Seminarski

You might also like

Download as docx, pdf, or txt
Download as docx, pdf, or txt
You are on page 1of 9

1.

0 UVOD

Beton je vrlo rasprostranjen i jedan od najčešće korišćenih građevinskih


materijala.
Pod nazivom beton se smatra očvrsli veštački konglomerat koji se sastoji
od ispune, veziva, vode i aditiva, a sve dok ne očvrsne, ovu mešavinu
konglomeratnih materijala nazivamo svjež beton ili betonska mješavina.
Beton ima preimućstvo nad ostalim građevinskim materijalima zato što se
mogu dobiti materijali unapred predviđenih svojstava, velikih mehaničkih
čvrstoća, postojanosti, oblika i sl.
Veziva mogu biti:
- hidraulična (razne vrste cementa, hidraulični kreč)
- vazdušna (kreč, gips)
- i druga (bitumen, asfalt, sintetičke smole i dr.).

Ispuna može biti:

- prirodni kamen (rečni pjesak ili šljunak)


- drobljenac (vještački granulat)
- otpadni materijali industrije (zgura, staklena ili drvena vlakna i
strugotine i dr.)

Pošto ispuna (agregat) učestvuje u ukupnoj zapremini betona i do 80%,


betoni se po zapreminskoj masi, koja zavisi od agregata, razvrstavaju u tri
grupe:

- klasični beton, zapreminska masa je između 2.200 i 2.500 kg/m3


- laki beton, zapreminska masa manja od 1.800 kg/m3
- teški beton, zapreminska masa je veća od 2.500 kg/m3.

Betoni se još mogu podijeliti na :

- armirani i
- nearmirani beton.

Kod konstrukcija gdje beton treba da preuzme sile zatezanja koristi se


armirani beton, jer sam beton ima malu čvrstoću na zatezanje, dok se nearmirani
beton koristi za konstrukcije koje primaju opterećenje samo na pritisak.

Pored gline i kreča, betomn je najstariji vještački materijal. Prvi tragovi


dosežu čak i do kamenog doba.

1
2.0 CEMENT

Proizvodnja portland-cementa je počela sredinom XIX vijeka i od tad se


može govoriti o prvoj proizvodnji betona.
Aspdin (Joseph Aspdin) u Lidsu (Leeds) 1824. god. patentira proizvod
dobijen pečenjem gline i krečnjaka, dajući mu naziv koji se i danas koristi
„portland“, a po boji kamena iz Dorseta, Engleska, „portland-kamena“.
Parker (Joseph Parker) u to vrijeme dobija ružičastosmeđe hidraulično vezivo,
koje naziva roman cement. Sredinom veka, opet u Engleskoj, Džonson (Isaac
Johnson, 1845), proizvodi sinterovanjem krečnjaka i gline produkt koji ubrzo
dobija svoje zasluženo mesto u građevinarstvu. Toje bio put ka osvajanju
kvalitetnog portlandcementnog klinkera. *

Osnovna komponenta betona i danas najrasprostranjenije vezivo za


njegovo spravljanje je cement.

Definicija. – Portland-cement je hidraulično vezivo koje se dobija


mlevenjem portlandcementnog klinkera sa određenim procentom sadrovca za
regulisanje vremena vezivanja i ,eventualno, drugih pomoćnih materijala čije
prisustvo ne sme da utiče na smanjenje fizičko-mehaničkih svojstava cementa.

Portlandcementni klinker se može proizvoditi od strogo projektovane


mešavine suvim (čvrsti krečnjak) ili mokrim postupkom (meki krečnjaci). Peče
se u kratkim ili dugim i/ili šahtnim pećima, do temperature sinterovanja 1350 –
14500C, koja je nešto niža od temperature topljenja.*

Hemijski sastav portland cementa je određen standardima. Po JUS


standardima određen je sastav učešća komponenata: SiO2(19-25%), Al2O3 (2-
8%), Fe2O3 (1-5%), vezani CaO(62-67%). Slobodnog Cao sme da bude
maksimalno 2%; Mgo maksimalno 5%; SO2 – 4,5%, hlorida – 0,1%, a alkalija
ukupno – 1,3%.

*Beton, autora Milutin Marjanov, Ivanka Stojiljković i Živorad Bojović

Hemijski sastav utiče na kvalitete i svojstva cementa.

2.1 VRSTE CEMENTA

2
Prema JUS standardima, cementi su, po sirovinskom sastavu, podeljeni u
sljedeće grupe:

- Portland-cement sa oznakom Pc k
- Portland-cement sa dodatkom zgure sa oznakom Pc nz k
- Portland-cement sa dodatkom pucolana sa oznakom Pc mp k
- Portland-cement sa dodatkom zgure i pucolana sa oznakom Pc nz mp
k
- Metalurški cement sa oznakom M nz k
- Pucolanski cement sa oznakom P mp k
- Aluminatni cement sa oznakom AC 65 i AC 75

Pri proizvodnji portlandcementa sa dodatcima, dodatci se, radi bolje


homogenizacije, dodaju u momentu mljevenja portlandcementnog klinkera.
Samljeveni cement mora da odleži 15 dana u silosima nakon čega se može
otpremati do mjesta korištenja.

Cement se može pakovati u vreće ili otpremati specijalnim kamionima-


cisternama u rastresitom stanju.

Portland cement je hidraulično vezivo, koje se dobija mljevenjem


portlancementnog klinkera i male količine sadrovca.

Bjeli portlandcement se dobija od bijelih krečnjaka i kaolina, sa


minimalnom količinom oksida gvožđa i eventualno sa dodatkom pomoćnih
sredstava za korekciju bjeline.

Portlandcement niske toplote hidratacije imaju smanjeno učešće


vještačkih minerala koji najviše izdvajaju toplotu. ova vrsta cementa se koristi
za masivne betone i za radove pri visokim temperaturama vazduha.

Portlandcement sa dodatkom pucolana karakteriše sporije


očvršćavanje i zato zahtjevaju dužu njegu vlaženjem. Čvrstoća im zavisi od
aktivnosti primjenjenih pucolana, kao i od sastava portlandcementnog klinkera.

Portlandcement sa dodatkomzgure iz visokih peći. Granulirana zgura


iz visokih peći je mineralni dodatak koji se dodaje portland klinkeru. Na kvalitet
cementa sa zgurom utiče i sastav portland klinkera.

Aluminatni cement se nemješa sa portlandcementom, jer trenutno vežu.


Ovaj cement se još naziva i visokoaluminatni ili boksitni, a nazivi proizilaze iz

3
njegovog sastava. Karakteriše ga brz priraštaj čvrstoće uz razvijanje visoke
toplote hidratacije. Primjećeno je da poslije određenog vremena čvrstoća opada.

3.0 KAMENI AGREGAT

Kao što je već rečeno beton se pravi od veziva, ispune i vode. Kao ispuna
može se koristiti prirodni kamen, drobljenac i otpadni materijali industrije.
Prirodni kamen (rečni pjesak ili šljunak) i drobljenac (vještački granulat)
su kameni agregati koji se koriste za spravljanje betona.
Ako se uzme u obzir zastupljenost i neposredni uticaj agregata na kvalitet
svježeg i očvrslog betona, sa pravom se može reći da je agregat dominantna
komponenta betona. Učestvujući u opštem volumenu betona i do 80%, agregat
neposredno utiče na fizičko-mehanička i tehnološka svojstva betona.
Prema krupnoći zrna, agregat se dijeli na:
- sitni pijesak, krupnoća zrna manja od 4mm
- krupni pijesak, krupnoća zrna veća od 4mm.

Izdvajanje zrna agregata po krupnoći vrši se prosijavanjem. Prosijavanje


je definisano kao proces razdvajanja materijala po krupnoći zrna na nekoliko
frakcija.

3.1 SVOJSTVA AGREGATA I NjIHOV UTICAJ NA KVALITET


BETONA

Neposredno na svojstva svježeg i očvrslog betona utiču i svojstva


agregata. Svojstva agregata su:
- čvrstoća agregata
- čistoća granulata
- oblik zrna i izgled površine
- postojanost na dejstvo mraza
- granulometrijski sastav i sl.

Kamen, čijim se drobljenjem dobija agregat za pravljenje betona mora da


ima najmanju čvrstoću pri pritisku 80MPa.

Pod čistoćom granulata podrazumijevaju se faktori koji utiču na kvalitet


betona, kao što su:
4
- sadržaj prašinastih čestica i glinenih čestica
- obavijenost i prašnjavost zrna
- sadržaj hemijski štetnih i organskih materija.

Izgled površine utiče na veličinu adhezije. Kod hrapavog zrna ostvaruje


se veća adhezija, odnosno čvrstoća pri zatezanju.

Granulometrijski sastav je zastupljenost frakcija u ukupnoj mešavini,


određuje se projektom mešavine, a potvrđuje eksperimentalno.

4.0 VODA

U betonu voda je potrebna:


- da omogući hidrataciju cementa
- da obezbjedi dobru ugradljivost i zbijanje svježe betonske mase
- da se kvašenjem i/ili polijevanjem ostvari pravilna njega betona.

Voda koja se koristi za pravljenje betona mora da zadovolji kvalitet


propisan standardima. Ukoliko se neradi o vodi za piće, svaka druga voda se
mora ispitati. Zavisno od vrste konstrucije koja se gradi i vrste cementa koji se
koristi razlikuje se i potrebni kvalitet vode. Na primjer ukoliko se radi o
armiranom betonu ne smije se koristiti morska voda, ali se može koristiti za
nearmirane betonske konstrukcije.

Pravilno doziranje vode je jedan od osnovni faktora koji obezbjeđuje


kvalitet betona. Potrebna količina vode može da se dobije računskim putem, a
dobijeni rezultati se još nazivaju i vodocementni faktor jer definišu odnos vode i
cementa. Od vodocemntnog faktora zavisi i krajnja dobijena čvrstoća betona,
ugradljivost svježe betonske mase.

5.0 DODATCI BETONU – ADITIVI

Aditivi su proizvodi, najčešće hemijska sredstva, koji se dodaju u vidu


praha uz cement ili u vidu tečnosti uz vodu, prije ili u toku pravljenja betona, a
radi poboljšanja svojstava betona, kako usvježem tako i u očvrslom stanju.
Postoji nekoliko podjela aditiva. Navodi se jedna po kojoj se aditivi
razvrstavaju u dve osnovne grupe:
- aditivi koji modifikuju neka svojstva cementa (ubrzava se ili odlaže
vreme vezivanja i očvršćavanja) i
5
- aditivi koji trebaju da poboljšaju određena svojstva svežeg ili
očvrslog betona (ugradljivost, vodonepropusnost, otpornost na
agresivno dejstvo sredine – mraza i dr.). *

6.0 SVOJSTVA SVEŽEG BETONA

Pod ovim pojmom se načešće podrazumjeva obradljivost i ugradljivost


betona. Sposobnost plastičnog oblikovanja betona naziva se konzistencija
betona.
Razlikujemo četiri vrste konzistencije:
- kruta
- slabo plastična
- plastična
- tečna.

*Beton, autora Milutin Marjanov, Ivanka Stojiljković i Živorad Bojović

7.0 MARKA BETONA

Zavisno od vrste i namene konstrukcije određuje se kvalitet betona-


markom betona (MB). To je zahtevana čvrstoća na pritisak betona, pri starosti
od 28 dana. Prema čvrstoći pri pritisku, betoni su podjeljeni na sljedeće marke
(MB): MB10, MB15, MB20, MB25, MB30, MB35, MB40, MB45, MB50,
MB55, MB60.

8.0 MEHANIČKA I FIZIČKA SVOJSTVA BETONA

Osnovna mehanička i fizička svojstva betona se ispitiuju i dokazuju, a to


su:
6
- čvrstoća na pritisak
- skupljanje i širenje betona
- tečenje betona
- vodonepropustljivost betona
- otprnost betona na dejstvo mraza, toplote i požara
- otprnost betona na koroziju
- čvrstoća na zatezanje, savijanje i smicanje(ove čvrstoće se rade za
armirane i prednapregnute betone)
Ispitivanja se mogu raditi na dva načina, a to su:
1. na probnim betonskim tjelima, spravljenim i njegovanim do ispitivanja
na propisan način
2. na uzorcima izvađenim iz konstrukcije.

Ispitivanje može da se radi metodom sa razaranjem ili nekom metodom


bez razaranja. Najbolji rezultati se dobijaju kombinacijom ove dve metode.

Beton je izotropan materijal.

Čvrstoća na pritisak se ispituje u posebnim presama, gdje se uzorak izlaže


pritiscima. Dobijena čvrstoća betona ukazuje nam direktno na marku betona.

Skupljanje i širenje betona su zapreminske deformacije koje nastaju


usljed promjene vlažnosti betona, odnosno sredine u kojoj se beton nalazi.
Skupljanje nastaje usljed gubitka vode betona na vazduhu, bez spoljnjeg
opterećenja.

Tečenje betona je visokoelastična deformacija koja nastaje usljed dejstva


dugotrajnog opterećenje konstantnom silom. U toku vremena, ispitivani uzorci
se deformišu, iako je, po pravilu, napon nepromjenljiv.*

Vodonepropustljivost betona je posebno značajno svojstvo za


konstrukcije koje su u agresivnim sredinama i za hidrotehničke betone. Za
beton se kaže da je vodonepropustljiv ako pod unapred definisanim uslovima
standarda (trajanje dejstva vode pod pritiskom) ne propusti vodu ili ima
određeno maksimalno prodiranje u uzorak (kao što se vidi, pojam
„nepropustljiv“ je pitanje konvencije)*

Trajnost i bezbjedno korištenje betonske konstrukcije, izložene


atmosferskom uticaju, u mnogome zavisi od otpornosti betona na dejstvo mraza.
Ispitivanje na postojanost na dejstvo mraza radi se tako što se vodom zasićeni
uzorci naizmjenično zamrzavaju i odmrzavaju.
7
Dejstvo toplote na armirani beton se registruje vrednošću termičkog
koeficijenta linearnog širenja al , koji predstavlja dilataciju uzorka izrađenog
od betona, pri promeni temperature za 10C. Za betone se uzima u rasponu od
8-12x10-6. *

Otpornost betona na dejstvo požara definiše se njegovom stabilnošću i


nosivošću posle dejstva požara. Otpornost na dejstvo požara zavisi kako od
dužine trajanja požara i temperature koja se pri tom razvila, tako i od sastava
samog betona i dimenzija elemenata koji su bili u pitanju. Orijentaciono se
može navesti da su na dejstvo požara otporni betonski i armirano betonski
zidovi deblji od 10cm i stubovi stranica (preseka) većih od 40cm. *

Otpornost betona na koroziju se odražava kroz:


- sposobnost antikorozivne zaštite
- sposobnost protiv izluživanja vode
- otpornost protiv hemijske agresije vode, tla, okružujućeg vazduha
- otpornost na dejstvo vlage pri smrzavanju i odmrzavanju i otpornost
protiv dejstva vlage+soli, odnosno njenih otopina pri smrzavanju i
odmrzavanju i dr.

*Beton, autora Milutin Marjanov, Ivanka Stojiljković i Živorad Bojović

Sredina može korozivno da djeluje na očvrsli beton na više načina:

- industrijske otpadne ili podzemne mineralne vode


- agresivno dejstvo samog tla, posebno tamo gde su doskoro bile njive
ili deponije otpadaka
- škodljivi gasovi
- stalno kvašenje uz moguće zamrzavanje
- štetni procesi u toku proizvodnje u samom objektu
- biološka, elektrokorozija i sl. U stvari, koroziju mogu da izazovu:
gasovi, tečnosti i čvrste materije, pri čemu ne treba zaboraviti ni
temperaturne uslove koji doprinose njenom intezitetu. *

8
*Beton, autora Milutin Marjanov, Ivanka Stojiljković i Živorad Bojović

9.0 LITERATURA

1. Beton, autora Milutin Marjanov, Ivanka Stojiljković i Živorad Bojović

You might also like