UNIVERZITET U ZENICI

MAŠINSKI FAKULTET

STATIČKA ANALIZA OSLONOG PRSTENA KONVERTORA

SEMINARSKI RAD IZ PREDMETA METALNE KONSTRUKCIJE

student mentor
Haris Goga r.prof.dr.sc. Nedeljko Vukojević

Zenica, 2020.g.
 Uvod

Može se reći da su računarske ili numeričke simulacije postale alat od neprocjenjive

vrijednosti u razvoju nauke i tehnologije, te u razvoju proizvoda. Ove simulacije zamjenjuju
skupe, dugotrajne, često opasne, ili čak praktično neizvodive eksperimente.
Na raspolaganju je priličan broj softvera na bazi pomenutih numeričkih metoda, koji uz
moćne računare omogućavaju simulacije i najsloženijih procesa i koji pružaju podršku kod
rješavanja problema i zadataka u području mašinstva i razvoja proizvoda.
Solidworks je jedan od najmoćnijih programa današnjice. Širok dijapazon upotrebe ga
svrstava među najrasprostranjenije programe kako među običnim korisnicima tako i u
mnogobrojnim firmama koje izradu svojih proizvoda baziraju na korištenju navedenog
programa.
Solidworks posjeduje mnoge alate. Jedan od njih je SolidWorks Static Simulation koji služi
za simulaciju djelovanja određenog opterećenja, sile na određeni predmet, kao i za prikaz
naponsko-deformacionog stanja istog.
U ovom seminarskom radu korišten je Static Simulation kako bi se prikazao primjer
djelovanja opterećenja na osloni prsten konvertora. Opterećenje se sastoji od sopstvene
težine konvertora te težine materijala koji se inače nalazi u konvertoru.
Ukupna sila koja je korištena u ovom seminarskom radu jeste 900 tona.
 O konvertoru

Bessemerov postupak je postupak dobivanja čelika na način da se stari čelik s otpada,

rastaljeno sirovo željezo i vapnenac stavljaju u Bessemerove kisele konvertere, nakon čega se
po metalu pušta kisik u mlazovima kako bi oksidirao nečistoće. To je bio ujedno prvi
postupak u povijesti masovnog dobivanja čelika. Oksidacijski plin ili “vjetar” (zrak, kisik ili
smjesa kisika i zraka) se upuhava u rastaljeno željezo pod tlakom kroz perforirani (šupljikavi)
pod konvertera.
Thomasov postupak se razlikuje od Bessemerovog postupka po tome što koristi bazičnu
(lužnatu) vatrostalnu oblogu i što se upotrebljava vapnenac ili vapno kao materijal za
stvaranje troske. Posljedice ovih razlika vrlo su značajne, jer Thomasov postupak omogućava
izvjesno otfosforavanje i odsumporavanje čelika u konverteru, čime je značajno
proširena sirovinska osnova za masovnu proizvodnju čelika.

Sl.1. Bessemerov konvertor u Pittsburghu

Sl.2. Bessemerov konvertor u Sheffieldu

 Model

3D izgled je prikazan na sljedećoj slici:

Sl.3. Sklop konvertor

Međutim, za simulaciju je korišten osloni prsten koji je fiksiran na krajevima rukavaca:

Sl.4. Osloni prsten sa rukavcima

Materijali koji su korišteni za oskloni prsten i rukavce su Č.1530 i ČRV350.

 Simulacija

Kontakt između komponenti koji je korišten u simulaciji jest „no penetration“.

Fiksirani su krajevi rukavaca, kao što je prikazano na sljedećoj slici:

Sl.5. Fiksiranje oslonaca

Opterećenje koje djeluje na osloni prsten se sastoji od sopstvene težine konvertora, koja
iznosi 700 tona te težine tereta koji se nalazi u konvertoru, i to 200 tona. Stoga je u simulaciji
koristi sila od 900 tona. Površina djelovanja sile jeste gornja površina konvertora:

Sl.6. Raspored opterećenja

Zbog složenosti simlacije, korištena je slabija mreža. Zbog toga dboijeni rezultati nisu u
potpunosti precizni. Treba primijetiti da je mreža mnogo kvalitetnija na rukavcima, i to zbog
same geometrija rukavaca, tj.činjenice da tu imamo mnogo prelaza površina, zaobljenja,
zakošenja na relativno maloj površini.

Sl.7. Izgled mreže

 Prikaz rezultata statičke analize

Na sljedećoj slici prikazan je raspored napona:

Sl.8. Raspored napona

Kao što se moglo i pretpostaviti, najveći naponi se javljaju oko otvora kao i na mjestu
spajanja rukavca i oslonog prstena. Napon je po ostatku sklopa ravnomjerno raspoređen i
iznosi oko 60MPa.

Deformacija je raspoređena na sljedeći način:

Sl.9. Deformacija konvertora

Najmanje deformacije se javljaju u dijelovima koji su bliži osloncima dok se ista povećava
kako idemo dalje od oslonaca. Najveća deformacija se nalazi na sredini oslonog prstena i
iznosi 4,5mm. Stoga možemo reći da ova konstrukcija, kao i odabir materijala zadovoljava
uslove stabilnosti.