (3)Ako su svi elementi nekog
retka ili stupca jednaki nuli tada je i det jednaka nuli. (4) Ako se jednom retku(stupcu) dodali
neki od preostalih redaka(stupaca) pomnožen nekim brojem det se ne mijenja. (5) Ako se
jednom retku(stupcu) doda bilo koja linearna kombinacija ostaci stupaca(redaka) tada se det
ne mijenja. Ako se retci i stupci linearno zavisni tada je det jednaka nuli. (6) Ako se element
jednog retka ili stupca matrice pomnoži s nekim brojem λ, det se poveća λ puta. (7) AB≠BA
det(AB)=detA*detB = det(BA)=detB*detA ; ovo svojstvo se naziva BINET-CAUCHYJEV
TEOREM (8) det I = 1. DEF. Kvadratna matrica A se naziva regularna ako postoji matrica B
takva da je A*B=B*A=I. Ako je A∈ R nxn → B ∈ R nxn. Ako takva matrica B postoji označavamo ju
sa A−1. Matrica koja nije regularna je singularna. TEOREM: Matrica A je regularna ako i samo
1
(kofA )T . Gornjetrokutasta matrica je regularna: Det je jednaka
−1
ako je detA≠0. A =
det A
produktu elemenata na glavnoj dijagonali a det ne smije biti jednaka 0.
RANG MATRICA: Neka je A matrica tipa mxn i neka je k jednak minimumu { m , n }.
Promatramo sve kvadratne podmatrice reda k od A. Ako je neka od njih regularna, tada je
rang matrice A jednak k; r(A)=k. Ako su sve kvadratne podmatrice reda k singularne,
promatramo kvadratne podmatrice reda k-1. Ako je barem jedna od njih regularna, tada je
rang A jednak k-1. Ako su sve takve matrice singularne promatramo podmatrice reda k-2...

DEF: Rang matrice A je red najveće regularne podmatrice od A. Npr. A= [ 20 0 3

1 4 ] r(A)=2 ;
B=[ 00 0 1
0 0 ]r(B)=1. DEF: Rang po redcima=najveći broj linearno nezavisnih redaka. Rang po

stupcima=najveći broj linearno nez. stupaca. Vrijedi: rang matrice=rang po redcima=rang po

stupcima. TEOREM: Neka je A kvadratna matrica reda n. Ako je A reg. tada je rang matrice A
jednak n → r(A)=n. Ako je matrica A sing. tada je rang matrice A r(A)<n. r(A)=0 kada je A nul-
matrica. ODREĐIVANJE RANGA MATRICE: (1)zamjena mjesta dvaju redaka ili stupaca.
(2)množenjem bilo kojeg retka ili stupca realnim brojem različitim od nule. (3) množenje
retka(stupca) nekim brojem te dodavanjem nekom drugom retku(stupcu). Za matrice A i B
kažemo da su EKVIVALENTNE ako se matrica B može dobiti iz matrice A primjenom konačno
mnogo elementarnih transf. Ekvivalentne matrice imaju isti rang.

SUSTAVI LINEARNIH JEDNADŽBI :

-Ako je b 1=b2 …=bn=0 tada govorimo o homogenom sustavu lin. jednadžbi. ( inače
govorimo o nehomogenom sustavu) Homogeni sustav uvijek ima rješenje. Matrični prikaz
sustava lin. jednadžbi:
a 11 a12 … a1 n x1

( ) ()
A= a21 a22 … a2 n mxn matrica ( matrica sustava); x= x 2 nx1 matrica (matrica
am 1 a m 2 … amn xn
nepoznanica)
b1

()
b= b 2 mx1 matrica ( matrica slobodnih koeficijenata; AX=b – matrični prikaz.
bn
Rješavanje sustava lin. jed. : (1)postoji li rješenje (egzistencija rješenja). (2)koliko rješenja
postoji (jedinstvenost rješenja). (3) kako doći do rješenja i postupak. → Neka su stupci
matrice A označeni s a 1 , a2 , … an . Ako rješenje postoji tada postoje realni brojevi x 1 , x 2 , … x n
za koje vrijedi: x 1∗a 1+ x 2∗a2 +…+ x n∗an=b → stupci a 1 , a2 , … an su linearno zavisni. Rang
matrice je najveći nezavisni broj.TEOREM ( KRONECKER-CAPELLI) : Sustav lin. jednadžbi ima
barem jedno rješenje ako i samo ako rang matrice sustava tj rang matrice A jednak rangu
proširene matrice(rangu matrice Ab). DISKUSIJA RJEŠENJA SUSTAVA LIN. JED. : 1)ako je
r(A)=r(Ab) sustav ima rješenje. 2)ako je r(A)=r(Ab)=n (gdje je n broj nepoznanica) tada sustav
ima jed. rješenje. 3)ako je r(A)=r(Ab)<n (gdje je n broj nepoz.) sustav ima beskonačno mnogo
rješenja. 4)ako rang matrice sustava r(A)<r(Ab) sustav nema rješenja. Ne postoji sustav lin.
jednadžbi koji ima takva rješenja za k ∈ N, b>1. TEOREM (CRAMEROVO PRAVILO): Sustav lin.
jednadžbi Ax=b, koji ima regularnu matricu sustava (tj detA≠0 ) ima rješenje dano s
det Ai
x i= , i=1,2,...,n , ( regularna=kvadratna=jednak broj redaka i stupaca ) gdje je Ai
det A
matrica dobivena iz matrice A; tako da se i-ti stupac matrice zamjeni sa stupcem slobodnih
koeficijenata b. Rješenje x=0 se naziva trivijalno rješenje, Netrivijalna rješenja postoje kada je
detA=0; postoji beskonacno mnogo rješenja.SVOJSTVENE VRIJEDNOSTI MATRICE: Neka je A∈
R (kvad. matrica reda n). Realan broj λ se naziva svojstvena vijednost ako postoji
(jednostupčana) nenul matrica x takav da je Ax= λx . Svaki ne-nul x za koji vrijedi da je Ax= λx
se naziva svojstveni vektor ( obzirom na svojstvenu vrijed. λ ). Skup svih svojstvenih
vrijednosti se naziva SPEKTAR matrice A a označava se s δ(A). GAUSSOVA METODA
ELIMINACIJE (za rješavanje sustava lin. jed.)-osnovna ideja: Prva nepoznanica se eliminira iz
svih jed. osim iz prve, zatim se druga nepoznanica eliminira iz svih jednadžbi osim prve i
druge, zatim se treca nepoznanica eliminira iz svih osim prve tri... Time se dobiva
ekvivalentni trokutasti sustav koji se rješava od zadnje prema prvoj. Takav se sustav dobiva
korištenjem elementarnih transformacija ali isključivo nad redcima.